Bleki – Najn Čedo Čeda moga

 

Sunce još nije sjalo,

vrijeme nije stalo,

ali sam se namjestio

istog trena zaspao

zaspao i tebe sanjao

 

teški stihovi

mi u sanje dolazili

ja se branio

oni se gubili

pa se vraćali .

 

Neću stihove

htio sam tebe

ti si moj stih

ti si pjesma moja .

 

Opet smo bili u moru

sami

daleko od obale

ljubio sam te na isti način

kao onaj prvi put

ali i drugačije

nježno a grzničavo i čvrsto

 

ni sada se nisi bunila

željno čekala onaj drugi

mnogo duži nježniji i smjeliji 

 

odjednom si se zbog nečeg uplašila

lii ne

nestašno smejući se,

već grubo divlje rukama

nogama me guraš ispod sebe .

 

Ja sam prestravljen

zabezeknut

nemam vremena da se pitam

što i zašto

gubim dah

tonem i davim se

 

ti se gubiš prema svjetlu

ono se krije

i proviruje sa površine

ja još uvijek tonem

ne prestajem da tonem

 

mrak se javlja

postaje gušći

misao lebdi

pa neka ako mora tako

to je čedo moje .

 

Tada me neko blago za ruku prima

mukom otvorim oči

javu dozivam 

daha tražim

mislim da to anđelčića vidim .

 

Dijete malo

nježno žućkaste

skoro bijele kose

za ruku me dira

u oči gleda .

 

Vidim smeđe prelijepe oči

čiste kao duša

jasne kao moji snovi

skoro ljubičaste

u svemu nalik očima tvojim

mila moja .

 

Čedo malo

anđelak plavokosi 

krhko se eleluja

osjećam  se

prije mjesec dva

očvrsnula noge

 

vuče me za prst mali

desne ruke

prstići njene lijeve rukice

pahuljasti i svileni

se tikaju i druže

bolima moje ruke

predah im nude .

 

Nešto cvkuće špreha

ja joj ručicu dirnem

hoću kanticu iz desne ruke

da joj  kao otmem

ona se smije i

guguće najn najn

toliko njemačkog znam.

 

To najn  i najn

je bilo toliko djetinje

slatko i nježno kao ono tvoje

ne mili nemoj

kada sam te htio milovati

a ti se kao nisi htjela dati

 

Anđela malog

namah Najn prozvah.

o mila moja

ja se rasanim

odmah se zaljubim u preliješpo dijete

 

Ono to osjeća

hoće da se igra

tada mu dolazi mama

zove je po imenu

Žana komenzi bite .

 

Ležah okrenut ka Najn

samo majčine noge vidim

mama na njemačkom dijete nešto kori

valjada što nepoznatog dira .

 

Sledim se

dižem pogled.

stas i glas poznati

kosta ista rubin svetlucava

što se sunce ono naše  u njoj ogleda.

kostim isti svileni i crveni.

 

Bože

grudi se isto bibaju

cvjetni brežuljak isto diše

pa to si ti mila

moraš biti

 

krajolik taj ni jednom drugom

stvoru nije poklonjen

doli  Princu Malom .

 

Ja te šapatom zazovem

prolječe moje

mila moja

ti se trzneš

tek tada si me prepoznala

čuh prigušeni krik

samo jedan jecaj

samo jedno bolno

Najn ,  naj n majn got .

 

Odmakla si se par metara dalje

leđa okrenula.

učinilo mi se da ti se ramena  malo tresu

da li si u sunce pogledala.

 da li lice si  rukama  grčevito brisala

nisam siguran

pozornost mi je nježno uskračena.

 

Najn je dotrčala

poljubac dječiji

sočan i vlažan mi dala

ručicom lijevom 

onom od srca

usne traljajući jako obrisala.

desnom  se postiđena  od mene odmicala

 

Dešnjakinja je vjerovatno bila

tom me rukom nježno po licu pljusnula

nasamijala se

nasmijao sam se i ja.

nasmijala se i žena

za koju znam da si ti

a onda si naglo osmijeh sakrila

okrećući se .

 

Znao sam i zašto  ,

radosna što sićušno dijete tvoje

bezrezervno

tvoga Princa Malog

već na prvi pogled voli .

 

A znala si

da za nas je kasno

prekasno

milo moje ,

dušo duše moje .

 

Taj osmijeh

svi osmjehi onog ljeta naših proljeća

bili su isti na ljubav su mirisali 

sa ljubavnim  dodirima cvjetali

 

I opet odlaziš

sjaj leprša u kosi

svjetlost obasjava lice

mili se anđeo raduje i smješi

nemoguće je zaboraviti taj osmjeh

kao što je nemoguće ne prepoznati ga

tvoji osmjesi su bili oni trenuci kada sve stane

trenuci koji kao da žele da se ovjekoveče u sjećanje onog

sretnika koji ga gleda gubeć se u duši tvojoj  čednoj jube moja.










												

Bleki -Nokturno

 

 

 

Moj život

 

Ah , ta magična žena

 

Ljubav

 

 

Čežnja

 

 

Listajući kalendare

nijemeći prepisujem

jednom obećani

ničim izazvani

životom obilježeni

nokturno

 

žene su žene

od blata i cvijeća

takve su kakve su

uvijek nove

kao djevojčice

uvijek mlade

kao život

prelijepe i nepredvidljive

kao planinski potočić bistri

razuzdane i mirisne

krhke ljubičice rošene

proljentim lahorcem

zaljubljive i rasplakane

blistavim  nježnim dodirom

vesele i jogunaste

janjeći svilene

raskošne sanjalice

bajkovitih dana

osvetoljubive i podatne

ljubomorne ljubavnice

očajne rasplakane majke

otkrivenih okrvavljenih grudi

u naletu strasti

zaboravom nudeći med

umjesto usahlog mlijeka

tužne  umorne  utopljenice

u sivilu pločnika

ali uvijek

i prije svega

tanana bića

veloviti anđeli naših duša

 

Dok tiha muzika

prebire valovite uspomene

jedna suza

izdajnička

slazi niz lice

milujući umorne usne

ljubljene uspomenama

a ja sretnik

neodlučan i beo

ne znam koju dozvati

da mi ruku noćas pruži

 

 


												

Bleki – Milina




Pitaju me kako sam?!

A , žene su direktne i sve znaju.

Slegnem ramenima.

Općenito tako i tako!

Vako i nako!

Nije da se falim.

Nogatransiran od šuplje priče.

 

Ma, bjaž’ ba. daleko mi kuća od pameti-nepameti,prepisivača,vulgarizama, drvenih filozofa , samozvanih popušlića …, zaždivna priča u drugi univerzum.

Joj , skoro da sam pametan. Tko da zna?

I šta će mi to.Nisam blećak.

Ljubavi, samo ljubavi i ženskog smijeha i cike midaj.

Šta ti bi,čudite se?!

Šta bi – bi, a šta će biti i ne pitajte.

Ništa dobro!

 

Mislimo jednog dana kada dođe vakat.

Treba mi predevarat i ovaj dan , pa noć.

I idući i tako redom.

Moram, život je prelijep.

A tim danima nanijetio hejbet ljubavi i takara.

 

Joj jeste vi, nekakvi. Svašta vam na um pada.

Govorim o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ; ja ,nako ,po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , nekog , konkretnog stanovnika.

Opet, mislim treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma, ko frštulji odmor. To je za besposlene i zaposlene.

Nije za mene. Nisam navikao.

Odmoriću tamo gdje se insan nikad ne umara.

Ovdje se može na čas odmoriti , ups, samo da bi se opet …, zaleglo. Čuj molim te , odmor. Kaki je to način?

Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.

Idite , boni , pa se liječite.

 

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih ljepota, razboli od moga odmora.

A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:

-Dođi Dragi uberi me.

Nije da se nema izbora.

Ali budaletini ne moš dokazat.

Meni je zaroniti u đardin , kao u Ocean Tišina i sni, i mahnitati,

k'o budali u bazenu baklavica ,

k'o hudom u ljepoti rajskih đardina.

 

I neuki meni , nemoj zgriješiti.

Hadumi.

Kada je ljubav bila grijeh?

Uranjajući u mirise i ljepote ,ne bojim se grijeha.

Ljubav je od Milostivog darovana.

Njegovom ljubavlju i milosšću smo stvoreni.

 

Što bi poetese rekle:

Uranjaj , mili ,samo uranjaj.

U uranjanju je milina i spas.

Normalno ako preživim prebibavanje.

 

Ponekad ne'mre srce, tu milinu izdurat.

U prevodu: Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .

Milina je , ne da mi se iz sna buditi.

I onda ne vjeruju kada kažem:

Život je prelijep.

Osim onih koji znaju.





























Bleki – Tango za moje Grlice

 


SAMSUNG   U snima snovi Spajanje

Lakoća  Lebdeća tuga  Plava nježnost

 

 

Ponekad

nekako lgano

isuviše nijemo

se sve posloži

 

i ljubav i tuga

i lijep sniježni dan

početkom proljeća

i sjećanja

o danima ljeta

osluškujući kasnu jesen u srcu

 

raspoloženje odiše elegijom

onom umilnom

plemenitom da Srce hoće da odleti.

 

znalo bi ono kamo

ali mu se ne da

još mu vrijeme za let grlica nije

 

ne pomaže mi ni violine

ni klavir

gitaru bih da sa sobom nosim

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

 

sjedim u kutku sobe

skupio se

ko upokojena petodinarka

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

 

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

 

znate

ja vam ne znam da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

 

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Srcu mome

Tango za Evoru

 

i vidim

Srce moje

bojažljivo

korak po korak

prilazi

čaši od kristal jantara i žada

zar je važno kojoj

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

 

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli i zastane

 

gleda u mene

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

 

ne vidim strune

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

 

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

 

gitara zaplače

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

 

Crvena grudva je samo dekor

Ljepoti u svili

koja leprša u njegovom naručju

 

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

 

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

 

sve ljubav

slavi slavi…

 

korak za korakom

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

noge su ljubavne čežnje korak

 

o Grlica je muzika

koja sve odjednom

želi želi…

 

obraz bjeličasti i razigrani

uz onaj ozbiljni i tužni tužni…

 

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

 

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti što sjećanja na nas nosi

 

i daj prestani mi lise rositi

nisi valjda pizdun postao

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

 

stišće me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

 

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube

ruka u ruci ruci…

o Srca moja moja…

 






												

Bleki – Ona , Yossemin

 

Paprati i travke

Paprati i travke

Paprati,travke i šaš

Paprati travke i šaš

Prekrasno jutrp

Prekrasno jutro

Ona sa cvijećem u kosi

Sunčana dolina

Sunčana dolina

Zaravan

Zaravan

More

 

Paprati i travke

nad glavom mojom šušte

more plavetno neverom diše

šaš u maslinama se ljuti

nije pomenuta

ovog prekrasnog jutra

kad meni brodi

Ona

 

ispravljam se

papravti travke i šaš

nad mojim minulim danima lebde

sunčana dolina postaje tiša

u masline

podno kavala

se uspela

Ona

 

posjetilac stalni

koja još uvijek  ljubav svoju boli

i miluje tratinu mojih seni

već zatrpanu okamenjenom prošlošću

 

Ona

sa sobom prti

tirkizno more  neisplakanih suza

dok u mome ispijenom oku

radost iskri

ja joj vjetrom šuštim

volim te Yossemin

 

Ona

nemoj sada da te štosom mlatnem

pobjeguljo jedan

i ja tebe neizmjerno volim

ako će nam biti lakše

 

Ona

meni

po mahalski

zna da bi mi bilo drago

da me još jednom mlatne

kako to kaštelanke rade

 

e-he-ej nekada

a uvik

i zauvik

Ona

 

sa tirkiznim očima

plavetnim sjajem

neizmjerne dobrote

Ona

 

jedna jedina

nezabiravljena

samo Ona






												

Bleki – Samo bijeli pupoljak sanjam

 

 

 

 

Srce krhkog proljeća Crvena jesen ruža  Predvorje raja

Nestvarni krajolik Snovi u vrtlogu duge  Ona Sanja

 

 

 

Visoke temperature

groznica

halucinacije

nema ih

u snove se pretvorile

 

 

 

i pitanje

Maksumče krhko

šta radiš to

šta radiš tu

međ rajskim mirisima

 

 

 

bijeli pupoljak

milon latica njenih

oko mene leprša

snima uranjam

u ljepotu oceana

 

 

 

zar ti ža ni

mladosti što lebdi

u život kroči

svojim riječima

a smaraš

 

 

umoran sam

ali sanjar

slikar valera

još riječi

nježnih slika ima

 

 

želi

jednu pjesmu

jednu sliku

pokloniti milinom i snom

ljepoti  čudesnoj

 

 

 

bezuslovno

tek

za sjećanje

i jedno sjetno

adio mila

 

 

 

****

 

 

Primjetih. mnogi zapadnim jezicima skloni.

Neka , znanja nikad na odmet.

 

 

Ja opet rođen u vrijeme kad slavili smo pjesnike Ljubavi:

Ljermontova, Puškina, Jesenjina, Cvjetajeve, Ahmatove, Majakovskog …

 

Učeći naučih i jezik njihov.

Ne dobro , ali dovoljno da se usudim da vam ponudim prevod pjesme

Milion ruža.

 

 

****

 

 

Milion crvenih ruža

 

 

Bio jednom jedan slikar imao je kućicu i slike

Ali on je volio jednu glumicu koja voli cvijeće

On je potom prodao svoju kuću prodao slike i sklonište

I za sav novac kupio cijelo more cvijeća

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

U jutarnjim satima možete ustati ka prozoru , možda si poludjela

Kao nastavak na tragovima sna trg je pun cvijeća

Duša drhti , koji to bogataš ovdje luduje?

A ispod prozora jedva dišući siromašni umjetnik stoji

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Sastanak je bio kratak , u noć ju je voz odnio

Ali njen život je bila bezumna pjesma ruža

Umjetnik je proživjeo život sam , dosta nevolja je propatio

Ali njegov život bio je cijeli Trg od boja ruža

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u san cvijeća za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozora sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

 

 

Bleki – Plavetni dan

Srce krhkog proljeća

 

 
 
 

Plavetni dan

svjetlucav

kao duša

tvoja

 

Ocean jadranski

Tišina i sni

nježnost behara

lepršava

kao tvoje tijelo

 

bijeli pupoljak ruže

čežnje

ljubavni sjaj

masline

plodne

kao  usne tvoje

 

jube jedina

zagubljena

ljuljačka nevinosti

za dvoje

moj san

nenaslikani

 

nerazuma

dan

urezah

u osjećanja

da Yossemin

sanjam

a

srce boli

a srce voli










												

Jutro sa Blekijem – Mistična imena se po srcu daju

 

Jednog   snenog poslijepodneva

doleprša anđeo .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

 

U  vatri svoje nevinosti

bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze

s tim što volim ženu

nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti

znao sam da se zaljubila

više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama,

šta god mu to značilo.

 

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo

to njeno novo ime

Samo, bilo je falično

Nedovoljno da opiše njeno ozračje

samo njoj svojstveno

blještavo od nekih novih

tek otkrivenih velova.

 

Mistična , raskošna, cvijetna

a razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti

uz to dobrota i ljubav

Nadasve čedna

U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom

nalik na svjetlost anđela.

 

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , nedodirljiva

u čednosti i milini svojoj

ostaće Mila  Djevojčica

u mome srcu

za čitav život.


												

Samo jednom se živi

Prava ljubav

Rijeka moje mlaosti

Ona pod velovima

Lijep je, topao  i sunčan zimski  dan. Prolazi , Ponoć se bliži.

Nekako po običaju, zvjezdano nebo  u naše misli uvuče tragove prošlih snjegova , koji nose sjećanja, kap po kap. I tada nismo raspoloženi da budemo blesavi, nadobudni i pametni.

Dok srebreni mjesec ludi u srcima zaljubljenih, a žmirkave zvjezdice svjetlucaju o čima onih koji se ljube,  mi smo tužni i sjetni.I ne želimo da bilo kome  pokvarimo dan.

Nošene tugom   misli  nam klize ka nekim vremenima koja se vratiti neće.

Čuli ste  izraz : Samo jednom se živi!

Jedna pjesma je dodala poentu:

Sve je ostalo varka (?).

Čujete taj izraz u mladosti, čini vam se trivijalnim i dosadnim, i pomišljate  baš i nije neka pamet.

Tada ne znate da jeste.

Velika je to pamet.

Kako skontali tako ste i živjeli.

Nepametno.

Mnogo , godinama decenijama kasnije shvatite  da ipak , samo jednom se živi. Tada je već bilo  kasno . Život je prošao pored vas , a da vas skoro nije ni okrznuo.

Sjetite se , da ste jednom davno htjeli uzeti očevu  limuzinu i kupiti buket  , ili samo jednu ružu.

( Dobro mahalaš bi se snašao i bez kupovine. U nečijem đardinu nijet đula ne bi bez smisla, nemilovana i neljubljena trunula.)

Urediti se kao Mali Princ  iz vlastite bajke.

Zastati pred njenim kapidžikpm i strpljivo, ako treba satima čekati, bojeći se da vam nježna rubinova ruža ,umotana u staru požutjelu novinsku hartiju , ne uvene.

Ako treba i do kraja života buljiti u prozor u kome se blista bijela , cvjetićima šarenim, njenom rukom izvezena,  lelujava stora . Zuriti i zuriti ,  i čekati da vam iznese mirisne  žute dunje ,koje nikad neće sazriti i nikad neće biti sretnom ljubavlju  bojene.

Jer vijedilo bi. Zaista bi vrijedilo. Znali ste to. I tada i sada.

Ta , neka  , bila je najljepša, najmilija i najčestitija  djevojčica i  žena , čiji je osmijeh zakačio vaše srce i dušu.

I danas vam srce zadrhti pri pomisli  na tu snenu čednost i umilnu ljepotu. I zaboli vas. Jer…

Samo jednom se živi!

Pa eto, nekako .niste imali vremena da zastanete.

Ugh,nekako . niste se obazirali na  živi krvavi grumen u grudima.

Ili ste bili previše muško da vas mahala vidi sa ružom u ruci.

Ili vas je bio strah da dobijete nogu pred svjedocima.

Ili ste pomislili da je niste dostojni.

Ili su vam je  branili.

Mnogo je tih ili, a vi mladi i u mislima vam običnost života,  koji , eto , samo jednom se živi. Htjeli ste krenuti stopama onih dugih, odraslih i pametnih.

Godinama poslije , saznate da je njeno srce kucalo samo za vas  i ugaslo sa vama.

Da vas je voljela .

Čekala i čekala, čekajući venulaslikala slike nalik mojim  i pisala pjesme i neposlana  pisma ljubavna , u kojim ste vi glavni sudionik. Da je samo jednom živjela za vas , i umrla tiho ,misleći na vas i ono što je trebalo biti.

A nije!

Samo jednom se ljubi!

Niste to učinili, niste uzeli limunzinu ili barem taksi. A ništa vam ne bi bilo , da ste i pješke klapnuli do na kraj grada. Nije to na kraj’ svijeta.

Niste ništa učinili jer , neko vas je naučio da budete ponosni i muško. Da budete dostojni svoga porijekla. Jer, ona je ipak samo sirotica sa vrha mahale, čiji je kućerak godinama  kopnio sa njom.

Na kraju svoga puta,  još uvijek sanjate  da se zelena vrata njene kučice u cvijeću otvaraju. Ona izlazi, sunce joj se ljubomorno zaplete u kosu, pomiluje joj uzbibane grudi. Vama srce ko puni mjesec , hoće da izleti. Izlazite iz limuzine, prilazite joj  , a njen osmijeh vas ogrne za čitav život.

I taj pogled , ta nevinost , ta ljepota vas natjera da kleknete, primite je  za ručicu, poljubite je , zagnjurite joj se u skute , orosite dimije  i šapnete:

-Oprosti mi Mila, Volim te …

Ime sada nije bitno. Čitate ga dok stojite pred njenim meit tašom i hudo  oplakujete vas dvoje  i vaše nedoživljene snove.

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se ljubi?

U prevodu:

-Ako pomislite da kupite cvijeće, obavezno ga kupite namah , ovog časa i  sada , i pohitite onoj kojom vaše  srce  kuca, da to cvijeće  život ,  sutra , ne bi usud  spustio na vaš taš.

Jutro sa Blekijem – Gospoda slavim

 

I danas je kao i uvijek

bjelina Nebeske  ljepote

dobrotom obasjala moje  djetnje srce

 

Svaki dan je novo rađanje

neprestano  umivanje vjerovanjem

 

Život čudesni

Ispunjen  nježnošću i ljubavlju

bez  teških riječi

 

Srce pjeva

svakodnevnim radovanjem 

kojim dodirujem djecu i žene

kojima se vrijeme

u nježnosti njihovih čednih duša

ne inati

 

I pokojem čo'jku

ako ih još uvijek  ima

 

Sve nešto mnijem

koliko je prelijep i jednostavan život

po zamisli  Stvoritelja

 

Samo prihvatiš milodarje

koje  se neprestano nudi

neizmjernu ljubav  milost i dobrotu

i ne treba vam ništa više

 

Čitav univerzum postaje dio vas

blagorodan i uzvišen

 

Osmjeh na licu

nježnost na usnama

mekoća u dodiru

blagost u srcu

ispunjenost u duši

 

Zar je teško podariti topli pogled

iskrenu riječ

blagi smješak

pružiti ruku

 

i onda

 

ruka u ruci

sneni zagrljaj

laki dodir usana

nježnost u dodirima

sve   treperi

uznosi

 

Život postaje vječnost

 

Dok  blagi povjetarac raznosi milinu dunjalukom

nemam izbora

kleknem

nijemim

Njegovu  ljepotu

dok mi suze

koje slaveći Njegovo ime

umivaju  lice

 

Bog je Milostiv

Alelujah