Slobodan A.Bodo Kovačević – jedan od tri alter ega VIS Indexi

 


Slobodan A. Bodo Kovačević.

I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.

Solo gitarista naših i svjetskih Indexa.

Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao sedam banki. Ovako je zakinut za dvanaest godina voljenja i divne muzike, i slika.  On bi na prvo mjesto stavio nježni  dodir kćerkine ruke.

Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964.  do 2001. godine su bili  kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok    akademije zvane Indexi.  Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim  sedmorice Veličanstvenih –  VIS Indexi.

Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati.  Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.

U onom  VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević  je bio onaj filigranski vez,  koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.

O  Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.

Prijateljski. Nema zamjerki.

Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi  rekla, “siva eminencija grupe”.

Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu   ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci   mogu boljeti.

Mi smo bili okrenuti oni mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.

Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali  poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka.

Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.

On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.

Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su  bili  najnježnije  i najljepše boje jedne  predivne , naprasno prekinute balade.

Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.

Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj   žute  ruže  na hladnu humku polažem. Samo tri dana je kiša zaista padala.  A boljela čitav život.

E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki  će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli.  Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.

Bio je vizionar koji je je mnoge stvari zano unaprijed.

Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.

Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.

Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman  broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama  prtjiti  prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.

Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za  jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav ,   nekoliko puta zavrtimio četrdesetak  sekundi nenametljivog solo  maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i  teče dalje.

Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu,  s nogu ,  je privilegija.

Mi smo sretni ljudi.

Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak  i blag. Kao i svaki Mali Princ,  Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.

Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.

 

  Mali princ

 

Ona sa cvijećem u kosi Stablo Balada Slomljena ljubav

Indexe ima ko da brani / Iz Arhiva

Indexe ima ko da brani

  preuzmi (4)  Rijeka blistava  Fantazija

Nedavno smo saznali za neke navode da su Indexi pjesmom Plima plagirali Led Cepelin i njihovu pjesmu Thank You.Neki opet idu tako daleko da je plagijat  pjesme Erica Burdona i The Enimals   When I was Young.Ima tu još nekih ne muzičkih komentara koji zadiru u privatnost Indexa, a koje nemaju blage veze sa stvarnošću.Na govor mržnje i prostakluke se ne treba osvrtati.Svako ima pravo da govori i da se kreće.Iz glagola kretati mogu tvoriti mnoge izvedenice,imenice i opisni pridjevi.

Neke  kreature pričaju o stvarima koje ne poznaju i sa muzikom se nisu sreli ni u snu..

Međutim drago nam je da su to ustvrdili.

Plima je snimljena 15.januara 1969. god.Kompozitor je Slobodan A.Kovačević,tekst K.Kovač ili D.Popović.D.Popović ga potpisuje  a  K.Kovač svojata.Nama to nije bitno.

Nedugo poslije nastanka ,Plima  je bila opetovano  emitirana na radio Luksemburgu.Tih godina radio Luksemburg je slovio  glavnim oglašivačem  vrhunskih muzičkih noviteta iz cijelog svijeta.

Niko ,nikad nije pominjao (opoređivao) vezu  Indexi-Led Cepelin-Eric Bardon/The Animals niti dovodio u vezu pomenute kompozicije.

Takođe nikad niko nije posumnjao u autentičnost stvaralaštva Indexa.Uostalom radio Luksemburg je bio veoma strog u svojim izborima i nikako ne bi sebi dozvolio luksuz da propagira plagijat.

Nepojmnjivo je i  bilo kakvo povezivanje Indexa sa drogom ili bilo kakvim skandalima.

Inače,Indexima nisu bile svojstvene nečesne rabote ili skandali jer su uvijek,baš uvijek bili podvrgnuti rigoroznoj paski Velikog  suca – Čaršiji.

Album Led Zeepelin II je izdat 22.oktobra 1969.Deset mjeseci poslije Plime. Analogija se pita ko je koga plagirao,ako je plagijata uopšte bilo.

Pjesme Indexa : Jutro će promjeniti sve(1968.),Plima ( 15.januar 1969.),Jutro će promjeniti sve(11.oktobar 1969.) i još mnoge pjesme Indexa nastaju prije tog albuma Cepelina.

O kakvim  plagijatima maloumnici snuju.Postavlja se sasvim razumno pitanje ko je koga plagirao.

I još nešto!

Led Zeepelin je grupa koja je najviše optuživana i osuđivana za plagijate,krađe autorskih prava ,imitacije (…) i vrlo često osporavana sa stanovišta autentičnog autorstva…Sasvim su izvjesna najmanje dva njihova vansudska poravnanja  u vezi plagijata ili autorstva.Jedino im Goran Bregović može oteti primat u muzičkoj pljački.

Sličnost Plime i When I was young je vrlo simbolična – kreće se do 1 %  i to samo u bržem dijelu bubanj sekcije,To je i sasvim normalno jer skoro sve rok (pop)  pjesme nastaju /  baziraju se na sličnom tonalitetu : bubnjevi 2-2-4 sa malim varijacama u prelazima i brzini udaraljki. I tu se sličnost završava.

Zapravo sve ćemo zamrsiti uvođenjem pjesmu In my white room grupe The Cream (čiji je gitarista bio Erik Klepton). Uporedite pjesme Krim i Enimals.Postavka bubnjeva je toliko identična da se razlika manifestuje jedino u punoći i čvrstini svirke Đinđer Bejkera ; po mnogima neprevaziđenim bubnjarem rok muzike ikada.Normalno rame uz rame Đorđu Kisiću.

Plima ,Jutro će promjeniti sve i Negdje na kraju u zatišju(nastale 1968/69.) ,su andergraund kompozicije sa psihodeličnim konotacijama najvišeg harmonijskog sustava  i  koketiraju sa hard rokom kojeg Indexi u nekim drugim kopozicijama određenije upražnjavaju.

Zaparavo,poslušajte When I was young i  In my white room nasuprot Stairwey to heven i uporedite!Ne možete se oteti utisku da je uradak Led cepelina samo sažvakana,uprošćenija, i duža i zbog  toga,čini se, malo usporenija verzija odnosno kompilacija  pjesama When I was young i In my whitw room.

Poslije Bitlsa i  The Creams,samo su Indexi  i grupa Dors te 1969.god   svirali autentični i širokospektni  rok nepodnošljivom lakoćom sviranja.Rok  na čijim će osnovama sve ostale grupe učiti i stvarati k'o fol nove žanrove roka,ali autentičnošću,plemenitošću i virtuoznošću svirke  ih nikad neće prevazići.

Onda navedenim pjesmama dodate: Pružam ruke,Oko malih stvari svađamo se mi,Hej ti,Dvojnik,fantomski Izvor,Ugasila je plamen, Budi kao more,Obala pusta obala vrela,Šabn-dabn di bajo,Povratak Đek Trbosjeka, Krivac si ti,Jedan čovjek jedna žena,Sve su ruže znale…(i druge nastale do 1972.).

Onda poslušajte Dip Parpl,Juraja Hip,Pink Flojd i dalje do današanjih dana.Nema ni jedne note koju Indexi nisu odsvirali prije njih.Dugovječni ponavljači Kotrljajuće kamenje su samo male mace u poređenju sa Indexima.

I na kraju još ponešto!

Stvaralaštvo Indexa je kulminiralo čarobnom,tajanstvenom i neobjašbnjivom Modrom rijekom  – van vremenskoj simfonijskoj rok rapsodiji tkanoj na poetskoj potki  savršenstva Makovih stihova.

Sveukupni umjetnički dojam albuma sugeriše savršeni konceptualni spoj kamerno-simfonijske muzike,bluza, đeza,hard roka i psihodeličnih potpurija.Bila je to kruna karijere jedne iskrene ali i voljene  mladosti, koja je ( skoro) svu svoju muziku bazirala na tom spoju.Izvanredno i neprevaziđeno muzičko djelo koje  se može svrstati u vrh svjetske pop-rok antologije, antologije ozbiljne ili bilo koje druge muzike.

Indexi su snimili i izdali  studijski album Modru rijeku ljeta 1978 g.

Kao odgovor  Pink Floyd godinu dana kasnije (1979.) izdaju operu Wall.Uporedite pa nam se ajavite.

Slučajnost zar ne!?

I sličnost sasvim dovoljno očita i izvjesna.

I ponovo uporedite Indexe (rani radovi do 1972.g.) i Dorse sa Led cepelin,Juraja Hip,Blek Sabat ,Dip Parpl,Pink Floyd (sve stvaraoci poslije Indexa i Dorsa).

Slušajte muziku i poredite ,o riječima da ne govorimo,one su neuporedive.I razmislite koliko se u muziku razumijete.

Toliko  je sličosti sa uočljivom razlikom : harmonijska profinjenost,savršenstvo plemenitih aranžmana i kristalna jasnoča nasuprot bučne sirovosti i izvještačenom ponavljanju (manje više dva-tri,max.četiri akorda).

Pogodite u čijim se baštama nalaze rasadnici kvaliteta muzike,sviranja, tema i ideja.Palata odnosi primat.

U pobrojanu muziku Indexa umiksajte Pozdravi Sonju,Bacila je sve niz rijeku,Žute dunje,Opila me jedna jesen,Kameni cvijetovi(album),Balada i balade i pjesama bez broja po ličnom izboru,može i recept Torta od badema: sve dok ne dođete negdje do broja debelo  preko dvije stotine kompozicija samo za vas.

Ako se uzme u obzir dužina trajanja kompozicija to bi bilo tidesetak albuma za tridesetak godina.Sasvim zadovoljavajuće!

To što nisu radili albume svake godine ne znači ništa.Kad su imali šta reči,rekli su i to kako!Kao grupa ništa nisu radili pod moranje.Već onako čarsijski laganice-na tenane,svojski, iskreno i ljudski.

Tada lezite,a ljubav pored vas,tko voli može i čaša u jednu ruku i slušajte i uživajte u Indexima i Pjevaču ,jer samo su muziku tu htjeli ljudima da daju.

I pjevaju.I  Bože moj , kako čarobno-kako plemenito – kako jezivo i nepodnošljivo lako sviraju!

Oprez,samo ljudi sa najvišom dozom intelekta mogu da podnesu,shvate i prihvate  Indexe. Ostali nisu krojeni po mjeri i ne mogu da probave njihovu muziku.

A,opet neke stvari je bolje ne objašnjavati.

Rest in peace.


 

 

Indexi – Boj na Mišaru / razgovor

 

Ima jedna muzička numera,zasnovana na historijsko / guslarskoj podlozi.

Ali mi na preskok.

Idemo redom.Autor kompozicije Boj na mišaru je Kornelije Kovač.

Rođen u Niš 1942.,odrstao u Subotici ,došao u Sarajevo studirati na prestižnoj muzičkoj akademiji. Mnogo se trsio na sarajevskoj muzičkoj sceni. Mjenjao je grupe i žanrove tražeći svoj izraz. Čak je i u guslarske forme pokušao prodati. On to nama našo.

Skrasio se u Indexima prvu i vodeću autorsku grupu u bivšoj Jugoslaviji. Kornelije Kovač je u Indexima proveo nepunu godinu dana godine. Od novembra 1967. do septebmra 1968.god. Za Indexe je komponovao dvije pjesme Boj na Mišaru i Ako sama jednog dana budeš ti.

Druga pjesma je brzi šlager čiji je aranžman baziran na klaviru i višeglasnom pjevanju. Ta pjesma je bila kraj višeglasnog pjevanja u svirci Indexa. Svirajući u Indexima stekao je popularnost kao kompozitor i aranžer. Otišao je u Beograd i osnovao Korni grupu.

Onako usput,znate li zašto je Kovač otišao iz Indexa i Sarajeva.?

Tri su razloga:

I. Htio je šefovati i određivati Indexima  šta da se radi,koja muzika da se svira, u kojem smjeru da se ide. Indexi kao ni Čaršija nisu voljeli da njima bilo ko šefuje .Il’ smo raja ili nismo. Nema tu šefova.

II. Htio je mjenjati vokalnog solistu – Davorina Popovića jer nije odgovarao vokalnim modalitetima koje je Kovač zahtjevao od nekog svog zamišljenog idealnog pjevača. Indexi i Dvori , te cijela Jugoslavija su za ova pedeset tri ljeta imali samo jednog Pjevača.

III. Boj na Mišaru .

Pjesma etno-psihodelično / hard rok konotacije – na visokoj aranžersko razini. Taj lagani muzički potpuri Indexi nikad ,za vrijeme 34. godine potonje svirke,  nisu izveli. Da li vam tu nešto govori?

Pjesma je nastala 1968 god. kada su u svijetu počeli ubijati djecu cvijeća, a u Jugoslaviji se počelo sa povampiranjem nacionalnih aveti u Hrvatskoj i Srbiji.

Semptembra 1968.godine dolaza do razlaza Indexa, Sarajeva i Kornelija Kovača.  Blago rečeno dobio je dozvolu da ode iz grupe bez posljedica. Nije nužno upotrijebiti tonove i riječi oštrije konotacije. Bilo pa prošlo, a vidite ništa se nije zaboravilo.

Po njegovom odlasku Indexi su procvjetali i postali najbolja grupa u regionu i šire. Poziciji muzički najbolje i najorginalnije,  grupa držala samo trideset pet godina.

I zato molimo neke kreature: “Prestanite blatiti Indexe. Ne zaslužujete ni pominjanje njihovog imena, ni slušanje njihove muzike.“

Jedan od tih likova je i autor animacije crnih kukavica za koje glupavo misli da su gavrani. Muzički ukus autora i onih u Hagu i onima koji tek treba da odu je trebao bi biti isti. Isti im i koljački nagoni. Cilj zajedničkog rada je bio uništiti „ baliju „ , ali je autori u sljepoći promašili temu.

Uradak nije pošten ni human ni vremenski opstojan. Govori sve o autoru. Učinio ga je neko jako primitivan i jako neinteligentan. Neko ko nema ni poštenja, ni vaspitanja ni morala. Taj neko živi u šestovjekovnoj tami zla tam-tam gusala.

Poznanici autora će znati da li ovi opisi odgovaraju? Autor neka zahvali majci što u svojoj neupućenosti ne zna baratati društvenim mrežama. Tako ona ne može upoznati jad i bijedu rođenog sina. Kada bi saznala za zlo u njegovom bolesnom umu vjerovatno bi poželjela da se nije rodio.

Žao nam je i izvinjavamo se što smo morali izgovoriti neke riječi:.Tješi nas pomisao da smo na pravi način prenijeli ono što je slikama rečeno. Da bih korektniji bio i jasnije sliku monstruma prikazao, potrudio sam se da njegav uradak ocjene ljudi od zanata:.

Kraj prvog dijela. Drugi ide u 02 00 h.

Indexi – Bacila je sve niz rijeku – sporenje

Jasna    jenis 1    davor3

 

 

ona spava    ona pod velovima  Dijete u oblacima Vesna Morena S.

Bacila je sve niz rijeku – Završna diskusija

 /Mali prilog  neukusnom sporenju/

 

Indexi su 1976 god. snimili baladu Bacila je sve niz rijeku.Tekst je napisao KemalMonteno a uglazbio Fadil Redžić.Pjesma je polako osvojila slušaoce umilnom muzikom,elegičnim riječima i  plemenitim aranžmanom.Živjela i saživjela samnogim generacijama.

Dvije fraze iz pjesme:

– … život je ona jedan bacila.

– … i pošla u drugi svijet.

kod neupućenih i ponekad zluradih slušača i komentaša,izazivale je i izazivanedoumice koje se pretvaraju u mnoga,blago rečeno, besmislena,nebulozna iuvredljiva nagađanja.

Zbog pjesme,Indexa,Davora Popovića,Slobodana A.Kovačevića i KemalaMontena osjećamo potrebu da pokušamo završiti sa nečim blati prelijepodjelo ljudskih muzičkih velikana.

Uz dužno poštovanje i duboko izvinjenje porodicama muzičkih legendi navodimo tri skice iz njihove rane mladosti.

1866/67. god. Lidija prva ljubav Kemala Montena je napustila Dvor i predvorjeda se nikad  ne vrati u njega. (O toj ljubavi je bilo riječi u tekstu –Priča o Kemalu  Montenu i Lidiji koju smo objavili.).Sve je stalo na pjesmi Lidija i na mnoštvuprelijepih pjesama ljubavnih koje su decenijama slijedile snove.

1967. godine se otrovala Jasna Bodina prva ljubav.Stanovala je u hajdučkoj ulici,sada Musina, više Muzičke akademije.Imala je samo devetnaest godina.Jedan bubreg  joj je bio dugi niz godina bio van funkcije.Drugi je bio u poodmakloj fazi zatajivanja.Izabrala je  jako stravičnu i bolnu smrt. Popila je esenciju koja joj je sagorila utrobu.Samoubitstvo je smatrala  boljim izborom od dugotrajnog, neizdržljivog i bolnog mučenja.

Bila je jedna od najljepših djevojaka koju je Grad čednosti iznjedrio.Dugatamna kosa što se rasipa sjajom kestena i prelijeva do po’ leđa. Uvijek blistava kosa nad ugarastim očima,iz kojih su iskrile sjajne nepokolebljive zvijezdice činilesu jednu mladost snenom i neuhvatljivom.Nažalost i nedosanjanom.

Zatim zamislite Natali Vud (Buntovnik bez razloga  ili Sjaj u travi ) petnaestak centimetara višu i vitkiju, produhovljeniju, ljepšu i nježniju.A zaista Voljela je sjaju travi, poljsko cvijeće, pepito pantalone, svilene bluze sa volanima i baletanke, i iznad svega Bodu.

Još uvijek njen lik se poput sjene bijele labudice njiše i obrće po parketu Sloge,subotom i nedeljom od 19 do 22h.Na bini Indexi,Pimpek pjeva,Fadiljo zeza kontra ritmom,Nuno razmišlja o armiji jer jesen je, Đoko smišlja kako skuckat'nešto više love za ženidbu,vrijeme je.Bodo u žutim cipelama solira,ne gleda žice, nije potrebno;bleji u Jasnu.U njoj vidi svu muziku ovog svijeta.Nije znao možda i poslijednji put.

Odmah do bine,metar niže Jasna, Bija (djevojka,poslije žena Đ.Kisića) i ponekad Tanja.Slika ucrtana u memorije sretnika koji su uspjeli doći do ulaznice za muziku i ples.

„Jednostavno,samo sam je volio“ – govorio bi ponekad Bodo opkoljen ogledalimasuza. Izgledalo  je da je ostalo samo na tim riječima i na mnoštvu njegovih pjesama ljubavnih  koje su potom decenijama  slijedile snove.

Početkom 1969.god. Davorova Tanja je poslije završenog prirodno-matematičkog fakulteta otišla na sepcijalizaciju na zapad,u  New York..S godine na godinu bi navraćale,pa rijeđe,pa još rijeđe i onda se nikad se više nije vratila.Neki su pretpostavljali da je to bilo zato što  Davor nije bio inžinjer;a to nije po ukusu mame. Drugi zato što je Davor  je napustio sve škole čak i košarku,samo radipjevanja i postao Pjevač.Pjevanje tada nije bio profitabilan posao. Najvjerovatnije,  vrijeme je uzelo svoj danak,povratak u prošlost još uvijek brane zakoni fizike.

Tanja je bila prekrasna plavuša oblog lica. Davorove visine.Zamislite plišanu sa pomalo porculanskim sjajem Mišek Fajfer,višu desetak centimetara,malo puniju i to je to.Da,jedna mala pijegava plava,voljela je Davora, nije mu dala  mira.Voljela i nježne velove, dobro skrojenu odjeću  i štikle pa se činilo da je viša odnjega. Bili su nerazdvojni.

Skoro da njeni  brzi koraci još odjekuju po pločnicima i kaldrmi što vodili su prema Slozi, središtu muzičkog Hrama. Plesala je,a Davor je slijedio ulicama od Mejtaša, Stake Skenderove i ulica oko prvog sarajevskog nebodera. Izgleda da jesve stalo na tragovima tih koraka i Pjevačevim  pjevanjima  mnoštva pjesama ljubavnih koje nisu  blijedile.

Vjerujte nam na riječ da niti jedna od djevojaka  nije bila trudna u vremenima na koje se pjesma odnosi. Samo jedna je  u bukvalnom smislu bacila nikakav život niz rijeku.

Nijedan od muških aktera tri divne i iskrene ljubavi nije živ.Ne možemo ihpozvati za svjedoke. Ne znamo kamo je  život odnio Tanju i Lidiju. Možda se jave,možda ih nedosanjani snovi ponukaju da još se jednom vrate na mjesto gdje se cvijeće bere.

Kemal Monteno je poticao iz porodice u kojoj nije bilo dvojbe šta je to onaj svijet. Između onog i stranog (tuđeg) svijeta stoji velika razlika.

Da li to sužava izbor djevojke koja se pominje u pjesmi Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet na jednu od njih?

Moguće,ali i ne mora biti!

Monteno je pjesnik velikog formata inače Indexi ne bi uglazbljivljali njegove stihove,obrađivali i svirali njegov mnogobrojne pjesme.Kao poeta je znao izražavati, pokazivati, stišavati i kriti osjećaje usvim pjesmama  ljubavnim. A samo o ljubavi je pjevao.

I zato vjerujemo  da je pjesma posvećena i Lidiji,i Jasni,i Tanji, i svim njihovim djevojkama i svim djevojkama koje pođu u drugi-strani-tuđi svijet.Ono„ bacila je sve niz  u rijeku „ i  „život je ona jedan bacila“ su metafore  koje su sasvim jasne.

Nemamo više ništa za reći.

Vi odaberite svoju viziju djevojke za pjesmu Bacila je sve niz rijeku ,poličnom nazoru.Sigurno je da nećete pogriješiti.I ne mora biti jedna od tridjevojke iz našeg zapisa.

Indexi –  to je muzika i poezija u čiji okvir i širinu može da stane svaka djevojka i sva čista i iskrena ljubav svijeta.

U svakom slučaju ostavimo se neumjesne priče i slušajmo kako Indexi  i Slobodan A. Kovačević sviraju a Davorin Popović Pjevač pjeva Kemala Montena riječi.

Pjesma će vam reći sve.

P.S.

Fadil i Bija,udova  Đorđa Kisića, Ismet Nuno Arnautalić i možda Ranko Ranko Rihtman su jedini živi svjedoci najbližeg kruga  koji bi mogli reći o kome  pjesma pjeva.

Bija je umorna i tužna.

Nunu je,nažalost,život odmakao od Indexa i nismo sigorni da želi svjedočiti.

Fadiljo bas i Ranko klavir su šereti,a jednom šeret uvijek šeret.Njihovo ćutanjemi više izgleda kao nastavak šala sa Bodom i Pjevačem,Đorđem i Kemom.

Zar šale moraju prestati  samo zato što su četiri mladića podno Trebevića prešli u drugi svijet?

Arsen Dedić umro?

 

Boje vjernosti i ljubavi

 

 Noć milosti i sna

 

 

 

Ljetos pročitasmo da je umro Arsen Dedić.Svi đematile u Crkvu Svetog Ante ,koja se separeiše sa smostanom, nagrnusmo i zapalismo sviće.Da smo nešto previše tužni i nismo.Zašto to će te saznati malo poslije.

Kupismo hejbet dnevne štampe,i ove i one da vidimo šta nam o jari  pišu.Uključismo i kompu da vidimo šta oni objavljuju.

Mi u čudu,nevjerici.

Ili mi ludi i neznalice ili ovi drugi nepismeni i neuki?

Pa se ispravimo.

Ili ovi drugi nepismeni i neuki  ili oni blentovije i mamlazi.Nema treće.

Nećemo ništa da ih pitamo.Ne bi razumjeli.

Kako će bolan umrijeti dobri čovjek i ktomu još i mudrac…

Takvi kao Arsen Dedić se ne rađaju.Oni se samo pojave,poklonjaju ono što im je darovano. Kada svoje blistave sehare isprazne ,pomisle ,vrijeme je da se spi.Zaspiju,usniju  i tiho odu.

Tamo ih čeka neki drugi svijet, gdje nema bola,i gdje je sve sušta domrota milost i sveobuhvatna ljubav.Tamo ih čekaju neki drugi anđeli i meleke,njihovi prijatelji i poznanice.

Neki će iskreno tugovati za Arsenom Dedićem ,poetom.Ne bi trebali.Njima je poklonio najviše što se može pokloniti.Snove i ljubav od kojih mogu poživjeti dugo,jao dugo noći uz vino i gitare.Tragove snova nježno prelijevati preko sebrene flaute i opstati do onog dana kada bude vrijeme da i oni  spiju,usniju i odu.

Nismo ni mi najradosniji,ali tužni sigurno nismo.

Tužni sigurno nismo jer maestro ode u đardine od cvijeća i snova da nam, sa prijateljima znanim ,šalje velove duge da pokriju naše svijetove tuge.

Ono nismo baš najradosniji je zbog pomisli da je  još neko vrijeme mogao  dijeliti hudu sreću ovog svijeta sa nama.

Trebao je Arsen Dedić, glas ljubavi još malo biti tajni ljubavnik Zagreba i ponekad bježati od Vina i gitara ,Brzim preko Bosne do Sarajeva na vino i gitare.

Zaboravismo na tren da Davorin Popović Pjevač,dio Indexa i Kemo Kemal Monteno nisu više među dunjama žutim i tisućama pahulja bijelih .Sa nama su ali  tren prije ,pošli su da spiju,pa usnuli i otišli u neki drugi svijet.

 Mogao je Arsen Dedić , pjevač  još koji prekrasni stađun provesti u svome sunčanom Šibeniku sa svojom šjorom,šjorinama, bepinama,frajlama i nadalinama ,mutiti jaja i pjevati.

Bilo bi predivno da je Arsen Dedić , muzičar,klavir muzikom  još malo navodio četiri stađuna da ga potraže u predgrađu gdje bi Meri Cetinić pjevala i sa nama tugovala:

Ova dvorišta puna neba i ptica

Uđu ko muzika stara

Nekad duboko u nas

I tu uvijek ostanu.

 

Arsen Dedić , čovjek  je bio jedno od  predivnih dvorišta koji su nam slijevali snove.

Uz dužno poštovanje ,neka naša druga dvorišta ,Davor i Kemo poručuju,

Arsene , Potraži nas u predgrađu.

Gabi Novak uz pregršt mirisnih ljubičica i poljubaca  i  Četiri stađuna poljupci nježni,

 

S rukom za ruku sa čet ri stađuna

Ko će izdurat , do kraja gazit?

Nikad nije kasno prijatelju poslati par riječi ,tek toliko da zna da ga se sjećamo i da mnogima  nedostaje prijateljski spisak njegove ruke.

Indexi – Boj na Mišaru – razgovor II dio.

 

Elem pozvali smo eminentne stučnjake po pitanju klanja,poezije i tam tam gusala:

Radovana Počkovića i Guslara Vučurovića.

Oni će dati svoje stručno mišljenje o Bojanu Bikiću autoru crteža kojoj je podloga naslovna kompozicija

Počković ( savršen stručnjak za ovaj oblik devijacije daje stručno mišljenje na osnovu intimnih iskustava.Kaže,ako mu ne vjerujemo možemo pozvati onu urnisanu Jelen) konstatuje:

„Radi se o višestruko podvojenoj ličnosti,sa očitim sindromom teškog psihičkog post traumatskog stresa ( PTSD i PTSP –teški psihički poremećaji – duševni šokovi izazvani ponovnim proživljavanjem stravičnih,brutalnih,nehumanih događaja petovjekovnog ropstva).

Ličnost ima postraumatski ogranicitet sa posebnim padom na planu pamćenje. Ukazuje na oštećenja moždanih centara u lijevoj moždanoj zoni. Poremećaj orijentacije u vremenu.

Na emocionalnom planu dominira PSHIHOMOTORIČKI SPAZAM sa jakom motoričkom zakočenošću (poslijedica PTSD, PTSP i SANU napada)

Opšte manifestacije stannja: impotencija, mokrenje u krevetu,strah od ljudi, kukavičluk i strah od predstavljanja i upoznavanja, sakrivanje iza pseudonima i drugih ličnosti kao lijek za osobne strahove.

Zaključak: Organski psihosindrom sa cerebralnim lezijama u moždanoj zoni. Izmjenjen emocionalni sustav sa izmjenom afekta postmorbidnog i posttraumatskog karaktera.

Preporuka: Hitno uputiti u najbližu bolnicu ili radi lične sigurnosti radi na moju trenutnu adresu.“

Guslar Vučurević takođe iz ličnog iskustva:

„Vizuelizacija Kornelijevog tam-tam guslarstva nije preporučljivo a nije ni uspjela, jer ne odgovara srpskoj mitološkoj stvarnosti. Jedno je u mozgu preživljavati pet šest vijekova straha i ropstva i pobjeđivati ga tam-tamom gusala.

Drugačije to izgleda kad se predstavi pobjedničkim „crtanim“ slikama od 3,11 minuta. Nit je obilić imo kuburu,nit je gavran slici gavran. Ispade srbin je šaka jada što (ono i jeste) , dvije tri ptice , sinja kukavica, vrabac, leteći pauk, kokoš ili patka čije likove sa zastave naše skidaš.

Manje je Kulin kapetan nalik na sebe, više na duha iz Aladinove svjetiljka. U strahu su velike oči. Možeš ti bojanice crtati da koke ili pauci lete preko oblaka Bosne. Ona i dalje svijetli i kao pjesmi čestita ostaje, a tvoji i moji junaci u Hagu trunu ili se ubijaju.

I ja sam nekad mislio da sam bik bio.Sivonja svakako jesam,ko i ti sivonjica što si posto.Bikom hoćeš da se zoveš a u mišju rupu se sakrivaš.“

Hag i Mi vrlo dobro znamo ko su, šta su i kako izgledaju crne kukavice i ostale koke. Pitajte šešljevce i nikolićevce. A i slike animacije to potvrđuju. Slikama laži u mitu treba da nastave da žive.

A vi kovaču papzjanija ? Šta će Kornelije Kovač će reći o sivonji – „uljepšivaču “ njegovog muzičkog djela? Komentar o tome kaže Deba taj film nežemo gledati. Opako zadiremo u genetsku baštinu njihovog bića.

Korni grupu je promjenila minimum šest pjevača u 6 godina postojanja. Niko od njih nije odgovarao idealu Kovačeve muzike. Korni grupu su neki zvali Korni rupa zbog toga što je pet prvih vokalnih solista nestalo brzinom usisavanja crne rupe. Možda je to aforistično ime dato i zbog nečeg drugog. Ko će ga sada znati?

Nismo uprizorili ni upriličili ni jedan tekst,u kojem je K.K. govorio o svom boravkom u Indexima ili o njihovom djelovanj uopšte, koji bi odisao afirmativnom konotacijom bilo kojeg tipa. A nije se oglasio o animaciji onog sivonjice kojem prezime,koliko se razumijem u pravopis, tako zvuči. Indexi su ostali u korektnim odnosima sa Kornelijem Kovačem ; bez ikakve ograde, poštujući ga kao autora i muzičara. Barem javno, Taki su oni bili dobri i pomalo blečci. Mi smo ga sa njegovim 1968 nauko: iz Sarajeva u 1389. na Kosovo i 1806. na Mišar i prošlost poslali.

Baš i nije dobro prošao,zar ne? To je već zadiranje u intimu i trač, a to nam nije na umu raditi.

Indexi – Boj na Mišaru / razgovor

 

 

Ima jedna muzička numera,zasnovana na historijsko / guslarskoj podlozi.

Ali mi na preskok.

Idemo redom.Autor kompozicije Boj na mišaru je Kornelije Kovač.

Rođen u Niš 1942.,odrstao u Subotici ,došao u Sarajevo studirati na prestižnoj muzičkoj akademiji. Mnogo se trsio na sarajevskoj muzičkoj sceni. Mjenjao je grupe i žanrove tražeći svoj izraz. Čak je i u guslarske forme pokušao prodati. On to nama našo.

Skrasio se u Indexima prvu i vodeću autorsku grupu u bivšoj Jugoslaviji. Kornelije Kovač je u Indexima proveo nepunu godinu dana godine. Od novembra 1967. do septebmra 1968.god. Za Indexe je komponovao dvije pjesme Boj na Mišaru i Ako sama jednog dana budeš ti.

Druga pjesma je brzi šlager čiji je aranžman baziran na klaviru i višeglasnom pjevanju. Ta pjesma je bila kraj višeglasnog pjevanja u svirci Indexa. Svirajući u Indexima stekao je popularnost kao kompozitor i aranžer. Otišao je u Beograd i osnovao Korni grupu.

Onako usput,znate li zašto je Kovač otišao iz Indexa i Sarajeva.?

Tri su razloga:

I. Htio je šefovati i određivati šta da se radi,koja muzika da se svira, u kojem smjeru da se ide. Indexi kao ni Čaršija nisu voljeli da njima bilo ko šefuje .Il’ smo raja ili nismo. Nema tu šefova.

II. Htio je mjenjati vokalnog solistu – Davorina Popovića jer nije odgovarao vokalnim modalitetima koje je Kovač zahtjevao od nekog svog zamišljenog idealnog pjevača. Indexi i Dvori cijela Jugoslavija su za ova pedeset tri ljeta imali samo jednog Pjevača.

III. Boj na Mišaru je pjesma etno-psijodelično / hard rok koniotacije – na visokoj aranžersko razini. Taj lagani muzički potpuri oni nikad za vrijeme 34.godine potonje svirke nisu izveli. Da li vam tu nešto govori. Pjesma je nastala 1968 god. kada su u svijetu počeli ubijati djecu cvijeća, a u Jugoslaviji se počelo sa povampiranjem nacionalnih aveti u Hrvatskoj i Srbiji.

Semptembra 1968.godine dolaza do razlaza Indexa,Sarajeva i Kornelija Kovača. Blago rečeno dobio je dozvolu da ode iz grupe bez posljedica. Nije nužno upotrijebiti tonove i riječi oštrije konotacije. Bilo pa prošlo, a vidite ništa se nije zaboravilo.

Po njegovom odlasku Indexi su procvjetali i postali najbolja grupa u regionu i šire. Poziciji muzički najbolje i najorginalnije grupa držala samo trideset pet godina.

I zato molimo neke kreature: “Prestanite blatiti Indexe. Ne zaslužujete ni pominjanje njihovog imena, ni slušanje njihove muzike.“

Jedan od tih likova je i autor animacije crnih kukavica za koje glupavo misli da su gavrani. Muzički ukus autora i onih u Hagu i onima koji tek treba da odu je trebao  biti isti. Isti im i koljački nagoni. Cilj zajedničkog rada je bio uništiti „ baliju „ , ali je autori u sljepoći promašili temu.

Uradak nije pošten ni human ni vremenski opstojan. Govori sve o autoru. Učinio ga je neko jako primitivan i jako neinteligentan. Neko ko nema ni poštenja, ni vaspitanja ni morala. Taj neko živi u šestovjekovnoj tami zla tam-tam gusala.

Poznanici autora će znati da li ovi opisi odgovaraju? Autor neka zahvali majci što u svojoj neupućenosti ne zna baratati društvenim mrežama. Tako ona ne može upoznati jad i bijedu rođenog sina. Kada bi saznala za zlo u njegovom bolesnom umu vjerovatno bi poželjela da se nije rodio.

Žao nam je i izvinjavamo se što smo morali izgovoriti neke riječi: Tješi nas pomisao da smo na pravi način prenijeli ono što je slikama rečeno. Da bih korektniji bio i jasnije sliku monstruma prikazao, potrudio sam se da njegav uradak ocjene ljudi od zanata:

 

 

Slovo o Indexima – Zakašnjeli predgovor

  

Mi kažemo ,nikad nije kasno o lijepome pisati,kao ni predgovore.

Uostalo uvijek su nam bile smiješne te književne floskule kao recimo predgovor i pogovor (zagovor). Nekad su nužni,ali  su,manje više, suvišni.

Mi smo mislili da indeksima nije potreban ni pregovor i ni pogovor.Oni su bili svijet za sebe i za nas koji smo poznavali i voljeli vrhunsku muziku.

Stali su dvijehiljadeprve godine.Umro Pjevač.No nisu prestali.I neće.

Ehej- brate moj

– Indexi su to…

Neki su otišli u drugi svijet.Ostali su se rasuli.Muzička akademija trojice među prvima,trojice od sedam veličanstvenih je zvanično trebala da prestane saobrazovanjem.Kažemo trebalo a varamo se!

Indexi,dobro falični,putuju zemljama izgubljene nam domovine sa novim polaznicima akademije; pjevačima koji se tek upjevavaju i sviračima koji se jako usviravaju.

Sve se vraća.

1968.g. The Beatles i Creams su otišli u historiju.Klepton se utopio u ponavljanjum,The Animals ga slijede.Doors,Jimi Henrix,J.Joplin i ostala djeca cvijeća posustaju.Vudstok je označio početak kraja preostale djece cvijeća.

Iskrenoj,prirodnojvrhunskoj rok muzici su prijetili teški dani. Zatim su Vatikan,zvijer  i ostaleubice obrušili na njih i među desetinama hiljada mnogih pogubili su Dženis,Džimija,Džima i Lenona i mnoge druge.

Već znamo; Lenona je 08.prosinca/decembra198o.g. ubio Marc David Chpman, reći ćete.Nećete biti u pravu.Lenonu nije smetala ta smrt,njega su muzički i intelektualno ubili početkom sedamdesetih.Zvijer ga je ubila zbog nestajanja djece cvijeće,a i  zbog njihovog miljenika preobraćenika ser Pola.Lenona je ubio jedan od mnogobrojnih ubica zvijeri koji nose u đepu podlistak Lovac u žitu.

Tih vremena svježi i poletni Indexi su morali da popune  nastale praznine.Preuzeli su teško breme.Morali su i plakati i pjevati o ljubavi i za neke izgubljene mladosti,ali i za mladosti koje stasavaju.Onima koji su opstali i onima koji su dolazili podarili su sebe.U svoju plemenitu ,jedinstvenu ,filigransku muziku utkali nepodnošljivu lakoću sviranja ,  ljubav,imagine i  balade, poeme, rapsodije i opere.I dušu,mnogo duše što je najbitnije.

Kako je ponešto od  toga nastajalo i izgledalo vi možete  da pročitate u započetom serijalu serijalu Indexi – biografi naše  mladosti.Ali to nisu stereotipne priče koje se po potrebi prepisuju.To su crtice  manje poznate širem auditorijumu.Iskričavi djelići autentičnih pismenija već plešu pred vama.

Idemo dalje, u prošlost , koja je donijela muziku za vječnost.