Tatjana Lukić – Slovo o rodu

 

 

 

moje majke jedini brat Lujo objesio se

za vrijeme šegrtovanja u jednoj kasabi

 

poslije čudnog ovog čina

sve je išlo naopako

 

sestra mu olga se razvela

sestra mu lucija nikad nije zanijela

naposlijetku moja mati mene rodila

 

iznad ognjišta umjesto ikone

ne stari slika Lujina

 

meni ne opraštaju

što nemam nešto važnije

u gaćama

 

vole me kad slažem

da se spremam

posjetiti im brata

 

sve te zavežljaje

ja čuvam

kao  miraz

 

kad ih bude pun naramak

uteći ću

 

 

Tatjana Lukić – Od cvijeta

 

 

 

Nikad te ne otimam zemlji

 

šta bih s tobom i umjela

do među svoje zidine

pod svoj krov

 

da zanoćim s tobom kraj uzglavlja

nećeš dočekati

 

plodnije crnice od mog sobnog kamena ne ima

 

pa da se iz tmine u gorostas razviješ

da se katice u čeljust gladni rastvore

snenu da me takneš

dah utihneš

 

nikada !

 

imaš svoje cvjetokružje

i svoj sit plijen

 

od zova tvoga priljepna

otimam se vješto uklanjam

i bježim

 

Tatjana Lukić – Nevrijeme

Nejakim rukama mamismo

ptice na tlo

 

ali otkud danas zaprijetiše

davni grijesi

slutnjom nepogode

 

zna li grom šta čini

dok korak nam presijeca

i poglčed u nigdinu uprt

siječe plamen mač?

 

skončati put

nije mudra kazna!

 

na ovu bezumnost

mašit će se žezla

i zavitlat bijesno

višnji gromovnik:

 

zloće putem protjerati

na put prisiliti!

 

liže vatra staze razastrte

 

nema ptica

nad glavama kruga niotkud

 

u razrooka sveca na raskršću

prerušen grom

 

 

Aldijana Kajtazović – Šta je to

 

 

Kad plivam u tvom osmijehu,

Svaka me ribica škaklji,

N aoči mi naviru suze,

kroz toliki smijeh.

 

Kad se ogledam u tvom oku,

I najmanja ptica širi krila,

Leti s tolikom radošću,

U sunčano srce tvoje.

 

Kad se topim u tvom zagrljaju,

U meni sto nogu igra,

Sto usana pjeva,

Pjesme srcu još nepozante.

 

Kad sam s tobom,

Rastem kroz mjesečinu,

Rućam za stolom od sunca,

Milujući tvoje mlado lice.

Hedi Lamar

 

 

 

 

 

 

Hedviga Eva Marija Kasler bijaše njeno pravo ime.
Eva Marija sasvim ugodno bi zvučalo i  kao Ave Marija,ali ništa ne radimo zbog dnevnih potreba.Kad slažemo mi to  složimo onako kako dolikuje: ljudski , iskreno,od srca.

09.11.1913,- Rođena je austrijska glumica Hedvig Eva Marija Kasler potonja Hedi Lamar.

Sa hrvatom Zvonimorom Rogozom je 1933. godine snimila film Extaza .Većina ga smatraju prvim erotskim filmom u povijesti kinematografije.

Historija kinematografije je zapisuje kao prvu ženu koja se je viđena potpuno naga.Mislimo na vrpci,dakako filmskoj.

Gledali smo taj film. On je snimljen u crno bijeloj boji.

Jadna krhka bijela grlica na obali pri samoj vodi.Plaši se da uđe.Vi osjetite strah i jezu koju djevojčica osjeća.Nijema molitva ka nebu ali ipak mora ući. Nema druge

Šta će ,gleda u nebo ovo joj se smiješi jer vidi njene grudi ljepše od Afroditinih. Strše ko dva nestašna oblačića na njegovom plavetnilu. I oblak kao ni mi ne skrećemo pogled sa đardina koji svježinom i mirisom popunjavaju krajolik.

Kažemo ne stidimo se jer nismo voajeri. Imamo osjećaj da smo u Luvru ili Pardu; ma ne ni tamo;već u nekom muzeju samo nebu znanom. Gledamo pramajku Evu koja sa čednošću one druge majke Marije prilazi vodi i uranja se i gubi njoj.

Ulazak u vodu mijenja sve. Nestaje grlica krhka i javlja se labudica. Sve radost i zanos ovog svijeta je tu. Labudica bijela je razigrana i pohotna Eva koja sa vodom ljubav vodi prvi put i nimalo se ne stidi. Čini se da ima boli.Da li se sa žaljenjem sječa raja.Kto to zna.

Režiser je doziva,kaže ispucali smo film .Vremena 1933. g. su bila kokuzna .  Hedvigu nije briga,hoće da uživa . Na njenoj strani je Eva i Keslerova. Hoće da se igraju i jure. Matrija je malo zatečena i u nedoumici. Možda sve ovo nije vrijedno neba. Uzalud se brinula

Ovo su savim naivne i dječije poetske scene i predstavljaju najpitkiji dio filma.

A oni nama bez imalo stida : erotika.

Erotika je u vašim umovima ,odgovaramo im ;estete koji su o ljepoti učili od žena.

Ameri se namah zaljubili u našu krasoticu i priveli je preko bare sebi.

Očarala ih se “najlješa žena Evrope”. Kažu joj; sada si Hedi Lamar ,američka glumica.Tako oni rade. Ukradu,premijene ime i etiketu i svojataju.

“Najljepša žena Evrope tog vremena“je imala šta pokazati.Vjerujemo da je mnoga srca slomila.Naše nije,samo ga je dojmila.

Nismo imali prilike pogledati ostale žene Evrope te epohe tako da ne možemo suditi o tačnosti navoda.Ali bila je prelijepa po mjerilima svih epoha.

 

Tatjana Lukić – Spomen na djetinjstvo III

 

 

 

Zbirka Šta šutim

I Dio Strah

Poglavlje – Spomen na djetinjstvo

 

III

****

nije bila nedelja

ni očevim okom čuvan

prvi dodir koljena i vode

 

ne mareći dokle se pruža obala

odakle vreba vir

pocikujući

u talas sama zađoh

na tren

 

ne bi stroga glasa sa obale

da ojača da strah ječim strahom otre

 

ne bi ruke snažne

sa nožica da istrijebi pijavice

 

vir u se unese cik i tren

 

što potom nješe

uludo bješe otimanje vodi

Tatjana Lukić – Spomen na djetinjstvo III

 

 

Zbirka Šta šutim

I Dio Strah

Poglavlje – Spomen na djetinjstvo

 

III

****

nije bila nedelja

ni očevim okom čuvan

prvi dodir koljena i vode

 

ne mareći dokle se pruža obala

odakle vreba vir

pocikujući

u talas sama zađoh

na tren

 

ne bi stroga glasa sa obale

da ojača da strah ječim strahom otre

 

ne bi ruke snažne

sa nožica da istrijebi pijavice

 

vir u se unese cik i tren

 

što potom nješe

uludo bješe otimanje vodi

Otvara se Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Poštovani!
Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“, otvoriti svoja vrata u subotu, 17. juna 2017. godine.
Vlasnik galerije, i umjetnik, Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.
„Ovih dana posložih nekako sve kockice i napravih Galeriju. Nije mi dugo trebalo. Samo šezdeset šest godina. O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče. O tome zašto otvaram galeriju, zašto je nisam prije otvorio, isto toliko godina. Barem.
Slikam jer volim: Boga Milostivog, njegova stvaranja, ljepotu, ženu, prirodu i boje.
Sama pomisao na sve to, sveže mi mozak u čvor, a ruka poludi jer nema kontrole i kad se osvijestim, imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao. Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje. Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.
Ja se ne stidim. Moje slike su moja djeca.
Da sam bilo kada prije izašao u javnost sa bilo kojom slikom, to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete. Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara, spremaju se da me potope. Uplaših se za slike, djecu moju. Šta će biti sa njima?
One najbolje i najljepše će udomiti. One druge, plašljive, stidljivije, neobičnije će zatvoriti u neke memljive podrumske prostorije sumnjive kakvoće. A meni su sve lijepe, slatke, razigrane, raskošne, neobične, mjestimično lijepe i savršene, samo svoje, jogunaste, ali i umiljate. Nadasve, jasno, uočljivo, ljudskom rukom miješane.
Eto, zato, odlučih da udomim slike. A kako ih udomiti? Naći dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje vlastite djece. I to vam je priča za medije. O nekim drugim ne smijemo pričati, kažu još uvijek ne vjeruju mahali. Dođite i pogledajte slike. One će vam reći sve.
Ne plaše se one iskrenog suda. Ma kakav on bio“.
U Galeriji ćete moći pogledati više stotine slika, ali i kupiti neke od njih po pedeset posto sniženoj cijeni.
Srdačno pozivamo predstavnike medija da propratite otvaranje galerije u subotu u 18 sati. Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“ se nalazi u ulici Trg Sarajevske olimpijade bb, na Dobrinji III.
Pozivnica se nalazi u attachmentu ove poruke.
Srdačno Vas pozdravljamo i unaprijed zahvaljujemo na interesu,
Galerija Bosna zemlja Božije milosti