Mistična imena se po srcu daju

 

Jednog   snenog poslijepodneva doleprša anđeo  .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo to njeno novo ime. Samo, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica , u mome srcu  , za čitav život.

Rasuto je srce moje

 

Ponekad

nekako

se sve posloži

i ljubav i tuga

i lijep sniježni dan

početkom proljeća

i sjećanja.

 

raspoloženje odiše elegijom

onom umilnom

plemenitom da Srce hoće da odleti.

 

znalo bi ono kamo

ali mu se ne da

još mu vrijeme za let grlica nije

 

ne pomaže mu ni violine

ni klavir

gitaru bi da sa sobom nosi

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

 

sjedim u kutku sobe

skupio se

ko upokojena petodinarka

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

 

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

 

znate

ja vam ne znam da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

 

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Srcu mome

Tango za Evoru

 

i vidim

Srce moje

 

bojažljivo

korak po korak

prilazi Grlici miloj

zar je važno kojoj

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

 

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli i zastane

 

gleda u mene

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

ne vidim strune

 

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

 

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

 

gitara zaplače

 

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

 

Crvena grudva je samo dekor

Ljepoti u svili

koja leprša u njegovom naručju

 

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

 

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

 

sve ljubav

slavi slavi…

 

korak za korakom

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

noge su ljubavne čežnje korak

 

o Grlica je muzika

koja sve odjednom

želi želi…

 

obraz bjeličasti i razigrani

uz onaj ozbiljni i tužni tužni…

 

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

 

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti što sjećanja na nas nosi

 

i daj prestani mi lise rositi

nisi valjda pizdun postao

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

 

stišće me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

 

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

 

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube

ruka u ruci ruci…

 

o Srca moja moja…

Memento rose – Lijepe li ste ljubavi moje

  Vrelo istine

 

preuzmi (7)     brilijant images (1)

    Copy (3) of ona spavau plavom Blažena Luca  Ona Sanja

 

Zvijezdice Nježni plamen ljubavi Mali princ Čežnja  

 

 

Smaragdna fantazija Čaša puna proljeća Moj univerzum  Umor i rešetake

 

 

 

Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje

 

Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi  vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje

 

Svjetlucava li si Vranjanko jemenko                                                                                                             moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje

 

Svjetlucava li si Vranjanko jemenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala

Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio

Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije

Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala

Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije

Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače

za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca

Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije

Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti

Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ

Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja

Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam

 

 

Jasna  Tanja  davor3  The-best-top-desktop-blue-wallpapers-blue-wallpaper-blue-background-hd-5  montenp3

EDI

Tango za moje Grlice


SAMSUNG   U snima snovi Spajanje

Lakoća  Lebdeća tuga  Plava nježnost

 

 

Tango za grlice

 

Ponekad

nekako lgano

isuviše

se sve posloži

i ljubav i tuga

i lijep sniježni dan

početkom proljeća

i sjećanja

danima ljeta

osluškujući kasnu jesen u srcu

 

raspoloženje odiše elegijom

onom umilnom

plemenitom da Srce hoće da odleti.

 

znalo bi ono kamo

ali mu se ne da

još mu vrijeme za let grlica nije

 

ne pomaže mi ni violine

ni klavir

gitaru bih da sa sobom nosim

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

 

sjedim u kutku sobe

skupio se

ko upokojena petodinarka

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

 

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

 

znate

ja vam ne znam da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

 

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Srcu mome

Tango za Evoru

 

i vidim

Srce moje

bojažljivo

korak po korak

prilazi

čaši od kristal jantara i žada

zar je važno kojoj

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

 

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli i zastane

 

gleda u mene

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

 

ne vidim strune

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

 

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

 

gitara zaplače

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

 

Crvena grudva je samo dekor

Ljepoti u svili

koja leprša u njegovom naručju

 

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

 

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

 

sve ljubav

slavi slavi…

 

korak za korakom

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

noge su ljubavne čežnje korak

 

o Grlica je muzika

koja sve odjednom

želi želi…

 

obraz bjeličasti i razigrani

uz onaj ozbiljni i tužni tužni…

 

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

 

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti što sjećanja na nas nosi

 

i daj prestani mi lise rositi

nisi valjda pizdun postao

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

 

stišće me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

 

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube

ruka u ruci ruci…

o Srca moja moja…

 

Bleki – Vrišteće kraljice boli

 

 

 

Vrišteća kraljica boli

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

 

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka da – nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

 

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene

gutat i blatit

 

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice

 

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči.

 

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane

 

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

I jednoj poetesi što umire u bolu usamljenosti.

Bleki- Najčarobnija Debina mozgalica

 

 

Rekoše nam capin pet slova ima

nekoliko namjena više imena

sasvim dvoljno za jednu pitalicu

dva plus dva parna i jedno neparno

ono neparno slovo izbaci

ova dva para šatro složi

šta ti ostane?

 

Ostane ti bolan ona hevina

što mirom miriše

ako ćemo pravo lotos haremski

jošte đula đulbašte sevdisanja

bagrem mirisni za kićenje svakog dana

jorgovan mirisni razigrani za pjesme blagodati

boliglava vatrena za muke ispjevane

kadifica svilenkasta za nježna milovanja

ljubićica blažena na srce privijana

karanfil rumeni a i sneni za trganja

 

Ostane ti bolan cvijetni dezen prekrasni

premeto ti slova il ne premeto

kako taj đardin ne sanjati

u snove i na javi ne dozivati

i pride dosanjati dosanjati

 

Ostane ti jaro onaj sedefasti brežuljćić

Što Afroditu i Veneru krase

lugasti bregić u koji kupidon bježi

vlažna dolinica u kojoj Eros leži

jogunasta dulbašta mora insana

izvor sevdah a nježna balada

 

Ostane ti jaranice mila bolero i muzika harmonike

svaka čast Mojsije lave

opjevana i raspjevana gitarom i kitarom

rodnica i nevoljnica za igru i brigu

stidnica i opajdara za svaku napast

skrušenica i vragolanka iskušenja hejbet

kićena i buketom i kiticom

ali uvijek jedna jedina

neponovljiva nikad i uvijek

samo za nas blesane rođena

anamo ona ljubav naša

 

Ostane ti bolan ona ko rosa na dlanu

ko ogoljeni dragulj u srcu duši

i nikad ne okreći od nje glavu

ne budi frajer

može ona nekad biti i kaharli i tuknuta

može i jad čemer i bol nostiti

može se ona svakako o zvati

al bez nje ti života ne mre biti

ni u pravo ni u krivo ni u sridu

ako joj ne radiš i pravo i krivo i u sridu

kako bi bolan bez nje njena jaranica jecala

glavu gubila i majku dozivala

joj mamo, mamice

pa ti jaro vidi šta ti je raditi

Bleki – Odlučih da pošaljem ovo pismo


Malena

Ocean koji sam nazvao Tišina i sni,

je moj život.

Njime su ronile i igrale se Sirene i Vile.

A onda je par Meleka zaplesalo sa mnom tango života.

I iznenada je sve stalo.

Decenijama.

U ocean bi navratila po koja Orka ili ajkula,

iako bi ponešto otele

one nisu imale šta da traže,

Kao ni girice

. Već tada,

Ljubavi,

prije nego si se

rodila,

udružio sam se sa Suđajama.

Zaledio sam Ocean ,

povukao se u Tišine i sne.

I čekao.

I čekao.

I slikao.

I pisao . O sjećanjima.

Čežnji i ljubavi .

Ponekad o boli.

I osluškivao.

I sanjao.

O ženi koja se u snovima javlja.

O tebi mila.

Znao sam da ćeš mi doći.

Upravo onakvu kakvu te moje oči prvi put ugledaše.

Prelijepu u snenosti tvojih očiju.

Kasnila si tri decenije.

Ali Mila,

nisam ja kriv.

Vjeruj mi.

Neki anđeo se malo zbunio.

Znano je računica im malo strana.

ili su me one tri zezatorske

zamajavale.

Umoran od čekanja

tebe suđene

na kraju puta

kleknuh i ugledah

Nevino dijete u oblacima

Vidjeh te Malena

iza velova ljubavi

iza čaše od kristala

bojenu jantarom, i žadom

usnulu ženu

koja čežnju spava

u kojoj prepoznah

nevinost djevojčice u oblacima

ne znam kako

slike iz prošlosti oživješe

iskrenošću zalepršaše

kao ljubav

kao Bijela dama

a klečeći na koljenima

moli nebo

ili bere crvene Krhke ruže

a možda samo pruža ruke

da ih neko sebi primi

Ocena Tišina i Sni

uzburkaše se

izroni duša moje Nade

na izvoru ljubavi

podari mi san o trešnji

i Princezi

koja u bjelini svoje haljinke

njiše zakletvu pred nebom

Volim te Dragi moj

Vjerujem ti Mila .

Zbog tebe lopov postah

kradem Galeriju

koja mi snove slikama boji

I eh , što ti je dijete!

Crveni cvijet.

I život je prelijep.

Proljetni zapis – Rastanak prijeti

 

 

Princezo mila,

Da, ovaj dan ,

Kao i svaki drugi je savršen.

za ljubav i snove.

 

Tuge su tako snovite u ovi vakat.

Sve počinje da treperi,

krajolik diše novom nježnošću,

đardini jecaju od čežnje

prelijepih krhkih boja.

 

Priroda bacila mamac.

Zove nas.

A u nama eho prošlih vremena.

Uspomena , što raduju i bole ,

rovare…

 

Nema predivnih Anđela ,

koje su me primale za ruke,

grlile, voljele,…

A kojima sam srce poklanjao.

Eh, prelijepi život odi dalje.

 

Proći će ta sjeta , bol prošlih vremena,

jer sutra će biti ljepši dan .

Valjda!

A onda?

Tko da zna…

 

Mila,

ničim se ne opterećuj,

ni prošlošću ,

ni elegantnim cvjetanjem.

Svaki dan vrijedi živjeti.

Pa koliko juče , brinuo sam se za tebe.

I volim te.

 

Sada želim samo radost na tvom licu.

Eh, da ti povjerim jednu tajnu.

Ne brinem se ja za svoju Princezu,

prelijepu djevojčicu, rijetku žar pticu.

 

Jaka je moja malena.

Vratiće se još jača ,

nesalomljivija i vedrija,

da radost sije.

 

Volim te Sunčice.

Javi se ponekad , tek da znam da lepršaš.

Bajka o Gradu čednosti zemlje Božje milosti


 

grad čednosti    forbeger      ona spava

„  Čitaj  počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

                                                                                                    Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađa

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.                                                                                                                  Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki  Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

                                                                                                    O Tebi Bože Jedini.

                                                                                                    O  zemlji Tvoje Milosti.

                                                                                                    O  Tvome gradu čednosti.

                                                                                                    O  nama

                                                                                                    O  Pjevaču i Indexima

                                                                                                    O  ljubavi

                                                                                                    O  prostu

                                                                                                     J  oš samo treba da krene

                                                           ova blagorodna bajka

 Oh , my Lord

 Oh , my Lord

Nekada – davno

Bajka ova

Tvojom milošću

rukom nevještom

pisana strancu

znancu i neznancu

dobronamjernom

zlopočinitelju

sanjala je ubavo:

Jedan Grad Čednosti  

        da prostiš

svako dijete znade u

Zemlji Božije Milosti

Tvojom plemenitošću  imade.

Grad

Zemlje

da prostiš

prkosni od Sna

Pjesama

Ljubavi.

 

I.Poglavlje

         NAŠE DOBA

Tako malo

puno

sneno

samo malo

mrven

se htjelo

Gradu Čednosti.

Zemlje Božje Milosti.

Anđela

Blaženih

čista srca

na ovoj

ledom

krvlju

okovanoj  planeti.

U    Naše doba          All we need is love

Naše ljubavi             Love    love     love

Naše pjesme             Love is all we need

Naši snovi                  Love somebody.

Ti si mu bila u svemu naj.

Ova

ista bajka

sada

od kraja – počinje

zvjezdana prašina

sve je.

I am zabezeknuta –

šuti pjesma

Sono io zabezeknut –

rekao bi pjevač

Ž’ zabezeknut –

u nevjerici -ko’ fol pjesnik

 Vremena teška                           

dani sjećanja

na ljubav

počinju pjesmom:

         Snijeg pade na behar na voće

iznenada ,

godine doba novog

prve

mjeseca ljubavi

prvog

umro je Pjevač

naj’ prvi

dio nas.

Kažu – umro je

kažemo – živi

Veliki –

         Da sam ja netko

Pedeset četiri godine

tisuć’ ljeta

hrlio pjesmi –

Bog'me i ona njemu

velikodušno

ljubavnica neka

Modrom rijekom

Bosanskom Jordanom

rijekom-vječnom

pokraj

Grada Čednosti

Saraj Nazaretom

zadivljujućom milošću

Zemljom Božje Milosti

korača

tužnim koracima

Tajac

Umro je  živi

Bard

       Pružem ruke 

od Dženis – Morisona – Hendriksa

samo – dvaput

imao je više

ljeta

ljeta pjevanja

nama

o nama

sa nama

o ljubavi.

II.Poglavlje

  SVE OVE GODINE

Sve ove godine

Kad smo cvijeće brali

voljeli

k'o konji

voljeni

k'o delfini bili

Sve ove godine

kad viđali smo ga

dvadestsedmogodišnjaka

il’ nešto mlađeg

susretali

dijete u njemu

dječak – ljudinu

i maestralne

Indexima za njim.

Rodonačelnici

Grada Čednosti.

oko malih stvari

svađali se

i većih

i najvećih

svih nepravdi i zala

najčešće  našeg svijeta

Sasvim normalno

E”’  i mi za njima

čak i bunt

Cadilak svirke

iza željezne  zvjese.

Znao je

i Indexi

Put

Plime

biti

o ljubavi sniti.

Ispod,između i iznad

oblaka

Sanjam

svim onim divnim

Ana  Lee – Bel Snjeginim

prošli dani

Nevinosti Tanjama

Gordi Sanjama

Jasni Hanama

  Zvjezdani Vesnama

radi

Josipe

Krivac si ti

Barbare

  Draga Senka

Biser i Nada i Rada

tanana bića

nježna snena

Sanjao.

Ona ili one – svejedno je

         Bacila je sve niz rijeku

         Pogledom ugasila je plamen  svijeća

         Da voli

         da se volimo mi

Naše jedine ljubave.

Uprkos i unatoč u inat-

i  inad svemu i svima

 zavisti  i šlepu

papcima i bilmezima

Pjesma Indeksi Pjevač i mi

uvijek isto

Love Love Love…Love somebady

„Tih godina smo voljeli sve

 a Bogami su i one voljele nas“*

 u svemu naj naj…

III.Poglavlje

  PREDAJ SE SRCE

   

Predaj se srce

         opet

                i opet

                          i  joj-pet

         a  samo on je znao

         a i Indexi

bol srca svog

i ruže bijele

         a i crvene

          mi našeg

         i ruže crvene

a i bijele

          zajedno

  „bez tuge

                bez bola“

Sa pjesmama ljubavnim

i ružama

            svih boja-

                         duginih.

         Sa kosom plavom

                            i smeđom

kosom dugom

                            i  kraćom

kosom sijedom

 bez brkova

                    naočala

                                 bora

                                         sa čašama i mikrofonom

sa nama – par ekselans.

Sa brkovima

                      naočalama

                                        borama

                                                    sa čašama i bez mikrofona

bez vas

            kom si kom sa.

        U pantalonama dugim

                                  širokim

pantalonama uskim

                                  kratkim

bez sakaoa

                  u odijelu bez kravate

Sa sakaoima

                            bez odijela sa kravatom

         Sa kragnom ruskom

                                        Maj'com rolkom

         uvijek sa radošću

                                     koš igre

         uvijek sa osmijehom

                                     lopte plave.

        Ali,

  sa bolom

          sa tugom

 uvijek  lako

nepodnošljivo lako

                 sa ljubavlju

i zaista nekako

                       osebujno

                                      lično

         A osobno za nas – personalno;

 bilo

       glasom dječačkim

bilo

       glasom žestokim

bilo

      glasom promuklim

bilo

       glasom raspuklim

bilo

        glasom opijenosti

bilo

       glasom nježnosti

pravio  feštu

                                 neprekidnu

                                                   živu

                                                            smjelu

gradio  muziku

                                 nježnu

                                                 plesnu

                                                             snenu

 pjevao pjesme

                       uvijek zelene

                                             plave

 nam’  je lijepo                                                   

Joj,mamo mamice

 

Pjesmama snivao

                          Beat i bit

                                 o životu

                                             nama

                                              ljubavi

uz plemenitu orkestraciju

Meštar Svirača

Velike muzučke akademije

  • Veličanstvenih Indexa

  nemjerljivih indeksa

with the little help of the

Kamenog spavača

         poetese

            poeta

                     muzikanata

za bulumente prijatelja

ali neznajuć’ il’ nehajuć za:

The i A šlepađije

iz opanaka

u lakovane cipele.

  Sa pijetetom

prijatela                Daj m svega!

                                        – Valja ova

Duplog štoka, molim!

                                  Može i klipača!

                                                           I bocun koji – vina!

Znanim –

               dobrim

         veselim-zgodnim

                       srodnim.

‘put poeta   Poa    poezije

Cvetajeve            Jesenjina

         Ahmatove           Prevera

                  Maka

Stake S                Meše

         Parun V               Montena

                           Majakovskog

         Egziperija    i       Malog Princa

tužnim

           zaljubljenim

                                sjetnim

nadasve

                uvijek

                              zelenim

pjevao

           vremenima

                              Sretnim.

Bez pijeteta –

 A i The šlepađijjama

iz opanaka u lakovane cipele

tri kutije prazne molim-šibice

šenkrat eno kiselico prosim lepo!

Gle čuda

uvijek nekako

baš za prst mali

staniol kuglica se lepi

i uzimaj

hablećinama baksuznim

pretilim  bijednim  ružnim.

Od  Sloge – Fisa  – Skenderije – Zetre

Neumoran

                  Vječni Kozer

Boem

bez poze

               sa gardom

                                 i ga'rdom

ine gradove sa Meštar Sviračima

                                       sa  nama

opijeni jesenjom ljubavlju

         kafiće i kafane a i bircuze

                                           ophodio

svoj marindvorski svima poklanjao

širom dunjaluka

                           tražeći onu  il’ one

Svejedno je.

         Da  ,

Budu kao more

Da budu

         Jedan čovjek i jedna žena

         Jedine ljubavi

Ipak – nekako

perone za svaki slučaj izbjegavao.

Ali’  volio!

E”j'…

          baš tako

Volio i volio.

nekako i teško

           a i lako

prečesto

             gledajuć svitanje

il’

Dan sa jutrom se rađa.

svejedno je.

                              /   nastavak slijedi

IV.Poglavlje

 

TREBA POMEST MANIJAKE

( Boj na mišaru ili đek trbosjeci ponovo kolju )

A tada

vremena bijedna

najave smutnje

povratak savlovih učenika

raspomamljenih đekova trbosjeka

oni svoju tamu nude

javi se

zavist

u nekim mozgovima malim

u nedostatku velikog

na ispitu ljudskosti palim

ne mogaše

ne prepoznavši

ne htjedoše

pratit

          Pjesmu

                       nas i  beat

                 života bit

 siročad života

           što na ljubav nisu svikli

vjekovni kokuzi

umorni od bijede

u zatvorima i javi

postajući homosi

bez ljudskosti

okrutno-

politični

nacional-

osvješćeni

mamlazi-

ublehe

I još…

kahve minderpuze

munafici

mnogi od njih

turobne kukavice

pobjegulje.

bez  tjeskoba pljačkaši

naroda zulumćari.

I jošte…

komunistički slugani

doušnici

papske – đavolje sorte

poklonici

mnogi od 4S + triprsta

prokletnici

I napose…

ugroženi prokletnici

krvavi – gladni

iskonski koljači skinuše maske

otkriše ružno lice svoje

Ma’ kako ružno

          ko fol pjesniče ne budi blag

                     pređi uljudnosti prag

           i reci koljača

najkrvoločnija

najružnija

đek trbosjekova

zvijeri lica svoja

  A   Pjevač

               Dijete

                         Dobrota još

 Indexi

E” i mi sa njima

Blaženi čista srca

 mnogo  prije

 Nadaline jaja mutili

         Opijeni jesenjim rujanjem

         Svake zimske bjeline

         Svakog mirisnog proljeća

Svakog bremenitog  ljeta

za Torte od badema

sa njihovim

               Mamama

                              Sekama

         čak i Kćerkama

il'obrnutim redom

                             Uh – svejdno je

Sele moja

         Još mnogo toga

        

         O’ dušice moja

         Još više toga

 

Joj,mamo mamice,

Uh !

Uh!i ..

Uh

Hu.

preko – nekoliko puta.

        Ha !  Ha (j)!

                             tandaraj

                                           tamburaj

said the klaun

like Đ-(iha) Braun.

         A moglo nam se

U mozgu povisoQi

U srcu  poširoki

U izgledu Bogu'mili

Normalno zna se

U grudima zlu ne trebalo pojaki

         Niže prepona romantično opaki.

          Uvijek se moglo

                           i višlje

           i iako trebalo

           nije nam dano

                                   i dalje.

Vremena Nostrodamusa poročanstva

dođoše zla

 

da se zbude

što pisano je i ranije

 

u knjizi staroslavnoj

 

 „Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *                                        

   Pjesma

              Pjevač

Indexi

                            mi

   vidjesmo nesreću

   veliku – ogromnu

našeg pobratima

i opet

našeg pobratima

Suncegrad zidine

po'dno Srđa

s’ vrha brda

horde crnila

tamo daleko

kraj mora

ubijala.

Htjedosmo pomoći…

         Ali'…

Ali’.

/nekad,ne tako davno

treći pobratim bješe

Divni grad bjeline/

Sada iz bele

selendre

i šire okoline

što posta uža

a mere bit’ i najuža

naciforija izbijala

iz crne jugoslavije

gore srbije

dva u glavi oka

što ‘no postaše razroka

ko’ neki političari zli

poteče zlo neviđeno

dvostrukog SS divizion sa sela

asvaltnog blještavila grada radi.

Netom ovdje

zakrvavljenih očiju

homo paklenicus

Homini

            Ovacama

                           Konjima

lupus est

et – i

krvnik.

Djeci

          Ledi Di

                     Đenis  Đ.

                                   J.Orleanki

                                                   Besi S.

         sličnim

što nevina

                 što nespretna

ljubav znala

trešnje brala

skloništa pravile

                                  nespretna

                        od kartona

         ispod mostova boli i tuge

           prostirala

                ispod sanja i duge

preteški ležaj

                     nemoći

                                 druge

pod glavu lepršav jastuk

                                    od snova

prekrivač

               plaht a plava

                                   neba ova

u kosi im

              sunčev zrak

                                  mirovaše

osmijeh

             šarenih leptira

                                  darovaše.

 

V.Poglavlje

 

NA  ZAPADU I BALKANU NIŠTA NOVO

 

/Kameni cvjetovi/

 

A vremena paklena

Nisu bitna

 

 Mentoru pantagramu

‘avetinji od inostranu zvijer – zlokobnu netajnu

‘umanitarcu st.šćemlijice – podmuklu pretamnu

 

rulji bjelosvjetskih kurvi vatrom obasjanih

da ‘proste proste prodavačice ljubavi njihovih

 

ni Dijana

ni Đenis

ni Besi

ni Žana

 

pogotvu djeca ta

Blažena

Čista srca

i gladna

i bosa

i bolna

i žedna

a čedna

nježna

prelijepa

i snena

ubijana što su

dok ležeć

uporno sanjala:

 

Sveti Grad Čednosti

Dvor svoj divni mili

Zemlju Božje Milosti

Bosnu svoju

Love ana Peace

modrozelenih polja

zlatnih ljiljana i

djevičanskih ljubica

 

i                                                 

 

Pjevača kako pjeva

Sa horom Romkinja

Prelijepih anđela:

 

„ Konji i Ovce umorno stoje

Po jaucima granate broje

Jerbo more ih smrtu žeđu i gladu

Djeca smurt umjesto kokoši kradu

Sve što konji i ovce od života imadu

Gitara nek plače violina svira

Oj lele

Oj lele

Oj lele

 

To je ciganska noć

 

Njiihhaa-Beee

Njiihhaa-Beee.“

 

i      murtvi

u Boga Jedinog

ne gubeć nadu

Bleju nebu.Nada  da će možda proć

O krvavo preduga   +  zverinja noć.

 

Život predivni

život žalosniji

život černobiljniji

Život nagasakiji

život hanojnii

život hirošimniji.

 

Život je kratka ”’

kak’ bi rekla filozofi

op-op-op

Opet

opet

i – opet

bez prestanka

teroro mnogih od srbalja

-grmalja

 

fiijjuu grrrum Njihhaaa

fijjuu grruuhhaaa Beee

J upi du

Jupi du

Jupi du

kako vivo pakleno

Stupidu

Stupidu

Stupidu

kako bijedno žalosno.

 

 

Sve

baš sve

pa i ova mora

mora proć’

pa to je samo izrod ljudi

duža noć.

 

Pjevajte svi

I vi vjerni cigani  naši jerbo

Sad  Blaženi redom lete u nebo.

 

Pa poneki naivni Davor

pa poneki dobri Đorđe

pa poneki šeret Fadil

Pa poneki smiješni Hakala

Pa poneki vjernik Levi.

 

Čudna  Ana

Još čudnije Anđele

Hana  i Sonja

Fali tu nevinost još neka

I bez broja anđela

 

Nebom poslani

Životom odabrani

Ne želeći

Ne hoteći

 

Grudima ugrabiše-

noževe.

Glavama pokupiše-

metke.

Vratovima dozvaše-

Sjekire.

Pokretom nazvaše

mine.

 

Aj – lele aj-lele

 

Ajlele-ajlele

 

Ajle-le Ajle-le

Bolji – bolji

 

Bože Dragi

Bože Jedini

 

pomozi

kako to samo silno

 

booljljii. ”

 

VI.Poglavlje

  KAMENI SPAVAČ

    /Praznici/

Tih – sinova kamenog spavača

tri i po Godine

                

                  U SVETOM GRADU ČEDNOSTI

                  ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Na usnuloj planeti

polako – usporeno

sa nama
koračaju

jauci i

Tišine

dok čutimo bol

i Smrt

 

A

U  nom pokretu ruke

                U onoj uzdignutoj šaci

                U onih pet raširenih prstiju

okenutih nebu

okrenutih Bogu

što vrište:

zaustavite – smrt

zaustavite – bol

zaustavite…

zaustavite…

Tih – kamenih spavača

tri i po Godine

Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

na modroj planeti

jauci

tišine

Tajac!

Tajac kažem,

i još jednom –

Tajac!

-Ogromni !

-Veliki.

A  odmah zatim

Pjevačeva ruka

Kamenog spavača ruke

Skamenjog svjedoka

Ruka Djedovske hiže

iz Mila

 A

U srce svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Zlatne ruke pjevača

Stisnute u pest

O ‘krenute ponoru

O ‘krenute zverinju

O ‘krenute vukojebinama

J  ‘asno.

Da prijete

Da plaše

Da um lede

mnogim od srbalja

                -grmalja

i ostalog zverinju tame.

Tih  –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

muče

huču

jauču

U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

životom jedinoj planeti

jauci – tišine

Vremena – stoje

Teku – godine

samo praznici prolaze

i praznici pesaha

beskvasnog hljeba

granate

odjekuju-ubijaju

krvlju škrope

dovratke i pragove

Dvora

izraeljaca nema

šal'om

skoro svi – odoše

(Hvala – onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

humanitarca pljesnivog.

 Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču

U   Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na  ljubavi planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

teku godine

samo praznici prolaze

i praznici uskrsa/vaskrsa

šarenih jaja

krvlju – išrani

asvalti – vriju

komadima tjelesa.

hrišćana – skoro da i nema

pa neka

većina ode

(Hvala onima što ostadoše)

na očigled i u zagrljaj

kastrirane ljudskosti.

 Tih –

Kamenih spavača

Skamenjenih svjedoka

Te –

tri i po Godine

huču

buču

jauču.

U  SvetomGradu Čednosti

Zemlje Božije Milosti

Na ovoj Milostivog planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

a teku godine

samo prolaze praznici

i praznici olimpijskog duha

vječne vatre bezbožničke

dok u gradu čednosti vatre –

proždire nevinost

ljudskost

olimpijaca nema

pa neka

velja š'teta

skoro svi olimpijskom brzinom

odoše – pobjegoše

ne bješe ovo njihov rat

na očigled i u zagrljaj –

Olimpijske vatre

                                 saučesnika pakla

zaprisegnutog goniča pravovjernih

                                                   Savla

samoprisegnutog apostola

                                  paklenog  Pavla

Poslije se vratiše

Ko muhe sjatiše

      humanitarci bijede

      kradući što se jede.

Tih –

              Kamenih spavača

                              Skamenjenih svjedoka

Te –

Tri i po Godine

huču

buču

jauču

 U  Svetom Gradu Čednosti

Zemlji Božje Milosti

Na ovoj Učitelja  planeti

jauci

tišine.

Vremena stoje

praznici prolaze – osim

Praznika kurbana

neštedimice – nemilosrdno- neprestano

mnogi od srbaljskog zverinja

raspomamnjenom radošću

ubijaju-kolju-nestaju

kurbane-

Janjad –

Ovce –

Konjine-

Blažene čista srca

kukavičkih trezora izroda

kahve minderpuza roda

      nigdje nema

      da se Bog'do ne vratiše.

pobjegoše pobjegulje

na očigled  – i zagraljaj potomaka

nije važno koga i čijeg.

jer

Bog Silni

sve zna

vidi.

Tih –

Kamenih spavača

Okamenjenih svijedoka

Te –

tri i po godine

huču

buču

jauču

U Svetom Gradu Čednosti

Zemlje Bižije Milosti

na ovoj Dobročinitelja planeti

jauci

tišine.

Tuga – bol – praznina

Tuga

Bol             Praznina

Jauk

Tama

Tišina

Tajac.

          Ehej!

                   Nebo! 

Ehej.

Tama

tišina

Tišina

tama

Tama

tišina

Tajac.

Gluho

 

      Vasiona spava.

Mir?

Mir?

NE!NE!NE!

Ne

ne

neee!

Tih kamenih spavača godina

Skamenjenih svjedoka vremena

Svaki dan isto

Krv-klanje.

Opet –

opet –

opet!

Krv –  klanje

Pa nestajanje.

I opetovano

Jopet i jopet

      zabrabonjijevaju

      veseli jurišni pokliči

      abortusa tama

      iz tam-tam gusala

      sa mišara boja

      proklete

      sanu srbalja

      genecidne sorte

      što se ceri

      cikče-rokće-skiče

      slušajuć’ naredbu:

      radovanija slobo slobodo

      mladiću na i za miru i bilju

      vukojebinaši,počkovići,

      cvajtaši i pljačkaši

      maloumnici,samoubice,

      bezđetke  i djecoubice…

      učenici dantea ,šekspira,getea,njegoša

      mržnje mraka vatre i pakla

      i ostalih savletvoih sljedbenika

  i Djecu

 kad nestane

                     Konja –

                                   Ovaca –

slobodno koljljii!

 Ću’ Pjesma

                       za tren pobježe

pa se vrati inatna

Ću’ Pjevač

zajedno sa restom od Indexa

i sa nama

i problijedi

mozak sledi.

Ću’ ko fol pjesnik

Srce skoro ubi

zanijemi  i osijedi

I vrisnuše     i     kriknuše

Jooj –

jooj –

jooj.

Jebo’ te!

Jebo’ te.

Jebo’ te.

Vapaj – psovke:

žive esencijalane-

sasvim čovječne

čaršijski iskrene-

usporeno nadrealne

lagano banalne-

blago strukturalane

lirski skeptičnie-

pomalo konceptualne.

Pjesmo! Pjevaču ! Pjesniče!

Ne kukajte

Ne psujte

Budite mirni –

Dostojanstveni

-fini.

Oprosti  Bože Jedini,

i  vi Anđeli

moramo

to duša boli

stravične čini .

„Gledajte

zvijezde su opet obezglavili

i nebo okrvavili od pokolja!“

VII.Poglavlje

DA SAM JA NETKO

/ Igre bez granica /

 Vremena svođenja računa treba da počne

sa kraja XX vijeka računatog po krstjadnima

da ‘proste čestiti hrišćani

da ‘proste vjerni krstjani

da ‘proste davalice za pare njihove.

Prizori što nettom slijede

Jad i čemer ljuske

ljuske bijede

farizeja književnici – ništavila filozofi – maliciozni kritičari

rakomorni predsjednici – ocavali lordovi – korumpirani političari

uštogljeno ravnodušni –  bespolno obamrli

zombiji kolonama –  humanoida besprizornih

GRADOM ČEDNOSTI – ZEMLJOM BOŽJE MILOSTI

Marširaju,prolaze i gaze!

Četrdeset dva mjeseca.

Da – gaze li gaze

Ljudskost

I još godinama poslije,

Neprestano gaze

Nasmješena lica

Avetinjskih vilica.

Počinje prva prava strahobalna žurkata na akrepite i

Zmiu'ga

bijedni svijete bez made samo nastavi igru bez časti i

papi'ga

krsta đavoljeg poborniče – bijedni potomče zlih ratova i

dede’ nam našega

pušite i samo se cerite.

Ne primjećujuć dugu

Ni dječiju tugu

Ni jastuke snova

Ni plavetnila ova

Ni sunčev sjaj

samo lovu lovu daj

dolar funtu uzimaj

broj brže otimaj

Pljačkaju,pljačkaju,pljačkaši i dalje

Pljačkaju.-

Strava,jama i zamka

Pred tobom su,

stanovniče zemlje.*

Ni briga vas

                    Za Izlaska Dan

Za šarene leptire

Svetog Grada Čednosti

Zemlje Božje Milosti

Snene

          ubijane

                       Ponosne

 Te

     umorne

                  Konje

                               naivne

Pa

    nježnu

               Janjad

                          prelijepu

        O

            tamo neku

                              Djecu

                                        čednu

                                                  predivnu.

         što i znajuć da ih ubijaju

         samo su o Bogu Jedinom

                           o mirisnim ljubičicama

                           ružama ljubavi sanjala.

       O  tuge naše      tako je to bilo        sve ono što je lijepo ubijate                                    

       O  jadi naši       nije nam se snilo   zar ne o beščutni zli svijete                

      J’ er  ni briga svijet tame

         za sve

     O ne kojima je ova zemlja

         mjesto neizrecive Božije Ljepote i Ljubavi

         za sve

     O ne koji vi ne možete uništiti

         Svakako znajte

         predanoj ljepoti ljubavi

         ničim pa ni slom

ne možete nauditi

     J ‘er ‘nako

         iskreno rečeno

to – Sarajevo

                    ta – Bosna

                                   da prostiš

  navjek – Bogu  Jedinom Mili

                                           bili

          a zvijeri rekti

                        i

                          svetoj šćemlijici

                         ocvalojšestokrstoj kurvi

                         oku novčanice pentagrama

                         koljaču hugenota

 dosad’ 

vjeke vjekova

        kost u grlu bili.

 

    VIII.Poglavlje

           JA JESAM

Šta nam to učiniše

               O  –Sveti Grade Čednosti

Sarajevo – jedino

Ljubavi moja

U svemu naj naj

   Šta nam to uradiše

               O – Zemljo Božije Milosti

Bosno divna – mila

Zemljo moja

Iz koje sija vječni sjaj.

           Krvava duga –

                                    preduga je – noć,

           Četrdeset dva mjeseca-

           Ubijana je

            Mnoga sjena u dnu bregova.

            Mnoga sjena sa ulica Prkosa

            Mnoga sjena ispod zvijezda

            Da bi preostale

            Mnoge sjene na domak anđela

            Mnoge sjene zagledana u noć,

            Mnoge sjene zagledana u nebo

            Ponizno

                           u molitvi

                                             predano

            zagledano u

               

            JA JESAM

           Neizmjerno.

           JA JESAM

           Milostivo

           Postade Svjetlost

           Svejtlost-

                            iznova

                                       i iznova obasjava

           Ljubavlju

           Sjene male

            Na dnu bregova

            Sjene male

            Sa ulica prkosa

            Sjene male

            Na domak anđeala

            U Gradu Čednosti

            Zemlje JA JESAM MILOSTI.

        Jer

        O ‘naj ljiljan plavi

        O’ni ljiljani bijeli

        O ‘ne ruke nježne

        J er one ruka zlatne

        i

            onaj kameni spavač

            i

            svi skamenjeni svjedoci

        ‘O  sve ruke naše

        ‘O  kraj Modre rijeke

        ‘O  kraj muzeja

         J  ‘oš

     Uz  JA JESAM  naredbu

      i višekrilih anđela pomoć

     „Kažu vam da stanete

      zamislite se nad rukama vašim

      i ne dadoše vam dalje….“

                                                                             IX.Poglavlje

   MI SMO HTJELI UVIJEK LJUDI

MA DA DAMO

             Mi smo uvijek htjeli ljudima damo

             što imasmo što nam Bogom  dano

             Pa čak i mnogo mnogo više

             Zbog četrdesetodnevne kiše

              

          Jer’

            Vrijeme tuge naše

   vrijeme je praštanja

   Istine Božje radi..

 

          A

ruže samo što su znale

                                   O vratit se neće

Bez broja

               Anđela

bajka zvjezdana

izgubljeni san

          

              J ‘oš

i

Pjevač

           samo

                   ovaj jedan

pa čak i Indexi

sa mirisom

žutih dunja

što širili su se

uvijek

njihovim i našim

                           

                             SVETIM GRADOM ČEDNOSTI.

                             ZEMLJE BOŽIJE MILOSTI

Jutro će promijeniti sve

kobna tišina

                   oglašava

nemoguće

              se ne dešava

Pjevač

           samo sklapa

                              oči umorne

          Jer

sve će proći

                    osim bajke

          O  

            Indexima

                                       Davorinu Popoviću

                                           Čovjeku

                                                         Ljudini

                  I  balada

                    O        

            Nama

            Ljubavi

            I  poeme

            zapisane u snu

                                   ko’  fol pjesnika.

          J ako tužnog,očajnog  svjedoka

          svih ovih naših  godina .

  Kažem tužnog

             Ali  i sretnog

             Kad  tako malo

                                     samo malo

                                                      se htjelo

             davno

              tamo

              negdje na kraju

                                       u zatišju

             Pjevaču

             neponovljivim Indeksima

             nepodnošljive ljepote…

             lakoće sviranja

             nama

                      našim srcima

                                            Ljubavi

              Gradu Čednosti      Peace brother peace

              Naše doba              All we need is love

              Naše pjesme           Love   Love   Love

              Naše ljubavi           Love is all we need

              Naši snovi              Love somebody.

               Hajdemo !

              Naše doba za Svirače

              All we need is love…

              Dan sa jutrom se rađa

              Pease sisters – Mir…

              Ruke gore !

              Naše doba za Pjevača

              All we need is love…

              Da sam ja netko

              Peace brother – Selam…

  I ponovo,

            Naše doba za sve nas

             All we need is love…

             Život počinje nov

             Mir – Bosnia – Selam.

              I iznova

                             i opet

                                        i ispočetka

 Pjevač i Indexi

i sve Pjesme naše

i mi sa njima i za nas:

Nek ćute bol…

                     ( o, nemojte mi sad tu jecati)

               nek ćute bol…

              Vrijeme tuge naše je vrijeme praštanja

Istine Božije radi

Nek ćuti bol

               u pjesmi – ko fol pjesnika

koju – Pjevač  gore

među anđelima  pjeva

nama

i

njoj – samo njoj

Bosni predivnoj

 u kojoj

život su premnogi

(bez suza molim)

         oni – nestali.

              Mi smo uvijek htjeli ljudima da damo

               Ljubav mir i snove.

                Dok teku  ove riječi

              -dobro znane

              -dobro znano

Zaista je ovo

– u stranicama prijašnjim.*

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

Boga Jedinog

Do Gospoda.

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

il’ nešto slično

baš o nama lično

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.

 ****

****

 

Riječ autora

Jedan  Kameni spavač (*1) neke druge ratne epohe  reče da je čovjeku potrebno najmanje petnaest do dvadeset godina da  se ratna dešavanja prebole,raščiste,iskristaliziraju,pročiste. Tek onda, lišena subjektivnih trauma doživljenih grozota,ljudska svijest postaje vjerodostojni svjedok tih stravičnih događaja.

Kao živi i još uvijek prisutni svjedok – nalik Kamenom spavaču- ovaj autor se poslije dvadesetak godina budi  oslobađajući zepretene  misli .

Misli  o boli,ljubavi i tuzi, istovjetne i sveprisutne na svakom hodištu i svakom zakutku ove Bosne – Bogu Mile Zemlje ,ali i planete zemlje jednog od čuda stvaranja Milostivog Gospodara.

Misli, riječi i molitvi zahvalnosti Svevišnjem Gospodaru na spasu Bosne, njene plemenite djece, Anđela Blaženog Srca,a i Plave planete.

Snova i nada u vaskrsenju  Svetosti Grada  Srebrenog , Grada Čednosti i Zemlje Božje Milosti  na putevima ljudskosti,dobrote,samislosti i oprosta.

Oslobođene misli prenešene na hartiju u onom slijedu kako nastaju,bez korekcije i uljepšavanja postaju svjedočanstva o zlim vremenima i nekim zlim ljudima i opomena onima koji naslijeđuju ovu zemlju..

Neko će se upitati zašto se ovoj bajci kao glavni protagonisti pojavljuju  Indexi i Pjevač ?

Na prste jedne ruke se mogu izbrojati ljudi koji su zadužili i slavom ovjenčali Sarajevo – Sveti Grad Čednosti ,a i ovu predivnu  Bosnu – Zemlju Božje Milosti.

Index i  Pjevači  već  pedeset tri godine čašću ljubavlju i poetikom slave  Grad i Zemlju!I još uvijek ne posustaju!

Plemenita  poetika uokvirena vanvremenskim aranžmanima,maestralno izbrušenih do najmanjih sekvenci ,do  doba Indexa nepoznatih za  rok muzike,učinili su ,da se  Indexi sasvim objektivno svrstavaju u vodeće svjetske bendove.Čaršijo,Ćaršijo,najstroža Ćaršijo.

Uz  Selimovićevu i Makovu, skoro istovrsna liričnost  pjesama Indexa je ono što odražava srž ove  predivne Bosne i plahog Bosanskog bića:

-Usud ; nijemo osluškivanje, čekanje i podnošenje onoga što neizbježno mora doći.

-Teško,mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanske duše i podneblja.

-Duše zaljubljene u ljubav ,duše predane ljubavi kao najvećeg oslonca apsolutnoj istini,.

-Duše zaljubljene u podneblje: sveto i iskreno,prelijepo i vječno,miomirisno i modro zelenog kao i izvor i rijeka po kojoj ime dobi.

Od postanka Indexa 1962. do danas je prošlo pedeset tri (53) godine.Statistički gledano Indexi su svirali trideset devet godina (39) godina.

Sve ove godine su svirali nesmanjenim žarom.Životi miliona ljudi su prodefilovali kroz pjesme Indexa. Svi oni  koji su damarom osjetili i  prihvatali iskrenost  nenadmašne muzičke poetike.

Indexi, to je Bosna ova da prostiš,sneni i  prkosni od sna i muzike te.Indexi.to je ona plemenita pozdrav ruka sa stećaka koja moli da staneš i razmisliš o htjenjima tvojim.To je ona zlatna pjevača ruka što prijateljstvo pruža i širi.

Indexi su uvijek bili  kao pet prstiju jedne ruke.Svaki prst svoju ulogu ima i dopada se svima.

Indexi su sinonim bosanske duše kojoj sevdah dozvoljava  prenese patos ljubavi,čeznje i snova u dušu i nevino je ponudi svima,voljenim i zaljubljenim,i onim ostavljenim i tužnima. Indexi su bili utjeha mnogim divnim generacijama i iskrena nada.Uz njihovu muziku je svijet bio  plemenitiji, ljepši i nježniji,i niko se nije stidio pustiti koju suzu,onako za svoju dušu i radi nje same.

A tko će ti reći šta je duša?To samo Bog zna!

I možda Indexi i djece Grada čednosti Zemlje Božje milosti.

P.S.

Prošlo je četrnaest godina od smrti Velikog Čovjeka Davorina Popovića Pjevača koja je označila kraj rada neprestižnih Indexa kao vokalno instrumentalne grupe.

Mestralni gitarista Slobodan Kovačević mu se pridružio tri godine kasnije nikad ne prebolivši svoj odlazak iz Sarajeva tokom rata.

Čvrsti a nježni đez-rok-simfonijski  virtuoz Đorđe Kisić je umro prije deset godina ;zgrožen i  izgrižen spoznajom da su  neki od pripadnika njegovog naroda ubijali njegov Grad i njegovu Zemlju.

Poslije umiru Nedo Hadžihasanović (2006. g.),Đorđe Novković (2007.g) i Enco Lesić (2013.g.).

Polako nas napuštaju jedan za drugim.

E”’ ,Bogami  dobar dio nas u kolonama polako za njima,iako su mnoge od 1992-1996. g.nestali.

Mrtvi su a žive!

Slava i Hvala im!

 

(1*) Erih Marije Remark

Kazalo :

*Alek 1

*Hud 14

*Jovan 11. 1.i 2.

*Isaija 14.22

*Isaija 24.16.17.

** U bajci korišteni nazivi pjesama,riječi,katkad stihovi  umjetnika i osoba navedenih u bajci ,

pa stoga  smatram da ih ne trebe posebno označiti jer su lako prepoznatljive.

Imamo primjedbe nekih guglatora da su pojedini tekstovi nejasni iili manje jasni zbog upotrebe manje poznatih riječi,kolokvijalizama,provincijalizama,šatro i retro priče.Po nama ništa nije ostavljeno neobjašnjeno.Vremenski raspon tematskih jednica sežu do desetine tisuća u prošlost i do 3356 god. u budućnost.Dalje nismo mogli,jer je dalja budućnost zaključana. zakljućanja.

Riječnik manje poznatih riječi i pojmova za Bajku o Gradu Čednosti Zemlje Božje Milosti

Ubavo (mak.) – lijepo

I am (eng.) – ja sam

Tisuć’  – hiljada

Hrliti  – žuriti

Cvetajeva –Marina Ivanovna Cvetajeva (1892-1941.) ruska pjesnikinja

Po – Edgar Allan Poe (1809-1849.) američki pjesnik

Jesenjin – Sergej Aleksandrovič Jesenjin(1895-1925.) ruski opjesnik.

Majakovski – Vladimir Vladimirovič Majakovski (1893-1930.) ruski pjesnik

Ahmatova – Ana Andrejevna Ahmatova (1889-1966.) ruska pjenikinja

Monteno – Kemal Monteno (1948-2o15) bosanski pjesnik,kantautor ,kompozitror

Mak – Mehmedalija Mak Dizdar (1917-1971.)svjetski i bosanski (i samo bosanski) pjesnik

Prever – Jacques Prevert (1900-1977) francuski opjesnik

Mali Princ – La petit Prince(1943…) – čedno čedo univerzuma

Đenis – Janis Joplin (l943.-1970. maestralna pjevačica,djete cvijeća

Hendriks- Jimi Hendrix (l942.-1970.) crni vituoz na gitari,djete cvijeća

Morison – Jii Morrison ,(1943-1970.)frontmen fenomenalnih Dorsa,djeca cvijeća

-7 veličanstvenih Indexa:

Pjevač – Davorin Popović (1946-2001-)

Bodo – Slobodan A.Kovačević(1946-2001.)

Đoko –  Dorđe Kisić ( 1934-2005.)

Fadil Redžić

Ranko Rihtman,

Miroslav Šaranović

Nenad JurinJurin

Broj 7 svojom orijentalnom simbolikom formulistično označava neodređeno mnoštvo,kojim se  uključuju i svi ostali učesnici, polaznici i prolaznici muzičke akademije zvane Indexi.

Orleanka – Jeane de Arc (1412-1431.) blažena čista srca koju je inkvizicija spalila na lomači

Ledi Dee – Ledy Diane Spencer (1961-1997.)) princeza,koju ubiše zbog otkrivanja iskrene predanosti Bogu.

17.Isra 58.Nema nijednog mjesta a da ga mi nećemo uništiti prije Sudnjeg dana ili ga kazniti žestokom kaznom.To je zapisano u Knjizi.(#15.)

Par ekselans (p.Par excellence fr.) – naročito,izvanredno

Kom si kom sa (fr.) – tako – tako

The (eng.) – određeni član

A (eng.) –neodređeni član

Papak –  je papak

Šlepađija (mah.) – papak,suvišan teret, neugodni primitivni privjesak

Šenkrat eno kiselico(slov.) – još jednu kiselu

Klipača(žar.) – piva u boci od ½ l

Hablečina (tur.žar.) = blentovija (žar.) – budala,mediokritet,može i papak

Mamlaz  – glupan,blesav

Homo paclenicus (lat.) –pračovjek,čovjek pakla

Et(lat.) – i

Est(lat.)- je

đek (jack) trbosjek –  ozlogašeni  koljač,mala maca u poređenju sa balkanskim koljačima

Paganin –nevjernik,bezbožnik

Kameni spavač –  prkosni, sneni,svevremenski svjedok krstaških ratova i svih zala Vatikana i ostalih,Mak Dizdar

Tam-tam (urođ.) –  od postanja način komuniciranja najprimitivnijih plemena

Zabobonjavati – brabonjci izlaze iz usta ( mah.)

Cikče,rokče,skiće = varijacije glasanja jedne domaće životinje

 

Mah.- mahalski

P.S.G. et p.et u.

Nije Paris Saint Germaine ili papci-seljaci-građani; već Post Scriptum , glibonje ( papci, koljači i grmalji ) = genocidne ubice dio teksta koji je delaturiran iz poetskog zapisa zbog nedoličnosti i neetičnosti, čiji je jedan dio dat u prethodnom tekstu.
Dio koji nedostaje ćemo malo umiti,zakovrnuti ,ublažiti i naknadno objaviti. Zaključni dio tog pisanija smo vać objavili pod nazivom glibonje.Čudite se što smo malo ublažili. Nismo vjerujete. Obavijestićemo vas kad dođe vakat pa se bude objavljivao glavni dio.

a vi vukojebinaši

i vi davolja sorto

da  i vi tamo – što se smijete

i vi dalje – što se cerite

pa i vi mnogo niže

što se kofrčite

i još niže

što se krijete

i sa brabonjcima valjate

šta vi čekate

zar vas – bar malo nije stid.

 

Guglator  – pretraživač,surfer po google.

Sežu – dostižu,dohvataju,zahvataju.

Delatur –  izbaciti  u korekturi

 

 

Bleki – Žao mi mila moja

 

 

U vremenima sretnih dana

naših djetinjih života

jedan začarani svijet

iz koga nismo mogli

ili nismo hteli pobjeći

 

bilo je odlazaka

u druge gradove

i zemlje

sve radi radosti povratka

svuda odi

put ptice

svom Gradu čednosti dođi

 

Predivni su dvori moji

mila moja

Zlaćani a bijeli i plavi

puni ljubavi

dobrote

da nije tebe

malenih grlica nalik tebi

Nebo

moj grad

moja zemlja

ne bi bili čarobni svijet

u kojem bih tragao za vama

dok vas ne bih stvorio

 

žao mi je Grad čednosti nikad nisi vidjela

više mi žao

što te kroz njegove čarolije

tajne nisam proveo

Sigurno bi se zaljubila u njega

vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega

On te opije i zarobi i ti nemaš kud

samo mu se predaš i voliš ga

i sanjaš one koje će tebe voljeti

jednako kao ti njih

obavezno ih dosanjaš

pružiš ruke prema njima

sklopite ih

zajedno lepršate

Jedno vrijeme

 

onda se nešto malčice poremeti

u putu se zagubi jedna riječ

pa još jedna

onda i pismo

sa pismom nestaju dodiri

i reče jedan moj vrli prijtelj

Dvoje se nađe

pa se poslije ne nađe

on je ponekad škrt na riječima

a bit nose

a bogat djelima i bolom

između onoga

se nađu

i onog

pa se ne nađu

stane čitav jedan život

Plav i Svjetlucav

okupan Suncem i Svjetlošću

ima tu i boli

 

taj Život

poput moje Modre rijeke

što polako klizi kraj moga grada

sa sobom prti mnogo boli

prolazeći uzduž zemlje moje

da bi ga moru predala

ne biva joj lakše

toliko je Boli

mora teret prebaciti na druge Modre rijeke

sve su okrvavljene

Neke i previše

skoro da su izgubile plavet

ali sve ostadoše čedne

 

Kao naša ljubav

ovo je bajka o ljubavi

u njoj mjesta krvavoj boli nije

tu bol ćemo poleći u neku drugu

bajku da tamo vrišti i sni

Sni i Vrišti

svoju nestalu Djecu traži