Ce soir mon ame désire de s'unir à vous / Večeras se moja duša dijeli s tobom

 

 

 

srebrena-mjesecina-nad-modro-zelenom-rijekom  tisucu-velova-a-jedna-zena ruza-i-snovi

 

Srebreni mjesec namjestio osmjeh

vidio tebe u velovima mojih snova

kako lepršaš oslikana duginim bojama

u svakom zakutku damara nježnih

što vrište na odjek imena tvoga

zvijede prigušile milosni sjaj

zbog blještavila ljepote tvoje

koja izvire iz grudi mojih

kao plavetni cvijetovi ljubavi

dok zaboravljam šta mišljah reći

večeras se moja duša djeli s tobom

ovaj put i nikad više strane riječi

preko jezika moga ljubav oslikati neće

Bleki – Kada se budem opraštao

 

 

Kada se budem opraštao mila

biće to u osvit

novi dan će biti prelijep

a ti orošena poljubcima mojim

 

Kada se budem opraštao mila

pjevaće pjesme naše

za novi prelijepi dan

a ti nećeš plakati ljubavi

 

Kada se budem opraštao

zaustaviću bol i vratiti ga

na staze prošlih dana

da se ljubavi uči

 

Kada se budem opraštao

rasuću suze

nek ko kapljice sreće

plove snovima nedosanjanima

 

Kada se oprostim od tebe jedina

sebi neću ostaviti ništa

da bilo šta uzmem

ubilo bih Malog Princa

Bleki – Meni nije samo jedanaest godina

 

 

 

 

Jedan nježni pupoljak

latima proljeća tek ga odijevaju

me rastuži

kad napisa

Meni nije samo jedanaest godina

pa ti vidi šta ti je raditi

 

Meni nije samo jedanaest godina

šapuće mi krik iz nekih dana

koji nikako da izbrišem

bojim se da me ne zaboli

rječi koje bih mogao čuti

a kasne samo pola vijeka stađuna

 

Meni nije samo jedanaest godina

a ja ne smijem da je pitam zašto ono samo

neću da bude ono isto samo kao nekad davno

kad nisam znao ništa

ni vrisnuti ni pisati pjesme tužne

neću da mi opet ljubičicu zgaze

 

Meni nije samo jedanaest godina

hoću da je samo radoznalost varke

Djevojčice mile i plavetne

koja hoće da uči i sanja

poetesu sa srcem da rađa

i ograde pravi

 

Bole me tvoje godine mila

jer mirišu na nečije druge

kad su plavetne bile

i nestale

i zato ne dam

Tebi da bude samo jedanaest godina

 

Pero sve može

i ono zbori

ti si proljetni vodopad

snovite ravnice dugine noći

 

i još rečem

mila ti imaš sedamnaest

ili koji stađun više u godinama ljetnim

al’ ne pristaj da budeš sin

ostani samo prelijepa ti

 

Bleki – Sigurno je neki vjerski praznik

 

 

 

 

Negdje

bilo gdje

oca nema

ubijen je

drvosječkom sjekirom

majka je silovana

u uglu kolibe

ona je fetus

pokriva stid

šestorice vojnika u šljemovima

ili šubarama

sada sasvim svejedno je

sva pogan je ista

 

troje jetima se skupila oko nje

miluju je

i šute

jedno je mrtvo

od gladi

druge djevojčice   muž  je juda

sinćić je već siroćić

miluju je

i ne plaču

gladni su

a hljeba ne išču

žedni nisu

puna im usta leda

 

obzorjem vatromet blješti

u daljini

iza bregova

i još bregova

zvuci zvona  pozivaju na ponoćku

još malo dalje čuje se ezan

djeca samo slegnu ramenima

znaju za njih četvoro nade nema

ipak pomišljaju

sigurno je neki vjerski praznik

 

Jutro sa Blekijem – Očaj

 

A onda i odjednom

krik djeteta kome razdiru utrobicu

trgaju nezreli pupoljčić

koga deru

koga siluju

koga ubijaju

kome srce kidaju

kome dušu čupaju

čiju nevinost na konfete sjeckaju

i u ledene gromade bucaju

 

Grči se dijete vrišti i doziva

boli Bože Mili

kako to samo boli

Bože Jedini pomozi mi

pomozite molim vas

skinite čudovište sa mene

joj mamo mamice mila

dođi pomozi majko mila

boli me majko moja

šta mi to radi

a sam samo dijete

hoće li iko da mi pomogne

samo mi je devet Dijaninih godina

boli me mili

koliko me samo bili dragi moji

pomozite

hoće li neko da mi pomogne

 

Mali Princ se nježno spusti pored nje

čvrsto je zagrli

vi vidite

dvoje djece u fetalnom polažaju

ranjivi blizanci

tuga vas obuzima

on je nijem

ni suze nema

ona ih ima za dvoje

za petoro

za deveteroro

za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju

kojima monstrumi motornim pilama

mesarskim palama i macolama

drvosječkim sjekirama i šakama

nevinost na parčiće režu

 

djete milo

suze krvave lije

grči se ko da padavicu ima

nastavlja da vrišti

Frkine suze anđela traže

grlice više nema

prepuštena je očaju

krhkoj ruci dječaka

njih dvoje tonu

mračni bezdan bola je sve bliže

mrak nemoći sve jasniji

zavodljiv i smirujući

znaju zlo se sprema

on je samo čvršće stisnu

tiho zbori

miluje

kose crne nježno najnježnije ljubi

plači djetešce

ja sam tu

 

plači mila

sve će biti u redu

samo mi dođi

i daj isplači se djevojčice mala

možda izađe na dobro

ovaj put

ne kazuju anđeli

Možda da možda ne

Da  Jeste    Ne  Nije

Usud se smije

Bleki – Tamo se neko smije

 

Gle neka se tamo smije

pogled upućen sneni

kroz prostor tiho vije

kao snovi nedorečeni

 

pokreti tijela

sazvučje podavanja

umorna je žena

od želja i prodavanja

 

lica bezlična

mutne oči u mraku

vrlo su slična

ubici u raskoraku

 

treba svirati tiše

kada tu manijaci bdiju

obratiti pažnju više

uzimaju tijela i nestaju

 

za novac davalice

bojte se neznanaca

ko ptica kukavice

smrti poznavalaca

 

gle neka se tamo smije

nikamo upućen pogled hladni

kroz prostor damar ne bije

došli na svoje smrti gladni

On sada tišinom sni

 

 

Boje plaču

slikar im okrenuo leđa

sanja onu tragova bijelih

na snježnim prtinama njegovog srca

Snovi vrište

sanjar više ne sanja

uzdrhtala tijela

a se u ocean uranjaju

paleta i riječi snuždeni

kako poredati boje

kako obojiti riječi

a mu misao mre

 

Odjednom duša se javi

zalite nebo azurom

pospite travu tirkizom

obojite grudi njegove rubinom

Nasta slike najljepša od svih

đardin raste u duginim bojama

Bjela dama sjedi pored ruža uplakana

ruku sklopljenih u molitvi

Njegov odar je tih

na odru čaša od kristala

jantar i žad obojeni ljubavlju

onog što sada zaključana Tišina sni

 

Proljeće , ah , taj Maj

 

 

Krajolik majskog cvijeća

 

Tirkizni snovi

 

Ah , to proljeće

 

Ljubičice u polju šarenom

 

Molitva za ljubav

 

 

 

 

 

Maj ah taj Maj a moja si
Maj ah taj Maj i ti to znaš
dolazi prekrasni Maj
a gdje si ti

čarolija behara okupana
šarenilom poljskog cvijeća
zasjala u mojim bojama
a još uvijek čeznem za tobom

razigranim grudima plove
mirisi djevičanskih ljubčica
pitam se kao pitac vrli
a bol tvoja još uvik misli na mene