Indexi – Boj na Mišaru – razgovor II dio.

 

Elem pozvali smo eminentne stučnjake po pitanju klanja,poezije i tam tam gusala:

Radovana Počkovića i Guslara Vučurovića.

Oni će dati svoje stručno mišljenje o Bojanu Bikiću autoru crteža kojoj je podloga naslovna kompozicija

Počković ( savršen stručnjak za ovaj oblik devijacije daje stručno mišljenje na osnovu intimnih iskustava.Kaže,ako mu ne vjerujemo možemo pozvati onu urnisanu Jelen) konstatuje:

„Radi se o višestruko podvojenoj ličnosti,sa očitim sindromom teškog psihičkog post traumatskog stresa ( PTSD i PTSP –teški psihički poremećaji – duševni šokovi izazvani ponovnim proživljavanjem stravičnih,brutalnih,nehumanih događaja petovjekovnog ropstva).

Ličnost ima postraumatski ogranicitet sa posebnim padom na planu pamćenje. Ukazuje na oštećenja moždanih centara u lijevoj moždanoj zoni. Poremećaj orijentacije u vremenu.

Na emocionalnom planu dominira PSHIHOMOTORIČKI SPAZAM sa jakom motoričkom zakočenošću (poslijedica PTSD, PTSP i SANU napada)

Opšte manifestacije stannja: impotencija, mokrenje u krevetu,strah od ljudi, kukavičluk i strah od predstavljanja i upoznavanja, sakrivanje iza pseudonima i drugih ličnosti kao lijek za osobne strahove.

Zaključak: Organski psihosindrom sa cerebralnim lezijama u moždanoj zoni. Izmjenjen emocionalni sustav sa izmjenom afekta postmorbidnog i posttraumatskog karaktera.

Preporuka: Hitno uputiti u najbližu bolnicu ili radi lične sigurnosti radi na moju trenutnu adresu.“

Guslar Vučurević takođe iz ličnog iskustva:

„Vizuelizacija Kornelijevog tam-tam guslarstva nije preporučljivo a nije ni uspjela, jer ne odgovara srpskoj mitološkoj stvarnosti. Jedno je u mozgu preživljavati pet šest vijekova straha i ropstva i pobjeđivati ga tam-tamom gusala.

Drugačije to izgleda kad se predstavi pobjedničkim „crtanim“ slikama od 3,11 minuta. Nit je obilić imo kuburu,nit je gavran slici gavran. Ispade srbin je šaka jada što (ono i jeste) , dvije tri ptice , sinja kukavica, vrabac, leteći pauk, kokoš ili patka čije likove sa zastave naše skidaš.

Manje je Kulin kapetan nalik na sebe, više na duha iz Aladinove svjetiljka. U strahu su velike oči. Možeš ti bojanice crtati da koke ili pauci lete preko oblaka Bosne. Ona i dalje svijetli i kao pjesmi čestita ostaje, a tvoji i moji junaci u Hagu trunu ili se ubijaju.

I ja sam nekad mislio da sam bik bio.Sivonja svakako jesam,ko i ti sivonjica što si posto.Bikom hoćeš da se zoveš a u mišju rupu se sakrivaš.“

Hag i Mi vrlo dobro znamo ko su, šta su i kako izgledaju crne kukavice i ostale koke. Pitajte šešljevce i nikolićevce. A i slike animacije to potvrđuju. Slikama laži u mitu treba da nastave da žive.

A vi kovaču papzjanija ? Šta će Kornelije Kovač će reći o sivonji – „uljepšivaču “ njegovog muzičkog djela? Komentar o tome kaže Deba taj film nežemo gledati. Opako zadiremo u genetsku baštinu njihovog bića.

Korni grupu je promjenila minimum šest pjevača u 6 godina postojanja. Niko od njih nije odgovarao idealu Kovačeve muzike. Korni grupu su neki zvali Korni rupa zbog toga što je pet prvih vokalnih solista nestalo brzinom usisavanja crne rupe. Možda je to aforistično ime dato i zbog nečeg drugog. Ko će ga sada znati?

Nismo uprizorili ni upriličili ni jedan tekst,u kojem je K.K. govorio o svom boravkom u Indexima ili o njihovom djelovanj uopšte, koji bi odisao afirmativnom konotacijom bilo kojeg tipa. A nije se oglasio o animaciji onog sivonjice kojem prezime,koliko se razumijem u pravopis, tako zvuči. Indexi su ostali u korektnim odnosima sa Kornelijem Kovačem ; bez ikakve ograde, poštujući ga kao autora i muzičara. Barem javno, Taki su oni bili dobri i pomalo blečci. Mi smo ga sa njegovim 1968 nauko: iz Sarajeva u 1389. na Kosovo i 1806. na Mišar i prošlost poslali.

Baš i nije dobro prošao,zar ne? To je već zadiranje u intimu i trač, a to nam nije na umu raditi.

Indexi – Boj na Mišaru / razgovor

 

 

Ima jedna muzička numera,zasnovana na historijsko / guslarskoj podlozi.

Ali mi na preskok.

Idemo redom.Autor kompozicije Boj na mišaru je Kornelije Kovač.

Rođen u Niš 1942.,odrstao u Subotici ,došao u Sarajevo studirati na prestižnoj muzičkoj akademiji. Mnogo se trsio na sarajevskoj muzičkoj sceni. Mjenjao je grupe i žanrove tražeći svoj izraz. Čak je i u guslarske forme pokušao prodati. On to nama našo.

Skrasio se u Indexima prvu i vodeću autorsku grupu u bivšoj Jugoslaviji. Kornelije Kovač je u Indexima proveo nepunu godinu dana godine. Od novembra 1967. do septebmra 1968.god. Za Indexe je komponovao dvije pjesme Boj na Mišaru i Ako sama jednog dana budeš ti.

Druga pjesma je brzi šlager čiji je aranžman baziran na klaviru i višeglasnom pjevanju. Ta pjesma je bila kraj višeglasnog pjevanja u svirci Indexa. Svirajući u Indexima stekao je popularnost kao kompozitor i aranžer. Otišao je u Beograd i osnovao Korni grupu.

Onako usput,znate li zašto je Kovač otišao iz Indexa i Sarajeva.?

Tri su razloga:

I. Htio je šefovati i određivati šta da se radi,koja muzika da se svira, u kojem smjeru da se ide. Indexi kao ni Čaršija nisu voljeli da njima bilo ko šefuje .Il’ smo raja ili nismo. Nema tu šefova.

II. Htio je mjenjati vokalnog solistu – Davorina Popovića jer nije odgovarao vokalnim modalitetima koje je Kovač zahtjevao od nekog svog zamišljenog idealnog pjevača. Indexi i Dvori cijela Jugoslavija su za ova pedeset tri ljeta imali samo jednog Pjevača.

III. Boj na Mišaru je pjesma etno-psijodelično / hard rok koniotacije – na visokoj aranžersko razini. Taj lagani muzički potpuri oni nikad za vrijeme 34.godine potonje svirke nisu izveli. Da li vam tu nešto govori. Pjesma je nastala 1968 god. kada su u svijetu počeli ubijati djecu cvijeća, a u Jugoslaviji se počelo sa povampiranjem nacionalnih aveti u Hrvatskoj i Srbiji.

Semptembra 1968.godine dolaza do razlaza Indexa,Sarajeva i Kornelija Kovača. Blago rečeno dobio je dozvolu da ode iz grupe bez posljedica. Nije nužno upotrijebiti tonove i riječi oštrije konotacije. Bilo pa prošlo, a vidite ništa se nije zaboravilo.

Po njegovom odlasku Indexi su procvjetali i postali najbolja grupa u regionu i šire. Poziciji muzički najbolje i najorginalnije grupa držala samo trideset pet godina.

I zato molimo neke kreature: “Prestanite blatiti Indexe. Ne zaslužujete ni pominjanje njihovog imena, ni slušanje njihove muzike.“

Jedan od tih likova je i autor animacije crnih kukavica za koje glupavo misli da su gavrani. Muzički ukus autora i onih u Hagu i onima koji tek treba da odu je trebao  biti isti. Isti im i koljački nagoni. Cilj zajedničkog rada je bio uništiti „ baliju „ , ali je autori u sljepoći promašili temu.

Uradak nije pošten ni human ni vremenski opstojan. Govori sve o autoru. Učinio ga je neko jako primitivan i jako neinteligentan. Neko ko nema ni poštenja, ni vaspitanja ni morala. Taj neko živi u šestovjekovnoj tami zla tam-tam gusala.

Poznanici autora će znati da li ovi opisi odgovaraju? Autor neka zahvali majci što u svojoj neupućenosti ne zna baratati društvenim mrežama. Tako ona ne može upoznati jad i bijedu rođenog sina. Kada bi saznala za zlo u njegovom bolesnom umu vjerovatno bi poželjela da se nije rodio.

Žao nam je i izvinjavamo se što smo morali izgovoriti neke riječi: Tješi nas pomisao da smo na pravi način prenijeli ono što je slikama rečeno. Da bih korektniji bio i jasnije sliku monstruma prikazao, potrudio sam se da njegav uradak ocjene ljudi od zanata:

 

 

Slovo o Indexima – Zakašnjeli predgovor

  

Mi kažemo ,nikad nije kasno o lijepome pisati,kao ni predgovore.

Uostalo uvijek su nam bile smiješne te književne floskule kao recimo predgovor i pogovor (zagovor). Nekad su nužni,ali  su,manje više, suvišni.

Mi smo mislili da indeksima nije potreban ni pregovor i ni pogovor.Oni su bili svijet za sebe i za nas koji smo poznavali i voljeli vrhunsku muziku.

Stali su dvijehiljadeprve godine.Umro Pjevač.No nisu prestali.I neće.

Ehej- brate moj

– Indexi su to…

Neki su otišli u drugi svijet.Ostali su se rasuli.Muzička akademija trojice među prvima,trojice od sedam veličanstvenih je zvanično trebala da prestane saobrazovanjem.Kažemo trebalo a varamo se!

Indexi,dobro falični,putuju zemljama izgubljene nam domovine sa novim polaznicima akademije; pjevačima koji se tek upjevavaju i sviračima koji se jako usviravaju.

Sve se vraća.

1968.g. The Beatles i Creams su otišli u historiju.Klepton se utopio u ponavljanjum,The Animals ga slijede.Doors,Jimi Henrix,J.Joplin i ostala djeca cvijeća posustaju.Vudstok je označio početak kraja preostale djece cvijeća.

Iskrenoj,prirodnojvrhunskoj rok muzici su prijetili teški dani. Zatim su Vatikan,zvijer  i ostaleubice obrušili na njih i među desetinama hiljada mnogih pogubili su Dženis,Džimija,Džima i Lenona i mnoge druge.

Već znamo; Lenona je 08.prosinca/decembra198o.g. ubio Marc David Chpman, reći ćete.Nećete biti u pravu.Lenonu nije smetala ta smrt,njega su muzički i intelektualno ubili početkom sedamdesetih.Zvijer ga je ubila zbog nestajanja djece cvijeće,a i  zbog njihovog miljenika preobraćenika ser Pola.Lenona je ubio jedan od mnogobrojnih ubica zvijeri koji nose u đepu podlistak Lovac u žitu.

Tih vremena svježi i poletni Indexi su morali da popune  nastale praznine.Preuzeli su teško breme.Morali su i plakati i pjevati o ljubavi i za neke izgubljene mladosti,ali i za mladosti koje stasavaju.Onima koji su opstali i onima koji su dolazili podarili su sebe.U svoju plemenitu ,jedinstvenu ,filigransku muziku utkali nepodnošljivu lakoću sviranja ,  ljubav,imagine i  balade, poeme, rapsodije i opere.I dušu,mnogo duše što je najbitnije.

Kako je ponešto od  toga nastajalo i izgledalo vi možete  da pročitate u započetom serijalu serijalu Indexi – biografi naše  mladosti.Ali to nisu stereotipne priče koje se po potrebi prepisuju.To su crtice  manje poznate širem auditorijumu.Iskričavi djelići autentičnih pismenija već plešu pred vama.

Idemo dalje, u prošlost , koja je donijela muziku za vječnost.