BAJKA SREBRENA II DIO

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

 

II Dio

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

*
međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

prekla zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali
*

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

neki od srbalja što poklaše

dio nas ko trulo meso baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

u bestragu

da nam traga ne ostane

*
u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

*

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

*
prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

*
više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio

susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

*
O

Milosti Božijoj

i dobroti

*
i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

*
kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

*

Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine mili

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

 

 

BAJKA SREBRENA – I Dio

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

**

( Poetski zapis )

**

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

**

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O Bosni  zemlji Tvoje Milosti.

O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j  samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

**

Bajka srebrena

**

I Dio

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prestanka

*

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

*

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su

*

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

*

Na brdovitom balkanu

*

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih

monstruma danu

*

O Majčice draga

Majko Srebrenička

*

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – djecu  – muškarce

*

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

*

vodili su sela u žicama

žene- djecu – muškarce

ne ostaviše nikoga

*

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

*

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što prizivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim hiljadama

*

Ostade – nas devet i po hiljada

po putevima

krvavim

u žice vezanih

*

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i bijede

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj ,Majčice draga

Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

*

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

*

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

*

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

*

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

*

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

*

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

*

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

*

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

*

Svo to vrijeme sunce se  bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

*

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

*

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

*

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

*

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

*

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

nestadoše

*

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

*

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

*

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

**

Kraj I dijela

 

Druženje sa Eđijem Alanom Poom

 

 

Čarolije behara Svjetlost ljubavi Flaša

 

 

 

 

Nama žao što Po nije stigo na naša druženja

posjeli bi kraj šadrvana

u nekom od naših mirisnih đardina

najprije u onom ašikovačkom

što lagano stihove žubori

hladi flaše sa pićem

osvježava zrak sa ićem

Čista poetika

 

Na sofru iznjeli

daj nam svega Maro bona.ba

valja ova i rujjnog vina

Čista patetika

 

Napose kutjevačke graševine in kurvoazije  u vi obavezno

iako je bio tanak na klopi

zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama

Čisti halal mezetluci

 

Popili bi koje piće

u tišini brez srkleta

pa mu izrekli kompilaciju mudrolija

znajući da ne pije vode

Čista poetika

 

 

 

ohani ba .malo

imaš jedan život

ludo ga bacaš

jer ne vrijedi kukati

većme pustiti mrtve mrtvima

moreš samo sanjati da novu grlicu trebaš

ona će dolepršati da voli

da voliiš

i da se volite vi

Čista logika

 

a jednoga dana kada kreneš na visoke pute

mogao bi svijetu

testament sa osmijehom ostaviti

tih godina sam sve volio

a Bogami su i one voljele mene

Čista realka

 

Edgar Alan Po je sveznalica

znao da bi mu to bilo rečeno

na našem đardinskom akšamluku

zato nije dolazio

a i vremena nije imao

odakle ti vrijeme frjeru

Čista Bosanska

 

trošiti ga sa zgubidanima

koji doli đardina

ne vide šume

e vala ga potrefi Alane Po

Čista desetka

 

 

 

Bajka o Gradu čednosti zemlje Božje milosti

grad čednosti

Grad čednosti

 

Grad čednosti u plamenu

 

 

Sarajevo moje Grade čednosti

 

Bosna zemlja Božije milosti krvari

 

 

Bosna je zemlja Božije milosti

 

Blistava Modra rijeka

 

 

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  prostu

                                                                                                     J  oš samo treba da krene

                                                           ova blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

Nekada – davno

Bajka ova

Tvojom milošću

rukom nevještom

pisana strancu

znancu i neznancu

dobronamjernom

zlopočinitelju

sanjala je ubavo:

Jedan Grad Čednosti  

        da prostiš

svako dijete znade u

Zemlji Božije Milosti

Tvojom plemenitošću  imade.

Grad

Zemlje

da prostiš

prkosni od Sna

Pjesama

Ljubavi.

 

I.Poglavlje

         NAŠE DOBA

Tako malo

puno

sneno

samo malo

mrven

se htjelo

Gradu Čednosti.

Zemlje Božje Milosti.

Anđela

Blaženih

čista srca

na ovoj

ledom

krvlju

okovanoj  planeti.

U    Naše doba          All we need is love

Naše ljubavi             Love    love     love

Naše pjesme             Love is all we need

Naši snovi                  Love somebody.

Ti si mu bila u svemu naj.

Ova

ista bajka

sada

od kraja – počinje

zvjezdana prašina

sve je.

I am zabezeknuta –

šuti pjesma

Sono io zabezeknut –

rekao bi pjevač

Ž’ zabezeknut –

u nevjerici -ko’ fol pjesnik

 Vremena teška                           

dani sjećanja

na ljubav

počinju pjesmom:

         Snijeg pade na behar na voće

iznenada ,

godine doba novog

prve

mjeseca ljubavi

prvog

umro je Pjevač

naj’ prvi

dio nas.

Kažu – umro je

kažemo – živi

Veliki –

         Da sam ja netko

Pedeset četiri godine

tisuć’ ljeta

hrlio pjesmi –

Bog'me i ona njemu

velikodušno

ljubavnica neka

Modrom rijekom

Bosanskom Jordanom

rijekom-vječnom

pokraj

Grada Čednosti

Saraj Nazaretom

zadivljujućom milošću

Zemljom Božje Milosti

korača

tužnim koracima

Tajac

Umro je  živi

Bard

       Pružem ruke 

od Dženis – Morisona – Hendriksa

samo – dvaput

imao je više

ljeta

ljeta pjevanja

nama

o nama

sa nama

o ljubavi.

II.Poglavlje

  SVE OVE GODINE

Sve ove godine

Kad smo cvijeće brali

voljeli

k'o konji

voljeni

k'o delfini bili

Sve ove godine

kad viđali smo ga

dvadestsedmogodišnjaka

il’ nešto mlađeg

susretali

dijete u njemu

dječak – ljudinu

i maestralne

Indexima za njim.

Rodonačelnici

Grada Čednosti.

oko malih stvari

svađali se

i većih

i najvećih

svih nepravdi i zala

najčešće  našeg svijeta

Sasvim normalno

E”’  i mi za njima

čak i bunt

Cadilak svirke

iza željezne  zvjese.

Znao je

i Indexi

Put

Plime

biti

o ljubavi sniti.

Ispod,između i iznad

oblaka

Sanjam

svim onim divnim

Ana  Lee – Bel Snjeginim

prošli dani

Nevinosti Tanjama

Gordi Sanjama

Jasni Hanama

  Zvjezdani Vesnama

radi

Josipe

Krivac si ti

Barbare

  Draga Senka

Biser i Nada i Rada

tanana bića

nježna snena

Sanjao.

Ona ili one – svejedno je

         Bacila je sve niz rijeku

         Pogledom ugasila je plamen  svijeća

         Da voli

         da se volimo mi

Naše jedine ljubave.

Uprkos i unatoč u inat-

i  inad svemu i svima

 zavisti  i šlepu

papcima i bilmezima

Pjesma Indeksi Pjevač i mi

uvijek isto

Love Love Love…Love somebady

„Tih godina smo voljeli sve

 a Bogami su i one voljele nas“*

 u svemu naj naj…

III.Poglavlje

  PREDAJ SE SRCE

   

Predaj se srce

         opet

                i opet

                          i  joj-pet

         a  samo on je znao

         a i Indexi

bol srca svog

i ruže bijele

         a i crvene

          mi našeg

         i ruže crvene

a i bijele

          zajedno

  „bez tuge

                bez bola“

Sa pjesmama ljubavnim

i ružama

            svih boja-

                         duginih.

         Sa kosom plavom

                            i smeđom

kosom dugom

                            i  kraćom

kosom sijedom

 bez brkova

                    naočala

                                 bora

                                         sa čašama i mikrofonom

sa nama – par ekselans.

Sa brkovima

                      naočalama

                                        borama

                                                    sa čašama i bez mikrofona

bez vas

            kom si kom sa.

        U pantalonama dugim

                                  širokim

pantalonama uskim

                                  kratkim

bez sakaoa

                  u odijelu bez kravate

Sa sakaoima

                            bez odijela sa kravatom

         Sa kragnom ruskom

                                        Maj'com rolkom

         uvijek sa radošću

                                     koš igre

         uvijek sa osmijehom

                                     lopte plave.

        Ali,

  sa bolom

          sa tugom

 uvijek  lako

nepodnošljivo lako

                 sa ljubavlju

i zaista nekako

                       osebujno

                                      lično

         A osobno za nas – personalno;

 bilo

       glasom dječačkim

bilo

       glasom žestokim

bilo

      glasom promuklim

bilo

       glasom raspuklim

bilo

        glasom opijenosti

bilo

       glasom nježnosti

pravio  feštu

                                 neprekidnu

                                                   živu

                                                            smjelu

gradio  muziku

                                 nježnu

                                                 plesnu

                                                             snenu

 pjevao pjesme

                       uvijek zelene

                                             plave

 nam’  je lijepo                                                   

Joj,mamo mamice

 

Pjesmama snivao

                          Beat i bit

                                 o životu

                                             nama

                                              ljubavi

uz plemenitu orkestraciju

Meštar Svirača

Velike muzučke akademije

  • Veličanstvenih Indexa

  nemjerljivih indeksa

with the little help of the

Kamenog spavača

         poetese

            poeta

                     muzikanata

za bulumente prijatelja

ali neznajuć’ il’ nehajuć za:

The i A šlepađije

iz opanaka

u lakovane cipele.

  Sa pijetetom

prijatela                Daj m svega!

                                        – Valja ova

Duplog štoka, molim!

                                  Može i klipača!

                                                           I bocun koji – vina!

Znanim –

               dobrim

         veselim-zgodnim

                       srodnim.

‘put poeta   Poa    poezije

Cvetajeve            Jesenjina

         Ahmatove           Prevera

                  Maka

Stake S                Meše

         Parun V               Montena

                           Majakovskog

         Egziperija    i       Malog Princa

tužnim

           zaljubljenim

                                sjetnim

nadasve

                uvijek

                              zelenim

pjevao

           vremenima

                              Sretnim.

Bez pijeteta –

 A i The šlepađijjama

iz opanaka u lakovane cipele

tri kutije prazne molim-šibice

šenkrat eno kiselico prosim lepo!

Gle čuda

uvijek nekako

baš za prst mali

staniol kuglica se lepi

i uzimaj

hablećinama baksuznim

pretilim  bijednim  ružnim.

Od  Sloge – Fisa  – Skenderije – Zetre

Neumoran

                  Vječni Kozer

Boem

bez poze

               sa gardom

                                 i ga'rdom

ine gradove sa Meštar Sviračima

                                       sa  nama

opijeni jesenjom ljubavlju

         kafiće i kafane a i bircuze

                                           ophodio

svoj marindvorski svima poklanjao

širom dunjaluka

                           tražeći onu  il’ one

Svejedno je.

         Da  ,

Budu kao more

Da budu

         Jedan čovjek i jedna žena

         Jedine ljubavi

Ipak – nekako

perone za svaki slučaj izbjegavao.

Ali’  volio!

E”j'…

          baš tako

Volio i volio.

nekako i teško

           a i lako

prečesto

             gledajuć svitanje

il’

Dan sa jutrom se rađa.

svejedno je.

                              /   nastavak slijedi

IV.Poglavlje

 

TREBA POMEST MANIJAKE

( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )

A tada

vremena bijedna

najave smutnje

povratak savlovih učenika

raspomamljenih đekova trbosjeka

oni svoju tamu nude

javi se

zavist

u nekim mozgovima malim

u nedostatku velikog

na ispitu ljudskosti palim

ne mogaše

ne prepoznavši

ne htjedoše

pratit

          Pjesmu

                       nas i  beat

                 života bit

 siročad života

           što na ljubav nisu svikli

vjekovni kokuzi

umorni od bijede

u zatvorima i javi

postajući homosi

bez ljudskosti

okrutno-

politični

nacional-

osvješćeni

mamlazi-

ublehe

I još…

kahve minderpuze

munafici

mnogi od njih

turobne kukavice

pobjegulje.

bez  tjeskoba pljačkaši

naroda zulumćari.

I jošte…

komunistički slugani

doušnici

papske – đavolje sorte

poklonici

mnogi od 4S + triprsta

prokletnici

I napose…

ugroženi prokletnici

krvavi – gladni

iskonski koljači skinuše maske

otkriše ružno lice svoje

Ma’ kako ružno

          ko fol pjesniče ne budi blag

                     pređi uljudnosti prag

           i reci koljača

najkrvoločnija

najružnija

đek trbosjekova

zvijeri lica svoja

  A   Pjevač

               Dijete

                         Dobrota još

 Indexi

E” i mi sa njima

Blaženi čista srca

 mnogo  prije

 Nadaline jaja mutili

         Opijeni jesenjim rujanjem

         Svake zimske bjeline

         Svakog mirisnog proljeća

Svakog bremenitog  ljeta

za Torte od badema

sa njihovim

               Mamama

                              Sekama

         čak i Kćerkama

il'obrnutim redom

                             Uh – svejdno je

Sele moja

         Još mnogo toga

        

         O’ dušice moja

         Još više toga

 

Joj,mamo mamice,

Uh !

Uh!i ..

Uh

Hu.

preko – nekoliko puta.

        Ha !  Ha (j)!

                             tandaraj

                                           tamburaj

said the klaun

like Đ-(iha) Braun.

         A moglo nam se

U mozgu povisoQi

U srcu  poširoki

U izgledu Bogu'mili

Normalno zna se

U grudima zlu ne trebalo pojaki

         Niže prepona romantično opaki.

          Uvijek se moglo

                           i višlje

           i iako trebalo

           nije nam dano

                                   i dalje.

Vremena Nostrodamusa poročanstva

dođoše zla

 

da se zbude

što pisano je i ranije

 

u knjizi staroslavnoj

 

 „Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *                                        

   Pjesma

              Pjevač

Indexi

                            mi

   vidjesmo nesreću

   veliku – ogromnu

našeg pobratima

i opet

našeg pobratima

Suncegrad zidine

po'dno Srđa

s’ vrha brda

horde crnila

tamo daleko

kraj mora

ubijala.

Htjedosmo pomoći…

         Ali'…

Ali’.

/nekad,ne tako davno

treći pobratim bješe

Divni grad bjeline/

Sada iz bele

selendre

i šire okoline

što posta uža

a mere bit’ i najuža

naciforija izbijala

iz crne jugoslavije

gore srbije

dva u glavi oka

što ‘no postaše razroka

ko’ neki političari zli

poteče zlo neviđeno

dvostrukog SS divizion sa sela

asvaltnog blještavila grada radi.

Netom ovdje

zakrvavljenih očiju

homo paklenicus

Homini

            Ovacama

                           Konjima

lupus est

et – i

krvnik.

Djeci

          Ledi Di

                     Đenis  Đ.

                                   J.Orleanki

                                                   Besi S.

         sličnim

što nevina

                 što nespretna

ljubav znala

trešnje brala

skloništa pravile

                                  nespretna

                        od kartona

         ispod mostova boli i tuge

           prostirala

                ispod sanja i duge

preteški ležaj

                     nemoći

                                 druge

pod glavu lepršav jastuk

                                    od snova

prekrivač

               plaht a plava

                                   neba ova

u kosi im

              sunčev zrak

                                  mirovaše

osmijeh

             šarenih leptira

                                  darovaše.

 

V.Poglavlje

 

NA  ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO

 

/Kameni cvjetovi/

 

A vremena paklena

Nisu bitna

 

 Mentoru pantagramu

‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu

‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu

 

rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih

da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih

 

ni Dijana

ni Đenis

ni Besi

ni Žana

 

pogotvu djeca ta

Blažena

Čista srca

i gladna

i bosa

i bolna

i žedna

a čedna

nježna

prelijepa

i snena

ubijana što su

dok ležeć

uporno sanjala:

 

Sveti Grad Čednosti

Dvor svoj divni mili

Zemlju Božje Milosti

Bosnu svoju

Love ana Peace

modrozelenih polja

zlatnih ljiljana i

djevičanskih ljubica

 

i                                                 

 

Pjevača kako pjeva

Sa horom Romkinja

Prelijepih anđela:

 

„ Konji i Ovce umorno stoje

Po jaucima granate broje

Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu

Djeca smurt umjesto kokoši kradu

Sve što konji i ovce od života imadu

Gitara nek plače violina svira

Oj lele

Oj lele

Oj lele

 

To je ciganska noć

 

Njiihhaa-Beee

Njiihhaa-Beee.“

 

i      murtvi

u Boga Jedinog

ne gubeć nadu

Bleju nebu.Nada  da će možda proć

O krvavo preduga   +  zverinja noć.

 

Život predivni

život žalosniji

život černobiljniji

Život nagasakiji

život hanojnii

život hirošimniji.

 

Život je kratka ”’

kak’ bi rekla filozofi

op-op-op

Opet

opet

i – opet

bez prestanka

teroro mnogih od srbalja

-grmalja

 

fiijjuu grrrum Njihhaaa

fijjuu grruuhhaaa Beee

J upi du

Jupi du

Jupi du

kako vivo pakleno

Stupidu

Stupidu

Stupidu

kako bijedno žalosno.

 

 

Sve

baš sve

pa i ova mora

mora proć’

pa to je samo izrod ljudi

duža noć.

 

Pjevajte svi

I vi vjerni cigani  naši jerbo

Sad  Blaženi redom lete u nebo.

 

Pa poneki naivni Davor

pa poneki dobri Đorđe

pa poneki šeret Fadil

Pa poneki smiješni Hakala

Pa poneki vjernik Levi.

 

Čudna  Ana

Još čudnije Anđele

Hana  i Sonja

Fali tu nevinost još neka

I bez broja anđela

 

Nebom poslani

Životom odabrani

Ne želeći

Ne hoteći

 

Grudima ugrabiše-

noževe.

Glavama pokupiše-

metke.

Vratovima dozvaše-

Sjekire.

Pokretom nazvaše

mine.

 

Aj – lele aj-lele

 

Ajlele-ajlele

 

Ajle-le Ajle-le

Bolji – bolji

 

Bože Dragi

Bože Jedini

 

pomozi

kako to samo silno

 

booljljii. ”

 

VI.Poglavlje

  KAMENI SPAVAČ

    /Praznici/

Tih – sinova kamenog spavača

tri i po Godine

                

                  U SVETOM GRADU ČEDNOSTI

                  ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Na usnuloj planeti

polako – usporeno

sa nama
koračaju

jauci i

Tišine

dok čutimo bol

i Smrt

 

A

U  nom pokretu ruke

                U onoj uzdignutoj šaci

                U onih pet raširenih prstiju

okenutih nebu

okrenutih Bogu

što vrište:

zaustavite – smrt

zaustavite – bol

zaustavite…

zaustavite…

Tih – kamenih spavača

tri i po Godine

Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

na modroj planeti

jauci

tišine

Tajac!

Tajac kažem,

i još jednom –

Tajac!

-Ogromni !

-Veliki.

A  odmah zatim

Pjevačeva ruka

Kamenog spavača ruke

Skamenjog svjedoka

Ruka Djedovske hiže

iz Mila

 A

U srce svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Zlatne ruke pjevača

Stisnute u pest

O ‘krenute ponoru

O ‘krenute zverinju

O ‘krenute vukojebinama

J  ‘asno.

Da prijete

Da plaše

Da um lede

mnogim od srbalja

                -grmalja

i ostalog zverinju tame.

Tih  –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

muče

huču

jauču

U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

životom jedinoj planeti

jauci – tišine

Vremena – stoje

Teku – godine

samo praznici prolaze

i praznici pesaha

beskvasnog hljeba

granate

odjekuju-ubijaju

krvlju škrope

dovratke i pragove

Dvora

izraeljaca nema

šal'om

skoro svi – odoše

(Hvala – onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

humanitarca pljesnivog.

 Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču

U   Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na  ljubavi planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

teku godine

samo praznici prolaze

i praznici uskrsa/vaskrsa

šarenih jaja

krvlju – išrani

asvalti – vriju

komadima tjelesa.

hrišćana – skoro da i nema

pa neka

većina ode

(Hvala onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

kastrirane ljudskosti.

 Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču.

U  SvetomGradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na ovoj Milostivog planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

a teku godine

samo prolaze praznici

i praznici olimpijskog duha

vječne vatre bezbožničke

dok u gradu čednosti vatre –

proždire nevinost

ljudskost

olimpijaca nema

pa neka

velja š'teta

skoro svi olimpijskom brzinom

odoše – pobjegoše

ne bješe ovo njihov rat

na očigled i u zagrljaj –

Olimpijske vatre

                                 saučesnika pakla

zaprisegnutog goniča pravovjernih

                                                   Savla

samoprisegnutog apostola

                                  paklenog  Pavla

Poslije se vratiše

Ko muhe sjatiše

      humanitarci bijede

      kradući što se jede.

Tih –

              Kamenih spavača

                              Skamenjenih svjedoka

Te –

Tri i po Godine

huču

buču

jauču

 U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlji Božje Milosti

Na ovoj Učitelja  planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

praznici prolaze – osim

Praznika kurbana

neštedimice – nemilosrdno- neprestano

mnogi od srbaljskog zverinja

raspomamnjenom radošću

ubijaju-kolju-nestaju

kurbane-

Janjad –

Ovce –

Konjine-

Blažene čista srca

kukavičkih trezora izroda

kahve minderpuza roda

      nigdje nema

      da se Bog'do ne vratiše.

pobjegoše pobjegulje

na očigled  – i zagraljaj potomaka

nije važno koga i čijeg.

jer

Bog Silni

sve zna

vidi.

Tih –

Kamenih spavača

Okamenjenih svijedoka

Te –

tri i po godine

huču

buču

jauču

U Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Bižije Milosti

na ovoj Dobročinitelja planeti

jauci

tišine.

Tuga – bol – praznina

Tuga

Bol             Praznina

Jauk

Tama

Tišina

Tajac.

          Ehej!

                   Nebo! 

Ehej.

Tama

tišina

Tišina

tama

Tama

tišina

Tajac.

Gluho

 

      Vasiona spava.

Mir?

Mir?

NE!NE!NE!

Ne

ne

neee!

Tih kamenih spavača godina

Skamenjenih svjedoka vremena

Svaki dan isto

Krv-klanje.

Opet –

opet –

opet!

Krv –  klanje

Pa nestajanje.

I opetovano

Jopet i jopet

      zabrabonjijevaju

      veseli jurišni pokliči

      abortusa tama

      iz tam-tam gusala

      sa mišara boja

      proklete

      sanu srbalja

      genecidne sorte

      što se ceri

      cikče-rokće-skiče

      slušajuć’ naredbu:

      radovanija slobo slobodo

      mladiću na i za miru i bilju

      vukojebinaši,počkovići,

      cvajtaši i pljačkaši

      maloumnici,samoubice,

      bezđetke  i djecoubice…

      učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša

      mržnje mraka vatre i pakla

      i ostalih savletvoih sljedbenika

  i Djecu

 kad nestane

                     Konja –

                                   Ovaca –

slobodno koljljii!

 Ću’ Pjesma

                       za tren pobježe

pa se vrati inatna

Ću’ Pjevač

zajedno sa restom od Indexa

i sa nama

i problijedi

mozak sledi.

Ću’ ko fol pjesnik

Srce skoro ubi

zanijemi  i osijedi

I vrisnuše     i     kriknuše

Jooj –

jooj –

jooj.

Jebo’ te!

Jebo’ te.

Jebo’ te.

Vapaj – psovke:

žive esencijalane-

sasvim čovječne

čaršijski iskrene-

usporeno nadrealne

lagano banalne-

blago strukturalane

lirski skeptičnie-

pomalo konceptualne.

Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!

Ne kukajte

Ne psujte

Budite mirni –

Dostojanstveni

-fini.

Oprosti  Bože Jedini,

i  vi Anđeli

moramo

to duša boli

stravične čini .

„Gledajte

zvijezde su opet obezglavili

i nebo okrvavili od pokolja!“

VII.Poglavlje

DA SAM JA NETKO

/ Igre bez granica /

 Vremena svođenja računa treba da počne

sa kraja XX vijeka računatog po krstjadnima

da ‘proste čestiti hrišćani

da ‘proste vjerni krstjani

da ‘proste davalice za pare njihove.

Prizori što nettom slijede

Jad i čemer ljuske

ljuske bijede

farizeja književnici – ništavila filozofi – maliciozni kritičari

rakomorni predsjednici – ocavali lordovi – korumpirani političari

uštogljeno ravnodušni –  bespolno obamrli

zombiji kolonama –  humanoida besprizornih

GRADOM ČEDNOSTI – ZEMLJOM BOŽJE MILOSTI

Marširaju,prolaze i gaze!

Četrdeset dva mjeseca.

Da – gaze li gaze

Ljudskost

I još godinama poslije,

Neprestano gaze

Nasmješena lica

Avetinjskih vilica.

Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i

Zmiu'ga

bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i

papi'ga

krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i

dede’ nam našega

pušite i samo se cerite.

Ne primjećujuć dugu

Ni dječiju tugu

Ni jastuke snova

Ni plavetnila ova

Ni sunčev sjaj

samo lovu lovu daj

dolar funtu uzimaj

broj brže otimaj

Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje

Pljačkaju.-

Strava,jama i zamka

Pred tobom su,

stanovniče zemlje.*

Ni briga vas

                    Za Izlaska Dan

Za šarene leptire

Svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Snene

          ubijane

                       Ponosne

 Te

     umorne

                  Konje

                               naivne

Pa

    nježnu

               Janjad

                          prelijepu

        O

            tamo neku

                              Djecu

                                        čednu

                                                  predivnu.

         što i znajuć da ih ubijaju

         samo su o Bogu Jedinom

                           o mirisnim ljubičicama

                           ružama ljubavi sanjala.

       O  tuge naše      tako je to bilo        sve ono što je lijepo ubijate                                    

       O  jadi naši       nije nam se snilo   zar ne o beščutni zli svijete                

      J’ er  ni briga svijet tame

         za sve

     O ne kojima je ova zemlja

         mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi

         za sve

     O ne koji vi ne možete uništiti

         Svakako znajte

         predanoj ljepoti ljubavi

         ničim pa ni slom

ne možete nauditi

     J ‘er ‘nako

         iskreno rečeno

to – Sarajevo

                    ta – Bosna

                                   da prostiš

  navjek – Bogu  Jedinom Mili

                                           bili

          a zvijeri rekti

                        i

                          svetoj šćemlijici

                         ocvalojšestokrstoj kurvi

                         oku novčanice pentagrama

                         koljaču hugenota

 dosad’ 

vjeke vjekova

        kost u grlu bili.

 

    VIII.Poglavlje

           JA JESAM

Šta nam to učiniše

               O  –Sveti Grade Čednosti

Sarajevo – jedino

Ljubavi moja

U svemu naj naj

   Šta nam to uradiše

               O – Zemljo Božije Milosti

Bosno divna – mila

Zemljo moja

Iz koje sija vječni sjaj.

           Krvava duga –

                                    preduga je – noć,

           Četrdeset dva mjeseca-

           Ubijana je

            Mnoga sjena u dnu bregova.

            Mnoga sjena sa ulica Prkosa

            Mnoga sjena ispod zvijezda

            Da bi preostale

            Mnoge sjene na domak anđela

            Mnoge sjene zagledana u noć,

            Mnoge sjene zagledana u nebo

            Ponizno

                           u molitvi

                                             predano

            zagledano u

               

            JA JESAM

           Neizmjerno.

           JA JESAM

           Milostivo

           Postade Svjetlost

           Svejtlost-

                            iznova

                                       i iznova obasjava

           Ljubavlju

           Sjene male

            Na dnu bregova

            Sjene male

            Sa ulica prkosa

            Sjene male

            Na domak anđeala

            U Gradu Čednosti

            Zemlje JA JESAM MILOSTI.

        Jer

        O ‘naj ljiljan plavi

        O’ni ljiljani bijeli

        O ‘ne ruke nježne

        J er one ruka zlatne

        i

            onaj kameni spavač

            i

            svi skamenjeni svjedoci

        ‘O  sve ruke naše

        ‘O  kraj Modre rijeke

        ‘O  kraj muzeja

         J  ‘oš

     Uz  JA JESAM  naredbu

      i višekrilih anđela pomoć

     „Kažu vam da stanete

      zamislite se nad rukama vašim

      i ne dadoše vam dalje….“

                                                                             IX.Poglavlje

   MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI

MA DA DAMO

             Mi smo uvijek htjeli ljudima damo

             što imasmo što nam Bogom  dano

             Pa čak i mnogo mnogo više

             Zbog četrdesetodnevne kiše

              

          Jer’

            Vrijeme tuge naše

   vrijeme je praštanja

   Istine Božje radi..

 

          A

ruže samo što su znale

                                   O vratit se neće

Bez broja

               Anđela

bajka zvjezdana

izgubljeni san

          

              J ‘oš

i

Pjevač

           samo

                   ovaj jedan

pa čak i Indexi

sa mirisom

žutih dunja

što širili su se

uvijek

njihovim i našim

                           

                             SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.

                             ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Jutro će promijeniti sve

kobna tišina

                   oglašava

nemoguće

              se ne dešava

Pjevač

           samo sklapa

                              oči umorne

          Jer

sve će proći

                    osim bajke

          O  

            Indexima

                                       Davorinu Popoviću

                                           Čovjeku

                                                         Ljudini

                  I  balada

                    O        

            Nama

            Ljubavi

            I  poeme

            zapisane u snu

                                   ko’  fol pjesnika.

          J ako tužnog,očajnog  svjedoka

          svih ovih naših  godina .

  Kažem tužnog

             Ali  i sretnog

             Kad  tako malo

                                     samo malo

                                                      se htjelo

             davno

              tamo

              negdje na kraju

                                       u zatišju

             Pjevaču

             neponovljivim Indeksima

             nepodnošljive ljepote…

             lakoće sviranja

             nama

                      našim srcima

                                            Ljubavi

              Gradu Čednosti      Peace brother peace

              Naše doba              All we need is love

              Naše pjesme           Love   Love   Love

              Naše ljubavi           Love is all we need

              Naši snovi              Love somebody.

               Hajdemo !

              Naše doba za Svirače

              All we need is love…

              Dan sa jutrom se rađa

              Pease sisters – Mir…

              Ruke gore !

              Naše doba za Pjevača

              All we need is love…

              Da sam ja netko

              Peace brother – Selam…

  I ponovo,

            Naše doba za sve nas

             All we need is love…

             Život počinje nov

             Mir – Bosnia – Selam.

              I iznova

                             i opet

                                        i ispočetka

 Pjevač i Indexi

i sve Pjesme naše

i mi sa njima i za nas:

Nek ćute bol…

                     ( o, nemojte mi sad tu jecati)

               nek ćute bol…

              Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja

Istine Božije radi

Nek ćuti bol

               u pjesmi – ko fol pjesnika

koju – Pjevač  gore

među anđelima  pjeva

nama

i

njoj – samo njoj

Bosni predivnoj

 u kojoj

život su premnogi

(bez suza molim)

         oni – nestali.

              Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo

               Ljubav mir i snove.

                Dok teku  ove riječi

              -dobro znane

              -dobro znano

Zaista je ovo

– u stranicama prijašnjim.*

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

Boga Jedinog

Do Gospoda.

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.

 ****

****

 

Riječ autora

Jedan  Kameni spavač (*1) neke druge ratne epohe  reče da je čovjeku potrebno najmanje petnaest do dvadeset godina da  se ratna dešavanja prebole,raščiste,iskristaliziraju,pročiste. Tek onda, lišena subjektivnih trauma doživljenih grozota,ljudska svijest postaje vjerodostojni svjedok tih stravičnih događaja.

Kao živi i još uvijek prisutni svjedok – nalik Kamenom spavaču- ovaj autor se poslije dvadesetak godina budi  oslobađajući zepretene  misli .

Misli  o boli,ljubavi i tuzi, istovjetne i sveprisutne na svakom hodištu i svakom zakutku ove Bosne – Bogu Mile Zemlje ,ali i planete zemlje jednog od čuda stvaranja Milostivog Gospodara.

Misli, riječi i molitvi zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru na spasu Bosne, njene plemenite djece, Anđela Blaženog Srca,a i Plave planete.

Snova i nada u vaskrsenju  Svetosti Grada  Srebrenog , Grada Čednosti i Zemlje Božje Milosti  na putevima ljudskosti,dobrote,samislosti i oprosta.

Oslobođene misli prenešene na hartiju u onom slijedu kako nastaju,bez korekcije i uljepšavanja postaju svjedočanstva o zlim vremenima i nekim zlim ljudima i opomena onima koji naslijeđuju ovu zemlju..

Neko će se upitati zašto se ovoj bajci kao glavni protagonisti pojavljuju  Indexi i Pjevač ?

Na prste jedne ruke se mogu izbrojati ljudi koji su zadužili i slavom ovjenčali Sarajevo – Sveti Grad Čednosti ,a i ovu predivnu  Bosnu – Zemlju Božje Milosti.

Index i  Pjevači  već  pedeset tri godine čašću ljubavlju i poetikom slave  Grad i Zemlju!I još uvijek ne posustaju!

Plemenita  poetika uokvirena vanvremenskim aranžmanima,maestralno izbrušenih do najmanjih sekvenci ,do  doba Indexa nepoznatih za  rok muzike,učinili su ,da se  Indexi sasvim objektivno svrstavaju u vodeće svjetske bendove.Čaršijo,Ćaršijo,najstroža Ćaršijo.

Uz  Selimovićevu i Makovu, skoro istovrsna liričnost  pjesama Indexa je ono što odražava srž ove  predivne Bosne i plahog Bosanskog bića:

-Usud ; nijemo osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizbježno mora doći.

-Teško,mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanske duše i podneblja.

-Duše zaljubljene u ljubav ,duše predane ljubavi kao najvećeg oslonca apsolutnoj istini,.

-Duše zaljubljene u podneblje: sveto i iskreno,prelijepo i vječno,miomirisno i modro zelenog kao i izvor i rijeka po kojoj ime dobi.

Od postanka Indexa 1962. do danas je prošlo pedeset tri (53) godine.Statistički gledano Indexi su svirali trideset devet godina (39) godina.

Sve ove godine su svirali nesmanjenim žarom.Životi miliona ljudi su prodefilovali kroz pjesme Indexa. Svi oni  koji su damarom osjetili i  prihvatali iskrenost  nenadmašne muzičke poetike.

Indexi, to je Bosna ova da prostiš,sneni i  prkosni od sna i muzike te.Indexi.to je ona plemenita pozdrav ruka sa stećaka koja moli da staneš i razmisliš o htjenjima tvojim.To je ona zlatna pjevača ruka što prijateljstvo pruža i širi.

Indexi su uvijek bili  kao pet prstiju jedne ruke.Svaki prst svoju ulogu ima i dopada se svima.

Indexi su sinonim bosanske duše kojoj sevdah dozvoljava  prenese patos ljubavi,čeznje i snova u dušu i nevino je ponudi svima,voljenim i zaljubljenim,i onim ostavljenim i tužnima. Indexi su bili utjeha mnogim divnim generacijama i iskrena nada.Uz njihovu muziku je svijet bio  plemenitiji, ljepši i nježniji,i niko se nije stidio pustiti koju suzu,onako za svoju dušu i radi nje same.

A tko će ti reći šta je duša?To samo Bog zna!

I možda Indexi i djece Grada čednosti Zemlje Božje milosti.

P.S.

Prošlo je četrnaest godina od smrti Velikog Čovjeka Davorina Popovića Pjevača koja je označila kraj rada neprestižnih Indexa kao vokalno instrumentalne grupe.

Mestralni gitarista Slobodan Kovačević mu se pridružio tri godine kasnije nikad ne prebolivši svoj odlazak iz Sarajeva tokom rata.

Čvrsti a nježni đez-rok-simfonijski  virtuoz Đorđe Kisić je umro prije deset godina ;zgrožen i  izgrižen spoznajom da su  neki od pripadnika njegovog naroda ubijali njegov Grad i njegovu Zemlju.

Poslije umiru Nedo Hadžihasanović (2006. g.),Đorđe Novković (2007.g) i Enco Lesić (2013.g.).

Polako nas napuštaju jedan za drugim.

E”’ ,Bogami  dobar dio nas u kolonama polako za njima,iako su mnoge od 1992-1996. g.nestali.

Mrtvi su a žive!

Slava i Hvala im!

 

(1*) Erih Marije Remark

Kazalo :

*Alek 1

*Hud 14

*Jovan 11. 1.i 2.

*Isaija 14.22

*Isaija 24.16.17.

** U bajci korišteni nazivi pjesama,riječi,katkad stihovi  umjetnika i osoba navedenih u bajci ,

pa stoga  smatram da ih ne trebe posebno označiti jer su lako prepoznatljive.

Imamo primjedbe nekih guglatora da su pojedini tekstovi nejasni iili manje jasni zbog upotrebe manje poznatih riječi,kolokvijalizama,provincijalizama,šatro i retro priče.Po nama ništa nije ostavljeno neobjašnjeno.Vremenski raspon tematskih jednica sežu do desetine tisuća u prošlost i do 3356 god. u budućnost.Dalje nismo mogli,jer je dalja budućnost zaključana. zakljućanja.

Riječnik manje poznatih riječi i pojmova za Bajku o Gradu Čednosti Zemlje Božje Milosti

Ubavo (mak.) – lijepo

I am (eng.) – ja sam

Tisuć’  – hiljada

Hrliti  – žuriti

Cvetajeva –Marina Ivanovna Cvetajeva (1892-1941.) ruska pjesnikinja

Po – Edgar Allan Poe (1809-1849.) američki pjesnik

Jesenjin – Sergej Aleksandrovič Jesenjin(1895-1925.) ruski opjesnik.

Majakovski – Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930.) ruski pjesnik

Ahmatova – Ana Andrejevna Ahmatova (1889-1966.) ruska pjenikinja

Monteno – Kemal Monteno (1948-2o15) bosanski pjesnik,kantautor ,kompozitror

Mak – Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971.)svjetski i bosanski (i samo bosanski) pjesnik

Prever – Jacques Prevert (1900-1977) francuski opjesnik

Mali Princ – La petit Prince(1943…) – čedno čedo univerzuma

Đenis – Janis Joplin (l943.-1970. maestralna pjevačica,djete cvijeća

Hendriks- Jimi Hendrix (l942.-1970.) crni vituoz na gitari,djete cvijeća

Morison – Jii Morrison ,(1943-1970.)frontmen fenomenalnih Dorsa,djeca cvijeća

-7 veličanstvenih Indexa:

Pjevač – Davorin Popović (1946-2001-)

Bodo – Slobodan A.Kovačević(1946-2001.)

Đoko –  Dorđe Kisić ( 1934-2005.)

Fadil Redžić

Ranko Rihtman,

Miroslav Šaranović

Nenad JurinJurin

Broj 7 svojom orijentalnom simbolikom formulistično označava neodređeno mnoštvo,kojim se  uključuju i svi ostali učesnici, polaznici i prolaznici muzičke akademije zvane Indexi.

Orleanka – Jeane de Arc (1412-1431.) blažena čista srca koju je inkvizicija spalila na lomači

Ledi Dee – Ledy Diane Spencer (1961-1997.)) princeza,koju ubiše zbog otkrivanja iskrene predanosti Bogu.

17.Isra 58.Nema nijednog mjesta a da ga mi nećemo uništiti prije Sudnjeg dana ili ga kazniti žestokom kaznom.To je zapisano u Knjizi.(#15.)

Par ekselans (p.Par excellence fr.) – naročito,izvanredno

Kom si kom sa (fr.) – tako – tako

The (eng.) – određeni član

A (eng.) –neodređeni član

Papak –  je papak

Šlepađija (mah.) – papak,suvišan teret, neugodni primitivni privjesak

Šenkrat eno kiselico(slov.) – još jednu kiselu

Klipača(žar.) – piva u boci od ½ l

Hablečina (tur.žar.) = blentovija (žar.) – budala,mediokritet,može i papak

Mamlaz  – glupan,blesav

Homo paclenicus (lat.) –pračovjek,čovjek pakla

Et(lat.) – i

Est(lat.)- je

đek (jack) trbosjek –  ozlogašeni  koljač,mala maca u poređenju sa balkanskim koljačima

Paganin –nevjernik,bezbožnik

Kameni spavač –  prkosni, sneni,svevremenski svjedok krstaških ratova i svih zala Vatikana i ostalih,Mak Dizdar

Tam-tam (urođ.) –  od postanja način komuniciranja najprimitivnijih plemena

Zabobonjavati – brabonjci izlaze iz usta ( mah.)

Cikče,rokče,skiće = varijacije glasanja jedne domaće životinje

 

Mah.- mahalski

P.S.G. et p.et u.

Nije Paris Saint Germaine ili papci-seljaci-građani; već Post Scriptum , glibonje ( papci, koljači i grmalji ) = genocidne ubice dio teksta koji je delaturiran iz poetskog zapisa zbog nedoličnosti i neetičnosti, čiji je jedan dio dat u prethodnom tekstu.
Dio koji nedostaje ćemo malo umiti,zakovrnuti ,ublažiti i naknadno objaviti. Zaključni dio tog pisanija smo vać objavili pod nazivom glibonje.Čudite se što smo malo ublažili. Nismo vjerujete. Obavijestićemo vas kad dođe vakat pa se bude objavljivao glavni dio.

a vi vukojebinaši

i vi davolja sorto

da  i vi tamo – što se smijete

i vi dalje – što se cerite

pa i vi mnogo niže

što se kofrčite

i još niže

što se krijete

i sa brabonjcima valjate

šta vi čekate

zar vas – bar malo nije stid.

 

Guglator  – pretraživač,surfer po google.

Sežu – dostižu,dohvataju,zahvataju.

Delatur –  izbaciti  u korekturi

 

 

BAJKA SREBRENIČKA

 

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

( Poetski zapis )

 

 

****

 

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O zemlji Tvoje Milosti.

O Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

****

 

Poglavlje I

 

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prstanka

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su.

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

Na brdovitom balkanu

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih dana

monstruma danu

O Majčice draga

Majko Srebrenička

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – muškarce – djecu

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

vodili su sela u žicama

žene-muškarce – djecu

ne ostaviše nikoga

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

dođoše srpske zvijeri

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim iljadama

Ostade – nas devet i po hiljada po putevima

krvavim

u žice vezanih

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-ta'a gusala

i bijede

dođoše srpske zvijeri

neljudi

Oj ,Majčice draga
Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim iljadama

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

Oj, Majkčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

Oj Sejice mila
Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

Oj, Majčice draga Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave–

kuda sa svojim hiljadama

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

Svo to vrijeme sunce bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

****

 

****

Poglavlje II

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

preklaše zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

srbalji što poklaše

dio nas baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

da nam traga ne ostane

u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio
> susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

O

Milosti Božijoj

i dobroti

i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

II Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

****

****

Poglavlje  III

 

****
Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi preklali

ko kurbanu– Sestrice preklali

Znam Majčice

U h kam si se pretvorila

U h kam kameni

Majko mila – Srebrena

Znam mila

U h led si se pretvorila

U h led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi suza poljima neobranih kukuruza hode Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

dvadeset jednu godina hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina
sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

u rukama

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

od koga

svi poklani

****

 

Poglavlje IV
****

Licemjerne demokrate

arijevski zapad za otpad zreo

fašistička neman Vatikana

bludnice sa sedam brežuljaka

ubijaju porobljavaju

i rekoše

embargo siroćiću

golorukoj žrtvi

još samo treba vezati ruke pomisli neko

onak’ hrišćanski

i sasvim očekivano

vezaše

i još rekoše

kakva zaštićena zona

kolji redom

na upiri prstom na nas

poslušani su

poslušnici predvodnicima novog

koljačkog svjetskog poretka

učiniše to

na način

i na priliku

mentora njihovi slugani

ti srbačji

ti kroatji

i četrdeset mjeseci kolju

****
Sreberenom gradu u pohode

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

dođoše srpske zvijeri

neljudi

siročiće kolju

na očigled

očiglednog svijeta

Tuku i kolju

Siluju Tuku Kolju

Ubijaju Siluju Tuku Kolju

Žive spaljivaju

Neštedimice Bez milosti

sve odreda

u djecu malu djecu

nježnu nevinu maksumčad

sjekli na komade

porili trbuhe

bez razlike

i trudnicama Majčice

i djevojčicama Sestrice

silom trudne glave nestajali

mutni prljavi

ti

ružni krvavi

zli

tri prsta

đavolja klica

u ime krsta

ubica

Modro zelenu

Okamenjenu

Pospanost nevinu

Oskrnavljenu

Od nebesa poklonjenu

Tišinom opkoljenu

U proljeće

Početkom ljeta

Kao staricu neku

Il’ Modru rijeku

Zavijale

U krvave odore crne

I posnu

I kad duša od bola trne

Rosnu

U vječnost slala

Bosnu

A se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A se ona zvala

ubijala

ta

zla

Okamenjenu

Oskrnavljenu

na raspeće

U proljeće

Početkom ljeta

stavljala

u crno zavijala

Bosnu

Snenu

A se ona nije dala

Zemlja Božje Milosti

A se ona zvala

mutna prljava

ružna krvava

tri prsta

Modro zelenu

Pospanost nevinu

Od neba poklonjenu

Tišinom opkoljenu

Kao staricu neku

> Il Modru rijeku

U krvave odore crnu

a duša od boli trne

U vječnost slala

Zemlja Božje Milosti

A’ se ona zvala

Srok mi htio kliknuti

Stih mi htio blistati

Rime su me h+htjele paziti

Pjesma me je htjela maziti

Avaj! Avaj! – Uzaman. Jao! Jao! – Nedoklan.

Majčice

ali sin ponosan

i brat radostan

sestrice

Progovori mater

progovori Majčica

saluti ljepot sina svoga

Znam

sine najmlađi moj

ni tugu nositi

više ne mogu

ni suze proliti

do molitve Bogu

iz sred grudi

sa dna mozga

iz cijele rodnice

ko kliješta kovačka

čupa mi dušu

šestero braće tvoje

hude zlosrćne

i bol tvoja

ljubimca moga

ko drobilica kamenoloma lome mi život

braće šesterice tvoje

hude zlosrećne

I mladost tvoja

zapjenjeno i bjesomučno

gladna raja

vjekovni robovi

prokleti pogani

đavoljeg sjemena zvijeri

gmižu iz brloga svojih

bijesni neprijajatelji

Božji

Hitler Atila Irod

Brtlomejska noć

male mace

naspram ovih

ovih…

ovih…

Oh Bože Milostivi !

reci mi

kako da in nazovem

naziv za takve ne postoji

tek treba smisliti

samo se zna

da su nasljednici

potomci pavla paklenog

zvanog savle

ti srbi

o da ti srbalji

ali i kroatji

ti europljani

stara ofucana evropska bludnica

zemlja rakomornih presjednika

upmokrenih nih generala

ti amerikanci sijači atoma

svi ti koji se u Isusa zaklinju

dok Isus umire

svaki put

kad neko Bogu milo biće umire

njihovom slavom umire

Zemlja i kamen

Zapisuju. Pamte.

Oblak i nebo.

Plaču. Plamte.

Sunce i zvjezde – svjedoci

Vaseljana u razbijenoj – boci.

****

****

Poglavlje V

****

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

nek plaču damari nebeski

nek vrište damari vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri i anđeli

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

o dvadeset jednoj godini

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

O Gospode moj

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

toplom ljubavlju braće ljuljanashaban

mati i sestra zaplakat će gorkoshaban

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

O Gospode moj

dad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

požćeljet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti prvi put

najave sunce bez nada

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

sve ste suze isplakale svoje

vadeset jedna godina samoće

ljeto za ljeto ih broje

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

0tiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

****

KRAJ

 

 

BAJKA SREBRENIČKA

BAJKA SREBRENIČKA

 

MAJKA SREBRENIČKA I SESTRA SREBRENA

 

V Dio

 

****

U kam si se pretvorila

U kam kameni Majčice

Majko mila srebrenička

Boli me – Majko

Tuga tvoja

Mnogo me bole – Majko

Suze tvoje

Možeš li me prepoznati Majko draga

možeš li prepoznati glas moj

možeš li prepiozanti sjenu moju

možeš li prepozanti čedo svoje

koji od sedam rana tvojih

koji od sedam ponosa tvojih

te pohodi Majko jedina

Majčice od bola okamenjena

Majko srebrenička

U led si se pretvorila

U led ledeni Sejo

Sestro mila srebrenička

Raznesi svoju bol

Rasij je stazama zemlje

Rasij je putevima zvijezda

Ne stidi se Majko

Ne stidi se Sejo

Ppustite glasove umilne

zapjevajte pjesmu

neka je i pjesma tuge

bolne prebolne

budite ponosne

čemer izbacite iz duše svoje

zapjevajte

ko’ ilahije što ste znale

polako – nježno

I nek vrište damari zemlje

nek plaču damari nebeski

nek vrište damari vaseljanski

nek ćute bol

ljudi dobri i anđeli

u pjesmi koju pjevate

Gospodaru svom

pjesmu tuge i radosti

O babi – braći – meni

o dvadeset jednoj godini

Tuge – Nade – Boli

Tišine

čekanja dugom

zatreperi srce majčino

zatreperi srce sestrino

začuše se glasovi

od bola slomljeni

u početku lagani

suzama prekidani

potom čisti krhki

Tako nježni umilni

O Gospode moj

Na jug kad ptice odlete

najave miris jesena

kestenje u domu našem

Mati stara

peć na drva će zapaliti

Seja mila

uspomene najmilijim

Sanjati

O Gospode moj

Kad snjegova zapadne bjelina

ispod trešnjiina stabla sestrina

ljuljačka se njiše duginim bojama

što praviše je jaka ruka očeva

toplom ljubavlju braće ljuljanashaban

mati i sestra zaplakat će gorkoshaban

najdražih već dugo nema više

one nemaju kud i kome da hode

O Gospode moj

dad visibabe ožive potok

mati i sestra

stat će na izgubljenih tok

požćeljet će da su ocean

u njemu da utope tuge svoju

o osam nam milih

naj’ jabuka zlaćanih

O Gospode moj

kad mirisi lipa

dvadeseti prvi put

najave sunce bez nada

mati i sestra

stajat će na vjetru srebreničkom

grleći u šumi snova

najmilijih zametene tragove

plamenovima ljubavi neugasle

kad svoju pjesmu ispjevate

ne želim više da plačete

ne želim da više plačeš Majčice draga

ne želim više da plačeš Sestrice mila

sve ste suze isplakale svoje

vadeset jedna godina samoće

ljeto za ljeto ih broje

ne tuguj više Majko

e tuguj više Sestro

0tiđite na neko od mjesta

gdje nas nestadoše

Oči vadiše

Preklaše

Ubiše

Nestadoše

zazidajte kamen studenac

pomolite se

Živom koji sve vidi

Bogu Sveopćem Dobročinitelju Milostivom

On će vas vidjeti

On će vas utješiti

I voda će poteći

Voda bistra

Voda ledena

Voda lekovita

Voda nade

Voda istinita

Voda Srebrena

tada se Majčice draga

tada se Sestrice mila

umijte

sedžu učinite

pomolite

Živom Koji sve vidi

„Alah je jedan

On je Onaj kome sve sve obraća

Nije rodio niti je rođen

Njemu nije niko ravan.“

Tada sjedi Majčice i počini

Sestru za ruku nježnu primi

ja ću vam tada doći

i istinu

i bol

Srebreničku ispričati

polušaj moje riječi Majčice zapisuj moju priču Sestrice

ako je ja ne kažem

niko je neći reći

J’ er u riječima mojim

O’ tkrićete bol svoju

O’ tkrivajući bol svoju

O’ tkrivate bol rođene zemlje

O’ tkrivajući bol Zamlje Božije Milosti

O’ tkrićete zapretenu bol svijeta

J’ er diljem svijeta sve se ponavlja

****

KRAJ

Bajka Srebrenička – Uvod

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

Obilježava se dvadeset prva godina od genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine nekoliko majkei svisne i presvisne.

Nek ne dočekaju da pomiluju ljubljene kosti.

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle : Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

Kad majke umiru , dvadest godina bola sa sobom na ahiret prte.

Nebo im jedina nada da će

tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog,a Bogami Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

P.S.

Bajka je obimna pa smo prisiljeni podijeliti je na više dijelova, radi pozornijeg praćenja.

Balada : Aišino se srce krši a Eso samo muči / Music – Mehdi – Haevens Rain

 Jedan život

 

Čovjek sa planine   Tužna noć  Praznine

 

Dosanjani snovi Život radosti pun Tuga ne stanuje u ovom krajoliku

 

 

Telefon zvoni.

Vijest je tu, bolje da nije.

Nikako nije dobra.

Napolju Sunce razvalilo osmjeh ,

koji nas podsjeća na lice našeg prijatelja

Ese Mrakovića,

kada ulicama našeg grada brodi i misli

lijep je ovog grad.

Da li je pritom mislio na grlice

koje mu ispred očiju migolje ,

ili sjaj Grada čednosti ,

nismo ga nikad pitali.

Nije bilo potrebe.

U Sarajevu se ništa ne dešava,

a da to tako nije zapisano.

A zapisano je,

da ovo jutro Eso ne ugleda,

niti vidi koliko ono nalikuje na njega.

Rekoše nam

Ljudina se osjećala umorno

odlučio da usnije i odleti sa ždralovima.

Mi nismo nikako pametni

kako da odimo

njegovoj Aiši

kažemo joj tek tako

Eso otišo i nema se namjeru vrnuti.

Ne ne bi dobro prošli,

zasigurmo.

Ne bi ni Eso,

samo da ga može dokučiti.

Mlatnula bi ga ,uh, ne zna čime,

ali bi ga zasigurno odalamila

tako da ga zaboli, onako kako nju sada boli.

Mlatnula bi ga, uh , ne zna čime,

ali zasigirno bi ga zveknula

tako da vidi sve Zvijezde nebeske,

onako kako njoj u glavi bol iskri.

Mlatnula bi ga tako , bilo čime,

zasigurno bi ga heknula, iz sve snage

da mu na pamet ne bi palo da je ostavlja

i da joj srce krši.

A opet, i ne bi.

To iz nje izvire ljutnja

za ovu nepodnošljivu izdaju.

Da može da ga dokuči,

samo bi ga zagrlila ,

čvrsto jako

. cjelov koji mu dala,

nije znala da će joj se iskrasti,

tako naglo, bez pozdrava.

A bio je uvijek pažljiv i obziran.

I kao muž i otac. I kao čovjek.

Ljudina.

Kad samo pomisli,

šest decenija proletiše kao leptira let.

Joj , Bože mili , misli Aiša…

Bilo nam je tako lijepo,

da vam ne mogu opisati kako.

Znate ono kad se dvoje mladih zagledaju,

a srca im ustreptala ko proljeće što se budi,

obliveno raskošima uzbibane mladosti.

E takav nam je vas život bio.

I još ljepši.

Joj, kako nam je bilo.

Plakala bih da mogu.

Sve mi je suze Eso pokro.

Ne teku one da se vide.

Potoci se u meni slijevaju.

Kristalno jezero u srcu prave.

Jezero radosti ,

u kome je maleno ostrvce tuge.

Samo za mene i Esu.

Njega ne dam nikome.

Ni da se zaviri u njega.

Eso je bio moja prva ljubav

i jedina.

Kada me onomad sprva pogledao,

onim okom iz kojeg radost i čežnja iskre ,

i onim drugim zavodljivim punog ljubavi ,

u koje sam se utapala,

znala sam da će biti moj.

Bio je moj Eso ljubavnik,

čuven po tom zvanju,

dođe sa gitarom u ruci,

i nježnošću u glasu

ispod čardaka da mi pjeva.

A ja Ajka se topim i kažem majci

samo će on i niko više

da mi na grudi leže

često budi i još češće ljubi.

Dođoše nam i dvije kćerke

Joj bože,

koliko je ljubavi bilo u njegovom pogledu.

Koliko nježnosti u dodiru.

Koliko brižnosti u srcu ,

dok ih je gurao da se vinu ka nebu.

Bila bih ljubomorna ,

da ih nisam voljela kao on.

A sada.

A ja?

Šta sa mnom!

Mili moj Eso.

Misliću na usne tvoje.

Onoliki , velikački

čovjek sa planine,

a blago nježnosti,

sa usana svojih si na moje spuštao

i krao me.

A meni nije žao.

Ja hoću još. I dobijam.

I utisno si ih moj Eso za čitav život.

Željeću ruke tvoje.

Joj , kako si me stisnuti i milovati znao ,

sva sam se u njima gubila i nestajala.

Još je toplo tijelo moje , još ih osjećam.

Sanjaću tijelo tvoje.

Joj, kako se oko mene svijalo ,

i kako me bralo .

Joj , majko moja,

znala sam i vrištati i majku dozivati.

Kad pomislim na tebe

mili moj Eso,

tijelo moje još uvijek hoće da bukne i gori.

Znam sada će me kćeri tjerati da napustim dom

neću im zamjeriti

ljubav ih na to tjera.

Ne mogu Esu ostaviti samog.

Sledio bi se.

Sasvim sam gore sa zvijezdama.

A znam

zasigurno znam

on je tamo gdje su moje srce i naše uspomene,

na uzvisini,

u đardinu ,

među ljubičicama,

da ga gledam

sa gitarom u ruci,

osmijehom na licu,

ispod starog trešnjinog stabla,

koje još uvijek cvjeta i rađa.

Ne mogu ja to pustiti.

Svakog jutra i večeri moći ću mu šaputati

Moj Eso ,

joj , toliko te volim mili ,

da me još uvijek boli.

Znam, isprva biće mi malo hladno,

i mnogo prazno.

Dok se ne naviknem.

Imam toliko doživljenih slika

i snova da me mogu obasjavati i grijati

još čitav jedan život.

Šta mi više treba!

A Eso moj će mi ponovo ,

svaki bogovetni dan ,

pjevati o svemu tome

.
Zar ne , Mili,

ljubavi moja.

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlje zemlje Božije milosti

 

**

Hala ti Gospode

 

Život je lijep Zlaćano Sarajevo Grad čednosti  Molitva za ljubav

 

 

 

Ovih dana se dešava dan koji će neuki označiti kao dan rođenja našega Sarajeva, Grada Čednosti.

Sveti grad je  rođen neznano kad. Milenijima prije, i još malo preko toga.

O njemu Svete knjige pišu i slave ga.

Moramo i mi.

Našu Bajku  o Bijelim dvorima smo vam već predstavili.

Nije na odmet da je ponovimo , u tri – četiri  dijela narednih dana u u 12  oo.  Muzika je dekor, jer naš grad je   čisti sevdah.

Možda vam se svidi.

Ako ne , pa pokušali smo.

 

Bajka o Sarajevu  Gradu Čednosti Bosne zemlje Božije milosti

 

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  oprostu

                                                                                                     J  oš samo treba da krene

ova blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

Nekada – davno

Bajka ova

Tvojom milošću

rukom nevještom

pisana strancu

znancu i neznancu

dobronamjernom

zlopočinitelju

sanjala je ubavo:

Jedan Grad Čednosti  

        da prostiš

svako dijete znade u

Zemlji Božije Milosti

Tvojom plemenitošću  imade.

Grad

Zemlje

da prostiš

prkosni od Sna

Pjesama

Ljubavi.

 

I.Poglavlje

         NAŠE DOBA

Tako malo

puno

sneno

samo malo

mrven

se htjelo

Gradu Čednosti.

Zemlje Božje Milosti.

Anđela

Blaženih

čista srca

na ovoj

ledom

krvlju

okovanoj  planeti.

U    Naše doba          All we need is love

Naše ljubavi             Love    love     love

Naše pjesme             Love is all we need

Naši snovi                  Love somebody.

Ti si mu bila u svemu naj.

Ova

ista bajka

sada

od kraja – počinje

zvjezdana prašina

sve je.

I am zabezeknuta –

šuti pjesma

Sono io zabezeknut –

rekao bi pjevač

Ž’ zabezeknut –

u nevjerici -ko’ fol pjesnik

 Vremena teška                           

dani sjećanja

na ljubav

počinju pjesmom:

         Snijeg pade na behar na voće

iznenada ,

godine doba novog

prve

mjeseca ljubavi

prvog

umro je Pjevač

naj’ prvi

dio nas.

Kažu – umro je

kažemo – živi

Veliki –

         Da sam ja netko

Pedeset četiri godine

tisuć’ ljeta

hrlio pjesmi –

Bog'me i ona njemu

velikodušno

ljubavnica neka

Modrom rijekom

Bosanskom Jordanom

rijekom-vječnom

pokraj

Grada Čednosti

Saraj Nazaretom

zadivljujućom milošću

Zemljom Božje Milosti

korača

tužnim koracima

Tajac

Umro je  živi

Bard

       Pružem ruke 

od Dženis – Morisona – Hendriksa

samo – dvaput

imao je više

ljeta

ljeta pjevanja

nama

o nama

sa nama

o ljubavi.

II.Poglavlje

  SVE OVE GODINE

Sve ove godine

Kad smo cvijeće brali

voljeli

k'o konji

voljeni

k'o delfini bili

Sve ove godine

kad viđali smo ga

dvadestsedmogodišnjaka

il’ nešto mlađeg

susretali

dijete u njemu

dječak – ljudinu

i maestralne

Indexima za njim.

Rodonačelnici

Grada Čednosti.

oko malih stvari

svađali se

i većih

i najvećih

svih nepravdi i zala

najčešće  našeg svijeta

Sasvim normalno

E”’  i mi za njima

čak i bunt

Cadilak svirke

iza željezne  zvjese.

Znao je

i Indexi

Put

Plime

biti

o ljubavi sniti.

Ispod,između i iznad

oblaka

Sanjam

svim onim divnim

Ana  Lee – Bel Snjeginim

prošli dani

Nevinosti Tanjama

Gordi Sanjama

Jasni Hanama

Zvjezdani Vesnama

radi

Josipe

Krivac si ti

Barbare

Draga Senka

Biser i Nada i Rada

tanana bića

nježna snena

Sanjao.

Ona ili one – svejedno je

         Bacila je sve niz rijeku

         Pogledom ugasila je plamen  svijeća

         Da voli

         da se volimo mi

Naše jedine ljubave.

Uprkos i unatoč u inat-

i  inad svemu i svima

zavisti  i šlepu

papcima i bilmezima

Pjesma Indeksi Pjevač i mi

uvijek isto

Love Love Love…Love somebady

„Tih godina smo voljeli sve

 a Bogami su i one voljele nas“*

u svemu naj naj…

III.Poglavlje

  PREDAJ SE SRCE

   

Predaj se srce

opet

i opet

i  joj-pet

a  samo on je znao

a i Indexi

bol srca svog

i ruže bijele

a i crvene

mi našeg

i ruže crvene

a i bijele

zajedno

„bez tuge

bez bola“

Sa pjesmama ljubavnim

i ružama

svih boja-

duginih.

Sa kosom plavom

i smeđom

kosom dugom

i  kraćom

kosom sijedom

bez brkova

naočala

bora

sa čašama i mikrofonom

sa nama – par ekselans.

Sa brkovima

naočalama

borama

sa čašama i bez mikrofona

bez vas

kom si kom sa.

U pantalonama dugim

širokim

pantalonama uskim

kratkim

bez sakaoa

u odijelu bez kravate

Sa sakaoima

bez odijela sa kravatom

Sa kragnom ruskom

Maj'com rolkom

uvijek sa radošću

koš igre

uvijek sa osmijehom

lopte plave.

Ali,

sa bolom

sa tugom

uvijek  lako

nepodnošljivo lako

sa ljubavlju

i zaista nekako

osebujno

lično

         A osobno za nas – personalno;

 bilo

glasom dječačkim

bilo

glasom žestokim

bilo

glasom promuklim

bilo

glasom raspuklim

bilo

glasom opijenosti

bilo

glasom nježnosti

pravio  feštu

neprekidnu

živu

smjelu

gradio  muziku

nježnu

plesnu

snenu

pjevao pjesme

uvijek zelene

plave

 nam’  je lijepo                                                   

Joj,mamo mamice

 

Pjesmama snivao

Beat i bit

o životu

nama

ljubavi

uz plemenitu orkestraciju

Meštar Svirača

Velike muzučke akademije

  • Veličanstvenih Indexa

nemjerljivih indeksa

with the little help of the

Kamenog spavača

poetese

poeta

muzikanata

za bulumente prijatelja

ali neznajuć’ il’ nehajuć za:

The i A šlepađije

iz opanaka

u lakovane cipele.

Sa pijetetom

prijatela                Daj m svega!

– Valja ova

Duplog štoka, molim!

Može i klipača!

I bocun koji – vina!

Znanim –

dobrim

veselim-zgodnim

srodnim.

‘put poeta   Poa    poezije

Cvetajeve            Jesenjina

Ahmatove           Prevera

Maka

Stake S                Meše

Parun V               Montena

Majakovskog

Egziperija    i       Malog Princa

tužnim

zaljubljenim

sjetnim

nadasve

uvijek

zelenim

pjevao

vremenima

Sretnim.

Bez pijeteta –

A i The šlepađijjama

iz opanaka u lakovane cipele

tri kutije prazne molim-šibice

šenkrat eno kiselico prosim lepo!

Gle čuda

uvijek nekako

baš za prst mali

staniol kuglica se lepi

i uzimaj

hablećinama baksuznim

pretilim  bijednim  ružnim.

Od  Sloge – Fisa  – Skenderije – Zetre

Neumoran

Vječni Kozer

Boem

bez poze

sa gardom

i ga'rdom

ine gradove sa Meštar Sviračima

sa  nama

opijeni jesenjom ljubavlju

kafiće i kafane a i bircuze

ophodio

svoj marindvorski svima poklanjao

širom dunjaluka

tražeći onu  il’ one

Svejedno je.

Da  ,

Budu kao more

Da budu

Jedan čovjek i jedna žena

Jedine ljubavi

Ipak – nekako

perone za svaki slučaj izbjegavao.

Ali’  volio!

E”j'…

baš tako

Volio i volio.

nekako i teško

a i lako

prečesto

gledajuć svitanje

il’

Dan sa jutrom se rađa.

svejedno je.

/   nastavak slijedi

IV.Poglavlje

 

TREBA POMEST MANIJAKE

( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )

A tada

vremena bijedna

najave smutnje

povratak savlovih učenika

raspomamljenih đekova trbosjeka

oni svoju tamu nude

javi se

zavist

u nekim mozgovima malim

u nedostatku velikog

na ispitu ljudskosti palim

ne mogaše

ne prepoznavši

ne htjedoše

pratit

Pjesmu

nas i  beat

života bit

siročad života

što na ljubav nisu svikli

vjekovni kokuzi

umorni od bijede

u zatvorima i javi

postajući homosi

bez ljudskosti

okrutno-

politični

nacional-

osvješćeni

mamlazi-

ublehe

I još…

kahve minderpuze

munafici

mnogi od njih

turobne kukavice

pobjegulje.

bez  tjeskoba pljačkaši

naroda zulumćari.

I jošte…

komunistički slugani

doušnici

papske – đavolje sorte

poklonici

mnogi od 4S + triprsta

prokletnici

I napose…

ugroženi prokletnici

krvavi – gladni

iskonski koljači skinuše maske

otkriše ružno lice svoje

Ma’ kako ružno

ko fol pjesniče ne budi blag

pređi uljudnosti prag

i reci koljača

najkrvoločnija

najružnija

đek trbosjekova

zvijeri lica svoja

A   Pjevač

Dijete

Dobrota još

Indexi

E” i mi sa njima

Blaženi čista srca

mnogo  prije

Nadaline jaja mutili

Opijeni jesenjim rujanjem

Svake zimske bjeline

Svakog mirisnog proljeća

Svakog bremenitog  ljeta

za Torte od badema

sa njihovim

Mamama

Sekama

čak i Kćerkama

il'obrnutim redom

Uh – svejdno je

Sele moja

Još mnogo toga

        

         O’ dušice moja

Još više toga

 

Joj,mamo mamice,

Uh !

Uh!i ..

Uh

Hu.

preko – nekoliko puta.

Ha !  Ha (j)!

tandaraj

tamburaj

said the klaun

like Đ-(iha) Braun.

A moglo nam se

U mozgu povisoQi

U srcu  poširoki

U izgledu Bogu'mili

Normalno zna se

U grudima zlu ne trebalo pojaki

Niže prepona romantično opaki.

Uvijek se moglo

i višlje

i iako trebalo

nije nam dano

i dalje.

Vremena Nostrodamusa poročanstva

dođoše zla

 

da se zbude

što pisano je i ranije

 

u knjizi staroslavnoj

 

 „Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *                                        

Pjesma

Pjevač

Indexi

mi

vidjesmo nesreću

veliku – ogromnu

našeg pobratima

i opet

našeg pobratima

Suncegrad zidine

po'dno Srđa

s’ vrha brda

horde crnila

tamo daleko

kraj mora

ubijala.

Htjedosmo pomoći…

Ali'…

Ali’.

/nekad,ne tako davno

treći pobratim bješe

Divni grad bjeline/

Sada iz bele

selendre

i šire okoline

što posta uža

a mere bit’ i najuža

naciforija izbijala

iz crne jugoslavije

gore srbije

dva u glavi oka

što ‘no postaše razroka

ko’ neki političari zli

poteče zlo neviđeno

dvostrukog SS divizion sa sela

asvaltnog blještavila grada radi.

Netom ovdje

zakrvavljenih očiju

homo paklenicus

Homini

Ovacama

Konjima

lupus est

et – i

krvnik.

Djeci

Ledi Di

Đenis  Đ.

J.Orleanki

Besi S.

sličnim

što nevina

što nespretna

ljubav znala

trešnje brala

skloništa pravile

nespretna

od kartona

ispod mostova boli i tuge

prostirala

ispod sanja i duge

preteški ležaj

nemoći

druge

pod glavu lepršav jastuk

od snova

prekrivač

plaht a plava

neba ova

u kosi im

sunčev zrak

mirovaše

osmijeh

šarenih leptira

darovaše.

 

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlja Božije milosti / Završna poglavlja

 IX.Poglavlje

   MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI

MA DA DAMO

 

Mi smo uvijek htjeli ljudima damo

što imasmo što nam Bogom  dano

Pa čak i mnogo mnogo više

Zbog četrdesetodnevne kiše

              

          Jer’

            Vrijeme tuge naše

   vrijeme je praštanja

   Istine Božje radi..

 

          A

ruže samo što su znale

 O vratit se neće

Bez broja

Anđela

bajka zvjezdana

izgubljeni san

      

              J ‘oš

i

Pjevač

samo

ovaj jedan

pa čak i Indexi

sa mirisom

žutih dunja

što širili su se

uvijek

njihovim i našim

                           

                             SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.

ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Jutro će promijeniti sve

kobna tišina

oglašava

nemoguće

se ne dešava

Pjevač

samo sklapa

oči umorne

          Jer

sve će proći

osim bajke

          O  

Indexima

Davorinu Popoviću

Čovjeku

Ljudini

I  balada

                    O        

Nama

Ljubavi

I  poeme

zapisane u snu

ko’  fol pjesnika.

          J ako tužnog,očajnog  svjedoka

svih ovih naših  godina .

Kažem tužnog

Ali  i sretnog

Kad  tako malo

samo malo

se htjelo

davno

tamo

negdje na kraju

u zatišju

Pjevaču

neponovljivim Indeksima

nepodnošljive ljepote…

lakoće sviranja

nama

našim srcima

Ljubavi

Gradu Čednosti      Peace brother peace

Naše doba              All we need is love

Naše pjesme           Love   Love   Love

Naše ljubavi           Love is all we need

Naši snovi              Love somebody.

Hajdemo !

Naše doba za Svirače

All we need is love…

Dan sa jutrom se rađa

Pease sisters – Mir…

Ruke gore !

Naše doba za Pjevača

All we need is love…

Da sam ja netko

Peace brother – Selam…

I ponovo,

            Naše doba za sve nas

All we need is love…

Život počinje nov

Mir – Bosnia – Selam.

              I iznova

i opet

i ispočetka

Pjevač i Indexi

i sve Pjesme naše

i mi sa njima i za nas:

Nek ćute bol…

( o, nemojte mi sad tu jecati)

nek ćute bol…

Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja

Istine Božije radi

Nek ćuti bol

u pjesmi – ko fol pjesnika

koju – Pjevač  gore

među anđelima  pjeva

nama

i

njoj – samo njoj

Bosni predivnoj

u kojoj

život su premnogi

(bez suza molim)

oni – nestali.

Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo

Ljubav mir i snove.

Dok teku  ove riječi

-dobro znane

-dobro znano

Zaista je ovo

– u stranicama prijašnjim.*

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

Boga Jedinog

Do Gospoda.

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.