Tisuću ena biser Bjelavskih mahala 793* – 798*

793* Frontalni kokuzi je nekako upečatljivije od totalni. To mu dođe kao da su kokuzi isprednjačili ispred  nekokuznjaka, što je u biti vrlo logično , ali  gledano sa humane i demokratske strane , nekako nam se , ,čini vrlo nehumano i nedemokratski da kokuzaneri u nečemu prednjače , pogotovo u kokuzluku.

794*Uvijek i zauvijek , Jučer i Danas i Sutra su okovani našim činjenjem i nečinjenjem. A Nebo odlučuje kako će nam to preraspodijeliti i uzvratiti.

795* Ljudi su taki kaki su. Da se nisu rodili ne bi ni o'šli na ahiret / drugi svijet.

796* Ko se štuka taj zlo ne misli! Naravoučenije :Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako ćete se igrati riknjave.

797* Sve zasnovano na laži , istina će izbrisati. U prevodu : Ko od laži živi u laži će sagorjeti.

798* Ljudi su brzopleti. Najćešće ih u pohitnosti ne dopane ono čemu  se gramzivo nadaju .Dopane ih ono čemu se ni u snu nisu nadali .

Ravnodnevnica – Igrokaz na dan 20 Mart / Ožujak 2017.

Pjesma dana

****

Danas je Ponedeljak  2o. Mart / Ožujak 2023. Godine Dani 78 / 287. ( natakareni/ takarli)

U ovu heftu će  aterirati ravnodnevnica. Otom potom, jer je danas lijep dan.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nekom svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado,  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu.

Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Na vječne pute. Vrlo takarli. Bolje vam je da nikad  ne saznate kakvo je to dalje.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanski mora su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve nečasne niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprti na kukavička i smrdljiva leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće  noću pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do za vrata.

U stvari nas pogan Radovan Karadžić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lakše dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda da  cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. kada se završi frtutma možda i trećinu. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire su uniformisane.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

Što bi poete rekle:

-Ravnodnevnica je u svemu.

U prevodu:

-Ravnali se vi ili ne ravnali svakako će ti biti po zasluzi  poravnati.

Ravnodnevica, ravnodnevnica ili ekvinocij (lat. aequinoctium: jednakonoćje) je u astronomiji trenutak kada Sunce u prividnom godišnjem gibanju nebom stigne na nebeski ekvator, tj. u proljetnu ili jesensku točku. Točke na nebeskoj sferi u kojima ekliptika presijeca nebeski ekvator zovu se točke ravnodnevice. Sunce na svom prividnom gibanju po ekliptici prolazi kroz proljetnu točku u trenutku proljetne ravnodnevice i jesensku točku u trenutku jesenske ravnodnevice. Tada je dnevni luk jednak noćnomu, pa obdanica i noć traju po 12 sati. Događa se dvaput u godini, oko 21. ožujka (proljetna ravnodnevica) i oko 23. rujna (jesenska ravnodnevica).

Eva Lipska – Poslednje riječi

 

Možda je bolje

što nismo stigli

jedno drugom da kažemo

te posljednje riječi.

 

Posljednje riječi

mogle bi nas zavesti.

 

Previše živo

da se drže teme.

 

Neoprezno

mogle bi da dodirnu

buduće vreme.

 

Prerano da sahrane

nešto u nama.

 

Mogle bi da nemaju

ništa da kažu.

 

Mogle bi da govore

preko svake mere.

 

Da nam kažu

previše sve.

 

Možda je bolje

što nismo stigli

jedno drugom da kažemo

te posljednje riječi.

U posljednjim riječima

zatvoren je tetreb.

 










												

Zbignjev Herbert – Obala

 

Čeka na obali velike i spore reke
na drugoj Haron nebo prosijava mutno
(to uostalom uopšte nije nebo) Haron je
već samo prebacio uže preko grane
ona (ta duša) vadi obol
koji se kratko vreme kiselio pod jezikom
seda na zadnji kraj praznog čamca
sve to bez reči

i da bar ima meseca
ili pas da zalaje






												

Tagore – Ako me nikad ne budeš pozvala

 

Kad mojih stopala više ne bude
u prašini puta ovoga,
i skela bude redovno plovila bez mene,
kad budem kupio i prodao poslednji put,
i mojim odlascima na pijacu u zoru
i vraćanju kući u sutone bude došao kraj,
šta ako me se ne budeš sećala,
ako me nikada ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Kada prah bude prekrio strune mog instrumenta,
i gušteri se po mom dovratku budu verali,
kada vrt moj asketsko ruho odene
spreman za pustinju,
a korov zakrili vodu u mom bunaru,
šta ako me se ne budeš sećala,
ako me nikada ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Muzika neće ćutati u flauti života,
a sati će teći neprekidno brujeći.
Skele će biti pune, kao danas što su,
ljudi koji žele na drugu stranu da pređu.
Goveda će pasti, govedari će se igrati na livadama.
A šta ako me se ne budeš setila,
ako me nikad ne budeš pozvala
podižući pogled ka zvezdama.

Ali ko kaže da mene neće biti toga jutra?
Ja ću se igrati u svim igrama onih što žive.
Imaću nova imena
i druge ruke da ljubavlju me vežu,
jer ja u svim vremenima postojim
i večito ću se na suncu kretati.
Šta onda ako me se ne setiš,
ako me nikad ne pozoveš
podižući pogled ka zvezdama?

Izostavi moje ime iz poklona
ako ti je ono breme,
ali sačuvaj moju pesmu.






												

Kahlil Gibran – More

 

 

U noćnome miru kada za zastorima čovjek usni

 

Šuma kliče:

Ja sam Sila koju sunce iz zemlje izmami,

 

A more ostaje mirno

Misleći: Sila pripada meni.

 

Stijena veli:

Vrijeme me sazdalo kao kamenje za Dan sudnji,

 

A more je i dalje nemušto

Misleći: Znamenje pripada meni.

 

Vjetar veli:

Divna je moja samotinja među nebom i maglama,

 

A more ostaje mirno

Misleći: Vjetar pripada meni.

 

Rijeka veli:

Pitka li sam tečnost što gasi žeđ poljima,

 

A more je i dalje nemušto:

Misleći: Rijeka pripada meni.

 

Gora veli:

Ja sam stasita kao nijedna zvijezda u svemiru,

 

A more je i dalje mirno

Misleći: Gora pripada meni.

 

Misao veli:

Ja sam jedini kralj na ovome svijetu,

 

A more ostaje usnulo

U snu govoreći: Sve pripada meni.

 






												

Robovlasnička fukara i mizerija robova / Igrokaz na dan 19. Mart / Ožujak

Danas je nedelja 19. Mart / Ožujak 2023. godine ,

Dani 77 / 288. (Odlazeći/Dolazeći)

Uh ,drugi  je dan  vikenda. Zar već?

Ovim vikendima nikad kraja. Ne može čovjek dočekat kada će početi raditi. I oni zaposleni,  a još više oni nezaposleni.

Čuj molim vas. Zaposleni bi se odmarali više od jednog dana. Nema toga gospodo u robovlasničkom sistemu. Nemojte se buniti , dobro ste prošli.

Šta mislite da nemate posla kao pola pučanstva. Ili da vam natovare da radite još i nedeljom.

Ili da vam je jedini zagarantovani rad – prprebiranje po kontejnerima, ili onaj lakši dio branje maslačaka i koprive, za zdravu salatu , juhicu i eventualno pitu ,ako ste srećnici da odnekud zboksate fildžan ulja i šaku mekinja.

A opet  robovlasništvo je milina u odnosu na sadašnji bosanski trenutak.

Vi mislite da niste u robovlasničkim rukama?

Nemojte se zavaravati gospodo. Ili da kažemo sužnji.

Vi ste u rukama najgorih i najbjednijih satrapa , troglave nacionalističke bagre .

Pogledajte ko drma vašim životima:

-1.Riđobradi robijašev sin ,

-2.Razarooka pijačarska fukara , sin rasiste ,

-3. Bivši robijaški pizdek otimač rijeke

i njihovi  lopovski slugani.

U normalnom društvu oni nikad ne bi ni dana na slobodi proveli.

A opet , muške robove nam nije žao. Sami su krivi, oni hotimično hrle u krvave nacionalističke torove. Njima , većini, je čast biti rob nacionalističke bagre i fukare . Automatizmom i sami postaju bagra i fukara.

Zakon dijalektike popušlića.

Što bi poete rekle:

Bagra se rodila , majka ih narodskim vrećama opljačkanog zlata hranila.

U prevodu:

Bagra jednom , bagra od iskona, promjene nema.

Langston Hughes – Dok sam stario

 

 

Bilo je to davno. Skoro zaboravih svoj san.
Ali tada, on bio je tu,
Preda mnom,
Kao sunce sjajan –
Moj san.
A onda se podiže zid
Polako,
Polako,
Između mene i mog sna,
Podizao se polako,
Zatamnjujući,
Zaklanjajući,
Svetlost mog sna.
Podizao se sve do neba –
Taj zid.
Senka
Crn sam
Ležim u senci
Svetlosti mog sna više nema preda mnom,
Nada mnom.
Samo široki zid.
Senka samo.
Ruke!
Moje crne ruke!
Srušite taj zid!
Nađite moj san!
Pomozite da ovu tamu razvejem,
Da uništim ovu noć,
Da razbijem ovu senku
U hiljadu sunčevih svetlosti,
U hiljadu uskovitlanih sunčanih snova!