Zdravlje / Znate li zašto nikad ne treba sjediti prekriženih nogu?

 

 

Noge  

 

Zlaćani đardin

 

Sjediti prekriženih nogu je popularna poza koju mnogi insani prakticiraju , pogotovo žene  koje vole suknje i haljine . A ni onima sa uskim tajicama i pantalonama nije mane. a ni vrtirepkama i silikonkama.

Mnoge žene sjede upravo tako jer je to vrlo elegantno , iskonski šik  , koketno i zavodljivo .

Vjerovatno je to Pavlovljev refleks  , genezom nastao u birvaktile  vremenima ; pretpostavlja se od prvih Evinih kćeri .  Eve nije imala  potrebe da zavodi jer je ona ustoličila matrijarhat , koji je dugo odoljevao  atacima muških blentovija. 

One su uvidjele da je to ne samo elegantno i ženstveno već i zavodljivo i muški tovari samo blenu i puste mozak na pašu . Tako lukavice , bar  privremeno , u monogamne muško žemske odnose perfidno uvode matrijarhat.

No , elegancija i zavođenje prekriženih nogu ima jednu , ali mnogo značajnu pogubnost po ljudsko zdravlje , napose žena .  

Mnoge studije Blekilijevog Instituta za kardiovaskularne i hipertonične bolesti , u saradnji sa sličnim institutima  pri univerzitetima    širom svijeta (Kembridž , Harvard , Sorbona …)  objavljene u eminentnim medicinskim časopisima   , skreću pažnju  to nije nimalo zdravo, sa implikacijama na loše posljedice u mnogim segmentima  fizioloških osobenosti  zdravlja svakog pojedinca / pojedinke.

Naime, prakticiranje učestalog sjedenja prekriženih nogu , bez obzira koliko ih premetali sa jedne starne na drugu  , uzročno posljedične opasnosti su višestruke.  Studije ukazuju na moguće pogubne  implikacije na sveukupno zdravstveno stanje pojedinaca , sa posebnim osvrtom na žensku populaciju.

Ukoliko  se sjedenje prekrštenih nogu dešava češće i na duže vremenske  vremenski period  , vrlo lako  može doći do paralize peronealnog živca ,  što oslabljuje mišiće zadužene za podizanje stopala. “N. peroneus (fibularis) communis ( L4 – S2), je manja grana n.ischiadicusa i inervira mišiće i kožu anterolateralnog dijela potkoljenice i dorzalnu stranu stopala. Od gornjeg
kuta poplitealne jame ide uzduž medijalnog ruba m. bicepsa te se zavija oko njega, ide oko vrata fibulae i dolazi u lateralni dio potkoljenice. Dijeli se na dvije završne grane : n. fibularis superficialis et profundus. Prije podjele na površinski i dubinski peronealni živac, odvaja se n. cutaneus surae lateralis. Taj živac probija kruralnu fasciju i dolazi na lateralnu stranu i dio stražnje strane potkoljenice, koju osjetno inervira. Daje ogranak r. communicans fibularis, kojim se spaja s osjetnim ogrankom tibijalnog živca, n.cutaneus
surae medialis, te oba zajedno nastavljaju tok po stražnjoj strani potkoljenice kao n.suralis. Mali ogranci zajedničkog fibularnog živca inerviraju i koljenski zglob. .Osim one koja često drže noge prekrižene, ova paraliza pogađa i mršave ljude vezane za krevet i koje često leže skupljenih nogu . Isto tako oni koji nisu dovoljno stabilni u invalidskim kolicima su veoma podložni ovom zdravstvenom poremećaj. U svim slučajevima  je najbolja reakcija / tretman polaganje na krevet i širenje nogu.  

 Isto tako učestalost i  hronična  navika dugog sjedenja prekriženih nogu povisuje krvni tlak u tijelu čak i ako problemi s tlakom  inače ne postoje. Ponekad u nekim težim oblicima dolazi do lakših i težih oblika poremećaja krvnog pritiska , odnosno pojave abnormalnih srčanih ritmova (aritmija) . Bez obzira na prvotnu benignost ovih pojava , ne rijetko može doći do akutnijih poremećaja srčanog ritma , na koji se nadovezuju slabost, nizak krvni pritisak, bolovi u grudnom košu, teško disanje i gubitak svijesti.

Elektrokonverzija je postupak koji se koristi za ispravljanje određenih vrsta abnormalnih srčanih ritmova (aritmija). Ona može biti izvršena u hitnim situacijama ili kao ne-hitna procedura za liječenje postojećih aritmija. Elektrokonverzija takođe može biti izvedena pomoću lijekova. Većina elektivnih ili ne-hitnih kardioverzija se izvodi za liječenje atrijalne fibrilacije ili atrijalnog flatera, benignih poremećaja srčanog ritma.
U hitnim situacijama se koristi da ispravi nepravilan brz ritam srca vezan uz slabost, nizak krvni pritisak, bolove u grudnom košu, teško disanje i gubitak svijesti. To može dovesti do nekih abnormalnih ritmova koji mogu biti opasne po život. Tu se prventstveno misli na tahikardiju i ventrikularnu fibrilaciju , čije  liječenje može biti dugotrajno , bolno i sa nekim dodatnim reprekusijama. Maksimalno ozbiljno se preporučuje izbjegavanje takvog sjedenja , i aktivno odmaranje  raširenih nogu , što automatski  vodi boljoj cirkulaciji , a time i smanjenje opasnosti od komplikacija u zdravstvenom pogledu.

Jedna ne manje štetna posljedica sjedenja prekriženih nogu može dovesti do neravnoteže u zdjelici  . Dugotrajna izloženost unutarnjeg bedrenog mišića pritiscima izazvanih ovim načinom sjedenja uslovljava da on postaje kraći   , a vanjski bedreni mišić postaje sve duži. Takvo stanje potencijalno može povećati  rizik od pomicanja zglobova iz ležišta .

Ono što bi žene moglo posebno brinuti sa estetske , ali i zdravstvene strane je da ova poza  povećava šanse  za nastanak tzv. paukovih vena. Iako kod pojave vidljivih vena   genetika ima važnu ulogu  ,  sjedenje prekriženih nogu također može biti uzročnik  nastanka vidljivih vena .  Naime, u svim krvnim sudovima  postoje mali ventili koji onemogućuju da krv teče u pogrešnom smjeru. Skupljene ( prekrižene )  noge  pojačavaju pritisak na krvne sudove   i otežavaju  protok krvi.

Sveobuhvatna istraživanja  veoma jasno pokazuju   kako sjedenje s prekriženim nogama duže od tri sata na dan može dovesti do pogrbljenog držanja tijela, što dovodi do pojave  bolova u donjem dijelu leđa i stvaranja nelagodnog osjećaja u bokovima i karlici . A sve to ima odraz  na bolove u kičmenom stubu , koji se širi do  kičme u vratnom dijelu. To sve vodi da bolova u koštanim dijelovima ,  sve do arterioskleroze , glavobolja i migrena.

Iz navedenog je vidljivo da sjedenje sa prekriženim nogama nije nimalo bezazleno sa zdravstvenog aspekta , a uzročno posljedično i do psiholoških problema. Isto tako neke druge studije tog istog Blekilijevog instituta vrlo jasno su se odredile o blagodatima  permanentnog , relaksirajućeg i aktivnog  širenja nogu , po mogućnosti u ležećem položaju. I sve će boljke biti prošlost. 

I zato , dame  , zarad zdravlja , psihe , estetike  i ličnog užitka oprez i što manje skupljajte noge u bilo koju pozu  , a više širenja u ležećem položaju  , je osnovna preporuka svih studija.

**

 .

Joj ljepote, misle mahalaši.

Da  sve žene   hoće  poslušati ovaj savjet i bezrezervno početi  širiti noge , to bi bio raj .

Normalno , za cirkulaciju i zdravlje .

A šta ste vi pomislili .

Baš ste , blago rečeno , za…frkani.

Nama to nikad ne bi palo na pamet. Ono ,  da tu misao  iznesemo  u javnosti.

Osim ako bi govorili o priraštaju , porastu i drastičnim  razlikama u natalitetu  povodom  skupljanja i širenju noga.

A to je već za neki druge već postojeće i  dugo očekivane naučni ekspozee il studije , koje nam  niko ne bi zamjerio, osim… ali o tome drugi put.

Dakle mile naše,  i nauka vam preporučuje da ne skupljate noge.

Radi zdravlja.

Širite ih što više i  što češće možete .

Kao što vidite to ima veze sa fiziologijom , hemijom , bilogijom , genetikom  , natalitetom…, a bome i sa estetikom i umjentošću.

Na taj način se održava linija .

A i dobro  je i za ten.

Ma bukadar blagodeti .


















												

In memoriam – Toše Proeski

In memoriam –  Toše Proeski. 25 January 1981 – 16 October 2007)

 

Kažu ,da je živ imao bi 42 godine.

A eto , življi je nego oni koji to kažu.

Oni  ,neuki , ne znaju šta bi rekli. Hvataju se hladnih činjenica.

 

Toše i danas priča o ljubavi.

Svaki dan u nečijem domu jedno djevojačko srce zatreperi slušajući Tošin milozvučni glas.

Da, pjevajući on ljubav slavi.

 

Eo deset godina nije među nama.

Njemu je tamo gore dobro.

Vjerujemo da je među anđelima.

Imao je dobru dušu i glas bulbula koji je pjevao o ljubavi.

I bolu.

Nije ga upoznao ali ga je  srcem osjećao , a glasompoklanjao.

I svi misle  Toše je veoma dobro pjevao„Anđeoskim“ glasom.

I jeste .

Toliko je dobro pjevao da se nebu svidio.

 

Od 2002. godine je bio vrlo prisutan na svim prostorima  Jugoslavije.

Nije bilo barijera,jezičkih, nacionalnih , rasnih ili bilo kakvih drugih granica.

Muzika je opet spajale one ,čiji su izrodi ubili majku Jugoslaviju,

brišući nepostojeće razlike u zlim umovima.

 

Ali malo ko se  sjeća da je 2003. godine dobio humanitarnu nagradu Majke Tereze,

za svoje brojne humanitarne nastupe i akcije.

Bio je UNICEF-ov ambasador dobre volje i pomagao je djeci.

Njegova pjesma This world, snimljena 2004. postala je UNICEF-ova himna.

 

Od prvog nastupa i Ave Marija , do pogibije pjesmom i likom  gradio je mostove prijateljstva ,mira i humanizma.

Poginuo je 16.Okrobra 2007. godine u saobraćajnoj nesreći na autocesti A3 Zagreb – Lipovac.

 

Slava mu.

 














												

Magarci i insani / Igrokaz na dan 26.Januar / Siječanj

Danas je  Subota 28. Januar / Siječanj 2023.

Brzo potezno stanje vam je ‘vako: 28  dana (ukajtačen današnji)  zaleglo. Okruglo pa na jedno čoše , 337 dana čeka na zaleganje.

Nemojmo se zavaravati. Mnogi od nas će ,  ne zaleći , nego biti polegnuti u tamnu i tavnu  zemljicu. Dobro, poneko i u kamenjar. Zavisno od obiteljske tradicije.

Interesantno ; ovi 28. dan ove godine trajaće do ponoći. Nama nije nimalo čudno što dani traju do ponoći. Navikli smo. A i rekli su nam. A kad nam se reče mi samo klepimo ušima.

Nije zato što možemo. Insani smo, valjda. Nismo hajvani pa da imamo uši sa funkcijom helikoptera. To je zbog toga što smo ko hajvani. Reče nam se , a mi ko mulci, ko tovari, ko magarad, ko kenjici u tor.

I magarci su časniji od insana. Kad im ne što ne pasuje, uzjogune se i ne mrdaju. Ni makac. Ne mre ih ni vreće opljačanog narodskog blaga od majčine bande, pogurati da se maknu. Nisu oni razroka pijačarska fukara da pljačkašku neljudskost šire. Nisu ni bivši picek robijaši bez usana i obraza.

Oni su časni tovari.Njima ne moš bijele bubrege za svinjeće  podvaliti. Njima ne moš na ljudskost udariti, jer su hajvanski  kenjci časniji od večine ljudi.

Evo recimo, da li je iko ikad čuo da  kenjci huškaju jedan na drugoga. Potuku se radi dobre ženke . To je ljudski i u redu. Ali druga zla i klanja smišljati to ne znaju.    Mogli bi ali neće. Nisu ljudi, i ne žele to biti.

Draža im je vlastita časna i poštena magareća  koža, nego sva  blaga koja pokrade tronacionalistička lopovska bagra i fukara.

Hajvani su , ali znaju šta je pržun. Zato dobra rade. I ljudima. Valja im se hldaovine dohvatiti. Tamo za njih ima mjesta. Uz rijeke  i puno sočne , svejže trave. A bome i mnogo prelijepog ukusnog voća i bilja, pokraj kojih izvori slasnog pića bujaju i teku.

Nisu mulci blesavi ko insani, da ganjaju vatru koja vječno plamti.

Što bi poete rekle:

– Puni ladu raznesi me mladu.

U prevodu:

Mahalaši  –  imbecilnu , papansku i pogančersku fukaru i ološ svako malo taslače.


												

Pržun / Dnevni igrokaz na dan 23. januar / siječanj

 

Danas je ponedeljak 23 janura  , odnosno mjesec koji sječe. Godina je  2023. Tako nam rekoše. A nije, nikako nije. Ima hejbet , plus bukadar eona prije ovih siromašnijih  i istrošenijih  godina ove ere.

Zavrtili smo digitron i on stade na brojci 342.

Što li , ne znamo?

Kasno paljenje, toliko vam ostaje dana do kraja godine. Ako vam se posreći. Ako ne …

Ne gledajte u nas tako tužno. Nismo mi ni'ščim krivi. Samo kažemo mnogima,milionima se neće posrećiti da proslave dolazak nove  misice 2024.

Nismo ni nikakvi vehti  proroci . Jok . Ni zloguki.  Mi samo slijedimo zakone morzeove azbuke , renesanse i tam tama.

Kažu sječanj. Ma koji sječanj kad ne sječe ni sekundu, a i sa snijegom je tankosava.Sve nešto hoće neće.Bar kod nas u gradu.Ne znamo kakvo je stanje u prvinciji. Otuda nam šilju provincijalizam, umjsto sijega. I retrogadnost;debelu, naconalističko fašističku.

Dva tri dana malo zarezalo , hiljadu pahuljica provejalo, a  ljudi vrište kijamet.

Ma kakav kijamet boni ne bili. Kad vam dođe kijamet nećete se moći ni počešati , a kamo li  žaliti na neke tegobe. Ima da vas nema.  Sviju.  Poslije toga, ima da vas ima ili nema . dolaze aferimi na naplatu.

Mislite – Nema vas ,pa vas ima, kao igraćete se sakrivača.

Uh , tu nastaju belaji za polovicu pučanstva. Pola ih  ide u jednom  željenom i hladovitom pravcu. Oni dobri.

Druga polovina ne ide u tom pravcu. Jok . Idu u sasvim suprotnom pravcu. Zaslužili su. Tamo gdje oni idu nema hladovine. Jok ,ne žeže, već plamti. Neka se ne plaše, nema ni sunca. Tamo  ih sunce neće ogrijati.

Ali paklena  vatra hoće , i ključala vode dakako , e , to im je garantovano.

Ej, brato mili ,  taka je ona da je  ni u snu ne bi mogli sanjati. Tako što ni smrtnom neprijatelju ne bi htjeli zaželjeti. Velike plamteće vatre u ambijentu koji se pržun zove.

Teško onima , i teško onima kojih se pržun dotakne.

Onih koji kažu ima vakta, kad tada će se sve srediti.

Što bi poete rekle:

Jes , kako ne.

U prevodu:

Đe'š  ba to prevoditi. Jazuk je Mi se laganice  idemo  moliti i dobri biti.


												

Užas – Tko su na ovoj planeti zvijeri

 

 

Danas je  nedelja  22. Januar / Siječanj 2023. Do kraja godine ostala su još samo 343 dana.

Ako to oduzmemo od godišnjeg zbira dana ,znači ovo je , po svim zakonima logike , fizike i astronomije   22 drugi dan ove godine , a bome i januara.

Jesmo pametni.

Ako ne vjerujete ko vam kriv. Niste nimalo solidarni.

A i ne očekujemo.

Gdje si ba vidio solidarnost, a saborac ti rovi kontejnere.

Gdje ste boni  vidjeli samilost a nena/baka vam umire od gladi.

Gdje nađoste ljudskost a strah vas tronacionalističke bagre i fukare.

Gdje da nađete samilost , a djecu vam ubijaju, a onda počinju i vas.

I što je još gore vjerujete im kad vas huškaju jedne na druge.

I sretni ste što vam dozvoljavaju da vas u torove stpavaju.

 

Žalujemo  što danima urijetko nalazimo ljude i ljudskosti.

Tek sada nam žao što Diogen nije živ. Bilo bi se lijepo družiti sa njim i počastiti i počistiti pljačkašku bagru mudrošću i vjerom.

 

Nama ne treba fenjer da vidimo sve  same ovca i hajvani zabetonirani u torove.

Bojimo se kad ih nahuškaju iz torova , opet će nas poklati naci-fašističke zvijeri.

Što bi poete i Cigani zajevali :

-Hebeš štuke, hebeš mange.

Prevodioca danas nema. Priveli ga na informativni razgovor. Pominjao demokratiju i satrape.

Kada se jednom probudite , možda se nađete u Diogenovom “biseru”:

“Sokrat je na jednom vijećanju opisao čovjeka kao: “Dvonogo biće bez perja, koje ne leti”.

Čuvši to Diogen sutradan uhvati jednog pijetla te mu išćupa svo perje.

Kada je došlo vrijeme za slijedeće vijećanje, Diogen provali u vijećnicu te baci pijetla i uzvikne:

” Evo vam Sokratova čovjeka”.”

Mi bi ga ispravili:

-Evo vam čovjeka po mjeri mafijaške vlastele.

Danas je  nedelja  22. Januar / Siječanj 2023. Do kraja godine ostala su još samo 343 dana.

Ako to oduzmemo od godišnjeg zbira dana ,znači ovo je , po svim zakonima logike , fizike i astronomije   22 drugi dan ove godine , a bome i januara.

Jesmo pametni.

Ako ne vjerujete ko vam kriv. Niste nimalo solidarni.

A i ne očekujemo.

Gdje si ba vidio solidarnost, a saborac ti rovi kontejnere.

Gdje ste boni  vidjeli samilost a nena/baka vam umire od gladi.

Gdje nađoste ljudskost a strah vas tronacionalističke bagre i fukare.

Gdje da nađete samilost , a djecu vam ubijaju, a onda počinju i vas.

I što je još gore vjerujete im kad vas huškaju jedne na druge.

I sretni ste što vam dozvoljavaju da vas u torove stpavaju.

 

Žalujemo  što danima urijetko nalazimo ljude i ljudskosti.

Tek sada nam žao što Diogen nije živ. Bilo bi se lijepo družiti sa njim i počastiti i počistiti pljačkašku bagru mudrošću i vjerom.

 

Nama ne treba fenjer da vidimo sve  same ovca i hajvani zabetonirani u torove.

Bojimo se kad ih nahuškaju iz torova , opet će nas poklati naci-fašističke zvijeri.

Što bi poete i Cigani zajevali :

-Hebeš štuke, hebeš mange.

Prevodioca danas nema. Priveli ga na informativni razgovor. Pominjao demokratiju i satrape.

Kada se jednom probudite , možda se nađete u Diogenovom “biseru”:

“Sokrat je na jednom vijećanju opisao čovjeka kao: “Dvonogo biće bez perja, koje ne leti”.

Čuvši to Diogen sutradan uhvati jednog pijetla te mu išćupa svo perje.

Kada je došlo vrijeme za slijedeće vijećanje, Diogen provali u vijećnicu te baci pijetla i uzvikne:

” Evo vam Sokratova čovjeka”.”

Mi bi ga ispravili:

-Evo vam čovjeka po mjeri mafijaške vlastele.


 

Ljudi njih 7 milijardi su po  zastupljenosti od o,o1 potpuno beznačajna bića na ovoj planeti .

No to im ne smeta permanentno i svojski+ vrše istrebljenje životinja i biljki.

Umjesto da bude zaštitnik prirode i života na njoj, sve što čovjek poduzme i dotakne osuđeno je na propast.

Najnovija naučna studija je ukazala na monstruozno i pogubno djelovanje čovjeka na svoju okolini.

Svojim „humanim“ djelovanjem ljudi su uspjeli uništiti 83 posto divljih životinja .

No to ima je bilo malo. Uspjeli su izbrisati i polovinu biljnog svjeta.

 

Užasno i monstruozno , zar ne!?

 

A pogledajmo koja su nam bogatstva preostala i na koji način bivstvuju na ovoj planeti.

Biljke su neprikosnovene u svome korespondiranju sa plavom planetom.

Nekako i logično, je je njihova uloga na sveukupan opstanak života nemjerljiv.

Biljke predstavljaju 82 posto planetarne žive mase.

Slijede ih bakterije kao glavni oblik života sa 13 posto.

Sva druga bića , insekti,gljive,gnjide (pardon ljudi) ,ribe…- predstavljaju 5 posto biomase na zemlji.

 

Veoma insteresantno. Ali to nije ništa u poređenju sa činjenicom biomasa po svojoj eko lokaciji raspoređena na veoma simboličan način:

99 posto svih živih bića je odabralo kopno za svoje stanište, a tek jedan posto se „odlučilo“ za boravak u oceanskim dubinama.

Na kopnu se jedna osmina odlučila za suživot ispod površine.Uglavnom bakterije.

 

 

No, ljudi nastavljaju dalje.

Sa Antropocenom  novom geološkom epohom započetom  1950-ih godina , de fakto je počelo  nestajanje sisara i za njegovog trajanja je uništena polovina sisara.

Uporno i svojski rade i na sopstvenom uništenju.

Nedostojno Milostivog i vrlo morbidno zar ne.

 

Studiju je objavio Weizmannov naučni institut i njihov profesor Ron Milo je izrazio nadu da će ljudi shvatiti svoju dominantnu ulogu na Zemlju.

Nada ništa ne pomaže.Ni zakoni.Ljudi nastavljaju po svom.

A tako malo treba, da se prestane razarati.

Jedan preskočen obrok sa mesom nedeljno.

Jedna riblja konzerva nedeljno manje na trpezi.

Jedna krznena/kožna jakna manje.

Uredno složeni otpad tamo gdje mu je mjesto.

Sadnja novih , sad već   egzotičnih biljki i drveća, na istom mjesti gdje se bjesemučno uništavaju…

Studija navodi   da perad na farmama čini čak 70 posto svih ptica na Zemlji.

Podaci o sisarima su strahobalniji – 60 posto svih sisara čini stoka, uglavnom krave i svinje, 36 posto su ljudi, a samo četiri posto su divlje životinje.

 

Postavlja se pitanje ko je ovdje stoka,svinje i zvijeri , da proste nevine životinje.

 

 


												

Ah,kakav lijep dan

Dan je lijep i vedar.

Prethodnih dana nas je zima uplašila. Pomislili smo da se vraća da iskiše svoje . Izgleda na je otišla , a možda je svoje   odgodila j za neki drugi put. Provešće ona svoje. Kad tad. Na koji način i kada ? Mi to ne znamo. Nismo gatare.

Pitajte one is takozvane islamske zajednice. Oni su tata mata za sve. Tako im na neuki um palo.  Sihre i fetve bacaju, bajaju i kiše doziva.  Ako se neko drzne da mimo njih misli žigošu i anatemišu. Obzirom da su sa hanefijama u talu, uskoro bi mogli da ubijaju.

No,  o tom potom. Ako nam  Jedini Bog udjeli Milosti svoje moraćemo te samozvance  jopet protabiriti i muhure na djela  bricinog unuka, njegovog poslužitelja i njihove slugane . Muhur sad pa sad. Pa opet muhur sad pa sad.

Ne bojte se , neće nam nestati muhura. naši su jal od drveta jal od tuča. A ti su pojaki i poteški.

Kažemo dan je lijep. Nećemo žuriti pa reći krasan, jer sve je relativno. Nemo svane, nekom se smrkne.

Eto recimo na priliku , oni zlotvor ,  ona vukojebinjaška prokletinja, oni počkovički kasapin, oni zlotvrski jado,  se jutros probudio i namjerno ustao na desnu nogu. Džab – džabe mu.  Na stolu stoji ferman i tablete za smirivanje. Nisu se od juče makli. I ostaće mu pred nosom dok je vika i pučanstva. A onda će ići dalje . Bolje vam je da ne znate kakvo je to dalje.

Čuli ste za Etnu i Vezuv? ma sigurno jeste. Niste vi takoi neuki kako vlast hoće da budete. E , središta tih  talijanski mora su male umiljate mace naspram onoga što ono đubrište od nečovjeka čeka.

Ferman mu kaže kako neljudi i zločinci završavaju.

Ferman mu kaže vidi kako si radio i sijo tako će ti biti na ovom svijetu. Samovanje u  pržunu dok ne dok ne rikneš. Pogrešno smo se izrazili. To je mahalska poetika za čestite insane. Trebali smo reći dok ne crkneš. Tako završavaju sve niškoristi  i ljudska bagra.

A na onom  svijetu te čeka vječni pržun. Ponesi puno losiona i leda,mada ti neće ni zere pomoći, čak da sve ledenjake dunjaluka uprti na kukavička leđa.

Tablete su za stišavanje tonusa i za eventualne odluke tipa tvoga  bracike Slobodana Miloševića. Pregršt u ruku i prije odeš u pakao. Ljekari ti spase čast i kažu zločinačko srce prepuklo.

Kad nekom smrkne, nekom svane. Eto gospođa Ljiljanka  Zelena dušom dahnula. Molitve su joj uslišene. Više je nikad onaj počković neće pomokriti. Dosta je njegovog bilo.Trideset godina je svakog jutra ustajala počkana,  do za vrata.

U stvari nas pogan Radovan Karađić ne insteresuje. I nikad nije. Mi samo sekund lake dišemo. Jedno zlo je je maknuto sa dunjaluka. Jeste da  njegova genocidna tvorevina još postoji, ali neka. Neka je. Opomena svijetu na šta je zlo spremno.

Tu genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku svaka haška osuda žigoše. Toliko je  zvaničnih osuda da cifra dostiže haman šestinu njenog  pučanstva. Kada bi se sve osudili broj bi se približio polovini po glavi genocidnog stanovnika .

 

Rakcije na katilov pržun , kao i sve reakcije na osude ostalih zločinaca genocidne tvorevine i šire.

Ne znamo zašto ljudi  uopšte  dižu džefu i reaguju.

Presuda je presuda i samo je druga sudska presuda može promjeniti , dok ona ne postane konačna.

Svi reaguju onako kako se to od njih očekuje.  I svi misle da elokventni, da pamet prosipaju i da su patrioti.

Ne, oni samo pokazuju da su glupi nacionalisti. I ovi i oni.  Zamazuju oči i kupuju poene  kod gladnog naroda kojeg terorišu i pljačkaju.

Pučke krvopije.

A obično pučanstvo, obično onaj dio od papanluka , nije bitno, gornjeg ili donjeg, kliče :

– Tako je.

Vjerujte nam ,   dan je  i dalje lijep i vedar .

U dilemi smo, možda se do kraja dana odlučimo i kažemo kako bi pjesnik rekao:

-Oh, kakav krasan dan.

A  život teče dalje.

A prevodilac u suzama bi poželio:

-Eh, kad bi život bio tako sunčan, ali ipak prelijep je. Nemamo drugoga.

 


												

Putevi popločani novcem vode u pakao / Igrokaz na dan 20.Januar / Siječanj

 

Danas je Petak  20.Januar / Siječanj 2023. ,druga puna dekada ove godine.

Dakle ,do kraja ovogodišnjeg stađuna,ako Mili Bog da,ostalo je je još samo  345  ,nadamo se, mirnih i lijepih dana prepunih ljubavi.

 

Kad osjetimo da nas godina miluje imamo osjećaj da stađuni mile, ali kao da stojimo na autoputu u kojem ima samo jedna traka i ne možemo se ni za tren zaustaviti.Ako stanete pokupe vas.

I nema više.

Tada vidimo samo sjenu prelijepe žene obučene u raskošni  crni ogrtač , koji skuplja duše umrlih.

Ako vidite tu sjenu uz cestu, naklonite joj se uz  dostojanstveno poštovanje možda okrene glavu na drugu stranu, jer nije uvijek  sve tako crno kako izgleda.

A kada upita : Dijete šta radiš ovdje , ova cesta vodi u pakao, u doline bogatih , pođi sa mnom.

Tada shvatimo da to lice poznajemo kao svoj vlastiti odraz u ogledalu , jer dolazi od svjetla iz naše nutrine.

I nemojte se plašiti. Sjena je samo  došla da vam pomognete da pređete na mjesto koje je mnogo ljepše i svjetlije  od ovoga, u kojem rijeke vječno teku.

 

I ni slučajno nemojte zalutati na autoput bogatih.

 

Što bi poete rekle:

Nijedan put ne vodi ka nebu, tamo se samo uznesete.

U prevodu:

-Kuku onim koji nastave pljačkaškim putevima bogatih , svi putevi popločani novcem vode u pakao.

 





												

Razmišljanje o Edgaru Alanu Pou

19.01.1809. rođen je američki pisac Edgar Allan Poe. Za života gotovo nepoznat, postao je jedan od najutjecajnijih pjesnika kada su vrijednost njegovog djela otkrili francuski pjesnici Bodler, Malarme i Valeri. U spisu “Filozofija kompozicije” analizirao je pjesnicki postupak najčuvenije poeme “Gavran”. Poovu poeziju karakterišu osjećanja duboke sjete i tuge i zvučnost i muzikalnost katkad čudesno onomatopejskih stihova. Tvorac je kratke pripovijetke strave, iz koje je nastala moderna kriminalistička i detektivska priča. Uticao je na francuske simboliste i engleske pjesnike Kristinu Roseti, Aldžernona Svinberna i Roberta Stivensona. Djela: poezija “Gavran”, “Anabel Li”, “Pobjednik crv”, “Zvona”, “Pjesme”, proza “Priče tajanstva i mašte”, “Avanture Gordona Pima”, “Filozofija kompozicije”.

Tako hroničari predstavljaju preteču suvremenih poetika.

Konzilij je imao mnoge učitelje. Sa nekima bi se mogao družiti sa nekima ne. Nisu prostor i vrijeme problem. Problemi su malo tananiji.

Recimo Edgar Alan Poe. Bio bi naš drug.Napisao je mnogo toga lijepoga i suptilnoga.

Nešto ezoteričnoga i transcedentnog.

Sve što je pisao skrojeno je savršenim stilom,veoma teškim za prevođenje. Lošiji poznavaoci engleskog su uskraćeni za ljepote njegovih stihova i riječi.

Sve Poovo nam je to blisko i dopadljivo.

Valjalo bi nam podjeliti i porediti iskustva. I neke od nas su dotakli velovi smrti i nestajanja.

Nije bilo teško dočarati susret.Pitanje je kako se susresti.

Po nije imao vremena za bilo šta,osim za traganje za mrtvim ženama svoga života.

Oca Davida je izgubio kad je imao godinu dana. Majku Elizabeth sa dvije godine. Malene, sestru Rosalie i Brata Wiliama nedugo zatim. Oca i brata nikada ne pominje.

Rođakinju Virginiu Klein ženi kada je ova imala 13 godina.Da li je bio dobri samarićanin koji je htio da je spasi bijede ulice i teške bolesti? Mnogi su se to pitali.

Mi ostajemo vijerni ljubavi i kažemo da je Edgar Alan Poe svim srcem volio malu Virđ koja je umrla u 24 godini.Toliko je imala i Poova majka kad je urmla.Tada počinje njegovo tragičko i samouništavajuće lutanje.

Pred  nesuđeno, novo vjenčanje nestaje na tri dana. Nađu ga skoro mrtvog i umire pod narazjašnjenim okolnostima.

Mi smatramo da Po umire u od tuge,jer se mrtvi ne vraćaju,a živi ne mogu dospjeti i njihov svijet. On to dobro zna. Svoj život je posvetio traganji za putevima koji vode u onostrano.

Kratko pred smrt,sluteći kraj, je napisao jednu od najčuvenijih oda ljubavi:

Anabel Lee

U carstvu kraj mora to bi,

Djeva je živjela koju su zvali

Imenom Annabel Lee;

S tek jednom je živjela mišlju:

Da voli i da se volimo mi…

Opičen čovo bio.Kako i ne  bi pored tolikuh tragedija.Ali ipak nove ljubavi tražio ne mireći se sa usudom.

Simbolisti ne bi ni počeli da nije njega bilo.Valeri je pokušavao dostići perfekciju njegovog stila,ipak nije uspio dospjeti nigdje do u strogoću stiha ,koje kod Poa nema.Nadrealisti ga svojatali dok se nisu “proslavili”, pa ga se odrekli.Teška je Poova sjena.

Sartr ga uvijek zvao u pomoć .,kada je nekom  pokušavao glavu otfikariti.Borhes je svoje ” carevo novo ruho” pokušao obići u Poovu poetiku, ali  je dospio do vrata, na kojima imaju samo dva prazna slova ili dvije okrugle cifre.

Nama žao što Eđi nije stigo na naša druženja.

Mi bi ga  posjeli kraj šadrvana što lagano hladi flaše sa pićem .

Na sofru iznjeli ,daj nam svega Maro bona.ba.,i rujjnog vina.Napose kutjevačke graševine in – ui , kurvoazije.Iako je bio tanak na klopi  zadeverali bi ga   bubrežnjacima  i brizlama.Popili koje piće,pa mu izrekli kompilaciju pisanija,znajući da ne pije vode:

-Imaš jedan život i ludo ga bacaš,jer ne vrijedi plakati.Moraš samo sanjati da novu grlicu  i ona će dolepršati, da se volite vi. A jednoga dana kada  kreneš na visoke pute,mogao bi svijetu,testament sa osmijehom ostaviti;tih godina sam sve volio,a Bogami su i one voljele mene.

On bi klimnuo glavom,a u sebi ćutao bol i mislio da li postoji staza na koju nije kročio ,u potrazi za izgubljenim senima.

Edgar Alan Po je znao da bi mu to bilo rečeno na našem zajedničkom druženju.Zato i nije dolazio,a i vremena nije imao trošiti ga sa zgubidanima koji , doli đardina i ljubavi , ne vide šume gore maslinove.

 

 

												

Đes ‘ ba vidio poštenja u čestitog  lopova / Igrokaz na dan 19. Januar

Danas je Subota  19.Januar / Siječanj  2023 ..

Sutra će biti dvadeseti,pa onda 21. , pa 22., pa 23.,24….31,

i tako dalje sve do 365 dana, ove jako prestižne godine..

A za sada, u ovom trenu ,  ovog momenta , u ovoj današnjici i stvarnosti nam je  ostalo samo 346 dana.

Kokuzno, a baš su vremenai kokuzna i baksuzna.

Ne za Dinu i Bregu, i tronacionalističku mafiju.

Dino i Brega  još uvijek kraduckaju i prave se umjetnicima, i uspjevaju da se prodaju,jer su drugi još gori od njih. Totalno nepismeni i muzički i vako i nako .

Oprostilo bi im se ,al’ su obadvijica cicije, braćo mila.   Škoti im nisu ravni. Pitajte   Merlinovce i Dugmiće.

A  jopet, ni zera  sadake dunjaluku ne more od njih  zapasti.

Zato i izgledaju kao da ih je poplava izbacila, izobličeno, bez obzira što su šešire natakarili.

Eto jedan se kleo da negdje nikada neće zapjevati , zbog domoljublja. I šta ti  je  domoljub?

Ha su mu ponudili   dobre penezi  ,  zaboravio na rane domovine i zapjevao pred njenim ubicama i njihovim potomcima i sljedbenicima.

Drugi je ,opet, čitav rat teferečio među ubicama svoje domovine. Sam priznaje igrao lopte dok su mu

prijatelji milionima granata spaljivali grad i ubijali nejaku djecu i žene.

Sada rodni grad navrati kad mu zafali koja kinta ili pokuša osnovati furndaciju iz koje će poput

Kusturice lovu sisati i obraz prodavati za siću. Zaboravila cicija   da Romi nisu vesla sisali.

Što bi poete rekle:

-Nema ljudskosti i imana u cicije, jes tako nam dina.

U prevodu:

-Đes ‘ ba vidio poštenja u čestitog  lopova.

Svaki dan je novo rađanje / Igrokaz na dan 18.januar / Siječanj

 

 

Danas je  18.januar / Siječanj  2016.god. ili -18  +347. Ovo već liči na višu matematiku.

Ah , da i srida  je. Nekoj će se posrećiti. nadamo se. Vakat joj.

I danas je kao i svaki drugi dan , bjelina Nebeske  ljepote  dobrotom obasjala naše djetnje srce.

Svaki dan je novo rađanje i neprestano  umivanje ljubavlju.

Ispunjeni sam nježnošću i ljubavlju.

Nemamo teških riječi.

Pjevaćemo o  svakodnevnim radovanjima  kojima dodirujemo djecu i žene ,

kojima se vrijeme ,

u nježnosti njihovih čednoih duša ,  ne inati

I pokojem čo'jku ,  ako ih još uvijek  ima.

Sve nešto mnijemo, koliko je prelijep i jednostavan život po zamisli njegovog Stvoritelja.

Samo prihvatite milodarje koje vam se nudi : ljubav , milost i dobrota , i ne treba vam više ništa.

Čitav svijet postaje vaš.

Osmjeh na licu, nježnost na usnama , mekoća u dodiru, blagost u srcu , ispunjenost u duši.

Zar je teško podariti topli pogled, blagi smješak,pružiti ruku , i onda  ruka u ruci , laki dodir usana , nježnost u dodirima  treperi .

Život postaje vječnost.

Dok  blagi povjetarac raznosi milinu dunjalukom,

nemamo izbora , kleknemo i nijemimo

Njegovu  ljepotu

dok nam suze koje slave Njegovo ime slaze niz lice.

Alelujah.