Vahan Tekeyan – Zemlja prašine

Malena. Minijaturna, a ipak zahtjevaš
potresima svojih kanjona i litica s golemim
spazmama kao da si sam centar svijeta
i magnet koji privlači i puni sva mora.

Tako mala. Kutak. Čak ni kutak.
Razbacane točke, prosute i zasipajuće linije
palih zidina, zidova kojima maštajući iscrtavaš
palaču jednom podignutu iz ove hrpe prašine.

Kako možeš sanjariti o staroj arhitekturi
danas kada se svaka struktura prokapa
kako bi dala mjesta novim oblicima?

Svaki te potres može zauvijek izbrisati i
nijedno oko neće ni trepnuti. Briga samo tvoja. Ali nada
– diže se poput sunca.
Prikupljaj se. Prašina se pretače u kamen.

Paul Eluard – Volim te

Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim

Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja

Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.

Marina Cvetajeva – Marina

 

 

 

Neko je od kamena, neko od gline,

ja srebrnim sjajem plenim!

Ja sam od izdaje, ja sam Marina,

ja sam varljiva morska pena.

 

Za one od gline, za one od mesa –

i sanduk, i kamen nad grobom…

Sred mora sam krštena, i trajem, jesam,

a večno u letu se drobim.

 

Samovolja moja će probiti svuda,

i mreže i srce svako.

Ukroti de, čik, ove kovrdže luda,

načini me zemljanim prahom.

 

Nov talas – i vaskrsnem ja, razbijena

o kolena vaša gorska!

Pa – živela pena – ta vesela pena –

ta visoka pena morska.

 

Prever – Kod cvjećarke

 

 

 

Čovjek ulazi u cvjećarnicu

i bira cvijeće

cvjećarka mu zavija cvijeće

čovjek stavlja ruku u džep

da potraži novac

da ni platio cvijeće

ali u isto vrijeme

on naglo stavlja ruku

na srce

i pada

 

Onoga trenutka kada je pao

novac se počeo kotraljati po podu

a i cvijeće je palo

u isto vrijeme kad i novac

o cvijećarka stoji tu

pred novcem koji se kotrlja

pred cvijećem koje se lomi

pred čovjekom koji umire

 

Očevidno sve ovo je tužno

i trebalo bi da ona učini nešto

ali ona ne zna kako da se snađe

i sa koga kraja da počne

Toliko ima stvari koje treba učiniti

sa tim čovjekom koji umire

sa cvijećem koje se lomi

i novcem koji se kotrlja

i ne prestaje da se kotrlja.

 

Pol Verlen – O, moj Bože,tvoja me ljubav rani

 

 

 

O, moj Bože tvoja me ljubav rani,

i ta me rana jednako peče

o, moj Bože, tvoja me ljubav rani.

 

O , moj Bože , tvoja me kazna stiže

i ta opekotina me još uvijek  reže,

o , moj Bože , tvoja me kazna stiže.

 

O,  moj Bože ,spoznah da bijeda sve je,

i tvoja se slava nastani u meni,

o, moj Bože, spoznah da bijeda sve je.

 

Sad mi dušu Ti natopi vinom,

smješaj moj život s Hlebom na Tvojem oltaru

sad mi dušu Ti natopi vinom.

 

Evo moje krvi koju nisam lio,

evo moje puti nedostojne patnje,

evo moje krvi koju nisam lio.

 

Evo moga čela što se stidi,

za postolje Tvojih uzvišenih nogu,

evo moga čela što se stidi.

 

Evo mojih ruku nedirnutih radom,

za žar raspaljeni  i za tamjan rijetki

evo mojih ruku nedirnutih radom.

 

Evo moga srca udaranje pusto,

da zakuca, grešno, na trnje Golgote,

evo moga srca udaranje pusto.

 

Evo mojih nogu, taštih lutalica

da pojure na glas Tvoga oproštaja

evo mojih nogu, taštih lutalica.

 

Evo moga glasa, turobna i lažna,

da se ispovjedi i da kaznu primi,

evo moga glasa, turobna i lažna.

 

Evo moje oči, svetlice grijeha,

da zgasnu od plača u molitvi jarkoj,

evo moje oči , svetlice grijeha.

 

Avaj , avaj, Bože praštanja i žrtve.

koliki je bezdan moje nemilosti,

avaj, avaj, Bože praštanja i žrtve.

 

O, Bože užasa i svetosti čiste

avaj, to beznadno veče mog zločina,

o, Bože užasa i svetosti čiste.

 

O,  Bože spasa, radosti i sreće,

svih mojih neznanja i svih mojih strahova

o, Bože spasa, radosti i sreće.

 

Ti, jedini , Bože, možeš znati sve to,

i to da sam bjednik od svakog veći

Ti, jedini , Bože, možeš znati sve to.

 

Ali sve što imam ,  Bože , Tebi dajem.

 

Ezra Pound – Mansarda

 

Hajde, sažaljevajmo one koji su bolji od nas.
Hajde, prijatelju, i zapamti
bogati imaju batlere ali ne i prijatelje,
a mi imamo prijatelje i nemamo batlera.
Hajde, sažaljevajmo venčane i nevenčane.
Zora ulazi na malim stopalima
kao pozlaćena Pavlova,
I blizu sam svoje žudnje.
Ništa u životu nije bolje
Od ovog časa čiste prohladnosti,
časa zajedničkog buđenja.

Djura Jaksic – Nebo

Nebo moje, sunce moje,
Zagrli me, poljubi me!
Zeljan sam ti pusta raja:
Zagrljaja, uzdisaja;
Zagrli me, raju moj!
Tude bele ruke sklopi,
Tako! Cekaj! Ljubi! Ljubi,
Dok se teret ne izgubi,
A srce ne rastopi –
Ne izgori zivot moj!