Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je

Ta

Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš jedna zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna

Bosna zemlja Božije milosti,

zemlja Bogumila, dobrih ljudi i Bosanaca.

Zemlja moja,

nema razmeđa i barijera.

Neuki ljudi razdvajanja čine.

Ove godine se slavi 78. godišnjica datuma kada je 1941. godine počeo ustanak protiv fašizma.

Borba još traje.

Ovo slavi  , molimo vas ,uzmite sa rezervom. Samo časni ljudi slave ovaj datum.

Fašisti , lopovi, tronacionalistička bagra, ljudi sa vrećama opljačkanog narodskog zlata i blaga i njihovi

slugani se smiju historiji jednog naroda.

Neki kažu vrlo žalosno.

Ne gospodo, nije žalosno.

To je tragično.

Fašistički , nacionalistički i pljačkaški umovi se boje svijetle prošlosti.

Njihov svijet je tama i stvaranje mržnje u kome oni , ta troglavata monstruozna neman ubija, proganja, teroriše, siluje i pljačka vlastiti narod.

Zaboravljaju ,  ima jedan časni Sudija koji sve vidi i zna. Naređuje da se sva djela zapišu  i da se prem njima sudi.

Mnogo će , bezbroj licemjera i pogančera troglavate nemani zakukati na roštilju pržuna.

****

Diogen je sa svjetiljkom   trebao doći u Bosnu.

I našao bi šačicu onih koje je tražio.

Našao bi i onih nesvjesnih. Ali njih nije tražio. Oni u svim datostima samo postoje. Ništa više.

Upozoravaju me da Makova Modra rijeka i rijeke koje sam ja u njoj prepoznao ,

nisu iste rijeke.

Kažu, Makova, prava hita ka Jadranskom moru ,moje ,krive brode na sve strane, najčešće ka Bosni.

Geografija,toponimi,armosfera ,vrijeme i prostor uopšte nisu bitni za Modru rijeku.

Ona je sve to. Pride ljudi.

Modra rijeka je : izvor iza sedam iza osam ,

da Bosna zemlje Božje Milosti plovi,

zajedno sa njom,

tisuće godina duboka cvjetna svježina ,

Sarajeva Grada čednosti  –

plavo modro pojilište časnog Bogumilog naroda .

Modra rijeka je ono što častan čovjek sam odabere.

Ona je put što život nosi.

Od kada sam upoznao Makovu Modru rijeku ,

ja sam je čvrsto prigrlio ,

u duši odredio njen bitak ,

ne želeći ubiti njenu mističnost i samoniklost.

Odredio sam da ona bude i rijeka po kojoj se jedna zemlja zove.

I pogriješio?

Ne priznajem da me je zavarao stih :

Tisuć ljeta duboka je…

Iako, tačno toliko vremena zemlja Bosna po prvom zapisu postoji,

to je prejednostavna šifra da bi se otkrila tajna Modre rijeke.

Svi analiziraju Modru rijeku i pokušavaju da joj daju odrednice i smjerove.

Moja baba,majčina majka,prečasna i prelijepa duša,

Milostiva u svojoj uzvišenosti ,da joj Milostivi  podari rajske đardine,

mi je neposredno pred smrt otkrila jednu svoju tajnu:

„Za Kuran i istinu ti nije potreban vodič i tumač.

Svaki čovjek svoju tajnu i svoje breme ima i želi da se toga riješi,

da to nekom drugom proda ili o grbaču okači.

To može svakog skrenuti sa pravog puta.

Moj ti je savjet , Kuran i Svete knjige u osami,

u tišini čitaj,ako ga ne možeš učiti.

Čitaj ga polako i tiho,ni glasno, ni nijemo,

već od srca nježno i razgovjetno.

Bog je milostiv i prašta.

Ako si dobar i iskren upotpunit će ti dušu i sve ćeš razumjeti.

Istina će se sama pojaviti.Drugačije to ne ide.“

Poslušao sam je.Dugo sam lutao.

Još duže mi je trebalo mi je da shvatim.

A onda odjednom krvavi rat je počeo i sve je polako leglo na svoje mjesto.

Nestalo je bjelila iz očiju,

čepova iz ušiju,

bujice presahlih riječi potekoše.

“Mi ti pričamo najljepšu priču,

time što ti je objavljen ova Kur'an.

Ti zaista to nisi znao prije.”

/Kur'an , 12.Jusuf 3./

Da li je ta ista tajna zauvijek vezala Mak Dizdara, njegovu poeziju, stećke  i Modru rijeku,za Bosnu?

Meni se čini da je i Mak Dizdar ”teško” razumio sam sebe.

Toliko je zaronio u Modru rijeku,

toliko se zakopao u stećke tragajući za voljenim bićima,

izgubljenih u paklu jasenovačkih kama, da se osamio u svojim lutanjima.

Doduše , malo ga je i država za koju se borio, a radi čije slobode izgubio najmilije,

odgurnula u stranu jer :

Tragajući za majkom i sestrom , tražeći odgovore zašto i zašto ,

počeo je tragati za onom drevnom izgubljenom Bosnom ,

koju su svi napustili i ubijali ,sa jedinom  željom , njenog nestajanja.

Mak je spoznao da se Bosna nikad nije dala,

većme je većom postajala,

krijući svoju čednost ,i ljepotu, milost i snenost,

od skrnavitelja,silovatelja i ubica.

Ostavštine je svoje prenosila preko Kamenih spavača

i svoje djece Bosanaca,Bogumila.

Mak je pošao od Bosni bliskih Krstjana ,

odlutao  do stare Grčke i Orijenta,

da bi se vratio Bosni, stečcima i Modroj rijeci.

U njima  je našao Mir.Nadamo se.

Možda neke odgovore. Tko da zna?

Podizao je velove i zvjezdanu prašinu sa Kamenih spavača.

Dok je hodio ,umivao se mirisnom rosom bosanskih livada.

I začuđen, vidio je da se ona prelijeva u tisuće modrozelenih boja

i otiče širom bosanskog dunjaluka.

I očaran njenim  ljepotama, vidio je da se ona umiva dunjaluk svoj,

da skuplja suze pučanina i pretvara se u Modre rijeke ,

što miju bol Bosne,majke njihove.

Mak je čeprkao i djelić po djelić prenosio okamenjenu prošlost,

u svoje teške i ponekad gorke riječi.

Teške i gorke, jer je njegova mladost takva, jer je prošlost Bosne takva,

jer je svaki dan , negdje , širom svijeta takav.

Mak skoro nikad nije dopustio da ga bol vodi.

Tako ga odgojila majka, Bosna i porodica.

U Bosninoj  ljepoti nema bola,samo prkosa i sna , stećaka i Modrih rijeka.

Ktomu planina i gradova nalik njima ,

što vješto kriju bol

Takav je Mak Dizdar bio .

Malo “težak” i nepopustljiv ,često vrlo  strog do nerazumljivosti,

ali iskren i neponovljiv, i jer se bojao svoga grijeha u porodičnoj tragediji.

I nije želio , nije htio biti tumač ljudima.

On je želio biti samo svjedok,

i postao je jedan od Kamenih spavača.

Da li je htio poručiti da ljudima ne trebaju tumači?

Da se oslone na stećke i Modre rijeke, jer oni su duša Bosne.

Tko da zna?

Svjesnost ; samoproglašeni tumači su plaćenici,

a plaćenici ništa dobro , ni mudro ne nose ,

ga gura da ponekad muči kad treba vrisnuti,

a opet nekako mirno, tiho ,staloženo i veoma glasno.

.

Oni drugi su plaćeni da  kažu ono što imaju reći, a to nije Bosnina  istina.

Zato su laž i istina uvijek na suprotnim stranama.

Ima i časnih izuzetaka, koji iz ljubavi prema riječi i istini

od Bosne  ništa ne traže.

Ne traže ni da ih razumijete.

Očekuju da ćete sami naći svoj put i prepoznati riječ istine.

Prošlo je četrdeset osam godina u meni još uvijek leži mistika  Kamenog spavača i Modre rijeke.

Ili Modrih rijeka.

I Bosne zemlje Božije milosti.

“Tko je ona,gdje je ona,zašto je ona,nikto ne zna,

al je znano u Bosni je tma i tmuša neprobolna.”

Kao što  je Jason modre rijeke prebrodio , tako će ih i Kameni svjedoci opet spojiti,

jer valja nama preko rijeke.

A nad Bosnom kao uvijek behara miris Božije milosti.

Dopisano:

Rođen je u Stocu u staro muslimanskoj porodici kao sin Muharema i Nezire (rođene Babović)

Izgubio oca u šestoj godini.

Imao je sestru Refiku i starijeg brata Hamida .

Majka i sestra ubijene su mu 1945. u koncentracionom logoru Jasenovac, kao rezultat svojevrsne osvete ustaša Dizdaru zbog njegove neuhvatljivosti i antifašističkog djelovanja . (I izvor)

Njgov brat Hamid je zbog  ilegalnog rada uhićen je od ustaškog prijekog suda ali je pobjegao iz Sarajeva. Nakon toga njegova majka Nazira (rođ. Babović) i sestra su odvedene u Jasenovac i tamo ubijene od ustaša. (II izvor).

Dvije interpretacije povoda tagičnog završetka dvije žene.

Zar zlu treba povod?

Ni Hamid ni Mak se nikad nisu oporavili od porodične tragedije.Hamid je tavorio i zgasio svoju neospornu knjižvenu vrijednost.

U  inat ustašama , Hamid se  proglasio srbinom, i gle ,   morbidne li “slučajnosti” , Hrvati Maka

svojataju kao hrvatskog pjesnika , Bošnjaci kao bošnjačkog, srbi kao srpskog , valjde po bratu ,  a Mak

umro kao Bosanac , potomak bogumila muslimanske vjeroispovjesti.