Balada : Aišino se srce krši a Eso samo muči / Music – Mehdi – Haevens Rain

 Jedan život

 

Čovjek sa planine   Tužna noć  Praznine

 

Dosanjani snovi Život radosti pun Tuga ne stanuje u ovom krajoliku

 

 

Telefon zvoni.

Vijest je tu, bolje da nije.

Nikako nije dobra.

Napolju Sunce razvalilo osmjeh ,

koji nas podsjeća na lice našeg prijatelja

Ese Mrakovića,

kada ulicama našeg grada brodi i misli

lijep je ovog grad.

Da li je pritom mislio na grlice

koje mu ispred očiju migolje ,

ili sjaj Grada čednosti ,

nismo ga nikad pitali.

Nije bilo potrebe.

U Sarajevu se ništa ne dešava,

a da to tako nije zapisano.

A zapisano je,

da ovo jutro Eso ne ugleda,

niti vidi koliko ono nalikuje na njega.

Rekoše nam

Ljudina se osjećala umorno

odlučio da usnije i odleti sa ždralovima.

Mi nismo nikako pametni

kako da odimo

njegovoj Aiši

kažemo joj tek tako

Eso otišo i nema se namjeru vrnuti.

Ne ne bi dobro prošli,

zasigurmo.

Ne bi ni Eso,

samo da ga može dokučiti.

Mlatnula bi ga ,uh, ne zna čime,

ali bi ga zasigurno odalamila

tako da ga zaboli, onako kako nju sada boli.

Mlatnula bi ga, uh , ne zna čime,

ali zasigirno bi ga zveknula

tako da vidi sve Zvijezde nebeske,

onako kako njoj u glavi bol iskri.

Mlatnula bi ga tako , bilo čime,

zasigurno bi ga heknula, iz sve snage

da mu na pamet ne bi palo da je ostavlja

i da joj srce krši.

A opet, i ne bi.

To iz nje izvire ljutnja

za ovu nepodnošljivu izdaju.

Da može da ga dokuči,

samo bi ga zagrlila ,

čvrsto jako

. cjelov koji mu dala,

nije znala da će joj se iskrasti,

tako naglo, bez pozdrava.

A bio je uvijek pažljiv i obziran.

I kao muž i otac. I kao čovjek.

Ljudina.

Kad samo pomisli,

šest decenija proletiše kao leptira let.

Joj , Bože mili , misli Aiša…

Bilo nam je tako lijepo,

da vam ne mogu opisati kako.

Znate ono kad se dvoje mladih zagledaju,

a srca im ustreptala ko proljeće što se budi,

obliveno raskošima uzbibane mladosti.

E takav nam je vas život bio.

I još ljepši.

Joj, kako nam je bilo.

Plakala bih da mogu.

Sve mi je suze Eso pokro.

Ne teku one da se vide.

Potoci se u meni slijevaju.

Kristalno jezero u srcu prave.

Jezero radosti ,

u kome je maleno ostrvce tuge.

Samo za mene i Esu.

Njega ne dam nikome.

Ni da se zaviri u njega.

Eso je bio moja prva ljubav

i jedina.

Kada me onomad sprva pogledao,

onim okom iz kojeg radost i čežnja iskre ,

i onim drugim zavodljivim punog ljubavi ,

u koje sam se utapala,

znala sam da će biti moj.

Bio je moj Eso ljubavnik,

čuven po tom zvanju,

dođe sa gitarom u ruci,

i nježnošću u glasu

ispod čardaka da mi pjeva.

A ja Ajka se topim i kažem majci

samo će on i niko više

da mi na grudi leže

često budi i još češće ljubi.

Dođoše nam i dvije kćerke

Joj bože,

koliko je ljubavi bilo u njegovom pogledu.

Koliko nježnosti u dodiru.

Koliko brižnosti u srcu ,

dok ih je gurao da se vinu ka nebu.

Bila bih ljubomorna ,

da ih nisam voljela kao on.

A sada.

A ja?

Šta sa mnom!

Mili moj Eso.

Misliću na usne tvoje.

Onoliki , velikački

čovjek sa planine,

a blago nježnosti,

sa usana svojih si na moje spuštao

i krao me.

A meni nije žao.

Ja hoću još. I dobijam.

I utisno si ih moj Eso za čitav život.

Željeću ruke tvoje.

Joj , kako si me stisnuti i milovati znao ,

sva sam se u njima gubila i nestajala.

Još je toplo tijelo moje , još ih osjećam.

Sanjaću tijelo tvoje.

Joj, kako se oko mene svijalo ,

i kako me bralo .

Joj , majko moja,

znala sam i vrištati i majku dozivati.

Kad pomislim na tebe

mili moj Eso,

tijelo moje još uvijek hoće da bukne i gori.

Znam sada će me kćeri tjerati da napustim dom

neću im zamjeriti

ljubav ih na to tjera.

Ne mogu Esu ostaviti samog.

Sledio bi se.

Sasvim sam gore sa zvijezdama.

A znam

zasigurno znam

on je tamo gdje su moje srce i naše uspomene,

na uzvisini,

u đardinu ,

među ljubičicama,

da ga gledam

sa gitarom u ruci,

osmijehom na licu,

ispod starog trešnjinog stabla,

koje još uvijek cvjeta i rađa.

Ne mogu ja to pustiti.

Svakog jutra i večeri moći ću mu šaputati

Moj Eso ,

joj , toliko te volim mili ,

da me još uvijek boli.

Znam, isprva biće mi malo hladno,

i mnogo prazno.

Dok se ne naviknem.

Imam toliko doživljenih slika

i snova da me mogu obasjavati i grijati

još čitav jedan život.

Šta mi više treba!

A Eso moj će mi ponovo ,

svaki bogovetni dan ,

pjevati o svemu tome

.
Zar ne , Mili,

ljubavi moja.

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlje zemlje Božije milosti

 

**

Hala ti Gospode

 

Život je lijep Zlaćano Sarajevo Grad čednosti  Molitva za ljubav

 

 

 

Ovih dana se dešava dan koji će neuki označiti kao dan rođenja našega Sarajeva, Grada Čednosti.

Sveti grad je  rođen neznano kad. Milenijima prije, i još malo preko toga.

O njemu Svete knjige pišu i slave ga.

Moramo i mi.

Našu Bajku  o Bijelim dvorima smo vam već predstavili.

Nije na odmet da je ponovimo , u tri – četiri  dijela narednih dana u u 12  oo.  Muzika je dekor, jer naš grad je   čisti sevdah.

Možda vam se svidi.

Ako ne , pa pokušali smo.

 

Bajka o Sarajevu  Gradu Čednosti Bosne zemlje Božije milosti

 

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  oprostu

                                                                                                     J  oš samo treba da krene

ova blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

Nekada – davno

Bajka ova

Tvojom milošću

rukom nevještom

pisana strancu

znancu i neznancu

dobronamjernom

zlopočinitelju

sanjala je ubavo:

Jedan Grad Čednosti  

        da prostiš

svako dijete znade u

Zemlji Božije Milosti

Tvojom plemenitošću  imade.

Grad

Zemlje

da prostiš

prkosni od Sna

Pjesama

Ljubavi.

 

I.Poglavlje

         NAŠE DOBA

Tako malo

puno

sneno

samo malo

mrven

se htjelo

Gradu Čednosti.

Zemlje Božje Milosti.

Anđela

Blaženih

čista srca

na ovoj

ledom

krvlju

okovanoj  planeti.

U    Naše doba          All we need is love

Naše ljubavi             Love    love     love

Naše pjesme             Love is all we need

Naši snovi                  Love somebody.

Ti si mu bila u svemu naj.

Ova

ista bajka

sada

od kraja – počinje

zvjezdana prašina

sve je.

I am zabezeknuta –

šuti pjesma

Sono io zabezeknut –

rekao bi pjevač

Ž’ zabezeknut –

u nevjerici -ko’ fol pjesnik

 Vremena teška                           

dani sjećanja

na ljubav

počinju pjesmom:

         Snijeg pade na behar na voće

iznenada ,

godine doba novog

prve

mjeseca ljubavi

prvog

umro je Pjevač

naj’ prvi

dio nas.

Kažu – umro je

kažemo – živi

Veliki –

         Da sam ja netko

Pedeset četiri godine

tisuć’ ljeta

hrlio pjesmi –

Bog'me i ona njemu

velikodušno

ljubavnica neka

Modrom rijekom

Bosanskom Jordanom

rijekom-vječnom

pokraj

Grada Čednosti

Saraj Nazaretom

zadivljujućom milošću

Zemljom Božje Milosti

korača

tužnim koracima

Tajac

Umro je  živi

Bard

       Pružem ruke 

od Dženis – Morisona – Hendriksa

samo – dvaput

imao je više

ljeta

ljeta pjevanja

nama

o nama

sa nama

o ljubavi.

II.Poglavlje

  SVE OVE GODINE

Sve ove godine

Kad smo cvijeće brali

voljeli

k'o konji

voljeni

k'o delfini bili

Sve ove godine

kad viđali smo ga

dvadestsedmogodišnjaka

il’ nešto mlađeg

susretali

dijete u njemu

dječak – ljudinu

i maestralne

Indexima za njim.

Rodonačelnici

Grada Čednosti.

oko malih stvari

svađali se

i većih

i najvećih

svih nepravdi i zala

najčešće  našeg svijeta

Sasvim normalno

E”’  i mi za njima

čak i bunt

Cadilak svirke

iza željezne  zvjese.

Znao je

i Indexi

Put

Plime

biti

o ljubavi sniti.

Ispod,između i iznad

oblaka

Sanjam

svim onim divnim

Ana  Lee – Bel Snjeginim

prošli dani

Nevinosti Tanjama

Gordi Sanjama

Jasni Hanama

Zvjezdani Vesnama

radi

Josipe

Krivac si ti

Barbare

Draga Senka

Biser i Nada i Rada

tanana bića

nježna snena

Sanjao.

Ona ili one – svejedno je

         Bacila je sve niz rijeku

         Pogledom ugasila je plamen  svijeća

         Da voli

         da se volimo mi

Naše jedine ljubave.

Uprkos i unatoč u inat-

i  inad svemu i svima

zavisti  i šlepu

papcima i bilmezima

Pjesma Indeksi Pjevač i mi

uvijek isto

Love Love Love…Love somebady

„Tih godina smo voljeli sve

 a Bogami su i one voljele nas“*

u svemu naj naj…

III.Poglavlje

  PREDAJ SE SRCE

   

Predaj se srce

opet

i opet

i  joj-pet

a  samo on je znao

a i Indexi

bol srca svog

i ruže bijele

a i crvene

mi našeg

i ruže crvene

a i bijele

zajedno

„bez tuge

bez bola“

Sa pjesmama ljubavnim

i ružama

svih boja-

duginih.

Sa kosom plavom

i smeđom

kosom dugom

i  kraćom

kosom sijedom

bez brkova

naočala

bora

sa čašama i mikrofonom

sa nama – par ekselans.

Sa brkovima

naočalama

borama

sa čašama i bez mikrofona

bez vas

kom si kom sa.

U pantalonama dugim

širokim

pantalonama uskim

kratkim

bez sakaoa

u odijelu bez kravate

Sa sakaoima

bez odijela sa kravatom

Sa kragnom ruskom

Maj'com rolkom

uvijek sa radošću

koš igre

uvijek sa osmijehom

lopte plave.

Ali,

sa bolom

sa tugom

uvijek  lako

nepodnošljivo lako

sa ljubavlju

i zaista nekako

osebujno

lično

         A osobno za nas – personalno;

 bilo

glasom dječačkim

bilo

glasom žestokim

bilo

glasom promuklim

bilo

glasom raspuklim

bilo

glasom opijenosti

bilo

glasom nježnosti

pravio  feštu

neprekidnu

živu

smjelu

gradio  muziku

nježnu

plesnu

snenu

pjevao pjesme

uvijek zelene

plave

 nam’  je lijepo                                                   

Joj,mamo mamice

 

Pjesmama snivao

Beat i bit

o životu

nama

ljubavi

uz plemenitu orkestraciju

Meštar Svirača

Velike muzučke akademije

  • Veličanstvenih Indexa

nemjerljivih indeksa

with the little help of the

Kamenog spavača

poetese

poeta

muzikanata

za bulumente prijatelja

ali neznajuć’ il’ nehajuć za:

The i A šlepađije

iz opanaka

u lakovane cipele.

Sa pijetetom

prijatela                Daj m svega!

– Valja ova

Duplog štoka, molim!

Može i klipača!

I bocun koji – vina!

Znanim –

dobrim

veselim-zgodnim

srodnim.

‘put poeta   Poa    poezije

Cvetajeve            Jesenjina

Ahmatove           Prevera

Maka

Stake S                Meše

Parun V               Montena

Majakovskog

Egziperija    i       Malog Princa

tužnim

zaljubljenim

sjetnim

nadasve

uvijek

zelenim

pjevao

vremenima

Sretnim.

Bez pijeteta –

A i The šlepađijjama

iz opanaka u lakovane cipele

tri kutije prazne molim-šibice

šenkrat eno kiselico prosim lepo!

Gle čuda

uvijek nekako

baš za prst mali

staniol kuglica se lepi

i uzimaj

hablećinama baksuznim

pretilim  bijednim  ružnim.

Od  Sloge – Fisa  – Skenderije – Zetre

Neumoran

Vječni Kozer

Boem

bez poze

sa gardom

i ga'rdom

ine gradove sa Meštar Sviračima

sa  nama

opijeni jesenjom ljubavlju

kafiće i kafane a i bircuze

ophodio

svoj marindvorski svima poklanjao

širom dunjaluka

tražeći onu  il’ one

Svejedno je.

Da  ,

Budu kao more

Da budu

Jedan čovjek i jedna žena

Jedine ljubavi

Ipak – nekako

perone za svaki slučaj izbjegavao.

Ali’  volio!

E”j'…

baš tako

Volio i volio.

nekako i teško

a i lako

prečesto

gledajuć svitanje

il’

Dan sa jutrom se rađa.

svejedno je.

/   nastavak slijedi

IV.Poglavlje

 

TREBA POMEST MANIJAKE

( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )

A tada

vremena bijedna

najave smutnje

povratak savlovih učenika

raspomamljenih đekova trbosjeka

oni svoju tamu nude

javi se

zavist

u nekim mozgovima malim

u nedostatku velikog

na ispitu ljudskosti palim

ne mogaše

ne prepoznavši

ne htjedoše

pratit

Pjesmu

nas i  beat

života bit

siročad života

što na ljubav nisu svikli

vjekovni kokuzi

umorni od bijede

u zatvorima i javi

postajući homosi

bez ljudskosti

okrutno-

politični

nacional-

osvješćeni

mamlazi-

ublehe

I još…

kahve minderpuze

munafici

mnogi od njih

turobne kukavice

pobjegulje.

bez  tjeskoba pljačkaši

naroda zulumćari.

I jošte…

komunistički slugani

doušnici

papske – đavolje sorte

poklonici

mnogi od 4S + triprsta

prokletnici

I napose…

ugroženi prokletnici

krvavi – gladni

iskonski koljači skinuše maske

otkriše ružno lice svoje

Ma’ kako ružno

ko fol pjesniče ne budi blag

pređi uljudnosti prag

i reci koljača

najkrvoločnija

najružnija

đek trbosjekova

zvijeri lica svoja

A   Pjevač

Dijete

Dobrota još

Indexi

E” i mi sa njima

Blaženi čista srca

mnogo  prije

Nadaline jaja mutili

Opijeni jesenjim rujanjem

Svake zimske bjeline

Svakog mirisnog proljeća

Svakog bremenitog  ljeta

za Torte od badema

sa njihovim

Mamama

Sekama

čak i Kćerkama

il'obrnutim redom

Uh – svejdno je

Sele moja

Još mnogo toga

        

         O’ dušice moja

Još više toga

 

Joj,mamo mamice,

Uh !

Uh!i ..

Uh

Hu.

preko – nekoliko puta.

Ha !  Ha (j)!

tandaraj

tamburaj

said the klaun

like Đ-(iha) Braun.

A moglo nam se

U mozgu povisoQi

U srcu  poširoki

U izgledu Bogu'mili

Normalno zna se

U grudima zlu ne trebalo pojaki

Niže prepona romantično opaki.

Uvijek se moglo

i višlje

i iako trebalo

nije nam dano

i dalje.

Vremena Nostrodamusa poročanstva

dođoše zla

 

da se zbude

što pisano je i ranije

 

u knjizi staroslavnoj

 

 „Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *                                        

Pjesma

Pjevač

Indexi

mi

vidjesmo nesreću

veliku – ogromnu

našeg pobratima

i opet

našeg pobratima

Suncegrad zidine

po'dno Srđa

s’ vrha brda

horde crnila

tamo daleko

kraj mora

ubijala.

Htjedosmo pomoći…

Ali'…

Ali’.

/nekad,ne tako davno

treći pobratim bješe

Divni grad bjeline/

Sada iz bele

selendre

i šire okoline

što posta uža

a mere bit’ i najuža

naciforija izbijala

iz crne jugoslavije

gore srbije

dva u glavi oka

što ‘no postaše razroka

ko’ neki političari zli

poteče zlo neviđeno

dvostrukog SS divizion sa sela

asvaltnog blještavila grada radi.

Netom ovdje

zakrvavljenih očiju

homo paklenicus

Homini

Ovacama

Konjima

lupus est

et – i

krvnik.

Djeci

Ledi Di

Đenis  Đ.

J.Orleanki

Besi S.

sličnim

što nevina

što nespretna

ljubav znala

trešnje brala

skloništa pravile

nespretna

od kartona

ispod mostova boli i tuge

prostirala

ispod sanja i duge

preteški ležaj

nemoći

druge

pod glavu lepršav jastuk

od snova

prekrivač

plaht a plava

neba ova

u kosi im

sunčev zrak

mirovaše

osmijeh

šarenih leptira

darovaše.

 

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlja Božije milosti / Završna poglavlja

 IX.Poglavlje

   MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI

MA DA DAMO

 

Mi smo uvijek htjeli ljudima damo

što imasmo što nam Bogom  dano

Pa čak i mnogo mnogo više

Zbog četrdesetodnevne kiše

              

          Jer’

            Vrijeme tuge naše

   vrijeme je praštanja

   Istine Božje radi..

 

          A

ruže samo što su znale

 O vratit se neće

Bez broja

Anđela

bajka zvjezdana

izgubljeni san

      

              J ‘oš

i

Pjevač

samo

ovaj jedan

pa čak i Indexi

sa mirisom

žutih dunja

što širili su se

uvijek

njihovim i našim

                           

                             SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.

ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Jutro će promijeniti sve

kobna tišina

oglašava

nemoguće

se ne dešava

Pjevač

samo sklapa

oči umorne

          Jer

sve će proći

osim bajke

          O  

Indexima

Davorinu Popoviću

Čovjeku

Ljudini

I  balada

                    O        

Nama

Ljubavi

I  poeme

zapisane u snu

ko’  fol pjesnika.

          J ako tužnog,očajnog  svjedoka

svih ovih naših  godina .

Kažem tužnog

Ali  i sretnog

Kad  tako malo

samo malo

se htjelo

davno

tamo

negdje na kraju

u zatišju

Pjevaču

neponovljivim Indeksima

nepodnošljive ljepote…

lakoće sviranja

nama

našim srcima

Ljubavi

Gradu Čednosti      Peace brother peace

Naše doba              All we need is love

Naše pjesme           Love   Love   Love

Naše ljubavi           Love is all we need

Naši snovi              Love somebody.

Hajdemo !

Naše doba za Svirače

All we need is love…

Dan sa jutrom se rađa

Pease sisters – Mir…

Ruke gore !

Naše doba za Pjevača

All we need is love…

Da sam ja netko

Peace brother – Selam…

I ponovo,

            Naše doba za sve nas

All we need is love…

Život počinje nov

Mir – Bosnia – Selam.

              I iznova

i opet

i ispočetka

Pjevač i Indexi

i sve Pjesme naše

i mi sa njima i za nas:

Nek ćute bol…

( o, nemojte mi sad tu jecati)

nek ćute bol…

Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja

Istine Božije radi

Nek ćuti bol

u pjesmi – ko fol pjesnika

koju – Pjevač  gore

među anđelima  pjeva

nama

i

njoj – samo njoj

Bosni predivnoj

u kojoj

život su premnogi

(bez suza molim)

oni – nestali.

Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo

Ljubav mir i snove.

Dok teku  ove riječi

-dobro znane

-dobro znano

Zaista je ovo

– u stranicama prijašnjim.*

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

Boga Jedinog

Do Gospoda.

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.

 

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Zemlje Božije milosti / Nastavak

 

VII.Poglavlje

DA SAM JA NETKO

/ Igre bez granica /

 

Vremena svođenja računa treba da počne

sa kraja XX vijeka računatog po krstjadnima

da ‘proste čestiti hrišćani

da ‘proste vjerni krstjani

da ‘proste davalice za pare njihove.

Prizori što nettom slijede

Jad i čemer ljuske

ljuske bijede

farizeja književnici – ništavila filozofi – maliciozni kritičari

rakomorni predsjednici – ocavali lordovi – korumpirani političari

uštogljeno ravnodušni –  bespolno obamrli

zombiji kolonama –  humanoida besprizornih

GRADOM ČEDNOSTI – ZEMLJOM BOŽJE MILOSTI

Marširaju,prolaze i gaze!

Četrdeset dva mjeseca.

Da – gaze li gaze

Ljudskost

I još godinama poslije,

Neprestano gaze

Nasmješena lica

Avetinjskih vilica.

Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i

Zmiu'ga

bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i

papi'ga

krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i

dede’ nam našega

pušite i samo se cerite.

Ne primjećujuć dugu

Ni dječiju tugu

Ni jastuke snova

Ni plavetnila ova

Ni sunčev sjaj

samo lovu lovu daj

dolar funtu uzimaj

broj brže otimaj

Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje

Pljačkaju.-

Strava,jama i zamka

Pred tobom su,

stanovniče zemlje.*

Ni briga vas

Za Izlaska Dan

Za šarene leptire

Svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Snene

ubijane

Ponosne

Te

umorne

Konje

naivne

Pa

nježnu

Janjad

prelijepu

O

tamo neku

Djecu

čednu

predivnu.

što i znajuć da ih ubijaju

samo su o Bogu Jedinom

o mirisnim ljubičicama

ružama ljubavi sanjala.

       O  tuge naše      tako je to bilo        sve ono što je lijepo ubijate                                    

       O  jadi naši       nije nam se snilo   zar ne o beščutni zli svijete                

      J’ er  ni briga svijet tame

         za sve

     O ne kojima je ova zemlja

         mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi

         za sve

     O ne koji vi ne možete uništiti

         Svakako znajte

         predanoj ljepoti ljubavi

         ničim pa ni slom

ne možete nauditi

     J ‘er ‘nako

         iskreno rečeno

to – Sarajevo

                    ta – Bosna

                                   da prostiš

  navjek – Bogu  Jedinom Mili

                                           bili

          a zvijeri rekti

                        i

                          svetoj šćemlijici

                         ocvalojšestokrstoj kurvi

                         oku novčanice pentagrama

                         koljaču hugenota

 dosad’ 

vjeke vjekova

        kost u grlu bili.

 

VIII.Poglavlje

           JA JESAM

Šta nam to učiniše

O  –Sveti Grade Čednosti

Sarajevo – jedino

Ljubavi moja

U svemu naj naj

Šta nam to uradiše

O – Zemljo Božije Milosti

Bosno divna – mila

Zemljo moja

Iz koje sija vječni sjaj.

Krvava duga –

preduga je – noć,

Četrdeset dva mjeseca-

Ubijana je

Mnoga sjena u dnu bregova.

Mnoga sjena sa ulica Prkosa

Mnoga sjena ispod zvijezda

Da bi preostale

Mnoge sjene na domak anđela

Mnoge sjene zagledana u noć,

Mnoge sjene zagledana u nebo

Ponizno

u molitvi

predano

zagledano u

               

            JA JESAM

Neizmjerno.

           JA JESAM

           Milostivo

Postade Svjetlost

Svejtlost-

iznova

i iznova obasjava

Ljubavlju

Sjene male

Na dnu bregova

Sjene male

Sa ulica prkosa

Sjene male

Na domak anđeala

U Gradu Čednosti

Zemlje JA JESAM MILOSTI.

        Jer

        O ‘naj ljiljan plavi

O’ni ljiljani bijeli

        O ‘ne ruke nježne

        J er one ruka zlatne

        i

onaj kameni spavač

            i

            svi skamenjeni svjedoci

        ‘O  sve ruke naše

        ‘O  kraj Modre rijeke

        ‘O  kraj muzeja

         J  ‘oš

Uz  JA JESAM  naredbu

i višekrilih anđela pomoć

     „Kažu vam da stanete

      zamislite se nad rukama vašim

      i ne dadoše vam dalje….“

Bajka o Sarajevu Gradu čednosti Bosne zemlje Božije milosti

V.Poglavlje

 

NA  ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO

 

/Kameni cvjetovi/

 

A vremena paklena

Nisu bitna

 

 Mentoru pantagramu

‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu

‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu

 

rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih

da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih

 

ni Dijana

ni Đenis

ni Besi

ni Žana

 

pogotvu djeca ta

Blažena

Čista srca

i gladna

i bosa

i bolna

i žedna

a čedna

nježna

prelijepa

i snena

ubijana što su

dok ležeć

uporno sanjala:

 

Sveti Grad Čednosti

Dvor svoj divni mili

Zemlju Božje Milosti

Bosnu svoju

Love ana Peace

modrozelenih polja

zlatnih ljiljana i

djevičanskih ljubica

 

i                                                 

 

Pjevača kako pjeva

Sa horom Romkinja

Prelijepih anđela:

 

„ Konji i Ovce umorno stoje

Po jaucima granate broje

Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu

Djeca smurt umjesto kokoši kradu

Sve što konji i ovce od života imadu

Gitara nek plače violina svira

Oj lele

Oj lele

Oj lele

 

To je ciganska noć

 

Njiihhaa-Beee

Njiihhaa-Beee.“

 

i      murtvi

u Boga Jedinog

ne gubeć nadu

Bleju nebu.Nada  da će možda proć

O krvavo preduga   +  zverinja noć.

 

Život predivni

život žalosniji

život černobiljniji

Život nagasakiji

život hanojnii

život hirošimniji.

 

Život je kratka ”’

kak’ bi rekla filozofi

op-op-op

Opet

opet

i – opet

bez prestanka

teroro mnogih od srbalja

-grmalja

 

fiijjuu grrrum Njihhaaa

fijjuu grruuhhaaa Beee

J upi du

Jupi du

Jupi du

kako vivo pakleno

Stupidu

Stupidu

Stupidu

kako bijedno žalosno.

 

 

Sve

baš sve

pa i ova mora

mora proć’

pa to je samo izrod ljudi

duža noć.

 

Pjevajte svi

I vi vjerni cigani  naši jerbo

Sad  Blaženi redom lete u nebo.

 

Pa poneki naivni Davor

pa poneki dobri Đorđe

pa poneki šeret Fadil

Pa poneki smiješni Hakala

Pa poneki vjernik Levi.

 

Čudna  Ana

Još čudnije Anđele

Hana  i Sonja

Fali tu nevinost još neka

I bez broja anđela

 

Nebom poslani

Životom odabrani

Ne želeći

Ne hoteći

 

Grudima ugrabiše-

noževe.

Glavama pokupiše-

metke.

Vratovima dozvaše-

Sjekire.

Pokretom nazvaše

mine.

 

Aj – lele aj-lele

 

Ajlele-ajlele

 

Ajle-le Ajle-le

Bolji – bolji

 

Bože Dragi

Bože Jedini

 

pomozi

kako to samo silno

 

booljljii. ”

 

VI.Poglavlje

  KAMENI SPAVAČ

    /Praznici/

Tih – sinova kamenog spavača

tri i po Godine

                

                  U SVETOM GRADU ČEDNOSTI

                  ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Na usnuloj planeti

polako – usporeno

sa nama
koračaju

jauci i

Tišine

dok čutimo bol

i Smrt

 

A

U  nom pokretu ruke

                U onoj uzdignutoj šaci

                U onih pet raširenih prstiju

okenutih nebu

okrenutih Bogu

što vrište:

zaustavite – smrt

zaustavite – bol

zaustavite…

zaustavite…

Tih – kamenih spavača

tri i po Godine

Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

na modroj planeti

jauci

tišine

Tajac!

Tajac kažem,

i još jednom –

Tajac!

-Ogromni !

-Veliki.

A  odmah zatim

Pjevačeva ruka

Kamenog spavača ruke

Skamenjog svjedoka

Ruka Djedovske hiže

iz Mila

 A

U srce svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Zlatne ruke pjevača

Stisnute u pest

O ‘krenute ponoru

O ‘krenute zverinju

O ‘krenute vukojebinama

J  ‘asno.

Da prijete

Da plaše

Da um lede

mnogim od srbalja

-grmalja

i ostalog zverinju tame.

Tih  –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

muče

huču

jauču

U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

životom jedinoj planeti

jauci – tišine

Vremena – stoje

Teku – godine

samo praznici prolaze

i praznici pesaha

beskvasnog hljeba

granate

odjekuju-ubijaju

krvlju škrope

dovratke i pragove

Dvora

izraeljaca nema

šal'om

skoro svi – odoše

(Hvala – onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

humanitarca pljesnivog.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču

U   Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na  ljubavi planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

teku godine

samo praznici prolaze

i praznici uskrsa/vaskrsa

šarenih jaja

krvlju – išrani

asvalti – vriju

komadima tjelesa.

hrišćana – skoro da i nema

pa neka

većina ode

(Hvala onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

kastrirane ljudskosti.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču.

U  SvetomGradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na ovoj Milostivog planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

a teku godine

samo prolaze praznici

i praznici olimpijskog duha

vječne vatre bezbožničke

dok u gradu čednosti vatre –

proždire nevinost

ljudskost

olimpijaca nema

pa neka

velja š'teta

skoro svi olimpijskom brzinom

odoše – pobjegoše

ne bješe ovo njihov rat

na očigled i u zagrljaj –

Olimpijske vatre

saučesnika pakla

zaprisegnutog goniča pravovjernih

Savla

samoprisegnutog apostola

paklenog  Pavla

Poslije se vratiše

Ko muhe sjatiše

humanitarci bijede

kradući što se jede.

Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

Tri i po Godine

huču

buču

jauču

 U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlji Božje Milosti

Na ovoj Učitelja  planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

praznici prolaze – osim

Praznika kurbana

neštedimice – nemilosrdno- neprestano

mnogi od srbaljskog zverinja

raspomamnjenom radošću

ubijaju-kolju-nestaju

kurbane-

Janjad –

Ovce –

Konjine-

Blažene čista srca

kukavičkih trezora izroda

kahve minderpuza roda

nigdje nema

da se Bog'do ne vratiše.

pobjegoše pobjegulje

na očigled  – i zagraljaj potomaka

nije važno koga i čijeg.

jer

Bog Silni

sve zna

vidi.

Tih –

Kamenih spavača

Okamenjenih svijedoka

Te –

tri i po godine

huču

buču

jauču

U Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Bižije Milosti

na ovoj Dobročinitelja planeti

jauci

tišine.

Tuga – bol – praznina

Tuga

Bol             Praznina

Jauk

Tama

Tišina

Tajac.

          Ehej!

                   Nebo! 

Ehej.

Tama

tišina

Tišina

tama

Tama

tišina

Tajac.

Gluho

 

      Vasiona spava.

Mir?

Mir?

NE!NE!NE!

Ne

ne

neee!

Tih kamenih spavača godina

Skamenjenih svjedoka vremena

Svaki dan isto

Krv-klanje.

Opet –

opet –

opet!

Krv –  klanje

Pa nestajanje.

I opetovano

Jopet i jopet

zabrabonjijevaju

veseli jurišni pokliči

abortusa tama

iz tam-tam gusala

sa mišara boja

proklete

sanu srbalja

genecidne sorte

što se ceri

cikče-rokće-skiče

slušajuć’ naredbu:

radovanija slobo slobodo

mladiću na i za miru i bilju

vukojebinaši,počkovići,

cvajtaši i pljačkaši

maloumnici,samoubice,

bezđetke  i djecoubice…

učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša

mržnje mraka vatre i pakla

i ostalih savletvoih sljedbenika

i Djecu

kad nestane

Konja –

Ovaca –

slobodno koljljii!

Ću’ Pjesma

za tren pobježe

pa se vrati inatna

Ću’ Pjevač

zajedno sa restom od Indexa

i sa nama

i problijedi

mozak sledi.

Ću’ ko fol pjesnik

Srce skoro ubi

zanijemi  i osijedi

I vrisnuše     i     kriknuše

Jooj –

jooj –

jooj.

Jebo’ te!

Jebo’ te.

Jebo’ te.

Vapaj – psovke:

žive esencijalane-

sasvim čovječne

čaršijski iskrene-

usporeno nadrealne

lagano banalne-

blago strukturalane

lirski skeptičnie-

pomalo konceptualne.

Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!

Ne kukajte

Ne psujte

Budite mirni –

Dostojanstveni

-fini.

Oprosti  Bože Jedini,

i  vi Anđeli

moramo

to duša boli

stravične čini .

„Gledajte

zvijezde su opet obezglavili

i nebo okrvavili od pokolja!“

BAJKA SREBRENIČKA – MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

II Poglavlje

 

I mene među tisućama

I mene ko janje

Ko kurbana

nedozrela  preklaše

Preklaše zvijeri

Majko

Preklaše trinaest nedužnih godina mojih

Preklali a nedoklali

U žurbi  živog zakopali

U grob zajednički

U duboku  jamu – u planini

Baciše

Nas

Hiljadudvijestotinečetrdettri

Odrasla muškarca

I  – tristotinadevedesetdevet

Što žena  što nejake djece

jetima Majko –

 

Od dva mjeseca neprogledana

od moje dobi neobljubljene

do Babinog mi vijeka mudrosti

U sumrak – u jame pobacali

Bagerom zatrpali Majko

Bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

Da nam traga ne ostane

 

U zlaćani sumrak

Sa zelenim lišćem

Lišćem kravavim

-sa zelenom travom

Travom krvavom

-sa crnom zemljom

Zemljom krvavom

-u duboku jamu

Jamu krvavu

-krečom posuli

Krečom krvlju zagašenim

– bagerom zatrpali

Ispod mosta

Gdje prolazi malo vode

Ispod mosta

Gdje protiče mnogo krvi

Bagerom krvavim

– uz gusle

Pijane horda zla – srpske

orgije pravila

 

Umoran sam ti Majko

Godinama hodim i lutam

Sa rukom na preklanom vratu

Krv zaustavljam – a ona teče

Ni šala nema da ga vežem

Da je vežem

Samo zube stišćem

Samo  boli bišćem

 

Prolazim pored mrtvih

Mrtvi su a žive

svjetlost ih traži

svjetlost ih doji

Žicama bodljikavim vezanih

 

Prolazim pored mrtvih

Što živi su  i proklinju

Bajonetom preklanih

tupim guslarskim

 

Prolazim pored mrtvih

A Milostivom se mole

U rukama što nose glave

Drvosječkom sjekirom odrubljenim

 

Više ne obaziremo jedne nadruge

Tražimo svoje na ovoj strani

Njih nalazimo

Kletva i molitva nam zajednička

Molimo svoje na onoj strani

Nađite nas i umirite

Vi nemojte kleti

Kletve su teške

One pripadaju mrtvima

Vi nas samo nađite

Molitvu nam proučite

 

Susprežem se dati kažem Majko

Ne imadoh ni četranaest godina

Kad me preklaše

Sve sam znao

A ništa počeo

Tek neki stih

O ljubavi

O Božjoj Milosti

I srce zaljubljeno

 

Susprežem se da te pitam

ko će živjeti koje

Dječačke snove nedosanjane

Pjesme neispjevane

 

Susprežen se da vam kažem

Pjesnik  – Majko mila

Poeta  – Sejo draga

To sam htio biti

O Majko mila

O Majko Srebrena

O Sejo draga

o Sejo Srebrena

 

Kako da ti kažem – Majko

kako da ti zborim Sejo

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade krvlju orošene

grijeha u njima ne nalazim

a oni mira naći ne mogu

 

 

Kako da ti kažem – Majko

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave Majko

Žicom bodljikavom  on majko oči iskopa

Oči iskopa Sejo moja

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest nevinih godina mojih

preklaše srpska zverinjad

trinaest ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog u jamu baciše

 

 

Kako da ti kažem majko

Kako mi se krik iz preklanog grla oteo

Kad babi Ibrahimu – Sejo

Zverinje glavu podsječe

Sjekirom – Majko

Joooj ,Sejo

– teškom drvosječkom sjekirom

Glavu otfikari ko vrancu nemoćnom

 

Kako da ti kažem majkom

o Sejo žalosna

Babinu glavu nogom

Niz strminu šutnu – srpsko zverinje

 

Dokotrlja se mudra glava do mene

Njegovog preklanog mezimčeta

A iz očnih šupljina

Krvavih šipljina bez očiju

Žicom iskopanih

Zasja svjetlost,čuh riječi

Sa usana jož živih

Ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

Nema Boga osim Alaha

BAJKA SREBRENIČKA – MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

BAJKA SREBRENIČKA

   

MAJKA I SESTRA  ZEMLJE SREBRENE

 

Riječ autora

Minulog ljeta  je obilježeno dvadeset godina od genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

O Srebreničkom genocidu  je mnogo toga rečeno.Ne i dovoljno

O Srebrenici su pisali  i znani i neznani,i poželjni i nepoželjni,i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se  pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“.Vjerovatno i minuta pozora javnosti,biti na slikama u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.ako i dospije,vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se  istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći, ni ovog,a Bogami ni slijedećih vjekova.prićaću vam o svemu u  zapisu koji već dugo tuguje nestanak deset hiljada i pet stotina bića blaženog srca.

Sada vas prepuštamo bolu i

 

Bajci Srebreničkoj,

I Uzvišenoj Majci i Sestri Srebreničkoj

Pričajući o bolu i milosti  ja pričam o vama:  Majko srebrenička,Sejo srebrena.

 

 

Noć ubica  Krvava planina  Krvava Drina  Vodopad suza

POETSKI ZAPIS  

 

BAJKA SREBRENIČKA

 

MAJKA I SESTRA ZEMLJE  SREBRENE

 

 

U ovom – od svih ratova

Najhrišćanskijem

Majko Srerbrena

Zemlja ista

Imena ista

Četrdeset godina poslije

Istorija

Protagonisti ko drugi ali nisu

Samo dvije generacije

I šest vijekova mlađi su.

 

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

 

Na brdovitom balkanu

 

Deset i po hiljada

Djece-žena-ljudi

Zvjerski je mučeno

Pa onda ubijeno.

 

U jednom jedinom danu

 

Majko Srebrena

Sejo Srebrenička

Vodili su sela u potocima

Sve odreda

Žene – muškarce – djecu.

 

 

Oj Majko

Majko Srebrena

 

Bijaše – nas deset i po hiljada

Pod suncem

sleđenim

 

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaše mrtve

 

dođoše srpske zvijeri

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Sunce sleđeno –

Kuda  sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas devet i po hiljada

Po putevima

krvavim

 

dođoše  neki od srbalja–

ostavština  homo primogenisa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tan'a gusala

i bijede

 

dođoše srpski neljudi

 

Oj ,Majko

Majko Srebrena

Putevi  krvavi –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas osam i po  hiljada

po gorama

zelenim

 

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

 

dođoše srbi sa kandžama

 

Oj,Majko

Majko srebrena

Gore  zelene

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas sedam i po  hiljada

Po poljima

Zlaćanim

 

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

 

dođoše srbi sa rogovima

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Polja  zlaćana –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas šest i po hiljada

Na tratinama

Rosnim

 

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

 

dođoše srbi sa kamama

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Tratine rosne –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas pet i po hiljade

Po njivama

Plodnim

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

 

dođoše  srbi sa sjekirama drvosječkim

 

Oj,Majko,

Majko Srebrena

Polja plodna –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas četiri i po hiljade

Pod nebom

Plavim

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukojebina

 

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Nebo plavo

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas tri i po hiljade

Kraj potoka

Bistra

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

 

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

 

Oj,Majko

Majko srebrena

Nebo bistro –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas dvije i po hiljada

Na polju ljiljana

Bijelih

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

 

dođoše srbi sa tri prsta  u ime krsta

 

Oj.majko

Majko srebrena

Polje ljljiljana bijelih

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade hiljadu žena

Blistavih ko nebo Majko !

Hiljadu čednih maglica Sejo!

 

Pet stotina  djece njine –

Pet stotina  nevine djece  – Majko!

Na mirisnim  ljubičicama – Sejo!

 

Dođoše neki od srbalja

Ostavština homo primagenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

 

dođoše oni’ –  neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja.

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

 

i

 

poklaše hiljadu žena

sestrica zvjezdanih

poklaše djecu nevinu

djecu čistog srca

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Ljubičice mirisne

Neutješne djevičanske

Kuda sa svojim ružama mirisnim

Kuda se ljepotom preklanom

Kuda sa svojom dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom preklanih vratova?

 

Svo to vrijeme sunce bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su se kretale izbezumljene zvijezde

Zatim se mjesec sakrio

Zatim su se zvijezde sakrile

Samo je sunce vrištalo

 

a oni su klali,klali,klali

i samo klali

bez prestanka.

 

Oj ,Majko Srebrenička

Oj, Sejo Srebrena

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza  boli.

 

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

ljuljana bijelih

ljubičica mirisnih

neutješnih

djevičanskih

Ne osta više niko

– Majko

Sve ih nestadoše

– Sejo

 

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

Usred ljudskog tora

– im popi

Ništa ne osta

– Majko

Niko ne osta

–Sejo

 

Samo praznina

Bol – tišina

Muk- tuga

 

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjek vjekova,

 

srpskom zvjerinju.

 

Kraj prvog dijela

 

Nastavci ,periodično slijede,nedeljom u terminu od 22 10.