Romualdo Miralles – Bog mi je svedok

 

Koračala si za
mojim stopama u
snegu
tražeći smrznutim rukama
toplotu
u mojim prstima.
Vetar je zaneo
tragove
neistine i laži.
Bog mi je svedok.

Sve je ovo, gospodo,
lažna priča,
rekla si
bez trunka griže
savesti.
Bol odzvanja
očajem.
Bog mi je svedok.

Sumoran trg.
Krupne pahuljice
u tvojim očima.
Poneki usnuli
prolaznik.
Stih umrlog
pesnika
ispisan na spomeniku
poginulog komarca
dok eho moje
istine
razdire ponoć.
Bog mi je svedok.

Grad bez sladoleda,
taksista bez
taksimetra,
vino bez mirisa
kupinovog vina.
Gde si zalutala
ljubavi?
A ja,
ja sam ostao
tu negde, isti.
Bog mi je svedok.

Voleo sam te u
ponoć
dok si spavala
sneguljičinim snom,
gledao i milovao
do jutra.
Bog mi je svedok.

Izmicali su pejzaži
detinjstva,
prve mladosti
opaćene
zatrovanim meduzama.
I jednom,
i ponovo
oni su govori,
treća je sreća
poverovao sam.
Bog mi je svedok.

Htela si da ti budem
ljubavnik,
prokleti nogoljubac
za trenutke
razonode.
Pristao sam i na to.
Bog mi je svedok.

Gurnula si me
nogom,
kao pseto lutalicu
što gladno skapava
ispred tuđeg
praga.
Bog mi je svedok.

A ja,
ja sam te
voleo
detinje, iskreno.
Voleo sam te
najsrećnije, nežno.
Danas,
danas te volim
najnesrećnije, tužno.
Bog mi je svedok.


												

Lord Bajron – Atinjanko

 

Pre neg napustim tvoj kraj,

ti mi moje srce daj,

il kad samotna mi grud,

pa sa njime nemam kud,

ti ga uzmi i uz to

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

 

Tih vitica nežnih krak,

što ga njiše lahor lak,

i tih veđa čarnih sloj,

ko okvir za obraz tvoj,

i to oko krotko, o,

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

 

I tih usta slatkih luk,

i gizdavi vitki struk,

i bokori cveća tog,

tog volenja rečitog!

Za svu radost, i sve zlo

Ζωή μου, σᾶς ἀγαπῶ.

 

Atenjanko, idem sad,

pa pomisli na me kad.

U Stambol me vodi put,

al srce mi uz tvoj skut.

Ja te ljubi, makar mro:


												

Mali princ i strana srca

 


Djetinje srce

Nježnija strana srca

Rajsko drvo

Ljubavi  moje u noćima dugim

Krhka ruža

Mnoge stvari su jako smješne , a to inasan ne primjećuje.

Evo,Malom Princu je ,na priliku i nepriliku,bilo smiješno  to lijevo i

desno, pa čak i sredina.

Nije on pravio test,samo je želio da mu neko objasni neke dunjalučke

stvari.

Zaustavio  bi čovjeka.

Ne,nikad ženu.Njih mu je bilo žao.One tegare cegere i nemaju vremena za njegovo  pametovanje.

Muškarci samo hode i češkaju se.Kako koji i kako gdje.Neki prst u nos ili u  uho zavlače, neki straga  ,misleći da ih niko ne vidi.Rade još groznije stvari,ali Princ ih ne zna imenovati.On zna njihova značenja,ali ga sramota da ih izgovara.

Zaustavljenog bi pitao:

-Izvinite, nismo odavde.Možete li nam reći , gdje je ovdje desno?

Drugog bi pitao:

-Izvinjavamo se ,mogo se izvinjavamo ,nismo odavde i možete li nam reći , gdje je ovdje lijevo?

Trećeg bi pitao:

-Izvinite , mi nismo sa ovog dunjaluka ,pa ne znamo gdje je ovdje sredina.Možete li nas uputiti u sridu?

Muškinje  bi se našli zatečene.

Svi do jednoga bi postavljali kontra pitanja.Onako ljudski, bez ustručavanja, persiranja i ljubaznosti:

Koje desno,moje ili tvoje? Ili od one okuke?

Kakvo lijevo te spopalo,moje, tvoje ili onako levatsko?

Koja sredina: moja,tvoja ili njena?

Aa, ono tamo?

To je nečija druga sredina koja nas ne interesuju.

Neki su se trudili da budu smiješni pa bi konstatovali:

-Toga ovdje nema,bolan,bolje briši pa pitaj  na drugom mjestu.

Tako je Mali Princ za vrlo malo vremena doznao nekoliko bitnih stvari:

-Ljudi su uglavnom neuki,nervozni i ne vole da im se postavljaju pitanja,  koja svaki normalan čovjek ne postavlja. A onda postanu agresivni ,zato što im se neki neznanac tek tako,nepozvan obraća i remeti njihovo znanje.Valjda su zbog nedoumice,nervoze i agresivnosti zaboravili da kod kuće imaju riječnik u kome je zaokružena jedna riječ: bonton, po mahalski odgoj i pristojnost.

Sa tugom se pitao se gdje su nestale riječi prlijepe : izvini, molim ,oprosti i adio .

Tako je Mali Princ morao , kao i uvijek , sam  rješiti enigmu.

Kako nešto može biti lijevo,a kada se okreneš ono bude desno?

Kako nešto može biti desno, pratiš li grlicu u letu pa te ispravljaju i kažu da je to lijevo.

Kažu ti sredina je i ova granica između nas.

Ako smo baobab,ruža i ja poređani u trougao, ko  je od nas,lijevo,ko je  desno ,a ko je u sredini.

Tako  zaključuje  da je mjerilo i za lijevo i za desno i za sredinu on oduvijek znao. To   je jedan ,jedini i pravilni pokazatelj – srce i samo srce.

Baobab mu je je uvijek govorio:

-Strana srca je nepogrešiva. Kud god se okreneš vidiš svu ljepotu i ona je na strani srca. Ili ti se na lice  navuče sjena i odmahneš glavom i kažeš: ono je na onoj drugoij strani gdje nije srce.Tamo je vrijeme tužno. Tako se nikako ne mogu pomiješati stvari. I ko će pamtiti koja je koja ruka.Svaka ruka ima pet prstiju.Znači ima još minimum pet strana na svakoj strani.

Ruža bi sneno dobacila:

Šta su to strane!?Meni treba samo jedno nježno srce koje će da me voli i jedna snena duša da me miluje i mazi.

Tako je Mali princ zaključio  da  bi trebala postojati samo jedna strana.Ona prema kojoj je okrenuto srce njegovo. Jer nad njom bdije i svijetli duša tvoja, Krhka ružo , čedo moje , jedina moja.

Misterija čuvenih građevina: Piramide su izgradili vanzemaljci i Atlantiđani?

Rezultat slika za Misterije piramida izgradili je vanzemaljci

Egipatske piramide već milenijumima ponosno prkose zubu vremena, a ništa manje grandiozne i izdržljive nisu ni mlađe piramide sagrađene u Srednjoj Americi ili one iz drugih delova sveta. Zato i nije čudno što ove strukture dugo zbunjuju ljude, te smišljaju najneverovatnije teorije o njihovom nastanku.

Tako je u poslednjih vek i po nastalo pravo brdo neverovatnih teza – od toga da je piramide gradio Noje i da su Egipćani imali tehnologiju koja je omogućavala levitaciju kamenih blokova, do toga da su ih sagradili vanzemaljci ili pripadnici civilizacije Atlantide.

Što se istorije tiče, nije mnogo toga nejasno kad je o izgradnji piramida reč. Egipatske piramide nastale su uglavnom u vreme Starog i Srednjeg kraljevstva, između 27. i 17. veka stare ere, i bile su grobnice faraona.

Kako su naučnici više puta objasnili, gradile su ih desetine hiljada radnika, a za prebacivanje teških kamenih blokova korišćene su prilično napredne, ali ne i neverovatne tehnike.

Srednjeameričke piramide nastajale su u različitim periodima. Neke u vreme Maja, druge u doba Teotihuakana, treće u vreme Asteka. Zato su pojedine građevine stare oko 3.000 godina, a druge svega pet vekova. Za razliku od egipatskih, one nisu bile nekropole, već hramovi i skoro sve su na vrhu imale platformu s manjim hramom.

Uprkos brojnim izvorima o izgradnji, već dugo cvetaju najrazličitije teorije o nastanku piramida. Iako je pojedinih pogrešnih teorija bilo i u srednjem veku, kad su verovali da su piramide skladišta žita opisana u Bibliji, piramidologija kao pseudonauka rođena je 1859, kad je Džon Tejlor objavio knjigu “Velika piramida: Ko ju je sagradio i zašto”. On je zaključio da su graditelji piramida znali vrednost broja pi i da je to dokaz da je iza svega stajao bog. Zato je izašao s tezom da je spomenik napravio Noje.

“Onaj koji je sagradio barku bio je najkompetentniji da osmisli i sagradi Veliku piramidu”, tvrdio je Tejlor. Njegove teorije su naučnici odmah ismejali.

Američki kongresmen Ignacije Lojola Doneli 1882. godine objavio je knjigu “Atlantida: Prepotopski svet”, u kojoj je tvrdio da postojanje Atlantide nije samo priča, već istina.

“Stanovnici Atlantide prvi su stvorili civilizaciju pre velikog potopa. Taj moćni narod imao je kolonije po celom svetu, a piramide koje su sagradili u tim kolonijama su najvidljiviji primer njihovog uticaja”, napisao je on.

Iako su naučnici poput Keneta Federa objasnili da su egipatske i srednjoameričke piramide različite i po nameni i po stilu gradnje da nije moguće da ih je gradila ista civilizacija, teorija o Atlantiđanima je nastavila da cveta.

Ova teorija otvorila je vrata još smelijim tvrdnjama, da piramide nisu gradili pripadnici izgubljene civilizacije, već neko mnogo napredniji od njih – vanzemaljci.

“Da li je slučajno to što kad se visina Keopsove piramide pomnoži s milion dobijamo približno rastojanje između Zemlje i Sunca? Da li je slučajno što meridijan koji prolazi kroz piramidu deli kontinente i okeane na dva jednaka dela? Teško. S brojem ljudi koji je živeo u Egiptu bilo bi potrebno najmanje 600 godina da se od dva i po miliona kamenih blokova napravi Keopsova piramida. Ova piramida je dokaz tehnike koju ne možemo da razumemo jer ni danas nijedan arhitekta ne bi mogao da napravi njenu kopiju”, piše Erik von Daniken u knjizi “Kočije bogova” i dodaje da su piramide, ali i Stounhendž ili glave s Uskršnjih ostrva stvorili antički astronauti, posetioci s drugih planeta.

Teorije Džona Tejlora inspirisale su škotskog astronoma Čarlsa Pjazija Smita da proučava Keopsovu piramidu. On je zaključio da kad se premere otvori i prolazi, može se videti hronologija istorije Zemlje, i prošle i buduće. Tako je tvrdio da je našao prolaz koji predstavlja raspeće Isusa Hrista, pa je proračunao da će se Isus vratiti na zemlju i da će Apokalipsa početi između 1881. i 1911. godine. Naravno, kako se to nije dogodilo, Smitove teorije su ismejane i zaboravljene.

Iako tragovi velikih piramida u Evropi ne postoje, samoproklamovani bosanski istraživač Semir Osmanagić u oktobru 2005. izašao je s tvrdnjom da je brdo Visočica (213 m) kraj mesta Visoko u BiH zapravo drevna piramida, najstarija i najveća na svetu. On je Visočicu nazvao Piramida Sunca, a tvrdi da su ih sagradili Iliri pre oko 7.000 godina. Iako je Evropsko udruženje arheologa u decembru 2006. izdalo saopštenje da je “ova prevara surova obmana neobaveštene javnosti i da joj nema mesta u svetu nauke”, vlasti BiH su pomogle Osmanagiću u propagiranju teorije o bosanskim piramidama.

Posle pojave teze o piramidama iz BiH, i u Srbiji su se pojavile teorije o ovim građevinama. Pojedinci su tako Rtanj (1.565 m) proglasili drevnom piramidom. Koliko to deluje neverovatno najbolje govori podatak da je ta planina skoro duplo viša od Burdž Kalife, najviše građevine na svetu.

Džozef T. Raderford, vođa ranog pokreta Jehovinih svedoka, 1928. godine napisao je članak “Oltar u Egiptu”, u kojem je zabeležio: “Jedno je sigurno, piramidu u Gizi nije sagradio bog, niti je to učinjeno po njegovoj zapovesti. Razumnije je zaključiti da je ta piramida, kao i sve druge, ali i Sfinga, sagrađena po uputstvima Satane. On je stavio svoja znanja u kamen, te je to satanska biblija.”

(Izvor  Plus Svet)

****

Piramide su izgradili vanzemaljci i Atlantiđani?

Vanzemljaci , jes kako ne.

Putovati hiljadama godina i neukim Zemljanima praviti kamene i  glupave građevine bez smisla , samo da bi neuki rekli:

E baš su pametni ovi vanzemaljci. Hvala im đe čuli i ne čuli.

Atlantiđani?

Mere bit da bidne, ako se dokaže da su postojali.

Vjerovanje  Đozefa T. Raderforda je samo još jedan  u nizu bisera koji portkijepljuju d asu Jehovini samo paganska sekta,

osnovana radi brzuog sticanja bogatstva , na naivnim ljudima.

Ima svakakvih ljudi , pa i mišljenja.

Mi opet mislimo da su ljudi , nakad davno bili  mnogo kompleksniji i civilizovaniji bili  nego što su danas.

Imamo dokaza da je promjena polova izazvala  ogromne klimatske  promjene i prouzrokovala  nestanak mnogih civilizacija.

Danas je nedelja , ali… / Igrokaz na dan 26. Februar / Veljača

Danas je nedelja 26.Februar / Veljača 2023. godine . Omjer dana 57 / 308.

Dani  furaju. Nova samo što ne kuca. Za sada ima namjeru  i ako Bog da stići će  na vrijeme . Kao i obočno u ponoć, na isteku  24 00 oliti  početku 00.00. Zavisno od toga koliko ste popili i koliko ste optimisti.

Merete misliti danas je opet Nedelja.. I ne samo to. Svakih sedam dana se desi ta nedelja . Ne mere se je čovjek nikako kutarisati. Nama to baš i nema nekog smisla.

Mi bi voljeli da je svaki dan petak , ono radi rime sa metak. Ili barem da je surbota.

Što bi to bilo ljepota.Rahatluku nigdje kraja nema  ,nebitno je ko mezetluke  , a bome i šiltete sprema..

Al’ mora se i arbajtovati; ko ima posao.

Znamo ,država zahtjeva red i rad, po principima/ tabijatu neradničke vlastele. Njima, njihovom potomstvu i uvlakačima se svaki radni a neradnički dan debelo plaća.

Ali?

Ima to čuveno i famozno ALI.

Ali se zaplaćuje   vječnim pržunom.

Ali…

Nije pogan zaslužila  da kvarimo ovaj prelijepi dan, ovu Boguugodnu Nedelju.

A Vi?

Ruku od srca pod ruku drugom rukom od ljubavi i lagana šetnja ovim lijepim danima,

u susret dobrim ljudima ,ma gdje god se oni nalazili  .

Kad se vratite doma ne zaboravite da je nedelja , a ona pada na kraju nedelje

Vrlo logično.

Ali…

Možda se odlučite i vi zakucate nedeljom u sridu.

Nikad se ne zna!

Kad je srce pune ljepote i Božijih darova, sve sluti da će biti dobro.

Što bi poete rekle:

-Život je prelijep.

U prevodu:

Bog je Jedan i svojom ljubavlju nas uvijek miluje.

Dobrica Cesaric – Proljece koje nije moje

 

Ja ne vidim od svoje sjene
Ni sunca, ni te mlade boje.
Proljeće svuda sja i cvate,
Al ono nigdje nije moje.

Ne živim u njem, već sa strane.
I kuda god mi noga krene
Na svim je putevima radost,
A sva je radost izvan mene.

Bez pokoja sam. Kakvom tugom
Kažnjava život svog bjegunca!
Nijedna zraka nije moja
Od ovog svima danog sunca.










												

Hajam – Rubaije 106. i 112.

106.

Niko nije zavirio, otkad ovaj svijet posta,

Za sudbine zastor, mada kušalo je ljudi dosta.

Sedamdeset i dva ljeta ja danju i noću razmišljah.

Ali ništa ne doznadoh, neriješena tajna osta!

112.

Kakve nosi događaje ova noć – ne pitaj,

Za sve ono što dolazi pa će proć – ne ptaj.

Ti ovaj čas upotrijebi kao dobru zgodu:

Što je prošlo ne spominji, što će doć – ne pitaj!

Desanka Maksimović – Ozdravljenje

 

Dugo sam bolovala od ljubavi…
i činilo mi se važno vrlo,
da li ima negde ili ne,
nečega čega nema.

A od jutros sve razumem čudesno
i mislim da je udesila priroda umesno
ili slučaj naneo,
te nisam uvek draga bivala čoveku
koji bi mi čežnje zaneo,
za nečim čega nema.

U zamišljene sreće maženju
istrošilo bi mi se srca pola,
utopila bi mi se duša u traženju
nečega čega nema.

Sad jedino, kao nad srećom strepim:
da li će ovaj dan svanuti
oblačnim ili lepim, jer znam,
ništa mi ne može doneti nečega čega nema.