Category Archives: Umjetnost

Bolje od gozbe, cvjetnjaka i proljeća, što je?

Vinotoča gdje je, razlog čekanja što je?

Lijepi trenutak kada se pruži, cijeni!

Jer nikome znano nije kraj života što je?

Tok života ovisi o niti, pazi!

Za sebe brini, briga za život što je?

Smisao vode života i zemaljskoga raja,

osim obale potoka i slatka vina što je?

Pijana il’ trijezna – istog je roda,

kojoj da srce dam, izbor, što je?

Otkud bi znao svod nebeski tajnu iza zavjese, šuti!

Hej, ti koji zboriš, sukob s Komornikom što je?

Moj grijeh, moja greška, ako Mu ne vrijedi,

smisao milosti i oprosta Milostivog što je?

Zahid je tražio rijeku Kevser , a Hafiz samo čašu,

vidjet će se, Stvoritelja volja što je?

* * *

Na leđa je bubamara

legla i smeđi trbuščić gladi

ko crvena šoljica s mnogo šara

napunjena čajem što se hladi.

Da li umire ili se šali?

Ali prema nebu baš kao para od čaja

duša njena juri, juri od očaja.

Pregledaj članak

Mojih dana minulije’!…

JEDNOJ BOGATAŠICI

Ne gledaj me ljepote ti tvoje!

Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.

Ne gledaj me, jer do Tvog su skuta

Mom sevdahu zagrađeni puti…

Ti si kćerka bogatstva i sreće,

Odrasla si u zlatu i svili,

Tvojom dušom nikad se nijesu

Oblakovi teške tuge vili.

Tvoj je život ko jezerce mirno,

Po kom vazda zlatna radost pliva;

Ne poznaješ uzdaha i suze,

Što je svijet u svom krilu skriva.

A ja pjesnik gola sam sirota,

Za me radost tek je pusta bajka.

U kolibi pod čađavim krovom

Rodila me siromašna majka.

Od djetinjstva udes me je vitl'o

Kroz sve m'jene patničkog života,

Baš ko vihor na pomamnom krilu,

Slabu slamku kad vitla i mota.

Vidiš evo ovu tamnu mrežu

Krupnih bora povrh moga čela,

Ta nju mi je hrapavijem perjem

Gorka zbilja, – gorka tuga splela.

Pa ta tuga zar da i Tvoj život,

Tvoju sreću tako bistru muti?

– Ne gledaj me; ta do tvog su skuta

Mom sevdahu zagrađeni puti!

Ah! Ja nemam nigdje ništa svog

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

Autor

Hajro Šabanadžović

Pogled na umjetnost   / Dekupaž                                         Portret ubijene ruže

On je usamljenik                                                                                            Pokretne slike 7 Dekupaž

Leptirica                                                       Rozaklija

Moj crni gušteru
ne idi za mnom.
Nitko ne smije vidjeti
rupu u vinogradu
u kojoj će iščeznuti

Plača pune
Bruje strune
jesenje;
Mene tuge
Tište duge,
Čemerne.

Kad je mukla,
Ura tukla
Gušeć sve,
Plač me prenu
I spomenuh
Prošle dne.

Lutam samo;
Jer me zao
Vjetra ćuh
Amo,tamo
Nosi kao
List već suh.

Pade iz neba ovan.
Kao nekad davno kod svetaca…
Brze po zemlji potekoše vode.
Trava poraste.
Slijepi progledaše.
Otpadoše kraste.
A nije pao iz neba ovan –
Kao sto je nekad kod svetaca bilo.
Do može biti, može biti
Od ptice
Krilo.
Ima na nebu jedna zastava.
Nad svima nama stoji.
Ne zna se ko je u ruci drži, ali
Bog nije.
Kad prođe toliko i toliko ljeta,
I puno, puno kasnije,
Zastava će ispasti nekome iz ruke
I tad će da bude kraj svijeta.
Ali zastava dosad
Ne pada,
Do sjena
Njena
Na nas ljude.

Lijepi život

Kada je život završio igru

Smrt sve postavlja na svoje mjesto

Život se zabavlja čitavog trajanja

dok Smrt uređuje kuću

bez obzira na prašinu

koju sakriva po prostiračem

Toliko ima lijepih stvari

koje ona zaboravlja.

IV

Zora

Probuditi se i petla čuti
U daljini dok se glasi,
Podići zavjesu i vidjeti
Oblake u promicanju –
Kako je srcu čudno
Što je bez ljubavi, ravnodušno ko sve ovo.

X

U snu mi reče:
Poljubimo se,
U ovoj sobi, na tom ležaju,
Al kada sve se svrši
Sresti se više ne smemo.

Čuvši poslijednje reči,
Ne bješe više noći-za-jagnjenje,
Ni ptice olujom-nošene,
Ni ledom okovanog korjena –
Da hladni su kao moje srce.

XXVI

Ovo je prvo
Što sam shvatio:
Vreme je eho
ose u stablu.