Krvava bajka

21,oktobra 1941,godine genocidna Njemačka “kaznena ekspedicija” u Kragujevcu u Drugom svjetskom ratu strijeljala je više od 7.000 srpskih civila. Iz  gimnazije su zvijeri ugrabile  sve đake od petog do osmog razreda i profesore i direktora Milivoja Pavlovića.Profesoru čast i milost nije dozvolila da đaci  umru bez njega. Kragujevački pokolj je jedan od najvećih i najmonstruoznijih u Drugom svjetskom ratu izvršen nad civilnim stanovništvom u jednom mjestu i u jednom danu.

Jedna divna žena i pjesnikinja je iskreno i impresivno je oslikala svoju i našu tugu.

Desanka Maksimović

 Krvava bajka

 

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

Iste su godine

svi bili rođeni,

isto su im tekli školski dani,

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani

i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

A pedeset i pet minuta

pre smrtnog trena

sedela je u đačkoj klupi

četa malena

i iste zadatke teške

rešavala: koliko može

putnik ako ide peške…

i tako redom.

Misli su im bile pune

i po sveskama u školskoj torbi

besmislenih ležalo je bezbroj

petica i dvojki.

Pregršt istih snova

i istih tajni

rodoljubivih i ljubavnih

stiskali su u dnu džepova.

I činilo se svakom

da će dugo

da će vrlo dugo

trčati ispod svoda plava

dok sve zadatke na svetu

ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

Dečaka redovi celi

uzeli se za ruke

i sa školskog zadnjeg časa

na streljanje pošli mirno

kao da smrt nije ništa.

Drugova redovi celi

istog časa se uzneli

do večnog boravišta.

Biseri bjelavskih mahala 547* – 552*

547* Ne zna insan koliko suza može proliti. Isto oniliko koliko ih može ne proliti. Sve je u parovima.

548* Ko se posljednji smije uglavnom se prvi  nogira.

549* Ko se rodi glup,  nema praga njegovoj  gluposti .

550*Ni jedan blesimetar  ne može  izmjeriti količinu ljudske imbecilnosti i idiotizma.

551* Zmiuga ili papiga isti takarli belaj stvar!

-Ma, zmijugaj ili papigaj samo nek je veselo

552*Što bi poete rekle:

-Bekan jednom , kurban uvijek.

U prevodu.

Bilo jednom u jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu,

rodi se nacije hajvana i svi postadoše kurbani u jednom danu.

Nazivaju ih čudovištima

 

 

 Rezultat slika za Dvoglava čudovišta  Srodna slika

 

Rezultat slika za Dvoglava čudovišta  Rezultat slika za Dvoglava čudovišta

Neuki stavljaju naslove da šokiraju svijet, a pokazuju svoju neukost glupost i plitkoću uma.

Pa kažu: Dvoglava čudovišta koja su šokirala svet!

Oni pojma nemaju šta su čudovišta, a vidimo ni značenje te riječi.

Policefalija ili dvoglavost  nije česta pojava , ali od kada je svijeta i vijeka postoji, počevši od sijamskih blizanaca do bilo koje životnijske vrste. U fito svijetu te su pojave skoro sasvim normalne i niko ih ,već odavno ne registruje.

Tokom nekomunikacijskih vijekova mislilo se da je višeglavost izum mitova, prvenstvfenog grčkih, kao što su Hidra i Kerber. Japanska mitologiuja bilježi viušestruku višeglavost. Njihova mitologija bilježi osmoglavu zmiju Jamatu.

Ima i drugih kombinacija ništa manje čudnih. Ali to su sve igre prirode , koja pokazuje da ništa ne podleže pravolinijskim zakonima jednoličnosti. Ali time se potvrđuje stara postulata da svi izuzeci potvrđuju osnovni princip harmonije.  Ljepotu .

Iskoraci od tog pravila nas navode na razmišljanje, zašto je to tako.

I to nisu čudovišta. To su samo genetske greške.

Moramo se zamisliti kako nazvati ljude koji policefalična živa bića nazivaju čudovištima.

Postavlja se pitanje da liste ikad  ikada videli živu mačku sa dve glave? Ili ovcu, kornjaču, zmiju… i šta mislite o tome.

Mi ne nalazimo ništa čudovišno. Malo su nebična ta biće, ali samo zbog nenaviklosti  na  neuobobičajene video percepcije i pojmanje biljnog i životinjskog mimo standardnih klišea.

 

Anterije i Nevinost

Bosna zemlja Božije milosti sanja  Đul bašča    Centofilija   Nebeska ruža

Anterije i nevinost

Često pominjemo anterije i nevinost.Većina ljudi misle da znaju šta je to i kako to izgleda.Vjerovatno znaju.

Danas ćemo malo prozboriti o anterijama iako je razmišljanje o njima nerazdvojivo vezana za nevinost.

Nevinost je ipak filozofska tema i njoj treba posvetiti posebnu pažnju.

Neki nam kažu anterije su starinske anterije i njih su izraživali terzije.Mere biti. Da su starinske nisu.Kad se te dvije ljepotice žena i anterija sastanu; ništa ljepše i svežije se u dunjalučkim rabotama ne može vidjeti.I nikad neće zastarjeti.

Vi mislite da ćemo sada razvezat priču o grlicama, đardinu i cvijeću i tako to.

Ma jok boni. Ne ide to tako. Priča je o anterijama. Kako ćeš pričati o anamo onoj ljepotici kad joj se noš nije anterija izvezla ni natandarila. Pa onda kad se obuče mora se malo pronosati,pa mazno prošetati.

Ovdje ćemo stati,vi nas radoznalci zamalo na tanak led navukli.Hoćete sve nešto preko reda,bezbeli. Mora sve redom. Terzije su pravile anterije za bogati svijet, dokone žene i lijena ženska čeljada.Te terzijske navlakuše na tijelo nisu imale ni duše ni ljepote.Ponekad bi im se posrećilo pa bi nešto nalik našim anterijama naprevili.Urijetko.

Krcate im anterije zlatne svile, i krute ko da su od pravog zlata pravljene.Đez ba ti vidio da išta valja ako samo zlatnu svilu takariš i štancaš?

Malo skrenuli,ali ćemo se brzo vrnut na pravu riječ.

Mi gledali i pregledali,čak i baterije poneko upotrebljavo, i još uvijek nismo sigurni da smo dobro vidjeli i šta smo to vidjeli.Ako ne znamo protumačiti i skontati,znamo opisati. Bar tako mislimo.

To što smo vidjeli ćemo vam ispričati.Tako je najlakše tu zabune nema.

Pravu i najljepšu anteriju bi žensko sama sebi i prema svome tijelu isplela.Ko će bolje od nje znati kako tijelo ima,koliko krivina i oblina i na kom mjestu ima?Niko,pa ni dragan.Ima on čitav život da to upoznaje pa ne upozna niti domozga kako ta ljepota funcionira.

Kućna anterija se vezla, za dragana, muža, đuvegiju, zagonđiju, muškarca koji traži ljubav žene, djevojke, djevojčice i uzvraća, debelo uzvraća. One su se još manje štedile i u vezu i u ljubavi. Takav vakat bio i takva im narav bila.

Konzilij je bio sretan što je bivstvovao i uživao na izdisaju tih sretnih i prelijepih dana.

Šivenje i vezenje anterija se znalo otegnuti oho, ho. Kada bi se koja anterija zavšila, rad bi prestao i ženski svijet bi se divio umjetničkom djelu.

Svaka anterija je bila unikat i priča za sebe, jer je iz ljubavi za ljubav rađena. To nije bila još jedna duga vezena ženska haljina. To je bio krajolik skladan po tijelu žene domaćice joj i mjeri ljubavi što u susret te žene jedri i brodi.

Po najsitnijim detaljima tijela koji će biti prekriven, brižljivo su birani detalji, boje,linije, zavijuci,krugovi i opet boje. Puno boja i detalja. Svaki detalj je odgovarao mjestu i dijelu tijela koji će se sinhronizovati sa haljinom.

Sve bilo krojeno, otisnuto i zategnuto do u tančine da istakne dio tijela koji se vidi ili koji će zaiskriti i nenadano biti izložen i viđen. Pa opet bježati, iskriti, iskakati u igri lova i strasti. Bježi čedo, ženo, bježi i sakrivaj se da bi sebe poklanjala.

Zajedničko svim anterijama bez obzira na namjene i boju je bilo da su imale duboke izreze. U rukavima do iznad ramena ; do žile kucavice, u grudnom dijelu skoro do pubičnih slasti. Predio nogu s do svilenkastog, đardina što je pjesnikov omiljeni izraz za izvor ljubavi i života, se prilazilo da posebnom pažnjom.

Jel to onaj raj za koji se mre; jeste. Prekrsni vrt mirisa , boja i slasti. Čovjek ne bi nikad puta izlaska iz njega mogo naći, niti bi poželio da ga nađe.

E taj vrt treba poslijednji da za titra u nagovještajima dok mozak blenti nekom ne smuti.

Ti izrezi nisu uređeni i krojeni tek tako. Imali su svoju svrhu.

Svečane anterije su imale prigušenije, zagasitije ali ne i manje lijepe i efektne boje. One su otkrivale bogatstvo haljina, bluza, košulja, suknji i podusknji, velova , vezova, boja i šara i svih mogućih ženskih nošnji i nepoznanica koje su se u anterijama mogle kriti.

Bezgranični nizovi kombinacija boja i sakrivenih čuda što hoće da izlete i da se daju. Čari zadivljujuće i ugodno za oko posmatrača, ponos za vlasnicu spektakla.

Kućne i djevojačke anterije nosile su se samo u trenucima najveće intime, uglavnom noću i za posebne prilike. One su bile od laganije svile, koja se uvijala oko krajolika kao snijeg oko brdašaca i dolina.

Opisali smo vam anterije, uglavnom, izreze na rukavima, grudima i među nogama. Sada zamislite bijelo mramorno žensko tijelo kada se uvlači ili izvlači iz anterije.

Ne ,to nema smisla i priča o anterijama gubi veo i draž.

Sjedite zavaljeni na šiltetu i među jasticima. Ne, ni to ne ide.Sviše vulgarno-Čovjek se zavali kao u hamam baru i čeka golu predstavu.Nisu anterije tako bestidne i nisu za širu publiku.

Tu žensku,djevojačku kućnu anteriju i nevinost ćemo morati predstaviti na jedini mogući način, kada se steknu uslovi za pokazivanje njene svrhe.

To će biti vrlo brzo, već u tekstvima koji slijede.

Nemojte misliti da će se to brzo osmisliti.Svaki naš tekst je samo djelić tkanja priče o anterijama i nevinosti. A mi tek počeli sa pisanjem.

Arsen Dedić naš prijatelj – In memoriam

Napisaše neuki sa vikipedije:

 Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938. – Zagreb, 17. kolovoza 2015.), bio je hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor.

A uglavnom i nije tako.

Veoma uzak je to okvir za velikog Arsena Dedića.

Za njega granice Hrvatske nisu postojale, i kada su narisane, nisu ga sprečavale da budu i bosanski,i crnogorski,isrbijanski,i makednoski,i kosovski, i vojvođanski, pa čak i slovenački  veliki umjetnik , rado viđen u svim sredinama Ex Jugoslavije , ubijene nam  majčice  .

A gdje ono bio nježan muž, divan otac . Život , ljubav  je utkao u obitelj.

Gdje je ono bio je i boem i prijatelj ljudi sličnih njemu, do poslijednjeg dana života bogatog ljubavlju, snovima i umjetnošću.

Nikako blentovije da shvate da je Arsen Dedić po  vokaciji nutrine cjeloga bića  bio krajnje antipolitičan,

i prijatelj svih ljudi dobre volje.

Vrijeme prolazi, seni Arsena Dedića – Čovjeka ne blijede.

Alelujah.

Apokaliptičari i tetka Hanifa

Uvijek aktuelno

Zabrinuti smo.Odavno, evo par mjeseci auditorijum oko onoga hudog , lajavog i izgubljenog, sada već rahmetlije Stivena Hovkina ,ne predviđa zloslutnu apokalipsu.

Začudo , ni  žreci jehovinih svjedoka nam nisu još uvijek obznanili da  li je kakva  apokalipsa predviđena do kraja godine.To im je veoma  pametno  i nije im u krvi. Vrlo neodgovorno sa njihove strane. Od 1914. svake godine po nekoliko puta  predviđaju smak svijeta. Onako iskreno , šta mislite koliko su puta pogodili. Sva im poamet stala u predviđanju apokalipse.

Kreacionisti u saradnji sa nutricionistima , malim zelenim  i trač Kolumnom Washingthon Posta odustali od traženja 340 Nojeve arke po redu. Dosad svaki put izvisili. To se savršeno  poklapa sa njihovim kalendarom koji  danas broji 6006 godine i 25 dana od postanka svijeta.

Žao nam  tih kreacionista. Ne možemo ljude vrijeđati , pa im reći da su  ortodoksni glupaci , jar nismo navikli, po vaspitanju. Samo ćemo pomisliti joj kojih kretena , ljudi mili.

Naša rahmetli , mnogo blažena tetka Hanifa je znala , napamet , bez kanafa Maja i bez kompjutera neukih, nabrojati sve pretke do unazad 9.999 godine.Ovo nema veze sa njenom djevičanskom osobinom da je voljela po kući i đardinu šetati naga, a ni’ joj bilo ime Nagorka.

Sasvim logično .Koliko mnijemo , ako ikada, ikako mnijemo, ni jednu Hanifu nisu zvali Nagorka, čak ni Zagorka, iako su se sve voljele i na gori i za gorom… , ma , valjda šetati,jašta.Ili goriti.Tko da zna.Hoće to kad se upali.Vrućina dabome.

Nije nam baš ni tetka bila, ali smo je svi tako zvali.I što'no bi neuki  posumnjali , poneki incest uradili.

Taki smo mi,pazimo na rodbinske veze.

Lako je njoj bilo. Imala je porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali jal’ je od  bukovine , po bosanski ili od neke druge here  voćke. Kako ga je voljela zalagumati, mislimo da je najvjerovatnije  bilo šljivovo  ili barem kruškino stablo. A mere bit’ i od jabuke. A more, vala,  bit i od duda. Svašta je voljela šuknuti. Koliko se razumijemo u pijaču, to stablo  nije bilo od vinove loze , garant ,  iako nikad nije birala šta će salijevati. Jer kako nas je učila,vino se gaji na čokotima , ne na stablu.

Znajući to tetka Hanifa, kad su je zluradi pitali kada će prestati lagumati i pricrvljivati,bi samo odmahnula rukom, nasmijala se i rekla:

-Kad na vrbi grožđe rodi i kad ne bude blentovija!

Kada bi je pitali zašto stablo broji samo  do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj  poker četiri devetke vazda  lovu nosio. Osim kada nije nosio.

Tada je bila zijan; mislite vi?

Đe će ba,  tetka Hanifa , sa onim svojim raskošnim legitimitetima biti zijan?Jeste li normalni?

I ta naša  tetka Hanifa je bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , voljela je i  pricvrljiti. Ma, pravo se bacila na nas. Ne samo figurativno.
Ne znate šta je voljela pricvrljiti?

Baš  ste jadni!

Imala je , boni  bili ,  klavir, pa valjda  pricrvljivala dirke na klaviru. A možda i nešto drugo.U svojoj čednosti mnogo naivna bila. Klavir je bio, oni, starinski  od drveta i eto belaja.  Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti. Inače belaj!Imaš crva , a ne pricrvljiti, namah u crvotočini, koje su male, ali nalik crnoj rupi, i zabiti , veliki jazuk .

A i klavir joj bio oni veliki ,  za četiri ruke , ha sa jedne, ha sa druge strane.

Moš'te misliti , tastature i sa jedne i sa druge bande.

A mogao se urediti k'o francuski ležaj sa baldahinom. I bio uređen u tetkinom zlatnom dobu. Kasnije je preuređen u budoar.Šta se može promet se povećao. A budoar (ih, ne znate šta je to?)je elegantno namešten salon jedne blažene dame , za oblačenje i doterivanje.I normalno za svlačenje.Jer kako ćeš se obući ako se prije toga nećeš svući.I nešto pricrvljiti , ako se pojavi u buidoaru,oliti klaviru.

Voljela nam tetka Hanifa francusku ljubav, a nije bila francuska  sobarica. Mošte zamisliti to!?

Bila sarajevska hadžinica,baš ko i mi, samo što smo mi bili hadažije.Znate valjda da je razlika smao u jendoj stavci.Zato su ljudi vazda sumnjali da smo sa tetkom Hanifom ipak u rodu, samo da bi nam neku mahanu prihelvetili.

Vi mislite , mi nešto izmišljamo!?

Eh,da ste poznavali našu blaženu tetku Hanifu , zabrinuli biste se što  smo jako skromni i možda malo naivni…Aha!

Šta je ta svašta znala i radila. Hoćete da vam nabrajamo? Nemojte, trebaće vam sve do jedne umišljene kreacionističke godine. I pride koja.

Ipak vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu , da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila , nakitila i do poslijednjeg daha upražnjivala.Sve je radila kao da je idući čas onaj garantovani,poslijednji jazuk dan.I jednoć je bio.

Htjela ona da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, neki kažu i nevinost, poklonila.A bome i starost.

Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju. Bojali se , kakva je nahero nasađivana bila,i u tvrdo i u meko,i u sridu; da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono k'o neki otpadnuti nokat tanka. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.

Ma , pustite više  tetku Hanifu na miru , neka joj je pokoj duši, jer mi ne volimo olajavati.

Snalažljiva je ona, ko svaka mačka.Kako god i odakle god je baciš (nasadiš ili nabaciš ili nešto slično) ,ona se sva sretna , a bome i srećna na leđa dočeka.Ma prava čigra.Vjerujte nam na rič! Znamo o čemu baljezgamo.

I odaćemo njenu najveću tajnu. Valjda nam neće zamjeriti. Nije ništa posebno.

Nameračila se na dženet.Kažu da u svetim knjigama pročitala da tamo imaju rijeke vina koje ne opijaju i od kojeg nema mamurluka.I što je još  poslastica  priko svega , a u suglasju njenih želja , vino služe djevci , ko  netaknuti biseri u niski đerdana.

Joj rahatlika ljudi milu. blago našoj, blaženoj tetki Hanifi!Valjda ste sada skontali zašto je čitav život bila nagaiu blažena.Ili barem veći dio. Nit je glava boli nit…uh dalje ne smijemo.Takarli razmišljanja, a mi smo veoma vaspitani i obrazli mahalaši ,a i bojimo se pržuna.

Nismo mi ko oni  blentavi ljudi,  oni kreacionisti , koji tvrde da je neko poturio kosti dinosaurusa, malo ih očađio i kaz'o: evo to je dokaz da je   prije 70 miliona godina  meteor zbrisao dinosauruse. Il’ neki vulkan izbacio pepeo. I kažu datiranje ugljikom C i još neki broj pride ( valjda 14  nečitko nam napisan koncept) je nepouzdano. Zna pogriješiti u desetinama hiljada godina.

No,  nisu oni najgluplji. Ima ih pa tvrde da je zemlja okrugla, kao lopta bilesim,  a ne da je ravna ploča ko što vas pametni svijet konta. Ih ,  jesu neku pamet posisali. Da je okrugla mi bi smo se prvi strmeknuli sa nje. Mislimo mi Bosanci.  Ne bi nam ni gravitacija pomogla. Ona koje nema ,  kako kažu neki.  Savaki takar  od Kulina bana  se  prvo nama , Bosancima  desi. Tako odredio Vatikan. Krstaški ratovi. I dan danas se vode.

Ništa se ne dešava sa Bošnjacima. Oni su fiktivna , vještačka tvorvina stvorena prije dvadesetak godina od UDBAŠA i  Islamskih deklaracionista. U fikciji nema mozga niti će ga ikad biti.

No , ni ti nisu najgluplji.  Rahat od pameti  su vatikanci. Ili kako se u mahali kaže , sporo misle. Me'ščini da oni uopšte ne misle. Dobro bilo kome, dakako. Oni rekli da muško nije muško , nego da je hadum. I vjeruju u to.

Nismo zavirivali ,  nismo pogančeri ko oni, ali kontamo da su umislili da nemaju anamo onog. Nego samo hoće da dokažu da su mimo svijeta. Neće da imaju pol. Kažu , što će im.I glavar im glavni isto tako , jal hadum jal tetkica. To je rotirajuće , oliti nasljedno breme ili htjenje. Jedan naslijeđuje drugog. Jedan drugog. Zavisi od stava. Isto kao u Bosni, rotirajuće predsjedništvo. Nismo provjeravali da li je koji tetkica, ali signaliziraju nam da su svi hadumi.

Mi tvrdnju ne smijemo prihvatiti,  jer je izvor neimovan, ženski i u srodstvu sa jednim rotirajućim članom .  I nek znate srodstvo nije krvno. A ta svjedočanstva se ni na sudu ne priznaju. Nećemio reći o kojem se radi. Ali daćemo vam povoda za razmišljanje.

Jedan ne može pogoditi u sridu ,  ni slučajno , ni u snu. Znate , već zbog čega. Pijačarska bagra je malo nakrivo nasađena i sama sa sobom ispod čela  posvađana  i uskraćene mu  mogućnosti koncentrisanja pogodaka u sridu, od   rođenja.

Drugog , opet,  otac nije mogo uputiti u muško ženske takarli odnose. Mnogo je robijo, pa mu sin stek'o komplekse robijaškog sina. A to se duboko ukorijeni u psihu i u percepciju  zakona o libidu. Da li je kao samouk šta ufrštuljio, ili su ga izliječili opljačkani narodski penezi, nismo sigurni i  to ne znamo.

Oni treći je robijo. Kaži na robiji  mu često  ispadao sapun , pa se moro saginjati. Od saginjanja sav posjedio i usne stisko, ni dan danas ih ne otvara, ni kad se ljubi ni kad zbori. Ostala mu ta navika . Mislimo na saginjanje , klanjanje i stiskanje zuba.

Mi se nadali da je sa vatikancima završem izbor najglupljih kongregacija, ali nije.

Po nama , najgluplji su ljudi koji tvrde da je ropstvo ukinute.

Što su ti ljudi glupi , braćo mila. Ne vide prst pred okom. Ka’ ona pijačarska fukara.

I nećemo sada govoriti o ropstvu po boji kože, jer je ono evidentno od početaka robovlasničkih odnosa. Govorimo o općem robovlasničkom sistemu. Svo pučanstvo svijeta je porobljeno , od šačice maloumničke bagre, koja i nije toliko maloumna, koliko bezbožnička.

Kako u svijetu tako i u Bosni. Malo nam naših robovlasnika. Nego nam onia pljačkaška bagra natura  svoje pajtose sa strane,  jal  sa zapada , jal  sa istoka, jal sa Bliskog  istoka ,  da nas sve zajedno takare . Nikad se ovaj narod neće kutarisati pogana.

Što bi poete rekle:

-Kad tad.

U prevodu:

-Neće im na dobro izaći.   Pržun jedan kroz jedan. Garant.

Biseri bjelavskih mahala 541* -546 *

541*Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća.Možda?
Realnije je da je čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima.Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se iz malenog potočića,zvanog ljudski um, razliti bujica koja gane čovječije srce.

542* Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu čak i više nego što mogu.Takare i ginu i čast ne daju.

543*Muzika,ljubav i tuga su neraskidivi spoj.I uče nas kako je život lijep i koliko ga treba uzeti u ruke, milovati, maziti i cijeniti.

544*Drama se ne piše da bi se čitala,već da bi bila prikazana.I , nažalost ; persistirala  kroz eone.

545*Savršen  i prelijep  je ovaj dunjaluk Boga Jedinog.Hvala ti na Blagodatima  Gospode.I oprosti nama neukim.

546*Na zapadu ništa novo.A Boga nam Jedinog ni na Istoku.Takođe ni na sjeveru. Još manje na jugu.Iskreno rečeno moglo se veoma žiivjeti bez sveštenstva i svih doživljenih klanja i sranja.

Reciprociteti i pržun /Igrokaz na dan 1. Mart / Ožujak

Danas je Ponedeljak  01. Mart / Ožujak 2021.

Omjer dana  60 / 305.

Ako ovaj mjesec ne bude žujao ,  kao što prethodni nije veljačao  , loše nam se piše. Mi bi voljeli da se ožujak  bar malo zaveljača.

Veljača u ožujku. Što da ne? Ako fukara može biti na vlasti i propovjedati religiju ,zašto mi ne bi prozvali malo takara u žujanje. Uostalom zima joj traje.

Mace i kuce su ovog stađuna  nervozne. Tankosava minusa , tankosava takara.Njima se to desi , ali  životinje to nadoknade.

Oni na vlasti nemaju šta nadoknaditi. Njih zanima samo pljačka i pakao/džehenem. Tamo će im sve biti potaman. A i ne brinu se. Imaju mahalaše ,  hamale , borce koji  njihovim ženama redovno nadoknađuju nedostatak crvića njihovih muževa.

Reciprocitet.

Sve vam je u reciprocitetu

To vam je onaj vrlo bitan elemenat  u životu i  univerzumu.

Manjak nečega stvara višak drugoga.

Višak nečega izaziva manjak drugoga.

Reći ćete isti k….

Mi nećemo biti nepristojni. Vjerovatno ste mislili na kupus. Ali i u  kupusu ima mnogo vrsta i , bome , zečeva.

Reciprocitet.

Stalno reciprocitet. K'o  nepodnošljiva , užasna , životinjska rika sa minareta.

A primjeri, reći ćete.

Ih ,ko da ih ne znate!

Što više tetovaža , vulgarozama, trofrtaljnih pantalona i prepisivanja  , to je umnost u većem pličaku neumlja.

Što više  baza  podsjeća na metalni trokrilni ormar , mnogo veća je mogućnost da u nadogradnji struji pupa hava.

Što vam majka šalje više  vreća narodskog zlata , potpuno se smanjuje mogućnost ljudskoga, oliti insanskog. Sve se više liči na zvjerinje iz vatrenih dubina.

Što  ste veća  nacionalistička bagra i fukara ,   šanse da izbjegnete  glavnu ulogu u pržunu  su vam minimalnije i beznačajnije.

Što se više zbijate u prve redove bogomolja i u nacionalističke brloge , manja je mogućnost da vas dotakne Njegova milost.

Što bi poete rekle:

Kad tad!

U prevodu:

Kuku li vama majka koja vas je neljudskošću dojila.

Na kraju balade; poezija , to je žena / Igrokaz na dan 18. Februar / Veljača

Danas je Četvrtask ,osamnaesti dan Februara  Mjeseca Veljače, a 49 od početka ove godine . Znači resto do kraja stađuna je 316 dana.

Daklen ,  do kraja godine je ostao još hejbet  dana ( misle neuki)   , koje treba pripaziti i na rukama prenijeti u drugi vakat.

Mnogi će se zaboraviti i sa njima krenuti dalje.

A neke će zavesti njihova ljepota. Ne pomaže tu ni strah , ni tuga , ni bol.

Sve je zapisano.

Ako u danu piše nečije ime, nema nikog ko bi zapis promjenio.

Osim Jedinog Boga. Milostivog.

****

Danas  se trudimo zaraditi  dnevnicu., a upeklo haman  k'o onaj gore pržun.

Stalno se saplićemo o mnogi poganluk našeg dunjaluka.

Zaobilazimo onu siću i blentovije, čiji se umovi u plićaku sa punoglavcima kupa ,

dok se u  bradate kreature i izrode ufuravaju  ćemo drugi put potkačiti.

Zaslužili su, pa da su nam rod rođeni.

Hvala Nebesima što nisu, daleko im licemjerni i zločinački  dunjaluk  od našeg.

****

Danas smo zaradili i dnevnicu i bonus.

Ali nije nam drago.

Natakarimo lovu  , kad nismo pomenuliu naše mile ljepote.

A ne mremo.

Ljepota i poganluk ne idu zajedno.

Obečastili bi čednost i bjelinu duša naših đardina.

Iskup znamo.

Svaki tren se radovati , sanjati i voljeti u svakoj pomisli i riječi koje srce kazuje.

****

Što bi poeta rekao:

Svih ovih godina smo ih sve ljubili

A Bogami i one  su ljubile nas.

Ili nešto o sasvim o nama lično

Dobrom Serjoži sasvim slično .

U prevodu:

Poezija to je Žena.

Razmišljanje o Edgaru Alanu Pou

 

Edgar Allan Po.

(engl. Edgar Allan Poe; Boston, 19.januar 1809 – Baltimore, 7.oktobar 1849)

Za života gotovo nepoznat, postao je jedan od najutjecajnijih pjesnika, kada su vrijednost njegovog djela otkrili francuski pjesnici Bodler, Malarme i Valeri.

U spisu “Filozofija kompozicije”  Po je analizirao  pjesnicki postupak najčuvenije poeme “Gavran”.Ali to je najsveobuhvatnija  filozofija poetike , koja se može sažeti u jednoj rečenici tog manifesta:

„Većina pisaca naročito – pjesnika – više voli da svijet misli kako oni stvaraju u nekoj vrsti plemenitog ludila, podsvjesnog zanosa, i oni bi nesumnjivo zadrhtali od straha kad bi pustili javnost da baci pogled iza kulisa, na ono mučno i nesigurno sazrijevanje misli, na pravi smisao koji je shvaćen tek u posljednjem trenutku, na one nebrojene misli koje su samo sinule u glavi a nisu dospjele do pune zrelosti i jasnoće, na one potpuno uobličene predstave koje su u trenutku očajanja odbačene kao neupotrebljive, na ono oprezno odabiranje i odbacivanje, na mučno brisanje i umetanje – jednom riječju, na kotače i zupčanike, na sprave za pokretanje pozornice, na ljestvice i pod koji se otvara, na pijetlovo perje, rumenilo i vještačke madeže što u devedeset i devet posto slučajeva sačinjava književnu pozornicu.“

Poovu poeziju karakterišu osjećanja duboke sjete i tuge , milozvučnost i muzikalnost ,katkad čudesno onomatopejskih stihova.

Tvorac je kratke pripovijetke strave, iz koje je nastala moderna horor,  kriminalistička i detektivska priča.

Uticao je na francuske simboliste , nadrealiste , engleske pjesnike Kristinu Roseti, Aldžernona Svinberna i Roberta Stivensona.

Zapravo modertna književnost bi bila vrlo suvoparna i nemušta da nije bilo Poove riječi.

Glavna djela:

-poezija : “Gavran”, “Anabel Li”, “Pobjednik crv”, “Zvona”, “Pjesme”…

-proza: “Priče tajanstva i mašte”, “Avanture Gordona Pima”, “Filozofija kompozicije”…

Prethodno je kroki  bigrafsko predstavljanje preteče suvremene poetika.

****

Bjelavski konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima su družili , sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.

Recimo Edgar Alan Poe. Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.

Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.

Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.

Sve Poovo nam je tako blisko i dopadljivo.

Valjalo bi nam sa njim podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.

Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.

Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.

Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.

Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Mnogi su se to pitali.

Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je umrla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.

Pred  nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.

Mi smatramo da Po umire u od tuge,jer se mrtvi ne vraćaju,a živi ne mogu dospjeti i njihov svijet. On to dobro zna. Svoj život je posvetio traganji za putevima koji vode u onostrano.

Kratko pred smrt,sluteći kraj, je napisao jednu od najčuvenijih oda ljubavi:

Anabel Lee

“U carstvu kraj mora to bi,

Djeva je živjela koju su zvali

Imenom Annabel Lee;

S tek jednom je živjela mišlju:

Da voli i da se volimo mi…”

Opičen čovo bio.Kako i ne  bi pored tolikuh tragedija.Ali ipak nove ljubavi tražio ne mireći se sa usudom.

Simbolisti ne bi ni počeli da nije njega bilo.

Valeri je pokušavao dostići perfekciju njegovog stila,ipak nije uspio dospjeti nigdje do u strogoću stiha ,koje kod Poa nema.

Nadrealisti ga svojatali dok se nisu “proslavili”, pa ga se odrekli.

Teška je , veoma teška i stroga Poova sjena.

Sartr ga uvijek zvao u pomoć kada je nekom  pokušavao glavu otfikariti.Borhes je svoje ” carevo novo ruho” pokušao obići u Poovu poetiku, ali  je dospio do vrata, na kojima imaju samo dva prazna slova ili dvije okrugle cifre.

Nama žao što Eđi nije stigo na naša druženja.

Mi bi ga  posjeli kraj šadrvana što lagano hladi flaše sa pićem .

Na sofru iznjeli ,daj nam svega Maro bona.ba.,i rujjnog vina.Napose kutjevačke graševine in , oh , ui kurvoazije.Iako je bio tanak na klopi  zadeverali bi ga   bubrežnjacima  i brizlama.Popili koje piće,pa mu izrekli kompilaciju pisanija,znajući da ne pije vode:

-Imaš jedan život i ludo ga bacaš,jer ne vrijedi plakati.Moraš samo sanjati da novu grlicu trebaš i ona će dolepršati, da se volite vi. A jednoga dana kada  kreneš na visoke pute,mogao bi svijetu,testament sa osmijehom ostaviti;tih godina sam sve volio,a Bogami su i one voljele mene.

On bi klimnuo glavom,a u sebi ćutio bol i mislio da li postoji staza na koju nije kročio ,u potrazi za izgubljenim senima.

Edgar Alan Po je znao da bi mu to bilo priopćeno na našem zajedničkom druženju.

Zato nije dolazio,a i vremena nije imao za trošiti ga sa zgubidanima koji , doli  žena i đardina , ne vide šume( ono ko fol).