Bleki – Zapis o rastanku

 

 

Princezo mila,

Da,

i ovaj dan ,

kao i svaki drugi je savršen.

za ljubav i snove

i rastanak

 

Tuge su tako snovite u ovi vakat.

Sve počinje da treperi,

krajolik diše novom nježnošću,

đardini jecaju od čežnje

prelijepih krhkih boja.

 

Priroda bacila mamac.

Zove nas.

A u nama eho prošlih vremena.

Uspomena , što raduju i bole ,

rovare…

 

Nema predivnih Anđela ,

koje su me primale za ruke,

grlile, voljele,…

A kojima sam srce poklanjao.

Eh, prelijepi život odi dalje.

 

Proći će ta sjeta ,

bol prošlih vremena,

jer sutra će biti ljepši dan .

Valjda!

A onda?

Tko da zna…

 

Mila,

ničim se ne opterećuj,

ni prošlošću ,

ni elegantnim cvjetanjem.

Svaki dan vrijedi živjeti.

Pa koliko juče , brinuo sam se za tebe.

I volio te.

 

Sada želim samo radost na tvom licu.

Eh, da ti povjerim jednu tajnu.

Ne brinem se ja za svoju d'bru djevojčicu

prelijepu krhku ružu.

 

Jaka je moja malena.

jedinstvena kao žar ptica.

Vratiće se još jača ,

nesalomljivija i vedrija,

da radost sije.

 

Volim dopisati

šta ću takav sam

ne volim zalazak dodira

Volim te Sunčice.

Javi se ponekad ,

tek da znam da lepršaš.

 

 

Gospoda slavim

 

I danas je kao i uvijek

bjelina Nebeske  ljepote

dobrotom obasjala moje  djetnje srce

 

Svaki dan je novo rađanje

neprestano  umivanje vjerovanjem

 

Ispunjen  nježnošću i ljubavlju

bez  teških riječi

Srce pjeva

svakodnevnim radovanjem  kojim dodirujem djecu i žene

kojima se vrijeme

u nježnosti njihovih čednoih duša

ne inati

 

I pokojem čo'jku

ako ih još uvijek  ima

 

Sve nešto mnijem

koliko je prelijep i jednostavan život

po zamisli  Stvoritelja

 

Samo prihvatite milodarje koje  se neprestano nudi

neizmjernu ljubav  milost i dobrotu

i ne treba vam ništa više

 

Čitav univerzum postaje dio vas

 

Osmjeh na licu

nježnost na usnama

mekoća u dodiru

blagost u srcu

ispunjenost u duši

 

Zar je teško podariti topli pogled

iskrenu riječ

blagi smješak

pružiti ruku

 

i onda

 

ruka u ruci

sneni zagrljaj

laki dodir usana

nježnost u dodirima

sve   treperi

uznosi

 

Život postaje vječnost

 

Dok  blagi povjetarac raznosi milinu dunjalukom

nemam izbora

kleknem

nijemim

Njegovu  ljepotu

dok mi suze

koje slave Njegovo ime

umivaju  lice

 

Bog je milostiv

Alelujah

Bleki – Ona

 

 

Paprati i travke

Paprati i travke

 

Paprati,travke i šaš

Paprati travke i šaš

 

Prekrasno jutrp

Prekrasno jutro

 

Ona sa cvijećem u kosi

 

Sunčana dolina

 

Sunčana dolina

 

Zaravan

Zaravan

 

Jezero

Jezero

 

Sarajevska Gorica – Ciganska mahala

 

 

Paprati i travke

nad glavom mojom šušte

šaš se ljuti

nije pomenuta

ovog prekrasnog jutra

kad meni brodi

Ona

ispravljam se

papravti travke i šaš

nad mojim minulim danima lebde

sunčana dolina postaje tiša

na zaravan se uspela

Ona

posjetilac stalni

koja još uvijek  ljubav svoju boli

i miluje tratinu moje seni

Ona

sa sobom prti

jezero neisplakanih suza

a u mome ispijenom oku

radost iskri

ja joj vjetrom šuštim

volim te malena

Ona

nemoj sada da te štosom mlatnem

pobjeguljo jedan

i ja tebe neizmjerno volim

ako će nam biti lakše

Ona

meni

po mahalski

zna da bi mi bilo drago

da me još jednom mlatne

kako to mahaluše rade

e-he-ej nekada

Samo jednom se živi ( II )

 

 

 

 

 

Prava ljubav

 

Rijeka moje mlaosti

 

Ona pod velovima

 

Lijep je, topao  i sunčan zimski  dan. Prolazi , Ponoć se bliži.

Nekako po običaju, zvjezdano nebo  u naše misli uvuče tragove prošlih snjegova , koji nose sjećanja, kap po kap. I tada nismo raspoloženi da budemo blesavi, nadobudni i pametni.

Dok srebreni mjesec ludi u srcima zaljubljenih, a žmirkave zvjezdice svjetlucaju o čima onih koji se ljube,  mi smo tužni i sjetni.I ne želimo da bilo kome  pokvarimo dan.

Nošene tugom   misli  nam klize ka nekim vremenima koja se vratiti neće.

Čuli ste  izraz : Samo jednom se živi!

Jedna pjesma je dodala poentu:

Sve je ostalo varka (?).

Čujete taj izraz u mladosti, čini vam se trivijalnim i dosadnim, i pomišljate  baš i nije neka pamet.

Tada ne znate da jeste.

Velika je to pamet.

Kako skontali tako ste i živjeli.

Nepametno.

Mnogo , godinama decenijama kasnije shvatite  da ipak , samo jednom se živi. Tada je već bilo  kasno . Život je prošao pored vas , a da vas skoro nije ni okrznuo.

Sjetite se , da ste jednom davno htjeli uzeti očevu  limuzinu i kupiti buket  , ili samo jednu ružu.

( Dobro mahalaš bi se snašao i bez kupovine. U nečijem đardinu nijet đula ne bi bez smisla, nemilovana i neljubljena trunula.)

Urediti se kao Mali Princ  iz vlastite bajke.

Zastati pred njenim kapidžikpm i strpljivo, ako treba satima čekati, bojeći se da vam nježna rubinova ruža ,umotana u staru požutjelu novinsku hartiju , ne uvene.

Ako treba i do kraja života buljiti u prozor u kome se blista bijela , cvjetićima šarenim, njenom rukom izvezena,  lelujava stora . Zuriti i zuriti ,  i čekati da vam iznese mirisne  žute dunje ,koje nikad neće sazriti i nikad neće biti sretnom ljubavlju  bojene.

Jer vijedilo bi. Zaista bi vrijedilo. Znali ste to. I tada i sada.

Ta , neka  , bila je najljepša, najmilija i najčestitija  djevojčica i  žena , čiji je osmijeh zakačio vaše srce i dušu.

I danas vam srce zadrhti pri pomisli  na tu snenu čednost i umilnu ljepotu. I zaboli vas. Jer…

Samo jednom se živi!

Pa eto, nekako .niste imali vremena da zastanete.

Ugh,nekako . niste se obazirali na  živi krvavi grumen u grudima.

Ili ste bili previše muško da vas mahala vidi sa ružom u ruci.

Ili vas je bio strah da dobijete nogu pred svjedocima.

Ili ste pomislili da je niste dostojni.

Ili su vam je  branili.

Mnogo je tih ili, a vi mladi i u mislima vam običnost života,  koji , eto , samo jednom se živi. Htjeli ste krenuti stopama onih dugih, odraslih i pametnih.

Godinama poslije , saznate da je njeno srce kucalo samo za vas  i ugaslo sa vama.

Da vas je voljela .

Čekala i čekala, čekajući venula i pisala pjesme i neposlana  pisma ljubavna , u kojim ste vi glavni sudionik. Da je samo jednom živjela za vas , i umrla tiho ,misleći na vas i ono što je trebalo biti.

A nije!

Samo jednom se ljubi!

Niste to učinili, niste uzeli limunzinu ili barem taksi. A ništa vam ne bi bilo , da ste i pješke klapnuli do na kraj grada. Nije to na kraj’ svijeta.

Niste ništa učinili jer , neko vas je naučio da budete ponosni i muško. Da budete dostojni svoga porijekla. Jer, ona je ipak samo sirotica sa vrha mahale, čiji je kućerak godinama  kopnio sa njom.

Na kraju svoga puta,  još uvijek sanjate  da se zelena vrata njene kučice u cvijeću otvaraju. Ona izlazi, sunce joj se ljubomorno zaplete u kosu, pomiluje joj uzbibane grudi. Vama srce ko puni mjesec , hoće da izleti. Izlazite iz limuzine, prilazite joj  , a njen osmijeh vas ogrne za čitav život.

I taj pogled , ta ljepota vas natjera da kleknete, primite je  za ručicu, poljubite je , zagnjurite joj se u skute , orosite dimije  i šapnete:

-Oprosti mi Mila, Volim te …

Ime sada nije bitno. Čitate ga dok stojite pred njenim meit tašom i hudo  oplakujete vas dvoje  i vaše nedoživljene snove.

Što bi poete rekle:

-Samo jednom se ljubi?

U prevodu:

-Ako pomislite da kupite cvijeće, obavezno ga kupite namah , ovog časa i  sada , i pohitite onoj kojom vaše  srce  kuca, da to cvijeće  život ,  sutra , ne bi usud  spustio na vaš taš.

 

Bleki – Tada joj reci

 

 

Duša šapuće

magle će proći

uvijek prolaze

Maleni

polako ne hiti

 

zamisli

plovi čamac

Modrom rijekom

pruža se crvena rućica

nježna stidljiva

čista mirisna

ljubičicama djevičanskim nalik

 

lagano

svilenim pokretom je primi

dahom

zarad časti

ne usnama

dotakni

vrhove prstića boje ljubavi

 

dok dašak poklanjaš

gledaj tu Ženu

rubinovu nježnost

u oči

da blagost iskrenost osjeti

da se ne uplaši

 

tada joj reci

Anđelu mili

ne plaši se

maglu sam otjerao

primi me za ruku

dozvoli

laganim koracima krenimo u šetnju

kroz sokoke tvoje duše

ja ti nudim iskrenost svoje

a pokušamo stići

cvijetnim đardinma naših snova

 

I još joj reci

Ne žurimo Mila

polako ćemo

ruku pod ruku oditi

šarenim stazama koji Udes poklanja

nada a sve bude kao san

u kojem milost ljubav sni

Ruže i dalje cvjetaju

 

 

Nerstvarna krhka ruža

 

Nježna muzika ljubavi

 


Cvijetni san

 

Strepnja

 

 

Do kraja godine je ostalo još poprilično,  u ,minutama

Dan za danom, ruža procveta i uvene.

Kroz okrvavljene usne klizne neubrana.

A noći , besanice i more.

Svijet je okrutan.

Neprekinuti niz mora.

Bića se bude , ne sjećajući ljepota kako se prije živjelo.

Kada je zemljom vladala:

Ljudskost.

I ljubav.

I Anđeli mekih krila lebdjeli.

Što bi poete rekle:

Jutros ti je ruža procvjetala Mila.

U prevodu:

Ah nekada…

Procvetalu ruža bi bila nježno sa ljubavlju ubrana.

I niko se ne bi bunio.

Dapače.

 

 

 

Bleki – Balada o jednom odru

Srce drhti i pjeva

pičim, pičim, pičiću

na Bjelave u moju mahalu

veselo stičiću.

 

Polako klizim

do ulice iznenadnih poljubaca,

do kučice male trošne.

I stigoh.

 

Ali nije bilo veselo.

Nimalo.

Na vratima Frka u rubin anteriji.

Sa kapidžika se čini malo većom

krupnijom.

 

Anterija se raspucava i nudi.

Priđem i saginjem se

da je poljubim.

 

Čeljade okreće glavu

poljubac na obraz pada.

Žena se smješi kroz suze .

 

To nju Dobri za majku zamjenio.

Drago joj i uvodi osjedjelog

zbunjenika u kuću.

 

A tamo,

odar boli i tuge,

muči.

 

Na odru

svilenom od bjeline

nježnom od ljepote

urešenom đulama svih boja

prekrasno dijete u anteriji

plavičastim safirima optočenoj

sanja

 

strast svoju

neutoljenu

vedrinu svoju

nepatvorenu

žeđ za životom

neugaslu

sa sobom

na nebo nosi

 

Buket djevičanskih ljubičica joj u ruci

i jedna slika.

 

Znam je,

lica anterijska i nevina sa nje glede.

Igrom slučaja

ja pored nje i zagrlio je,

lagano kosu joj ljubim.

 

Sada joj lice mirno i spokojno ;

kao da je odahnula

i smiješi se.

 

Piano!

 

I u smrti –

ljubav i muzika sve je.

 

To dijete moje ,

naša ,mala Velika Frka je usnila.

 

Kraljica vrišteće boli ,

čini se sni.

 

O Frko,Frkice

otvori oči,

mladoženja tvoj ,

Princ Mali je došao.

 

Čuti dijete, ne progovara.

 

Umorna od čekanja mene neuviđavnog,

umorna bila, pa spije

 

Oko nje nema nikoga ,

samo kćer joj,

tuga i ja.

 

Kapi kiše po penđerima liju

pjesmu nose:

Ti si nam bila bol u srcu

nevinost u duši mila

 

Priđem meleki

poljubacem joj,kao nekad orosim

onaj dio između kose i čela

i samo jedna jedina suze

kanu na usne njene.

 

Znam sada bi se smejala

ne bi dala da joj tu suzu brišem,

već nestašno čekala da se sama u usne upije.

 

Kćer kaže :

Ma'ma bi htjela i poljubac nježni što sve znači.

 

Sve zna .

Sve joj majka ispričala.

I šta se zbilo

i što se nije zbilo;

a trebalo je da se zbude.

 

Glupava mladost

dušmani neki,

ili jednostavno sudba

na put nekoj sreći

uvijek

nesavladive prepreke nose.

 

Zasrami me ova mlada žena,

načisto.

 

Pianissimo

 

Kćer mi kafu,

žestoke cigar plave kutije

za koju su francuzi ukrali Frke ples,

bez filtera i kurvoazije,

čitav bocun

i dvije kristalne čaše na sto iznijela.

 

Kaže, ma'mo mame joj rekla šta volim,

a i trebaće mi.

 

Dignem obrvu na ono ma'mo mame.

Ona se nestašno smješka kao nekad Frka.

 

Na tacni srebrenoj pismo.

Kaže za vas je.

 

Osvrćem se i gledam,

nema nikoga doli nas troje.

 

Mladost se hinjski a čarobno smješi

Mulac je zbunjen

Ljepota mila snije.

 

Ode Frkina kćer u drugu odaju.

Ista ljepota .

Mila i blaga.

Vrckava i vesela.

Ni tuga to ne može ukrasti.

Diskretna.

Nadam se da je bolju sreću u životu

no ma'mo mame pokupila.

 

U pismu mnogo prelijepih snova

poneka suza

čitam i teško dišem

uspomene klize

 

svako malo dignem pogled

tako ja nju duši prinosim

ona zna i smješka se

 

Napokon smo noć proveli sami

zajedno

sa ljubavlju i snovima

jedino nismo ljubav vodili

 

Ima i nekoliko riječi

ličnih

samo za mene.

 

Mili moj

uvijek sam te voljela

Ti

oprosti mi

 

Ustajem na usne joj spuštam

poljubac nježni

što sve znači.

 

nema se šta oprostiti

niti žaliti

samo suze obrisati

pasti na koljena

pogledati ka nebu

skrušeno spustiti pogled

izreći Njegovo ime

 

pianissimo possibile

 

Jutro sa Blekijem – Tko sam ja

 

Pitalo me jednoć

poput eha

vrlo vrlo davno

jedno dijete Milo

Tko si ti?

 

Znadoh

uvijek sam znao

ali Maksumče mi reče

Ne govori

uplašićeš je

pobjeće ti

samo joj reci

Volim te

biće joj dovoljno

 

Nije bilo

nikako ni slučajno

nije bilo

Zato sada rečem

Hvala Ti mila

Molim Te

Ti oprosti mi

 

****

Sada se Maksumnče kaje

mene kori

što poslušah njega neukog

što je ne uputih

Pogled baci mila

na stranicu

Bosna zemlja Božije milosti

tamo u Tišinu sniju pet Galerija

svaka svoje dane usamljena bdije

Romani , pripovijesti i pjesme

iz dubine djetinjeg srca mog sniju

Tamo se riječi i snovi moji

sa bojama moje duše stope

istinu o mom životu zbore

možda prepoznaš

tko sam ja

 

Bleki – Plakaću za oboje

 

 

 

U noćima dugim

Danima teškim

Mislima tražim

Dane kratim

Vrlo često

Jedno mjesto

vrijeme jedno

malo dijete

sanja

vrijedno.

 

Prelijepo vrijeme

Mirisavo dijete

Prelijepo mjesto

Ljubav kao stanje duše.

Zaboravljeno od ljudi

 

Okupano

morima

Obasjano

zvjezdama

Tiho

sunčano

Velikodušno

sjajno

blago i blago

Pitomo

drago

Nježno

čisto

Milo

bistro

ljubavlju

ozračeno

davanjem

nesebično

dobrotom

umilno

od cvijeća

mirisno.

 

Sneno

od nevinosti

blaženo

od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

što poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom.

 

Tih godina ruke pružao

Drugim nježnijim se nadao

Te godine sretoh tebe.

Skoro napriliku mene

U prvi tren tada nisam znao

Ljubav svoju tebi sam dao

Jer plakat ću za oboje

 

Prigrlih dušom

Tvoje iskreno srce

Utopih se u tvom zagrljaju

Svježem od mora

Leprašavom ko zvijezde

Tihom

Blagom

Nježnom

Pitomom

Jer plakat ću za oboje.

 

Velikodušan u sebičnosti

Izgubih se u izvoru

Ljubavi

U  tvom pogledu

Bistrom

Umilnom

Snenom

Radosnom.

Jer plakat ću za oboje

 

Dobrotom sapleten

Milošću sakriven

Ko nježno janje

Ko malo kuče

Izgubih se

U tvojoj duši

iskrenoj

snenoj

blaženoj

od nevinosti

cvijetnoj

od radosti.

Više ne tražim ništa

Ja ću plakat za oboje.

 

Svaka misao na tebe

Vraća me u vremena

Ona neka tamo davna

Divne Puteve

Cvijeća djece.

Jer plakat ću za oboje.

 

Bleki – Ljubav priča i sni

 

Mila moja

svaki je Bosanac

Bogumil i pjesnik

ljubav prema Bogu Jedinom

ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao

na lijepe riječi i milost upućuje

 

Bosancu su riječi kao snovi koje sanja

kao žena koju voli

svaka je riječ ljepša od one prethodne

pa slijedeća i tako redom

dok ne poteku ko potoci što u  rijeke

jezera mora svoju ljubav prelijevaju

 

iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav

i čestitost mila moja

 

evo ti malena moja

ti su krhka ruža

ti si izvor moj

ti si moje modre rijeke

koje sanjam

kada kiša lije i snijeg leprša

i kada te  budan ljubim

ušuškan međ usanama tvojim

 

tvoje su oči

ljubavi moja

sjaj neba koji blista

od čistoće i nevinosti duše tvoje

ruke su tvoje  lagana krila anđela

što miluju moju dušu

tijelo tvoje me ne dodiruju a ga ljubim

već treperi i titra

i ja se u njegovim nježnostima  gubim

 

tvoje su grudi čvrste

jedina moja

podatne i krhke

ne znam šta  sa  rukama i usnama svojim

da tu mladost ne oskrnavim sve se bojim

 

tvoje skute  i đardin

rajski  bljesak i hlad

ne smijem ni da diram ili gledam

već samo da sanjam

 

u noćima tlapnje i bunila

ruke moje

miluju duge bjelokosne noge tvoje

čak i tada

moram zastati

kad osjetim da sam na rubu mirisa djevičanskih

blizu  roze centifolije sa hiljadu listova

 

da slučajno dirnem tu milosnicu

tu čednost

sebi bih ruku odrezao

jer dodirom bih obeščastio tvoju djetinjost

naš  život cijeli

 

i onda

ćeš ti meni govoriti

ti si pjesnik mili moj

nisam mila

to ljubav sama priča

i sni