Category Archives: K'o fol roman

Vagina ili venerin brijeg

Oda Đardinu oliti Đul bašči

Zato se od izgona; “čo'eci”  ženama i svim slabijim svete na svakom koraku. Glupaci, mjesto da se potrude da raj na zemlji sa ženama u ljubavi stvore i time ovjere vize za nebesku vječnost , ovjeravaju vize za paklene pržune.

Narvoučenije, ko traži preko mjere, preko mjere i dobija.

Vi čekali neku ne toliko religijsku i medicinsku priču o đardinu i đul bašti. Toga imate u izobilju kod svoje kuće i u svojoj blizini. A vjerujte i u leksikonima znanosti , oliti enciklopedijama. I svašta još nešto možete tamo protabiriti. Da pamet stane , ako je imate. Ako je nejma , džab vam je džabe bilo šta listati. A i ovo vam je nerazumljivo garant.

Sami malo prislonite ruku na brežuljak,a misao i snovi odjednom polete na putanje maglica i tada znate da će sve biti u redu.

Život je lijep dokle god u njemu ima neba ,zvijezda i đardina.

A Deba.

Te kaharli zime, sa snijegovima do za vrata, sa đardinom u srcu i snovima, na javi sa lopatom za zgrtanje snijega i smrznutim anamo onim, on  se probudio jednog jutra poslije četverodnevnog spavanja.

Ničeg se nije sjećo. Niko i nebi, jer niko nikad nije spavao četiri dana u cugu., osim komaša. A oni samo neke tunele sanjaju.

Deba nije blećak da tunele sanja,. On je konkretan i sanja ono što se i snu priviđa. Sanja Venerin Brijeg,  oliti Đardin , napriliku mirisnu Đul bašću. neprile nećemo u ovu epizodu sprcavat.

Kad se probudio, začudio se što ne osjeća onu glad, koju je uvijek osjećao. Prvi put u život je bio sit. Svašta ; misli Deba. Četiri dana spavaš i nisi gladan. Možda bih ja trebo češće četiri dana spavat, da bih glad zasitio.

Čudi ga što nije ništa sanjao. On, koji more i na javi ima. Ali zna da mu je spavanje i san ako ga je snio , sušta milina bila. A konta , možda je i neki beteran san sanjo, pa se Nebo naljutilo da ih može odati svojim lajavim žvaljama  . pa mu iskratilo pravo da se sjeća san.

Svašta se može njemu desiti znao on to. I dobro , pogotovo lošega.  Ovog drugog , hejbet ; dobacije Usud.

Deba se naglo naježi ko da mu dah sudbine za vrato, diše.  Okrenu se oko sebe, a ono nikog nema. Jesan blesav. Čuj ja i sudbina. Baš smiješno.

A opet, ne mre mu u blentaru ući; otkud njemu, usred kaharli zime, poslijem četiri dana spavanja ,oko vrata cvijetni lančić svjetluca i pleše. I što je još čudnije , taze ubran i na Onu  mu miriše.

Alah Selametile, što bi rekli mahalaši.

 Kraj Dvanaeste epizode

Vagina ili venerin brijeg

( Oda Đardinu oliti Đul bašči )

Rodnica je spolni organ ženskog insana. Radi jednostavnije komunikacije ženskog insana ćemo zvati žena,a organ venerin brijeg.

To je jednistven i cjelovit organ koji ima svoje dijelove, podijelove i djeliće.

Postoje neke dileme kod laika po pitanju rodnice. Da li je rodnica čitav ženski polni organ ili samo naborana cijev između himena i maternice. Po nama sam naziv isključuje bilo kakvu dilemu. Rodnica je rodnica ili venerin brijeg.

I tu Debin san završava.

Nije nam ga ispričao.Kako je do nas došao ,to samo grlice i nebo znaju.

Mi kakvi smo morali smo svoj muhur i na ovaj ekspoze dati i završiti ga,jer mislimo da je kraj malo zbrzan radi Debe.Odocnio nebeski konzilij sa stvaranjem ,a Debi isticalo vrijeme i moro bi ostat kod njih ; a za raja nije,za pržuna i tako i tako,ali uglavnom nije.Kako čistilišta nema,nek pričaju neuki šta god hoće,zbrzaše, Deba potpisa traktat  i bi vrnut po kratkom postupku.

Poete Venerin brijeg nazivaju slikovito i bajkovito,na razne načine.Svaki muški insan ;koga će mo od sada zvati čo'ek, žemski organ zove na svoj način.

Zemaljski konzilij se podjelio u mišljenjima,ipak,neki članovi se preko volje saglasili sa nazivom đardin ili đul bašća.Nevoljkim se odobrila sloboda u intimnim izražavanjim i glorifikaciji đardina.

Mnogi se vehti prepisivači koji se prave jako pametni i važni neće složiti sa nama, ali nas nije briga. Mi ganjamo svoje znanje.Oni i onako pojma nemaju o većini stvari, ili samo  lažu ili podmeću.

Ovako smo završili ekspoze:

Rodnica je smještena u donjem kičmenom dijelu, u maloj karlici. Vanjsko predvorje ili omotač rodnica smješten između nogu naziva se stidnica ( vulva – prekrivač).Zato su kod nekih žena noge stisnute ko avion na sedam hiljada fita.

Dakle rodnica se nalazi izvan karlične zdjelice i čine je Venerin brežuljak, velike usne, male stidne usne, dražica (clitoris), predvorje rodnice (vestibula vaginae ) ,materica, jajnici , jajovodi , hejbet  žlijezda i žljezdani izvodni kanali.

Joj ,mamo mamice puno li je to usmina ,brežuljaka,kanala,predvorja a i mater se pominje . Opjevavanje i disertacija za desetku ne gine , neko dobacuje.Sad nam je jasno to se Deba il’ rod mu neki infiltriro među nebeske konzilijaše. Nije nam jasno kako,ali nije naš problem šte se na dverima  onog gore konzilija dešava.

Mi smo zaduženi za ovozemne , tuzemne  i inozemne stvari.

Mons Veneri pudendi je trokutasto zadebljanje nad pubičnom kosti, školjkastog su i brežuljkastog oblika, obraslog svilenkastim dlačicama, koje uglavnom Misirskim  mirom mirisu , a bome ponekad i tuknu.

Labia majore (velike usne) je sedefasti kožni preliv preko pubične kosti koji se biba i diše, u rukama toplo drhtulji i sanja i kožni nabori opasuju i najavljuju sezame otvori se ovalni otvorčiću . U velikim stidnim usnama je smještena Batholinijeva žlijezda.

Blago Bartoliniju,a  i nije. Čitav život je tu pri mirisnoj ljepoti, ali nikad neće imati tu čast da je okusi.

Labia minore (male usne) su meki i tanki i nježni nabori glatke kože što se nalaze unutar središnjeg dijela velikih usana. Svjetlucaju ružičastim sjajem obilja krvnih žlićica koje se spajaju na oba kraja.

Clitoris se krije i virucka iz gornjeg spoja mednih usana. On je crvuljak bogat krvlju i neravima zbog toga je nervičak i jedva čeka da se sa mnogo većim srodnikom za svoja prava zakači i izbori. Kažu dug je 1,5 do – 2cm.; mi im ne vjerujemo. Susretali smo se igrali i jurili sa mnogo većim, a opet neke jedva da smo mogli jagodicom taknuti.Neke smo svijećom,a Oma i baterijskom lampom tražili.

Medne usne kriju dva otvora; u prednjem mokračni otvor a u stražnjem dijelu unutrašnje organe rodnice : himen, vaginu, uterus, (maternica / materica ) jajnici i jajovodi.

Djevičanska opna , zalisak, himen najpotrošniji je i najkrhkiji dio rodnice. Sada ga ima i djednom hop više ga nema.Nestade ko da ga nikad nije bilo. Toliko je krhak da ga svašta može otpuhati.

Taki ti je život.Proživiš jal malo jal nimalo i onda te samo nešto otpuhne i nestane. Bilo bomba,granata,metak,u svakom slučaju neki bezmozgaš i krvolok.

Sada su izmislili da ga ponovo mogu prihevtati i natakariti i anamo ona bude ko nova. Jes,malo pošljen. To mogu levatima i starletama prodati. Ne sadi se himen u bašći i ne raste na vrbi ili na koljenu, da ga čovjek ne bi mogo prepoznati. Insan misli takari prvi puta a ono ko da mu prika uleće u polupraznu kacu trulog kupusa.

Vestibilum vaginae ili jednostavno vagina se pristavila odmah do meda i ima oblik naborane cijevi od 8 do 12 cm što se elastično i mazno gibaju, titraju i njiše do materice. Mi skeptici ko uvijek ; ima ih i manjih i uglavnom većih, zavisno od mnogih faktora. Sada ne ulazimo u ta nabrajanja, nisu ni poželjna ,a i potrajalo bi.

Tih nekih ,koliko god ima centimetara u sudejstvu sa navedenim profinjenim plišanim i kadifastim usnama, brežuljcima, klinčićima je blagodat za koju većina normalnih i zdravih muškinja su spremni i život da daju. Joj ljepote ljudi moji, kada se čovjek izgubi u đardinu ili se sa njom igra i juri.

Pa hajde ti sada ne voli te ljepot žene, majka ih predusretljive, strasne i mirisne rodila.

Vagine ipak ponekad imaju problem , pa svako malo zatrokiraju i kvaru su sklone. Vagine imaju zaštitnu mehanizam bijelu sluz koja ubija bacterie i bičare. Slatkica mala, kako se ona brine za svog dragana.

Ako se nametnici otmu kontroli pjačava se bjelkasto lučenje. Neki kažu bijelo pranje, a neki tepaju bijeli cvijet. Kad cvijet procvjeta moraju hećimu ići i muško i žensko. Neko od njih dvoje je mutne radnje radio, ali stvarni krivac je uvijek muškarac koji je prenosnik zaraze.

Da se poglavati delija ne bi osilio i materici kakav teži harač načinio brine se cervikus , otvor, grlić maternice. On je zadebljao , jako tvrd i čvrst i jako uzak, par milimetara.

Materica je obično duga u neoplođenom stanju oko 7,5 cm i široka oko 5 cm i vrlo rastegljiva i elastična. U njima se smješta plod i širi je. Možete samo zamisliti dijete od po metra i čet'ri pet kila, glavom ko rukometna lopta; šta radi našoj ljepotici.

Koliko donošenje nasljednika i nasljednica na svijet  samo razvaljuje i boli. Ipak nam je rahmetli nena to praktično objasnila. To vam je ko kad stavite na tanjir kutljaču meda. On sedafeasto iskri i na najmanji poticaj se biba. Zatim ga tom kutjlačom razdvojite i mislite nagrdili ste ga. Međutim med se polako vrati u prirodan položaj kao da se ništa nije desilo. Prirodni zakon: pčela, med i seks.

Jajnici se nalaze sa obje strane maternice.To su ženske polne žijezde koje prozvode jajašca za oplodnju spermatozoidima muškom polnom ćelijom. Kao žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče svoje hormone estrogen i progesteron. Nalaze ispod jajovoda i dugi su 3-5 i široku 1,5 – 3 cm.

Joj kako je lukava ta zvjerčica venera.Ona jedno jaje mjesečno štanca,ne treba joj više.A ovaj bezmozgaš i sudruzi u mudantama milioni na jednu šalju.Jes im to totalno idiotski neki fol: milionsko takar silovanje.Zato su čo'eci manje više mlatnuti,neki na dobro neki na zlo.

Samo se jedan,a ponekad ni jedan, uspije udomiti partnerki.Ostali se za osvetu vrnu čo'eku u glavu u mali mozak.Pa rovare li rovare,a nekad i moždanu opnu proburgijaju i u mozak vazduh upumpaju.Tako nastaju  čo'eci pupa have ili koka zrake.

Jajovodi imaju oblik slamčice od 10 – 12 cm koje polaze od vrha materice i prenose sazrelo jajašce od jajnika šupljine materice.

Dalje mi nećemo, bar nešto možete i sami učiti i učiniti,prije će biti naučiti , ako znate čitati i tako to. Nismo mi ginekolozi, mi samo samoobučeni meštri za đardine.I bubali i nabubali.

Natezanje Eve i konzilija te ostalih priprema i izmjena je potrajalo. Zato je ona u Bibliju odocnila za Adamom. Ljudi su izmislili da je to zbog rebara.

Kako odocnila , vrlo se uspalila i čim je muškog hajvana vidjela na njega naskočila. Prvo ga za kaznu iz sve snage u lijevi pleksus heknula i rebro mu odvalila. Eto ti na, nisi mogo malo sačekati. Osta Adam namah bez rebra;to vam je prava biblijska priča.Kako će žena nastati od rebra kad je Eva Adamu rebro o ledinu tresnula.

Tada ga pritisnula i navalila na njega, jadna li mu majka.Ni prebolit nije mogo koščinu. Smotani bekan nije stigo ni reagovat ,ni bunit se . Od straha i boli  je finitiro prije nje i od tada vuče kompleks brzog finitiranja. Rijetki njegovi potomci uspiju ispraviti praočev kiks.

Tim povaljivanjem Eva i Adam prekršiše prvo pravilo tekme i izravni crveni dobiše. Džabe ženi sva muka oko plastike đardina. Šutnuše ih iz raja u kome su malo više od trena proboravili.

Nije nam predaka žao, grijeh učinili pa nek svako za svoje grijehe ispašta. Nije nam žao ni što mi ispaštamo. Mi uživamo da njihove grijehe i greške neprestano i što češće i ažurnije ponavljamo.

“Podsvjesno” se zahvaljujemo Evi  na njenoj žrtvi.Pametnica ona bila.Život je samo zabava i igra.To djeca najbolje znaju.Zato se igraju i jure.I za nevjerovat ;uvijek negdje stignu.To je život,joj i uh.

Žao nam biljnih hajvana i hajvanskih biljki, ni krive ni dužne ih iščeraše da služe onima koji su opoganili raj.

Deba dobacuje: Dobre kazne ljudi moji. Za takara dušu dala.

Vagina ili venerin brijeg

(Oda Đardinu oliti Đul bašči )

Uh,dobro sam prošo frajeri moji. Moj blentavi jezik brži od mozga. Šta se može,odavno je on preuzeo moždanu rabotu. A ovdje se očas glava u pržun može nabaciti.

Savršeni itinirer ide dalje. Ali Deba bojažljivo,ko prvačić diže dva prsta.

-Govori šta imaš, ti zemni insanu.

-Može li ikako bez one tačke zbog koje nema takara. Mislim da je član  3.2 b? Kako ću vam ja četiri pet dana bez krasotice.Bolje me namah u pržun strovalite.

-Hoćeš namah u pržun, lako nam je to?

-Ma jok boni,šta se za svaku riječ fatate.Ja to ‘nako figurativno,što bi reko Dobri licencia poetika?

-Ovdje nema ništa figurativno,već samo svaršeno,jasno i koncizno.A ta tvoja sciencia poetika,ima tek da dođe.Vidiš li bolan,da jako stvaramo ljude.Izvini na ovom bolan i jako. Ne znam odakle mi te riječi.Kod nas ih nema.Htio sam reći , vidiš li čovječe da tek stvaramo ljude. A anamo ona mora malo zaplatiti.Svo drugo ženskog roda jednom godišnje, a ona bi da se mrsi čitave godine. Ne ide to tako. Idemo dalje,ako mi konzilij dozvoli.

Klimnuše mu, ali zamoliše da ponovi. Deba im  poremetio tok misli.

Glavni hećiim nastavlja i ponavlja :

3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.

Joj,mamo mamice to je četeres-pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Ne misli Deba,ne smije.Neki neće moći,oni pogani.

Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.

3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:

3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen. On će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.

(Ih, kada zasvrbi,ko će misliti hoće li boliti ili neće.Mora se bolan ženski insan počeljugariti ili umrijeti.Žensko je to.Debe se okreće okolo svi zavukli glave u papire,ko ne gledaju ga.)

3.3.b Menstruacije će biti jako bolne  i intezitet bola će  t zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.

(Ovi se baš navadili na naše grlice.Sve im nešto kantaju,a samo radi malo pjevanja joj,mamo maice.Morali bi ovi poslušati tu pjesmu.Ništa ba strašno.I religijske obilježja ima.Zar crven fesić nije odlika godpodstva svih muslimana kojima je stalo do džamije? Jeste.ne znam vam ja šta se onda oni ljute na siroticu, ako koji put od srca zapoje.)

3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.

3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.

3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen.

(Konta Deba da su se ovi malo prešli u računici.Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje sva tvrđi i neprobojniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.

A to nije svrha rodnice.Ona bi trebala da se … i rađa,pa opet rađa,i samo rađa.Ovo sam dobro izveo nisam mislio šta treba da se ,i da se… prije rađanja.Jok,nek oni kontaju.Vidi,izujem ti lakovane mokasine,onom slunti Adamu ,što izdade nam pramajku Evu i namah pobježe u raj,nikakve kazne.Ovoj jadnici svaki belaj natovariše.Znam,nije to ništa.Čito sam još će joj grijeha natovariti.Ko ona onog blećka na anamo onaj grijeh navela.Jadniku se to nije mililo,ne bi on.Jes, kako ne bi!Zato ću ja sada prišapnuti ovoj mućenici,da niko ne čuje:

-Naj ti je bolje,malena,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu.)

Deba će glavnom od konzilij,na glas:

-Ovo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.Zato dajte mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sva četiri stađuna.Ono kad se steknu uslovi.Nisam mislio sada. Ih, kakvi ste odmah se narogušili i za svaku riječ bi insana u pržun.

Odjednom se pojavi cvijetni semafor na kojem piše:

Interludij

Odjednom Deba osta sam.E jesu ovi anđeli plaho društveni.Nije ni čudo da ih na zemlji ne viđamo.

Ode do bijele rječice,zahvati rukom tekućinu i :

-Bogami ovo je pravo mlijeko i još bolje.Ovako dobro nikad u životu nisam kušo.

Poslije ode do stabla svake voćke koju je  na dunjaluku žmario.Prvo do zerdelije,pa do dudova,hurmi, ašlame, kajsija,malina,jagoda,kupina,pa navrati do bostana.Jede Deba ne mre prestati.

-Šta će ba, insanu bijeli bubrezi ili brizle pored ovakvih slastica.Baš smo mi insani hajvani.Ma kakvi hajvani.Oni se bolje od nas razumiju u trpezu.Mi navalili klati hajvane ,živa bića  koja osjećaju i koje boli sve što i nas.Samo radi ćeifa ih tamanimo .Zaboravili   druge ljepote koja nam je Milostivi Bog podario.

Ode Deba da vidi kaki je ovdi med.Kuša i :

-E,moj Lenji,brate moj.Gdje si sad? Ovako nešto ti, kakav si smotan,nikad u životu nećeš kušati.Kakva klipača ili druga cuga. Bakrači. Joj da mi je samo mala flašica , ma unučića da ti ponesem ovog abuzenzi pića.

Zatim je zalego u polju ljubičica bijelih i plavih.One ga opile i on bi da spava i misli možda se ne bi trebo vrnut dole.I konta ovo je prvi put u životu da se najeo i napio od onog dana kada se kući od  njenog  vječnog kamena kući vratio.

Još samo da mi je,  da mi ona dođe.

Blagom milovanje mu mrsi kosu.

-Mili moj, zvao  si me.

Srce mu stade.Duša mu pleše.Njen glas.Okreće se i vidi je.

To je  Ona  .upravo onakva kakvu je pamti. Mila druga i ljubav njegova. Prekrasna djevojčica i duša njegova.

Sva u prozračno bijelim velovima,vezenih sa svilenim nitima duginih boja. Kosa joj leprša na vjetru, iskri iako ovdje sunca nema. Oko kose zlaćano cvijeće vijenac pravi. Ljubičaste oči iskre dubinom istine i dušu mu upijaju.

Prima ga za ruku,na lice je nježno i bjeličasto  stavlja i ljubi je.

-Hvala ti mili  . za svu ljubav koju mi daješ.

Deba poče da plače.Vrištao bi on,ali zna ovom mjestu to ne priliči.Plače Deba ,zna mora se dobro isplakati. I isplakao za čitav život. Onaj jedan jedini put.

-Mila moja,nedostaješ mi.Šta ću ja bez tebe?Sam sam ti mila i uvijek tužan.Svi nekog pored sebe imaju,a moje srce samo tebe traži.I ne nalazi.Molim te dozvoli da ostanem pored tebe.

-Znam blesavi moj dječače.Ali nemoj više tugovati.Sve će biti dobro. Ili neće. Ne smijem ti ništa reći ni obećati. Život ide dalje. Meni je ovdje dobro. Kreni i ti dalje. Još samo malo patnje i samoće te čeka, pa će sve biti dobro. I  ja ću uvijek samo tebe voljeti. Tako nam suđeno.

On joj htjede mnogo toga pričati,ali mu ona prstić na usta stavi:

-Znam sve što ćeš mi reći. I mene je sve to boljelo kad sam došla ovdje. Sada više boli nemam.

Malo sjete osjećam , zato šti mi se ti svojo,m tugom mučiš . I drži se onih svojih mahnitova. Dobri su oni i nisu budale. Svaki svoju bol prti i čuti je. Blentovštinom je liječe. Nekad prekrdaše, ali im ovdje niko ne zamjera.

Još jednom mu obadvije ruke na svoje lice malo stavlja. On osjeti dvije suze tople i blage,po jednu za svaku ruku njegovu, željnih njenog milovanja Deba se pita , zar i Meleke plaču.

-Moram ići sada. Evo konzilij se vraća.

Ona skida cvijetni vjenac sa glave , raskopčava ga, poljubi ga jednom.Daje i njemu da ga poljubi na istom mjestu i   oko vrata mu ga kao ogrlicu zakletve i vjernosti kači.

I nesta.

Deba je u bunilu.Da li je ovo  san i java. Ali zna , da  je ovdje  sve moguće. Misli na one ručice male, na one dvije suze tople i blage. I želi tu  dobrotu djevojčice svoje,  jedine ljubavi.

Nije ga više briga  za konzilij i stvaranju anamo one.To će se samo po sebi srediti.Ne treba im on,bjelavski mahalaš,blentovija.

On hoće samo da o svojoj djevojčici misli i sanja,i da je voli. Miluje lanćić od cvijeća i ponovo plače. Plače i misli odakle čovjeku ovoliko suza.

Voditelj simpozijuma tiho najtiše,da ne poremeti Debine tanane snovi,nastavlja:

-Najkraći mogući sažetak uputstvo za fiziologiju radnice, pardon rodnice:

Vagina ili venerin brijeg

(Oda Đardinu oliti Đul bašči )

U pripremnom periodu ženska insanka je odbijala plođenje i razmnožavanje , jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma , zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine .

Čudimo se njenom htjenju , a nije ni  okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja.

Ona energično kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa. To joj prvi grijeh bio. Zagovaranje kocke.

Muški član insanskog roda nije imao prigovora , pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan. To je staza jedan koja vodi insane  u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je  :

-Nisam lud , neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.

Deba u sebi konta , ne smije da komentariše , zekum  ga malo poremetio i zabrinuo:

-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit  bračne  zajednice . Kako bih ja za đardinom letio , brzinom   anđela sa najviše krila i milu Evu zaštitio.

Skoro svi anđeli , u tren ga mrsko pogledaše . Oni što se nisu mrgodili bile su anđelice.

Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti. Ovi čitaju misli. E to ćemo još da vidimo. Ne znaju oni s kim posla imaju. Može on ne misliti o ničemu , ako treba i godinama . Zapravo on ne misli već deset godina. Ono što govori nije govor njegovih misli . To je govor navike .

Mora se živjeti. A kad živiš , moraš poneki put i progovorit . Zato mu se Lenji najviše sviđao. Taj ne pokazuje da li zna misliti, a ni govoriti. A i aa –   je najumniji fazon od njega  koji je čovjek mogao skontati. Lenji ga mnaksimalno koristi.

Ženska insanka odbija bilo kakav dogovor. Kaže ni mrtva ne bi pristala na jednomjesečni takar. Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:

3.l.  Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou , pa dok ih život ili smrt ne rastavi , uz slijedeće uslove:

3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio ,  sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.

3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćom i izdržljivijom ,  da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.

3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kraćem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.

3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:

3.2.a . Održavanja, odmaranja,i ostale potrebne servisne radnje  će se odvijati u  mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.

Opet neko dobacuje:

-Tada nić takar, pogano je.

Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:

-Ovaj se na vrijeme pojavio, da preuzme moje zasluge..

3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana opaska predlagača ) ženski insan će imati manje ili više obilnih krvavih  i bolnih  izlijeve i procese , kojim se čisti nečisto mjesto.

3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štetnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih otpadnih jednoćelijskih zaraznih organizama.

– Joj, mamo mamice to je četerese/pedeset dana posta bezmozgašu, valja to izdurat. Neki neće moći, oni pogani.

Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.

3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno mora povući penalne posljedice:

3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen, a  koji će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih ; sve zavisno od časnosti ženskog insana i vaktu prvog pokušaja plođenja..

3.3.b Menstruacije će biti jako bolne a intezitet bolova će zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca, što će se u post festum periodu naučno elaborirati.

3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajašca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstrualnog ciklusa, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija i nema zaštitnih olakšica.

3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koji se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.

3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak  kušnje i opomena insankama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici ,  utoliko manje čvrst i manje bolno induciranje otklanjanja  himena. Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa , himen postaje tvrđi i bolniji. Nekad nikakva bušilična , a ni laserska platforma tu ne pomaže.

-Naj ti je bolje, ha se mogneš prifaćat za šteku, ada te ruke i noge ne bole , tinamah  u tanadarli mahalu.   Debina interna opaska kao znak punopravnog  učešća u radu  konzilija   nije ušla u zvanični elaborat. Inače tandarli mahalu su kasnije neuki zapadnjaci pogrdno i neukusno nazvaši štrafta.

Ovaj ekspoze  već prevršio svaku mjeru. Oduljio se ko teravija ili misa vehtih svještenih lica . Možda nekom od pučanstva postalo  dosadno, jer se procesuiranje i objavljivanje znanstvenih  činjenica i dokaza odužilo. Zato dajemo mali intermeco. Kafa , iće , piće  po mogućnosti , potapšati ljepši pol po četiri stađuna i malo ohanut. Ako i ne ohanete , mora da ste skontali cilj  natuknica iz ekspozea . ( Svala čast!)

Oda Đardinu oliti Đul bašči

( Vagina ili venerin brijeg )

Vide zagorjelići mlađani nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.

I Pametnica ga  smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije. Dogovor i zakletve pale. Suze radosnice samo što ne potekoše.

Isto veče, Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave na rame i pred penđere neminovnice ih natakari. Nema veze što su basamci sto pedeset kila nettom  teški. Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe. Pitajte cigane. Dobro poneki fasuju kilu. Pa,šta? Sitnica u ime ljubavi!

Sreća drugi sprat bio, jer  Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja. Natandario Deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci. To im bio znak slobodnog prilaza đardinu. Nešto ko bijela zastava. Đardin se predaje.

Za inat , tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio. Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala i dozivala. On svako malo   saću ja, pa zakunjo. Ko fol u fotelji spavo.

Imo čovjek ponos. Nekad njegov najbolji jaran, u ovi beterni vakat ga uveliko počeo izdavat. Sto posto okrenuo leđa jaranstvu. Ni da trzne kad ga žena pomilki. Eh, nekada konta on! Žena me po kosi  pomilki a moj me jaro u prsa busa. Sada mi žena jaru miluje  ,meni se kosa na glavi diže. A jaro se snuždi , samo što u zemlju ne  propadne od sramote.

Žena vidi nema fajde, ode na spavanje. Domaćin zaspa, jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena, haman ko na Igmanu četeres druge . Mrazište pravo.

I drugu veće ,  ista meta , isto odstojanje. Konta Deba,  ako ovaj takar ovako nastavi , moraće hodži ići da mu kaki zapis  zapiše ili stravu slije. Ili u tuberkuloznu bolnicu , da mu ljudi tuberoze na poklon nose.

Nije trebo ići hodži . Otac Pametnice  a  Nevoljnice  po baksuzluku , nekom po rahatluku , slomio obadvije ruke i obadvoje noge.  Glavama mu ništa nije bilo. Ona veće , bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage. Ona druga, manja, bez mozga i  meka ko duša, ništa joj ne mre biti.

A kako se nezgodanje desila?

Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti. A kad vanka pod  komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne  stepenice . Nigdje dim da osjeti , a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o  crvenom fesiću.

Radoznalost prije svega i on namah izleće vanka , pa  se pope na basamke , sve do trećeg sprata.  Proviri kroz prozor. Kad ono , kukala mu majka , imo   šta vidjeti. Ibro Piljak , higijenski tehničar naših ulica Ciganski buljubaša i prorok , a  i naš drug , isuko jatagan , i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage  suče komšinici, a ona pjeva či pjeva , više svrkuće : crven fesić u dragana moga , joj mamo , mamice.

Komšinica okreće glavu ka prozoru ,  čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi. Komšija što je gledo, gledo. Ovaj put i nikad  više neće. Hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.

Isto veče leži jado na bračnom krevtu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa, sa naglaskom na  joj, mamo,mamice. I to već treći put.

Uđe mu žena nosi čaj od kamilice da očajava.

On je pita:
-Jel nam to kona kod ćere došla?

-Kakva te kona spopala, ko da bi ja tu uspaljenicu pustila da  se druži sa mojom curicom.

-Onda idi bona , vidi šta joj je , sve te zaziva.

-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi, evo ovog trena mamicu zazivala. Ne brini se, dobro je ona da ne može bolje biti.

-Nemoj tako, čuješ bona dere se ko da je neko na kolac nabija. Idi , umiri je, pomisliće komšiluk da je neko, nedo mi belaj mira, da prostiš takari.

-Ne boj se, ako hoćeš idi ti pa provjeri. Meni se ne ide u njenog slavuja gledati.

-Otkad ona opet  ima slavuja, zar nije lani crkno.

-Taj  iz kaveza je crko, ali ovaj je drukčiji . Ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.

-Ženo mila, jesi li ti šta popila, ja te večeras ništa ne frštuljim. I molim te počeši me ,ovdje na vrh lumbalnog  gipsa sa abdomenalne strane , aman do anamo onog.

-Ne pada mi napamet .I mene odavno svrbi , da lijeka ne mogu naći, a ti ni mukajet, ni da me počeškaš bar jedared.

Izađe ona, prije toga heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije. Možda je uputi na lijek za svrabež .

Sve ovo se desilo one zime kada je Deba prestao mrziti zimu.

Ali prije toga, kada je zimi spavao zimski san, Deba  često i po tri dana nije oči otvarao. I tako on usni jedan san , koji je trajajo još jedan dan. Tako je Deba postao unikom koji je iz čista mira prespavo četiri dana.

Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan , kada je počela basna o đardinu.

Ne znajuć kako  Deba se našo negdje u nekom ogromnom, bjelkasto plavičaston vrtu, vrlo ugodne svježine , punom rijeka i potoka  , cvijeća , behara i bulbula , a bome i hejbet voćki i povrćki. Nagledo se on đardina i đardina, vako i nako , ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio. Zino Deba , zaprepastio se.

Čuj molim te , on Deba , zino i zaprepastio se. Ne mre to biti. Tu se nešto ogromno dešava.

Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima, sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu , hladovinu prave i pitaju ga:

-Gdje si ti , docniš ? Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet. Sve možemo, ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.

Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…

-Nisi još , a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.

E ,  jesu mi ovi anđeli baš pametni . Čuj molim te! Nisam se ni rodio , a oni ne mogu bez mene započeti , to što trebaju započeti.

I tako je započela Netipična basna o Veneri.

Valja je i nastaviti.

Tačka tri: Poz…

-Čekaj malo!

Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:

-Imali ovdje kakva me'ana da se havlja , ja prigladnio, oduljilo se . Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle . Mogu i janjeća rebarca reš pečena. A valjala bi i koja klipača.

-Žao nam ovdje toga još nema. A neće ga ni biti . Idi , uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog. Na onaj treći se ne zaleći, od medenog je vina koje ne opija . nNećeš se moći odvojiti od njega , znači neš se ni roditi.

-Vi to ozbiljno? I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.

-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati , jer ne znamo šta si sebi odredio.

-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješano , pa onda po oke janjećeg buta, sahan sogandolme , jedan zvrk bureka , po kile ašlama , dvi tri oke karpuze ,tepsiju baklavica i ružica , zalijem kojom … Ono što uz to ide ovdje ne smijem pominjati. Kažu grijeh. A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga o usta , a i preko usta.

-Šuti čovječe dok nisi ograjiso. Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda , nego da te zapadne plod zekuma.

-A šta vam je taj zekum. Da nije keki zec na ražnju .

-Zekum  je gorki kaktus , od kojeg se ne možeš najesti i  žeđa a vode nema.

Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:

-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.

Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:

Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij – insani , konkretnije insanke. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:

Oda Đardinu oliti Đul bašči

/ Vagina oliti venerin brijeg /

Ova basna je zabilježena u osvit rađanja matrijarhata. Govoriće se o malenoj predivnoj i nestašnoj zvjerčici. Zvjerčica ima nebrojene, prelijepe osobine i samo par onih, nažalost neophodnih i ne tako najpozitivnijih  karakterizacija.

Ispredaju se bajke o prelijepim đardinima i đul baštama. Svaka bajka ljepša od ljepše, poneka i nije. U onim lijepim i prelijepim sve je savršeno, dosta čedno i pomalo nestvarno. Tako i treba biti.

Ipak moramo biti realni i reći ,da je ono što đardini i đul bašte pružaju, može biti i prelijepo i savršeno i čedno i pomalo nestvarno; ali ponekad i nije.

Da se ljepota sagleda u pravom svjetlu moramo početi priču ispočetka.

Stvarali se životi i prvi parovi, Adami i Eve biljnog , hajvanskog i insanskog roda. Na kontrolni pregled svi prozvani dođeše. Pregleda ih glavni hećim među anđelima ; notaru diktira, polazimo od nižih ka višim oblicima živoga  života (!?):

Tačka jedan:

-Pozvan je biljni svijet da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

Konzilij jednoglasno konstatuje da je biljni svijet pregledan i utvrđuje se da mahane nema. Zapisano je da je mnogobrojan, raznovrtsan i prelijep, milijarde boja, mirisa  i nijansi ima.To im je dato zbog njihovog hendikepa, nemogućnosti kretanja. Da bi se insani i hajvani  nesvjesno zaljubljivali u te ljepote i pomagale im u takarli ,odnosno oplodnoj priči..

Ali sve svoju svrhu i cijenu ima. Razum im je nižeg nivoa,kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho , ko za sebe ,  dodaje: možda. U ljepoti i svršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.

Svaka biljčica, travčica, cvjetić ili drveće visoko, čak i amebe i protozoe,  plodit će i razmnožavati o svom vaktu i sredini kako se to zapovjeda. Pošto su mahom nepokretne hajvanima i insanima je naređeno,  da im zaradi lakšeg života svu potrebnu pomoć pruže.

Prigovora biljni svijet nije imao.

Biljni svijet može krenuti ka izlazu broj tri ,  prema stazi broj tri koja vodi u raj. Bez prtljaga ,molimo. Tamo imate sve što vam treba.

Tačka dva:

-Pozvan je životinjski svijet da u redovima, po vrstama , podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je životinjski svijet pregledan utvrđuje da mahane nema. Hajvani su malobrojniji od zelenjave, raznovrsni i sasvim pristojno lijepi. Zbog svojih zadataka, potreba i pokretljivosti nije mu se mogla dati ljepote i boje biljnog svijeta. Ali skoro da su tu negdje.

U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavati, kako je to kome u posebnim uputama dato i zapisano. Data im je snaga, brzina, prilagodljivost i veći stepen razumu od onog biljnog, kaže hećim i ispod oka u konzilij gleda i tiho , kao za sebe , dodaje: možda, možda. U ljepoti i savršenstvu svome plodit će se i razmnožavat, kako je to kome uputama dato, određeno i zapisano.

Svaka životinjica, zvijerčica i grdosija plodit će se o svom vaktu, u jednom odabranom vaktu ili već kako je to zapisano; ali samo u jednom mjesecu godišnje. Svaka iznimka se strogo genetski kažnjava. Hajvani će biljnom svijetu pomagati, a njima insani zarad ugodnijeg života svih u ovom predivnom kolu života.

Neko iz konzilija dobacuje: Nema takara međ’ vrstama.

Glavni hećim se unezgodio zbog upadice koja ne pripada okruženju pa zaboravio aminovati,misleći da se podrazumjeva.

Prigovora životinje nisu imale.

Hajvani, mogu krenuti prema izlazu broj dva odnosno prema stazi broj dva koja vodi u raj.

Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.

Jok,boni  morali smo je tako započet. Da smo rekli da je Deba sanjo,vi bi pomislili sada će pa sad , on neke svoje takarli bisere nizati  ili barem neki ekspoze za desetku proturat , pa bi možda počeli štajk nečitanja. Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje. Što se započne mora se završiti i svršiti , a i ponoviti ako treba i opet i opet, ako se fulalo.

Mi sada ne mislimo na čitanje, jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin. Ide on blistav i cvijetan, miris se mahalom širi u mozak načisto buba. Joj kako su te žene čarobna , raskošna , jedinstvena i neponovljiva bića .

Bilo je to jedne kaharli zime. Snijeg zapo do za vrata, pa presto. Pa zahladnilo. Pa ope zapado i zapo do preko glave. Zaledilo tako da su Bjelavski mraz i onaj  iz Sibira postali mrazna braća.

Ako je Deba išta mrzio te godine, onda je to bila zima. Nije je mrzio kao stađun. Nikako, nije mu to bilo ni na kraj malog mozga. Ova ga zima  naopako zatvorila u kuću, a njemu đardini u glavi. Kako ne bi, jako mu je devetnaest mubarek godinica. Skoro ni punoljetan nije.

Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:

-Šta ćeš ti sa životom svojim? Školu nisi završio, posao ne tražiš , samo ti se neke stvari , bezbeli nevalajste , po toj pupa havi od  mozga vijaju.

Majka ronda, njemu miris đardina u očima, otac šuti, u plafon zuri. Vidi Deba i njemu se baš te iste   stvari po sijedoj blentari motaju. Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post. Nisam zloban, kaže Deba sam sebi, ali tako to ide. Otac pred penzijom, sin ide zanate kaliti. Što više šegrtluka ,  to bolji majstor života. A ova zima ne da zanat kovat i nauk primati.

Kako mu dosadno bilo ,on bi u hodniku klekno na koljena i  pušto i brojao vjetrove. Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u sjedalicu i rekla mu:

-Nosi taj smrad iz kuće.

On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin. Tuga ga sahavata. Đardin bijel i gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje kokare. Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.

Ode ti on do drugog halvata, pa do trećeg , gdje god kreneš tamo te dočeka  ista hladnoća i gologuzavost. Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo , ko vanjska  šteka na minus četeres četiri.

Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat. Majka na vrata i pita djevojku:

-Imaš li ti papir  da nemaš svrab i da  takar možeš rabiti.

Djevojka iz fine porodice bila, pa ne razumije riječ takar. Deba joj šapće  ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.

Djevojka jasno  nema papir i Debina mater joj reče:

-Popi tu kafu i sikter. Kad nabaviš čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.

Donese Debina izabranica papir da nema svrabež.  Debina mater će ga hladno odbiti .

-Imala ti svrabež, il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti. Vodi ga svojoj materešini. U mene se bez pravog papira   nećeš svrabinjati.

Dobri je Debi, preko neke mazne sestrice, nabavio neki  papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića,   na kome piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje češljuganje ili medicinski:

-Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus.

Neminovnica i Deba u radosnom behutu, trk kod njegove matere i papir joj pod nos poture.

-Nije bona to niki papir. Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem. Njemu iz očiju takar viri , a bulbul mu  sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini. A jopet, doktorski papir kod mene ne igra niku igru, samo oni sa muhurom vlasti. A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija ,barem, ne zaposli. Osim toga za takar vam ne treba nikakav papir, jal ga bude , jal ga ne bude. Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila. Nego ako joj se toliko primeračilo, pametnica će smislit nešto.

Dobro je ,ona mu jedina prava ljubav i blentavom životu bila. Normalno,poslije njega samog i one o kojoj nikad nije pričao. Čemu. Ništa se ne može vrnuti.  To je  skoro djetinja ljubav bila. Prvih jutroklik dana njegove mladosti. Onih nezgodnih dana , kada bi se i po blatu valjao samo da dokažeš koliko voliš.

I nije mu Ankica  srce slomila.Smrt One  mu je dušu zaledila i srce na ledene komadiće isjeckala.Mi mislimo da nije,ali nećemo sudije biti,nije naše da sudimo,prestali smo od one noći pamet prosipati.

On otišo u vojsku,u Šabac.Njemu drago srce mu ko tenećka.Međ’ Ibrine,međ’ naše, međ’ svoje ,međ cigane došo, one  čivijaše šabačke. Prije tog veselja , on tri godine Ankicu učio šta je sledovanje i fasung, capin i bosanski grb, jastuk i šilte . Domaću radinost i sitne vezove  joj u najljepšem svjetlu prikazivao, aman o svemu, onako svojski, mahalski, haman Bjelavski.

Ona pojma o tom svemu nije znala. Jako u Sarajevu došla. Otac vojno lice,kapetan iz onog pravog, a ne našeg latinluka. Naš se Latinluk  posevdisao, pa ga pravi nije begenisao.

Otišo Deba    u vojsku i ona ga prevarila.

Čekala bi ga ona,vjerna bi mu bila,ali čula prevario je sa nekom cigančicom,vatrom živom.Nije se Deba nikako mogao opravdati. Poslao nekom „drugu“  haber, kako se provodi i na sitnu knjigu sve stavio.Drug nedrug ispo ,  pokazo ćitab  Ankici, mislio se ovajdisati, znao kako je Ankica ljubomorna bila. Ona ni mukajet, nit komentarisala, nit haberliju pogledala.

Samo se okrenula , vrata mu ispred nosa heknula i u kuću ušla.

Danima i danima plakala,život na koncu nosila,zamalo izvisila.Ipak dijete u noj nije se dalo.Ne , nije trudna bila, što bi neki zluradi odmah pomislili. Bez obzira na nauk ona je devetnaestogodišnje  dijete bila.

Dobro razmislila i prevarila ga . Preporučeno mu pismo sa slikom poslala.Nikad više Debu ni čula ni vidjela, pisma njegova ljubavna u smeće bacala. Bolilo je srce, bolio je Deba , a    je navjerstvo je najviše zabolilo.

Na slici ona i novi zagonđija,neka hablečina vidi se.Podficirski sin.Natandario na se , šinjel očev. Jel’ to svoj klitorčić u vodnika samoproglasio, ne zna se.

Udala se Ankica vrlo brzo za njega.Nije to trajalo ni godinu dana. Džab’  džabe ti, nauk je nauk, ne m'reš  bez nauka.Razvela se i  nakon dvi-tri godine za pravog se udala,troje djece izrodila,sa ratom se iz Sarajeva iselila.

Mnogo se dobrih i nevinih ljudi za rata iselilo.Sve pamtimo. Glava boli, što kaže Mojsije.

Tuga je to. Rodiš se živiš, škole učiš, zaljubiš se, voliš ko konj, ovce te ko delfina vole.Ti uvijek u nekim svojim đulistanima  i stađunima, tisuć puta bolerao, balada, ktomu,  srce pjevalo slamalo i skršeno bilo. A opet od te  ljepote se umire, kontaš i ako rikneš  samo te odatle u đardinstan mogu prebaciti i sve opet ponoviti.

Jok ne dadoše maloumnici, velikog uma nikad nisu imali, ni nemali do vijeka.

Fijuu, njiha,gruha,beee.Donese nam rat genocidna Sanu sorta.Il’ nas nestaše il nas protjeraše ili pobiše. Malo dobrih i nevinih na dunjaluku osta.

Deba neosjetljiv kakav je bio, haber i sliku primio znanju.Ni jedne , kažu nije reko.Isti dan organizovao  feštu u šabačkoj jatagan mali,sa onom svojom cigančicom i njenim.

Tri dana ga nije bilo u kasarni.Biriko se sa garavušom ko da mu je poslijednja u životu.Cigančica samo cvrči: joj mamo mamice. Čitavu jatagan malu uzbunila i drugi se posla prihvatiše. Vrišti ulica Cicvarića uzduš i poprijeko. Ne m're Šabac spavati . Sve se živo pobunilo.

Došla narodska vlast u patrolnim da ispita bunu.Ne vrnuše se.

Vlast drugu patrolu.Ne vrenuše se .

Kad nesta i treća  patrola, poslaše vojsku.

Vojska se vrati zdrava i čitava.Podnijeli raport:

-Patrole se zapile i baildisale.Mislile se ovajditi.( U zagradi dodato:Jes ko da čigančice šljive plavce.).Nema nikakve bune,samo se ženski svijet pomamio i kuka i leleče :

-Joj,mamo mamice.Nema potrebe za uredovanjem

.

Četvrtog dana Deba ,vadi šlajpek ,izvlači sve penezi i reče svojoj garavuši:

-Kupi sebi neku veselu haljiku sa tisuću ruža,nek plešu sa tobom,mila. da te na me ,baluju bjelavskog  podsjećaju

-A što ćeš ti?Vidim da si mi svu gengu dao.

-Meni neće trebati.

Ni završio nije , namah ,  hek , bajonet u đigerica. Direkt. Po sred sride. Dobro mu došla đardinska praksa.

Bajonet je Deba u đigericu hekno, pa ga pricrvljio, kako je to on znao i govorio. Svojski . Ni jekno nije.Kažu carski rez na pogrešnom mjestu izveo. Jadnik, a ni trudan nije bio. Čak  mu ovaj puta nije palo na um da se prejede.

Kažu ni jekno nije. Samo je šapto:
Nek boli , samo nek boli…

Hoće on;dvoje se jednom našlo,pa se nije našlo.I ovo njegovo je tako bilo.Dvoje,jetra i  bajonet se jednom našlo,male se pricrvljili,pa se više nisu našli.

Valja ova Lenji? Volio Lenji pomalo rendeto Debu. A i Ciganima nije mane. Nije se Deba ni dušom rasto , oni mu zapjevaše.

Joj majko moja,bolji,kako to bolji,ajlele,ajlele,

Joj sele moja boli,kako silno bolji,ajlele,ajlele

Što je iz kasarnu nama moro doći,ajlele,ajlele

To su  prave jebade ciganske noći,ajlele,ajlele

Konji umorno stoje i neće da radu

Jerbo more ih žeđu i gladu

Djeca bele kokoši kradu

Debi nožekan za đigeru dadu

to je ciganska noć.

Hop,hop,hop

Šta mu bi kuku lele

I jopet ajlele,ajlele

I op,op,op ,hek-hek-hek

opalllaa. Heeek.

Otpjevaše cigani pjesmu do kraja.Ne metnuše mu zlatnike na oči. Kontaju ne bi ga izvadili kod lađara. Ovakve ne primaju ni sa vrećom dukata. Ko im kriv što naletiše na svoju ruku sa bajonetom. Jazuk bacat zlatnike. Žao im Debe ko da je njihov. Ipak zlatnici učiniše svoje i skontaše da nije njihov.

I bolje što se sam hekno. Inače bi ga oni nestali. Samo ga jednog dana ne bi bilo. Osililo se to momče vo Bjelave. Počelo mjerkat cigančicu , koja je tek prvu bindu na ma'alu izbacila. Da je po mirisu prepoznaju. Pazite se stiže nova koka  .

A bila je tek kokica.A i ona mu se sama od sebe ,   oko skuta počela uvijati.
-oće ti peva , oće ti igra, oće ti meša ,  sve za banku , mahalašu sarajevski…oće , oće da ti meša i džabe ako treba…

Za banku se tada mogo kupiti def, a kokica ga još nije bila zaradila. Niko ne da banku tek tako. Deba je htio.Imao je banki na pretek, za mnogo defova.

Ali?

Više mu nije mu zamješala. Ni zapjevala ni zaplesala. Ni džab džaba , ni za banku. Nije ni zaplakala. Nije imala vremena. Mješala drugome i plakala , za ljubav.

Krv se ne vidi. Ublijedio Deba,mrtav hladan, nije ga briga za đigeru.Čo'ek bi reko meit. I tek kada je krv prestala curiti i krug oko Cicvarića sokaka napravila , zovnuše pomoć sa srvenim krstom na bijelom autu.

Neko bi reko Ciganska posla. A nisu . To su najciganskija posla. Morali ga prvo protrkeljati.

Nađoše samo prazan takulin.Nigdje one njegove garavuse. Sjetiše se , Deba joj se zakleo na vjernost  do groba. A cigančice nikad ne idu na groblje. Osim o Đurđevdanu. A njihov je bajoneta odnijela.

Debi ništa  nije bilo. Jedva sebi došo. Unutrašnje krvarenje obilno nastupilo.  Prava  poplava u trbušnoj duplji, kažu hećimi .

Dvadeset devet šavova imo. Jedan falio do trideset. Vala mogli su  je još  malčice recnuti da zaokruže na paran broj.  Rečeno sve je u parovima. Nešto ovo nije u redu.

Ponovo zavirimo u Debinu jetru i vidimo , trideseti šav se sam od sebe pristavio. Sve nam jasno. Frka je onaj trideseti, parni , najsvjetliji, najkrvaviji šav. Lenji bi da nešto  lane , o sve se  vraća – nju pišemo. Nama se ne da,  dosadno je to.A i podrazumjeva se, u svačijem životu i misli.

Ibretili se doktori, vako nešto nema ni enciklopediji bratanica.  Lijevom i desnom se nogom po čelenki, po šabački desnom i lijevom, do pupka , krstili. Gazom nafajtali pet litri krvi , a ona i dalje kulja. Kažu bilo krvi ko sa dva zaklana kurbana.

Deba poslije pričao da je tu krv za dva kurbana nanijetio za Onu i Frku. Za onu jer je nije mogo spasiti. Za Frku jer ga ona nije mogla spasiti. Tante za tante. To se Deba za njih dvije htio iskrvariti  i iskupiti. A za Ankicu život dati. Sasvim realne opcije. Ali ispade, Ankica nije zaslužila njegov život, a Ona i Frka jesu njegovu krv. Kada bolje razmisli , to mu se čini najpravednije .

Sada je ostalo samo jedno pitanje . Kome pokloniti dvadeset devet šalova?   Onaj jedan ne da nikome. Malo je umoran. Neće sad o tome razmišljati. Nešto je umoran, a nije mu jasno zbog čega.

U komi, kom si kom sa; dva dana se Deba komiro. Sanjo Onu i Frku, Ankicu nije. Nikad nam nije ispričao kakav je  san o Onoj usnio. Nikad nam nije ispričo ni ko Ona , ni šta ni kako , ni zašto.

Dobro je što Deba nije tada  rikno. Vako nije tajnu o Onoj ponio u grob. Možda nam je jednom ispriča. Mada nas ta priča nikad nije interesovala. Jedino  ako Ona nije Ona. E, u tom sličaju svi bi smo se pretvotrili u uho.

A Frka mu u snu , drugačija , sva nekako  magličasta. I nema ni jednog đuguma. Blista i svjetluca: nježna, umiljate i prelijepa. U bijeloj anteriji sjaji , kao anđelak neki. I bolero pleše kad god je sanja.

Njen  glas mu govorio:

-Nemoj bolan sada mandrknut , bolje ti je. Pržun te garant  čeka, vrati se, načini koje dobro , možda hajruješ hladovinu.

Poslije tog sna se Deba probudio. Valjda jetra od života već očvrsla bila. Od silnog lokanja se  u formaldehid  fermentanisala.

Poslije vojske je samo Frku tražio. Nije je našao. Išo joj kući nema je.  Išo joj u štali, nema je. Vidio ljuljačka na jendom užetu visi. Valjda se niko zbog toga ne ljulja. Išo u Vranje , nikad čuli za nju. Kaže:

– Frka Mitina čerka.

-Nema ovdje ni jednog živog Mite. A o  mrtvima sve najbolje . Čak i kad ubiju dijete. Nije bitno, njihovo ili kukavičije. Maksumče je maksumče. Grehota na djecu ruku dizat. I na žensko čeljade.

Otišo kod Dobrog, ovaj mu reče .
-Da si ti živ i zdrav Frka se udala , ha  si sa Ankicom pošo. Eno je ima dvoje djece. Ne prilazi joj , zlo ćeš proći.

Jednom sreo Ankicinu najbolju drugaricu.

Ista Frka, ni tetka joj, pokoj njezinoj duši, nije toliko nalikovala.Bijaše to jedno ubavo djevojče vo Maćedonije.

Zemljotres proživjela, osam godina imala.

Mrkli mrak, nigdje zgrade, ni 85 posto drugih , totalka i nema ih više. Ona na petom spratu, na krevetu sa sestrom malom  se probudila. Četiri sata i 17 minuta bilo, tako joj rekoše. Tada nije znala gledati vrijeme na zvijezde.

Roditelji dva metra od njih vise, za lift se drže. Nigdje maknut nisu mogli, niti žele. Smrti i mokraće na sve strane.

Vlast reče preko hiljadu mrtvuh, dvjesta iljada duša bez doma ostalo. Dobra im procjena; Nešto više od od hiljadu mrtvih.To je 25.9o9 je manje kako vojskinog proračuna , nezvaničnog. I u pravu je vlast,broj poginulij je bio preko hiljadu. Dvije,  tri, desetina iljada manje ili više, gore – dole, koga briga.

Vrištanje,  jauci, lede djetetu krv u žilama. Sat-dva poslije dođoše crvena kola.  Jedva ih nekako spustiše. Zgrada zadrhti, stepenice nazad i sve tako. Dva sata ih spuštali. Kada su su ih spustili , ostatak zgrade se samo skljoko.

Tada prvi put oficirama dozvolili da mogu sami prekomandu birati  .Tako ubava dođe u Sarajeve,koju godinu poslije upozna poderanog jetronima.Uzeše se i još uvije žive nisu imali dijeci,abortirala ubava moma prije nego se uzeše.

Deba sreo Mirjanu Petrović u Skoplju, godinu dana poslije šabačkog , jetrenog karambola,ali poznavao je prije vojske.    Što ti je život. Deba moro otić u Šabac , zboksat se bajunetom u džigeru , bez veze zalutati u Skoplje  i tamo sresti ženu života sa kojom je plesu u Trasi i nije je zarezivo ni 0,5 posto.

Taki vam je život. Kao kružnni tok. I onda oni tvrde da zemlja nije okrugla. Jes kako nije . Možda je okrugla pa malo načoše, ali to  nismo ispitivali. Odakle nam vrijeme frajeri.ba. Uvijek smo imali preča posla. Đardin i tako to.

I Ona.  Nikad ne saznasmo jel naša Ona ona Debina Ona. Tajnu sa sobom u grob ponio. Mnogo, mnogo kasnije , ali prije mnogih od nas. Među prvima.

Deba nastavak

Mnogo se dobrih i nevinih ljudi iselilo.Sve do jednog insana pamtimo.Grlice mile posebice.

Glava boli, što kaže Mojsije.Tuga je to.

Rodiš se živiš,škole učiš,zaljubiš se,voliš ko konj,ovce te ko delfina vole.Ti uvijek u nekim svojim đulistanima  i stađunima,tisuć puta bolerao, baladao,ktomu  srce ko slavuj pjeva ,od ljepote se umire.Kontaš samo te odatle u neki drugi , trajni đardinstan mogu prebaciti i sve opet ponoviti.

Jok ,ne dadoše maloumnici,velikog uma nikad nisu imali.Ni nemali do vijeka.Nemojte kleti.Nećemo samo ovi put.

Fijuu, njiha, gruha ,beee. Donese nam rat genocidna Sanu sorta.Il’ nas nestaše il nas protjeraše ili pobiše.Malo dobrih i nevinih na dunjaluku ovom osta.

Deba neosjetljiv kakav je bio, haber i sliku primio znanju.Ni jedne ,kažu nije reko.Isti dan organizovao  feštu u Šabačkoj jatagan mali, sa onom svojom Cigančicom i njeniom čergom.

Tri dana ga nije bilo u kasarni.Biriko se sa Garavušom, ko da mu je poslijednja u životu. Ispade za bocu da je potrefio.Ona samo cvrči:joj mamo mamice.Čitavu Jatagan malu uzbunila i drugi se posla prihvatiše.Vrišti ulica Cicvarića uzduš i poprijeko.

Došla narodska vlast u patrolnim,da ispita bunu.Ne vrnuše se.Vlast posla drugu patrolu.Ne vrnuše se Šilju patrolu za patrolom ,sve zaglavinjale.Kad nesta patrola,poslaše vojsku.Vojska se vrati zdrava i čitava,malo oblokana ,ali šta se mere,vojska je to.To im ko neka zanimacija dođe.

Raport podnešen,malo krviduan i dvoslikičan:

Patrole se zapile i baildisale.Mislile se ovajditi.( U zagradi dodato:Jes, ko da Cigančice šljive grmalje u plavom ,što umjesto za anamo onog se  za vaspitnu palicu hvataju .) Nema nikakve bune,samo se ženski svijet pomamio i kuka:joj,mamo mamice,prava epidemija.Karantena izlišna,jatagan male su vijekovima izolovane u geta .Nema potrebe za uredovanje,situacije se smiruje.

Četvrtog dana Deba ,vadi šlajpek ,izvlači sve penezi i reče svojoj garavuši:

-Kupi sebi neku čipkanu bluzu i veselu haljinku sa tisuću ruža,nek plešu sa tobom,mila grlice. I nedaj nikom da ti otme proljeće tvoje.

-A što ćeš ti?Vidim da si mi svu gengu dao.

-Meni neće trebati.

I hek bajonet u đigerica. Direkt.

Bajonet je Deba u đigericu hekno,pa ga pricrvljio.Onako krvnički, kako je to on znao . Sigurno je sigurno , kod Debe je osigurano na Siguro.

Garavuša ne vrišti, Garavuša ne plače,ne maše rukama i ne jauče.Počeše se lijevom rukom iuza desnog uha.Dosjeti se.Sa zida skida gitaru rubinove boje što se kao ljuljačka njiše.Primiče se Debi u ranu ,u bajonet ga ljubi.Nježno sasvim nježno da ga ne povrijedi.

I zapjeva:

Ej Konjino,vranče Sarajesko milo

mogli smo se bar još jedared mamicati

ja joj mamo mamice a ti uh  uhkati

joj mamo mamice nije mi se snilo

Aj lele aj lele aj lela

bajunet hek hek hek

Ljeto je i avgustovski  mjesec sja

cigani plešu jadu se i životu raduju

šta sa mnom da mi snovi samuju

šta ti srce mili preda mnom taji

aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek

nemoj mi tu sada mrijeti mili moj

život samo jedan i mene  imadeš

nemoj smurti da mi ljubav kradeš

nemoj molim te crniti život moj.

Aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek

diž se mori mango sarajeska mila

hebeš štuke hebes žene hladne

sve su one tebe mojega gladne

ali ne dam garavuša ja ne bila

aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek

Završi moma garava pjesmu .Leže pored Debe, zagrli ga i poljubi ga u oči umorne.Ništa mu ne govori,pjesmom je rekla sve. Odjednom krik joj se otme iz grudi,prihvati se gitare i Debu iz sve snage po blentari heknu.I očaj mu virišti :

-Možda ćeš sada pameti doći, blentovija mila,Dvorjanine moj.

I poče da plače i poče  da vrišti  i  bježi preko praga, kroz Cicvarića male ,do na kraj grada i još dalje do Mišara. Leže na humku neznanog junaka ,sva u ljubučicama i plačući moli:

– Djede, mili, pomagaj molim te . Onaj tvoj blesavi unuk se zabajunetiro, posred đigere. Pomagaj nesuđeni rode, život mu o koncu visi.

Reče to i usni. U snu joj se javi sjedokosa starina neka.

-Dobro,poslušaću te. Samo u životu je sve dar za dar.  Bježi sada gdje znaš. Nije on tvoja sreća, već nesreća.  Ako ga tvoje oči bilo kad vide ,ograjisaćete oboje  i ti i on.On malo više , jer je ruku digo na sebe. Ti malo manje, jer čistu dušu imaš.

Doturi kažu carski rez na pogrešnom mjestu izveo. Jadnik, misle mahalaši, a ni trudan nije bio. Čak  mu ovaj puta nije palo na um ni da se prejede. Valjda je želio da uredan ode.

Hoće on svako malo; dvoje se jednom našlo, pa se nije našlo. E pa neka mu!  I ovo njegovo je tako bilo. Dvoje,jetra i  bajonet se jednom našli, male se pricrvljili, pa se više nisu našli.

Valja ova Lenji?

Volio Lenji pomalo rendeto Debu.

A i Ciganima nije mane:

Joj majko moja bolji kako to Debu bolji

aj lele  aj lele  aj lele,

Joj sele moja boli kako silno Debu bolji

aj lele hek hek hek

Što je iz kasarnu nama moro doći

aj lele aj lele aj lele

To su  prave jebade ciganske noći

aj lele hek hek hek

Konji umorno stoje i neće da radu

Jerbo more ih žeđu i gladu

Djeca bjele tice kokoši kradu

Debi nožekan za đigeru dadu

to je ciganska noć

nikad neće proć

Hop,hop,hop

Šta mu bre bi kuku lele

I jopet aj lele aj lele aj lele

hebeš štike hebeš mange

I op,op,op ,hek-hek-hek

opalija, samo jednom heeek

aj lele aj lele aj lele

hebeš štike hebeš mange

Otpjevaše cigani pjesmu do kraja, zasjedoše oko Debe i gledaju ga.

Bajonet do balčaka usukan u trbuh. Koji je to očaj morao biti , da se tupo željezo sa oštrim vrhom  zarije toliko duboko? Krv se ne vidi. Ublijedio Deba, mrtav hladan , ko da ga nije  briga za đigeru. Samo se blesavo ceri, htio bi da vrisne:

Ankiuce, grlice moja mila ,  evo,  hrlim tebi.

Ne može, glasa nema , a i krvnički ga boli. Da je znao da ovako bili , sjeo bi na fotelju i razmislio bi:

-Šta mi je činit.

Čo'ek bi reko meit, koji krklja.

Pogledašu mu takulin.Ne zbog dokumenata. Znali ga u dekiku, u damar, koliko se udomačio. Bara prazna. Jebo ga pas.Tek tada zovnuše vojsku i crvenu pomoć.

Neuki bi rekli, ciganska posla.

Ništa mu nije bilo. Jedva sebi došo. Unutrašnje krvarenje obilno nastupilo. Prava  poplava u trbušnoj duplji, kažu hećimi. Dvadeset devet šavova imo. Jedan falio do trideset. Vala mogo je još  malčice recnuti , kontamo mi, da zaokruži na paran broj. Zna on da je rečeno;  u parovima sve je.

Nešto ovdje nije u redu. Ponovo zavirimo u Debinu jetru i vidimo,trideseti šav se sam od sebe pristavio. Sve nam jasno. Mika je onaj trideseti, parni , najsvjetliji, najkrvaviji šav. Dva šava, ona j srcu i u duši radi Frke  ne brojimo. Ti šavovi nikad neće zacijeliti.

Lenji bi, da nešto  o onom sve se  vraća, pišemo. Nama se ne da, dosadno je to. Ima mnogo ljepših i tužnijih stvari na ovom dunjaluku.

Ibretili se doktori, lijevom i desnom nogom po čelenki, po šabački desno i lijevo, do pupka, se  krstili. Gazom nafajtali pet litri krvi ,a ona i dalje kulja. Kažu ,bilo krvi ko sa dva zaklana kurbana, devičija.

Deba poslije pričao, da je tu krv za dva kurbana nanijetio za Miku i Frku. To se Deba za njih dvije htio iskupiti, iskrvariti, ko kurbana sebe prinio. Nije uspio , a mahalaši ga nisu prozvali Jetrunima, jer nisu voljeli stranjska imena, a i ime je ženskog roda.

U komi, kom si kom sa; dva dana se Deba komiro. Sanjo Konzilij   i Frku, Ankicu nije . Nikad nam nije ispričao kakav je  san o Maci i Dijani usnio. Samo kratko komentariso:

-Rekli mu anđelli mili ,da Frki prenesem da se čuva trešanja.

A Frka mu u snu , sva nekako  magličasta, lepršava. Blista i svjetluca: nježna,umiljate i prelijepa. U bijelo anteriji sjaji , kao vila neka. Ali tužna, toliko tužna da su mu suze navirale ko potoci rajski. Toliko tužna da ga boljelo toliko , da bi ga , da je u snu   imo bajonet, još jednom   hekno. Ali ne u đigaru već u srce, direkt.

Njen  glas mu govorio:

-Nemoj , mamlaze,  sada mandrknut, bolje ti je. Pržun te garant  čeka, vrati se. Trebaš nam ovdje, da budalešeš i da se junačiš. Možda se iskupiš za neki drugi put.

Poslije tog sna se Deba probudio.Valjda jetra od akšamlučkog života već očvrsla bila, a nije joj se umiralo. Gdje će one silno iće  i piće ostaviti onim temo zveknutim bjelavskim jalijašima. E vala neće niko njegov tal popiti i meziti.

Deba nam pričao da je sanjao djeda koji mu je poručio:

– Ne traži Garavušu, ograjisaćeš.

Poslije četrdeset dana došo sebi. Nabavi električna invalidska kolica. Jedino se tako mogo kretati i pravac Cicvarića kvart.

Tamo ga niko ne poznaje.Kažu njima ljudi sa eletrikom izazivaju strah.

Ne pomaže ni:

-Romalen, čavalen to sam ja Deba vaš drug, Garavušin dragi.

Vrata se za vratima zatvarala,čak su se na prozorima kapidžici daskama zaklamfali. Jatagan mala zanijemila.

Tek na uglu ,u cvijetnjaku ,jedan  bijeli starac na koljenima kleči  i Bogu se moli.

Gleda ga Deba i ne može sebi doći. Isti on i u kolicima ručnim doduše . Za razliku od njega samo bijelu bradu ima , pola mu lijeve noge fali i moli se. A on se ne zna moliti. Ma naučio bi on , i htio je ,  al odakle mu vrijeme.

Zove ga Starina , pokazuje mu da se parkira pored njega, pa mu stade besjediti.

-Sinak moj, što je bilo bilo je i ne mre se izbrisati. Prenesi  Dobrom Dijanu smo uzeli , jer je čekao toliko turoban i bolan život , a on joj ne bi mogao pomoći. To je tolika ljepota i nevinost Božija bila da bi se sav dunjaluk nakačio na nju. I dobrim i zlim. Jednostavnije je bilo stvar okončati na dragonski način, nego pustiti da je kolju čitav život. Frku su slomili zvijeri i dobri ljudi kao ti. Nevinost je ponekad slijepa , pa se daje kome treba i ne treba. I zbog vas je uprljala svoju čestitost. Da bi je oprala, mora patiti i to debelo. Tako će ona misliti. Treba samo voljeti. Garavušu smo poslali sa čergom da malo luta i da te zaboravi. Unesrećio bi je kao i Frku i Ankicu. Više ne hodi tim putima. I ne griješi. Rode moj, nisi ti loš, ima još dobrote i ljubavi u tebe. Idi sad i pozdravi mi mi moje dvore, moje Sarajevo Grad Čednosti ..

Deba bi htio da plače, a ne može, progledao je. Htio bi da pita, a  ne može. Starac je nestao. Vidio Deba kako se sa neba spustile električne,pokretne stepenice i starac se polako u drvenim kolicima uzdigao u plavet. Okreće se okolo i htio bi da nekog pita:

-A šta sada mili moji? Kud ću ja?

Tišina i tajac. Muk i tišina. Samo zvrče električna kolica.

Poslije vojske je samo Frku tražio, nije je našao.

Jednom sreo Ankicinu najbolju drugaricu.

Ista Frka, ni tetka joj, pokoj njezinoj duši, nije toliko nalikovala. Ista Garavuša , ni cvijeće joj u kosi nije toliko nalikovalo. Bijaše to jedno ubavo djevojče, vo Maćedonije.

Zemljotres proživjela, kad je osam godina imala.

Zdrmalo na Skopljato po sred mrkli mrak, nigdje njene  zgrade, ni 85 posto drugih , totalka i nema ih više. Ona na petom spratu, na krevetu sa sestrom malom probudila.Četiri sata i 17 minuta bilo, kad je heknulo ;tako joj rekoše.

Roditelji dva metra od njih vise,za užad lifta se drže.Nigdje maknut nisu mogli, niti žele. Smrti i mokraće na sve strane.

Vlast reče preko hiljadu mrtvuh, oride dvjesta iljada duša bez doma ostalo. Dobra im procjena: Nešto više od od hiljadu mrtvih. To je za 25.9o9  manje kako je vojska izračunala, ono nezvanično. I u pravu je vlast, broj poginulih je zaista bio preko iljade. Dvije,  tri, desetina iljada insana manj ili više,vlast nije briga. Mrtvi su mrtvi, a na živima svijet ostaje.

Vrištanje, jauci,lede djetetu krv u žilama.Sat-dva poslije svanuća dođoše crvena kola. Jedva ih nekako spustiše.Zgrada zadrhti,stepenice nazad i sve tako.Dva sata ih spuštali.A njihove misli  ostale ostale na sedmom spratu zgrade,ni na nebu ni na zemlji.

Tada prvi put oficirama dozvolili da mogu sami prekomandu birati mogu   prekomandu.Tako ubava dođe u Sarajeve,koju godinu poslije upozna poderanog jetruonima.Uzeše se i još uvijek žive zajedno . I poslije dunjaluka.Nisu imali djece. Aferimi ! Abortirala ubava moma prije nego se uzeše.

Deba sreo Mirjanu P. vo Skopljato, godinu dana poslije šabačkog ,jetrenog karambola,ali poznavao je prije vojske,jedva da je zamjećivao.

Takav je život.Jedna se vrata zatvore, ukažu  se ona koja su čitavo vrijeme dobrodošlicom  bila odškrinuta.