Blistavi dani

 

Blistavi dan

 

Boje sa mirisom nevinosti

 

 

Bijela Dama

 

Plišani dodiri

 

Plavetni san

 

Dan je sunčan , plavetan i radostan, kao i svi pređašnji.

Bilo ih je mnogo , ali nekako prekratki su bili ,

jer toliko je ljubavi trebalo pokloniti ,

a on  , nažalost ,

samo jedan.

Život se novi rodio , ljubav je kao uvijek  pobijedila

Nježna sjećanja miluju… jer trebalo je dolepršati do ovog  rađanja , do ovog sna.

Recimo…

Najveći problem našeg najboljeg  prijatelja slikara su  žene , koje se nisu uspjevale brzo skinuti , kada bi u atelje , nepozvana i bez najave , banula njegova žena.

Nakon vremena mu je prestala vjerovati , da je svaka žena koju zatekne u ateljeu model. Nakon još nekog vremena ga je izbacila  iz stana u kojem je bio atelje, iako je stan bio njegov, plaćen  njegovim slikanjem.

Grešni jadnik , u svojoj dobroti i velikodušnosti  , se nije  mogao snaći. Zabunom je otvorio  Galeriju umjesto Ateljea.

U smušenosti damari ga varaju i  ne zna  koje su žene modeli , a koje ljubavnice. Više nema izbora.  I dalje slika  u strahu  ;  svaku ljepotu , unaprijed , za svaki slučaj , pretvori u model.

 

Što ti je usud?

On , inače , veoma  rijetko slika aktove.

Baš nam ga nešto žao !

Prelijepe nevolje ne dolaze same , one se jednostavno umnožavaju.

 

Sreo je  Nju , nježnog Anđela , za koju vrijedi i život dati-

Ploveći plavetnim snom , slike se obojiše mirisom nevinosti,

sanjajući plišane dodire.

 

Ali već je bilo kasno(?) , u trenu je spoznao sve;

Djevojčica bjeline je tkana od velovitih odlazaka.

 

U svojim pjesmama i slikama , on  ne želi da je budi  i pušta je da leprša…

Uh, zato  je život prelijep.

Gospode Ljubavi i Milosti Hvala Ti

 

Anđeo nebeski

Bosna je zemlja Božije milosti

Bosna zemlja Božije milosti sanja

Mjsečeva Modra rijeka

Blistava Modra rijeka

Modra rijeka sanja

Sarajevo Grad čednosti

Grad čednosti

Velovi Grada čednosti

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti

Sarajevo Grad čednosti u plamenu

Djeca čednosti

Djetinja ljubav

Djetinja duša

I to je sva priča

parovi i ljubav

milost i tuga

napose

Modra rijeko vječna

Dan je sunčan i blagorodan

kao i obično Život je prelijep,

rađanje i ljubav su svuda oko nas

zar nam treba nešto više

Hvala Ti  Gospode Ljubavi, Dobrote i Milosti

na neiscrpnim blagodatima tvojim

na Bosni Zemlji Tvoje milosti

Modroj rijeci vječnoj

Sarajevu gradu čednosti

Tvojoj miloj djeci

i naizmjernoj Ljubavlju kojom nas obasipaš

Oprost Molim

Halelujah

Amin Gospode

Vesna Višnjevac – In Memoriam 28.02.1978. – 4.12.2011.

 

Fotografija Hajre Šabanadžovića.

 

 

 

 

 

 

 

4.decembra 2011.u 21 sat sve je stalo

Zvijezde su pojačale sjaj

Zviježđe se razmaklo

Bilo je veoma svijetlo

jer

kristalnim suzama Mjesecc je slavio

Vesna Višnjevac je usnila.

Još jedan Anđeo se uspeo na nebo.

**

 

 

Vesna Višnjevac -28.02.1978. – 4.12.2011.

*

 

 

*

 

   

Ona spava/ Nevinost

Proljeće u oblacima

 

Ruže i još ruža

 

Dodir usana i pobjeglo proljeće

 

Rijeka rastanka

 

**

 

**

Ćao Malena

 

Princezo ,

 

vrijeme prolazi , a …

 

Ne čitamo tvoje nove pjesme osam godina.

Mnogo je to neispisanih riječi

kojima si mogla ljubav sniti,

našim srcima radosti liti

i bar jedno dijete roditi.

 

Ne čujemo tvoj glas 2822 dana.

Mnogo je to dana bez osmjeha i  radovanja,

bez nježnih ruku dobrote i milovanja.

 

Ne gledamo ,predugo ,tvoje oči boje radosti.

Dugo je to zaustavljenog vremena

bez tvojih snenih usana boje ljubavi.

 

Mnogo je to nedostajanja.

Još više boli.

 

Niko  da prošapće – nedostaješ nam.

Nijemimo.

 

Sleđeni smo.

 

Lako je meni.

Ja svoju bol u pjesme,snove ,slike pretočim.

 

Naslikam oblak i vidim Te.

Naslikam zviježđe

i znam da gore si

 

Zamislim Modru rijeku,

a Ti ploviš njom,

bijelim čamcem nevinosti.

Nije nimalo lakše , ali eto živi se.

 

Najteže je tvojoj sestri.

Boliš je mila,

a bol ona ne smije bolovati.

 

Mora biti hrabra,majci ti,

jedino radovanje na ovom dunjaluku biti.

Teško je to breme.

Mora biti jaka , kažem,

a vidim , srce si joj sledila.

 

Hrabra je i šuti i radovanjem zrači ,

ali da je niko ne vidi ,svaki dan otplače.

Ubija se radom i čednošću.

Bojim se ,život će proći pored nje,

a ne zna , da ti je najveća želja ,

da joj daškom anđela pomiluješ kćer.

Biće Tebi ,Vesni nalik.

 

Bojim joj se reći:

Nema u tebi grijeha Mila.

Neće razumjeti. Dijete je još.

 

A majka Ti šuti.

I radi što nikada radila nije.

Izađe na livadu , motiku u ruku

i bubaj i krhaj po zemlji,

k'o ona joj kriva što te uzela.

Kopa ,Mila, toliko krvnički rinta,

da je leđa , kičmu slomila .

 

Eno je kriva, jedva hoda.

Narod misli boli je noga.

A nije Princezo, boliš je ti

nedostajanje tvoje.

Niko ne vidi – život je bolii

polako slama.

 

A ponekad, kada dvije sleđene kamene gromade tuge,

slomljena majka i sleđena sestra Ti, pobjegnu sobama svojim,

tada ja , na drugom kraju grada ,osjetim te vrišteće boli,

zarovljene u posteljinu,natopjenu suzama što krvare

i odćute izgrižene usne.

 

Oprostiće mi tvoja majka, slomljena tuga ,

mene malo više boli tvoja sestra.

Pred njom je život , a ukopala se.

Pred njom su radovanja , a postala je plemeniti stećak.

Sve vidi i opaža, a šuti.

Svoje misli samo razumnim nudi.

A takvih je sve manje. Znaš i sama.

Oni nerazumni su i tebe boljeli i otjerali.

 

Znaš da prelijepa je tvoja sestra,

jer svaki dan je gledaš,

a ona se boji pogledati u svoju čednu dušu.

krijući da u njoj živiš Ti i vapiš ,

da želiš da ona umjesto tebe živi,

ono što Ti nisi mogla.

 

Malena, Vera je ista je Ti.

Nevinost – Anđelu nalik.

Moj pogled se osramoćen vrati,

jer ne mogu vas razlikovati,

a ne mogu sjesti pored nje,

kao ni do tebe Tebe ,

zagrliti , kosu pomirisati , poljubiti i pričati:

 

Prelijepa si, kao djevičanska ljubičica ,

sa livade kraj kristalne Modre rijeke,

na kojoj na terešnjinom stablu,

još uvijek vaša se ljuljačka njiše.

 

Nježna si, kao kapljice rose na mirisnoj crvenoj ruži ,

nalik tvojima,kojima nisi dala dala da procvjetaju ,

iako vrijeme je bilo.

 

Da znam , uvijek si krhki pupoljak bila i o ljubavi snila.

U svojoj čednosti , ljepotu i čaroliju si u svima vidjela.

Često se zateknem kako pomišljam na tugu i postidim se:

 

-Bože Milostivi ,

koliko je ljepote ,dobrote,svjetlosti i nevinosti ,

u toj djetinoj duši bilo.

 

A ja neuk, u svojoj žurbi ne stigoh da te upoznam.

Oprostićeš mi Mila,znam to.

 

Uvijek nekud lutam i sanjam.

Ponekad se zaboravim , zalutam.

Uvijek si mnogo praštala ,

svima, a svoje boli vješto skrivala.

 

Oprostila si , i sestri Veri i majci Radi ,

što ne mogu da ti oproste tideset tri godine tvoje nebu poklonjene ,

što ne mogu da te puste, da odiš tamo gdje pripadaš .

 

I ponekad me posjetiš u snovima.

Tada shvatim da nedostajanje nema smisla.

 

Blago i tiho kako si samo ti znala,

pričaš mi o sebi, o ljubavi, snima,bolu…

kao o trenucima koji su se morali desiti.

Možda je sve moglo biti drugačije , a ipak nije.

 

Žao ti majke i sestre.

Kažeš, tebi je dobro gore.

Oprostili ti djetinji nerazum , jer Anđeo si.

Tebe više ništa ne boli.

Tebi se više ništa loše ne može desiti.

Napokon sretna si.

našla željeni mir.

Tamo gdje si , sve je svijetlo,

Puno ljubavi i milosti.

Čista ljubav.

 

Tvoj otac te za ruku drži.

Ti sada devet godina imaš.

Tačno onoliko koliko si imala, kada je on morao otići,

a ti ga čitav život bolovala.

 

Dobro Malena , shvatio sam.

Reči ću usamljenim ženama:

 

Vesna je dobro.

Voli vas.

Nikad prestajala nije da vas miluje svojom dobrotom.

Mama, ti si bila život moj, ne plači,živi,

i manje se sveti zemlji.

Pazi mi na Seju,najnježniju drugu moju.

 

Sejo,moj ležaj čuvaj za moju netjaku

koju treba da mi rodiš.

Mater mi svako jutro čvrsto stegni.

 

Mnogo me bole boli vaše.

I molim da mi oprost date.

 

Hvala ti Malena,

Dašku proljeća nalik

što još o nama brineš.

 

Takva si ti.

I kad nas boliš,

i kad nam tugu nosiš,

ti si naše radovanje.

 

Vesna ,proljeće naše,

Hvala ti za sve

 

Testament Lava mudraca poderale kćeri bludnice

 

 

Bio jednom jedan Lav mudrac.Imao je jednu umiljatu lavicu ženu i osam kćeri.

Jurco objesni lav,dosta dugo živio,pa umro.Lavici ženi u amanet ostavio ne daj mi kćeri.

Majka pokunjena bila jer je znala da su tri kćeri njegove krvi bile i četvrta pola,pola.

Četiri druge,ispostaviće se, mu je za kćeri podvalila,a da to ni sama htjela nije.

Od one tri dvije čestite bile.Treća tako i tako; četiri petine krvi čestita ,jedna petina od bludničke krvi.Četvrta miješana pod budnom paskom najveće bludnice.

Ostale četiri one podvaljene, ali i zavedene se družile sa lavljim kujama raznih dunjaluka i sve na kraju postale kurve.

Najveća,šapom sa tri prsta se družila sa onom starom bjelosvjetskom ofucanom prostitukom. Ta krezava sifilistička kreatura, premazanom svima mastima , nosila minjak sa
šestokrakim krstom na zadnjici.Spoj linija se završavao tačno iznad cvajtare.To joj sada glavna zanimacija.

Druženje njihovo,čitavo stoljeće to je samo promet i kupleraj bio; smišljanje podmuklog plana nekog.Imale su one i stalne ljubavnike.Ona u minjaku anglosaksonskog jebača krava i maloumnog konkvistadora, obojica genocidne ubice Indijanaca.

Ona troprsta kćer dvije zvijeri, pijanduru stepsku i rakomornog predsjednika abortusa bartolomejske noći.Njoj za guzom ,njušeći joj smrad i skupljajući kurvinjske mrvice kaskala je treća kćer.Ove dvije lavice kćeri nerazdvojne bile,dva oka u glavi ih prozvaše.Kasnije postaše razrooka ali i dalje u istu zadnjicu pušu.

Ona Mudračeva kćer što liči na podmuklu lobanju slipavog gmizavca razjepljene čeljusti nazvaše šah bludnica.Ona se najviše voljela družiti se najstarijom svjetskom bludnicom što po vlastitom predskazanju življaše ispod sedam brda.

One ne samo što su bludnice bile već proročanstvima sa plafona homoseksualke postale i boleštine fasovale.Religija im udaje i ženidbe branila i HIV darovala.One su od 12o4.godine ratove u ime krsta krasta, pogani svoje, protiv jedne od tri čestite unuke ratove vodile.

Četvrta ona,od tri brda, kćer,lavica kuja se kćeri naci lava priključila.Nije joj u pamet došlo da ta kurva ili svoju djecu guta ili im nevinost plinskim maljem oduzima.Kad joj dosadno bilo ona se sa šah sestrom ili bludnicom sedam brijegova kurvala.

Ona polu čestita,ona,polu bludnica je bila takva jer je morala.Pola krvi u njoj od oca čestito bilo a ona plodna i rodna.Pola krvi sa sestrom tri prsta zajedničko bilo i to pola zvjerski i bludnički bilo.

Četiri i po bludnice bludničile sa ruljom bjelosvjetskih bludnica i zvijeri.Bludnica tri brda se kao prava pravcata hijena ponijela.Izmakla se i u pootaji svoj dio očekivala i najprva ga, još prije kraja, ukrala i opljačkala.

Šah,troprasta i ono drugo oko u glavi bludnica se k'o fol zavadiše i na onu najčestitiju kćer se ko zmije otrovnice baciše. Njena čestitost se nije dala,kurve na pravo mjesto u zvjerinji brlog poslala.

Onoj drugoj čestitoj vremena dala,pa je ova ponajbolje prošla. Koliko dugo ne zna se. Zvijer i dalje rovari.

I ona čestita od petina je dobro prošla.Nekako se četiri petine njene iz zverinjih ralja troprste i jedne petine izvukoše i nogu im dadoše.

Ono čestito pola od one pola pola još uvijek ne zna na koju će stranu.Zasada je troprsta bludnica-zvijer kuja željeznim stiskom drž.

Da skratimo,kćeri bludničke pod mentorstvom ostalih bludnice i zvjeri; majku rođenu bez imalo milosti rastrgaše i ubiše.Ocu se mrtvom na umnost,čast i grob istovariše.

I oboje; otac i majku mrtve na inkvizicijske lomače baciše. Čekale su samo četrdeset sedam godina,u potaji,u zasjedi. Lavice kurve kurvanjski radile i krvoločno ubijale.Taka im zverinja narav.

Mudrac bijaše muž lavice majke; bivše domovina.To je izraz kojom nova zvjerinje bludnica žele da oskvrnu majčino i mudraca truplo. Da ih spale i pepeo njihov raspu po mračnim i krvavim stazama svojim.

Mudraca i njegovu ženu i mrtve hoće i dalje da ubijaju. Oni isti koji su kćer,lavicu njihovu čestitu htjeli da među sobom rastrgnu. Bludnica, zvijer, četnički i ustaški koljači uz malu pomoć trezorskih kahve minderpuza.

Neće moći.Mnoštvo novih lavova i lavića će ih braniti i reći:

“Ne dirajte časnog mudraca dok spava; svoju silovanu i raščerećenu kćer i svoje tri časne unuke ubijane i silovane sanja.Njih ima ko da brani.

To je naša domovina i otac njen.I uvjek će biti. Tako i historija to piše, pamti i broji.”

Novu nam domovinu,onu što od čestite kćeri posta, smo voljeli i prije.Uvijek je bila najčasniji dio je svoje predivne majke .
Smrt je odlazak u drugi svijet u kome je život ljepeši.Jednog dana će se lavu mudracu i kćeri majci tri njene kćeri,na prelijepom uzvišenom mjestu kćer pridružiti i ponovo sretni biti.

Četvoro i po pastorčadi ubica, djece kojih se mudrac za života odrekao, ide u suprotnom paklenom pravcu sa kartom bez povratka. Pitanje je kako će se ona polovina izboriti.Za svoje dobro.

Naravoučenije:

Bludnica jednom, bludnica i zvijer zauvijek i zato ne daj da ti se djeca sa bludnicama druže.Inače krvavo more genocida slijedi.

San o Jugoslaviji i Bosni / iz Arhiva

 iz Arhiva

BY BOSNA, GRAD ČEDNOSTI

 

Bila jednom jedna Jugoslavija. Nesrećna kćerka , brižna majka  i  divna pra, praunuka.

Rodili je partizani i Mašal Tito.

Ona nama brižna majka 46 godina bila. Nama i Bosni. A opet ona pra, praunuka Bosni bila.

A pra, pra baka , rekti, da prostiš ista ona; prkosna i snena ;ktomu šarena k'o najsajnije maglice.

I Jugoslavija i Bosna kost u grlu zvijeri i bludnici uvijek bili.Jugoslaviju  troje njene djece,tri zvijeri raskomadaše. Bosnu su silovali i klali , ali njenu čednost i ljepotu ne spoznaše i ništa joj ne mogaše.

No , danas nam ne idu ružne riječi od ruku,pa ne možemo nastaviti u tom pravcu.Oskvrnavili bi domovine.

Mi nismo skloni davati prostora umotvorinama drugih da govore u naše ime; ma koliki oni umjetnici bili.

Danas smo mo napravili izutetak ,i uglavnom ćutali;zbog sjećanja na ubijenu nam domovinu Jugoslaviju;i darova koju je ona poklonila Bosni.

Vidjeli ste ipak nismo tugovali.Mi smo slavili i sjećali se kroz pjesme drugih koje su poklonjene našoj divnoj domovini .Pjesme koje su bile dio naših života i mladosti.

I pogađaju u sridu: To su naše domovine. Mi ih volimo i u srcu svome nosimo. Njihove ljepota, čestitost i dobrota je san koji snijemo. Taj san nas snaži da istrajemo u ljubavi i takarli životu koji nam drugi pogane

Mogli bismo sjećanja nizati dalje,danima .Ali takva sjećanja su i lijepa i bolna.

Lijepa,jer su sjećanja naša i mi ih sa ljubavlju prenosimo na Bosnu, domovinu naše stvarnosti.

Bolna jer se moramo vraćati u stvarnost ,koja je mnogo ružnija nego ona koju smo u ubijenoj domovini imali.

Nismo nostalgičari,kako bi neki neupućeni i zluradi pomislili.Samo se držimo činjenica i stvarnosti naše atavističke prošlosti.

Jugoslavija je predivna i čestita bila.

Bosna je uvijek naš  izbor  ,još od  Kulina bana i njegovih predaka, i prije 1878.godine,i međuvremenu do 1995. i do kraja naših života.

Još istinitije; ona je odabrala nas,dala nam život i bremenita  naslijeđa  duga desetine milenijuma. Ona je naša Modra rijeka vječna.

Nebo nam pokonilo čaroliju i puno ljubavi.U centar darova smjetilo je  Bosnu zemlju svoje milosti i u njoj veloviti Grad čednosti.

Šta  nam više treba?

 

 

Nek zbori Tito – Bosne će biti

 

Bosna prkosna od sna

 

Bosna zemlja Božije milosti

 

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti

 

Blistava Modra rijeka

 

Nek zbori Tito.

I mrtav on zbori i čuva Bosnu svoju.

Pustite ga neka zbori.

Bosna će biti Bosna.

Uvijek je pametno zborio ovaj mudrac.

*

I oni nama nema Bosne.

Joj, čudnih glupaka ljudi moji.

 

Mila domovino , Bosno zemljo Božije milosti srećan ti praznik

 

Čudo zvano Modra rijeka

 

 

Upozoravaju me da Makova Modra rijeka i rijeke koje sam ja u njoj prepoznao ,

nisu iste rijeke.

Kažu, Makova, prava hita ka Jadranskom moru ,moje ,krive brode na sve strane, najčešće ka Bosni.

Geografija,toponimi,armosfera ,vrijeme i prostor uopšte nisu bitni za Modru rijeku.

Ona je sve to. Pride ljudi.

Modra rijeka je : izvor iza sedam iza osam ,

da Bosna zemlje Božje Milosti plovi,

zajedno sa njom,

tisuće godina duboka cvjetna svježina ,

Sarajeva Grada čednosti  –

plavo modro pojilište časnog Bogumilog naroda .

 

Modra rijeka je ono što častan čovjek sam odabere.

Ona je put što život nosi.

 

Od kada sam upoznao Makovu Modru rijeku ,

ja sam je čvrsto prigrlio ,

u duši odredio njen bitak ,

ne želeći ubiti njenu mističnost i samoniklost.

 

Odredio sam da ona bude i rijeka po kojoj se jedna zemlja zove.

I pogriješio?

 

Ne priznajem da me je zavarao stih :

Tisuć ljeta duboka je…

 

Iako, tačno toliko vremena zemlja Bosna po prvom zapisu postoji,

to je prejednostavna šifra da bi se otkrila tajna Modre rijeke.

 

Svi analiziraju Modru rijeku i pokušavaju da joj daju odrednice i smjerove.

 

Moja baba,majčina majka,prečasna i prelijepa duša,

Milostiva u svojoj uzvišenosti ,da joj Milostivi  podari rajske đardine,

mi je neposredno pred smrt otkrila jednu svoju tajnu:

 

„Za Kuran i istinu ti nije potreban vodič i tumač.

Svaki čovjek svoju tajnu i svoje breme ima i želi da se toga riješi,

da to nekom drugom proda ili o grbaču okači.

To može svakog skrenuti sa pravog puta.

Moj ti je savjet , Kuran i Svete knjige u osami,

u tišini čitaj,ako ga ne možeš učiti.

Čitaj ga polako i tiho,ni glasno, ni nijemo,

već od srca nježno i razgovjetno.

Bog je milostiv i prašta.

Ako si dobar i iskren upotpunit će ti dušu i sve ćeš razumjeti.

Istina će se sama pojaviti.Drugačije to ne ide.“

 

Poslušao sam je.Dugo sam lutao.

Još duže mi je trebalo mi je da shvatim.

 

A onda odjednom krvavi rat je počeo i sve je polako leglo na svoje mjesto.

Nestalo je bjelila iz očiju,

čepova iz ušiju,

bujice presahlih riječi potekoše.

 

“Mi ti pričamo najljepšu priču,

time što ti je objavljen ova Kur'an.

Ti zaista to nisi znao prije.”

/Kur'an , 12.Jusuf 3./

 

Da li je ta ista tajna zauvijek vezala Mak Dizdara, njegovu poeziju, stećke  i Modru rijeku,za Bosnu?

 

Meni se čini da je i Mak Dizdar ”teško” razumio sam sebe.

Toliko je zaronio u Modru rijeku,

toliko se zakopao u stećke tragajući za voljenim bićima,

izgubljenih u paklu jasenovačkih kama, da se osamio u svojim lutanjima.

Doduše , malo ga je i država za koju se borio, a radi čije slobode izgubio najmilije,

odgurnula u stranu jer :

Tragajući za majkom i sestrom , tražeći odgovore zašto i zašto ,

počeo je tragati za onom drevnom izgubljenom Bosnom ,

koju su svi napustili i ubijali ,sa jedinom  željom , njenog nestajanja.

 

Mak je spoznao da se Bosna nikad nije dala,

većme je većom postajala,

krijući svoju čednost ,i ljepotu, milost i snenost,

od skrnavitelja,silovatelja i ubica.

Ostavštine je svoje prenosila preko Kamenih spavača

i svoje djece Bosanaca,Bogumila.

 

Mak je pošao od Bosni bliskih Krstjana ,

odlutao  do stare Grčke i Orijenta,

da bi se vratio Bosni, stečcima i Modroj rijeci.

U njima  je našao Mir.Nadamo se.

Možda neke odgovore. Tko da zna?

Podizao je velove i zvjezdanu prašinu sa Kamenih spavača.

Dok je hodio ,umivao se mirisnom rosom bosanskih livada.

I začuđen, vidio je da se ona prelijeva u tisuće modrozelenih boja

i otiče širom bosanskog dunjaluka.

I očaran njenim  ljepotama, vidio je da se ona umiva dunjaluk svoj,

da skuplja suze pučanina i pretvara se u Modre rijeke ,

što miju bol Bosne,majke njihove.

Mak je čeprkao i djelić po djelić prenosio okamenjenu prošlost,

u svoje teške i ponekad gorke riječi.

Teške i gorke, jer je njegova mladost takva, jer je prošlost Bosne takva,

jer je svaki dan , negdje , širom svijeta takav.

Mak skoro nikad nije dopustio da ga bol vodi.

Tako ga odgojila majka, Bosna i porodica.

U Bosninoj  ljepoti nema bola,samo prkosa i sna , stećaka i Modrih rijeka.

Ktomu planina i gradova nalik njima ,

što vješto kriju bol

 

Takav je Mak Dizdar bio .

Malo “težak” i nepopustljiv ,često vrlo  strog do nerazumljivosti,

ali iskren i neponovljiv, i jer se bojao svoga grijeha u porodičnoj tragediji.

I nije želio , nije htio biti tumač ljudima.

On je želio biti samo svjedok,

i postao je jedan od Kamenih spavača.

Da li je htio poručiti da ljudima ne trebaju tumači?

Da se oslone na stećke i Modre rijeke, jer oni su duša Bosne.

Tko da zna?

 

Svjesnost ; samoproglašeni tumači su plaćenici,

a plaćenici ništa dobro , ni mudro ne nose ,

ga gura da ponekad muči kad treba vrisnuti,

a opet nekako mirno, tiho ,staloženo i veoma glasno.

.

Oni drugi su plaćeni da  kažu ono što imaju reći, a to nije Bosnina  istina.

Zato su laž i istina uvijek na suprotnim stranama.

Ima i časnih izuzetaka, koji iz ljubavi prema riječi i istini

od Bosne  ništa ne traže.

Ne traže ni da ih razumijete.

Očekuju da ćete sami naći svoj put i prepoznati riječ istine.

 

Prošlo je četrdeset osam godina u meni još uvijek leži mistika  Kamenog spavača i Modre rijeke.

Ili Modrih rijeka.

I Bosne zemlje Božije milosti.

 

“Tko je ona,gdje je ona,zašto je ona,nikto ne zna,

al je znano u Bosni je tma i tmuša neprobolna.”

 

Kao što  je Jason modre rijeke prebrodio , tako će ih i Kameni svjedoci opet spojiti,

jer valja nama preko rijeke.

 

A nad Bosnom kao uvijek behara miris Božije milosti.

 

 

Dopisano:

Rođen je u Stocu u staro muslimanskoj porodici kao sin Muharema i Nezire (rođene Babović)

Izgubio oca u šestoj godini.

Imao je sestru Refiku i starijeg brata Hamida .

Majka i sestra ubijene su mu 1945. u koncentracionom logoru Jasenovac, kao rezultat svojevrsne osvete ustaša Dizdaru zbog njegove neuhvatljivosti i antifašističkog djelovanja . (I izvor)

Njgov brat Hamid je zbog  ilegalnog rada uhićen je od ustaškog prijekog suda ali je pobjegao iz Sarajeva. Nakon toga njegova majka Nazira (rođ. Babović) i sestra su odvedene u Jasenovac i tamo ubijene od ustaša. (II izvor).

Dvije interpretacije povoda tagičnog završetka dvije žene.

Zar zlu treba povod?

Ni Hamid ni Mak se nikad nisu oporavili od porodične tragedije.Hamid je tavorio i zgasio svoju neospornu knjižvenu vrijednost.

U  inat ustašama , Hamid se  proglasio srbinom, i gle ,   morbidne li “slučajnosti” , Hrvati Maka

svojataju kao hrvatskog pjesnika , Bošnjaci kao bošnjačkog, srbi kao srpskog , valjde po bratu ,  a Mak

umro kao Bosanac , potomak bogumila muslimanske vjeroispovjesti.

 

Valer – Poklon za praznične dane

Mjačina duša  Očeva duša   Djeca u zagrljaju

Usamljene bjeline  Sreća Krug ljubavi Muzika ljubavi

Snaga ljubavi  Božija milost Nebo vjernosti Nebo ljubavi

 

Danas je Ponedeljak.

Blagdan je. Jedan od rođendana Bosne zemlje Božije milosti.

Dio njenog pučanstva slavi njeno poslijednje vaskrsenje.

Božija Ljubav i Milost je pobijedila.

 

Blagdanski praznici su (s )nježni.Nadamo se dobroj i mirnoj godini.

Vrijeme je malo kaharli ,a malo  mutno i ponegdje svijetlo.Snijega ima,dovoljno.Neka ,tako nekako i treba da bude.Što bi stari rekli vakat mu.

Neki od vas imaju više slobodnih dana i slavlje koje su započeli sinoć u ponoć.

Dežurni užurbano završavaju neke radnje, da klisnu u toplinu krpica da se pridruže slavlju.Napokon svi  imate zaslužen slobodan  dan i uživate u svetosti svoga  toplog doma.

Napolju je neko zakukao;Sneg je opet Snežana.Mi na prozor,kad ono ništa.Napolju bajati snijeg.

Opet nas je neki mahalaš izdigao snijegom u svome srcu.Vljda mu dojadile ublehe i nevaspitana djeca još gorih roditelja.Onih kojima je asvalt i civilizacija  strano tijelo.

A onih grlica milih, što sniježe naše srce ili čine svjetlost u našoj duši je jako mnogo.Mnogo više od nas hablečina koji se blesiramo. Ljepote su drugi razlog zašto smo pisali  o  svjetlosti i bojama.Iako su odsutne ,svjetle plamom božićnih ukrasa.

Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave, to nam govori da smo sretni ljudi.Samo sretnici sanjaju boje.Kada ih zapitate kakve su te boje ,većina će slegnuti ramenima.Neki će biti zbunjeni,a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:

Valeri.

Jesu puno rekli,svaka im čast.

Neki ljudi se nisu susreli sa tom rječju.Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno.Obično , u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda.U medijima se prelijevaju besmislice,naručena i podmetnuta slova;njima je glavna lova.

Svaki dan postaje isti;dosadan , slijep i tmuran. Vidite ljude,šeću ulicama,na lica im nema osmjeha ni radosti.Samo neke smrknute i zabrinute sjene trepere na licima  bića koja nekud žure.Nemaju ti oni,mili naši,vremena za svjetlost i boju.

Ali ipak…

Jedan umoran čovjek,jedna teška žena sa dva cekera u ruci u sumrak se kući vraćaju. Imaju kuluk koji je tanko plaćen i nepodnošljiv.Na vratima ih čeka djetence i mazno se privija uz njihove skute.Sumnorni dan svakodnevnice biva obojen svjetlošću i bojama.U zakutku ulaznih vrata iskre boje.Danas je blagdan.Za dijete,nadu i Božiju Ljubav i Milost se živi i vijedi muku tegariti.

Jedno  injem orošeno biće, na raskršću, pored ohrndanih gelendera,  promrzlo stoji,i minute ko časove broji.U ruci mu cvjetak,u duši snenost, u srcu je ljubav; čeka dragu koja se upravo pojavljuje.Kosa joj leprša,osmjeh joj maglu razmiče i ona se u zagrljaju smiruje ,dok poljubce dragom daruje.Znaju ON bdije nad njima. Njima se čini da je sve svjetlost i boja.

Dva bića pored tople vatre sjede,drže se za ruke i jedno drugom smežurana lica dodiruju.Oni su godinama sami. Oh , imaju djecu, ali ih put u tujinske zemlje odnio. Neka , nek su samo živa i zdrava. Ponekad se i jave. Oni imaju uspomene da ih hrane i griju.Puno je u njima svjetlosti i boja,dovoljno za više života.

Sve je izmješano i posuto bojama i svjetlošću. I duše  djeteta,oce i majke;dječaka i djevojčice i brižnih staraca naprosto lebde uronjene u svijetove svojih iluzija.Nad njima leprša Ljubav i Milost Ja jesam Jedinoga.

Alelujah!

Jedan čovjek koji pisaću mašinu za drugu ima,uzima Blekijev pojmovnik i traži stranicu na kojoj je podvučena riječ:

Valer

-nijansa,najtananija nijansa u umjetnosti,sredstvo za modeliranje forme (svjetlost, boja); valer je sve; i sjena i svjetlo čak i boja gdje tama nosi (postaje) kontrast;

-ljudi valer obično vežu za boje,međutim on se kao izraz i forma udomaćio u svim umjetnostima,

-valer pomaže da se pokažu promjene na površini slike,opisa,sklupturi definiše udaljenost,

-valer određuje kvalitet prizora prigušujući grubost izraženih tvorevina;on je objedinitelj ekspresija i impresija,kompletan nadrealizam i sva umjetnbost vrvi od pojma valer i njegove  upotrebe,

-od valera i u vizuelnom i u poetskim smislu zavisi sve:on više nije samo mjera svjetlosti,on je sitna skoro neuočljiva razlika u tonalitetu,boja,muzike, poetike;jedva primjetno nijansiranje bilo likovnog bilo poetskog izraza

-valeri oslikavaju nečiji život;što ih je više to je život bio vredniji življenja

-valeri su nevidljivi djelići Harmonije Božanskog stvaranja.

 

P.S.

I molimo vas, danas nemojte dopustiti da  dnevni mediji ,u ove nježne blagdanske dane banu u svetost vašeg doma ,među vaše boje, svjetlosti i valere.

Oni bi vam unjeli krv kojim neljudi rijeke i mora boje.Ili bi vam dočarali kolone izgladnjele dječice što umiru od gladi. Oni nikad nemaju vremena za  život i ljubav.Tamo gdje su oni   smrt je iskupljenje i olakšanje.

O tim sumornim nijansama  pišemo svakodnevno.

Ali kao što reče Krstitelj Isusa Hrista : to je jecajući  vapaj  izgubljenog u pustinji zla.

Nebeski zapis-Bosna je zemlja Božije milosti/Na dan 25. novembar/studeni

Danas je  Ponedeljak   25. Novembar/Studeni, 329. dan 2017. Do kraja godine preostalo je još 36 dana.  Sasvim sitno.

Danas je važan dan. Prije 75. godina se u Mrkonjić gradu održalo  prvo Zasjedanje  Zemaljskog antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine.

Svi će vam danas pričati da te, 1943. godine udareni temelji Bosansko hercegovačke državnosti.

Mi smo malo skeptični prema toj tvrdnji. Malo joj staklene noge.

Htjedosmo reći čuj molim te, jes im jaka fora. Ali nećemo. Danas ćemo biti fini i uviđavni, kao i uvijek.

Pitamo se šta možemo reći o toj Bosanskoj državnosti.

Nećemo istraživati butmirsku državu , nismo arheolozi. Nećemo ni pomišljati na rijeku Bosnu koja stotinama hiljada godina plovi vremenom. Zadovoljićemo se tvrdnjom da je Bosna  kolijevka civilizacije.

E , sada kada smo je smjestili na izvore život , možemo krenuti sa papirusnim dokazima.

Prvo nam pade na pamet  Kulin ban i njegova povelja. Pa  shvatismo da smo preskočili  osnivanje Bosne i banove prije Kulina.

Zatim se  upitasmo šta sa Srednjevjekovnom Bosnom.

Mogli bi natezati Otomansku i Austrougarsku Bosnu, ali nećemo. To bi nas navuklo da koju progovorimo o Bosni jačoj, pismenijoj, tradicionalno  utemeljitijoj i državnijoj od genocidne tvorevine Kraljevine SHS.

To bi otvorilo još neka pitanja , koja bi gorila i zborila o Bosanskoj državnosti. No, nećemo.

Pametnim je dovoljna istorijska činjenica da gospodska  Bosna u ovim ili malo širim granicama  postoji od 8 vijeka i tu su temelji njene državnosti.

Zavnobih je samo udario temelje socijalističke BiH, i ništa više.

Isto kao što su  fašističke falange pokušale udariti žig zla na nevinost Bosne , jer kao život kreće od njih.

Ne , nikako , ostaće upamćeni da od njih kreće zlo, krv, ubijenje , pljačka i porobljavanje vlastitih naroda.

Tako vam stvari stoje, pučanstvo  ili rajo draga , htjeli vi to prihvatiti ili ne.

 

Što bi poete konstatovale Nebeski zapis:

-Bosna je zemlja Božije milosti.

 

U prevodu :

-Bog je Silan i Mudar,

a Bosna je,  divna mila i ktomu prkosna od sna, kao i njen sin Bogumil , Bosanac.