Rijeke su bile svjetlije
mora su bila čistija
hljeb je bio dobar
godišnja doba sezonska
Rijeke su bile svjetlije
mora su bila čistija
hljeb je bio dobar
godišnja doba sezonska
Da je vjernost
Nazdravi – i ne tuguj za životom što je prošao,
Predahni i uživaj u trenu što nije otišao:
U varljivoj prirodi – da je vjernosti bilo
Nikada na tebe red da se rodiš – ne bi došao!
Koliko ispaštamo
Nebesa, osim patnje – šta su dodala drugo:
Uzdigla biće jedno – da bi srušila drugo?
Kad bi nerođeni znali – koliko ispaštamo
Osim da žive – sve bi odabrali drugo!
Maza i deda
Autor
Vedad Šabanadžović
Danas je Ponedeljak 01. Mart / Ožujak 2023.
Omjer dana 60 / 305.
Ako ovaj mjesec ne bude žujao , kao što prethodni nije veljačao , loše nam se piše. Mi bi voljeli da se ožujak bar malo zaveljača.
Veljača u ožujku. Što da ne? Ako lopovska fukara može biti na vlasti i propovjedati religiju ,zašto mi ne bi prozvali malo takara u žujanje. Uostalom zima joj traje.
Mace i kuce su ovog stađuna nervozne. Tankosava minusa , tankosava takara. Njima se to desi , ali životinje to nadoknade.
Oni na vlasti nemaju šta nadoknaditi. Njih zanima samo pljačka i pakao/džehenem. Tamo će im sve biti potaman. A i ne brinu se. Imaju mahalaše , hamale , borce koji njihovim ženama redovno nadoknađuju nedostatak crvića njihovih muževa.
Reciprocitet.
Sve vam je u reciprocitetu
To vam je onaj vrlo bitan elemenat u životu i univerzumu.
Manjak nečega stvara višak drugoga.
Višak nečega izaziva manjak prvoga .
Reći ćete isti k….
Mi nećemo biti nepristojni. Vjerovatno ste mislili na kupus. Ali i u kupusu ima mnogo vrsta i , bome , zečeva.
Reciprocitet.
Stalno reciprocitet. K'o nepodnošljiva , užasna , životinjska rika sa minareta.
A primjeri, reći ćete.
Ih ,ko da ih ne znate!
Što više tetovaža , vulgarozama, trofrtaljnih pantalona i prepisivanja , to je umnost u većem pličaku neumlja.
Što više baza podsjeća na metalni trokrilni ormar , mnogo veća je mogućnost da u nadogradnji struji pupa hava.
Što vam majka šalje više vreća narodskog zlata , potpuno se smanjuje mogućnost ljudskoga, oliti insanskog. Sve se više liči na zvjerinje iz vatrenih dubina.
Što ste veća nacionalistička bagra i fukara , šanse da izbjegnu glavnu ulogu u pržunu su vam minimalnije i beznačajnije.
Što se više zbijate u prve redove bogomolja i u nacionalističke brloge , manja je mogućnost da vas dotakne Njegova milost.
Što bi poete rekle:
Kad tad!
U prevodu:
Kuku li vama majka koja vas je neljudskošću dojila.
1764
Najhuđa buka, najslađa buka,
Najluđa buka što se diže –
Nju ptice prave u proljeće
Kad ljupki konac noći stiže.
Mart je odvojen od Aprila
Onom granicom čarolijskom
Za kojom ljeto oklijeva,
Gotovo odveć nebeski blisko.
To podsjeti nas na sve mrtve
Što skitali su tuda s nama,
Okrutno dražim učini ih
Rastanak svojim vradžbinama.
Podsjeti na sve što imasmo,
A za čime se sad uzdiše.
Skoro želimo – sirenska grla
Da odu i ne poje više.
Hitro, ko koplje, uvo može
Slomiti srce čovječije,
Pa zaželimo da uvo srcu
Tako pogubno blizu nije.
Šizofreničar je iz pijeteta na katu dijelio
život svoj na još na više na još više
uzgajao dane u zalascima sunca i magličastim jutrima
međutim smrt mu je priredila neprijatno iznenađenje.
Od tada ne vjerujem vlastitoj šizofreniji
provjeravajući izvrsnost ličnosti.
pB
Čemu ta jedina suza?
Samo mi pogledu smeta.
U mom je ostala oku
Od starijih, proslijih ljeta.
Mnoge joj sestrice sjajne
Tako zginuše redom.
Zginuše u noći i vjetar
S radosti mojom i bijedom.
Zginuše kao i magla
I plave zvijezdice tako,
Uz koje sam radosno pjevo,
Uz koje sam jadovno plako.
I ljubav, ah, tako moju
Vjetar je sobom uzo!
Daj se i ti rasplini,
Stara, samotna suzo!
Autor
Hajro Šabanadžović
Pretežno plavo
Bosna sanja Ona sanja
Plavetna duša Mjesečeve iskrice
Profil Čarobna noć
Dvije šljive Blagost
Noć nad đardinom Ponoćna čarolija
Vejte snjegovi Snježne gore Bosne zemlje Božije milosti
Mjesečevi cvjetovi nad Modrom rijekom Led se topi
Svijet maglica Mjesec je plovio
Ovog puta me pustite da budem srećan,
Ništa se nije desilo nikom,
Sve što se dešava to je da sam srećan
Sa sve četiri strane srca,
Kad hodam, spavam ili pišem.
Šta da radim, srećan sam.
Bezbrojniji sam od paše na livadama,
Osećam kožu kao cerovu koru
I dole nadu, gore ptice,
More kao kopču na svome pojasu,
Od hleba i kamena stvorenu zemlju,
Vazduh raspevan kao gitara.
Ti, pokraj mene u pesku, pesak si,
Pevaš i pesma si,
Svet je danas moja duša,
Pesma i pesak,
Svet su danas moja usta,
Pusti me da u tvojim usnama
I u pesku budem srećan,
Srećan što dišem i što ti dišeš,
Srećan što dodirujem tvoje koleno
I tad mi se čini da sam dotak’o
Azurnu kožu neba i njenu svežinu.
Danas me pustite samog da budem srećan,
Sa svima ili bez ikog,
Srećan sa pašom i peskom,
Srećan sa vazduhom i zemljom,
Srećan sa tobom,
Sa tvojim usnama srećan.
Dani nam se polako kroz misli vuku ,ali nam se rasuli u stavrnosti , ne meremo ih dohavizati . Kažu to je zbog toga što sve ima svoj početak i kraj.
Kao dokaz navode da je sve zapisano u zvijezdama.
Mi u huble natakarimo vid, sve zvijezde do jedne protabirismo, ali jok ni na jednoj ništa ne piše . Čak ni da nas neka konfiguracija podsjeti na slovo.
I zato se vraćamo na zemlju.Sa strahom.
Čak i ako nas ovi sadašnji dani ne pokupe , neki drugi ili dogodine će to učiniti
Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više okreću glavu od dana. Mniju, dani nemaju duše.
A griješe. Višestruko.
Što bi poete rekle:
Ko ne misli taj i griješi.
U prevodu:
Nemojte griješiti jer život je krat'ka, kak’ bi reklja filjozofi.