Danas je Srijeda .

Radni je  dan za većini Bosanaca. Zajašile ih krvopije , ne mre pošten čovjek disat. Ono častan ne znamo. Časni čovjek ne bi dozvolio da ga bagra i fukara jaše.

Iako je radni dan je  , sabahilden in the morning je ,   kako bi mahala poručila. Nju nije briga ni koji je dan,ni koja je godina.

Bitno je da se ima havljat,ko sinoć akšamlučit,  o ,  i još ponešto. To ponešto nije za javno oglašavanje . Samo radi uroka. Maš'ala,   ne  iznad kreveta objestiti , nismo djeca.

Kao mahalski glasnik ,moramo se finoće igrati pa vas obavjestiti da je svaka  nedelja neradni dan. Kod normalnih ljudi i poslodavaca. No , ko je od vlastele danas normalan. Statistika kaže niko.  Jer ko je vidio da je gulikoža normalan.

Naš računar nam skreće pažnju da je danas 334 dan ovog stađuna.Pošto smo pregrmmjeli jučerašnjih poker  trica u nizu,ostao nam je nijedan dan do mjeseca blagdana i još većih zima.

Ova godina se skupila i tuguje ,ostalo joj još samo trideset jedan dan da vodi ljubav sa ovim takarli dunjalukom .

Vi mislite da smo mi ili prolupali ili smo glupi zato što vas obavještavamo da godina vodi ljubav.

Kontate ko je čuo da godina  sa bilo kime vodi ljubav.

Lupali jesmo svašta, ali prolupali još uvijek nismo.

E sad a da vas glupaci malo priupitaju .

Jel godina ženskog roda ?

Jeste .

Šta žene najviše vole da rade?

Ti tamo iz pozadine,  pozadinski radniče ,nemoj nam se praviti drčan i pametovati.

Kao prvo pojma nemaš o ženama. Kao drugo tebe svakako pržun čeka.

Jel godinu svako malo neko psuje i takari.

-Je, bolan , kako nije.

-Jel godina svake godine natakari desetke miliona insanskih hajvana?

-Jes vaša , što jes.

-Šta mu to znači?

Da godina sa ljubavlju vodi ljude na bolje mjesto?

Pazite ovo ljubavlju vodi.

Jel poetika licentcia   i zakon komutacije kažu da je dozvoljavaju izmjenu mjesta?

Jes.

Jel istina da kad  neko  nekoga zahandri  a taj zacmizdri, svi kažu plače ko godina.

E eto , imate hejbet razloga da se suglasite da godina vodi ljubav sa ljudima.

A to što nekoga zaj… i sje… , nema veze sa vođenjem ljubavi. To su prostakluci.

E sada jel vam jasno da godina vodi ljubav sa insanima?

Nije?

E pa nećemo vas dalje ubjeđivati, Poslaćemo vam neku od slijedećih  godinu da vas natakari. I nek znate da to nije vođenje ljubavi. To je obično takarenje. I još ćemo je nagovoriti da vas stalno ruži , po narodski – kara.

Što vi poete rekle.

-Lud vodi ljubav sa zbunjenim.

Ili u prevodu:

Neko će garant biti natakaren, k'o  prelijepa nam majka i domovina Jugoslavija (SFRJ).

Danas je Srijeda  30. Novembar / Studeni   2022. godine.

Danas je srednji  dan u ovoj redovnoj sedmici  sedmici kuluka , a zadnji 30-ti dan novembra. Tako se potrefilo.Znači ostao je decembar sa svojim trideset jednim danom.Ako se računica uklapa , sa danađnjim danom sprcali smo 334 dana ove lijepe godine.

Polako se mogu svoditi računi. Ostaje nam okruglo tris'et je'an dan do kraja godine. Vi mislite mi blese pa ne znamo da 31 dan nije okruli broj. Ali ako 31 dan zaokružuje jedan mjesec, onda nego šta nego je okruglo 31 jedan dan do kraja dotične godine.Što bi pučanstvo reklo , okruglo pa na ćoše.

Lijep ovaj izraz dotična. Za svašta se može upotrebiti , a mere biti i svašta može označiti, značiti, i progutati..

Nama mahalašima ona znači samo jedno. Jedna i jedina.

Nije boni Drina, kako vam to može pasti na pamet?

Ima Drina i Drina, i krivih i pravih i krvavih i pušačkih.

Dobro i ova naša dotična , jedna jedina mere biti ista taka. I okukasta, i kristalno čista i krvava. Može biti i pušačka. Recimo uzme Drinu ili neki cigar i zapali. Nisu ljubiteljice   tompusa , guši ih ,  i pritišće. Skoro im suze na oči izlete. Prvine. Ali ako treba , navikne se i mere i to. A bome poslije ne mere bez toga.

Takva vam je ta dotična. Viskoko kvalificirana in premazana svim mastima. Ma , može i maslom , što ne more. Ne mere je čovjek ni za vrat ni za noge spotači.

A i kako bi? Nema ni vrata ni noge .  Krije ih ko zmija noge. A bome je ponekad i prava zmija ljutica. Ni kobra joj nije ravna . A đahkada  je ne'moš ni stić. Neki je ne stignu čitav život. A hadumi i anamo oni bježe od nje k'o od antikrista. A upavo  oni drugovi antikrista i pržuna.

I ta dotična mirom miriše. Kad je mirna. Kad je belajsuzluk spotakne, tukne ko tuknuta tuknutica. A šta'š, ne m're se brez nje. Slatkica se rodi ,uvijek slatkica ostane; ko baklavica ili ružica. I valja je dobro zaljevati i svako malo nafajtati. I češće nego svako malo. Ko svala voćka , najčešće smokvica i breskvica. Rjeđe alica ili karpuza.

Izvoljeva prečesto, pa joj htio ne htio moraš prihevtati  neku tulumbicu , da joj ne bude neobično i nelogično. Ne voli  prazna zjala.

A to je i veoma korisno, i to obostrano. Kad baklavici prihevtaš tulumbicu, onda se one ne bi nikad razdvajale. Stalno zalijevale jedna drugo. Toliko su obzirne. Samo tulumbice su uglavnom malo krhkije i vazda zaplate. ( Ovo ni slučajno nema veze sa blagdanima .)

Svako malo dotična izbac gospon Zulumba  iz svog miljea. I   nimalo obzirno joj prigovara, što je ponekad mekana i gnjecava ko pamuk i da prebrzo razmišlja, odnosno završava  . Misli  ; dakako. Vi ne milsite da slatko misli.  Mi smo u dilemi. Za tulumbicu nismo sigurni, kažu da mozga nema, ali dotična baklavica je jako pametna.

Neće vam ona primiti na konak bilo kakvu tulumbicu. Jok. Prima samo podobne.Čvrste i izdržljive. Obimne i ukrućene. Nikoja ne voli gnjecave i mehkane tulumbe.

Evo iskreno volite li vi?

Ma ne pitamo vas. Šta se barkate tamo gdje vam nije mjesto? Pitamo one koje se razumiju u tulumbice. One što su dotičnim najbliskiji rod.

One muče. Ne smiju pred vama . Kažu ureziliće vas.

E kad je tako i mi za danas završavamo ehlebeglerisanje   o dotičnoj. Da vam ne urezilimo.

A možda niste ni skontali o čemu pričamo. To će ponajprije biti. A i ponajvamjebolje da je tako.

Što bi poete rekle:

-Kokuz vazda baksuz.

U prevodu:

Kod mnogih se nema šta svoditi ni prevoditi.Kokuzluk. pa kokuzluk na kokuzluk.Ovo mi zbog onog treća sreća.Kod onih drugih pljačka na pljačku,pa baksuzluk. I mehke tulumbice. Nismo mi krivi. Oni dodali h u svaku drugu riječ u riječniku .Da se neprimjeti ono što se iz aviona vidi. Bajate i vehte im tulumbice.

Nije da im sihire bacamo;mi to ne znamo i ne bi učili.Tako vam se kolo sreće okreće.Red kokuzluka ,  red pljačke, možda se uvali još jedan,ali obavezno slijedi red jungferskog baksuzluka i gnjecavih tulumbica. Nismo mi krivi ni kokuzlulom , ni penezima se nemore kupiti ništa osim karpuzina.

Valja ova  , kokuzna rajo.

Hajd u zdravlje , što bi rekla jedna  simpatična gospodična.

I neka vas svaki novi dan sačuva naših igrokaza.

Danas je Nedelja  27.Novembar / Studeni 2022. godine i traje koliko mi znamo do ponoći  ili tačnije do 00 oo h. Kako meteorolozi kažu,a ekonomisti se slažu da je to 330. dan u godini.onda mi na ruke izračunali da je do kraja ovog lita ostalo još 34  takarli zimska dana.

Lijep je,  maglovit , a bome i dosta snjegovit jesenji dan. Jesen došla na svoje.  Biće opet kiše, u planinskim predjelima i snijega.

Mi volimo sva  godišnja doba i kada su ona u svom elemntu.

Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.

Jesen je da jabuke u kruške zriju. Nekada je bilo da ona dragog ćera u armiju.To je značilo , ako je muško ,čim se vrne eto svadbe, opet u neku jesen. Jer jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I to uz  svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.

Proljeća za buđenje života i sve je u cvijeću , beharima i mirisima. Sve oživi i sve se uzbiba. Sve miriše na ljubav. I mirisi donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka , ako nema boli znači nije se ni voljelo.

O ljetu se sanja, jer trava je narsla, sijeno je tu, da se valja u njemu i kupa u suncu. A ono sunce i vcaljanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insanA kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.

A šta ste vi mislili, sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle. Djeca

su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.

A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. A kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta je raditi da se malo insan rahsladi.Igrati se malo kamare.Znate ono , treba posteljinu na kamaru pa u seharu. A kamara ima raznih i uzdisajnih.

Lijepa nam ova godišnja doba, svako. A ljudi izvoljevaju.

Neko voli ovo , neko ono godišnje doba.

U nekima u zemlju propadaju, neka mrze i najrađe bi da ih nije.

A ljubav gospodo?

A grijanje i valjanje?

Šta sa pupanjem i bibanjem?

Šra sa zrenjem i dubokim oranjem?

Vi bi i to da preskiočite sa godišnjim dobom koji ne volite.

Mislimo da niste svjesni šta ne volite.

Što bi poete rekle:

-Nije nnogo  volio, pa je zaboravio.

U prevodu:

-Samo jednom se živi.

Igrali se dosade. Iako znamo da ono što se dešavalo prije može čekati , ako treba stoljećima, nama ponekad crv ne da mira, pa se zarovimo u prepisivačke kitabe.

Kad tamo:

“1792.- Umro je škotski arhitekta i dekorater Robert Adam, jedan od tvoraca neoklasicističkog stila u arhitekturi. Projektovao je mnoge javne zgrade izuzetne elegancije, posebno u Londonu, koje se odlikuju karakterističnim vazdušastim i prozračnim stilom, nazvanim njegovim imenom.”

Počeo uvoditi WC-e u domove.Britanci se ispočetka veoma mnogo bunili.

Kažu nehigijenski je uvoditi ćenifu u domove. Nije im smetalo što Londonom i Temzom umjesto plovki ,plove govna.  Gentlmenski , a bome i  Damski običaj je bio ćućnuti u kakvo ćoše i istovariti se, bez obzira na imiđ. Tovara je bilo mnogo , isto koliko i  olakšanih ljudi.

Poslije su shvatili blagodeti ćenife,rahatluk kada se čovjek istovati u vlastitom domu i ljudski se pobrine za stražnjicu.

Ubrzo je i Europa prihvatila princip – jedan dom –  jedna ćenifa, ali samo ko je imao mani ( love – za one koji ne razumiju jezik ljudi bez ćenifa).Ostali su plivali u  izmetima bogatih.

I odjednom vaskoliki svijet je počeo  zaviditi Bosancima koji su higijenu i ćenife i banje praktikovali nebrojeno vijekova prije.

Kroz odnos prema higijeni , jako dugo smo u dilemi , da li su se krstaški ratovi protiv Bosne  vodili radi krsta ili radi ćenifa. Naime, nečist ne podnosi one koji se mnogo čiste.

Vrijeme će pokazati svoje.Istina se ne može sakriti.Pitajte Vatikan, SAD i EU.Njima i dalje treba voditi krstaške ratove protiv Bosne.

Na današnji dan Srijeda 24.Nivembar / Studeni 328. dan  2022. sa mnogo toga desilo    Do kraja godine preostalo je još 37 dana.  Sasvim sitno. Ovo smo mogli provjeriti   brojanjem  na prste.

Danas je  Srijeda  23. Novembar/Studeni, 327. dan 2019. Do kraja godine preostalo je još 38 dana.  Sasvim sitno.

Tako to dani rade. Odsviraju svoju verziju simfonije od  86 440 sekundi , tiho, lagano, simfonijski kamerno, u nebeskom okruženju  i zaždiju. Pošljen ih nema čitavu godinu dana. Niko ne zna kamo izbivaju.A možda samo odmaraju.Nije šala pokupiti tolike insanske hajvane i hajvanske hajvane u jedan dan.

Bilo bi dobro imati radno vrijeme k'o dani. Odradiš svoj dan i nema te za vanjski svijet. Odeš, planduješ, smucaš se , uživaš i ljenčariš.

I …

E vala nećemo vam kasti šta jošten..

A opet…

Kao slučajno se nađeš  u nekom  prelijepom zemaljskom đardinu snova m sa   prelijepim ženskim biće. Ja kakav će biti rajski poklon nego žensko . I onda se zaroniš, mirišeš, bereš, valjaš, uranjaš i gubiš se. Dok se vas ne izgubiš.

U cvijeću , blentovije, dakako u cvijeću. A šta ste vi mislili?

A jopet , mi smo mišljenja da je žena najmirisniji i najljepši cvijetak  na dunjaluku i malo šire. Haman,skoro pa rame uz rame anđelama nebeskim.

Nešto mislimo, bilo bi nam se onda teško vratiti na posao i odraditi onaj jedan jedini dan. Kako ćeš, ba. otaviti tu ljepotu na samo jedan jedini  sekund , a kamoli na 86 440 sekundi.

Ako ste toliko pametni pa mislite da znate da je to jedan dan , sjedite i brojite, kako god želite.Na volju vam. I vidite dokle će vas brojanje odvesti.

Neki dnevne sekunde broje tri dana. Ti su sretni što su se kutarisali brojanje, a da im se mozak nije rasuo ko staklene perle.

Jopet , pojedinci ne uspiju izbrojati sekunde jednog dana za četiri dana.  Te pošalju na odmor u onu zdravstvenu ustanovu od koje svi zaziru , a svaki dan šalju berem nekoga u nju.

A ima ih da  te malene sekunde uopšte  ne uspiju izbrojati. To su baksuzi. Ili sretnici. Zavisi od ugla gledanja i krajnje destinacije.

Što bi poete rekle:

Brojo ti ne brojo dane i godine, iskantat će ti se.

U prevodu:
I ove poete ponekad imaju neku pametnu.

Znamo da ima glupih ljudi.

Reći za njih da su idioti je vrijeđanje jedne populacije koja se odlikuje i šarmom i pameću.

Mi ćemo reći nema kraja ljudskoj gluposti.

I molimo vas  nemojte je podcijeniti. Ona se vraća još gluplja.

Danas je  Nedelja 20. novembar/studeni, 324. dan 2019 g.. Do kraja godine preostalo je još  41 dan.

Tankosava. Još malo pa počinje novo odbrojavanje.

Onima kojima su dani odbrojani njima je svejedno,odbrojavali im  i ili ne odbrojavali . Zalegli ko preklani kurbani i ne insteresuje ih   ovozemaljsko odbrojavanje.

Imaju prečih briga.

Sad počinje jal hladovina , jal pržun, bez odbrojavanja. Tako kažu;još uvijek nismo nazočili preraspodjeli ljudskih resurusa, po principu  zasluga.

Umjesto uobičajenih takarli riječi , odlučili smo vam prenijeti  SMS poruku kojom uspavljujemo draganu svaku veče.

Hobikli je , kaže ona, sada  ne m're zaspat bez nje.Što ti je pametan onaj Rus Pavle.   Skonto refleks , pa ga ja moram liječiti, po vas cijelu noć.I vako i nako. I sa SMS i bez SMS , i sa…

Jes da vam ne bi rekli čime, pa da kažete jesmo brezobrazni. A otkad je prirodni nagon bezobrazan? Pitajte Pavlovljeva.

‘Vako ide:

Mila moja,

ti moje misli znaš i prepoznaješ. Ja ih ne krijem. Ako zbog njih zaslužujem da idem na mjesto gdje vatra vječito prži, ja tu više ništa ne mogu. Ne mogu ih se odreći , jer su moje i izrečene.

I da znaš Mila , ja se svaki dan ustajem tužan ( blago rečeno) . Skrhan tolikom nesrećom koju skoro niko ne primjećuje i ne reaguje.I tako  to traje čitav moj život.

Svakog djelića sekunde nekog ,nekog dijete, djevojčicu, ženu siluju , kasape i nestaju.

Neko nema ni hurmu  ili zrno grožđa da pojede.  I nema izbora, umire od gladi. Majke se prostituišu za šaku brašna da bi djecu prehranile.

Mene to boli mila. Više od milijardu  ljudi nemaju dom i svakodnevno pate i umiru od gladi.

Ne boli me pomisao da li vjerujem na pravi ili nepravi način.

Ja sam zgrožen pomišlju da u Sarajevu ( i svijetu) na svakom koraku grade velelepne džamije , crkve , sinagoge i hramove u koje niko ne ulazi, a pola grada gladuje, četvrtina od kontejnera živi ili umire od gladi.

Ja sam očajnik koji se moli i vrišti:

Učinite nešto , pomozite ljudima sakatim od sreće , ljudima kojim ne dozvoljavaju život dostojan Božijih robova.

Spasite bar jedan život, obradujte bar jedno dijete, učinite da se majka-prostitutka bar jedan dan odmori.

Ljudi , nemojte danas baciti pare džamijskim i crkvenim miševima i pacovima da se tove. Dajte sadaku gladnom i potrebitom.

Dobri ljudi ne idite danas u džamiju, učinite bar jedan obrok gladnom. Pomozite mu da preživi do sutrašnjeg dana. A sutra je novi dan , nova nafaka.

A Bog će vam  oprostiti, ako ne budete  ovu noć nazočni među licmjerima ,poganima i krvopijama koji će se večeras u prvim redovima na džamijskim skupocjenim tepisima ili hrastovim klupama mislliti da se mole nekom svome bogu ili riđobradom , razrokom ili logoraškom idolu.

Ugodna Blaga noć vašim savjesnim dušama.

Znam,  Mila , da je i tebi lakše. Eto barem jedan insan je večeras kriknuo u ime milijardi.

Što bi poete rekle:

-Laku noć ljubavi.

U prevodu:

Ljubavi nije potreban prevodilac.

Danas je Subota 19. novembar/studeni, 323. dan 2019. Do kraja godine preostalo je još  42 dana.

Vrlo tanježno. Biće još tanje, koliko sutra.

A oni nama o tankoćutnosti.

Kao da znaju šta je to!?

Da znaju, ne bi im pučanstvo svake mikrosekunde mater spominjalo. Ne po dobru, već po vrećama opljačkanog narodskog zlata i po zlu. Što jes, jes podne tu i neka masna psovka.

Sočna , onako po bosanski. Vrlo opisna i slikovita, da se muževi tih majki u grobu okreću ko ringišpil. A mnogi od tih grobara su za života zaslužili još veće psovke. A ovi živi ni mukajet. Kako će kad su svi hadumi i licemjeri.  Da nisu takvi, vaspitali bi djecu , pljačkašku ,nacionalističku bagru, kako treba, a ne da budu zlotvori , pogančeri i ubice.

Zloća i pokvarenost im utisnula žig na lice i u oči. Pogledajte ih malo bolje. Da ih čovjek ne zna, smilovo bi im se i udjelio sadake. Izgledaju kao pravi pravcati garibi. A i jesu,vjekovna gladež i garibi. Misle da  vjekovnu glad očeva svojih  mogu utoliti na brzaka, kroz očiglednu neljudskost i pljačke.

Ne ide to tako. Prazne im i zrikave oči. Lijeni do neobrijanosti. Usne stiskali od gladi i sada ih nemaju.

Ništa dobrog od njih čo'eku ne može zapasti. Žao nam njihove djece.  nisu djeca kriva što su im roditelji bezvrijedni i morbidni insani.Neće tu jadnu djecu  imati ko ljudskosti učiti. Voljeli bi da nismo u pravu, i da ispadnu na dobro.

Ali kako odrastaju vidimo da smo u pravu. nekažnjeno ubijaju, siluju i  pljačkaju.

A gdje su oni , koji su sebi uzeli za pravo da ureduju i dijele moralne i socijalne pridike ostatku dunjaluka. Oni takozvani učeni, jal popovi, jal fratri, jal ilmije. Tikve sa pljačkaškom bagrom sada, jer dobijaju mrvice sa trpeze silnika. I u uzlove  sa Ebu Lehebom pušu.

A znate li šta biva sa Ebu Lehebom , ženom njegovom i onima koji sa njima tikve sade?

Nešto vrlo strašno i pakleno.

Što bi poete rekle:

Svo dobro je od Boga. Svo zlo je od zlog  oca i pokvarene matere.

U prevodu:

Tronacinalistička pljačkaška pogan je nagrabusila ko i svaka pogan. Čeka ih pržunsko roštiljanje. Ali  ima jedna mala razlika;recimo otklon. U pržunu su ljudi stoka za roštilj.

Dobar nam ovaj prevod. Još kad bi nekoga uplašio, bio bi još bolji. A hoće. Protokom vremena  tijelo narodskih katila samo od sebe počinje osjećati jal hladovinu, jal paklenu vrućinu. I tako skonča.Pitajte umrle krvnike, mrzitelje i djelčitelje Bosne. ne možemo reći pokojne ili rahmetli , jer sami sebi su odredili vječni nespokoj i vječni roštilj.