BAJKA SREBRENIČKA – MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

II Poglavlje

 

I mene među tisućama

I mene ko janje

Ko kurbana

nedozrela  preklaše

Preklaše zvijeri

Majko

Preklaše trinaest nedužnih godina mojih

Preklali a nedoklali

U žurbi  živog zakopali

U grob zajednički

U duboku  jamu – u planini

Baciše

Nas

Hiljadudvijestotinečetrdettri

Odrasla muškarca

I  – tristotinadevedesetdevet

Što žena  što nejake djece

jetima Majko –

 

Od dva mjeseca neprogledana

od moje dobi neobljubljene

do Babinog mi vijeka mudrosti

U sumrak – u jame pobacali

Bagerom zatrpali Majko

Bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

Da nam traga ne ostane

 

U zlaćani sumrak

Sa zelenim lišćem

Lišćem kravavim

-sa zelenom travom

Travom krvavom

-sa crnom zemljom

Zemljom krvavom

-u duboku jamu

Jamu krvavu

-krečom posuli

Krečom krvlju zagašenim

– bagerom zatrpali

Ispod mosta

Gdje prolazi malo vode

Ispod mosta

Gdje protiče mnogo krvi

Bagerom krvavim

– uz gusle

Pijane horda zla – srpske

orgije pravila

 

Umoran sam ti Majko

Godinama hodim i lutam

Sa rukom na preklanom vratu

Krv zaustavljam – a ona teče

Ni šala nema da ga vežem

Da je vežem

Samo zube stišćem

Samo  boli bišćem

 

Prolazim pored mrtvih

Mrtvi su a žive

svjetlost ih traži

svjetlost ih doji

Žicama bodljikavim vezanih

 

Prolazim pored mrtvih

Što živi su  i proklinju

Bajonetom preklanih

tupim guslarskim

 

Prolazim pored mrtvih

A Milostivom se mole

U rukama što nose glave

Drvosječkom sjekirom odrubljenim

 

Više ne obaziremo jedne nadruge

Tražimo svoje na ovoj strani

Njih nalazimo

Kletva i molitva nam zajednička

Molimo svoje na onoj strani

Nađite nas i umirite

Vi nemojte kleti

Kletve su teške

One pripadaju mrtvima

Vi nas samo nađite

Molitvu nam proučite

 

Susprežem se dati kažem Majko

Ne imadoh ni četranaest godina

Kad me preklaše

Sve sam znao

A ništa počeo

Tek neki stih

O ljubavi

O Božjoj Milosti

I srce zaljubljeno

 

Susprežem se da te pitam

ko će živjeti koje

Dječačke snove nedosanjane

Pjesme neispjevane

 

Susprežen se da vam kažem

Pjesnik  – Majko mila

Poeta  – Sejo draga

To sam htio biti

O Majko mila

O Majko Srebrena

O Sejo draga

o Sejo Srebrena

 

Kako da ti kažem – Majko

kako da ti zborim Sejo

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade krvlju orošene

grijeha u njima ne nalazim

a oni mira naći ne mogu

 

 

Kako da ti kažem – Majko

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave Majko

Žicom bodljikavom  on majko oči iskopa

Oči iskopa Sejo moja

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest nevinih godina mojih

preklaše srpska zverinjad

trinaest ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog u jamu baciše

 

 

Kako da ti kažem majko

Kako mi se krik iz preklanog grla oteo

Kad babi Ibrahimu – Sejo

Zverinje glavu podsječe

Sjekirom – Majko

Joooj ,Sejo

– teškom drvosječkom sjekirom

Glavu otfikari ko vrancu nemoćnom

 

Kako da ti kažem majkom

o Sejo žalosna

Babinu glavu nogom

Niz strminu šutnu – srpsko zverinje

 

Dokotrlja se mudra glava do mene

Njegovog preklanog mezimčeta

A iz očnih šupljina

Krvavih šipljina bez očiju

Žicom iskopanih

Zasja svjetlost,čuh riječi

Sa usana jož živih

Ništa se ne boj Isa – sine

Bog je jedan

Nema Boga osim Alaha

BAJKA SREBRENIČKA – MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

BAJKA SREBRENIČKA

   

MAJKA I SESTRA  ZEMLJE SREBRENE

 

Riječ autora

Minulog ljeta  je obilježeno dvadeset godina od genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

O Srebreničkom genocidu  je mnogo toga rečeno.Ne i dovoljno

O Srebrenici su pisali  i znani i neznani,i poželjni i nepoželjni,i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se  pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“.Vjerovatno i minuta pozora javnosti,biti na slikama u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.ako i dospije,vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se  istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći, ni ovog,a Bogami ni slijedećih vjekova.prićaću vam o svemu u  zapisu koji već dugo tuguje nestanak deset hiljada i pet stotina bića blaženog srca.

Sada vas prepuštamo bolu i

 

Bajci Srebreničkoj,

I Uzvišenoj Majci i Sestri Srebreničkoj

Pričajući o bolu i milosti  ja pričam o vama:  Majko srebrenička,Sejo srebrena.

 

 

Noć ubica  Krvava planina  Krvava Drina  Vodopad suza

POETSKI ZAPIS  

 

BAJKA SREBRENIČKA

 

MAJKA I SESTRA ZEMLJE  SREBRENE

 

 

U ovom – od svih ratova

Najhrišćanskijem

Majko Srerbrena

Zemlja ista

Imena ista

Četrdeset godina poslije

Istorija

Protagonisti ko drugi ali nisu

Samo dvije generacije

I šest vijekova mlađi su.

 

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

 

Na brdovitom balkanu

 

Deset i po hiljada

Djece-žena-ljudi

Zvjerski je mučeno

Pa onda ubijeno.

 

U jednom jedinom danu

 

Majko Srebrena

Sejo Srebrenička

Vodili su sela u potocima

Sve odreda

Žene – muškarce – djecu.

 

 

Oj Majko

Majko Srebrena

 

Bijaše – nas deset i po hiljada

Pod suncem

sleđenim

 

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

 

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaše mrtve

 

dođoše srpske zvijeri

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Sunce sleđeno –

Kuda  sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas devet i po hiljada

Po putevima

krvavim

 

dođoše  neki od srbalja–

ostavština  homo primogenisa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tan'a gusala

i bijede

 

dođoše srpski neljudi

 

Oj ,Majko

Majko Srebrena

Putevi  krvavi –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas osam i po  hiljada

po gorama

zelenim

 

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

 

dođoše srbi sa kandžama

 

Oj,Majko

Majko srebrena

Gore  zelene

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas sedam i po  hiljada

Po poljima

Zlaćanim

 

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

 

dođoše srbi sa rogovima

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Polja  zlaćana –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas šest i po hiljada

Na tratinama

Rosnim

 

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

 

dođoše srbi sa kamama

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Tratine rosne –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas pet i po hiljade

Po njivama

Plodnim

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

 

dođoše  srbi sa sjekirama drvosječkim

 

Oj,Majko,

Majko Srebrena

Polja plodna –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas četiri i po hiljade

Pod nebom

Plavim

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukojebina

 

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Nebo plavo

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas tri i po hiljade

Kraj potoka

Bistra

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

 

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

 

Oj,Majko

Majko srebrena

Nebo bistro –

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade – nas dvije i po hiljada

Na polju ljiljana

Bijelih

 

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalis

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

 

dođoše srbi sa tri prsta  u ime krsta

 

Oj.majko

Majko srebrena

Polje ljljiljana bijelih

Kuda sa svojim hiljadama?

 

Ostade hiljadu žena

Blistavih ko nebo Majko !

Hiljadu čednih maglica Sejo!

 

Pet stotina  djece njine –

Pet stotina  nevine djece  – Majko!

Na mirisnim  ljubičicama – Sejo!

 

Dođoše neki od srbalja

Ostavština homo primagenius

kanibalisa

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

 

dođoše oni’ –  neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja.

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

 

i

 

poklaše hiljadu žena

sestrica zvjezdanih

poklaše djecu nevinu

djecu čistog srca

 

Oj,Majko

Majko Srebrena

Ljubičice mirisne

Neutješne djevičanske

Kuda sa svojim ružama mirisnim

Kuda se ljepotom preklanom

Kuda sa svojom dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom preklanih vratova?

 

Svo to vrijeme sunce bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su se kretale izbezumljene zvijezde

Zatim se mjesec sakrio

Zatim su se zvijezde sakrile

Samo je sunce vrištalo

 

a oni su klali,klali,klali

i samo klali

bez prestanka.

 

Oj ,Majko Srebrenička

Oj, Sejo Srebrena

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza  boli.

 

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

ljuljana bijelih

ljubičica mirisnih

neutješnih

djevičanskih

Ne osta više niko

– Majko

Sve ih nestadoše

– Sejo

 

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

Usred ljudskog tora

– im popi

Ništa ne osta

– Majko

Niko ne osta

–Sejo

 

Samo praznina

Bol – tišina

Muk- tuga

 

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjek vjekova,

 

srpskom zvjerinju.

 

Kraj prvog dijela

 

Nastavci ,periodično slijede,nedeljom u terminu od 22 10.