Meša Selimović – Ljubavni citati

-,Da nisam našao tebe,  bio bih ljut na život, pa ne bih imao ništa, kao ni sada, ali ne bih  znao šta je sreća… Ne bi ti bilo lakše, ali bi meni bilo teže, i to je pravo. Nikad te više necu ostaviti samu, sve što se desi, desice nam se zajedno.“

-„Odlučio sam se za  ljubav. Manje je istinito i manje vjerovatno, ali je plemenitije. I  ljepše. Tako sve ima više smisla. I smrt. I život.“

-,,Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez  razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud  ćes veći razlog?“

-,,Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog“.

-,,Prijateljstvo se ne bira, ono biva,  ko  zna zbog čega, kao ljubav.“

-,,Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte.“ž-,,Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo.“

-,,Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više.“-,,Nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi.“

-,,Ljubav je ipak jača od svega.“

Umihana Čuvidina – Čamdži Mujo i lijepa Uma





“Vino piju age Sarajlije,

vino piju Zašavicu biju,

ranjenici mladi podvikuju.

Svaki veli: ‘Jallah moja majko’,

Čamdži Mujo: ‘Jallah moja Ummo!’

Čamdži Mujo družini govori:

‘Ah, družino, moja braćo draga!

Kada meni suđen danak dođe,

suđen danak i umrli sahat,

ufat'te mi konja lastavicu,

i na konju zelenu dolamu!

U dolami, u džepu desnome,

u njemu je prsten i jabuka,

u zadžepku mrko ogledalo,

podajte ga mojoj Umihani,

nek’ se ogleda, a mene ne gleda,

nek’ se udaje, a mene ne čeka!

A ja ću se junak oženiti,

crnom zemljom i zelenom travom.

Ako bude roda gospodskoga,

žalit će me tri godine dana;

Ako bude roda hojratskoga,

neće žalit’ ni tri b'jela dana!’

To izusti, pa dušicu ispusti,

i umrije žalosna mu majka!

Ufatiše konja lastavicu,

i na konju zelenu dolamu.

Kad su došli šeher Sarajevu,

uzimaju prsten i jabuku,

dadoše ga dilber Umihani.

Desila se roda gospodskoga,

žalila ga tri godine dana:

Za godinu lice ne umila,

a za drugu se ne nasmijala,

a za treću kosu ne oplela.

Kad nastala četvrta godina,

rusu kosu rukom odrezala,

pa je šalje daji na kapiju.

Dajo joj je kosu pozlatio,

dajinica biserom okitila,

pa je meće gradu na kapiju:

‘Ova kosa u devletu rasla,

u golemu jadu odrezana:

Il’ je majka ukopala sina,

il’ sestrica brata jedinoga?

Il’ djevojka svoga suđenika?

Nit’ je majka ukopala sina,

ni sestrica brata jedinoga,

već djevojka svoga suđenika,

što ga neće steći dovijeka!’

Govori joj ostarjela majka:

‘Što ti žališ tuđina junaka,

Nije ti ga majčica rodila?’

‘Luda ti si, moja mila majko!

Da si mi ga i triput rodila,

ja ga ne bih ovol'ko žalila,

ko što žalim tuđina junaka,

ja ga neću steći dovijeka!’ “

(Umihana Čuvidina, prva bosanskohercegovačka pjesnikinja muslimanka ,Sarajka koja se zbog velike ljubavi i žalosti za poginulim vjerenikom nije htjela udati za drugoga, nije bila upisana u sarajevske sidžile (službene registre), pa se zbog toga pretpostavlja da je bila rođena 1794. godine na Hridu, jer zvaničnog podatka nema. Njen vjerenik Sarajlija Mujo Čamdži, bajraktar, prema historiografima, poginuo je 1813. godine kod Loznice, u vojsci Ali-paše Derendelije, za vrijeme Prvog srpskog ustanka na Balkanu.

U pjesmi “Čamdži Mujo i lijepa Uma”, Umihana je opjevala vlastitu tragediju.)

Emily Dickinson – Pjesme 108 i 165




 

 108

 

Nek se Hirurg s više opreza

Skalpela svog dotiče –

Ispod njinih rezova finih

Krivac-Život se miče!

 

 

 

165

 

Najviše ranjen Jelen skače –

Lovčevu priču sam čula –

To je tek zanos smrti – potom –

Česta je utihnula!

Šiklja stijena udarena!

Pa zgažen mač što skače!

Rumeniji je tu gdje

Jektika žalcem tače!

Radost je Oklop kojim Bol je

Oprezno oružana,

Da ne bi netko krv vidio

I viknuo: „Gle, rana!“

Rilke – Sad divlja ruža zrije

 

Sada već crvena divlja ruža zrije,
u leji jedva diše pozno cvijeće.
Ko nije bogat sada, kad leto mrije,
taj nikada sebe dočekati neće.

Ko sada sav ne drhti kao prut
od preobilja slika koje buja
i proniče u svaki dušin kut,
čekajući noć da tminom zaleluja —
taj je, kao starac, prošao svoj put.

Toga nijedan sada ne greje plamen,
laže ga sve na javi i u snu;
pa i ti, Bože – Ti što ga kao kamen,
iz dana u dan vučeš prema dnu






												

Tin Ujević – Pjesma mrtvog pjesnika

 

Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene — o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!






												

Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva…

Otrgnuto sa naših stranica

Još je jutro.Mnogima klikeri još nisu proradili.Onim što sporije misle nije jasno jal spavaju ili budni sanjaju.Što bi se reklo iluzornosti realnog života i realnost subjektivnih iluzija su nam ujutro znatno smanjeni.Zato ćemo nabosti nekoliko ” bisera” sa naših stranica.

-“Ništa se ne može sakriti; ni mudrost, ni glupost, ni zvjerstvo i laž. Tako nebo odredilo”

-“Bosna zemlja Božije milosti i Sarajevo Grad čednosti. Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njeg. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga u dušu  i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća…

-Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva i pokriva njenu uspavanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova”…

-Dvoje,muško i žensko se najprije  nađu ,pa se onda poslije ne nađu;a život ide dalje.

-Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti ili imentovati.Mere vam se o glavu slomiti.

– Sevdah se samo može osjetiti i živjeti,prvenstveno oni koji imaju srce i dušu.Reći će vam sevdah je:ljubav,čežnja,strast,neko će dodati zanos i  i ushićenje,malo njih zaljubljenost i bliskost.Grci su poetici dali ime patos.Sevdah je sve to,i poetika i patos,i bol,i tuga,i jad i čemer,i pjesma i ples,i haremski i haramski,bolero i balada,harmonika i gitara,daire i kastanjete.Sevdah je riječ za tragedije i komedije.Sevdah  je nikad do kraja ispričana priča o životu. Sevdah traje prije,za vrijeme i poslije fizičkog kraja života.Ta riječ je samo Bosancima od neba poklonjena.

-Bogumili su Pravovjernici,(babuni,patareni,bogomili) hrišćanska vjerska frakcija koja se odvojila od Vatikana osuđujući ih za paganstvo,bogaćenje na račun naroda i pripadnost đavolu po proročanstvu Jovana jevanđeliste,za patarene su vatikanske crkve bile heretičke i sklonište antihristu.Svoje upotište su nalazili u Hristovu nauku odbacujući Savletova/Pvaletova antihrišćanska bulažnjenja

-RIKNJAVAE NEMINOVUS POETICA GARANTUS  HABITUS SCIENTIE  ET  ASTRIS

med./ lat. dijagnoza (dg.)  mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama;

smrt neminovna

laički  , po mahalski :

-Rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast – to ne piše , to se podrazumjeva)

-Kad god pričamo o Bogu Sveopćem Dobročinitelju mi vidimo Svjetlost. Svaka naša molitva priziva Svjetlost. Svaka naša suza rastužuje Svjetlost. U Svjetlosti su utkane naše ljubavi i snovi.

Svaka naša riječ i djelo je obasjano Njegovom svjetlošću. Naše duše blješte milošću Njegove Svjetlosti. Njegovo Svjetlo je neuslovljena Ljubav koju nam poklanja.

Koliko mi shvatimo, prihvatimo i upijemo te Ljubavi i Svjetlosti  toliko smo bliži onome dobru koju nam Svetost želi.

Prvoaprilsko travnjanje / Igrokaz na dan 1.april / travanj

Danas je  subotaa 1. April / Travanj 2023.

Dani ove godine se podjelili: karta bez poratka 90 / pred kapijom 275. Ono travanj mu znači da se  trava travnja, hoće se reći razmnožava. Jesu puno pametni. Trava to radi ko insan. Kad god joj ćeif i ha ima malkice Sunca. Neko bi reko Sunce joj  ljubavnik. Nije boni, Sunce joj katil i život . kako kada.

Ako se trava travnja u vakat , onda se hejbet na travnja i uz pomoć kiše simce joj blagorodno. Ako se ne zalijeva i ne travnja sunce ne prašta. 

Ista stvar i sa , hm , recimo , ženskim travama. ako se ne travnaju i ne zalijevaju redovno  sparuše se i postaju , što bi se narodskim jezikom rekle postaju  sprčene . Sprčene u onom kontramaks smislu nit vopljena , nit ljiubljena s dušom se jadna sprčena rastajala.

Ne znamo merete li to anlajisati. radi pojašnjenja uzežemo još jednu narodsku:

– Živa klana , nedoklana!

Ne kontate još?

Ma to vam je ;  ona bi se igrala pricvrljivanja ili travljanja , al niđe ni jenog  , makar najsitnijeg crva za ilađa ni primirisat.

Nije da crva nema. jema ih . Oni dobri već ugrabljeni .  Restl sve nešto vehto , hadumsko , pedrsko što bježi od anamo one ko đavo od krsta. Nije čudo što in zovu pogan  pogančerska.  Prizivaju Sodomu i Gomoru . Nalet ih bilo nevjernički i pogani.

No procvjetaće jednog dana i anamo  one što ih vabe sprčenim . Orosiće se , pa više neće biti sprčene i netakarene. Biće tada …

Dajte i vi nešto skontajte. Nemojte da vas svemu moramo dohavizat.

Što bi poete rekle:

-Ko zna zna , njemu dvije plu barem jedna netakarena!

U prevodu:

Samo se vi šalite sa prvim aprilom , jer ko ne zna , ko mu kriv; nek pjeva borbene.

Lodovico Ariosto – Sretni zatvor

 

Zatvore sretni, ljupki, gdje me stavi
Dušmanka moja i slatka i lijepa,
Al ne rad srdžbe što joj srce cijepa,
Već radi milošte i nježne ljubavi;

Zatvori drugi, kad ih se zabravi,
Stuže, a moj mi radost i okrepa:
Ne čekam suca od zakona slijepa,
Ni smrt, ni muke, nego život pravi;

Već blagi doček, vrele zagrljaje,
Riječi, što đem ih nikakav ne sputa,
Igru i šalu, milovanje milo;

Vatrene dane, slatke poljubljaje
Tisuću tisuć, tisuć, tisuć puta-
Sve da ih zbrojim, malo bi ih bilo.