Pablo Neruda – Sto soneta o ljubavi

 

Obnazena, jednostavna si kao jedna od tvojih ruku,
glatka, zemaljska, malecna, okrugla i prozracna,
sadrzis linije meseca, puteve jabuke,
naga, majusna si kao zrno zita nago.

Obnazena, plava si kao kubanska noc,
u kosi su ti brsljani i zvezde,
naga, velika si i zuta
kao leto u nekoj crkvi od zlata.

Naga, malena si kao tvoj nokat jedan,
povijena, krhka, ruzicasta dok dan se ne rodi
i zavlacis se u podzemlje sveta

kao u neki dugi tunel odela i poslova;
tvoja se svetlost gasi, odeva, osipa
i ponovo postajes samo ruka gola.


												

Franc Prešern – Gazele

 

 

 

Smijem li te ljubit – pitam oka dva?

al’ oko neće da odgovor da.

Izdaleka me ljupko gledaš, draga,

al’ ohola si kad sam blizu ja.

Ako te moje oči čežnjom prate,

bježiš ko da te plaši čežnja ta.

Al’ ako druge pogledujem deve

tad svako vidi da si bjesna sva.

Ili me mrziš ili voliš, dakle,

siroto srce kako će da zna.


												

Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 787* – 792*

787* U kokuzluku  uopšte nema nikakve, pa čak ni poetske pravde,niti je ikad bilo. A u demokratiji pogotovu.

788* Nije važno ako posrnemo i srce nam se skrši i prospe na tisuću ledenih kristalića i ako zaboli do suza . Naše je i čisto . Opraviće se . Ili neće . Ali zahvalno je što smo mu dali nadu i možnost da voli.

789*Po nekoj  logici  historije učiteljice života, više od polovina dunjaluka će uvijek biti totlani, ili kako mahalaši vole podcrtati frontalni kokuzi.

790*Neuki i malograđanske budne kadije kažu da su riječi “Volim te zauvik” precijenjene. Nisu , ni slučajno ! Širom svijeta , kišom i suncem , bjeluju i mirišu mirijade stećaka epitafom svjedočeći : Voljela je i bila voljena … volio je i voljen bio ! I svaki stećak ima presliku u jednoj zvjezdici na nebu .

791* Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili vehti ljudi i koja ne može da obujmi ljubav. Sjećanjem i snovima , i poslije zemaljskog usnuća ljubav živi vječno , kao i miris kose , mršene i ljubljene.

792* Kako se podmeću kukavičja jaja? Uvališ mirisni đardin , papak naleti na minu , izgubi bjele bubrege, a puno leglo tuđih jaja.

Naputi nas Milostivi / Igrokaz na dan 14.Mart/ Ožujak

 

Danas je Utorak  14.Mart/ Ožujak 2023. godine.

Dani 74 / 291,prošli / nastupajući.

 

Dani su vam kao neki prepisivači. Svake godine se pristave. Svaki u svoj vakat, ali uvijek novi, čisti, okupani i milošću neba izbrojani i prelijepi.

 

Nasuprot njima uvijek se nađu ti neki prepisivači koji vehte pjesnike i  imame slave. njihove mrtve riječi prepisuju i blažene tuđim riječima kore. a svijetu kao svoju tuđu nepamet nude i pristavljaju.

Eh , prepisivači, vehti prepisivači , jadni prepisivači!

Žele svojom “umnošću”prepisanoj od šamana  neumnosti u bijedi duha svoga ,svijet da zadive a ne vide da kao  licemjeri  ka pržunu hite.

Umjesto Bogu jedinom , idolima i utvarama se klanjaju, jer vjere svoje i riječi nemaju . Pogubiše ih u plićakui vulgarnosti uma svoga .

 

Što bi poete rekle:

Kad hvalimo mi srcem svojim hvalimo

kad laskamo mi istinu zborimo.

 

U prevodu

Naputi nas  Milostivi;

istinu da pričamo  a se ne sviđala materi našoj.


												

Mira Alečković – Možda bih mnogo htela

 

Da mi se podsmeju pakosne reči neke

Da parčiće smeha za mnom razbije prijatelj koji

Da gost nezvani sumnje prošeta gospodarski

mojim putem

I pogleda me očima zaklanih jaganjaca

Od kojih postaju buljooki strahom i dani

A jama besmisla otvori čudovišno

ogromno oko

I iz nje vikne odjek ružnog sna što smo već

jednom doživeli

Oživi rugobe ratne trag kameni koji su podlokale kiše

Pa se pod njega uselile stonoge mraka

 

Čemu, čemu sve ostavljaš zbog jednog osmeha

Čemu sve kidaš zbog jednog nesigurnog sna

Čemu sve stavljaš na kocku zbog jedne nežnosti

 

Osmeh je skupocenost veća od sigurne strehe

i zlata

Nežnost je veća od uhodanih sutona bez šapata

Mir je prividan – nemir i grubost svakodnevna

bezdana rana

Koju vi ne vidite

Parčići nečijeg smeha koji vi ne čujete

Igru bačenih kamičaka milostinje ne zovite ljubavlju

Žena bi da se izgubi u živoj tišini šume

Znate li šta je ženi, šta je meni nežnosti grumen

 


												

Raymond Carver – Ribički štap utopljenog ćovjeka

U početku ga nisam htio koristiti.
Potom, mislio sam, što da ne. Odavat
će mi tajne i nositi sreću –
ono što mi je tada trebalo.
Osim toga, ostavio mi ga je
na upotrebu, taj put kada je otišao na plivanje.
Nedugo zatim, upoznao sam dvije žene.
Jedna je volila operu, a druga
je bila pijanica i odležala je neko vrijeme
u zatvoru. S jednom sam se spetljao
i počeo piti i tući se.
Kako je ta žena znala pjevati i otkačiti se.
Otišli smo ravno do dna.

 

Aleksa Šantić – Gde Mnidjah

 

Gdje mnidijah da je
mirisavi cvijet –
Tu j’ otrovna biljka,
tu je pakô klet…

Gdje mnidijah da su
izvori vrline –
Otrovna su vrela,
otrovne gorčine.

U kom srcu mišljah
da žar pravde tinja –
To je srce pusto,
kukavica sinja.

Koju dušu držah
da ljubavi diše –
Satana je mrska,
od pakla je više.

O kom mišljah da je
svojoj vjeri stanac –
Sa poganom dušom
rodu kuje lanac.

Koji za rod bjehu
na braniku prvi –
Sad eto ih – gmile
u prašini crvi.

 


												

Šarl Bodler – Jednoj kreolki

 

 

U mirisnom kraju kojim sunce žari,

pod purpurnim svodom palmovih stabala,

otkud lenjost plavi oči poput vala,

ja videh kreolku još neznanih čari.

 

Bleda joj put žeže; smeđa čarobnica,

dok, visoka, tanka ko lovac korača,

otmeno uzdiže lepi vrat dugačak

i mirno se smeši, samosvesnog lica.

 

Da u kraju slave vi živite, dete,

kraj zelene Sene ili kraj Loare,

vi biste krasili zamkove nam stare,

 

U čijem bi hladu pesnici sonete

za krupne vam oči u svom srcu vili,

i od crnaca vam pokorniji bili.


												

Tatjana Lukić – Šta šutim

 

 

 

(Zbirka – Šta šutim

Spomen na djetinjstvo)

 

I

 

neko je sliku prelio

šakom hladne vode

 

otekle su duge

šaren-laža licitar

i vrtuljci

 

nije se vodi dalo samo

glavu ludog mitra skitnice

 

rijetki časi straha

mrtvom vlati pokojom na sliku preneseni

u nju su se slili

 

širi se platnom naginje i klati

rascjetala glava  mitrova

 

hoće li ga sveg prekriti

hoće li se oteti

i iznova pohoditi

prva strepnja djetinja.