Vagina ili venerin brijeg
Oda Đardinu oliti Đul bašči
Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.
Jok,boni morali smo je tako započet.Da smo rekli da je Deba sanjo,vi bi pomislili sada će sad on neke svoje takarli bisere nizati ili barem neki ekspoze za desetku budalesati, pa bi možda počeli štajk nečitanja.
Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje.Što se započne mora se završiti i ponoviti ako treba, i opet i opet.Mi sada ne mislimo na čitanje,jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin.ide on džadom blistav i cvijetan,miris se mahalom širi u mozak načisto buba.
Bilo je to jedne kaharli zime.Snijeg zapo do za vrata,pa presto.Pa zahladnilo.Zalednilo tako da su Bjelavski mraz i onaj iz Sibira postali mrazna braća.
Ako je Deba išta mrzio te godine,onda je to bila zima.Nije je mrzio kao stađun.Nikako,nije mu to bilo ni na kraj malog mozga.Ova ga naopako zatvorila u kuću,a njemu đardini u glavi.Kako ne bi,jako mu je devetnaest.Skoro ni punoljetan nije.A to je ko da mozga nema.
Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:
-Šta ćeš ti sa životom svojim?Školu nisi završio,posao ne tražiš samo ti se neke stvari po mozgu vijaju.
Majka ronda,njemu miri đardina u očima,otac šuti,u plafon zuri i sa matero se reda radi saglasuje:
Ja ,slišaj mater,ona uvijek najbolje zna šta u ovoj valja raditi.
Vidi Deba i njemu se baš te stvari po glavi motaju.
Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post.Nisam zloban, kaže Deba sam sebi,ali tako to ide.Otac pred penzijom,sin ide zanate kaliti.Što više šegrtluka to bolji majstor života.A ova zima nikako ne da zanat kovat i nauk primati.
Kako mu dosadno bilo, on bi u hodniku klekno na koljena,čelo prislonio na pod i brojao vjetrove.Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u sjedalicu i rekla mu:
-Nosi taj smrad iz kuće.
On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin.Tu ga tuga safata.Đardin lijep i bijel ,ali gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje koke.Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.
Ode ti on do drugog halvata,pa do trećeg. Tamo ista hladnoća i gologuzavost.Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo ko šteka na minus četeres četiri.
Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat.Majka na vrata i pita djevojku:
-Imaš li ti papir da takar možeš rabiti.
Djevojka iz fine porodice bila,pa ne razumije riječ takar.Deba joj šapće ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.
Djevojka nema papir i debina mater joj reče:
-Popi tu kafu i sikter.Kada nabavite čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.
Donese Debina izabranica papir da nema svrabež.Debina mater ga hladno odbi .
-Imala ti svrabež,il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti.Vodi ga svojoj materešini.U mene se bez pravog papira nećeš svrabinjati.
Dobri je Debi,preko neke mazne sestrice, nabavio papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića.Na papiru piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje ili medicinski:
Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus. ( Potcrtano )
Neminovnica i Deba u radosnom behutu,trk kod njegove metere i papir joj pod nos poture.
-Nije bona to niki papir.Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem.Njemu iz očiju bulbul viri i sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini.A jopet,doktorski papir kod mene ne igra,samo od vlasti.A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija ,barem, ne zaposli.Osim toga, za takar vam ne treba nikakav papir,jal ga bude ,jal ga ne bude.Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila.Nego ako joj se toliko primeračila,pametnica će smislit nešto.
Vide zagorjelići mladi, nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.
I Pametnica ga smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije.Dogovor i zakletve pale.Suze radosnice samo što ne potekoše.
Isto veče,Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave i pred penđere neminovnice ih takari.Nema veze što su basamci sto pedeset kila ,netto , teški.Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe.Pitajte hrvače.Dobro poneki fasuje kilu.Pa,šta?
Sreća drugi sprat bio, jer Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja.Natandario deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci.To im znak slobodnog prilaza đardinu bio.
Za inat tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio.Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala.On svako malo govorio saću ja,pa zakunjo.Ko fol u fotelji spavo.
Imo čovjek ponos.Nekad najbolji jaran,sada ga uveliko počeo izdavat.Sto posto okrenuo leđa jaranstvu.Ni da trzne kad ga žena pomilki.Eh,nekada konta on.Žena me pomilki a moj jaro me u prsa busa.Sada me žena miluje,a jaro se snuždi ,samo što u zemlju propedne od sramote.
Žena vidi nema fajde,ode na spavanje.Domaćin zaspa,jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena,haman ko na Igmanu .Mrazište pravo.
I drugu veće ista meta isto odstojanje.Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi,moraće hodži ići da mi kaki zapis zapiše ili stravu slije.Ili u tuberoznu bolnicu ,da mu ljudi tuberoze nose.
Nije trebo ići hodži .Otac Pametne a Nevoljnice slomio dvije ruke i dvoje noge.Glavama mu ništa nije bilo.Ona veće ,bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage.Ona druga, manja,bez mozga i meka ko duša, ništa joj ne mre biti.
A kako se nezgodica desila?
Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti.A kad vanka pod komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne stepenice nigdje dim da osjeti,a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o crvenom fesiću.
Radoznalost prije svega i on se pope na basamke sve do trećeg sprata proviri kroz prozor ,Imo šta vidjeti.Ibro piljak,higijenski tehničar naših ulica i naš drug isuko jatagan,i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage suče komšinici,a ona pjeva.
Komšinica okreće glavu ka prozoru čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi.Komšija što je gledo,gledo.Ovaj put više neće,hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.
Debi se valjalo samo popet,ali kako.Otkako je Feđa poletio i u snu mu se pristavio,Deba se bojo visine ko bijeli labud blata.
Ajd prvi stepenik basamaka on ko sposlom zakorači.Ali dalje ni makac.Ko da mu neko dižačke tegove od tristo kila na noge metne.Haman to je dvoje vatrogasnih merdevina.Ali nježni đardin se natandario na penđer,zamiriso ko ramazanski somun i vabi ga.
Drugi na nježnost prođe.Treći na miris,četvrti na jedvite muke za vabljenje predura.Jebo ga pas,dosad je gledo,od sada ni to ne smije.Prešo je visinu hastala,a to mu limit koji mere podnijeti.Žmiri on i konta,neko mu reko da je neka Ivančica ili Ivan naruiso da je šestica Vatikanski broj.Nije blento vatikanski nego šejtanski,kori on sam sebe.Šta se ti pametan praviš,to mu je isto.
U ljutnji je već na devetom basamku.Pa psuje:
Ko je izmislio broj devet, taj normalan nije bio.Da nije te budale ,ja bih već na desetom bio,a možda i na jedanestom.A i onaj ili nije nikakav čovjek.Kad ga neko moli da ga strefi da mu prekrati muke,on nui mukajet.A kad se čovjeku u đardinu đardin pristavi,evo ti njega nepozvanog i ko neki voajer, samo jedno gromovisto i svejtlosno hek i čovjeka na mrtvo zvekne.
Na petnaestoj stepenici skroz zasto.Čini mu se da zemlji leti.Jebo ga pas ko je reko da je i pad je let.Nek pada ko hoće,a ja ne mogu ni gore ni dolje.Osluškuje da li leti i broji.Dođe do devet,osamdeset jedan ili osam,devedesei jedan zabunio ga strah.
Konta dobro je ,ne čuje se ni ono strljš, ni ono sprljš.Znači nije hekno.Dobro je.Još uvijek. Merdevine još uvijek drhte ko brizle na tiganju i u grlo mu se guraju i on ne može da diše.
Jedna ga ruka pomiluje po glavi,on konta to ga neki šejtan vabi,ne bi li malo popustio zagrljaj,ali ne da Deba,ne ga mnogo ni macolom odvojit.
Joj rahatluka, majko mila, kad začu glas:
-Ajde mili, šta si se ukipio,pusti merdevine i ulazi.
Isto veče leži onaj slomljeni jado na bračnom krevetu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa,sa naglaskom na joj, mamo,mamice.I to već treći put.
Uđe mu žena nosi čaj od kamilice za očajavanje.
On je pita:
-Jel nam to kona kod ćere došla?
-Kakva te kona spopala,ko da bi ja tu uspaljenicu pustila , da mi se druži sa mojom curicom.
-Onda idi bona ,vidi šta joj je ,sve te zaziva.
-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi,evo ovog trena mamicu zazivala.Ne brini se, dobro je ona, da ne može bolje biti.
-Nemoj tako, čuješ bona dere se, ko da je neko na kolac nabija.Idi , umiri je,pomisliće komšiluk da je neko,nedo mi belaj mira,da prostiš takari.
-Ne boj se,ako hoćeš idi pa provjeri.Meni se ne ide njenog slavuja gledati.
-Otkad ona ima slavuja,zar nije lani crkno.
-Taj je crko,ali ovaj je drukčiji i ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.
-Ženo mila,jesi li ti šta popila,ja te večeras ništa ne frštuljim.I molim te počeši me ,ovdje vrh gipsa ,aman ispod onog.
-I mene odavno svrbi da lijeka ne mogu naći,a ti ni mukajet,ni da me počeškaš bar jedared.Češi se sam.
Izađe ona, heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije.Možda je uputi na lijek za svrabež u voim poznim i posnim godinama.
Ali sve ovo se desilo tek one zime kada je Deba prestao mrzijetii zimu.
Ali prije toga,kada je zimi spavao zimski san,Deba često i po tri dana nije oči otvarao.I on jednom usni jedan san,koji je trajajo još jedan dan.Tako je Deba postao unikom ,koji je iz čista mira ,na zdravo, prespavo četiri dana.
Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan ,kada je počela basna o đardinu.
Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, plavičasto bijelom vrtu ,punom potoka , cvijeća , behara i bulbula. Nagledo se on đardina i đardina,vako i nako,ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio.
Zino Debo,zaprepastio se.Čuj molim te,on Deba zino i zaprepastio se.Ne mre to biti.Tu se nešto ogromno dešava.
Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima,sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu,hladovinu mu prave i pitaju ga:
-Gdje si ti,docniš?Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet.Sve možemo,ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.
Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…
-Nisi još,a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.
E jesu mi ovi anđeli baš pametni.Nisam se ko vele biva ni rodio,a oni ne mogu bez mene započeti ,to što trebaju započeti.
I tako započe Netipična basna o Veneri.
Valja je i nastaviti.
Tačka tri: Poz…
-Čekaj malo!
Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:
-Imali ovdje kakva mehana da se havlja,ja prigladnio,oduljilo se.Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle.Mogu i jagnjeća rebarca, reš pečena.
-Žao nam ,ovdje toga još nema.A neće ga ni biti.Idi ,uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog.
-Vi to sasvim ozbiljno.I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.
-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati ,jer ne znamo šta si sebi odredio.
-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješan,pa onda po oke janjećeg buta,sahan sogandolme ,jedan zvrk bureka ,po kile ašlama ,dvi tri oke karpuzeili,tepsiju baklavica i ružica i to je to.Ono što uz to ide oka onog što ovdje ne smijem pominjati.Kažu grijeh.A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga i preko usta.
-Šuti čovječe dok nisi ograjiso.Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda,nego da te zapadne plod zekuma.
-A šta vam je taj zekum.Da nije neki zekan.
-Zekum je gorki kaktus,od kojeg se ne možeš najesti i žeđa a vode nema.
Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:
-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.
Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:
Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.
– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:
U pripremnom periodu ženski insan je odbijala plođenje i razmnožavanje, jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma, zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa.To joj prvi grijeh bio.Zagovaranje kocke.
Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je :
-Nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.
Deba u sebi konta,ne smije da komentariše,kaktus ga malo poremetio i zabrinuo:
-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao ,koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit zajednice.Kako bih ja za đardinom letio,brzinom anđela sa najviše krila.
Skoro svi anđeli,u tren ga mrsko pogledaše.Oni što se nisu mrgodili bile su garant anđelice.
Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti.Ovi čitaju misli.E to ćemo još da vidimo.Ne znaju oni s kim posla imaju.Može on ne misliti o ničemu ,ako treba i godinama.Zapravo on ne misli već deset godina.Ono što govori nije govor misli.To je govor navike.Mora se živjeti.A kad živiš moraš poneki put i progovorit.Zato mu se Lenji najviše sviđao.Taj ne pokazuje da li zna misliti,a ni govoriti.A i aa je najumniji fazon koji je čovjek mogao skontati.
Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:
3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:
3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.
3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.
3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.
3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:
3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.
Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.
Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:
-Ovaj se na vrijeme pojavio.
