Bleki – Kamo je nestalo vrime ljubavi naše

Kamo je nestalo vrime ljubavi naše,

ljube moja?

Nikad se to nisam pitao.

Nisam ni trebao.

Imam ga u sebi.

To mi je dovoljno.

Da preživim.









Tako naučih da oni koji vole

ubijaju one druge koji vole.

Onaj drugi koji vole,

takođe ubija onog prvega

koga ubijena ljubav bole..





Ovi prvi na crni petak  izdaje

u  tržnici nestalih i odbačenih ,

kupuju  pupoljke ruža,

plavih , crvenih m zelenih i žutih

rosnih i tuđim usnama nemirisanih

a nemaju ih kome pokloniti,pokloniti…





Ne rekoh li ti

dvoje se nađe

ruka u ruci

duša u duši

pa se poslije

nerazuma

ne nađe

a srce boli

a duša pati

 
 
 
  - 
 
 
 
 
 
  

Jutro sa Blekijem – Krik ljubavi

 

 

u umu  se javi strah od bliskosti kao tihi šum

užasan kao ponor i praznina pakla

 

usud se nasmije kaže kakav strah

sve je u srcu zapisano

 

duša shvati

titra treperi lebdi

 

uplašeno srce nauk prima

lupa jako jače i još jače

 

ne prestaje nikako ne prestaje

sve postaje jedan damar a krik ljubavi

 


												

Bleki – Kada smo mi

 

I kada si ti
I kada sam ja
I kada smo mi
Ljubav snivali
Sakrivajući putanje rastanka

I kada si ti
I kada sam ja
i kada smo mi
ljubav vodili
ležali na ljubičicama
tražili djetelinu sa četiri lista

I kada si ti
i kada sam ja
i kada smo mi
još uvijek ljubav vodili
od mjeseca poglede skrivali
djetelina sa četiri lista je nestala

Tada si ti
tada sam ja
tada smo mi
sa svojih putanja
došli kući uprljani
hej kako si ljubeći našu djecu.


												

Boje ljubavi

opraštam rađanju svom

plakati ne mogu ni bojama

i kada ona odlazi

ostavljajući mi mirise

svoga cvijeća prekrasnog

a držah ga u đardinu

obljubljenog ljubavlju i snima

jer sjećanja se roje

čudesne svijetove boje

tako nekako

sneno a lako

ja Svjetlost sanjam

ljubav moju

od jasmina nježnih

i nestašnih vala plavih

satkanu u moru tuge

i sleđenom srcu mome

Rađanje

Boje

Ljubav

Centofilije

Nestašni val

More more

Sleđeni vodopad

Bleki – Još uvijek sanjam

Još uvijek sanjam

O jednom moru

Dalekom nevinom

Jadranskom

Kam’ sam htio poći

 Da nađem smiraj

u zagrljaju plave djeve









Bijaše nerazumna

Ta hladna zimska noć

Fijuče zkokobni vjetar

Snijeg neumorno veje

Prekriva i blijedi

Prtine neugaslih nada

Nedosanjanih





Krik kukavice bez doma

Odjekuje u sleđenom srcu

Bez daha šapće

O godinama prošlim

I sadašnjim

Jer potonje neće doći

Tko da zna





A dani ti budući netrošeni

Smješe se i plešu

Odu radosti

Ko je ljudima kriv

Izmisliše nepostojeće vrijeme

U plaveti male planete

Zarad bola i tuge





A  opet mudri ocean

Starog plavetnog mora

Mora dubokog

Šumi pjenom valova

Zovom  nimfe doći ćeš

Neizostavno doći ćeš

Hladu maslina suđenih





Bleki – Sve je od Milostivog

 

 

 

Pristavlja se tmurna i hladna noć.

Polako plete svoju mrežu.

Vjetar zavija,granje lomi.

Crijepovi se ruše .

Sjeva.

Na sve strane zmije iskre.

Prelijepe su.

Vrcave  i blještave.

Nebo grmi i atakuje.

Zmija udara gdje stigne i gdje joj je ćeif.

Udari zaglušuju  i plaše.

Zna se odavnina , poneki baksuz  ih ne čuje i ne osjeti.

Taj je gotov, zapisan za rekvijum.

Zamalo pa avetinjska noć.

Kleknem na koljena .

Gledam u prelijepu kišnu noć.

Znam sve je od Milostivog .

Sada neku prevlaku pravi.

Možda je uputi pravom putu.