Ohmučevići kreatori Fojničkog grbovnika

 

Postoji  istinita priča da   hrvatsku porodicu Ohmučeviće  kralj  Tvrtko i njegovi nasljednici nisu   priznavali bosansko plemstvo.Bio je u pravu.Bili su Hrvati koji su imali jedan  kamenjar u zaleđu slanog blizu Bosne.

Ohmučevići su za osmanlijskih osvajanja potkraj 15. stoljeća pobjegla iz neke pograničene vukoderine Čepikuća  i nastanila se u Dubrovačkoj Republici.

Petar (Ivelja) Ohmučević  je to zatražio od Dubrobčana da im oni potvrde plemstvo.Dubrovčani ,koji su bili čveni moreplovci nisu vesla sisali;tražili su dokaz u roku sedam dana.

Ohmučević se zatvorio sedam dana u sobu sa jednim vrsnim kaliografom i sobo slikarom.Kaligraf mu je radio povelju o rodoslovlju.Moleru je po sjećanju  i po sjećanju govorio  kako da crta grbove.

Kaligraf je svoj posao majstorski uradio,Grbovi ispali onako kako su ispali,sliko ih priučeni moler.

Grbovi Bosanske vlastele su bili čista likovna poetika.

Ovaj ti se Ohmušćević želio osvetiti Bosanskom kralju i dodvoriti Dubrovčanima. Napravio je i povelju o plemstvu i grbovnik “bosanske vlastele”.

Povelja sadrži kratak pregled bosansko-hercegovačkoj historije od Kulina bana do pada pod Turke. Napisan je vrlom  bosančicom. Na povelji piše da je nastala 1482. godine. Istorijski izvori tvrde da je izradu naručio Petar (Ivelja) Ohmučević potkraj 16. stoljeća.Želio je da  uvjeri dubrovačke  vlasti u plemićko porijeklo svoje obitelji.

Da bi dokument bio uvjerljiviji  morao je povezati svoju porodicu vezati uz važne osobe i obitelji na Balkanu. Zbog toga je bio prisiljen raditi i  grbovnik. Povelju i grbovnik  je zalijepio na poleđini slike na drvenoj podlozi Krist i donator, autora Lovre Dobričevića iz 15. stoljeća.

Slika Krist i donator trebalo je pojačati njegovu autentičnost, s obzirom na to je u donator bio bosanski kralj Stjepan Tomaš.

Siguran u svoj prikaz genealoškog stabla bosanskih i srpskih kraljeva te grbova ilirskih zemalja s dodanim grbom “velikaške obitelji Ohmučević” usplahireno i poletno je odletio do dužda.

A onda vrela voda pa led.Dužd se nasmijao i rekao:

Od mućaka  se torta ne pravi  moj Petre Iveljin od Ohmučevića iz Čepikuća.Idi tamo pa prodaju maglu.

I sada taj moleraj podvalu i laž oni nama podmeću na nešto Bosansko.

Radi autentičnosti dodali nepostojeće :  latina vikara Grgu Ilića i popu Stanislava Rubćića da pederskim latinskim i pijanom “bosančicom” muhurišu falsifikat.

To im uspjeva kod slavljenika  “velikih” ustaških i četničkih dostignuća genocida i neljudskosti.

Kako je grbovnik laž, laž samozapaljiva, Fojničkom manastiru prijeti još jedna kataklizma, minimum paljevina.

Isidora Bjelica – da li je to bilo pokajanje

 

Isidora Bjelica obavijestila dunjaluk da se izliječila od kancera. Samo nešto nikad nismo bili načisto sa njom.

“Spisateljica Isidora Bjelica obavestila je pratioce na društvenim mrežama da su poslednji lekarski nalazi pozitivni i da se njeno zdravstveno stanje popravlja.”

Ili smo mi nepismeni ili ona nema pojma.

Koliko se mi razumijemo u medicinu , od svih negativnih stvari na svijetu liječnička dijagnoza : negativan je najpozitivnije što se čovjeku može desiti.

Mi imali spremano pismenje o Isidori Bjelici ili Belici, ali sve nešto mislimo nije red objaviti žena ozbiljno bolesna.

Kad ona ,ničim izazvana, prošle godine , dok je kako ona kaže visila u zraku,obruši se na neku Olju Bećković.Sve neki smrad, zlo i čemer, mržnja do grudi izbija.Taman do one lijeve dojke, žiličaste. Koliko mi znamo ona žena samo ličnost godine bila. U užem krugu kandidata i Belica  bila i izvisila. Ne bi Isidora iz ljubomore. To nikako. Jedino bi ćželjezne šipke grizla i bome pregrzla.

Nama laknu, kad žena ne poštuje svoju bolest, što bi je mi poštovali. I kliknemo.

Isidora Bjelica je od 1986.god., malo po malo, postajala ružna , iskompleksirana i nevaspitana kučka, koja je svoje brđansko poreklo utapala u ekstremnom i nedoličnom ponašanju, sledeći tradiciju svojih zločinačkih predaka.

Moramo priznati da je znala biti vrlo simpatična i mila ;kad je htjela. Kao one zime na Jahorini, godinu dve pre Valjda je zlo još nije bilo potkačilo. Tada smo videli jedan štrkljavi nježni curetak, koji je hteo da se svidi i igra ,i u igri da se da i postane žena.Ona zna šta se desilo i šta je krenulo po zlu. Tu tajnu vešto krije.

Mi i Grad bolne tajne ne otkrivamo. Samo saosećamo , tugujemo i zapisujemo. Ne volimo sećanja, ona su subektivna. Iz ovog grada je otišlo preplašeno, zbunjeno dete.

Godinama poslije javila se kreatura njenog imena i pomalo podsećala na šarm Grada čednosti. Međutim, simpatični sleng se pretvorio u kaljugu i gnoj kojim je pokušala uprljati grad koji joj je život podario. I više nije zvučao isto, bila je to mešavina narečja.

Grad i mi joj nismo uzvraćali niti reagovali. Bila je naše dete. Bili smo šutljivi i ponosni. Ćutali smo i žalili je.

Malo je ljudi pokušalo uprljati grad na način kako je to ona učinila.Jedan od njih je truhli Miljenko Jergović naci loknica i gospojica.

Bosna i Sarajevo su još od davnog kasnog srednjeg vijeka,od 31.03.1492. jedini u Evropi primali sefarde koji su bili progonjeni, ubijani, spaljivani u getoe / konc logore širom Evrope zatvarani. Žutim krpama označavani, bez mogućnosti slobode i kretanja.

1550 god. već ih je bilo desetak hiljada koji su Bosnu i Sarajevo zvali dobrotvorom i drugom domovinom. Od Nabukadonosora i rimskog Tita su ovi bosanski sefardi i jevreji bili prvi koji su pronašli svoju oazu mira.Dolazli su i iz susednih zemalja: Srbije, Hrvatske, Mekdonije, Slovenije. Dolazili su ne samo iz zemalja zapadne i istočne Evrope,već i sa mediterana i zamišljene cionije.

Bili su Bosanci koji su imali ista prava kao i muslimani,latini i pravoslavci,cigani i ostali koji su živeli u Bosni. 1587. godine su izgradili svoju sinagogu najslobodniju i najvelebniju u Evropi.

Naše sefarde i naše cigane stare  pet šest vekova  Isidoraje  htela da popljuje i u blato baci te 1986 godine. Prizivajući iz najdubljih užarenih ponora pakla Hitlera i simbole genocidne tvorevine; pozivala je na mržnju i holokaust.

Nije svesna učinjenog (?),to nije opravdanje, iako nikad nije shvatile konotacije o kojima mi govorimo. Obnevidela što su joj njene krpice oduzete , zasepljena hirovitom i razmaženom psihom nedoraslog deteta , počela je neku svoju bitku protiv Sarajeva.

Tišina i ignorancija je bila jedini odgovor.

Čast Zemlje Božje milosti i Grada čednosti nikad niko nije i neće moći uzeti.

Drago nam, što je sama i ničim izazvana otvorila ulaznicu u svet reči. Mi smo se zadnji put osvrnuli na nju te 1986.god. Bilo nam je žao. Poslije te, “njene” godine nas nije ni interesovala niti mogla zaiteresovati . Niti  većinu u Gradu i Zemlji.

Isparila u havu ciklona B , zajedno sa svojim krematorijskim prijateljima i precima. Tako joj suđaje na čelo ucrtale; gdje zlotvori tu i ona. I na ovom i na onom svetu. Nebo za neljudskost dvaput kažnjava. Jednom vođe, drugi put nođe; što bi rekli njeni četnici iz Vrbica. Ako ne veruje neka se pogleda u ogledalo .

Šteta one devojčice, obećavala je.

Nije nam ona bitna, ona je tamo u tujini postala glupača, demagog i lažov. Sve rečenice koje je izgovorila to potvrđuju.

-Gospode , zašto sve ovo prolazim a ništa nisam skrivila.

Nećemo govoriti o tajni, jer je ona ne pominje. Vjerovatno misli da je od tajna za sve kriva.

Nikakvog linča nije bilo i nju niko nije oterao. Između linča i halabuke je ogromna razlika. Od muve pravi medveda da bi sebe stavila u centar pozornosti i na žrtvrni odar. Da je bilo linča, po nama ; koji nismo nikad komunisti bili; kao ona, njen život bi dugo godina na zindanskom hlađenju bio. Ona je dobila tek nekoliko opomena; ni jednu jedinu pljusku. Ni od oca ne oca koji se solidariso sa njenim bolesnim umom.

Njene čestite majke u njenom životu nema i žao nam je. To što je sebe deklarisala i za čitav žigosala to je već njen i potonjih dana problem. Općenito problem ne ljudi.

Ona je natandarila odoru Hitlerove kuje Eve Braun i tako se ponašala. Njeni imbecilni ljubavnički papakari ,tri – četiri droljaste kujice,jedna loknava gospojuca i još neka bagra obukli nacističke odore i simbole. Niko ih nije silio.

Još uvijek se pitaju šta su skrivili? Mi im fino još te 1986. godine objasnili , a oni još ne razumeju.

Koje li bedastoće i dvoličnjaštva?
Ili su glupi ili su idioti? Trećeg nema.

Mislili smo da se glorifikacija nacizma, a time i negiranje holokausta ne može desiti u našem Gradu Čednosti. Kasnije smo shvatili da se se to tek počele buditi četničke i ustaške genocidne zveri.

Zveri ubice ,u čije se odore obukla , na nirmburškom i haškim procesima su se izjašnjavali:

-Nismo krivi i ništa nismo znali?Nevini smo?

Većina prvih je pogubljena. Oni drugi su osuđeni na vremenske kazne jer su smrtnu ukinuli. Trebali su je ponovo uvesti za haška suđenja. Sreća njena što nije rođena za Staljina ili barem Tita. Tada bi imala rašta zazivati Gospoda, a mi se ne bi poganili pišući.

Ne može se vaditi na mladost, punoletna bila, devetnaesta godina. Djete sigurno nije bila, već godinama pre. Znala je ko su Hitler i nacisti i šta su svetu i jevrejima i ciganima uradili. U Bosni su sa četnicima i ustašama iste stvari ,samo mnogo, mnogo krvavije s radili.

Za nju je to bila obest iskompleksirane tatine kujice, “svetskog putnika”.

Taj “svetski putnik” potiče iz četničkog brloga Vrbice kraj Nikšića ,Crna Gora. Kamenjar je po okončanju II drugog svjetskog rata imao 116 stanovnika . Ta vukojevina se nalazi zapadno od Nikšiča na samoj granici BiH. Čak im je groblje u Bosni. Hoće pljačkaš makar za smrt pljačkati. Nigdje desetinama kilometara nema ni asvalta, ni makadama; samo kozje staze.

Patizani (komunisti) su zbili te četnike u tor, nisu im dali disati ili bilo gdje iz sela micati.Mnogo su zuluma učinili i mnogo nevinih susjeda poklali.

Dođoše jedno jutro partizani kamionima i tenkovima. Istovariše kolutove bodljikave žice i zagrasdiše selo. U bližoj i daljo okolini obavesti zalepiše:

Pažnja , pažnja

Obavijst o karantenu

Daje se narodu na znanje
Vukojebina Vrbice izolovano
uzrok
zarazna smrtonosna bolest besnilo neljudskosti
zaraženi
četnički koljači zvijeri u ljudskom liku
sredstvo kontaminacije
antitifusna, antivirusna, anriciklonsk B i antikoljačk sredstva i pomagala rok izolacije
trajan

E’ to je, draga Isidora, bio linč. Zasluženi , ali ,demokratski gledajući, ipak linč.

Ipak mora da su koministi ponekad nepažljivi bili pa se koji pacov preko groblja Bosne dokopao.

Zahvaljujući zabrani kretanja van sela i karantenu Vrbice su po popisu iz 2003. god. imale 5 (pet) mještana . Dečji plač se nije čuo od kada je Isidora ono napravila. U Vrbicama sada postoje dve kuće i nekoliko štala. I dalje nema puteva ni svetla. Gdje nema puteva i svetla tamo ne može dopreti civilizacija i ljudskost.

Možda ona je ona zbog tog kukala ko sinja belica i veličala svoj brlog.

Ove neke podatke smo izneli čitaocu da bi bolje stekao uvid u kosmopolitsko poreklo Isidore Belice.

Pitajte njenog oca kako je prošao odlaskom iz Sarajeva. Toliko dobro da mu je glavna odjeća majice rumunjskih humanitaraca. Rumunjska Certela je glavni humanitarac u Srbiji. Dobro im ide.

Pristojnost nam nalaže da ne pričamo o bludnom ponošanju uspaljenice. Reći ćemo nije ona kriva što se poslije odlaska iz Sarajeva skoro nikom nije sviđala, ni muškom ni ženskom. Krivi su brdsko planinski četnički geni i jezik kojim je progovorila.

Ništa u ovom tekstu mi ne podmećemo. Ni jednu jedinu reč koja nju eventualno dovodi u negativan kontekst nismo dodali. Ona se uvijek hvalila svojim poreklom i svojim jezikom. Mi samo odabrali njene reči i istorijske fakte i verujte na reč, najstrože cenzurisali.

Njene reči ni šabački kočijaši i luften proleterijat u svoje vreme nisu upotrebljavali. Sa koliko mržnje ova žena ” intelektualnka ” govori da je postala mnogo inferiornija od prostitutke koja nikog ne mrzi.

Svaka naša reč je preslika njenih riječi i njenog života. Sve one blage riječi koje su sušta suprotnost njenim bljuvotinama su naše reči.

Pominjati Boga Jedinog i dovoditi ga u kontekst Hitlera, nacista i holokausta je više od bezumlja, to je očito Bogohuljenje i licemerje.

-Ono što vam nekada izgleda kao najveće zlo, možda je upravo vaš spas i obrnuto.

U njenom slučaju logika najvećeg zla i nesreće je upravo ono što jeste, ona sama.

Najveća nesreće i zlo ovog sveta su nacisti, nacionalisti, ustaše, četnicii bolesne individue koje ih slede i glorifikuju njihovo genocidno i izopačeno poimanje sveta i ljudskosti.

Zlo se zlom vraća,to su joj suđaje odredile.

Nju je zlo pogodilo na ovom svetu više od tri puta.

Prvi put , kada se njena prva ljubav odrekla nje.

Drugi put , kada se njen grad nije odrekao nje. Žig čednosti joj natovario da neupućeni posmatrač odmah vidi kontrast.

Treći put , kada je onaj drugi, genocidne sanu grad nije prihvatio i iz istog razloga je i dalje odbija.

Četvrti put , kada je život devetnaest godina takario gde stigne tako su joj sve moždane viuge pomućene. A nije ih mnogo preostalo malom mozgu , tek poneka tamo gdje je zlo i mržnja ,najveća. Velikog izgleda ni nema inače bi joj se prosvetlilo.

Peti put kad se vratila da posjeti grad koji se nje nije odrekao. Vratila se kao besramni i bezumni lešinar ; u ” kosmopolitskoj” odeći pokondirene tikve; koji hoće da likuje nad časnim mudracem. Čak išla da pogleda Večnicu, sinonim četničkog , njenog prigrljenog barbarstva. Mislila Sarajevo umire.

Dalje nećemo brojati ; nek broji ona. Trebaće joj diktafon.

Zaboravlja žena ; da je Sarajevo jedini grad u bivšoj SFRJ koji je njenom ocu oprostio četničke pretke, prihvatio ga i pružio mu decenije ugodnog i uspešnog života. Zaboravio i njen otac. Decenije proboravljene u njemu je on potezom gumice izbrisao. Ništa uspomene, prijatelji i uspesi.

Kao da nije postojao. Tako to rade ljudi koji ne mogu pobjeći od prokletstva predaka.

Njeni ispadi i dolazak u Saraj Ovasi uopšte nisu za trošenje reči.

Međutim, ima toliko protuha licemera, bagre ,šljama ,zlotvora i ubica koji pokušavaju da ublate blistave Dvore. Svi oni se vraćaju da mu oproste zato što su odbacili njegovu ljubav i ljudskost. To je ono što nas brine.

Želimo da ih poštedimo obaveze oprosta i da im kažemo: idite bre u Hag pa se lečite kod Karadžića; i da im poželimo sretne pripreme.

Zajedno sa Isidorom Belicom treba polako da se spreme za mjesto prema kojem su pržun,zindan,mars i venera male nevine mace.

Od srca im zaželimo im sretan put.

Dočekao je nju Grad čednosti raširenih ruku ,ljepši ,umilniji i mirisniji nego ikad pre.

Taki je naš grad.

Riješi se rak bagre,papkara i njihovog zločinačkog govana i mirisno procveta.

Nažalost i neki dobri ljudi su otišli.

Ove nove mrgude i papke će vremenom Grad preodgoiti, upristoiti i kultivizirati. Ovu generacije možda i ne ,sledeću sigurno. Obećavamo.

Njene reči da je ona oprostila Božjem hramu su samo odraz njenenog licemjerja i nerazuma očitovanih prije devetnaest godina; kasnijim tokom opetovanih.

Gledamo slike njenog boravka u Sarajevu.Ona nam ih poslala da vidimo ” glamaur “. Ona sa šeširom kao u njene babe ,crni udovički vuneni šator, samo bijeli i tananiji. Jedna mlitava mljekarska dojka joj iz žica korzetskih ispala, pokazuje kako ispucale žilice vreju.Loša  i neukusna kostimografija.

Mislimo, aferim Isidora sisa ti se ništa nije promenila. Takva ista i 1986 g. bila. Barem ova leva. Razrooka. Onu desnu nam  na očevid nije pod nos poturila.

Pokazuje žena muža i sina,kao diči se.Obukla ih ko ameri svoje amiše. Njene jade poput onih američkih , niti šta znaju , niti šta vide ili sumnjaju. Nikad njih troje na slici, u smislu onog zaednički porodični snimak.

Ne pitamo se zašto iz dva razloga . Znamo ženske ptice belice. I imamo povečalo a ne treba nam. Dobro vidimo i bez njega. Imamo i informacije. A znamo i ptice kukavice.

Ako je bila imalo iskrena u glumi iskrenosti na dobro će joj izaći.

Mi joj u ime čednosti našeg Sarajeva i detinjih uspomena iskreno želimo ozdravljenje i sreću.

Vazduh naš prija i godi . Trebala je prije doći i sa sobom poneti barem jednu flašicu izvor vode Modre rijeke.

Vazduh i voda ovog podneblja su lekoviti .Ovde je sve sneno i prkosno od sna i ljubavi.

Bog Milostivi bde nad nama.

Možda jednom ponovo odemo na Jahorinu i ona oprosti sebi. Veruemo da ima vremena i zaslužila je.

Tada bi slušali neku muziku koju smo voljeli.

 

Zemaljski muzej otvoren

Tekst koji slijedi je objavljen 14.09.2015. ,dan prije nego je Zemaljski muzej poslije mnogo naduravanja  ponovo otvoren. Smatrali smo da ga trebamo ponoviti , radi sigurnosti i opomene.

Vlastodršci rade šta im je čeif i uvijek sebi iz čista mira (?) mogu  dozvoliti luksuz da se popišmane.

Objaviše jednu od radosnih vijesti koje su strane ovom podneblju.

—-

Zemaljski muzej počinje da radi.

Jedna od relikvija Bosne je spašena. Neće ga na tabut tahtu metnuti i međ’ meite na mezarje historije poslati.

Više od tri godine je trajala agonija Bosanskog mudraca. Teško je dokučiti zbog čega. To se niko nije zapitao, ni zapisao.

Mi, nezahvalni kakvi jesmo; nemamo se vremena radovati već u neka tabijatli razmišljanja se dali.

Kome je sva ova ujudurma, mučenje i ubijanje trebalo? Kome i zašto?

Prvo nam padne na pamet da je to zbog Bijele tabije. Trebali šoldi, tamo njakom iz njakog zavoda što sve planira , ne samo izgradnju, pare da se sanira ona ičkala. Ona tabija, ono stratište nevinih koji se po zidinama još vrte i žrtve svoje traže. Damo pare za reprezentativnu bjelinu, nema para za povjesnu mudrost i dijelove bosanskog testamenta. To mu neka logičnost današnjih troglavatih kreatura dođe. Zamalo da nam zamazaše oči.

Čim u  nekom prethodnom članku pomenusmo duše mrtvih i džina koji noću ophode gubilište ,nađoše se pare za Muzej.

Uplašili se kažu „ivestitori“ duhova, sihira i vatrenih prikaza . Ovi se kažu osilili i danju je se pojavljuju; više se i ne kriju. Tako bi laik pomislio, mada bi svako trebao da se zamisli o onome što se u narodu teftiši.

Nije to garant. Tabija je gotova , samo joj neka sića treba i da je „preduzimač“ preuzme. Nije kriv građevinski poduzimač , on je u cijeloj toj frtutmi nevin. Jes’ da je debelu lovu klepio , ali je deblja lova ostala kod naručioca. Kriv je onaj “anonimni” preuzimač kome je davno prije početka radova palo na pamet da “preuzme”  bjelinu za džab – džabe . Bila bi to potemkinovo selo da nije mramorna stvarnost.

Gledamo mi taj muzej više od jednog stoljeća . Ne može se čovjek ljepote nauživati i namirisati. Milina čovjeka obuzme i naježi se, pa sve pogledava ka nebu, moli i zahvaljuje.

Ta svjetlost , ta ljudskost je pravljena na ivici one zamišljene linije koja je  dijelila  grad od plodnih polja sarajevskih. Polje su uništena da bi se brilijant u centar grada premjestio.

Posopana i nevina bjelina je decenijama bila topli dom još snenijim i čednijim postamentima i testamentima Bosne. Malo je nagrdiše limun nojom, ni nju ne potrefiše , ali blagost se neda i još svjetlija biva. Gledamo tu nježnost iz raja sišla da nam uljepša Sarajevo i Bosnu. Gledamo tu bjelinu i svjetlost što grad obasjava i kupa a slike drugih gradova nam Kameni spavač niže.

Ništa versaj i jelisej , ništa bakingam, bile kučice i njihovi i ini dvori spram našeg Muzeja.

Svi oni grubošću i crnilom slove, kao lešinari na umoru spram nježnosti i prozračnosti naše grlice bijele, što pod dugama sa rubin i safir prstenovima nevinosti leprša. Pravi bijeli dvori
za Bugu milom ljudskošću.  A tek koliko blaga u njemu ima?

Nekad smo imali neka neodložna posla, ali smo ih ostavljali za kasnije da se te ljepote hlada , blagosti i mira nauživamo. Mi se zarovimo u đul bašte , đardine i duge oko muzeja , a Bosna i Kameni svjedoci nam šapuću i pričaju o ljepotama i darovima što su našoj Bosni darovani. Da smo smjeli skrnavit tu svetost samo bi legli među bijele ljubičice i još bjelje ruže i bezbrižno spili. Znamo : Kulin ban , kameni spavači , Zemlja Božje Milosti i Grad čednosti bi na nas zaljubljene pazili.

Zadnje tri godine nismo od stida pored Zemaljskog muzeja proći; mislili iznevjerili svetost.

A ona gdje god mi tu i on. Za nama starac ruku pod ruku sa stečcima ide. Ide i šapuće o Maku i Modroj rijeki, Meši i Bijeloj tabiji, o proljećima što nikad ne prolaze, Indexima , Davor i Kemi.

Prve ljubavi se nikad ne zaboravljaju priča on, i podsjeća nas na našu osmu godinu ili drugi razred osnovne kada smo ga prvi put posjetili i kaže :

-I pad je let; valja nama preko rijeke.

I nije pao mudrac bijeli , polako se diže i kreće da leprša ; nove snove i ljubav nekoj drugoj nevinoj dječici da poklanja.

Obećava: neće praviti razmeđa nikakvih, toga u Bosno nije i ne smije biti. Tako ga Bog Ljubavi naputio, svi ljudi su Božja djeca.

Kad se Muzej sagradio prvi od darovanih mu poklona je bio hadis Božjeg poslanika kojim se Zemaljski muzej proglasio sarajevskim vakufom. Hadis je vakufu poručio:

-Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro.

Žao nam nastaviti ,ovdje bi kraj najljepe pristajao,ali moramo. Ubrzaćemo i skratiti malo.

Nisu se preduzimači uplašili ničega, oni su obijesni i imaju vlast. Njima se plaho dopala pomisao,a uvijek im malo bilo; da muzej pretvore u, nismo baš sigurni što , pouzdani izvor, zakazao:
– Nove ljepše dvore ” islamskoj zajedanici”.
– nove dvore usred šehera za nekog poglavatog pojedinca.
– novi plac za neko moderniji i veći hanefijski citi centar ; ima ba tu hejbet kvadrata,

Jao ljudi , što bi se tu svega iz Muzeja moglo dobro opljačkati i ogromna bogatstva steći!?

Nisu ni pomislili: ne bi narod dva puta pao na istu mućku  iako se nahorozio. Nije njih ni strah i ni briga za narod. Licemjeri su to i silnici.
Uplašili se oni i prste, kanđe grabljive od svetinje maknuše: neko vrlo Moćan im jedan drugi jedan hadis pred blentare raširio.

-Stvar se uvakufila tako da se ona ne može ni prodati ,niti darivati, niti naslijeđivati, a njeni prihodi da se upotrebljavaju , kao opće dobro.
„ On prethodi svemu , (On) će
stati iza svega, vidljiv je ,
(po svojim djelima)
tajan (po svom liku)
i on zna svaku stvar.“
/ 57. Poglavlje El – Hadid ( Gvožđe ) Ajet 3. /
Objavljeno 14.09.2015.

Ko ne skače mrzi Bosnu

 

Ta hajte molim vas,oni će nama određivati patriotizam.

Mi ne djelimo lekcije.Mi kažemo uzmite riječnike i vidite šta je to ljubav prema domovini.

U toku paklenih dana ovog ljeta koje jedva prođe pogodila nas na 49 stepeni celzijusovi glupost.

Ko ne skače,mrzi Bosnu!

Mi ništa;ni jene.Mislimo, vručina nekoj blentoviji mozak popila.Kad opet prije  par dana  isti naslov ugleda svjetlost dana.

E sada nam nije preostalo ništa drugo nego da razmislimo o naslovu.Poslije par sekundi razmišljanja skontamo da naslov ni misao ne vijedi ni dva komarca koja se takare.Pride vrijeđaju razum svakog pristojnog i vaspitanog čeljadeta.

To nije ni glupost ,to je maloumnost. Šta sve ljudima neće pamsti na na blentaru? To bleismetar ne mere izmjeriti!Valjda im vrućine mozak popile,a kiše ono resto isprale. Ako su ga i imali?

Povod nije bitan , ni novinar čiji smo naslov posudili.Sportski događaj koji se dešavao ,bio i prošao.I ovajdrugi slične sadržine,je takoše otperjao. Bitno je da se članci sa ovakvim naslovima javljaju pred svaki imalo važniji događaj.

Sve da se Kulin ban vratio sa novom poveljom i novim slobodama za Bosnu u kojoj bi kao u njegovo vrijeme bio samo jedan jezik, jedan narod i Jedan Bog , takvi naslovi se ne bi smjeli upotrebljavati.

Pobraćemo neke od razloga:

– majmuni i zvijeri skaču ,

-većina ljudi ne misle kao Darvin da su ljudi postali od majmuna,

-ljudi dostojanstveno navijaju za timove koji nose boje po njihovom izboru.

– izraz podsječa na bojni poklič koji ljude treba da pretvori u horde raspomamljenih skakača,

-bojni pokliči nikad ne donose dobro,

-raspomamljeni ljudi nimalo ne liče na dostojanstvene ljude , oni postaju životinjama nalik, ne bilo kakvih , već onih dviljih, nekontrolisanih,

– protivnik ima svoje navijače i oni imaju nalog da se ponašaju na način kako sugerira onaj hajvan,

-eto neminovnog sukoba majmuna i zvijeri koji skaču ,

-zvijeri i majmuni , posebice šimpaze su najorganiziranije ubojice među životinje,odmah poslije ljudi,

-a opet neki ljudi vole šah ili sinhronizovano plivanje.

Zato je onaj zvjerski aspekt događaja na koji na neko poziva i sigeriše nam kako da se ponašamo.

Razlog našeg javljanja nisu samo zbog navedenih aspekta sportskih i drugih događaja.

Neke ljude jednostavno ne interesuje pogibeljni i ubilački sportovi.

Toliko smrti ima među samim akterima da je neljudski doći i bodriti da se ljudi međusobno ubijaju.

Frustracije dobitnik – gubitnik ,mržnja prema suparniku dovodi smrt na sami rub sportskih arena.Proširio se taj krug smrti i na puteve kojim se kreču majmuni i zvijeri koji skaču.

Mnogo izgubljenih života , svakim danom sve više smrti nose oni koji skaču.

Svojevremeno je spotski događaj bi teferić koji se gušta. Nosila se na utakmicu meza i piće, Znalo se pojaviti i poneko ćemane.

Navijači su se dijelili na pitare, sevdalije, buregđije, komade teletine ili  govedine, mocarte, rjeđe konjetine , umjetnike, molere, čevabđije, štrause i simpatizere. Najgrublja riječ je bila: vozovođe / vlakovođe,

Nije bilo bitno ko si i šta si!Bilo je bitno da si čovjek,da voliš sport i imaš tim za koji navijaš. Nisi ni morao plaho navijati za neki tim.Bilo je bitno druženje. Protivnik i protivnički navijač je bio poštovan i dočekivan sa dužnim pijetetom. Poslije utakmice se zajednički išlo na akšamluke i u provod.

Bilo je tu šeretluka ;nekom bi auto,kuća,vrata,prozor,oluk ili voćka bila ofarbana suparničkom bojom. Bilo je tu i opklada; ne zna se koja je bila lukavija, osmišljenija i tandarlija. Niko nikad se zbog svih smicalica, nepodbština nije ljutio.Bila su to prijateljska nadmetanja i smicalice.

Danas toga nema.Sada je protivnički tim i njegovi navijači smrtni neprijatelj. To nema veza ni sa sportom niti bilo čime. Zapravo ima ;sa najcrnjim scenarijima. Animozitet sa sportskih terena uvukli su one ,još gore konotacije; koje prizivaju duhove zla i mržnje.Nacionalističke i šovinističke.

Svako malo neko nekog malo bocne pod bubrege i ovaj “navijač” što je pošo da skače rikne.Ponekad neki policajac ,naviječ preotivničkih skakača iz čista mira na mrtvo upuca nekog protivničkog navijača koji skače.

Pijane horde skakača mogu biti i nešto blaže. To su oni slučajevi kada protivničke timove ili navijače počaste ciglama u glavu ili jednostavno kamenuju. Cigle i kamenje je lako naći i unijeti. Za to je zaduženo obezbjeđenje, radi bolje i uspješnije saradnje sa navijačima.

Nazivi koje sebi navijači daju mogu biti istovjetni stilovima navijanjima. Mi ćemo obratiti pažnju na imena navijače dva tima iz našeg Sarajeva : Horde zla i Manijaci.

Mi smo samo par sekundi prije preživjeli jedan strašan, krvav, koljački i genocidni rat. Njega su vodile zločinačke zvijeri ustaše i četnici : nebrojene horde zla i manijaka.

Oni su samo slijedbenici vatikanske zvijeri, hordi zla i manijaka koja je potamanila američke indijance i “urođenike” širom svijeta.Sada tamane tek toliko da ne ispadnu iz štosa;zlu netrebalo.

Horde zla i manijaci su pripadnici genocidne sorte koja kolje, siluje i uništava cvijeće planete Zemlje.

Sada se navijači dva tima koja su nam draga krste tim imenima.Nas to ježi i ograđujemo se od tih imena. Zbog njih i onih koji to ime glorifikuju i nose smo prestali da idemo na utakmice, da se provodimo, akšamlučimo, mezetimo i družimo sa navijačima protivničkih timova.

Oni navijači koji su dali sebi ta grozna imena i koji se diče njima ne mogu biti dostojni Sarajeva i Bosne.

Besmisleno je pitati vođstvo klubove šta oni rade. Njihova politika je podržati navijače koji se grozna , zločinačka  imena  nose.

Čestiti i radini ljudi su se počeli klonuti sportskih događaja radi šačice onih koji sebe nazivaju. Zato ta “posjećenost” na utakmicama. Sportski susreti su postali događaji najvišeg stepena rizika. Ići na sportske događaje i glavu gubiti to mogu samo bezmozgaši sebi dozvoliti.

Sarajevo je Grad čednosti, a Bosna Zemlja Božje milosti.Njihovo dostojanstvo,povelja Kulina bana i stečci ne smije sebi dopustiti da njena djeca pripadaju hordama zla i manijacima. Takve ljude ona ne rađa.

Samo koljački izrodi i manijački abortusi mogu biti horde zla.

Mi ne želimo da pripadamo udrugama i jatacima koji  nagrđena imena nose.

Zato molimo novinare da pozivaju navijače:

Večeras navijajmo za Bosnu. Ili danas navijamo za Sarajevo ili Željezničar.

Čak i ti pozivi su  usko ograničeni.

Navijajmo dostajanstveno i tolerantno kao dobri ljudi.

To je dovoljno,jer iz poziva izbija  čast i čest srodna Bosni . Ta imena će nas uputiti da navijamo bosanskim bilom,od srca: milostivo, časno. pošteno i humano.

Zastidimo stvarne horde zla i manijake svojom dobrotom i poštenjem.

Dobrota,poštenje,dostojanstvo i čast su nam od postanka Bosne od Boga Jedinog darovani. Nemojmo to blatiti skačući i urlajući.

Kavazoviću , može’ neka sušna Dova

Pada kiša,haman ko da su se otvorile sve nebeske slavine.Procurilo na sve strane,voda sve čak i autobuse guta.

Malo kiša pada ,pa šta.Otkad je zemlje i njenog vakta kiša pada,pa nikom ništa.

Dežurne službe kao i uvijek nespremne.

Puzdaju se u “ilmije” u “reise” .Ovi o svakom belaju i kijametu imaju spremne nabrajalice.Oni to omiljeno štivo nazivaju ” Dove”.Imaju oni i fetve i hutbe.Ali to nije za ovakve prilike.

Fetvu bi mogli prikantati piscima ovog članka.Kazna je to za drznuli se dići glas na “učene”.Hutba je opet za blagdane,ali mogla bi pasti za neke džume.

Samo  ovi iz “iz” su slaba  fajda Civilnoj zaštiti.Pogotovu oni “reis” Kavazović.Njega nemojte ni za živu glavu zvati da vam svoje dobe/nabrajalice uči.Nemojte dovu za sušu zvati ni za živu glavu.Neće kiša prestati za dva mjesea;to vam garantujemo.

Sjećate se ljeta i ljetnog pržuna.

E, taj Kavazović  24.juna/srpnja objavio svoju kišnu dovu i zamolio narod da ga potpomogne molitvom.

Da bi vam bila jasnija slika o Kavazovićevoj dovi mi vam predstavljamo tekst koji smo objavili 30.jula/srpnja,samo tri dana poslije ustoličenja dove Kavaza.Uz male korekcije ga preslikali 17.septembra.Prenosimo ga u cijelosti,iako je friško  bajat,može bar neku pouku CZ dati.

Kavazović poručio – učimo kišnu dovu

Ima neki reis koji se rijetko javlja i obraća javnom mnijenju.

Kontamo, iz poniženja mu, a kad se javi sve nekako mlitavo k'o minderpuza glas.Sada mu i glas malo ojačao.

Velimo, im'o bi rašta i mor'o bi se svako malo i po više puta na dan javit, ako želi dobro narodu. Ali se glasat ‘nako muški, čvrsto, jako. I svakako mnogo više, svojski radit i svoje vjerske službenike iz jarama nerada ispregnut.No,otom potom.

Izjavom od neki dan reis Kavazović gurnu sebe u prvi plan i dade nam otvorenu ulaznicu za reagovanje. Ko ga tjer'o. Što mož’ čo'ek sebe uvalit’  to niko nem're nikog.

– Haj'mo učit kišnu dovu.!

Ko veli biva, paklene vrućine, požari, ljudima se teško borit sa vatrom, vodom i slični belaji.

Rek'o to reis, možda se pomolio, dva rećata, ne može se više, vrućina strefila. Pa opet pozvao po običaju k'o biva treba ponoviti još dva rekata, a vrućine i dalje sijaju, požari vrckaju i migolje.

Ne ide to tako Kavazoviću!Ni je to ono „mere bit da bidne rat“ što reko onaj tvoj pismeni drug bez brade i što brže bjež međ’  osmanlijske pobjegulje.

Nije da nam je namjera učti  šta će ko raditi. Svako svoje terete neka nosi. Ali,neke se stvari moraju pojasniti. A mi to uvijek nagodni, činimo, po Bosanski, po tabijatu,natenane.

Nekad je bolje raditi, nego govoriti!

Bio jedan Mojsije (Musa), dobar,žestok čovjek i vjernik. Jedan dan otišao u planinu i niko nije znao ni gdje i kako. A on se četrdeset dana, trideset pride deset,u osami, daleko od ljudi, Bogu Hvaljenom molio. Bog milostiv bio i dao mu kamene ploče. Na pločama rješenja i upute za mnoge stvari i dobra dunjalučka.

Bio jedan Dedo Ajvaz , dobar čovjek,mudrac i vjernik.Mučila ga jalovost jednog izvora. Ima ga se vidjet: lijep, bistar, svjetlucav i bogat ; al’ ljudima nikakve vajda,zarobljen u kršu. Nesta’ mudrac, niko ne zna gdje i kako.A on četeres’ dana u osami, trideset više deset, daleko od ljudi Kur'an učio, Bogu Milostivom se molio. Bog milostiv bio,pobucao stijene, izvor vodu ajvatovačku ljudima uputio.

Bili su to dva dobra vjernika čista srca i Bog im na čestitost i dobrotu milošću uzvratio. Kad Bog svojom milošću kaže Budi ono biva.

I dan danas ploče i izvor žive i svijetle narodima kojim su poslati.

Sjevernoamerički Indijanci imaju ples kiše. Imaju ga i domorodački narodi ostalih Amerika. Ples kiše nije nepoznanica Afrikacima, Aboriđanima i još mnogim drugim “urođenicima”.Oni su mnogobošci i njihovi plesovi se ponekad usliše ponekad ne, zavisno od čistoće srca, djela i molitve.

Kavazoviću od tvog poziva na molitvu i molitve ne bi ništa. Nuto jada. Nešto tu nije u redu, misliš ti; i po običaju na drugog svaljuješ: ovaj narod ništa ne valja, ne zna se ni molit.

Mi opet mislimo, pametan narod koji tabiri : šta nam taj neki Kavazović ima rijet.

Gdje je dosad bio, sad bi nam neke bajalice za mudrost prosipao. A jošte nit’ smo ga mi birali, nit tražili. Njega je “onaj jedan” kooptiro i to samo privremeno,dok se onaj Glavati, od masti užegli ne uspije nekako vratiti.

Druga stvar je važnija. Bosna je ta Zemlja Božje milosti. U Boga je svaki čestiti čovjek isti, bio on katolik, pravoslavac, musliman, ciganin, jevrej ili oni drugi ostali.

Ovog ljeta je gorila Bosna i u pravoslavlju i u latinluku i u muslimanluku i kod onih ostalih: a ti na molitvu samo muslimane pozivaš , velike greške, hulu i podjele praviš.

Ne može to tako, Bosna je ovo, i snene i čista i posna, i rosna i divna i mila. Svu djecu dobrog srca ona voli, i svoju i tujinsku.

Prošle godine i godinu prije je bilo obilje kiša. Ove godine malo pripeklo, pa šta.

Bog daje i usteže po svojim planovima. Ljudi ko ljudi, lakomi i nestrpljivi i nikad ne znaju zašto je nešto dobro loše, a zašto neko zlo dobro. Navikli na ono: zlo je zlo;dobro je dobro. E nem're tako jednostavno, nit’ je sada nit’ ikad tako bilo.

Dova je nešto uzvišeno,nešto što samo čisto predano srce može osjetiti i učiti.

Traži i daće ti se. Moli skrušeno, u potaji, tihim glasom. Moli i molba će ti biti uslišena.

Još tiše kucaj i otvorit će ti se. Bog je dao Kur'an kao uputu za molitvu i svaku stvar.

U molitvi Milostivom Gospodune treba ti nikakva džamija,ni crkva, nikakav hodža nikakav ili sveštenik kao posrednici. Samo abdest i uzvišene Kur'anske/Biblijske dove/molitve  imaju molitvenu i preobražajnu vrijednost.

Kavazoviću nemoj po medijima,iz pozlaćenih mihraba ili ahtung-ahtung zvučnika svoje dove oglašavati i reklamirati. Nije to dobro, reveš i na Boga huliš.

Eto,zbog toga ne ide to sa tvojom kišnom ili bilo kom drugom dovom; od nadobudnijeh, polupismenijeh ljudi smišljenih i zapovjeđenih. Jezhikoshlovci lihkujte gledhite kohlikih ovdijeh ovijeh vašijeh h ima. Ima sve u imhenik jezhikada ih uneshete i objasnihte.

Preporučena dova je prije neko čaranje, bajanje; gatka, neki tam- tam ples kiše,neko guslarenje.

Pa nije dova neka sihira koju tvoj zli pobočnici jadnom narodu za pare prodaju.

Pa zapiseš sihiru a ono kiša pada. A k'o što znaš sihra se o glavu gataru može razbit i uglavnom se razbije.

A šta misliš pošalje li se kiša iz svih nebeskih i zemaljskih slavina pa preplavi dunjaluk. A jedna nesreća nikad ne dolazi sama.
Kojom bi se sihirom Kavazoviću. od poplave odbranio? Ono efendija* ti nikako ne pristaje; efendijica tu i tamo, izuzetno rijetko, češće nikako. Isto tako niko na ovom dunjaluku ne bi smio dozvoliti da ga tako oslovljavaju.

Ta riječ se ne bi trebala za insana uopšte upotrebljavati.

Gospodar je samo jedan – Gospodar svijetova, Sveopći Dobročinitelj Milostivi!

Gospodin je samo jedan Gospodin Uzvišeni Mudri.

Ostali bogohulno umišljaju da su nešto što nisu.

Efendija onaj po narodski rečeno se ne postaje, on se rađa. Očit primjer ste ti i većina tvojih tituliranih vjerski obrazovanih muslimana. Kad je u vama efendluka bilo. Goljo, jad i bijeda, narodske se grbače dohvatio; čast izuecima.

Tvoja „gospoda“ tvoje efendije se u džamijama tuku, iz zasjede iza džamija kidišu na ljude, tuče se džemat protiv džemata, brat na brata, ubijaju,zavode (podrazumjeva se ali nećemo reći siluju), bigamiju šire, sihire pišu, muža i ženu rastavljaju, preljube i one muško muško gadosti čine, zlo među ljude ubacuju, kradu, smutnju prave. Podjelili se u grupe i sekte. Neki postali strani plaćenici, terorisiti.

Ništa od ovoga nisu naše riječi. To su samo naslovi u medijima.

Ti kao njihov “glavni i odabrani vođa” ništa ne poduzimaš, zataškavaš.

“Zatečeno stanje, jes’ sramota, ima toga, grijeh je!“ – braniš se u mislima ti. Ništa javno nalet te bilo.

Ako ti je utješna – tvoj prethodnik je bio toliko loš i bogohulan bio da si ti mali miš u poređenju ‘ njim.

Ti nama pokroviteljski – učimo kišnu dovu.

Prvo: nikako nam ne možeš biti pokrovitelj.

Tebe bira jedan čovjek, iako se javnosti nameće da te bira desetak ljudi.

Drugo, važnije: mažeš oči narodu gladnom. Što ne prozboriš koju i učiniš nešto u korist naroda sa čije grbače ti i tvoje hodže kajmak skidate.

Treće najvažnije : Tvoja dova nije dova, to je hibrid gatlice i nabrajalice bez reda i smisla. Nije to ni obrazovni sastav koje bi desetogodišnje dijete bolje uradilo. Nema tu nikakvog nauka i izobrazbe. To je neko pomiješao časne Kur'anske riječi sa bezveznim jadima ljudskog blebetanja i “pametovanja” :bez reda i smisla. I nešto je duga ta dova, dok je čovjek nauči, eto poplava.

Daleko nam kuća od vaših dova i još dalja od vaše dvolične “učenosti”!

Da ste bili pametni, k'o što nište mogli ste raspisat konkurs za niže razrede osnovne škole sa temom : Kišna dova.

Bili bi ste zapanjeni brojnošću radova boljih i učenijih od vaše kišne dove!

Tako vam je kako je lipi moji.Ono lipići ostavljamo za drugu priliku.

Jedna Fatiha iz srca naroda je sasvim dovoljna.

Molite se i radite vi,eće vam biti primljeno.

Molićemo se mi, raditi ne možemo vi nam ne date.

Ko zna, možda nam se naše molbe usliše.

Osvanuće Božjih dova dan.

Mi smo se molili i strahujemo.
Molili se vi ili ne molili, teško vama i teško tog dana i prije; sasvim izvjesno je! Pitajte ruke Ebu Leheba;vašeg budućeg jarana.

(* efendija = Gospodin,Gospodar,pokrovitelj,titula vjerski obrazovanih(učenih,izobraženih) muslimana,učen čovjek.)

Ovo zamalo uvedosmo u rubriku homor.Da nije Kavaz u pitanju i da kiše ne padaju bio bi čisti hutmor. A to vam je reiska kovanica :  hutba + humor .

O Vatikanu – Optužbe i istina

Zamjeraju nam da govorimo o Vatikanu u negativnom kontekstu.

Dobro, večeras ćemo ih poslušati i mi nećemo govoriti o Vatikanu.

Nije valjda da se bojimo da ćemo proći kao Drajfus.

Pustićemo da oni sami o sebi ili neko drugi o njima govori.

Možda bi u slučaju kada drugi govore adekvatniji naslov pisanije bio:

Optužujem

Tako će se vidjeti da li naše priče istinu govore.

Nedelja 11. rujan (spetembar) 1994. – Zageb – Hipodrom.

Papa Jovan Pavao II, svečano obilježavajuči posjetu Hrvatskoj svojom misom,podugo glorifikuje i medenim usnama na sav mah daje odu ratnom zločincu Alojzu Stepincu.

To je zlotvor koji je bio glavni kršćanski duhovni vođa ustaške genocidne tvorevine Nezavisne države Hrvatske.

To je ona koljačka tvorevina koja je samo u Jesenicama pobila 700.000 Jevreja, Roma, Srba, Muslimana i ostalih nepodobnih pripadnika drugih naroda. Veliko broj ubijenih su bili Hrvati koji se nisu slagali sa tom politikom.

Citiramo (TV Channels Online):

Na današnji dan, 3. listopada 1998. godine, papa sv. Ivan Pavao II u Mariji Bistrici, proglasio je blaženim zagrebačkog kardinala, slugu Božjega, Alojzija Stepinca.

„Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Amen.

Papa je Alojza Stepinca proglasio svecem. Tako to pape rade. Krvnike proglašavaju svecima. I pedere. I silovatelje djece.To je čisto Bogohuljenje. Ništa novo za bludnicu ispod sedam bregova.

Kažu Stepinac se branio da on nije nikoga ubio.

Ni Hitler ni Pavelić,ni Tuđman ni Čosić ili SANU , papa Ivan Pavlica nisu nikoga ubili,niti mnoge pape.Za papu Borđiju je dokazano da je silovao, ubijao, trovao i klao.

Međutim to ne znači da nisu genocidni koljači.

Vraćamo se na hipodrom gdje papa juriša:

“Nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove poput rijeka koje protiču ovim krajevima.Kao Sava,koja izvire u Sloveniji,protječe vašom domovinom a u Srbiji utječe u Dunav.

Te dvije rijeke se susreću kao što su i pozvani narodi koje ona povezuje… ”

Papa Ivan Pavle II poslije hvastanja krvnika između ostalog,ovo poručuje masama vjernika (kažu bilo je milion vjernika).

Pomenu Ivančica Pavao II sve koje Sava povezuje, normalno :  osim Bosne.

Ali vjernici iz Bosne i Djedove hiže nikad nisu bili u zajedništvu sa Vatikanom već su ga prokleli. Zbog toga su svako malo dobijali krstaške ratove,klanja ipustošenja.

Papa Ivan pavle II to zna. Zna i da je rat u Bosni 1992. – 1995. bio tek poslijednji u nizu krstaških ratova protiv Bosne , zemlje Božje milosti.

Dakle za tog papu Bosna ne postoji.

Dali dolikuje nekoj blaženosti, negirati postojanje jedne prizante zemlje.

I onda , vi će te nam raći da  imamo respekta prema papi koji negira naše postojanje.

Onaj ko to čini mora da je lud. Mi još uvijek nemamo to čage.  A nisi lud dok ti to ne dokažu. Nisu ovo vremena kada te zatvore i ti trebaš da dokazuješ da nisi lud.

Tko zna, sve se može.

Kažu ne volimo Vatikan. Ovaj put nećemo o pederčini Mikelanđelu koji se namrgođeno smješka papama svakog jutra sa svoda Sikstinske kapele. Poručuje im da ne skreću sa njegovog puta i prstima se mazi sa jednim od svojih mnogobrojnih ljubavnikom. Tipično pederski.

Nećemo o tome,to smo mi prvi javno zamijetili.

Vatikan se tek 1965. posebnom bulom oglasio da je ropstvo neprimjerno i ne dolikuje dvadesetom vijeku.

Vrlo blijedo i sramotno od sile sa dna sedam brijegova, “gospodara orbis et urbis”.

Ne narediše da se ukine niti osudiše ono što je Isus Hrist s početka nove ere najoštrije žigosao i proganjao.

Neprimjerno ropstvo ne znači i ukinito ropstvo ili barem osuđujuće.

Mnogo toga se u Vatikanu radi što ne dolikuje pa to ne ukidaju.

Vatikan i njegove crkve svaki dan potresaju nedolične,umobolne , bogohulne,čak i kriminalne radnje i optužbe pa to niko ne zabranjuje.

Kad bi se sabralo od nastanka Vatikana do Bosne 1995. godine,  brojke bi nadmašile sve ostale kriminalne, zločinačke radnje svijeta.

U ovo ne uključujemo silovanu i masakriranu nevinost,to zaslužuje poseban osvrt.

Ovo svakodnevno dan za danom čitate u novinama i niko ne mari ili to zabranjuje. Ušle te radnje ljudima u krv i u gene. Čovjek jednostavno ogugla.

Ne dolikuje ( ropstvo) ne znači i zabraniti ga.

Ako ropstvo ne dolikuje dvadesetom vijeku onda papska / Vatikanska bula upućuje da je dolikovalo 19. i svim ranijim vijekovima.

Nemojte nam molim vas govoriti o nekim konstrukcijama ili nam bilo kakvim asocijacima implicirati govor mržnje. To nije pošteno, mi samo tumačimo ono što je rečeno i objavljeno.

Hiller pomete, desetke milione puta pogubi ljudskost i mnogo više života. Minut prije smrti se pomoli Isusu i sve mu biva oprošteno. Tako nas uče Savle.

Ajte molim vas, nije nego.

Šešelj 2oo5 kaže,  a google objavljuje:

“Možete vi mene optužiti za sve zločine koji su počinjeni u bivšoj Jugoslaviji, ja ću se odbraniti i dokazati da je za sve kriv papa Ivan Pavao II.”

I odbranio se; pustili ga na slobodu da svoje genocidne ćenifarije i dalje bljuje po bijeloj selendri i okolnom pašaluku.
Nejvjerovatnije dogovor pao: Nemoj ništa o ućešću mentora u klaoničkom piru ustaša i četnika, mi tebe puštamo na slobodu, dok ne crkneš.

Jedan od najvećih balkanskih krvnika se već skoro godinu dana slobodno šeće, a Vatikan ni jedne riječi da progovori.

Oni nas pozivaju na toleranciju.

Hajte molim vas. O kakvoj toleranciji je riječ?

Tolerisati zlo da popuje nevinoj žrtvi.

Za kraj smo ostavili nekoliko poetskih bisera:

“- Crkva ima mnogo manje veze sa bogom nego priroda i što je starija sve manje. (str.166)

– Čitavo učenje crkve je leganda i praznovjerje. Da bi vjerovao (tom učenju –op.a) čovjek treba da bude priprost kao najveća neznalica. Da bi vjerovao čovjek treba da bude glup i preplašen.(str.175)

– Crkva stvara svece u vrijeme kad su joj potrebni i tamo gdje su joj potrebni. Nije to nešto što zavisi od Božanske Volje. To je geografija i politika. (str.178.)

-Crkva je zamučivala, ublažavala i iskrivljivala učenje Isusovo. Sahranila je njegovo učenje pod čitavu planinu deklamacija, teologija i praznovjerja. Da bi bila moćnija ubijala je vatrom mukama, uvijek tobože u ime Božijeg, a u stvari da uveće svoju moć i bogatstvo ,i da iskorjeni svoje neprijatelje.Crkva je jedna od poznatih svjetskih kriminalaca.(str.175).”

Ovo nisu naše riječi,več riječi Luisa Bromfilda poznatog pisca iz njegove : Čudni slučaj Mis Ani Spreg. /Mali roman – Budućnost N.Sad 1957 g./

Nismo htjeli uplitati neka njegova druga razmišljanja o crkvi. Zbog ovakvih razmišljanja je najvjerovatnije dobio samo Pulitzerovu nagradu. Nobel mu je onemogićen iako je bio  bolji literat od 90% nagrađenih.

Za kraj ćemo samo primjetiti da Isusa na svojim zdanjima, kojih se Nebo odreklo,  često predstavljaju kao Heliosa koji vozi nebeske kočije.

Nikome u Vatikanu ne smeta što je Isus predstavljen kao paganski bog koji ćera konje.

“Već je sjekira položena na korijen stablima; svako se dakle stablo koje ne rađa dobra ploda siječe i u oganj baca.” ( Isusove riječi/Matej 3.10.).

Vi ćete se zapitati šta je časni drvodelja htio ovim reći.

Mnogo toga, višeslojna je to poruka i opomena.

Mi ćemo vas zapitati da li su pape rađali. Samo Papisa Ivana koliko mi znamo. I ona krišom. A imali su mnogobrojnu “nezakonitu djecu”. Sam Borđija je imao devetoro, a silovao i  obljubio najmiliju trinaestogodišnju kćerkicu.

Blud i razvrat Vatikanski u sodomitskom pravcu su najavili i rječju i djelom utemeljivači hrišćanstva jevanđelista Ivančica  apokaliptičar i  Savle konvertit biseksualac.

Ni šta od ovoga nisu naše riječi . Mi ih samo prenosimo. I vi nama zamjerate što ih slikamo bojama čije su nijanse na istom nivou kao navedene?

Nije fer ili što bi reko mali kalimero:

-Nepravda , e pa to ti je.

A Ivan , što ga prozvaste Krstiteljem sedam vijekova prije nogo je crkva taj običaj unijela u svoje kanone, bi rekao.

-Vapaj usamljenog u pustinji mraka.

 

Očiti lopovluk – Bosnu i dalje kradu i objeđuju

Lopovluk  – Prekrajanje historije/ povijseti

 

Laže vikipedija lopovski laže

Bosanski historičari šute, nisu valjda svi krepati.

 

Mi tako slučajno naletimo na nešto pa ne možemo sebi minutama doći, rashablećimo se.

Pišu oni o srednjovjekovnoj Bosni pa navode da je u njoj živjelo:

-750.000 katolika (85,22 %)

–  50.000 pravoslavaca (5,68%)

–  80.000  krstjana (9,09)

Joj ludi mili i Bože Silni kako progutati ovu bezočnost i bogohuljenje vatikanskih slugana.

750 tisuća katolika u srednjevjekovnoj Bosni.Čudo jedno nebesko.Nešto manje nego po popisu 1991.god. Tada ih je bilo 760.852.Neko usaglašavo brojke.Za sedam vijekova samo rodilo se samo 10.852  stanovnika.Sad nam je jasno zašto kitočkica i druge hrvatice od davnina hrle na čevapčine.

Po statistici ispada: kod bosanskih katolika 200 takara ili tandaranja godišnje.I u Vatikanu ima više takara godišnje,a znamo kaki su hadumčari oni.

Umjesto da tu bruku sakriju kroatjanski vikipedijaši je na sva zvona oglasili. Kako neće moraju skrećati narodu pažnju i sebe veličati.Povijest govori drugačije od 1102. do 1991. godine ,vijek za vijekjom,dan za danom su bili nečiji slugani.Mogu ono cifre valjati ko Mirko i Slavko bombe,ali im to ne pali.

Eto mi primjetismo da im se u njihovoj “statistici” potkrala sitna greška.

Negdje im se izgubilo 0,01 %  odnosno 880 stanovnika. Nije neki broj, nećemo zamjeriti.

Ne zamjeramo im 99,99%  bezočnu laž. Puštamo vikipedijsku fukaru da koplekse sluganstva liječe.

Oni radi autentičnosti neke Bosance izglibili. Kao ko radi taj i griješi. Istovarimo im stomačne nus produkte na autentičnost, njihove podatke,pamet i časnost.

Mi najviše volimo za krstjane reći Bogumili. Puna usta te riječi: Bogu Mili, divota jedna koja sve kaže. Ovi vikipedijaši plešu oko te riječi ko đavo krsta. Po svemu sudeći sa plesačom  su u istom kolu i svi će oni u njegovom domu pojti.

Turski porezni katastri (popisi) iz 1520 i 1624 kažu u Bosni je tada bilo:

-150.000  katolika

–  75.000  pravoslavaca

– 450.000 muslimana

Kod turčina je bilo:porez ili smrt.Trećeg nije bilo.Zato vjerujemo u autentičnost nihovog popisa.Poreznici nikad ne lažu i u klanju ne zakažu.

Podaci su iz Vikipedije. To nisu mogli prekrojiti, jer se podaci nalaze u arhivima širom svijeta. Znamo mi njih i to se vremenom može izbrisati, kao što se ponešto već sklanja i minimizira.

Svi vikipedijaši se slažu da je srednji vijek trajao do kraja 15.vijeka.

Dakle prema historijskim podacima samih vikipedijaša za samo tridesetak godina u Bosni je netragom nestalo 600.000 katolika (oni kažu hrvata).

Što je mnogo to je i premnogo. Historija nije zapisala nikakve progone ili masovne egzekucije bosanskih katolika.

Osim u nacističkim, američkim,vatikanskim, ustaškim i četničkim logorima smrti nikada nije nestalo toliko naroda za tako kratko vrijeme,a da se ne zapiše. O takvom egzodusu bi sva zvona Savla oliti Pavla, prevaranta i samozvanog, samoproglašenog slugu časnog  drvodelje, pola milenija  odzvanjala. I još pride za vjek vjekova, kad bi ih bilo, kad prije toga ne bi bili uništeni.

Proročanstvo iz Fatime tako prorokuje i plaši ih.Pominje se neka cifra 2056 ili 2o65.Ni pouzdani neimenovani izvori više nisu ono što su bili.Kažu nisu oni krivi,proročanstvo prekrajali nekoliko puta pa se cifre pomješale.

Dakle nema teoretskih šansi ni onih o,ol% mogućnosti da je broj katolika u tursko vrijeme bio veći od 150.000. To mu odmah znači minimum koju desetinu hiljada manje nego prije njihovog dolaska.

Brojnosti  katolika u u Bosni je uveliko kumovala “blažena ” kraljica Katarina.To je ona čedna žena kojoj je Vatikan natakario dva vikara kao “duhovnu” podršku.Šta mislite šta su u to doba vikari vikali. Katarina koja je zbog vikara prešla na katolicizam je proganjala i u krvi zatirala sve Bogumile koji na katolicizam nisu htjeli preći.

Za vrijeme njenog terora ubijeno je više Bosanaca nego za svih Vatikanskih  krstaških ratova. Vatikan joj je zahvalio i proglasio je blaženom.Ona uzvratila i Bosnu testamentom ostavila Vatikanu.Ko Bosna njena prčija.Neće moći “blažena” Katarina ;Bosna nikad ničija pa ni tvojea prčija nije bila.

To što je kroatjanskim vikipedijašima sjedalica  zjevnula ,to nije naša briga.Nek o njenom sjedanju i nasjedanju brigu vodi Mikelanđelo.

 

Nastavak slijedi

 

Očiti lopovluk – Bosnu i dalje kradu i objeđuju II Dio

 

 

Lopovluk  – Prekrajanje historije/ povijseti

Laže vikipedija lopovski laže

Bosanski historičari šute, nisu valjda svi krepati.

 

 

Dio drugi

Napominjemo da se broj katolika u Bosni udvostručio sa 40.000 na 80.000 za vrijeme tiranije “blažene” Kararine Kotromanić Kosača. Ponovićemo,blažena to “zaslužuje”, to je ona što  je po udaji iz krstjanske ( Bogumilske ) vjere  prešla u vatikansku krstjadnu po nagovoru svoja dva vatikanska vikara. Vikari se zvali zato što ih je Vatikan zadužio da dobro viču. Nepravda za nepravdu je nebeska pravda. Ništa drugo.

Vikipedijaši su ustvrdili da je najveći broj preobraćenika u Islam pripadao svetoj Djedovskoj Hiži iz Mila, odnosno da je 99,99 Bogumuila  prešlo na Islama.

Mi ne donosimo naše zaključke, mi samo sravnjujemo pisanje vikipedije. Ne mogu vikipedijaši krojiti koliko mogu griješiti i propuste praviti, a mi rupe uočavati i pred sud javnosti izbnositi.

Napokon, dolaskom Turaka su krstjani uspjeli pobjeći iz vatikanske krstaške klanice  koja im je  pet vijekova, dan za danom visila nad glavom i često bila servirana. Klaničari su uvijek bili Vatikan, mletci, dubrovčani, ugari(austro), kroatjanci, srbalji i bizantinci. Ta ista kuhinja zla, klanica, do današnjih dana nije prestajala sa radom, samo se pojačavala i proširivala.

Mi volimo reći, sve provjerite, uporedite i utvrdite. Pa opet ako treba još koji put utvrdite;tako je najbolje. Tek onda muhur ili grb odvalite. Bićete zadovoljni i vi i još neko iz vaše blizine. Možete svoje iskustvo i sa vašim  drugama podijeliti. Nije bitno ako nisu ženskog roda. Shvatiće one vaša utvrđivanja, i zasigurno prihvatiti. Tako je najbolje za sve vas.

U proračunima vikipedaca i turaka postoji i razlika od 205.000 stanovnika. Gdje se izgubila jedna četvrtina stanovnika iznmeđu dva popisa. Neka nam krojači vikipedije to objasne. I nek nam radi vjerodostojnosti objave izvore unformacija radi provjere. Tako zakoni časnosti i poštenja, čak i vikipedije nalažu.

Mi nismo historičari koji bi predstavljali relevantne historiju. Kada se činjenice iznesu mi ih provjeravamo i upoređujemo sa podacima Kamenih spavača; samo one koje su nama bitne. I onda reagujemo ili ne reagujemo. Vrlo jednostavno i poučno.

Mi mu dođemo nešto kao evidentičari ili knjigovođe. A oni nikad ne greše, osim ako žele. To mu tako biva, u poslu se sve dešava, pa i pogreške.

O, taj vatikan nama šalje ruku tolerancije. Nismo mi više naivni, znamo kakva je ta genocidna i okrvavljena ruka. Kulin ban im je 1189. godine poslao milodar Povelju. Oni odgovoriše krstaškim ratovima.

I bez predavanja o mržnji i kredibilitetu molim! Samo se udubite u prethodne poglavlja i provjerite ih. Nećemo nabrajati, amerike, afrike, azije, okeanije, polinezije i polove. Neka to učini nepristrasni čitalac (eventualni, ako zainteresovanog ima).Voljeli bi da saznamo koliko će im vremena trebati i dokle su stigli.

Naš predak Bogumil, kameni spavači i mi se čitav život bavimo historijom i bilježimo stravične svijetove  boli i pustošenja. Smrt, neizrecivo mnogo smrti uvijek ima žig zvijeri i bludnice ispod sedam bregova i njuenih genocidnih arijevaca.

Ili krojači lažu ili mi ne griješimo.Treće nema;rekao bi konzilij.

U svim, ama baš svim tekstovima o Bosni koji dolaze iz vatikanskih radionica uvlači se toliko podvala i laži da ih ne stižemo sve pohvatati i u laž ugoniti.

Mi, Bogumili uvijek na putevima Uzvišene i predane ljubavi , ne možemo da verujemo da spodobe, kreature nalik nama  zvjerske, genocidne strahote čine.

Stidimo se Boga Milostivog  i molimo Ga da nam oprosti grijehe naše i njihove.

On je Jedini Silni sve vidi zna i pravedno sudi.

Bosanski historičari jal’ šute jal’ jalovo minderpuzišu na sesiji devet devet gdjem im se vehti mozgovi ispiraju.

Oni nama plakat : Beskučnici

Oni nama plakat – Beskućnici postaviše.Godinama nas gledao i ljeti i zimi i nikom ništa. Niko da reaguje.Šuti i nijemi  sve i svako.Čekali,ali ne dočekasmo da bilo ko progovori barem je'nu.A-a. Goveda bar muču.

Oni nama plakat – Beskućnici postaviše.Godinama nas gledao i ljeti i zimi i nikom ništa. Niko da reaguje.Šuti i nijemi  sve i svako.Čekali,ali ne dočekasmo da bilo ko progovori barem je'nu.A-a. Goveda bar muču.

Pogodite kako su beskućnici predstavljeni?

Za nevjerovati: Kao lego kockice!

Plakat je postavile Ujedinjene nacije.

UN ima Savjet bezbjednosti u njemu su velike oblokane zvjerke.

Osnovni cilj UN je da preko savjeta bezbjednosti obezbjedi mir i sigurnost u svijetu.

Jedan glas protiv – veto i UN ne funkcioniraju. Predivno pravilo smišljeno da ne bi došlo do nedemokratskog preglašavanja i da bi se izbjegla mogućnost neprincipijelne koalicije.

Mi ćemo to predstaviti jednostavno ali ipak humano, nismo djeca da se igramo lego kockicama.

Slučaj prvi:

Neko je siromašan i gladan i treba mu pomoć. Četranaest odluči za ,jedan kaže:

” On mi se ne sviđa; previše mu srce obraća pažnju ledu koje samo na polu i i slad koji smo mu mukrali; neka sam riješi problem. ” Petnaestog ne interesuju uzroci gladi suša, rat, epidemija.

Ostali šalju poruku siromahu žao nam je ruke su nam vezane.

Da Ujedinjenim narodima su ruke uvijek vezane

Siromah pristaje na sve da bi preživio i uvaljuje se u dugove. Zemlja širomaši, stvaraju se kolone izbjeglica.

Petnaesti ushićeno kaže četrnaestorici:

” Misija obavljena, šampanjac molim,može i kurvoazije.” Slučaj drugi:

Prodavci oružja , sijači zla ili jednostavno bogovi rata (a to su uvijek oni od Savjeta) zavade dva ili tri naroda i nagovore ih na rat. U ratovima je neko supreiorniji, neko ugroženiji, neko slabiji. U svim ratovima glavnu riječ neprincipijelne koalicije. One su snabdejevene oružjem. Prodao mu ga neko iz Savjera UN.

Slabiji moli za pomoć. Četrnaest odlući da se da pomoć, petnaesti ne pristaje ali odlučuje da se priključi četrnaestorici ako se slaže da njegov dil bude malo veći.

Pertnaesti ponovo veselo kliče:

” Posao obavljen, članice kurvoazije – molim.” Rat čini svoje izbjeglica nisu više kolone to su već gradovi i nove zemlje.

Desetine, stotine miliona izbjeglica.

Zato UN mora imati ogranke: atom, death, fao, fire, genocid, holokaust, Jack the Ripper killers, konclog, meit, unesco, unhcr, unicef, war, welth, who, žica i etc. Ne možemo daljem nismo mi Deba konjskih žicvaca.

Kako baš nismo vični pretragama na društvenim vezama ove smo nazive našli na stranici: slike za UN. Pogledajte je možda vi otkrijete dublji smisao ili barem novi ogranak ili organ UN.

SAD i Vatikana tvrde da su najveći humanitarci današnjicei zato su preuzeli patronat nad UN.

UN šalje pomoć i plakate:

Svaki deveti čovjek na slici je izbjeglica. Taj čovjek na plakatu nije ćovjek. On je lego kockica

Šta očekivati od abortusa demokratije?

Njima čovjek nije čovjek, žena ili dijete!

Nije čak ni životinja!

Njima je čovjek postao lego kockica.

Više to ne kriju.

Evo Bosanci moji, pošto niste htjeli da nestanete mi vas promoviramo u lego kockicu.

Tu užasnu nehumanu bijedu prosipati nama, narodu koji je tek izašao iz vremena ratnog vihora i genocida ne zaslužuje ništa osim protupitanja :

” Na čiju incijativu, pomoć i lično zalaganje i ućešće su ti ljudi silovani, ubijani, postali žrtve ibeskućnici…?*

U sjećanju živi Srebrenica. Razdvajanje. Po muškarce dolaze vojni kamioni srbaljski koljača i vode janjad na klanje. Krv još teče Srebreničkim kraje. Kolone izbjeglica lutaju i bježe.

UN i Svjet i Holandski bataljon mirno posmatraju i nude kreker bajat pedeset godina star. To je sva pomoć koja im je ostala. Ostalo su poslali kući. Njihova djeca nisu gladna i nisu lego kockice. I moraju da jedu.

Lego kockice nemoraju da jedu. Ako se bune probjlem je lako riješiti. Pozoveš odio Jack the Ripper i on nađe svoje koljače i da im kame i bombe, drvosječke sjekire i macole, gusle i prengije i klanje može da počne.

I još nešto, lego kockicama se igraju djeca od tri – četiri godine. U kasnijim godinama su one djeci neinteresantne.

Znači oni (un, sad, vatikan, zapad) nas beozočno i bez imalo ustručavanja poistovječuju sa djecom uzrasta do četiri godine.

I ne samo nas već sve beskućnike svijeta. I stotine miliona onih njihovih, u njihovim zemljema koje ne broje. Za njih su pripremili poseban tretman, izgladnjvanje pa istrebljenje, pogotovu ako im boja nije bijela.

Utješno je to da u svakom zlu ima neko dobro. U ovom slučaju ljudi su dobro prošli. Mogli su ih predstaviiti kao likove sa toalet oznaka. Ili jednostavno izbrisati.

Dakle oni nama plakat!

Mi njima: Aferim humanitarci sa kvocijentom ravnim roli toalet papira sa ucrtanim UN grbom uz preporuku:

Sklonite te lego kockice sa sunca i nosite ih cvojoj pederskoj braći što se po sikstinskim kapelama mole.

Dever boje ,a nigdje crnila i žemsko razmišljanje


viktorija     ruža 2plvetnilo 1      lwt lwptira    tri

 

Možda smo vam poričali kako smo počeli sa ovim belajom a možda i nismo.

Neko bi rekao da  je to nevažno ,jer smo se do guše uvalili ,a ne mremo izići.

A nije nevažno.

Otkad su to Bosna zemlja Božije milosti, Sarajevo Grad čednosti i Modra rijeka nevažni.

Radeći njima u čast , navukli se na riječi,muziku i boje,ne mremo disati. Morali dežure prikantat. Pošandrcali načisto

.Naročito kad su žemski o'praznici  u pitanju.

Zaskočimo mi iz svih uglova ,na sve pozicije , frtutma sijeva na sve strane,a žene klimaju glavama,ne ono gore dole,već ono lijevo desno,ko vele blesani bili i ostali.

Zadeverali se mi ko mahnitovi  oko ove igračke što naka stranica po stranjskome zove. Čuj molim te lijepo lovo V (v)  udvostričili i utrostručili  ko da su pijani ili nacisti.Nacisti udvostzručili slovo Z ,pa pokolj napravili.

Ovi Srbalji slovo c  učetvorostručili i klanje takođe. Nije ce nego es boni,ne bili. Da se zna ,po naški S . Dva S gore, dva es dolje.To mu dođe 2 SS i 2 SS .Dakle, oni su dvostruki esesovci.Ništa ne imputiramo. Sami sebi  na zastavu natandarili i obilježili za sva vremena.Što ti je um!

A ovim našim blentovijama  bi bolje bilo…

A i ne bi.! Ko bi  trpio taj takarli dever  po vaskoliki dan i noć. Što je bilo bilo je,boni i previše za jedno žensko čeljade.Ili nije? Možda još ponekad ,kad žešće zasvrbi. I ponekad kad se prisni. A pođeđe i kad nam se ćefne.A bome ,ponekad i kad  ne boli glava.I preventive radi, da ne zaboli glava.I ponekad kad unuče spava.Može i kad mačka drijema,jer oluja se sprema.Ma, može boni,ženski insan uvijek.

Kakvi vas đački dani spopali.To neki, anamo onaj ili hadum  izmislio.Od kolijevke pa do groba najljepši su takar (li) dani.Boja u đardinu i mogućnosti preko nekoliko.Ako tome kakvu muziku , cvijetni krajolik ili muziku poridodaš, šta će ti više.Joj koliko je tu perja iskrilo.

Sve mi imamo pune sobe naših,pernatih jastuka,samo prilegneš na njih i sve se samo doziva.Pametan neko izmislio jastuke.Lakše se na njima jastučiti.Da,nema jestuka možda ne bi bilo jastučenja.Ali ženski svijet je pametan.Šiju one šilte,minderluke,dušeke.Ako treba i slamu će uvalit u svaki kut i tkaninu.

Frajeru,dobro smo prošli.Ova naša Vebka,mi joj počeli tepati,aman ko Ljuca Behki ,nam prava izvlakuša kod onih naših ženskih.One u svakoj riječi ili pomisli namah o takarli stvarima. Ne može ćo'ek ni rahat u penziju otići,kažu peznija se mora zaslužiti.

Mi pitamo,i zamalo po glavi ne fasujemo:

-A zakon , a  četeres godina.

-Zakon je za normalne. Za blesave mahnitove nema penzije dok đardin ne  uvene. A uvenut ne može, ako se lijepo i pažljivo svaki dan okopava,zalijeva i ukopava.Jedino ,kad viša sila ili neumitnost kaže: nema više .Fajront.Putnici neka se pripreme za viši nivo.Kontaju oni dohakaće nam višom razinom.

Malo poslije.

Ženski um može smisliti ,što niko ne može.Posebice ako je jastuuuk pri ruci.A kažu ,jastuka na višem nivou će svako imati koliko želi.I šilteta,dušeka,minderluka,slame ,trave i cvijeća.Pa hajd ti ne skontaj neku minderli fintu.

I oni nama sretan vam osmi mart.Kakav vas osmi mart spopao.To je jedini dan kad nam otmete garant takar.Naše se blente nađu u slavlju i uvijek prekrdaše.A od toga nikakve fajde.

Vidimo mi ove se naše raspričale ko koka zrake ,pa na brzinu dokinusmo započeti tekst.

Na našoj stranici Bosna zemlja Božje milosti slike zaplesale nebeske boje domaće radinosti. Vakat im bio.

Mojsije se razletio skoro pa k'o oko harmonike ili Zlate. Sve nešto psuje ,ko takarim grafiku,gdje mi pamet bi ,nuto boje ko velovi bolero tancaju. I uvijek sam volio ekspresije i blesavog Dalija.

Omi se popravio vid,ali samo crno bijelo ganja.Ostalo mu sve sivo izgleda.Kaže i bijele bubrege slabije jede,sve mu ko ćumur krekin izgledaju.A pola uživancije je u boji,pola u ukusu;ako to ne štima stomak ne mre svariti.

Lenji uzeo kist u ruke,pa sve neke leptire šara pa u velove pretvra. Pravda se ukočila mu se ruka. Težak  ovaj kist haman ko kašika. Zbog kašike je počeo ko dijete blato  jesti ,rukom.

Herci cjevčice i mace idu od ruke.Jes da poneka ispadne nalik kuci ili ženi,ali u nadrealizmu sve  sve prolazi.Kaže pitajte Remboa i Bretona.Oni se busali u prsa a pokojna nam nona Berkica bolji ljubavni stih od njih radila.

Evo samo jedan njen nadrirealistički biser :

Šurim morem vitar piri

iz kešine dragog moga

prolitna  mu kaka viri

ćeška insan onog svoga.

Deba donio neke žice mislio da se roštilja. Čuti ništa ne kaže. Znamo da razmišlja: takarli stađun doša,  u ruku moran kefu jemit ka bi malo gušta i žensku potkačia.Ćemo vidit ča mu pri  gre. Jal crna karoca, jel bili sanduk.Trićeg ni.

Dobri obje desne ili lijeve ruke ima.Kako se uzme.Ono desne za ljubav mrakuša.Ono lijeve,krampa za moleraj i ragbi.A i žali se na kičmu.Neka mu,hoće se on tarzanati šeset kuka.

Muzika i slike su naše molitve i zahvalnost gospodaru Gospodaru svijetova.

Svaki dan ćemo imati pet  postavki u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.

U 8 29, 13 01, 14 02 in 15 03 uri.ima i rezervne, obuhvatna Ponoćana u 23 29 h.

P.S.
Nekoliko dana nismo nikog pošteno potkačili.Morali bi to nekako nadoknati. Ako ništa ,natakrićemo neku razrooku fukaru. Nemamo dovoljno crnila u svojim dušamo,a i boje nas raznježile. Ali će nas neko zlo bocnuti i eto nas, za sekundu mu vratimo njegove crne i krvave  svijetove.