Davorin Popović i Indexi – Mojoj jedinoj ljubavi / Song -Lyrics

Copy of ona spava crvena     Pjevač  Moje tuge

 

 

Kome pjevam pjesme svoje
i zbog koga živim ja
kad je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina

Čaša starog dobrog vina
to je sve što imam sad
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina

Svake noći sleti u moj san
kao nježna pahulja na dlan

Ref.
A kad dođe opet novi dan
ja sam opet sam
ja sam opet sam
tako živim ovaj život svoj
pjesma moja umire za njom
ja sam mladost poklonio njoj
ženi jedinoj, mojoj jedinoj

Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem sad
jer je ona otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina

Ref.

Zato pjevam pjesme tužne
zato vino pijem ja
jer je davno otišla
ljubav moja, ljubav moja
ljubav moja jedina

Indexi – Povratak Đeka trbosjeka i ostalog zla / Song -Lyrics

Ulica prkosa  Udovička ruža    Noć punog mjeseca

 

Ljudi sad vam reci moram

Crni da su dosli dani

Covjek sad svaki zivi sam

Duh strasni Dzek Trbosjekov luta svud

 

Znam u mnogim ljudima na svijetu

Sada se krije on

Sva ta krv

U kriku radionica smrti rasuta tece svud

 

Tu na ovoj suludoj planeti

Zivot je divna stvar

To su bile rijeci stare baba Lujze

Koja je mrtva sad

 

Ja sam danas tako tuzan

Kome da vjerujem sada

Kada svi su ljudi stranci

Duh strasni sad mrznje pun luta svud

 

Znam u mnogim ljudima na svijetu

Sada se krije zlo

Sto je tu

U krvi zapisalo pjesmu

Novac je sreca sva

Tu na ovoj suludoj planeti

Zivot je divna stvar

To su bile rijeci stare baba Lujze

Koja je mrtva sad

 

Ipak tamo u daljini

Sada vidim jedno svjetlo

O da li cemo ikad poci

Tim putem sto vodi nas ka ljubavi

 

Sad u noci zalutalo jutro

Ljubavi trazi put

Mada zna

Da vise prijatelja nema

Novac je sreca sva

Tu na ovoj suludoj planeti

Zivot je divna stvar

To su bile rijeci stare baba Lujze

Koja je mrtva sad

 

 

 

Slobodan A.Bodo Kovačević – jedan od tri alter ega VIS Indexi

In memoriam  29.Decembar 1946. –  22. Mart 2004 .

 

 

 

Slobodan A. Bodo Kovačević.

I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.

Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.

Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao tri godine plus sedam banki. Ovako je zakinut za petnaest godina voljenja i divne muzike, i slika.  On bi na prvo mjesto stavio nježni  dodir kćerkine ruke.

Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964.  do 2001. su bili  kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok    akademije zvane Indexi.  Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim  sedmorice Veličanstvenih –  VIS Indexi.

Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati.  Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.

U onom  VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević  je bio onaj filigranski vez,  koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.

O  Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.

Prijateljski. Nema zamjerki.

Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi  rekla, “siva eminencija grupe”.

Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu   ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci   mogu boljeti.

Mi smo bili okrenuti onim mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.

Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali  poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka, u suton prošlih dana, negdje na kraju u zatišju..

Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.

On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.

Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su  bili  najnježnije  i najljepše boje jedne  predivne , naprasno prekinute balade.

Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.

Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj   žute  ruže  na hladnu humku polažem. Tri dana je kiša ,zaista, neprekidno  padala.  A boljela čitav život.

E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki  će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli.  Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.

Bio je vizionar koji je je mnoge stvari znao unaprijed.

Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.

Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici, već su se u njoj svi našli. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.

Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman  broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu ,pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama  prtjiti  prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.

Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za  jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav ,   nekoliko puta zavrtimio četrdesetak  sekundi nenametljivog solo  maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i  teče dalje.

Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu,  s nogu ,  je privilegija.

Mi smo sretni ljudi.

Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak  i blag. Kao i svaki Mali Princ,  Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.

Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.

 

Ona sa cvijećem u kosi

Ona sa cvijećem u kosi

 

Mali princ

Mali Princ

Balada

 

Slomljena ljubav

Slomljena ljubav

 

Sarajevo Grad čednosti

Indexi – Predaj se srce / Song – Lyrics

 

 Srce gori  On je tako sam  Tuga ne stanuje u ovom krajoliku

Drago nam je da je neko iščeprkao orginalnu verziju pjesme.

Predaj se srce

Volio sam njene oci

njene ruke, njenu kosu

volio sam cak i pjege

na malenom, lijepom nosu

 

Ni slutio nikad nisam

da ce ljubav dati drugom

da ce ludo srce moje

ispuniti tugom

 

Ref.

Predaj se srce, izgubili smo boj

nikada vise ti ne pricaj o njoj

u mom zivotu sad nema vise nje

predaj se srce, izgubili smo sve

 

 

Slobodan A.Bodo Kovačević – In memoriam / IZ Arhiva

Slobodan A.Bodo Kovačević – jedan od tri alter ega VIS

Indexi

In memoriam  29.Decembar 1946. –  22. Mart 2004 .

 

 

Slobodan A. Bodo Kovačević.

I još jednom Slobodan A.Bodo Kovačević.

Solo gitarista naših i svjetskih lidera Indexa.

Kad bi bilo ono što ne mere biti, ove godine bi imao sedam banki. Ovako je zakinut za dvanaest godina voljenja i divne muzike, i slika.  On bi na prvo mjesto stavio nježni  dodir kćerkine ruke.

Slobodan A. Bodo Kovačević, Davorin Popović Pimpek i Fadil Redžić Fadiljo , od 1964.  do 2001. godine su bili  kristalni trolist, predvodnici najveće svjetske pop – rok    akademije zvane Indexi.  Ili , kako mi to volimo reći: prvi među jednakim  sedmorice Veličanstvenih –  VIS Indexi.

Tako hroničari označavaju kraj jednog blistavog postojanja. Indexi zapravo nisu prestajali postojati.  Oni samo više ne sviraju zajedno. Neki muziciraju gore , a neki su još sa nama.

U onom  VIS, pa slijedom Indexi , Slobodan A. Kovačević  je bio onaj filigranski vez,  koji je davao osebujnosti jednoj nepodnošljivoj lakoći sviranja, koja je krasila još samo jednu svjetsku grupu , njihove jedine prave muzičke suparnike, grupu Dors.

O  Indeksima povremeno pišemo. Njega smo više puta okrznuli. Jednom malo i pričepili.

Prijateljski. Nema zamjerki.

Od Indexa on je bio najpovučeniji i najtiši. Tako ga sudba preodredila. Kak bi filjozofi  rekla, “siva eminencija grupe”.

Sa dvetnaest godina je imao je veliku , jedinu   ljubav. Jasna se zvaše. Nesrećna smrt je razdvojila dvije grlice. Mi tada nismo znali kako takvi rastanci   mogu boljeti.

Mi smo bili okrenuti oni mahalskim bolima i fintama : dvoje se našlo, pa se opet nije našlo.

Dvoje se nađe pa ne nađe, osjetiš u srcu plimu , ali  poslije boli čitavog života i pitaš se zašto je morala sve baciti niz rijeku i otići bez povratka.

Nažalost, Bodo nije bio te sudbine.

On je igrao malo drugačiju životnu igru. Dvoje se našlo, ali nije nikad saznalo da se nisu poslije našli.

Ona je umrala tagičnom smrću. Njih dvoje su  bili  najnježnije  i najljepše boje jedne  predivne , naprasno prekinute balade.

Indexi su đentlmeni i spjevali su obrnutu baladu.

Zamislite dvadeset jednogodišnjaka u nevjerici . Juče je ljubim . Danas je nema. Sutra joj   žute  ruže  na hladnu humku polažem. Samo tri dana je kiša zaista padala.  A boljela čitav život.

E ne može to tako , misli Slobodan A.Kovačević. Idem ja kupiti prljavo žute cipele. One najbolje pristaju uz žute ruže . Ako ubacim crni smoking i karo pantalone , neki  će zablenuti i reći vidi blente, bijesne gliste izvodi. Neće primjetniti moju tugu i koliko me život boli.  Godinu dana ih nije skidao. Nismo nazočili, ali neki , recimo Fadiljo , su se kleli da je u njima spavao.

Bio je vizionar koji je je mnoge stvari zano unaprijed.

Mi nismo ni vizionari ni proroci. Mi smo prost puk. Mahalaši koji sude po srcu i strane svijeta po njemu određuju. Sigurni smo da ga život nije pripremio da nosi bol do kraja života. Malo se pogrbio , ali je nosio teret. Sve do jednom.Nije se moglo više.Previše je boljelo.

Nikad se nije žalio ili je pominjao. Samo par njih su znali i poštovali njegovo diskretno tugovanje. Svoju bol je pretočio u plemeniti jecaj gitare , koja nema odraza u bilo čijoj muzici. Bilo je nemoguće odsvirati nešto sa toliko prefinjenosti , filigranskom iznijansiranošću i nadasve vrhunskom poetikom,koja je inače strana pop – rok muzici.

Svako ima pravo na izbor.Dao je ogroman  broj izvanrednih sola gdje čovjek pomisli je nemoguće da gitara može tako zvučati. Kontaju zvučni trikovi . Nisu pitajte resto od Indexa. Požurite. I oni su pomalo umorni. Trebalo je decenijama  prtjiti  prim svjetske muzike na leđima.Nećemo nabrajanja.

Mi za našu dušu, kad osjetimo potrebu za  jecaj gitare koja slika dušu i nudi ljubav ,   nekoliko puta zavrtimio četrdesetak  sekundi nenametljivog solo  maestra Slobodana A. Bode Kovačevića iz Balade. I život biva lakši i  teče dalje.

Nismo hroničari da nabrajamo njegove domete. Mi pokušavamo pisati o ljudima. Pisati o Indexima je čast. Poznavati nekog od njih i popiti jednu,  s nogu ,  je privilegija.

Mi smo sretni ljudi.

Slobodan A.Kovačević je umro kako je i živio.Tiho,ponosno i umjetnički. Nježan, dobar, krotak  i blag. Kao i svaki Mali Princ,  Sarajeva Grada čednosti, uživao je ono najcjenjenije u ovom gradu.

Poštovanje strogog Sudije kejeg od milja zovu Čaršija.

 

  Mali princ

 

Ona sa cvijećem u kosi Stablo Balada Slomljena ljubav

Slovo o Indexima – Iz Arhiva

Slovo o Indexima  – Zakašnjeli predgovor

 

Mi kažemo ,nikad nije kasno o lijepome pisati,kao ni predgovore.

Uostalo uvijek su nam bile smiješne te književne floskule kao recimo predgovor i pogovor (zagovor). Nekad su nužni,ali  su,manje više, suvišni.

Mi smo mislili da indeksima nije potreban ni pregovor i ni pogovor.Oni su bili svijet za sebe i za nas koji smo poznavali i voljeli vrhunsku muziku.

Stali su dvijehiljadeprve godine.Umro Pjevač.No nisu prestali.I neće.

Ehej- brate moj

– Indexi su to…

Neki su otišli u drugi svijet.Ostali su se rasuli.Muzička akademija trojice među prvima,trojice od sedam veličanstvenih je zvanično trebala da prestane saobrazovanjem.Kažemo trebalo a varamo se!

Indexi,dobro falični,putuju zemljama izgubljene nam domovine sa novim polaznicima akademije; pjevačima koji se tek upjevavaju i sviračima koji se jako usviravaju.

Sve se vraća.

1968.g. The Beatles i Creams su otišli u historiju.Klepton se utopio u ponavljanjum,The Animals ga slijede.Doors,Jimi Henrix,J.Joplin i ostala djeca cvijeća posustaju.Vudstok je označio početak kraja preostale djece cvijeća.

Iskrenoj,prirodnojvrhunskoj rok muzici su prijetili teški dani. Zatim su Vatikan,zvijer  i ostaleubice obrušili na njih i među desetinama hiljada mnogih pogubili su Dženis,Džimija,Džima i Lenona i mnoge druge.

Već znamo; Lenona je 08.prosinca/decembra198o.g. ubio Marc David Chpman, reći ćete.Nećete biti u pravu.Lenonu nije smetala ta smrt,njega su muzički i intelektualno ubili početkom sedamdesetih.Zvijer ga je ubila zbog nestajanja djece cvijeće,a i  zbog njihovog miljenika preobraćenika ser Pola.Lenona je ubio jedan od mnogobrojnih ubica zvijeri koji nose u đepu podlistak Lovac u žitu.

Tih vremena svježi i poletni Indexi su morali da popune  nastale praznine.Preuzeli su teško breme.Morali su i plakati i pjevati o ljubavi i za neke izgubljene mladosti,ali i za mladosti koje stasavaju.Onima koji su opstali i onima koji su dolazili podarili su sebe.U svoju plemenitu ,jedinstvenu ,filigransku muziku utkali nepodnošljivu lakoću sviranja ,  ljubav,imagine i  balade, poeme, rapsodije i opere.I dušu,mnogo duše što je najbitnije.

Kako je ponešto od  toga nastajalo i izgledalo vi možete  da pročitate u započetom serijalu serijalu Indexi – biografi naše  mladosti.Ali to nisu stereotipne priče koje se po potrebi prepisuju.To su crtice  manje poznate širem auditorijumu.Iskričavi djelići autentičnih pismenija već plešu pred vama.

Idemo dalje, u prošlost , koja je donijela muziku za vječnost.

 

Zapis o Josipi Lisac , Indexima i Sarajevu

 

                 

 

 

„Davati jednu pjesmu po jednu je jedan štos koji mi je prije 15 godina,a možda i više otkrio divni Đorđe Novković.“

Uz dužno poštovanje primadoni jugoslovenske i hrvatske muzike moramo dati neka pojašnjenja.

Taj štos je mogla čuti od Đorđa Novkovića, ali on je samo samo prenio filozofiju kojom su ga Indexi pokušavali ali nisu uspjeli naučiti. Na početku svog autorskog rada, davne 1967.godine, on je svirao u Indexima i ostao je otprilike, ali tačno, samo godinu dana. Otišao je jer nije imao strpljenja da radi kao Indexi, kvalitet prije svega.

Po odlasku Zagreb objavljivao je u prosjeku 60 kompozicija godišnje, da bi zavšio bogati opus na broju od oko 2.500 kompozicija lakih nota. To nije davanje jedne po jedne pjesme, to je šapirografsko štanjcanje muzike. Ova opaska nije pokuda već pohvala, jer na ovim prostorima nema nikoga ko se može pohvaliti takvim učinkom , ali i posljedičnim efektom

Koncept Indexa, grupe koju Josipa jako dobro poznaje je bio svima poznat:

„Dajemo pjesme redosljedom kako i kada one nastaju. Ne određujemo mi kada će pjesma isplivati. To određuju srce i duša. Ne možemo sebe prisiliti , ući u studio i reči:

E idemo sada , kad smo već ušli u studio , napraviti sedam-osam pjesama za ploču. To bi bilo nepošteno prema nama i prema našoj publici. Pjesma se rađa i daje kada sama dođe i ispliva iz vaših damara.“

Ovaj koncept su u ime Indexa javno objelodanili: Đorđe Kisić, Davorin Popović, Slobodan A.Kovačević i Fadil Redžić polovinom šezdesetih godina. Tih godina počinje poznanstvo Josipe Lisac sa Indexima.

Indexi su se svog koncepta uvijek pridržavali, iako su mu mnogi prigovarali; nazivajući taj odnos prema stvaralaštvu ; imenima poput lijenost ili nemar…

O ovim neukim zamjerkama neki drugi put.

Već početkom karijere 1968.godine, Josipa Lisac se dva puta srela sa Indexima. Prijašnji susreti nam nisu poznati.

Na festivalu Vaš šlager sezone, ona je sa grupom Zlatni akordi otpjevala Hello taxi. Indexu su izveli kompoziciju Pustinjak. No to je bio susret kada su se oni već poznavali.

Onaj prvi susret i bitnije vezivanje za Indexe je bo njen polusatni nastup u FIS-u u okviru redovne sedmične svirke Indexa.

To je bilo vrijeme studijskog snimanja pjesme Hello Taxi u produkciji RTV BiH u ulici Danijela Ozme. Snimanje se dešavalo dosta prije završne šlagerske večeri , koje su se održavale u dvorani Đure Đakovića.

Skenderiju je tek trebalo izgraditi.

Fis je bio plesna (i fiskulturna sala) sa binom za izvođače, podijumom za plesače i galerijom za sjedače. Svi su uživali u muzici Indexa i njihovih gostiju. Sjećamo se Josipe tada i danas. Nama uvijek ista.

Lijepa krhka, malo uplašena djevojčica koja svoj strah i neku neodređenu tugu skriva u jakom kristalno čistom glasu, kojim manipulira unjkavošću pjevačice svjesne svojih glasovnih mogućnosti.

Bila je u čizmama, nama se činilo dokoljenicama sa kačketom na glavi, mini suknjom i kožnom jaknom. Prava pravcata Školarka.

Rokerka a djevojčica, školarka a ima tako raskošan glas. To se namah vidjelo. I kako ne zavoljeti taj glas i tu energiju koja je izbijala iz krhkosti bića koje želi da se dopadne.

Koga Grad Čednosti zavoli taj neko to zaslužuje.

Dakle, te 1968.godine su Indexi su prvi ugostili Josipu Lisac i pružili njoj i Sarajevu priliku da se upoznaju.

Da li je ljubav bila obostrana. Vjerujemo da jeste.

Slobodan A.Kovačević je bio potrešen Jasninom smrću i nosio je žute cipele.

Davorin Popović je znao šta mu se sprema i nije znao šta će obući. Bilo mu svejedno i kosu je zapustio; neprimjerno.

Indexi su pripremali rekvijum za Tanju; Jutro će promjeniti sve, iako se znalo da se pjesmom malo toga može promjeniti. One su za snove.

Poznanstvo Grada čednosti, Josipe Lisac i Indexa počelo je da se gasi smrću Pjevača. Metbol Josipe Lisac misli da je poznanstvo dotukla Bodina smrt. Osobna poznanstva, vjerovatno.

Sarajevo njeguje svoja iskrena poznanstva zauvijek .

Voljeli bi je bar još jednm ugostiti. nadamo se da ima dovoljno snage za susret sa dvinom i zahvalnom Sarajevskom publikom.

Pao bu tu neki buket cvijeća i poljabci. Odavno je ne vidjesmo.

1973.god snima se Josipim legendarni album Dnevnik jedne žene.

Jedini muški gost sa istoka je Slobodan Bodo A.Kovačević. Svoj posao je kao i obično izvrsno uradio. U pjesmi O jednoj mladosti njegova akustična gitara je skinula okove Josipinog vokala koji se pretvorio u eksploziju osjećanja o svijetu nade, svijetu ocvalom i žutom…

Bodo je je ovu pjesmu osobno proživio 1968.god., zato je gitara jecala, i činilo mu se da Josipa njegovu gitaru i pjesmu nebeskim glasom povezuje u sjećanje koje dodiruje ivice suza.

Duboko poznanstvo i tiha ljubav između Sarajeva i Josipe koje je započeto 1968. godine zapečaćeno je 1974.godine.

Bio je to jedan resak, čist, kristalno jak zvuk što se iz dubine duše iznosi slušaocu njegove atavističke pjesme.

Samo u dvije pjesme glas Josipe Lisac nije bio “dvije harmonije i deranje i unkanje iznad toga”. Ovo je naučila od Pjevača, Besi Smit, Bili Holidaje i Đenis Đoplin. One su bile prve učiteljice. Ipak učitelj je učitelj. Bio je živ i umjeće svakom novom pjesmom dograđivao.

Te godine je u novoigrađenim studijima RTV BiH na Alipašinom polju, uz Narodni orkestar i pomoć Indexa, Josipa Lisac snimila dvije sevdalinke Omer beže i Niz polje idu babo sejmeni.

Ostala je desetak dana kao gost Grada čednosti i Indexa . Pjesme su otpjevane tako da ih nikada niko neće moći skinuti sa vrhova sehare gdje sevdah snuje i počiva.

Mojsije je svirao te dvije pjesme kao instrumentale, nekoliko puta je dozvolio da je neko otpjeva i uvijek bu govorio:

-Nema sevdaha do u Josipe.

Bodo je bio fasciniran glasovnim i izvedbenim mogućnostima Josipe Lisac i svakako uzbuđen, recimo, mogućnošću da sarađuje s’ njom.

Pjevač je priznavao da bi ga jedino Josipa Lisac mogla dostojno zamjeniti u Indexima.

Fadil Redžić se pokolebao u svom razmišljanju da je Zdenka Kovačićek prva dama đez-rok-bluza.

Indexi su te godine snimili Samo su ruže znale i Samoćo ljubavi moja.

Slijedeće godina je izašla Balada Bacila je sve niz rijeku.

Kažu mi da se i danas spore kome su Kemal Monteno, Fadil Redžić i Indexi posvetili ovu pjesmu. nemaju razloga za sporenje.

1987.godine na šlageru sezone Indexi su izveli kompoziciju Ti imaš me na duši (ženo kobna fatalna,veza Zagreb – Sarajevo skr.). Autor je bio,ko drugi nego šeret Fadil Redžić. Šeretluk je kompleksna stvar, kada se udruži sa poezijom i muzikom onda je to crveni mak ili boliglava kako prosti puk rekao.

Indexi su decenijama bili vezani, muzikom i prijateljstvom za četiri zagrepčanke: Zdenku Vučković, Josipu Lisac, Zdenku Kovačiček i Maju Perfiljevu.

To je savim dovoljno za pjesmu i druga razmišljanja nisu potrebna?

Ili jesu?

Šta se pjesmom htjelo reći, to će te morati da pitate pjesnika i kompozitora. Dase mi pitamo , eh…

Ali se ne pitamo i moramo biti Hentle-meni.

Muzika je muzika , a i ples. Dame biraju, zar ne.

1995. godine u Lisinskom su Indexi održali seriju uzastopnih koncerata zajedničkog naziva „Indexi i prijatelji“.

Josipa Lisac je nastupila sa pjesmom O jednoj mladosti. Pitamo se kojom bi drugom?

Glasanje akustične gitare i vokalna izvedba u aranžmanu nepoznat za ove prostore , zaledio je dah prisutnih u dvorani. Prisustvo ostatka Indexa se i ne osjeće, oni titraju, šume i žubore, nekad se gasnu i prepuštaju da se gitara i vokal jedno sa drugim izbore.

Bol i čežnja vokala i krik gitare za jednom, sad znano je, izgubljenom mladošću je bolero jednoj ljubavi.

Kastanjete nisu potrebne. Glas je moćan i jak , gitara dovoljno senzibilna za krešendo vraćanje sanja u jednu mladost, kad sve je i nije moglo bit ljubav. Ili je možda bila, ali svijet koji ne pruža nadu brodi dalje.

Pjesma se odjednom vratila, svježija, jasnija i upečatljivija od svih svojih inačica. I stvari dovela na svoje mjesto u tom ocvalom i žutom svijetu.

Da li baš?

A žal i ožiljci?

A prosuti životi?

Josipa Lisac je „izrazila zahvalnost sarajevskim glazbenicima na podršku pruženom prilikom nastanka njenog kultnog albuma“.

Sarajevo pamti i voli Josipu Lisac .

A Indexe?

Jeste li vi ludi?

Oni su Grad čednosti.

Davorin Popović – Pjevač

 

 

Davorin Popović – Pimpek, potom samo Pjevač,

je od malih nogu bio je mnogo kofrčast.

U mahali bi rekli pimpekast.

Oniži,plavokos, malo opičen , razmažen i dobrano neozbiljan u skoro svim segmentima života.

Osim u muzici.

Ne dirajte mu muziku i Sarajevo.

Čitav svoj život je posvetio Sarajevu , pjevanju i Indexima.

Ne znamo šta je više volio, ali nekako slutimo da bez Grada čednosti nije mogao disati.

Uvijek se vraćao njemu, sa mirisom dunja bi se zarovio u mahale i čaršije,u beskonačna druženja sa rajom.

Jedina moja je otišla,nekad davno i nikada preboljena. Lutao je tražeći drugu jedinu moju.

Tada ga je opila jedna jesen.

Tanja i Sanja se rimuje.

A tako i život prolazi.

Bilo je tu svega.

Kao u svakoj sarajevskoj bajci.

I kako i priliči.

Prvo ljubavi i muzike, potom i šale i pameti i nepameti, a bogami znalo se zalomiti, ponekad i šuknuti ,malo više nego što treba.

Pjevač i Indexi neizostavno mjerilo svega lijepog što se skoro četiri decenije dešavalo u Gradu Čednosti i prostorima ex Yu koji su im hrlili u pohode.

Možemo slobodno reći svijet je imao , vidio i slušao mnoge dobre grupe.

Ali samo su jedni bili Indeksi. Neponovljivi i filigranskom ,najnepodnošljivom lakoćim sviranja .

Ako kažemo frontmen im je bio Davorin Popović Pjevač,

sve smo rekli.

Ne možemo reći slava mu, jer još živi i pjeva.

Davorin Popović 23 September 1946 – 18 Jun 2001.,haman sedamdeset dvije godine. Sveukupno.

Indexi – Boj na Mišaru / razgovor

 

Ima jedna muzička numera,zasnovana na historijsko / guslarskoj podlozi.

Ali mi na preskok.

Idemo redom.Autor kompozicije Boj na mišaru je Kornelije Kovač.

Rođen u Niš 1942.,odrstao u Subotici ,došao u Sarajevo studirati na prestižnoj muzičkoj akademiji. Mnogo se trsio na sarajevskoj muzičkoj sceni. Mjenjao je grupe i žanrove tražeći svoj izraz. Čak je i u guslarske forme pokušao prodati. On to nama našo.

Skrasio se u Indexima prvu i vodeću autorsku grupu u bivšoj Jugoslaviji. Kornelije Kovač je u Indexima proveo nepunu godinu dana godine. Od novembra 1967. do septebmra 1968.god. Za Indexe je komponovao dvije pjesme Boj na Mišaru i Ako sama jednog dana budeš ti.

Druga pjesma je brzi šlager čiji je aranžman baziran na klaviru i višeglasnom pjevanju. Ta pjesma je bila kraj višeglasnog pjevanja u svirci Indexa. Svirajući u Indexima stekao je popularnost kao kompozitor i aranžer. Otišao je u Beograd i osnovao Korni grupu.

Onako usput,znate li zašto je Kovač otišao iz Indexa i Sarajeva.?

Tri su razloga:

I. Htio je šefovati i određivati Indexima  šta da se radi,koja muzika da se svira, u kojem smjeru da se ide. Indexi kao ni Čaršija nisu voljeli da njima bilo ko šefuje .Il’ smo raja ili nismo. Nema tu šefova.

II. Htio je mjenjati vokalnog solistu – Davorina Popovića jer nije odgovarao vokalnim modalitetima koje je Kovač zahtjevao od nekog svog zamišljenog idealnog pjevača. Indexi i Dvori , te cijela Jugoslavija su za ova pedeset tri ljeta imali samo jednog Pjevača.

III. Boj na Mišaru .

Pjesma etno-psihodelično / hard rok konotacije – na visokoj aranžersko razini. Taj lagani muzički potpuri Indexi nikad ,za vrijeme 34. godine potonje svirke,  nisu izveli. Da li vam tu nešto govori?

Pjesma je nastala 1968 god. kada su u svijetu počeli ubijati djecu cvijeća, a u Jugoslaviji se počelo sa povampiranjem nacionalnih aveti u Hrvatskoj i Srbiji.

Semptembra 1968.godine dolaza do razlaza Indexa, Sarajeva i Kornelija Kovača.  Blago rečeno dobio je dozvolu da ode iz grupe bez posljedica. Nije nužno upotrijebiti tonove i riječi oštrije konotacije. Bilo pa prošlo, a vidite ništa se nije zaboravilo.

Po njegovom odlasku Indexi su procvjetali i postali najbolja grupa u regionu i šire. Poziciji muzički najbolje i najorginalnije,  grupa držala samo trideset pet godina.

I zato molimo neke kreature: “Prestanite blatiti Indexe. Ne zaslužujete ni pominjanje njihovog imena, ni slušanje njihove muzike.“

Jedan od tih likova je i autor animacije crnih kukavica za koje glupavo misli da su gavrani. Muzički ukus autora i onih u Hagu i onima koji tek treba da odu je trebao bi biti isti. Isti im i koljački nagoni. Cilj zajedničkog rada je bio uništiti „ baliju „ , ali je autori u sljepoći promašili temu.

Uradak nije pošten ni human ni vremenski opstojan. Govori sve o autoru. Učinio ga je neko jako primitivan i jako neinteligentan. Neko ko nema ni poštenja, ni vaspitanja ni morala. Taj neko živi u šestovjekovnoj tami zla tam-tam gusala.

Poznanici autora će znati da li ovi opisi odgovaraju? Autor neka zahvali majci što u svojoj neupućenosti ne zna baratati društvenim mrežama. Tako ona ne može upoznati jad i bijedu rođenog sina. Kada bi saznala za zlo u njegovom bolesnom umu vjerovatno bi poželjela da se nije rodio.

Žao nam je i izvinjavamo se što smo morali izgovoriti neke riječi:.Tješi nas pomisao da smo na pravi način prenijeli ono što je slikama rečeno. Da bih korektniji bio i jasnije sliku monstruma prikazao, potrudio sam se da njegav uradak ocjene ljudi od zanata:.

Kraj prvog dijela. Drugi ide u 02 00 h.