Od srca
Sretan i blagoslovljen Božić uz puno sreće i zdravlja želimo svim pripadnicima Rimokatoličke vjeroispovjesti.
Neka slavlje traje!
No comments
Category Archives: Grad čednosti
Radujte se – Danas je Božić
Danas je Četvrtak 25 Prosinac /Decembar . 2025. računate po Isusu Hristu.
359 dana je poslano na zasluženi odmor.
A sve katedrale svijeta otkucavaju slijedeći praznik.
10.9.8.7.6
3.2.1.0 – Božični Big Ben otkucao do kraja.
Ponoćka je bila prelijepa.
Srca blažena i spokojna.
Duh Gospoda Jedinog je dotakao srca iskrenih vjerinika
Imamo vesele teme danas.Razlog za radovanje.
U mnogim domovima se i srcem slavi.
Nisu važna predubjeđenja, samo neka se slavi.
Ko slavi zlo ne misli!?
Božić je otvorio vrata.
Blagdan je.
Lica su vesela.
Slijede radosni dani kada se voli i prašta.
Svaki dan bi trebao biti takav.
Nije valjda dobronamjernost spala na samo tri dana godišnje?
Želimo radost u domovima. I u komšijskim. Uvijek i zauvijek,
Budimo prijatelji.
I ljudi, Bosanski,jugoslovenski , kosmopoliti…
Časni i ponosni.
Dostojni Božijeg Blagoslova,
Ljubi bližnjeg svoga…
Srcem Blagoslovljen i sretan Božić svim iskrenim vjernicima.
Od srca Sretan Božić
Danas je 25.Decembar / Prosinac 2025. godine.
Božić je – Katolički.
Blagdanski praznici vedri i snježni!
Nadamo se dobroj i mirnoj godini.
Rimokatolicima i svim onim koji slave Božić prema julijanskom kalendaru želimo
Sretan i blagoslovljen Božić.
*
Svečani je dan. Treba željeti mnogo , jako mnogo dobra.
Ne samo materijalnog.
Obilje zdravlja, lične sreće i svakoga dobra Nebo dariva svakog dana po svojoj pravdi.
Treba se mnogo moliti se za dobar svaki dan.
Moliti se da mir zavlada u svakom kutku dunjaluka.
Da ljudi ne čine zlo jedni drugima.
Da komšija bude sretan i da mu se krava teli dvojkama i da mu dom beharom i badnjakom miriše.
Činiti i poklanjati ljudima dobro koje sebi želite i imate.
Da ljubav Božija bezuslovno zaigra u svim srcima , u svakom domu i prema svima.
I da praštamo, bezrezervno praštamo i da se zlo vikad niše ne dogodi.
Amin Gospode Ljubavi i Milosti..
Bleki – Muzika od iskona
Neke riječi bole
a se srcu skršenom
nameću
sve počinje muzikom
tihom od iskona
iz duše nježne meni hodi
milina umu
tiho tiše i još tiše
otvara kapije nebeske
postaje jača jača
kao tam tam damara
u krik maglica se pretvara
srce ludi ludi
Bijeloj dami
san da zaludi
a vrisak od krvi
ništa ne znači mila
u nemaru tvom
idem dalje
do iskona do početka
jačam vrisak
i vrištim vrištim
da li sam dovoljno glasan
nisu snovi mila
muzika je čarobna
koja vrisak tebi
u ljubav hoće da pretvori
Sretan vam Dan Jugoslavenske narodne armije
U jednoj prelijepoj ljubavlju obasjanoj zemlji , u svakom njenom svjetlosnom kutku ,na današnji dan 22. Decembra se slavio dan Jugoslovenske Narodne Armije.
Bos. Jugoslavenska narodna armija
srp. i cg. Jугословенска народна армиja/Jugoslovenska narodna armija,
slo.: Jugoslovanska ljudska armada,
mak.; Југословенска народна армија.
Nastala je na tradicijama Titovih partizana I prve proleterske brigade osnovane 22. Decembra /Prosinca 1941.
Bila je dio jedinstvenih oružanih snaga SFRJ do njezina raspada.
Službeno je ukinuta 20. svibnja 1992. godine.
Neslužbeno je ukinula slovensko-hrvatska-srpska fašistička neman ljeta 1991. ubistvom rođene
domovine.
No , njen duh će još dugo moriti morbidne ubojce vlastite majke ponosite Jugoslavije.
Sretan ti jedan od praznika mila Domovino.
Pismo srećnoj prijateljici
Otuđili smo se Mila
Vrijeme neumitno produbljuje rasjed među prijateljima koji , nažalost , krenuše svojim putima.
Na znam ti je ono po mahalski , drito u sridu.
Mene su učile nježno i krhko , da ne povrijedim ženu.
Plaho je to biće , u povrijeđenosti može biti i nerazumno.
I uvijek budi iskren ma kolko boli nosilo.
Bol se može preboljeti , neiskrenost ne.
Pa , uz taj nauk šta mi preostaje?
Ne susrećem te , od dana kada je Usud rekao da moj prijatelj mora poći zanavik spiti.
Možda si dio krivice za njegovu smrt ili neke radnje prije smrti prebacila na mene?
Mene tvoja , možebitna ljutnja i možebitna krivnja pogađa , ali ja sam živ i mogu se braniti.
Šta sa mojim prijateljem i njegovom nevinošću.
Ko će njega braniti i u tvojim očima opravdati , ako neću ja.
Mila , prijateljice dugo se družih sa njim.
Nažalost duže razmišljah o „krivnji“ njegovoj.
Ne nađoh je.
Nije bezgrešan bio. Ali krivnju prema tebi ne nađoh.
Ovo će ti čudno zvaučati i mislićeš da sam neiskren .
Nije tako.
Molim te nemoj žuriti sa zaključcima.
Ja volim polako pričati , kao i mezetiti kao i …
Olimpijskih godina on je radio u pokrajini.
Ja organizovao sebi neki posao u pokrajini.
Zaboravljaš mila , koliko te volio.
Svaki rođeni mahalaš je bio harizmatičan ,
Poneki od njih su Mali prinčevi bili.
I anđeli.
I tako nas dvojica upadosmo pokrajini.
Pokrajinke ka nama. Ne daju disati.
Mi bjež u Sarajevo.
Ima on svoju ljepoticu , svoju malu princezu.
Neće on prljati ljubav svoju.
Nikad ti nije pričao koliko je puta na letu za Sarajevo mogao zaginuti. Jeste, na letu za Sarajevo.
Jer on nije vozio za Sarajevo, on je letio. Tebi Prijeteljice mila.
Nije mogao disati bez tebe.
Jednom nam Rovinj službeno zapao.
Opet mahalaši i Nadaline.
I opet bjež ,let u prelijepi Grad čednosti.
Tako mi Sarajevo zvali. Zbog naših grlica.
I tako dvadeset četiri godine sna.
Sjeti se Mila prijateljice . Vrati se dan za danom.
Šta vidiš Mila?
Dva djeteta , dva anđela i mnošto snova i ljubav velika.
Držali ste se za ruku , poljubac ovdje , poljubac ondje i ono dalje , sve ljepše i ljepše.
Neću detalje , vaši su , a ja nisam voajer.
I dva djetata , dva prelijepa goluba dobiše svoja dva golupćića.
Sjeti se svih tih godina Mila. Prođoše kao tren , kao jedna bajka sanjana u dahu.
Onda dođe prokleti rat.
Šta će mahalaš nego Grad svoj , Bosnu svoju , svoje grlice braniti.
Mila ,
U mojoj porodici ima jedna priča o usudu koja se prenosi kroz generacije.
Osnovna bit je Pred smrt.
Smrt i njeno prisustvo se osjeća .
Hajvani se uznemire jer u njima instikt radi.
Insani su pobjegli od svoje prirode i u njima se zadah smrti maglovito javla.
Nisu svjesni da im je um pomućen. I lude i iz čista mira polude. I ne znaju šta rade.
Jednostavno izgube kompas. Sve u njima , čitavo biće ih boli.
Boli ih a oni ne znaju zašto.
Ne znaju da to smrt u njima rovari i pomućuje razum.
Neće ni smrt da život šapatom ode. Pruža životu da još malo živi , na brzinu se iživi,
okusi nešto novo.
Tako je to i sa njim bilo.
Nikad te nije prestao voljeti mila. I nikad te srcem i dušom nije prevario , Malena.
Samo se malo tužno i umorno osjećao , Pred smrt , predosjećaj ,
a ti nisi pored njegla mogla uvijek biti.
Eto to je prava istina.
Pisao ti je pjesme. Ne , znam da ih je ikad pokazivao.
Bio je mahalaš , a oni ne žele da im se zna da su poete.
Dunjaluk je sviko da su prvo mange , zavodnici i heroji .
pa tek nježna bića koja samo o ljubavi sniju.
Može se čitava bajka o vama dvoje napisati Mila.
Čemu ?
Volio te , voljela si ga ,voljeli ste se za dva života.
Nemoj se ljutiti na njega zato što ti je pobjegao.
Morao je. usud.
Oprosti mu.
Radi ljubavi i djece vaše.
I radi sebe Mila.
Lakše se živi.
Dopisano
Imaju i dvije njegove zabilješke iz pokrajinskih dana.
Ali samo za tebe su.
Žao mi a ih ne mogu objaviti prelijepe su.
Od srca sretna Hanuka
Sretna i blagoslovljena Hanuka svim pravovjernim Židovima.
Mone i Impresionizam
Klod Mone (fr. Claude Monet)
Rođen 14,novembar 1840.- umro 5. Decembar 1926.
Slikarstvo je u jednom momentu zapelo.Bila je to era nasumičnog odabira tema i stilova.Uglavnom već viđeno,reproducirano i bezlično.
A ,tada tiho,nenametljivo i neshvaćeno,javi se grupa ilizionista koji likovnu umjetnost dižu na nove,neslučene i nedostižne visine:
Camille Pissarro , Alfred Sisley , Pierre-Auguste Renoir , Claude Monet , Frédéric Bazille ,
Armand Guillaumin , Berthe Morisot , Edouard Manet , Edgar Degas , Mary Cassatt ,
Paul Cézanne , James McNeil Whistler .
Uz dužno poštovanje svim opredstavnicima impresionizma, naše srce je zeru priklonjenije Meri Kasat,Renoaru,Moneu i Maneu.
Danas je dan da damo neke osnovne naznake o impresionizmu i Moneu, najdoslednijem impresionističkom slikaru. Zapravo,impresionizam je dobio ime po njegovoj slici „Impresija, rađanje sunca“.
Nećemo se šaliti kada kažemo, da ni ne znamo po kojoj od njegovih Impresija je impresionizam dobio ime.. Mone je fascioniran Svjetlošću u čije je središte postavio čedo Božijeg stvaranja : Sunce.
Neuki pominju da su divizionistička tehnika i pejsaž njegova prava inspiracija.
Kako li samo griješe!
Letimičan pogled na bilo koju Moneovu sliku ih demantuje. Pejsaž je samo okvir u kome on smješta svoja razmišljanja i poimanja Svjetlosti. Pejsaž, iako je nešto jednostavno i prirodno , sasvim sporedno i apstraktno. Zluradi bi rekli nužno zlo bez koga bi slika bila tek malo okrnjena.
I ta tehnika. Kakva je to riječ tehnika?
Kako njome opisati ono što umjetniku ulazi u oko, koje zastaje fasciniranom tom Svjetlošću i unosi njene treperave oblike u srce,koje nema tu širinu da ih sve upije.
Tehnika to je suviše je fizičko i ljudsko.
Srce se plaši da će se raspući pred umilnošću i jakošću te treperave , milostive Svjetlosti i predaju je duši ,kojoj je ona srodnija.
Duša se ražnježi i zaiskri ,jer Svtjetlost joj je poznata. Ona i njen Stvoritelj su par u vječnoj igri Savršenstva, koja se zove Milost i Ljubav ,
Ponukana sjećanjem i trenutnim patosom ,duša prenosi doživljeno i viđeno na drhtavu ruku,koja nije sigurna da će biti na visini zadatka.I ta ruka, kruta ruka koju ne vodi ni tehnika, ni srce već raznježena duša, titra u potrazi za bojama koje su jedva dostatne i jedva da su dostojne da prenesu nježne valere lepršavih iskrica Svjetlosti.
Neka neuki uzmu svoju tehniku,kist i boje i polako zađu u pejsaž i pokušaju iznijeti svoje „ impresije“. Nije nego.
Onog momenta kad zaboravljena Svjetlost, zapretena u dubinama blagosti duše, ispliva iz nje ,vrati se oku i osnaži ruke, vi dobijete imprsionističku viziju već viđenog i proživljenog. Reklo bi se „ono malo duše“ se bezrezervno vraća korjenima da bi ih mi neuki i nesvjesni svoje duše cijenili i ocjenivali.
Zbog toga, svaka slika uzbibana impresionizmom je i fragment i ukupnost Svjetlosti.
Jer njen Tvorac je takav .
Zastupljen u svekom djeliću svoga stvaranja i sveobuhvatan.
Svjetlost
Životi prolijeću i nestaju pred nama tako brzo da mi nemamo vremena zastati i pogledati one darove neba koji nas umivaju čim se probudimo.
Žalosno je to jer propuštamo neke stvari koje život znače.
Znamo, reći ćete , ali zadeverali su nas tolikom količinom krvi i nestajanja da se nema vremena ni disati.
Toliko je boli i tuge u ovim vremenima da se druge stvari više ne primjećuju.
Sve će proći i bol i tuga.Mrtvi će otići tamo gdje vječno proljeće vlada i nikad im više niko neće moći nanijeti bol.
A mi ćemo ostati sami sa svojom praznoćom i beznađem.
Ne mora tako biti.
Svuda oko nas su prelijepi Božanski darovi koji čine život ljepšim ili bar podnošljivijim.
Pričali smo o bojama, a pomenuli smo Svjetlost.
Svjetlost je prvo što se javi po našem buđenju. Prati nas čitav dan dok ne usnijemno. Kad usnijemo naša duša sanja o Ljubavi i Svjetlosti.
I tako čitav naš život; koji traje kao let krhke grlice. Sve se kreće brzinom od 50 000 kilometara na sat ali se ništa ne mijenja.
Rekoše nam da smo trebali da prvo pišemo o Svjetlosti pa tek onda o bojama.
Mi ne smatramo da treba praviti neke redove kada su Božiji darovi u pitanju.
A Svjetlost i boje imaju samo jedan imenitelj. Svjetlost stvara boje.
Kod Boga Mudroga nema razmeđa ili razvastavanja.
Samo Svjetlost i Harmonija.
Onog momenta kad je Bog Milostivi rekao budi – iz njegove Svetosti nastala je Svjetlost.
Svjetlost se širila dvanaest i pol milijardi godina učeći tamu o svim Božjim naukama i nakanama. Činila je to , da bi joj hladna tama pomogla, da sve u Univerzumu bude potaman.
Dok se širila ,svjetlost je hodila jednom određenom mjestom u toj tami, gdje će moći posložiti neke svoje zamisli.
Prije četiri i po milijarde godina Svjetlost je zakovitlala i smotala prašinu jedne zvijezde koja bi mogla biti dostojna Božjeg Stvaralaštva. Samo par stotina miliona godina poslije osmišljena je plava planeta iz spektra boja koje je Svjetlost rasijavala Univerzumom.
Uobličavanje planete je trajalo četiri milijarde godina. Morala je biti savršena za ono što slijedi. Bilo je tu mnogo posla.Toliko detalja i detaljčića ,koji su do u valere morali biti posloženi kako je to Harmonija zahtjevala.
Neki trenutak prije ovog pisanja, toj planeti Bog Ljubavi i Milosti je udahnuo svoja čeda. U Svojoj uzvišenoj nakani podari tim čedima razum i svoje osobine: Svjetlost i Ljubav.
To čedo je vrlo mlado i djetinje i vrlo često nerazumno biva. Plavu planetu je nazvalo jednostavnim imenom zemlja. U kosmičkim razmjerima to je nikakvo ime. Zemalja ima na sve strane ,a plava planeta je samo jedna.
Njeno puno ime je: Plava planeta Božije Svjetlosti i Ljubavi.
A čeda toliko nerazumna bivaju da pretvaraju plavu boju u krvavu, rubin boju. Da, vrlo često Milost i Ljubav Svetosti i Svjetlosti izazivaju.
Ali Bog Milosrđa je i Gospodar vremena njegovog Univezuma.
Svjetlost nije samo dar , ona je datost i vječna trajnost Jedine Singularnosti.
Zbog toga toliko praštanja i popustivljosti nezrelom biću.
Među njegovim miljenicima ima mnogo dobrih koji razumiju i vole njegovu Ljubav i Svjetlost.
Radi njih, onim drugim iznova i iznova pruža šansu da spoznaju Veličanstvenu Svjetlost i Svetost Njegovu.
Kad god pričamo o Bogu Sveopćem Dobročinitelju mi vidimo Svjetlost. Svaka naša molitva priziva Svjetlost. Svaka naša suza rastužuje Svjetlost.
Svaka bezrazložna smrt jednog jedinog čeda izaziva tugu Nebesku.
U Svjetlosti su utkane naše ljubavi i snovi.
Svaka naša riječ i djelo je obasjano Njegovom svjetlošću. Naše duše blješte milošću Njegove Svjetlosti. Njegovo Svjetlo je neuslovljena Ljubav koja nam se svakodnevno poklanja.
Koliko mi shvatimo, prihvatimo i upijemo te Ljubavi i Svjetlosti toliko smo bliži onome dobru koju nam Svetost želi.
Nama se ljudska definicija svjetlosti čini pomalo smiješnom.
“Svjetlost je elektromagnetsko zračenje koje je vidljivo ljudskom oku.”
Koje li šturosti i bedastoće.
Ima i ona druga malo poetičnija vizura svjetlosti koju smo mi sali da bi je doveli u odnos sa bojama.
“Boja je bijela sunčeva svjetlost ljudima od neba darovana. Kad je prospete kroz prizmu pojavi se spektar duginih boja nijansinare valerima crvene, neranđaste, žute, zelene i plave boja.”
Kažu da crna boja predstavlja totalno odsustvo boje i uz tu boju vezuju neke grozne stvari. Neka govore i neka vezuju šta god hoće.
Za nas je crna boja Univerzuma samo refleksija,drugi oblik Svjetlosti koja Ljubavlju drži Univerzum na okupu.
A Svjetlost je ona tiha milozvučna melodija koja izaziva ganuće i ljubavi raznježe iskreno Božijem čedo i koje se riječima ne može objasniti.Ni okom obuhvatiti.
No, mi smo samo djeca koja vjeruju u Boga Jedinoga i puno toga ne znamo. Ko će našim pričama pokloniti pažnju. Ponekad su previše lijepe,naivne i jednostavne.
Hvala na darovima Bogu Jedinom Gospodaru svjetova.
I svi bi se trebali ustati , pokloniti se i reći :
-Halelijah.
-Amin!
Testament Lava mudraca poderale kćeri bludnice
Bio jednom jedan Lav mudrac.Imao je jednu umiljatu lavicu ženu i osam kćeri.
Jurco objesni lav,dosta dugo živio,pa umro.Lavici ženi u amanet ostavio ne daj mi kćeri.
Majka pokunjena bila jer je znala da su tri kćeri njegove krvi bile i četvrta pola,pola.
Četiri druge,ispostaviće se, mu je za kćeri podvalila,a da to ni sama htjela nije.
Od one tri dvije čestite bile.Treća tako i tako; četiri petine krvi čestita ,jedna petina od bludničke krvi.Četvrta miješana pod budnom paskom najveće bludnice.
Ostale četiri one podvaljene, ali i zavedene se družile sa lavljim kujama raznih dunjaluka i sve na kraju postale kurve.
Najveća,šapom sa tri prsta se družila sa onom starom bjelosvjetskom ofucanom prostitukom. Ta krezava sifilistička kreatura, premazanom svima mastima , nosila minjak sa
šestokrakim krstom na zadnjici.Spoj linija se završavao tačno iznad cvajtare.To joj sada glavna zanimacija.
Druženje njihovo,čitavo stoljeće to je samo promet i kupleraj bio; smišljanje podmuklog plana nekog.Imale su one i stalne ljubavnike.Ona u minjaku anglosaksonskog jebača krava i maloumnog konkvistadora, obojica genocidne ubice Indijanaca.
Ona troprsta kćer dvije zvijeri, pijanduru stepsku i rakomornog predsjednika abortusa bartolomejske noći.Njoj za guzom ,njušeći joj smrad i skupljajući kurvinjske mrvice kaskala je treća kćer.Ove dvije lavice kćeri nerazdvojne bile,dva oka u glavi ih prozvaše.Kasnije postaše razrooka ali i dalje u istu zadnjicu pušu.
Ona Mudračeva kćer što liči na podmuklu lobanju slipavog gmizavca razjepljene čeljusti nazvaše šah bludnica.Ona se najviše voljela družiti se najstarijom svjetskom bludnicom što po vlastitom predskazanju življaše ispod sedam brda.
One ne samo što su bludnice bile već proročanstvima sa plafona homoseksualke postale i boleštine fasovale.Religija im udaje i ženidbe branila i HIV darovala.One su od 12o4.godine ratove u ime krsta krasta, pogani svoje, protiv jedne od tri čestite unuke ratove vodile.
Četvrta ona,od tri brda, kćer,lavica kuja se kćeri naci lava priključila.Nije joj u pamet došlo da ta kurva ili svoju djecu guta ili im nevinost plinskim maljem oduzima.Kad joj dosadno bilo ona se sa šah sestrom ili bludnicom sedam brijegova kurvala.
Ona polu čestita,ona,polu bludnica je bila takva jer je morala.Pola krvi u njoj od oca čestito bilo a ona plodna i rodna.Pola krvi sa sestrom tri prsta zajedničko bilo i to pola zvjerski i bludnički bilo.
Četiri i po bludnice bludničile sa ruljom bjelosvjetskih bludnica i zvijeri.Bludnica tri brda se kao prava pravcata hijena ponijela.Izmakla se i u pootaji svoj dio očekivala i najprva ga, još prije kraja, ukrala i opljačkala.
Šah,troprasta i ono drugo oko u glavi bludnica se k'o fol zavadiše i na onu najčestitiju kćer se ko zmije otrovnice baciše. Njena čestitost se nije dala,kurve na pravo mjesto u zvjerinji brlog poslala.
Onoj drugoj čestitoj vremena dala,pa je ova ponajbolje prošla. Koliko dugo ne zna se. Zvijer i dalje rovari.
I ona čestita od petina je dobro prošla.Nekako se četiri petine njene iz zverinjih ralja troprste i jedne petine izvukoše i nogu im dadoše.
Ono čestito pola od one pola pola još uvijek ne zna na koju će stranu.Zasada je troprsta bludnica-zvijer kuja željeznim stiskom drž.
Da skratimo,kćeri bludničke pod mentorstvom ostalih bludnice i zvjeri; majku rođenu bez imalo milosti rastrgaše i ubiše.Ocu se mrtvom na umnost,čast i grob istovariše.
I oboje; otac i majku mrtve na inkvizicijske lomače baciše. Čekale su samo četrdeset sedam godina,u potaji,u zasjedi. Lavice kurve kurvanjski radile i krvoločno ubijale.Taka im zverinja narav.
Mudrac bijaše muž lavice majke; bivše domovina.To je izraz kojom nova zvjerinje bludnica žele da oskvrnu majčino i mudraca truplo. Da ih spale i pepeo njihov raspu po mračnim i krvavim stazama svojim.
Mudraca i njegovu ženu i mrtve hoće i dalje da ubijaju. Oni isti koji su kćer,lavicu njihovu čestitu htjeli da među sobom rastrgnu. Bludnica, zvijer, četnički i ustaški koljači uz malu pomoć trezorskih kahve minderpuza.
Neće moći.Mnoštvo novih lavova i lavića će ih braniti i reći:
“Ne dirajte časnog mudraca dok spava; svoju silovanu i raščerećenu kćer i svoje tri časne unuke ubijane i silovane sanja.Njih ima ko da brani.
To je naša domovina i otac njen.I uvjek će biti. Tako i historija to piše, pamti i broji.”
Novu nam domovinu,onu što od čestite kćeri posta, smo voljeli i prije.Uvijek je bila najčasniji dio je svoje predivne majke .
Smrt je odlazak u drugi svijet u kome je život ljepeši.Jednog dana će se lavu mudracu i kćeri majci tri njene kćeri,na prelijepom uzvišenom mjestu kćer pridružiti i ponovo sretni biti.
Četvoro i po pastorčadi ubica, djece kojih se mudrac za života odrekao, ide u suprotnom paklenom pravcu sa kartom bez povratka. Pitanje je kako će se ona polovina izboriti.Za svoje dobro.
Naravoučenije:
Bludnica jednom, bludnica i zvijer zauvijek i zato ne daj da ti se djeca sa bludnicama druže.Inače krvavo more genocida slijedi.