Meri Cetinić – Potraži me u predgrađu / Song – Lyrics

Muzika stara

Muzika stara

Dodir usan i pobjeglo proljeće 

Poljubac i pobjeglo proljeće

Streha na kraju grada

Streha na kraju grada

Potrazi me u predgradju

 

Ova dvorista, puna neba i ptica

udju ko muzika stara

nekud duboko u nas

i tu uvijek ostanu

Potrazi me u predgradju

na ulici, na raskrscu

gdje mi je jorgovan rasuo perle

gdje nam je proljece dotaklo usne

i pobjeglo

Potrazi me u predgradju

kraj vlakova sto prolaze

bit cemo sami u svitanje dana

bit cemo sami u pjesmama ptica

ko nekada

Drijemaju jedra od rublja i cvijeca

cekaju vjetar da nekuda plove

cujes li, nase nas predgradje zove

traze te kuce i ulice stare

Potrazi me u predgradju

poljubi me u sjecanju

bar onih sati kad ostanes sam

ako me sada jos imalo volis

potrazi me

Ti nemas prsten sa naseg vjencanja

al’ pamtis strehu na kraju grada

bez mnogo cvijeca, bez vela i zlata

bila sam s tobom sretna ko nikad

Potraži me u predgrađu..














												

Chinawoman ~ Blue Eyes Unchanged / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski

 

 

Dobro mi došla i hvalati  Život  

 

Across from me, on the bus this afternoon

A girl of age ninety, eyes of blue

Peering out from a body changed too soon

I saw the girl so charming in her youth

 

Her hat reveals a woman of taste

Now just to get off this bus is a torturous fate

She'll slowly make the way back to her place

An apartment where no one awaits

 

Blue eyes unchanged

The body aged

Blue eyes you are my last witnesses now

Blue eyes unchanged

The body aged

Blue eyes tell me what you wanted to be

When you grew up

 

Blue eyes once reflected in her mother's gaze

On those summers as a child by the lake

Blue eyes saw love's first embrace

The boy down the road

I wonder if he's alive today

 

Young girls go laughing past on the road

No one pays attention to the old

But at least we know justice will be served

In the end everyone gets their turn

 

Blue eyes unchanged

The body aged

Blue eyes you are my last witnesses now

Blue eyes unchanged

The body aged

Blue eyes tell me what you wanted to be

When you grew up

 

 

Plave oči se ne mjenjaju

 

Preko puta mene, u autobusu ovog popodneva

Djevojka dobi od devedeset, oči plave

Vireći iz tijela koje se tek mijenja

Vidio sam djevojku, tako očaravajuću u njenoj mladosti

 

Njezin šešir otkriva ženu od okusa

Sada samo  treba sići sa ovog  autobusa   krivudave sudbine

Ona će polako vratiti   natrag na svoje mjesto

U stan u kojem je  nitko ne očekuje

 

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči što su moji posljednji svjedoci sada

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči mi govore što želiš biti

kad odrasteš

 

Plave oči sjaje  u majčinom pogledu

Na tim ljetima  kao dijete uz jezero

Plave oči gledaju   prvi ljubavi zagrljaj

Dječak niz cestu

Pitam se da li je živ i danas

 

Mlade djevojke se smiju i prolaze dolje niz cestu

Nitko ne obraća pažnju na stare

Ali barem znamo pravda će biti dostupna

Na kraju svatko dobije svoje  skretanje

 

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči što su moji posljednji svjedoci sada

Plave oči se ne mijenjaju

Tijelo stari

Plave oči mi govore što želiš biti

kad odrasteš


												

Sarita Montiel – ” La violetera ” / Song – Lyrics – Prevod

 

Još nježnije Mirisni cvijet ljubavi Ona sa cvijećem u kosi

 

 

 

 

La violetera

 

Como aves precursoras de primavera

En Madrid aparecen la violeteras

Que pregonando parecen golondrinas

Que van piando, que van piando

 

Llévelo usted señorito

Que no vale más que un real

Cómpreme usted este ramito

Pa’ lucirlo en ojal.

 

Son sus ojos alegres su faz risueña,

Lo que se dice un tipo de madrileña,

Neta y castiza, que si entorna los ojos

Te cauteriza, te cauteriza.

Llévelo usted señorito

Que no vale más que un real,

Cómpreme usted este ramito

Pa’ lucirlo en ojal.

 

Llévelo usted señorito

Que no vale más que un real,

Cómpreme usted este ramito

Pa’ lucirlo en ojal.

 

Prodavačica ljubičica

Kada proljece uđe kroz vrata grada

Njezni cvijetak se budi k'o nova nada.

Tad’ svako veče ljubičice vam nudim

Za jedan novcić, za osmijeh nade…

 

Svuda blagi miris zrači,

Zar vam novac više znači,

Više nego ovo cvijeće,

Ovo malo nade, sreće, sto vam donosim u grad?

 

Tako žive i vedre, pa ipak snene,

Nek’ u vasem reveru bar jedna svene.

To nisu ruže, a'l su stog’ jođ mi draže,

Jer mnogo daju, a malo traže…

 

Svuda blagi miris zrači,

Zar vam novac više znači,

Vise nego ovo cvijeće,

Ovo malo nade, sreće, što vam donosim u grad?

Ovo malo nade, sreće, što vam donosim u grad?

 


												

Staniša Stošić – Žal za mladošću / Song – Lyrics – Kolaž/Potpuri

Srce plače  Drvo samoće  Snovi bez nade

 

Stošić pjeva splet vranjanskih pjesama Žal za mladošću,Belo Lenče…Prije toga ide monolog Mitketa (Ljuba Tadić) iz Koštane III čin.Vrijedi poslušati ovaj upečatljivi muzičko scenski ugođaj.

III. ČIN
Druga slika

Mitkina kuća. – Bašta ispred kuće. U pročelju lepa kuća na dva sprata, sa tavanicama, uresima, balkonom.

Ulazi MITKA, vukući za sobom SALČE, GRKLJANA, KOŠTANU i ostale.

MITKA (razdrljen, raspasan okreće se i doziva ostale svirače sa ulice): Čalgidžije! Meteri! Čočeci! Ovamo, bre! (Dolaze i ostali). Ovamo, braćo moja slatka! (Koštani). Ti ispred mene!
KOŠTANA (se izdvaja i seda).
MITKA (ostalim čočecima): Vi do njuma, oko njuma. Ali bez dajre… jedno do drugo.

Čočeci se izdvoje, sedaju oko Koštane, milo, ponizno.

MITKA (gledajući ih): Takoj! Moj brat katil, moj brat krvnik, moj brat – nikad sreću da ne vidi. Jednako: “kući”… (Pokazuje na kuću). Ete s'g dom sam, kući! (Seda, vadi i meće ispred sebe jatagan, fes, kesu, muštiklu). De bre… (Grkljanu). Sviri! Da sviriš: kako nigde nikoga nemam. Ni brata, ni tatka, ni majku! Ženu? (Pokazuje na kuću). Ene gu. Od brašno i testo oči vu se ne vidiv. Nigde si ja nikoga nemam! De! Toj da mi sviriš, “moj pesmu” da sviriš!
GRKLJAN (začuđeno): Kakvu tvoju pesmu, gazdo?
MITKA: Moju pesmu!
GRKLJAN (u čudu, pitajući i ostale pogledom): Ama kakvu tvoju pesmu, gazdo? Mi tvoju pesmu ne znamo.
MITKA: I ja gu ne znajem. Samo gu u noć čujem i u s'n s'nujem. A pesma je moja golema: Kako majka sina imala, čuvala, ranila. Dan i noć samo njega gledala. Što na sina duša zaiskala, sve majka davala, a sin – bolan! Porasnaja sin. Došla snaga, mladost… Došle bašče, cveće, mesečina. – Zamirisale devojke!… Sin poleteja. Sve što iskaja, sve imaja. Hatovi, puške, sablje, žene… Koju devojku neje pogledaja, samo njene kose neje zamrsija i usta celivaja. Nijedna mu ne odreče, nijedna ga ne prevari, a on sve gi celivaja, sve varaja i – bolan, bolan bija. Bolan od kako se rodija. – Toj sam ja!… Pa od t'j bol, jad, – dert li je, prokletija li neka, – eve na nogu ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim, s'n da me uvati. A s'n me ne vaća. Zemlja me pije… Noć me pije… Mesečina me pije… Ništa mi neje, zdrav sam, a – bolan! Bolan od samoga sebe. Bolan što sam živ. Od kako sam na svet progledaja, od t'g sam još bolan. (Seda. Gleda u Koštanu, čočeke, devojčice. Izvaljuje se, da ih bolje vidi). Eh, deca, deca slatka! Pojte! Puštite glas. Ali čist glas! Iskam da slušam vaš mlad, sladak, čist glas. Zašto, moje se je srce iskubalo, snaga rskomatala, ostarela… Žalno, teško da mi pojete!
KOŠTANA (sa sažaljenjem): Koju, gazda-Mitko?
MITKA: Koju? Eh, Koštana, zar jedna je pesma žalna? Znaš li šta je karasevdah? I toj težak, golem karasevdah! Tuj bolest ja bolujem (Pokazuje na sebe). Eve ostare, a još se ne nažive, još ne napoja’ i ne naceliva'… Još mi za lepotinju i ubavinju srce gine i vene! Aha!… Poj, Koštana, kako k'd se od Karakule na Bilaču, Preševo i Skoplje udari. Noć letnja. Šar-planina u nebo štrči, a ispod njuma lega pusto i mrtvo Kosovo. Drum širok, prav, carski. Po njega se rasipali hanovi, seraji, bašče, česme. Mesečina greje… Martinka mi u krilo, konj, Dorča moj, ide nogu pred nogu, a čalgidžije, što gi još od Bilački han povedešem, peške idev iza mene. Sviriv mi oni i pojev. T'nko i visoko kroz noć i na mesečini sviriv. A iz seraj i bašče, kude mlade žene i devojke oko šedrvan i na mesečinu oro igrav, grneta sviri, dajre se čuje i pesma… I toj ne pesma, već glas samo. Mek, pun glas. Sladak glas kao prvo devojačko milovanje i celivanje. Pa taj glas ide, s's mesečinu se lepi, treperi i na mene kao melem na srce mi pada. (Koštani). I, Koštan, tuj pesmu, to vreme da mi poješ… A toj vreme više ne dođe. Ete, za toj ću vreme ja žalan da umrem, s's otvoreni oči u grob ću da legnem. Poj “Žal za mladost”… Za moju slatku mladost, što mi tako u ništo otide i brgo ostavi. Poj i vikaj gu. Moli gu, neka mi se samo još jedanput vrne, dođe, da gu samo još jedanput osetim, pomirišem… Ah!
(Peva)

Da znaješ, mome, mori, da znaješ,
kakva je žalba za mladost,
na porta bi me mome čekala,
od konja bi me mome skinala
u sobu bi me unela,
u usta  bi me ljubila –
of, aman, zaman, mlado devojče,
izgore mi srce za tebe!…

 

Otvori mi belo Lenče

Otvori mi belo Lenče vtatanca, d?anum portica

da ti ljubom belo Lenče ustanca rujna rumena 2*

Ne mogu ti Mile pile, da stanam da ti otvaram

legnala mi stara majka na fustan, ludo na fustan,

pa ne mogu Mile pile da stanem da ti otvoram

 


												

Kao Marija – Doris Dragović Song – Lyrics

 

 

 

   

 

     

 

 

Kada biste znali koliko vas ljubim

plakali bi od radosti

 

Kao Marija da te ljubim

tvoju rijec da cuvam ja

kao Marija da je nosim

sred srca svojega

 

Ref.

Samo tebi da se klanjam

samo tebi predam se

da te ljubim srcem cijelim

kao Marija, Isuse

 

Kao Marija da te ljubim

tvoju bol da dijelim ja

kao Marija da te pratim

sve do kriza tvojega

 

Ref. 2x

 

Kao Marija da te ljubim

tvoj put da slijedim ja

kao Marija da ti sluzim

da ti predam zivot sav

 

 

 


												

Procul Harum – A whiter Shade of pale / Song – Lirics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

Blijeđe od blijeđeg   Ostrvo cvijeća  Odvojeni putevi

 

 

Duša lebdi     Milost

 

 

We skipped the light fandango

turned cartwheels ‘cross the floor

I was feeling kinda seasick

but the crowd called out for more

The room was humming harder

as the ceiling flew away

When we called out for another drink

the waiter brought a tray

 

And so it was that later

as the miller told his tale

that her face, at first just ghostly,

turned a whiter shade of pale

 

She said, ‘There is no reason

and the truth is plain to see.’

But I wandered through my playing cards

and would not let her be

one of sixteen vestal virgins

who were leaving for the coast

and although my eyes were open

they might have just as well been closed

 

She said, ‘I’m home on shore leave,’

though in truth we were at sea

so I took her by the looking glass

and forced her to agree

saying, ‘You must be the mermaid

who took Neptune for a ride.’

 

But she smiled at me so sadly

that my anger straightway died

If music be the food of love

then laughter is its queen

and likewise if behind is in front

then dirt in truth is clean

 

My mouth by then like cardboard

seemed to slip straight through my head

So we crash-dived straightway quickly

and attacked the ocean bed

 

 

 

Blijeđe od blijeđe sjenke

 

Skakutali smo lagani fandango

pravili zvijezde na podu

Uhvatila me neka mučnina

ali masa je još tražila

Prostorija je sve jače brujala

dok se tavanica gubila

 

Kada smo naručili još jednu rundu

konobar je donio tacnu

I tako se desilo da  kasnije

dok je pipničar pričao svoju priču

njeno lice, na prvi mah tek duhovno,

bilo je blijeđe od blijeđe sjenke

 

Rekla je, ‘Nema veze

istina je jasna.’

nisam znao na koju kartu da zaigram

nisam je ostavljao na miru

jedna od šesnaest vestalskih devica

na obalu je odlazila

iako su mi oči bile otvorene

kao da su  zatvorene

 

Rekla je, ‘Stigla sam kući, na obalu,’

a  u stvari bili smo  na moru

zato sam je suočio sa stvarnošću

i naterao je da se složi

govoreći, ‘Ti mora da si ona sirena

koja je natakarila  Neptuna.’

 

Ali ona mi se tako tužno osmjehnula

moja jarost  u  tren je  zamrla

Ako je muzika hrana za ljubav

onda je smijeh kraljica

i, isto tako, ako je nazad napred

onda je prljavština ustvari čista

 

Usta su mi se osušila

svaka misao mi je izmakla*

Tako da smo odmah brzo zaronili

ka dnu okeana se ustremili

 

 






												

Sabina Varešanović – Ima neka tajna veza / Song – Lyrics

 

šaban 1   

 

Ima neka tajna veza

za sve ljude zakon krut

njome covjek sebe veze

kada bira neki put

 

Sidro koje ladju cuva

da ne bude buri plijen

tone skupa sa tom ladjom

jer je ono dio nje

 

Ref.

Ima neka tajna veza

tajna veza za sve nas

ima neka tajna veza

tajna veza za sve nas

 

P.S.

Po nama ovo je najbolja i najprirodnija  izvedba pjesme  Ima neka tajna veza. Toliko iskrenosti i blagosti Sabine Varešanović je uzdiglo tro akordnu pjesmicu  u visine.

Veliku potporu je imala u muzičkoj pratnji festivalskog orkestra koju su u ovom činili članovi:

Đorđe Kisić bubnjevi,Fadil Redžić bas gitara,Ranko Rihtman klavijature i Slobodan A.Kovačević solo gitara. To su Indexi bez Pjevača.

Ostali članovi orkestra su bili na cigaret pauzi.

Upečatljiv glas i moćna muzička izvedba,dovoljna preporuka da se pjesma uvrasti u Muzučku seharu i ponovo posluša..

Poslušajte je , Davorin Popović se naklonuio Sabini Varešanović za ovo pjevanje.On  je dvadeset tri godine poslije otpjevao ovu pjesmu. Tokom večeri ćemo pokušati da je pronađemo i pustimo.

 


												

Bisera Veletanlić – Milo moje / Song – Lyrics

 

 

Plavetna duga   Nevinost bez žaštite   Jagnje među četiri zida

 

 

 

Nikad vise milo moje

nikad vise

nikad vise onog leta

nema zasto cvet da cveta

umrle su oci tvoje

nikad vise, gotovo je

 

Ref.

Plakati necu ja milo moje

oko je prazno i slepo

sad jeste, zlo je

sve svrseno je

a bilo nam je, bilo nam je lepo

 

Sve je proslo milo moje

sve je proslo

niceg nema, sve se gasi

nestali su oni glasi

umrle su reci tvoje

sve je proslo za nas dvoje

 

Ref.

 

Otislo je milo moje

otislo je

moja prazna ruka vene

nema tebe pored mene

umrlo je srce tvoje

gotovo je, otislo je