Oni jašu a Mojsije Harmonike baca – XI Epizoda – Deba 2. Dio (Sretan je ovi D'bri )

Jednom za lijepog lijenog sutona , Mojsije će iznebuha:

-Pas ga ne takario , sretan je ovi D'bri.

Deba:

-Rikno?

Lenji:

-Jašta će on riknuti .Nije lud. Prepametan je on za dunjalučke tabut tahte. On će  samo dodati gas i preseliti se na viši nivo.

-Ma, rikno ili dodo gas isto ti se kanta, crkno vako ili krepo nako ,mandrk rikavela ti slijedi.

-Što meni,još nisam skončo?

-Ma nije to konjine konjske, nije zbog toga sretan, a ako nastavi vako presvisnuće svakako.

-Nego zbog čega je sretan.

-Nešto sam razmišljo…

-Čuj ti razmišljo.Otkad si to posto pametan. Prvih triset četiri godine te pametna riječ krasila,a nisi mozak upotrebljavo.Ha si pošo mislit ,belaj te sa svih strana strefio.

-Pusti čojka na miru.Da mu vidimo pamet, možda opet od Zlate dobije nogu.

-Vako napriliku.Jel Dobrom prva žena bila štovana Izraelićanka  , sestrična onog Moše Dajana ili Pijade ko će ga znati . Meni svaki Moša isti. Čifut ko čifut?

-I ti si čifut.

– Jesam , šta te briga , al nisam cionist i ne masakriram Palastince i ne otimam im domovinu. A vala nisam ni stisnute ruke ka ostali čifuti. Al sad je riječ o Dobrom . Jest , bila je šmizla sa dna kace!Jel ga prevela na judaizam? Normalno da nije.

-Kakve  veze čifutkinja ima sa srećom.To ima veze sa dobrim takarom ,  šoldima ili kamatama.

-Uduni’ bilmezu jedan, ne prekidaj. Jel mu druga žena bila prečasna Katolkinja dva metra bedevija , pride časna. Jest! Jel ga prevela na katolicizam i časnost? Dabome da nije.

-Ih jes mu naka sreće ženio se dva puta , a nije se mjenjo. Zadrt je on vazda bio. Žene pa žene.Evo ja , rečemo biva , sa svakom sam bio njene vjere i veći vjernik od nje, i od pape , i rabina i arhiepiskopa i od reisa ako je trebalo.

-Ne puštaj kvake, papa ti bio pogan ko mnoge pape.

-Moj papa je bio ćafir, duša čafirska da mu prosti, ali  papa atesita, zar ima i toga.

-Ima kako nema. Ako je peder , onda ne vjeruje u Boga znači da je ateista.- Dobacuje baška baŠa koji je po političkoj liniji bio ateista.

-Odrtine , udunite.Je’ mu treća bila presvijetla Pravoslavka , od prvog prevodioca Kur'ana na Bosanski, onog što ni jenu bitku protiv bilo koga nije dobio , onog Ljubibratića  praunuka.? Jest! Jel'…

-Što jes’ jes’ bila je vala blijeda ko avet na groblju.

-Ne prekidaj firaunu jedan čafirski, dok ja teftišim. Jel’ ga prevela među Kopte ? Nije.

-Kako će ga ba’ prevesti međ Kopte kad nije tamne puti? Namah bi ga prokužili da folira.

-Ne serundaj. Jel mu četvrta  bila Ciganka.

-Misliš Romkinja?

-Ma kakva te romkinja strefila.U ovo naše , zlatno doba jema samo ciganki i cigančica. I život je bio prelijep. Kasnije,mnogo kasnije će im neko narediti da su odsad Romi.I život postaje manje veseo i manje lijep. Ali , ono čuveno Ali , Romkinje shvataju da su ciganke i  cigančice u duši i tijelom osobito , ostale i nema prigovora . I tačka.

Jel ciganka ga prevela na hinduizam . Nije?

-Čuj ciganka i hinduizam?

-A jašta će no biti. Jesul’ Cigani sa indijskog potkontinenta?Jesu!Jašta će drugo biti no hinduisti ?

-Možda muslimani?

-Baš si glup , da nisi pametan bio bi glupko. Oklen prije dvije tisuć ljeta mnogobošcima u Indiji međ hiljadu sekti jedan bog.Ne razvaljuj žvalje bezveze .

-Slutim da je ovo neki traktat o religiji, jer se i hriščanstvo i Islam podijelili u hiljadu sekti. I svaka svoje znanje sebi prti i hvali.Otelo se kontroli.Ne sluti na dobro. Ma pametni ovi romi . I oni prihavtili sve religije osim judaizma. Ima ih svih fela , osim juda. Ma oni bi i čifuti postali , ali im ne dadoše . rekoše im da su nedodirljivi.

-Kakva te religija spopala, nalet te bilo.Daleko joj kuća od moje pameti.

-Sad si me razočaro.Ja mislio ti vjeruješ u Boga Jedinog.

-I vjerujem , iskreno i predano, ali vjerovanje u Boga nema veze sa religijom. Religija je opijum za pljačkanje narodnih masa, kaže kler. A komunjare kažu da je religija opijum za mase. Ateisti kažu da je religija od kada je svijeta i vijeka takari mase . E hajd ti meni reci kojoj religiji vjerovati. zato ja samo u buga iskreno vjerujem.

-E ta ti valja, da si žensko sad bih te pomilkio.

-Da sam žensko glavu bi ti otfikarila.

-A š'o?

-Većeg komada teletine u životu ne bih vidjela.

-Daj ba, vas dvojica , manite se ćorave priće. Šta bi sa jadnim Dobrim. Hoće li se on do jutra svoje sreće dohvatiti, il’ će je, zahvaljujući vama , gluperdama , morati po đardinu po vas cijelu noć naganjati.

-Otkud znaš šta sam mislio rjeti?

-Šta to?

-Kako sam skonto da je D'bri sretan mulac?!

-Valjda zato što mu je peta žena bila ateistkinja.Ta ga nije imala đe prevoditi, osim drito u pržun.

-Nije ga ni ta pržunu prevela, a ni Muslimanka ga ne izvede na pravi put.

-A ona što je po džamahirijskom tabijatu zapiso za nevjestu, ona vjenčana  šamanka što mu zamal oči nije iskopala.

-E pa vidiš, sada si valjda shvatio zašto je D'bri sreten čojk.

-Jok ja , tebe mi.

-Vidiš ljubomorna  Šamanka mu sihru bacila. veli ako ne moš moj biti, nećeš ni jene.

-I?

-Potrefila i pogriješila. Potrefila ,jer  više nije bio  njen i nikad se više nije ženio. Pogriješila, jer je sada svake žene koja ga molećivo pogleda i to bez zakonskih obaveza ,

-Kako to?

-Iz očiju mu istina viri.

-Misliš takar, ha?

– Joj budale žene, Jok ba !Vide mu u očima da mu vjera u takaru nije važna, da ne moraju misliti hoće li ih ženiti , jer neće, i znaju da će ih plaho pripaziti ,  jer hoće. Šta će im više?

-I kakva je to sreća?

-Ne znam , nikad je nisam taku okusio, ali znam da je oko njega u đardinu mnogo smijeha i cvrkuta, a većina ihke i zakuka :joj, mamo mamice.

-Čuj, ti skonto da je D'bri sretan jer mu ženske nisu na vjeru udarile , i što cvrkuću i mamicaju.

-Ma i to , ali uglavnom što nema vremena za ljudske  gluposti.

-Kako će ga bolan imati ,kad nema vremena ni za šta osim za tak…

Odjednom se diže strašan vjetar , crn ko antracit sa svjernog pola i hukom vrisnu:

-Udunite blentovije, od vaših gluposti  i oluji se nadiglo ; da takari pošten i miran svijet.

Oni jašu Mojsije Harmonike baca / XI epizoda Deba / Prvi dio

X Epozoda

Deba / Prvi dio 

Čuo Oma za nečuven ulet ,poželio da iskuša  Dobrog u nekoj prilici gdje će on imati kontrolu nad situacijom,nikako da mu se posreći

Jednom Dobri i Oma bili u posjeti jednoj u bolnici.Kosi iznenada pozlilo.Ništa opasno , kažu hećimi. Kad ono tako kažu , nikad ne izađe na dobro. Ako kažu nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Ali kad kažu ni'ta opasno  ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku sam sebi prihevta i samo natandaren bude. Riknjavae neminovus poetica garantus.

Vidi one žuju,jes’ dobra, poješću joj nešto ko sogan dolmu,samo  se uvali.Dobri prišao i pita:

Gospođice,da li vi to mene čekate.Da imam ružu sada bih vam je poklonio za današnji dan,a sebe i buket za uvijek.(Dobri  Prever)

Borka, tako joj ime bilo ,se slatko nasmijala i poklonila mu sebe taj isti dan,i poslije tog dana se  nikad  više nisu vidjeli.Bila u posjeti mužu,pa se sutradan vratila kući,na istok.Dobri je bio istinski đentlmen. Obećo da će je nazvati,ali nije. Zato je valjda tog ljeta osto živ.

Što ti je to bilo vrijeme neoprezne mladosti?Ponekad se jednostavno imalo sreće.Onaj čovo Borkin muž se jednog vikenda nenajavljen vratio kući i upuco brata.Zateko ga  kako mu bratski gusla ženu.

Drugi put bili na sahrani jednom komšiji.Neki profesor Simo Počuća,umro mlad ni četeres.Nije loš bio,ali se volio”šaliti”.Nešto ko :vidi mi novih cipela ili čarapa pa se uhvati za međunožje i podigne pantalone.Ili vidi što se nebo naguzilo,što je jabuka rodila,pa opet za međunožje u dizanje pantala.

Jal’,peder,jal'blentovija ,jal’ nedostatak smisla za humor,nismo uhavizali,prerano skino ruke sa međunožja.Roditelji nas potjerali na sahranu.Mi ne bi.Tada nismo imali respekta prema smrti.Sada imamo.Ne radi nas,već radi toliko mladosti i nevinosti što je pobijena i nestala.

Ali Dobrom bi se često  posrečio ulet. Zapravo uvijek .Zato on uvijek govorio: U svakom zlu nekom hrli sreća.

Pas ga jebo,najćešće njemu,uvjek bi Mojsije govorio. Kad bi se nakašljo neka bi skontala da je to zavodljiv kašalj.

Sahrana  gotova.Lenji progovara,još se nije sasvim ulenjio,još se pomalo batrgo.Vala sad bi trebo Simo da ustane i uhvati se za mešunožje i kaže,onako šeretski:

„Uh,ljudi moji jes’ me nebo naguzilo.“

Nije usto iako je vrijeme bilo baš takvo,nikakvo i debelo oblačno.

Oma povukao dobrog za ruku i šapće mu:Joj,jes dobra…Mojsije ga šuta nogom i kaže mu šuti ćafire,ni je'ne.Groblje je,sveto mjesto.Mrtvi gledaju.

Ali kasno je bilo.Dobri već zaosto,oči mu trepere ,odvaja se od konzilija , prelazi pedesetak metara,slabašno se zakašljuca primi  žensku za ruku zagrli je i ruku pod ruku napustiše greblje ,pravac taxi i džada .

Deba se pita šta ono bi.Oma  objavljuje ovo vrh uleta;bez riječi.Mojsije kaže kako ba bez riječi ,jesi li čuo da se nakašljuco.

Dobri im nikad nije objasnio da je to bila ljubav njegovog života.Ona prva.Za njega su sve žene bile ljubavi njegovog života,one prve. Nije htio da im rasterećuje mozak suvišnim informacijama.

Oma je opet imao svoj ulet:

-Jesi dobra ko bedevija,da nisam gadljiv pojo bi ti govno k'o sogndolmu.

Uvijek se čudio kako mu ni jednom u životu taj ulet nije uspio.

Njemu to bila glavna šala.Čim vidi žensku,a on svoju uletnu rečenicu.Ne zna se šta ga više oduševljavalo,ulet ili noga.

Ovaj mrak ulet aktiviro po Kosinoj smrti,onih par dana kada je još očekivao da će se Kosa vratiti.Kada je skonto da se neće vratiti, odlučio je da se osami.

Ponoća punog mjeseca.(To je druga priča,nije joj ovdje mjesto)

Deba vam pokupio fazon od Ome  pa ga on počeo primjenjivati:

 -Ja nisam gadljiv ko Oma ali bi ti pojo govno ko ćevapćić.

Nema veze dali cura zna Omu ili je gadljiva.On htio i kopirati Omu i biti orginalan.I jedan jedini put mu upalila ta fora.Toliko je bio oduševljen da je žensku kod koje je upalila oženio.

Ženska je bila gadljiva i od tog berićetli  ”udrvaranja” joj se povraćalo,ali je toliko bila zatelebana u Debu da je sve pregrmila da bude u njegovom društvu.Osim toga sve joj se drugarice poudale,vrijeme je i njoj bilo da se , jendom za sve vremena i na duge staze  rješi svrabeža.

Nikad im se nije posrećilo da imaju djece.Za priču nije bitan razlog,a bila su dva.Ako stignemo,možda vam ispričamo,ako ne , nikome ništa . Odakle nam vrijeme , frajeri mrtvi.

„Za moj gušt onu aj , jesen dođe jabuke i kruške zriju mene babo ćera u armiju.“

Dosadilo Mojsiju da ga Deba moli da mu odsvira onu armisjku o jeseni i voćkama. Ma odsviro bi mu je on skoro namah, ali konta ako je ne odsvira , neće Debu otac ćerati  ići u armiju , ovaj neće otići  i neće zijaniti na bocu od onog dibidus zijana..

Znao Mojsije kao i Oma,najebaće Deba u armiji ko neka stvar nad roštiljem kada se radi provjere  straha nad njim stavlja.Žao mu Debe iako zna da je možda i zaslužio.

Jednom se Deba napio i zaplakao. Njemu zaplakat ko u nos olovku zagurati i  pušćat krv na surlu .Kad nespreman u školu dođe, a nastavnik ga pozove na tablu,on se sagne ispalo mu nešto pa hek olovkom po nosu.Krv kao iz česme.Nastavnik direktoru,direktor kući,on u nečiju bašti međ zelene voćke zaroni. I tako pola godine svaki dan.

Poslije se nije moro bubati olovkom.Bilo je dovoljno da ga nastavnik prozove,on se nategne ,prne i krv mu na hojdanu kapa ko mjesečnica. Krenulo ga, ni šta više od sedmog razreda nije učio,do tada se jadnik mučio.Živaca zere nije imao,sve ga nešto vabilo napolju. U narodu kažu oblio ga jutroklik.

Ako bi kiša pojaka padala, iz kuće ne bi izlazio ,   nalaktio bi se , guz u vazduh pa prdio i prdio , vjetrove pušto , vjetrove brojao. Jednom je kaže došao do broja 364 ,ali ga sestra u guzicu iz sve sbage štiklom  heknula i smrad prekinula.To ga toliko zabolilo i neku mu  kost,valjda trtičnu poremetila,da više nikad nije smio ni vjetrić pustiti.Ako pusti danima je morao ledene  obloge na prdaljku stavljati.

Onda je našao novu zabavu naučio se podrugivati.Kad bi se na Bjelavama podrignuo čulo se u drugoj gimnaziji, ponekad do  malog parka i glavnih supova. On počeo podrugivati , milicija počela na njemu strogoću trenirati. Jal po bubrezima , jal po butinama m plus petnaest daban bajbokane minimum i garant.

Mnogo ženskih ga nogiralo zbog podrigivanja.Nije on to namjeno činio.Njemu to neka ovisnost bila.On krvnički podrigne usred plesne sale,kina,diska,na ulici ;nije bitno.Simpatičan,nestašan i zabavan bio.Nije da ga ženske nisu išle.Išle ga one.Ali ga češće nogirale nego što je ih on mogo skontat.

Nije bitno da li ga djevojka za ruke drži ili ga grli i ljubi,on ili lavlje podrugivanje,ili gorilinu ,svinjsko,bikovsko,bizonovo,jelenje glasanje ispušta. On se glasa ko  gorila ženska nogu . Mnogo ženski dođe.Još više ženskih ode.Njemu to normalno.Žensko dođe ,pa ode.Ali podrugivanje osta.Nikad ga podrugivanje nije iznevjerilo.Do jednom.Zapravo on iznevjerio podrugivanje.

Recimo odvede neka nova da ga upozna sa roditeljima.Sve teče u redu,Deba provaljuje,pravo, ekonomiju kad je rapoloženiji i medicinu studira.Nikada neki inženjerski faks ni za živu glavu,odmah bi ga prokužili. Taj nije znao koliko pertli na cipelama ima.

Zbog takijeh problema uvijek nosio kundure bez pertlanja.Tako ga niko nije mogo provjeravati koliko pertli nosi.Za svaki slučaj jedan par rezervnih pertli je u đepu nosio.Kupio one najveće vezice od čet'ri metra. Isjecko ih na frtalje metra izračunao da ima trideset dvije pertle. Konta hajde sad me pitajte koliko pertli imam. Vremenom  tužan posto , niko da ga upita koliko pertli ima.

Nemojte nam vjero vati na riječ , nismo nazočili , kad je rikno našlii mu u džepu četdeset dvije  crne pertle po dvadeset pet centi i ni jedan par obuće na partlanje . Koliko ga znamo , iako je troškali bio , vjerujemo da su to dijelovi one prve pertle od četri metra. I on bio od onih koji su meračili o svjedočili :

Odakle ti lova za bacanje , frajeru mrtvi?

Oma ga prokužio dok je Deba prdio i svima olajo da ima ti'set dvi’ pertle. Ide tako Deba ulicom i prvog koje sretne pita koliko ima vezica.Ovi mu odgovara ti'set dvi. Deba pita,drugog,trećeg i tako dok nije došo do stotog. Poslije nije sreo nikog poznatog.Njemu drago bilo jer je ispito sto ljudi,taman jedna centifolija. Toliko mu drago bilo da je bacio pertle i nikad ih više nije pominjo.

E sad , kako šta i zašto su se pertle našle u džepu kad je rikno , to ni ptice ne znaju. Teoretičari zavjere su namah utvrdile da su one krive što je rikno. Kažu ako čitav život  u džepu nosiš četrdeset i dvije pertle od dvadeset i pet centimetara okilaviš i rikneš.

Deba vam je znao i po neku pametnu viknut.Roditelje se počnu zaljubljivati u budućeg zeta,sve ga hvale ,a hvale i kćerku.Odjednom Deba ničnim izazvan počne podrugivat, prvo ko jež,pa ko zec,puh,lane,janje i tako dok ne dođe do bika,bizona,lava,tigra i slona.

Otac djevojčin brže u sobu po pištoj ili pušku,ako toga nema u šupu po vile pa na Debu , da ubije zvjerinje i divljač..Ovaj se ibreti šta čovjeku bi,do maloprije sasvim normalan bio.I normalno noga.

Neke su ga noge stvarno zaboljele  .Ali pomoći nije bilo.Niko ne zna zašto se nikad,ama baš nikad u prisustvu kolegija nije podrignuo.Vojska ga izliječila od podrugivanja.Nikad više mu nije palo na pamet da se podrigne.

Niko njega nije  uštrojio ili uškropio,on sam sebe natjerao na to.Jednim potezom.I cigani pjevali o tome.Ptice nisu.Nisu vidjele šta se desilo.Bila sezona parenja.Letjelo perje na sve strane.

Jednom ti neko od konzilija natakario Lucu sekretaricu onog Julija Wolfa što je drmo supom. Nije htio ali moro.Tako priča po čaršijii legla. A jope’ šta mi znamo . Mere bit da se nešto malo drugačije desilo. Vole ovi čaršijci ponekad olajavati mahalaše. Danas bi se to reklo dezinformisati cjelokupno javno mnijenje. I mi žurnalističkih  konja za trku imamo .

Srela ga Lica slučajno u gradu,nije ga poznavala. (Aha , kako ne!) Baš je nešto gadno zasvrbilo. Nije da svrbi, gori ko planina poslije takar vulkana . Gospodična uvijek nacifrana bila.Ide ponosno uzdignute glave a dolje je svrbi toliko ko da ima svrab u petoj fazi.Dođe joj da vrišti.Ali nije svrbež tek tako sam od sebe nasto.Jok.

Kad se Luci neko svidi ona ti svaki dan dvojicu u apsanu šalje dok ne dobije onog pravog.Ima da ga ima ili ima da ga ima,treće nema.Dobra  u svakom pogledu bila,a kažu  voljela  anamo ono i te kako voljela? Krvnički.Tako je narod olajavo , možda i dezinformiro . Ća mu ga mi znan.

Nećemo detaljisati :ali tu je i perje i kože letjela.Niti sebe ni ikog nije štedjela.Znalo je tu i oguljenih glava pasti.Ni Mujin majmun to ne bi bolje izveo.Zato ona u apsane slala sve,ali ni jednog od kolegija.Nikad ljubomorna nije bila.Znala šta se u gradu radi.

Konzilij joj simpatičan bio osim onog što se podrugivo.Taj joj na živce išao.Ona taman da zajauče ono joj mamo mamice; kad neki strašni lav joj zaurliče među ušima.I prekinu je u po posla.Dala da se stvar ispita.

Kraj I dijela.

– IX Epizoda Peti dio

Završna besjeda

Dobro smo prošli , sreća da tih godina ljeti nisu pali veliki snjegovi

Onomad po zdogovoru,negdje malo prije akšama, a poslije nogatransa sa maksilofacijalne hirurgije , igrom slučaja , u njegovoj bašći , sretosmo Lenjeg , u hladu jasmina sa nogama u velikoj kadi . Kasnije će se ispostaviti da to nije bio hlad jasmina , nego tako upisano da se udovolji poetici . U insanskoj kupalici bješe preko  nekoliko gajbi piva, jedna pletara brlje i dva , tri bocuna kurvoazijea . Šlaufom ih metodično , lijeno i mazno zalijeva ko najljepše đule. Ko da očekuje neke nepozvane goste?

Iako je kod njega bio hlad jorgovana , umjesto jasmina , ne znamo kako i zašto,ali prva žena mu se zaista zvala Emina , a po porijeklu je lako u miraz mogla  pored ibrika donijeti bar jedan džugum. Jedino nikad nije stajala u hladu,više je lepršala po mahali, od kone do kone. A ako bi se zatekla u hladu onda bi i zalegla.

Čula da hećimi , za zdravlje , ten i duševni mir ženama preporučuju što više širiti noge u ležećem stavu. E sada ona nije načisto bila da li su dali jasne upute kako , gdje, kad , kao ni pojedinačnu  ili višeslojnu patologiju i socijalizaciju širenja nogu . U svojoj cvrkutavoj  glavici skontala , da je svaka žene dužna odrediti te formalnosti po vlastitom poetskom , moralnom i fizičkom diskursu.

Po običaju klipača pred Lenjim!Dugačka slamčica haman na metar i po nadoštiklana iz boce viri . Mrsko  mu tegariti bocun do žvalja. Ništa neobično , mislimo mi. Ko će na ovom zvizdanu dizati bilo šta teže od čačkalice. Za Lenjog je i to jazuk. Preteško.

Progovori , a mi se zablenusmo ko junfer u golu čeljadeticu , nije njegovo da govori od kako je prohodo . Progovorio prvi put u sedmoj godini i reko:

– Ja gladan.

I ponovo zašutio. valjda ga od tada na vrijeme dojkili i hranili. Iz bešike se dizo samo radi higijenskih potreba . A kad je staso za ono za što svaki normalan insan stasa , ni tada se on nije dizo . Devedeset devet posto njega, ako ćemo istinu govoriti. Žene ga učile da nema potrebe so tim. Šta će mu taj belaj kada svako malo mora zaleć i pomoći ženama da šire noge u zdravstvene  i humanitarne svrhe , a i radi tena. Što no bi rekli , bježale od sociopatije , verba opscene i sličnih aferima.

Sada ko iz topa odape:

-Znajte da ste dobro prošli ; frajeri mrtvi!

-Znamo ,kako ne znamo, ha smo se rodili i to u mahali .

-Ma ne to blečci , nego eto sve nešto danima dumam i ibretim se,kako je na dunjaluku sve do savršenstva sređeno.

-Šta to?

-Skonto sam zašto snijeg ne pada ljeti .

-Mora da si nešto ,bezbeli , pametno skonto.

-Normalno da je pametno. Šta čojk u hladu jorgovana , bez lista jasmina , čija se žena zove Emina, a udala se sa ibrikom i džugumom u ruci, duška u kadi , oko njega klipače i đenetske blagodeti , mere skontat nego pamet.

– Ne baljezgaj već iskantaj!!

-Ma ,  ne znam kako ću, stid me .

-Hajd nemoj se prenemagati ko magare u ćenifi ili junferica kad se treći put udaje. Kada je tebe bilo ičega stid ,osim nešto radit.

-E u tome grmu leži sova.

-Daj ne beri kvake,niko nije pomeno rad i ne baljezgaj nego zbori.

-Koji bi hajvan po ovom zvizdanu čistio snijeg?

-I to je po tebi razlog što ljeti ne pada snijeg.

-Ja vala, vela havle vela kuvetile, ja koji bi drugi bio.

-Nisu ti sve na broju.

-Normalno da nisu. Sluđen sam. , jer moram misliti , a to baš i nije u opisu ležećeg garda . Eto ,kažu ,tamo gdje su najveći zivzdani , čojk može vjenčat više hanuma. A tamo gdje je vječni led nude ti vlastitu ženu za  takar , oliti zagrijavanje. Nikako nije pravo. Ne anlajišem. Valjada im zvizdan ili led ispio mozak . Ja sve gledam , kako mi se valja kutarisat ove jedne jedine.

-Daj ne budalesaj. Nije Emina baš toliko loša.

-Ne kažem, ali uvijek ima bolja. Eto recimo…

-Koja ti je bolja , crko dabogda  ćafirska  crkotino jedna … – odnekud zabrunda Eminin cvrkutavi glas.

-Oklen bona ti? Ja mislio ti još razmjenjuješ recepte sa konama. Nije još vakat akšamu. Niste sve odsutne kone po receptima protabirile.

-Šta te briga oklen ja.Nego kojom bi to , majke ti, mene mjenjo.

-Nikojom . Ne bi te bona mjenjo ni za četiri hamamske djevice, čak da svaka po dva ibrika i džuguma u ruci nosi.

-Jesi mi plaho pametan. Otkad to u haremu ima djevica.

-Pa zato kažem. Ne bih te ni za jednu  ,a kamoli za sve četiri mjenjo.

-A zašto ne bi , šta im fali?

-Ko bi mi bona čistio snijeg iz avlije ,ako se slučajno potrefi da snijeg zapada ljeti, po najvećem zvizdanu. A bome i sa krova.

-Ma , ti si moje jedno veliko pametno srce.Znala sam ja za koji sam se kapacitet udala. Odok na još jednu turu recepata ili heklanja. Ne znam šta je sad na redu u našem mahalskom kružoku. Čuvaj mi se. Nemoj da bi gdje mrdno ili nešto teško podigo! Načisto bi se naopako devranisala i mlatnula te pogan metlom po ćelenki..

-A ako zapada snijeg?

-Ne brini se eto mene , ponijela sam pogan metlu , očas ću doljećet.

I ode Emina, možda odleti, šta ga mi znamo, mahaluše mogu sve ; ne reče nam ni mu, ni hu, ko da smo njenog Lenjeg lanjski snijeg.

Kada zvekir zazveči, što je biljeg da je Emina zaždila, Lenji, osvrčući se na sve strane iz potiha , bojažljivo progovori:

-A ja bi jope’ volio da ponekad veliki snjegovi zapadaju kad je najveći zvizdan.

-Zašto konju jedan konjski? – ne mogaše više da oćuti Mojsije.

-Znaš ga kakav je ,šta se ljutiš. I baš si blesav , sada će nas sve u belaj uvaliti.- ubacuje se Deba.

-Hajd reci mi ti, ondak ,kad si tako mozgali.

-Pa reko nam je, zar nije. Vidiš ako padne snijeg po najvećem zindanu ti i ja smo pravo naj…grabusili.

-Hajd ti , nije me briga , a zašto ja?

-Zato što bi ti moro skidat snijeg sa krova i iz avlije.

-A ti ne bi?

-Normalno da ne bih.

-A zašto ne bi?

-Platio bih hamala .

-Ta ti valja. A zašto i ja ne bih mogao platiti hamala.

-Normalno , jednostavno ne bi.

-Kod tebe sve nešto jednostavno i normalno.

– I jeste. A i ti znaš da od tvog hamala nema ništa.

-Ma znam , samo srcu odušku dajem.

-A zašto ne bi mogo platiti hamala .Ako nemaš penezi možemo ti mi posuditi.- pravi se nevješt Dobri.

-Ma nije to imam cekina.

-Ma nemojte čojka na muke pristavljati. Đe će se čojk na krov sa ramunjik penjati. Može se otkliznuti i vrat slomiti. Zalud osta harmonika pusta. Nije lud.- Lenji je zabrinut za svog horovođu.

-Šuti konju konjski i ko je reko da ću se ja penjati sa harmonikom  i čistiti snijeg.

-Zlata .- Sva trojica horski.

-Jes vala , tu ste pravo potrefili. Van taka je u svemu , ali cicija je što se penezi tiče , ni prazan frižider joj nije ravan.  Što će hamala plaćat kad ima mene?

Lenji će:

-Ko da je čifutkinja!

Deba će:

-Ma nije , subotarka je.

Baška baša ih ispravlja:

-Nemojte tako , Jevrejka je iz dobre kuće i u pravu je. Mojsiju ništa ne bi bilo da se malo popne na krov i protegne papke . Ne mora harmoniku prtiti sa sobom. A ako se strmekne ,ko mu kriv što je moro slušat ženu.

Deba će:

-E ta ti valja , ako hekne sa krova, neće biti velike štete, barem će harmonika ostat čitava.

Lenji se zamislio:

-Zlata bi je garant prodala.

-Da plati Mojsijevu dženazu?

-Nije luda. Što će plaćat pogreb . Mere ga u kakav jendek heknuti, a ima i veza u La benevolenciji.

-Ja, imaš pravo, ima i u Dobrotvoru i Merhametu.

-Ma bistra je Zlata. Od svih bi uzela ukopninu , možda i od komunista.

-Ma šta to baljezgate mazgovi jedni. Vi to ko biva mene riješiste i sprcaste me u kabur mezar i nađoste pare za moje preseljenje na ahiret. Neće biti velike štete , jel’? E , ta vam baš po jaranski valja.

-Ma nismo mi krivi, ne griješi nam dušu,nego je sve zakuhala tvoja Zlata .

-Zašto bi me se ona kutarisala ?

-A šta misliš ko će te sahraniti kad otegneš papke?

-Odakle vam ta ideja da ću riknuti ako ateriram s krova?

-Možda neš riknuti, možda neš crknuti, a ako budeš čistio snijeg, koji ljeti zapada po najvećem zvizdanu, garant si obro bostan. Rokneš odozgo ko ptica bez krila i zabatrgaš batacima .

-Kako znaš?

-Reko ti Lenji , a i ne znaš bez harmonike ravnotežu držat.

-Pa onda se neću penjat bez harmonike.

-Aha.

-Zašto aha?

-Taj film ne bi gledo te prilike .

-Nego koji ?

-Ni jedan. Ja čuo kad neko jal rikne,jal crkne nema više filmova.

-A ako krepam?

-E baš si pametan. Što bi krepaština imala privilegiju?

-Ma krepaština mi nekako tugaljiva.Ja bih svakom krepanom, odredio da ima pravo gore  sa sobom ponijeti barem  jedan portabl tv. – rezonuje Deba .

-Ko da tebe neko pita za take stvari?

-Ma znam da se ja ne pitam  , al ‘ zato bih ,uinad , svakom meitu  uvalio po jedan portabl tv, Ne mora ga nositi,samo neka ga kupi.

-Od kada si postao tako merhametli?

-Ma nisam merhametli ,nego mi Frka uvalila par tisuća portabl tv da ih tušnem.

Mojsije zavapi:

-Dajte ljudi prestanite više ,još će nas snijeg u sred ljeta odvesti u Saharu.

-Eto , vidiš Dobri , da je istina sve što Lenji skonta, čim to i Mojsije zna!

-Šta ja to znam konji konjski?

– Lenji skonto, ha veliki snjegovi kod nas ljeti ,za najvećeg zvizdana zapadaju, idemo u Saharu sladoled tušiti.

-Ko to mi?

-Ti ,Lenji i ja.

-A Baška baŠa , zašto on ne ide?

-Ne znam, Lenji kaže kvario bi nam prosjek IQ.

-A šta ti je to?

-Oklen ja znam, možda je i to Lenji u čarobnoj nepameti smislio?

-Ne moraš objašnjavati.Mora da je nešto popametno, ko i uvijek.

-Jašta nego je pametno.Da nije pametno morali bi i Dobrog povesti sa sobom.

-A zašto ga ne bi poveli, jaran nam je.

-Baš zato što nam je jaran nećemo ga voditi.

-To nekako nije logično.

-Kako nije logično?Ako njega povedemo nećemo ništa zaraditi od prodaje sladoleda.

-Kako znate?

-Duga priča,merel drugi put?

-More, ko ga šljivi ,ko mu je kriv kad može da nam zakoči prodaju sladoleda u Sahari.

-A Oma i Herco što njih ne bi poveli , da nam malo hamale. 

-Hercu bi herc načisto strefio ha bi kešinu u pijesak  zarovio . A Oma bi od pjeska mislio da su mu očale zamagljene ili da mu se pojačala dioptrija plus – minus 10. Stalno bi briso okulare . Obojica bi se iznervirali i osafunjali , pa bi se baidisani  naklatili na sladoled. Nikakve fajde od njih.

-A jel znate gdje će te prodavati sladoled?

-Dabome da znamo!

-Pa gdje?

-Pa rekoh ti u Sahari.

-Ma ne to konju ,nego na kom mjestu konkretno, na kojoj lokaciji konju mahniti?

-Aba zo , što ne kažeš? Pa lokalitetu Sahare ,zar ti nisam ponovio.

-Blento jedan .Evo kod nas, primjerice onaj šiptar Izeti što folira da je beg je prodavo košpice na čošku Bjelava, Čakaluše i Đižikovca; možda raskršće niže.A njegov djed Jahići prodavo bozu na lokaciji  Adi ciganliji . Na takvu sam lokaciju mislio. 

-Joj budale žene, oklen u Sahari Džižikovac ,Bjelave ili Čakaluša , a napose Ada ciganlija , u kojoj ćafiri i pogan žive.

-A prodavač košpica, jema li on?

-Nema. Šta će jedan šiptar  koji nije bej raditi u Sahari?

-Pa, prodavati košpice valjda , ili se praviti da je pravnik  ili filozof, a ća ga ja znan?

– Niko nije lud prodavati košpice i islamsku povelju u Sahari. Tamo sve sami muslimani.

-A zašto?

-Izgubio bi se ili bi ga strefila sunčanica, ili bi ga zbog fašističkog krivovjerja koji put , ko komunisti , heknuli  u zindan.

-Znači rikno bi.

-Ne znam , možda bi i krepo ako ga na vrijeme ne nađe Bernandinac , ili bi crko ood vrućine , ako ne bi naletio na naš lokalitet sa sladoledima.

-Oklen ti u sahari  Bernandinci , konju konjcki ;  zar  nisu specijalizovani za planine i snijeg.

-Ako Lenji može prodavati snijeg i sladoled u Sahari , zašto ja ne bi poveo Bernandica sa sobom .

-Zašto bi ga ti poveo sa sobom?

-Zbog burenceta.

-A zašto zbog burenceta?

-U njemu bih krijumčario kurvoazije.

-Nisi normalan.Zašto ne bi kurvoazije sastavio sa sladoledom i poštedio pašče znojave?

-Vidi ba , ta ti je pametna.Nisam se toga sjetio. A opet žao mi paščeta.Šta će on bez burenceta?

-Kupi mu čuturu.

-Misliš neće primjetiti razliku?

-Šta te briga, nemoj mu mjeriti IQ.

-Misliš ako mu ne mjerim ,  neće nam pokvariti pametli prosjek i neće primjetiti razliku između burenceta i čuture?

-Tako nekako, a možda bi se i Baška baŠa ljutio.

-A zašto bi se on ljutio.

-Ne znam, ja to tek tako reda radi kažem.Ko da je mene briga hoće li se on ili bilo ko drugi ljutiti.

Zaista smo dobro   prošli … 

Tih godina nisu zapadali veliki snjegovi, usred ljeta po najvećim zvizdanima…

Niko tih ljeta  nije skidao , ni čistio snjegove , a Mojsiju se nečišćenjem produžio život  . Usud ga pomazio ;  nije se strmeknuo sa krova . A u životu ? Eh ,  to vam ne meremo kasti. Još nemamo notifikaciju višeg suda.

Mere bit da bidne da bi sve bilo drugačije, da su zapadali veliki snjegovi u vrijeme najvećih zindana. Mnogi su zviznuli , jal od zvizdana , jal od vjetrometina , bura i nevera , a poneki je i rikno.

No , tu nije kraj njihovih  snježnih tlapnji usred ljeta , al’ ko će slušati mahnitove kako IQ-raju i turiraju , A zimi se snijeg mogao trpiti . Bio je puno podnošljiviji . Imale se rukavice, čuture , burencad i ašik ljube . Mnogo njih , a poneki i hamale.

A opet , al’ se nekad lijepo živjelo.

Rahatluk , radost , udri brigu na takar ,  a bome bilo je  i mnogo ašik ljuba ,  takarli ljubavi … i rahat od pameti ponajviše .

Štoš mislit kad vlast il svešteno lice misli za tebe.

Oni jašu Mojsije Harmonike baca -IX Epizoda – Treći dio

Doktor u čudu . Semizov pacijent u kolicima sav u zavojima . Ni oči mu se ne vide , samo mu kateter iz bubrega tekučinu fata.

-Doktore Semize ako znate da ima papiloma lingve kad su mu usta zavijena.

-Šta ja znam . Ja sam sa abdominalne hirurgije . Meni ga milicija butum krvavog i razbijenog donijela i rekla da se u tišini pobrinem za medicinski problem. Piša krv iz bubrega.

-Pa kakve to veze ime sa maksilo facijale?

-Ne znam . Drotovi rekoše vodi ga da vadi taj prokleti papilome linge , zbog njega mu bubrege odvalismo.

-Pa što ga nisu direkt meni doveli?-

Ne poznaju te i ne vjeruju ti. Ti bi ih olajavo da su mu bubrege odvalili i dovoli da ga ti liječiš od papiloma.

.-A tebi ko vjeruju?

-Nije da mi vjeruju. ucjenju me . Znaju da ponekad znam nekog operisati na tuđu knjižicu . a i ovom sam operisao slijepo crijevo , na knjižicu onog Muste , a njemu nisam uspio spasiti život , jer mu nisam operisao slijepo crijevo , jer u papirima stoji da sam mu ja operiso slijepo crijevo. I umro je ne od cirozr , već od zatajenja bubraga . A i ovome će bubrezi zatajiti ako i dalje bude kod drotova insistirao na papiloma lingve.

-Polako , ohani malo . kakve veze imaju bubrezi , ovih metre zavoja i papilome lingve.

-Pa to je lako objasniti. Ti ga jutros nisi htio primiti , čak ni dao da objasni da ima papila lingve. On dito u SUP i pokaže glavnom inspektoru jezik i kaže papi – loma. Glavni inspektor pozove dva pendrekađa za svjedoke i pita ga :

-Ha , šta kažeš?

-Jadnik pokazuje na jezik i kaže papi – loma.

Komanda uredujte . Fljas jedan , fljas drugi , fljas treći i fljas još hebet ljasli pednreka. Sve po bubrezima . Ono nema korpus delikti.

Ovi se smije ko konj , pokazuje na jezik i samo ponavlja :

-Papi loma.

Pitaju pendrekaši :

-Jel ti dosta? Hoš udunut ! Čuj molim te da ga papimo malo.

-On nije uduno , oni nisu prestajali fljasati. Čojk načisto poplavio i prokrvario . Kako nije radio i nije imao zdravstvene knjižiceI , eto njih kod u bolnicu i drito kod mene. Ja kod koga će , jedini ja bez i na tuđe knjižice lijećio mahalaše . I evo mene do tebe . Nije za abdomalnu. Bubrezi sređeni , zavoji stavljeni da ga niko ne prepozna i ne zna gdje ga je murija poslala. A i meni stalno ponavlja papi malo. Da imam pendrek i ja bi ga fljasno. Razmišljo sam da mu malo jezik recnem, skalpelom, ali facijala nije moj domen.

-Znači ja mu moram jezik recnut.

-Aha , papi loma i tebi.

Tako se i Deba uvalio na maksilofacijalnu kliniku. i nije mu ovi dotur recno jezik , jer su ga poslije serije papiloma poslali uveliko bila u modi. A maksilofacijalac poleo budan sanjati papilome lingve i svima govorio papiloma. I kome smio i kome nije smio.

Deba konta , bolje da ga je taj jado primio i nako desetak dana pustio bez operacije . Kao čudesno ozdravljenje posredstvom vidjelice iz Međugorja.

I tako na maksilofacijali ostali samo primarijus dokror Vranić i doktor Deba .i bjelavski konzilij .Primarijus operiso hitne maksilofacijalne slučajeve papiloma lingve među njima i Dobrog . Ni jedan drugi mahalaš nije operisan , jer su bili stručni konsultanti svih sestara i doktorica. Naravno i bodigard totalitaris.

Kada su im počeli prijetiti lobotomijom svi se redom počeli oporavljati. Čudesni oporavci , dan za danom . Čitavo se Međugorje ibretilo i slavilo vidjelicu Mirjanu Dragičević .Ona predvijedla čidesne opravke i nestanke čitav serijal papi – loma pošasti koji je strefio maksilofacijalnu hirurgiju .

Vidjelica Mirjana se poslije udala i od love i love koju je pokupila za epp viđenja , otvorala firme mužu Marku Soldu i kćeri Veroniki . Nije predvidjela da će joj bližnji biti na udaru zakona. Uostalom nije morala. Ipak je njeno vidjelištvo uske specijalizacije , samo za potrebe međugorskog biznisa. Svakog 18 marta na njen rođendan . Valjda radi čestitanja rođendana biva naručena za viđenje. Vrlo precizno , ko švajcarski sat. Tog dana 18. ožujka svake , godine u toliko i toliko sati.

A Deba .. e pa to ćemo ostat dužni za iskantat . Šta je operiro na maksilofacijalnoj hirurgij , ne saznaste . Ako ste imalo IQ-rabilni skontaćete. Uglavnom zaliječio rane, skino zavoje vrno se kući i oženio. Njegova žena nikad nije imala papiloma lingve. Koliko mi znamo. No , Debi se nikad ne zna.

A ostali mahalaši. Ostali petnaest dana o trošku države na odmoru i pomogli kliniku kako su znali i umjeli.. Joj , ljepote. Ne meremo vam tajne kazivati. trojica su bila oženjena. Ako bi otkrili šta su maksilofacijalnom odmoru radili kao neoženjeni , ne bi bilo fer prema oženjenim. Vaskoliki dunjaluk bi pomislio da se konzilij kao i uvijek prije igrao đardina , akšamluka , branja cvijeća i tako toga.

Jedino će biti zabilježena tužna epizoda sa Hercom i jedna nježna i ne baš vesela epizoda sa Lucom i Dobrim.

Baš u to doba mu nje išlo sa Jelom jelom Jelenom , već mu išlo ono dvoje se nađu pa se poslije ne nađu. Poslije spontanog abortusa u kasnom šestom mjesecu trudnoće Lela Jela jelena nije sebi dolazila. Nije joj ni Heco mogao bol utišati. Pozvala je sestra u nje mčaku na mejs3ec dva da dođe . ostala je više od pola godine i nije sebi dolazila .

Herco muški krio svoju bol. I on se počeo gubiti. Nemaju lijeka , Boli ih , a nisu zajedno. Niko ne krivi nikoga . Desilo se . Poledica i nespretno okliznuće dvadesetak metara prije kućnog praga . Razmišljajući šta se desilo razveli su se.

Godinu dana poslije oženio jednu medicinsku radnicu sa maksilofacijale.. Srve mu počelo trunuti od samoće .Na svadbu nikoga nije pozvo , jer mu niko ne bi došo.

A Dobri i Luce? Ona je radila na maksilofacijali , a da to ni Dobri niti bilo ko od konzilija nije znao. Dobri je stvarno fasovao i operisao papiloma linquae.

A to što su mahalaši skontali da nešto muti i poletili da mu se prihevtaju u maksilofacijalnim putešesvijama nikome živom se nije moglo objasniti da je bilo slučajno; što bi pametniji rekli koincidencija.

Jedno veče Dobri je vidio anđeosku sablast kojoj nije smio nikad više prići. Na vratima doktorske sobe bila je Luce. Zaredila se , imala je …

Ma , bila je glavna sestra na maksilofacijali. I niko ništa više od njega nije mogao saznati . Čak ga drugari nisu viđali na klinici. Mislili su da je izašao , a da im se nije javio . Poslije su izgubili entuzijazam , jer bez Dobričine smirenosti i sjete ništa nije bilo isto . I to je sve.

Poslije Ome , Herco je bio drugi mahalaš koji se počeo povlačiti iz konzilija. Ostadoše njih peterica. No , prelijepi život ide dalje , sluteći vrijeme stampeda .

Oni jašu Mojsije harmonike baca – IX epizoda / Drugi dio

Jednom , neko od konzilija natakario Lucu sekretaricu onog Julija Wolfa što je drmo supom. Nije htio ali moro. Srela ga Lica, slučajno u gradu,nije ga poznavala.Baš je nešto gadno zasvrbilo.Nije da svrbi, gori ko planine poslije kavazove dove.Gospođa uvijek nacifrana bila.Ide ponosno uzdignute glave a dolje je svrbi toliko ko da ima svrab u petoj fazi.Dođe joj da vrišti.Ali nije svrbež tek tako sam od sebe nasto.Jok.

Kad se Luci neko svidi ona ti svaki dan dvojicu u apsanu šalje dok ne dobije onog pravog.Ima da ga ima ili ima da ga ima,treće nema.Dobra bila u svakom pogledu bila,a volila i anamo ono i te kako voljela?Krvnički.Tako je narod olajavo.

Nećemo detalje :ali tu je i perje i kože letjela.Ni sebe ni ikog nije štedjela.Znalo je tu i oguljenih glava pasti.Ni Mujin majmun to ne bi bolje izveo.Zato ona u apsane slala sve,ali ni jednog od kolegija.Nikad ljubomorna nije bila.Znala šta se u gradu radi.Osim onog što se podrugivo.Taj joj na živce išao.Ona taman da zajauče ono joj mamo mamice; kad neki strašni lav joj zaurliče među ušima.I prekinu je u po posla.dala da se stvar ispita.

Imala moć u supu,haman   ko Wolf.Ako bi se neki jado,levat ili hablečina zaletio i osladio, a ne odradio kao Mujo kraljicu ,nije mu gino pržun.Izbirljia bila ko kraljica.Ako izgledom i stasom nije za garde nije dobar ni za Lucu.Od 15 do 90 dana zavisno od nezasluga.

Međutim isto tako kažu da se niko nije mogo pohvaliti da je povalio.Nije to zbog nekog straha ili đentlemenluka,već jednostavni nisu kružile priče.Tu je nešto bilo sumnjivo.Sa jedne strane se taslačiu ko kuja u tjeranju,sa druge   je niko tako.

Vidio Deba Lucu.Znao je otprije,vidio joj noge kako su  od zore do podneva izlazila iz onog malešnog auta.Duša mu zatitrala od pomisli na tu ljepotu.Nije se podrigno, nego uzdahno,nježno,čeznutljivo,hajvanski zablenuto.

Čuj,moliću vas lijepo;Deba zaboravio na podrigivanje.Kad je došo kući,podrigno  se deba sa Bjelava :

-Nije ti neka kazna Luco.

Pet u cugu rikno i predevero;da ga ona čuje.Nije ga dopalo ono što se nado.Dopalo ga ono čega se nije nado.

Njoj uopšte nije bitno što se to o njoj pričalo i  pručulo.Ima levata i ljubavnika.Levati misle da mogu, pa nagraišu.Ljubavnici znaju da mogu  čak i više nego što mogu,:takare i ginu i čast ne daju,ako treba i ponovo,ali u zatvor ne idu.Pametna Luca bila imala pet anterija.Joj ljudi moji ne zna se koja je krcatija i koja se više biba.

Samo opet niko ne zna kako anterije izgledaju.Čak ni zaprisegnute tračaruše,sufijke i sihiraste hodže..

U  momentu onog svrbeža ,prolazio pored nje onaj od konzilija.Ovdje usud nema nikakvu ulogu.Usud uvijek djeluje kad svrbež mine ili ne mine.

Ona lagano vrisnu : Upomoć.

Kad Luca vrisne ,to nije glas, to je Maršalovo pojačanje od 220 w.

Plavac doleti. Drot se za šapku se jednom rukom drži,a drugom za pendrek. Gdje gori.Ona ga opauči,gdje će gospođa nasred ulice drotu blentavom govoriti gdje gori.Ne bi on to shvatio.Vodi onog u apsanu.Reko Wolf da ga ja ispitam.Nasamo;ima neke povjerljive informacije,niko ne smije čuti.

No,to je zapisano u jednoj drugoj bajci,pa ćemo pustiti da ona o tome priča.

Mi ćemo samo kraj penijeti,jer smo čuli da ima ljudi da prvo čitaju kraj neke priče,pa onda počnu od početka.Pametni ljudi.Kako ćeš neupućen čitati šta će se desiti?

Čuše Lucu kako zajauka : Joj, mamo mamice.

Nikad se iz grudi ženske visoko rangirane drotovske sekretarice  nije prolomio takav krik bola i očaja.

Izlazi Luca,obučena ko prava žbirica.

Crni lakovani kožni đački kačket,nalik kapetanskoj, ispod koga viri plamena oblajhana kosa.Bakam lice,duge zasjenjene oči i rubinove usne stišavaju reflektorski osmijeh od uha do uha.

Crni kožni mantil ne baš po pravilu službe.Nešto je  kraći,strukiraniji i utegnutiji.

Kraći da istakne noge što se iz ramena rađaju i u mrežastim crnim najlonkama blješte tako da se tamne naočale moraju nabaciti i oči od ljepote zaštititi.

Utegnutiji da se jedre,okrugle bista grudi na razlete i gledaoca ne ošamute,raspamete i obeznane.

Strukiranija i diskretno izvezena tamnijim i svjetlijim nijansama crne svile da podsjeti  dunjaluk da je to njena crna, udovička anterija.Jer prava žena umire pjevajući sa osmjehom na licu kada srce ili medne usne na ljiljan nabija.To poručuje ona knjiga o pticama,ne mi.

U toj ili nekom drugo kita'bu o pticama još piše i da ima njaka druga ptica koja se ubija ,ali se ni na šta ne nabija dok umire.Ubija se da bi se jopet rodila i ponovo na nešto nabijala..Eto šta ti je nauka skontala.Neka se nabija da bi umrla,druga se opet ne nabija,pa umire dabi se rodila da se nabija.

Ne može ćovjek ništa uhavizati.Joj ludih ptica ili još luđe nauke.Samo bi se nabijali.Aman ko Luca i ubačeni elemenat.Ali oni pametni ; oni se nabijaju i izdišu,ali ne umiru.Nisu ahmaci ,mrijeti dok se nabijaju.Ako ih prekine srce ,prekine.Tu se ne može ništa učiniti,samo pomisliti : i od ljepote se može mrijeti i  onda spokojno riknuti.

Reče  jednom Mojsije  prijateljski nastrojenom ,ali stvarno obrazovanom i  pametnom policajcu,onom Esi mrakoviću skoro pa naša raja:

-Jebo te bjeloglavi sup.Mislio se izvući na lešinare.

Čovjek sa zvijezdom na ramenu puko od šege, pa otišao.

Deba zino i  zamislio se.Nikako ne može da ufrštulji i čemu je fol.Morao  je to on lično ispitati.Zna ,bez muke nema nauke. Prišo nekom drugom drotu i podrigno se:

-Jebote crnoglavi SUP.

Uvijek mislio orginalnost prije svega.Drot puko od šege.Kad se presto  smijati , za pendrek,dvije tri vaspitne,onako drotovski,krvnički po bubrezina, pa u Debu u  bajbokanu.

Osta Deba petnaest dana u Centralnom.Nikome se nije javlja.Pomalo pišucko krv.Nije stigo da se ikom javi ,čitavo vrijeme konto gdje je pogriješio.Skonto.

Izašo iz centralnog i onom drotu pravo u stanicu i sa vrata se dere:

– Jebo te bjeloglavi sup.

Drot se razvali od šege.Deba taman da bude zadovoljan   sobom,a drot palicu u ruku i hek , onako krvnički,drotovski po beubrezima,sada tri četiri puta.

Deba novu rundu,petnaest dana.Promokrio Deba krv ,ko da se olovkom ponovo počeo u nos spucavati. Prođe mjesec niko ne zna gdje je.On se nikom ne javlja,konta gdje sada pogriješio. Nije mogao dokučiti.

Izađe on iz centrale,menstruacija ne prestaje.Jest manje je obilna i manje ga bubrezi bole,ali ne popušta ni bol ni krv. Debu nikad ništa nije moglo zaustaviti.Kad on nešto nanieti tako mora biti.Opet pravac kod onog drota i pomirljivo će:

-Reci mi jaro,matere ti žive gdje sam pogriješio.Ajd’ prvi put razumijem.Ja htio orginalan i niti različit od Mojsija .Drugi put sam od riječi do riječi sve isto ko Mojsije kazo;a ti  mene opet hek,još jače nego prvi put,pa opet u centralni.

-Kao prvo ,  nisam ti ja jaro. Ja sam drug ili organ,kako ti volja.Kao drugo,nisi oni akcenat stavljo gdje treba, to garant,kao treće nisam te vaspitavao zbog toga,nego zbog tvoga podrigivanja.Čitav grad vaskoliki SUP noću zove i budi zbog tvog hrkanja i podrigivanja , čak i kada spavaš.  Ne može se čestiti policajac na dežuri pošteno naspavat. Pala odozgo direktiva,ženskog je roda,prvi put kad nešto policajcu zucneš,makar to samo „a“  bilo, hek vaspitna dva tri puta,pa u bajbok.A ako šta opet porogovoriš postupak ponoviti,koji degenek pride dodati.

Pa se razvali od šege ,pa hek pet šest puta po bubrezima.Deba se bio mnogo razgovorio.Ovaj put je dobro prošo.Nisu ga odveli u centralni nego u bolnicu,osto tri mjeseca.Izvadili mu slijepo crijevo na zdravo.Morali drotovi zabašurit krvave bubrege.

Deba tada bio punoljetan, a nije radio i morao od Muste pjane sa Višnjika posuditi knjižicu. Ovaj dobar i uvijek pijan čovjek bio,knjižica mu nikad nije trebala.Jebo knjižicu kad imaš brlju .Doktori su „ibretili“ kako četrdesetogodišnjak“ izleda ko dvadesetogodišnjak,a Debi drago što tako dobro izgleda i ponosno pogladi bubrege . I normalno vrisnu  . Zaboravio da su bolni .

Jeste da je glavnog doktora Semiza poznavo. Svi ga mi znali.Živio u Derebentu aman do Himzarine, a i rod rođeni mu bio.

Himzarina je spoj sa ulicama Čapajevom, Jelene Vitas , Romana Petrovića i Sumbul Avde pravila.U tim  ulicama konzilij živio i iz njih na jahanje kretao.

Pet se ulice na jednom mjestu spajale.Pravi mali trg. Kažu , još samo  je'na mahala u gradu ima taki spoj. Obišli sve mahale i čitav grad , i   ne neđosmo je. Zaboravili da je Latinska ćuprija  naka cesta , koja spaja dvije ceste ili dva kraja jednog puta. I zamislite nalazi se u Latinluku i to sa desne strane , a na početku Bistrika. I most ičetiri džade.

Puco prsluk Semizu za Debu. Mogo bi ovaj dvaput riknut što bi mu on otfikario crvuljak na tuđi papir.Milicija mu naredila; fikari nepotrebni crvuljak.Bojala se da se krvavi bubrezi ne otkriju.

Nedugo zatim Mustu napalo slijepo crijevo.Semiz ga nije htio otvarati zato što je u papirima pisalo :Crvuljak otfikaren,to znači da Musto nema slijepo crijevo.Znao  Semiz i Mustu i Debu,ali htio malo takariti Mustu i uplašiti Debu zbog mućke .

Musto nije mogao dočekati kraj šale i od upale bubrega rikno.Njegov crvuljak Debi operisali,krvavi Debini bubrezi njemu dohakali. Nikom ništa.Jadni Musto nije imao protekcije kod drotova ko Deba.Njemu poetičnije bilo umrijeti od tuđih  bubrega ,nego od ciroze vlastite jetre.

Deba pameti poslije bolnice došo ,ali se  nije   promjenio.Podrugivo se sada za pet šest slonova  i sedam osam lavova obadjedne,ali nikad više ni jedne pred drotovima nije progovorio.Znao je da ga čekaju , pa instikte izoštrio.Kupio tamne naočale bez dioptrije i na njih  retrovizore ugradio. Sve misli da sa njima pametnije djeluje.Vidjeli ga šminkeri,pomislili neka nova moda i odjednom vas cijeli grad pun šminkera sa tamnim naočalama sa retrovizirom. Jedina je razlika bila što su šminkerske naočare  imale veliku dioptriju,pa su se šminkeri sudarali sa svačim,posebice sa banderama.A ruke , oči  i  lice im bile crne ko ćumur. Dušu nisu imali.

Deba ih natakario.Reko im  da je na zapadu  moda ako zatamniš na garu naočare sa dioptrijom, plus šest i više, i na njih natandariš retrovizore. Retrovizori daju široki i svestrani fokus misli,a dioptrija prodiranje u bit problema bez pogleda na spoljni svijet, i povratnog upliva .

Tog ljeta se Mojsije nešto ljutno na drotove; i zbog Zlate odmurijao petnaest dana.

Nije ni zbog Zlate nego, zbog konzilija.Tako se on opravdavo.Oni svako malo u zatvor.Njemu se čini u inat njemu.Vazda zaglavinjaju kada njega nema. I na uštrb njega , bez njega poberu svu slavu .

Uvijek  Lenji ,Herco i Deba. a na kraju i Dobrog , ni kriva ni dužna Luca spengala. Omu nisu dirali zbog đozluka plus minus deset ,a imo pronicljiv i urokljiv pogled.   Do  Baška Baše nisu mogli doći . Uvijek im nekako migoljio .   Vazda imo pune ruke posla ili šta li već ,pa im tada nije pravio društvo. Raspušćenica pun grad i samica pun grad . Trebalo je sve to osvojiti i podmiriti. Blentovija skontala da mu je to osnovni životni cilj. E,vala,jes mu neki nijet!

Mojsije se čudio sebi.Ja vidjelac pravi, a blentovije ne mogu prokužiti  i skontat u kakav će se zijan zaletiti. Kad je prvi put posumnjao u sebe,kao da su mu moći oslabile.

Ovako je to počelo.

Prvi put zaglavio Deba isti dan sa njima,ali deset dekika  prije njih i ostao u apsu petanaest dana poslije njih.Ono izašli za par sati.To je ono kad su jahali konje.

Nije ni konje nikad jahao sa njima,ni za njima ,ni ispred ,ni pored njih, jebo ih pas. To mu najmilija i najsočnija psovka bila.Druge nije imo.Osim jednom kada je opsovao. Jebo vam pas…

Nije sa njima ni lavove vodio na pišanje.To je ono kad su njih  četvorica drugi put otišli u zatvor.Deba opet osto petnaest dana ,a njih trojicu jopet pustiše nakon dva tri sata.

Valja sva  to  ispričati,malo poslije, Mojsije u redu čeka,a naoštrio se.

Nije se ni ligurama niz bob stazu spuščo sa njima.To je ono kad su oni treći put otišli u zatvor. Deba ostao zna se koliko vremena,a oni izašli poslije uobičajenog vremena , nakon sahat ili dva na svježi zrak. .

Ovo se još nije dogodilo,ali on zna da će se dogoditi,jedan kroz jedan.On već vidi njih četvoricu kako se spuštaju ligurama sa nekim ženskinjama, Diđži i-midži prije,pa điđi-miđi u i niz bob stazu poslije ..

I ovo ćemo ispričati kada bude vakat.I zna isto tako jedan na jedan;trojica će izaći ,a onaj konj jedan što nikad neće pameti doći , će opet petnaest dana u centralnom guliti.

Puco Mojsiju prsluk i za konje,i lavove i ligure i za zatvor.Nije ga briga ni koliko za rahmetli komarca što na slonicu kidiše. Bolan ,te ti apsane slijedile poslije sedmodnevnih điđi-miđi parti. E to ga je boljelo . Oni takare , pa u muriju . a on niti takari , nit ga murija apsi.

Konzilij poprimio moto od Sarajevskih Cigana:

-Nema fešte doli  džidži-midži takara od sedam dana.

Anterije još nisu bile bile prošlost,ali su se oni sve više udaljavali od nevinosti. One tek ponekad  bljesnu ,kada neka nova ljubav u srce sleti   i prstom upire u one bjeline i snove,što polako prolaze. Tada oni plaču i ljubav vode.Ove neke nove ženske se čude ,ali im ne smeta, jer dobijaju šta žele i što više nikad neće  od drugih dobiti.

Nebeski jahači to rade , kao da nikad više anterije neće vidjeti.I ne rade to njima.To oni ljubav vode sa Proljećem, Zlatom,Frkom,Jelom Jelom Jelenom,Malom guzom,Kosom,Hanom, Vesnom ,  Ljiljanom ,Ankicom , Radom , Mirjanom , Borkom , Vlastom ili nekim drugim mirisnim đardinima svoje duše.

Te djevojčice su se rađale da bi njihove ljube,žene bile . Nalikovale su samoj ljubavi, snovima i cvijeću. Koliko mnogo cvijeća ima,koliko tisuće vrsta ih ima.Niko nikad spoznati neće.Koliko boja, mirisa i valera svega toga,još manje je moguće dokučiti.To bi bilo isto kao zvijezdice  i njine sestrice pobrojati. Svaka od tih djevojčica je  jedna prekrasna maglica.Imale su samo jednu jedinu manu. Zov majčinstva. Neka. Tako treba.To je najdivnija i načudesnija mana vođenja ljubavi.

Bog Milosni je žene obdario ljepotom i sjajem da bi im ljubav muževa darovao. I njihovu njima. Nikad niko nije čuo za zov očinstva. Njega, muškarcima majčinstvo neuslovljeno poklanja.

Išlo Debu tih petnaest dana centrale ko halva habalečini i mimo konzilija . I tri mjeseca bolnice .Čudo jedno.

Drugi put u bolnicu ležo kad je Dobri operiso papiloma lingve na maksilofacijali  . Debi neko objasnio da je to neki piklić narasto na jeziku. Piklić ,ali može biti gadan ako se zakofrči i naraste.

Za Dobrim prvo Mojsije. Ne bi više da propusti ni pola , a kamoli čitav takar.Kaže doturima, ima šuhu da ima papilom lingve. Doturi ništa ne vide,ali čuli da je Mojsije prorok ,pa ga prime. Proroci i vidjelice uvijek bili u modi i u korak sa vremenom.

Čuli Deba i Herco da je Dobrom  i Mojsiju  na maksilofacijali krenulo ko budalu baklavice i otišli da ih  zavedu među pacijente.

Našla se ona ista hablečina od dotura koja je Mojsija primila. Herci već tada bol duše iz nosa virila. Prozove ga doktor, ustane Herco  i u ordinaciju. Deba za njim,doktor ga zaustavlja i kaže jedan po jedan. Deba se zavali od smjeha. sliježe ramenima i izlazi. Gleda ga doktor i sam sebi kaže:

-Joj budale,ljudi moji.

To mu  je jedina pametna tog dana bila.

Pita hećim Hercu šta mu je.On odgovara da ima slabo srce i pokazuje nalaze. Ono crno na bijelo dva puta ga hercika strefila. Naglašava da ga svako malo herc strefi, naročito kad Lela Jela Jelena safirli anteriju obuče, ali oguglo i više ne ide radi te sitnice kod dotura.

Pita ga doktor  kakve veze imaju anterija i srce. Nikakve, kaže Herco ali njega srce uvijek hekne, kad vidi  Lelu Jelu Jelenu u safir anteriji.

-Što ona ne promjeni safirli i ne obuče drugu.

-Promjeni ona, ali njega srce onda ne strefi.

-To je dobro .-kaže doktor.

-Nije Leli Jeli Jeleni dobro.

-Kako joj nije dobro?

-Zato što onda nju strefi srce.

-Zbog čega nju strefi srce.

-Zato što mene nije strefilo srce.

Doktor ovo ne može razumjeti pa ga jednostavnije pita:

-Ajde ti meni sve polako ispričaj da je to mogu razumjeti.

Herci drago što on obrazovanijeg od  većme sebe može  nešto naučiti, pa objašnjava, polako i po redu.

-Lela Jela Jelena ti je moja djevojka.Kad joj se primerači, obuče safirli  anteriju i mene srce strefi. I sve je u redu. Ona me sredi . Jes,ja kasnije moram kod hećima,ali šta se može,naviko ja. Ona bi da me poštedi i  ne obuče biserli haljinku i mene srce ne strefi,nego nju srce strefi.  jer me ne može srediti .Kontaš dotur.

Doktor ne konta,ali kaže kontam.Herco zna da ga hablečina ne razumije i nastavlja.

-Nju herc strefio zato što mene nije strefio, eto to je tako jednostavno. A to mu znači da takara ni i onda nju strefi srce. Ne može joj srce bez takara disat. Zato ti ona uvijek obuče safirli anteriju i mene srce uvijek strefi.

Doktor zino ko peš, ulazi Deba bez kucanja i još se baildiše  od smijeha i kaže:

-A dotur, vi'š ne mere ga čovjek ništa skontat.

-Opet ti. Ko si sad pa ti i šta trebaš?

-Niko i ništa mi ne treba, nego poslo me Semiz sa ovom hablečinom da opet  nešto ne zabrlja.

-Pa gdje mu je uputnica.

-Nema je.

-Što je nema ?

-Otkud ja znam, zato me Semiz poslo s njim. Kaže vodi ovu budalu na maksilofacijalu.

-Što nije dao uputnicu?

-Nije ga mogo ništa razumjeti, pa je nije ni dao.

-Vodi ga nazad Semizu da mu da uputnicu.

-Bogami je neću, znaš kakav je Semiz kad poludi ;  eto ti odmah otkaza.

-Gdej radiš?

-Sad nigdje.

-Pa šta ti on može?

-Sve, ima ti taj pamćenje ko  slon i stršljen zajedno , kad god se zaposlim eto ti njegova habera i meni  otkaz. Nikad me niko ništa ne pita i ne kaže . Samo pjaf , lupnu vratiuma  i otkaz.Poslije bi haber stizao i prije nego što bih pomislio da se negdje zaposlim.

Konta dotur ne valja se kačiti se Semizom, nema mira nego mora da pita:

-Semiz je na abdominalnoj, kakve to veze ima sa srcom?

-Nikakve .Poslo ga onaj Solaković sa kardiologije kod Semiza ,jer ne smije da ga operiše,više puta izmasakriro pacijente.Neki umru, a niko ne preživi. Nem ti kod Sole treće.

Ovaj se baš razumije u medicinu konta doktor ,ali ga ipak pita:

-Ovaj tvoj ,neka budala kažeš.

-Nije moj, i ne poznajem ga, ali je lud ko struja.

-Kako znaš?

-Ništa ga ne razumijem , ja samo poslušo Semiza.

-A šta si ti radio kod Semiza?

-Ništa,donio Musti Ominu knjižicu.

-Ko je sad Musto i šta će mu Omina knjižicu?

-Musto je bio naš  mahalski pjano i Semiz ga nije htio operisati, jer je u njegovoj knjižici  pisalo ,da je on lično, Musti operisao slijepo crijevo. A nije, operiso je meni, na Mustinu knjižicu. Znamo to , i Semiz i Musto i ja. Ali se svi pravimo mutavi. Takav vakat. Musti trebala knjižica na kojoj piše da nije operiso crvuljak. Ja knjižicu zdipio Omi. Njemu ne treba, ima đozluke velike dioptrije plus minus deset i neće nikad vidjeti da li ga bole bubrezi ili  mu fali zdravstvena. . I odnio je Semizu  ali uzalud , ni njemu  ni  Musti nije više trebala. Rikno čovjek.

Doktor zove sestru,ona ulazi,on joj pokazujući na Hercu kaže, vodite ovu budalu na peti sprat, papilome lingve i ne dajte mu da priča,sve pretrpite,samo mu ni za živu glavu ne dajte da priča. Pomutiće vam mozičak.

Vidi dotur da se ovde baš ništa neće završiti kako treba,ali mora da pita:

-Dobro,sve je to u radu,ali fali li  tebi nešto  debeli?

-Ništa ,ja sam zdrav ka slon.

-Onda razlaz da te moje oči ne vide.

Vidi  Deba  da se i Herco  uvalio. Uvaliće se i on , u tren skonta rješenje i smije se doktoru u lice. Doktor ga prati na vrata,izgubio strpljenje samo što ga ne gura. Izlaze oni u hodnik.Vidi doktor nekog pacijenta guraju na krevetu,a ovaj nešto očajnički gestikulira.

Deba se još više razavaljuje od šege,ne može da se kontroliše  i valja se po podu čekaonice.

To je Lenji zalego u kauč, četiri hamala ga nose ,a on obadvjema rukama pokazuje na otvorena usta i krklja.

Doktor ga ništa ne razumije,samo odmahnu ruku i kaže peti sprat, papiloma lingva. Sestra nije na svom mjestu.

Doktor konta,  glupača , sigurno joj sada   onaj o safirli anterijama nešto priča i ona ga ona sluša i ništa ne razumije.

Deba ode sa planom u glavi i brzinom u nogama,a doktor sam sebi naglas  kaže.

Luda li dana i još luđih insana,ljudi moji.

Gleda na sat,dvadeset do dva,a on doručkovo nije. A svijet pun hajvana, koji se baš danas došli uvaljivati  na maksilofacijalu sa papilome lingve. On je  u svojoj praksi imo jednu , mere bit dvije  papilome lingve u pet godina, a evo danas pet u dva sata. Nije pet nego četiri, prešo sam se. Smuntali me manijaci, ni sam sebe više ne može razumjeti. Garant će se peti preko štele uvaliti.

Kad evo ti Semiza ,gura kolica i kaže mu:

-Evo ,jedna sasvim obična papiloma lingva i dobro mi ga pripazi. CK i Branko M. i julije Wolf mi dali izričit nalog da ga skrbimo.

/Nastavak slijedi/

Oni jašu a Mojsije harmoniku baca / IX epizoda ( Prvi dio )

Poslije Kosinog usnuća  svi poludjeli . A možda su taki bili  , ali vješto skrivali . Počeli pucati po šavovima . Nekako se u parove na dva tri razbrojs.Ko da sebi nisu mogli oprostiti što ,ljepotu nisu mogli spasiti . Iako su znali , a ko će znati ako oni mahalaši ne znaju :

-Suđeno je ! Od zapisanog ni jedan insan ne mere okuku saviti .

Poremetilo im se i vrijeme . Više nisu znali da li se to dešavalo prije , za vrijeme ili poslije  Kosine smrti . Njena smrt je postala orijentir njihovih jahanja .

Čuo Oma za nečuven ulet Dobrog kod Sirotice . Nije mu bio jasan . Kopkao ga . Čekao prvu povoljnu priliku  da iskuša  Dobrog u nekoj situaciji , u kojoj  će on imati početni udarac , oliti  kontrolu nad situacijom. Nikako da mu se posreći .

Onomad  Dobri  i Oma bili u posjeti ljepoti u bolnici.Kosi iznenada pozlilo.Ništa opasno , kažu hećimi. Kad ono tako kažu nika ne izađe na dobro. Ako kažu nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Ali kad žau nita opasno  ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihevtoa i samo natandaren bude. Riknjavae neminovus poetica garantus.

Na izlasku iz bolnice Oma zaleleka :

-Vidi one žuju,jes’ dobra, poješću joj nešto ko sogan dolmu,samo  se uvali.

Dobri prišao i pita:

-Gospođice,da li vi to mene čekate?Da imam ružu sada bih vam je poklonio za današnji dan, a sebe i buket za uvijek , kaže  Prever.

Borka, tako joj ime bilo ,se slatko nasmijala i poklonila mu sebe taj isti dan  I poslije tog dana i poslije te noći se  nikad  više nisu vidjeli. Bila u posjeti mužu,pa se sutradan vratila kući, na istok. Dobri je bio istinski đentlmen. Nikad je nije potražio. Kada je odlazila rekla mu da je udata.

Da je Deba za to znao rekao bi svoju omiljenu :

-Joj ,blentovije ljudi moji.Šta ima ako je tuđa žena.Ja bih je vala natakario i da tri muža ima.

Kako tri muža ,okle ti to , pitaju ga .

-Kad   ovi vehti   hadumi iz „islamske zajednice“ mogu   šteliti hanefijski šerijat, zašto ja ne bi dao ženama pravo da imaju tri čo'eka.To mu nekako prirodnije izgleda .

To su bila vremena neoprezne mladosti? Ponekad se jednostavno imalo sreće.

Drugi put bili na sahrani jednom komšiji.Neki profesor Simo Počuća,umro mlad ni četeres.Nije loš bio,ali se volio”šaliti”.

Nešto ko :vidi mi novih cipela ili čarapa pa se uhvati za međunožje i podigne pantalone.Ili vidi što se nebo naguzilo,što je jabuka rodila,pa opet za međunožje u dizanje pantala.Jal’,peder,jal'blentovija ,jal’ nedostatak smisla za humor,nismo uhavizali,prerano skino ruke sa međunožja.

Roditelji nas potjerali na sahranu.Mi ne bi.Tada nismo imali respekta prema smrti.Sada imamo.Ne radi nas,već radi tolike mladosti i nevinosti što je pobijena i nestala.

Ali Dobrom se posrećilo.Zato on uvijek govorio:U svakom zlu nekom hrli sreća.

Pas ga jebo,najćešće je to bio on,uvjek bi Mojsije govorio.

Sahrana  gotova.Lenji progovara,još se nije sasvim ulenjio,još se pomalo batrgo.Vala sad bi trebo Simo da ustane i uhvati se za međunožje i kaže,onako šeretski:

„Uh,ljudi moji jes’ me nebo naguzilo.“

Oma povukao Dobrog za ruku i šapće mu:Vidi onu,joj,jes…

Mojsije ga šuta nogom u međunožje i kaže mu šuti ćafire,ni jedne,groblje je,sveto mjesto.

Dobri zastao,oči mu trepere ko farovi na izlasku iz tunela i lebdeći ode.

Oma je opet imao svoj ulet:

-Jesi dobra ko bedevija,da nisam gadljiv pojo bi ti govno k'o sogndolmu.

Uvijek se čudio kako mu ni jednom u životu taj ulet nije uspio.

Njemu to bila glavna šala.Čim vidi žensku,a on svoju uletnu rečenicu.Ne zna se šta ga više oduševljavalo,ulet ili noga.

Ponoć punog mjeseca.Preskočićemo.To je druga priča,nije joj ovdje mjesto.

Deba ti pokupio Omin  fazon pa ga i on počeo primjenjivati:

-Ja nisam gadljiv ko Oma , ali bi ti pojo bi ti govno ko ćevapćić.

Nema veze dali cura zna Omu ili je gadljiva.On htio i kopirati Omu i biti orginalan.I jedan jedini put mu upalila ta fora.Toliko je bio oduševljen ,da je žensku kod koje je upalila namah oženio.

Ženska je bila gadljiva i od tog ”udrvaranja” joj se povraćalo,ali je toliko bila zatelebana u Debu ,da je sve prgrmila da bude u njegovom društvu.Osim toga sve joj se drugarice poudale,nju svrbilo lijeka nije nalazila ,a i vrijeme za udaju i njoj bilo.

Nikad im se nije posrećilo da imaju djece.Za priču nije bitan razlog,a bila su dva.Ako stignemo,možda vam ispričamo,ako ne nikome ništa

„Za moj gušt onu aj , jesen dođe jabuke i kruške zriju mene babo ćera u armiju.“

Dosadilo Mojsiju da ga Deba moli da mu odsvira onu armisjku o jeseni i voćkama,dugo nije kupovao , ni bacao  harmoniku i stekao duševni mir.

Znao Mojsije kao i Oma,najebaće Deba u armiji, ko neka stvar nad roštiljem , kada se radi provjere  straha, nad njim stavlja.Žao mu Debe ,iako,ko to zna,možda je i zaslužio.

Jednom se Deba napio i zaplakao.

Nije njemu zaplakat ko u nos olovku zagurati.Kad nespreman u školu dođe,a mastavnik ga pozove na tablu,on se sgne ispalo mu nešto pa hek po nosu.Krv kao iz česme.Natavnik direktoru,direktor kuči,on u nečiju bašti međ zelene voćke zaroni.I tako pola godine svaki dan.

Poslije se nije moro bubati olovkom.Bilo je dovoljno da ga nastavnik prozove,on se nategne ,prne i krv mu na hojdanu kapa ko mjesečnica. Krenulo ga , ni šta više od sedmog razreda nije učio,do tada se jadnik mučio.Živaca zere nije imao,sve ga nešto vabilo napolju.

Njemu zaplakat je bilo ko kad jednoj djevojčici otmeš lizalio. I to je bilo samo prvi put. Milicija mu dobro protabirila bubrege .Tada je isplakao sve suze i otad sliježe ramenima:

-Šta ću ,neman ti ja suza.Presušilo.

Ako bi kiša pojaka padala,njemu je uvijek dosadno bilo . Nije imo šta raditi , a ni vanka se ne mere. Tada bi se nalaktio ,na koljena kleknuo ,  guz u vazduh pa prdio,i prdio i brojao.Jednom je kaže došao do broja 321 ,ali ga sestra u nogom u guzicu heknula,ali  smrad  nije prekinula.Soba se dobrano nafajtala.Šut ga toliko zabolilo i neku kost,valjda trtičnu poremetila,da više nikad nije smio ni vjetrić pustiti.Ako pusti, danima je morao ledene   obloge stavljati.

Onda je našao novu zabavu, naučio se podrugivati.Kad bi se na Bjelavama podrignuo čulo se u drugoj gimnaziji, ponekad do  malog parka i glavnih supova.

Mnogo ženskih ga nogiralo zbog podrigivanja.Nije on to namjeno činio.Njemu to ko neka ovisnost bila.On krvnički podrigne usred plesne sale,kina,diska,na ulici ;nije bitno.Simpatičan,nestašan ,  zabavan  i uhero natakaren bio.Nije da ga ženske nisu išle. Išle ga one,ali ga zbog podrugivanja ostavljale.Njemu to smiješno bilo.I podrugivanje i noga.To potvrđivalo mahalsku teoriju:

-Dvoje se našlo,pa se poslije nije našlo.

Nije bitno da li ga djevojka za ruke drži ili ga grli i ljubi,on ili lavlje  ,ili gorilinu ,svinjsko,bikovsko ,bizonovo,jelenje podrugivanje tabiri . On tu ne mere ništa ,  samo glasove ispušta. Ženska nogu Debi.Mnogo ženski dođe.Još više ženskih ode.Njemu to normalno.Žensko dođe ,pa ode.Ali podrugivanje osta. Nikad ga podrugivanje nije iznevjerilo.Do jednom.Zapravo on iznevjerio podrugivanje.

Recimo odvede neka nova da ga upozna sa roditeljima.Sve teče u redu,Deba provaljuje; pravo,ekonomiju kad je rapoloženiji i medicinu studira.Nikada neki inženjerski faks ni za živu glavu,odmah bi ga prokužili.On nije znao koliko pertli na cipelama ima.

Kaže  on sebi:

-Kundure imaju od nula do  šeset šest rupa , a kod blentava insana i više.Vidi se đavoljska rabota,Po papisi Ivančici još jedan broj i jazuk.I kako ćeš ti znati koliko vezica u njih treba turiti.

Zbog takijeh problema uvijek nosio kundure bez pertlanja.Znao i po neku pametnu svakome (ga) viknut. Roditelje se počnu zaljubljivati u budućeg zeta,sve ga hvale, a hvale i kćerku. Tvrde pazar.

Odjednom Deba ničnim izazvan počne podrugivat, prvo ko jež,pa ko zec,puh,lane,janje i tako dok ne dođe do bika,bizona,lava,tigra i slona. na kraju zajebe stvar sa gorilom i budanjem u prsa.

Otac djevojčin brže u sobu po pištoj ili pušku. Prepo se životinja što iz Debe sukljaju.Ako nikakvog drugog oružja nema, trk pa u šupu po vile,pa na  malopređašnjeg zeta. .Ovaj  se ibreti šta čovjeku bi, doli sekundu prije sasvim normalan bio. I normalno noga.

Neka su ga nogatransiranja stvarno zaboljele.Ali pomoći nije bilo.Niko ne zna zašto se nikad,ama baš nikad u prisustvu kolegija nije podrignuo.U vojsci se izliječio od podrugivanja.Poslije nje, ikad više mu nije palo na pamet da se podrigne. Niko njega uštrojio ili uškropio nije.On sam sebe natjerao na to. Jednim potezom.I cigani su pjevali o tome. Ptice nisu.Nisu vidjele šta se desilo.Bila sezona ptičijeg  parenja. Letjelo perje na sve strane.

Oni jašu , Mojsije harmonike baca – Epizoda : Zlo prekriženih nogu ( + Naučni ekspoze)

To veče Baška baŠa je slavio rođendan . Nije bitno koji , samo nek se akšamluči . Svi se okupili , sve je potaman . Muzika lahuri , grlice nabacile anterije i velove , a prije toga na sofru iznijele brizle , džigericu i mozak , vako i nako ,bijele bubrege , begovu čorbu , slastice od mliječnih mezetluka , suvotina svh fela … Bilesim tufahije , ružice i baklavice pristavile. Mezetluci butum mahalu mirisima zarobili a slavljenika niđe .

Čak se i njegova nova pristavila .Svaki čas pogledi bježe kapidžiku ; ali jok , mahnitova nema pa nejma. Sve nešto misle neka ga uhitila i ne mre pobjeći . Gospodin je on . Nikad od fine i čestite čeljadetuše on nije zaždio . Naprotiv.

Oni šta će ? Koga nema , ko ga šljivi? Oli bez njega se mere .

Posegnu za čokanjče , coknu , al jok , ne ide. Tako je vazda bilo. Ako neki od mahnitova izostane , ostalima treba bar po sata da dođu sebi i da onda , ko u inat , bjesomučno navale . Na šta? Na bilo šta , samo da se akšamluči. I uvijek bi neka ,ili više njih nagraisala. Meza , muzika , piće… dabome . A šta ste vi u svojim upaljenim blentarama skontali?

Taman Mojsije trebao armonikom zazvonit početak slavlja , evo ti Baška baŠe . Garib se nije ni sredio za svoje slavlje . U dnevnim , može se slobodno reći radnim haljnkama , iako još uvijek nije ni dana radnog primirisao , a kamol nabo , nogom otvara kapidžik .

Neko htjede prosvjedovati , ali se sjeti da je to Baška baŠin i halvat i ulazna zelenobojna bukovina kapidžika i rođendan . A i čojk pristavio vrlo takarli čehru . Jazuk u belaj pozamašan i obiman glavu turat . Gura japaner, pun papira , gajbi piva i rakijetina . Normalnom insanu bi se mozak , možda i stomak prevrno od te alkoholne simbioze u civarama m ali mahalašimo se oči raširiše od strahopoštovanja . Miriše to na sedmodnevni akšamluk , po njihovj mjeri.
Ni jen ni dva , kroz cvijentjak i tisućbojne i krhke mačuhice drito do Mojsija. Usput pogleda Debu i Lenjeg i podiže palac ka nebu.

-E , hevo ti bukadar nauke da je takar iz raja izašo.

-Ja odakle će drugo .- potvrđuje Deba.

-Aha – vrlo sadržajno muhura Lenji .

-Što to meni takariš pred nos? – nevoljko će Mojsije. – Pusti nauku , hajmo se prifatit rođendana.

I poče štimati 120 basova.

-Nemoj ti meni hajmo slavit. Frka , molim te , dodaj mi jenu hladnu klipaču. Osafunjo sam se skroz naskroz . Ko bi reko da je ova nauka teška? Ovi takarli problem moramo riješiti sad pa sad i za sva vremena .

-Ajd kad ti kažeš – . Živio ti meni bar još ovih par dana , da ovi mezetluci ne propadne . – kucnu čokanjče o klipaču koje se u Baška baŠinoj ruci namah stvorila.

-Nemoj ti meni hajmo slavit , a iskonsko pitanje ja prostro po đardinu i u ime svih đardinki , prisutnih i nažalost neprisutnih .

-Dobro , đe zapelo?

-Zapelo je u nogama !

-Kakvim bolan nogama , jad te zaobišao .

-U ženskim , ja kakvim će drugim?

-Kolko znam ti nisi imo nikakvih belaja sa ženskim nogama.

-I nisam , al hoću da izbjegnem svaku moguću opasnost od belaja prekrštenih ženskih nogu.

-I ti baš na vlastiti rođendan skonto neku belaj priču o ženskim nogama.

-Ja na čiji ću, nego na svoj rođendan , u svojoj kući i svom đardinu jednom za sva vremena udunut nebuloze o takaru i raju . I nije belaj nego i medicinska i vjerska analiza postanja takara. Zato ću ja ko svaki demostrant ići tragom naučnih i vjerskih ekspertiza , predočit ih pučanstvu i qed-irati.

Jesul , pardon , da li su Eva i Adama nogirani iz raja zato što je Eva raširila noge , a oni se junferli blećak Adam naklatio na ogoljenu , doduše zabranjenu voćku . Dabome da jesu. To je prvi dokaz. Strogo religijski , ali mnogo ljudi , previše ne vjeruje ili ne prihvača taj nauk. Kažu dajte naučne dokaze.

Mi se mahalaši ibretimo kad neko hoće da poveže um , nauku , sa ženskim nogama i takarom . Joj budaletina ! Gdje ba u žemskim nogama i takaru ima zere uma , logike ili nauke. Da ima , zar bi Eva i Adem da su imalo razboriti bili , dopustili da ih zbog je'nog jeidnog takara heknu iz hladovite vječne ljepote , u sumnjivu kratkoću zemaljskog bivstvovanja.

Ele nejse ! Ha su aterirali u zemaljske bašće , namah se javiše prvi žreci i sveštena lica , Kainovi potomci. I uveli ženama pravilo trojno:

U ime šestokrake i krsta ima da sjedite prekriženih , čvrsto stisnutih nogu. Ovi sa polumjesecem su bili malo popustljiviji . Kažu navucite dimije i šalvare o sjedite kako hožete , al pazite šta vam je činiti.

Ne znamo šta je ovim sveštenim hadumima , ali svi odreda vole neka trojstva:

-Tri prsta , sveto trojstvo u Egiptu , sveto trojstvo na Olimpu , sveto trojstvo u Hinduizmu i Budiznu , sveto trojstvo u hršćanstvu , pravilo trojno ,… Jedino ih Arhimed natakario i dao konstantu Pi. Mora da je porijeklom bio zapadni balkanac . Niko anamo onu nije bolje definisao u dva slova , pretvarajući je u beskonačnu kružnu konstantu , odnosno matematički je odrediti kao perpetum mobile za vijek vjekova.

E sad ti bespolni hadumi , (ne vrijeđamo mi nikoga, oni sami sebi izbrisali pol ) uče žene :

Sjediti prekriženih nogu je vjerski utemeljena poza , koju mnogi insani treba da prakticiraju , pogotovo žene  koje vole suknje i haljine . A ni onima sa uskim tajicama , pantalonama i tangicama nek ne nađu mahane. A ni vrtirepkama i silikonkama. Čak ni onim što čine prostiture.

Mnoge žene sjede upravo tako jer ih ubijediše da je to vrlo elegantno , iskonski šik  , koketno i zavodljivo .

Vjerovatno je to postao Pavlovljev refleks  , genezom u birvaktile  vremenima ; pretpostavlja se poslije prvih Evinih kćeri .  Eve nije imala  potrebe da zavodi jer je onazavela onog jetima Adema i ustoličila matrijarhat , koji je dugo odoljevao  atacima muških blentovija. 

Žene su bespolne i lohotne muškinje ubijedile da je to ne samo elegantno i ženstveno već i zavodljivo , a muški tovari samo blenu i puste mozak na pašu . Kao , tako lukavice , bar  privremeno , u monogamne muško žemske odnose , perfidno uvode matrijarhat.

No , elegancija i zavođenje prekriženih nogu ima jednu , ali mnogo značajnu pogubnost po ljudsko zdravlje , napose žena . Što nas dovodi do glavne teze da je takar izašao iz raja.  

Mnoge studije Blekilijevog Instituta za kardiovaskularne i hipertonične bolesti , u saradnji sa sličnim institutima  pri univerzitetima    širom svijeta (Kembridž , Harvard , Oksfor , Yale , Sorbona , …)  objavljene u eminentnim medicinskim časopisima   , skreću pažnju da sjedenje prekriženih nogu nije nimalo zdrav genetski poremećaj , sa implikacijama na loše posljedice u mnogim segmentima  fizioloških , zdravstvenih i socioloških osobenosti  svakog pojedinca , poglavito pojedinke.

Naime, prakticiranje učestalog sjedenja prekriženih nogu , bez obzira koliko ih premetali sa jedne na drugu bandu , uzročno posljedične opasnosti su višestruke i anatomski vrlo neprihvatljive . Studije ukazuju na moguće pogubne  reprekusije na sveukupno zdravstveno stanje pojedinaca , sa posebnim osvrtom na žensku populaciju.

Dakle , nadalje citiramo osnovne teze naučnog rada Transgressus crura et takar , – us (Lat.) ( Prekrižene noge i takar – opa) .

“…Ukoliko  se sjedenje prekrštenih nogu dešava češće i na duže vremenske  vremenski period  , vrlo lako  može doći do paralize peronealnog živca ,  što oslabljuje mišiće zadužene za podizanje stopala. “N. peroneus (fibularis) communis ( L4 – S2), je manja grana n.ischiadicusa i nervira mišiće i kožu anterolateralnog dijela potkoljenice i dorzalnu stranu stopala.

Od gornjeg kuta poplitealne jame pa uzduž medijalnog ruba m. bicepsa te zavija oko njega, ide oko vrata fibulae i dolazi u lateralni dio potkoljenice. Dijeli se na dvije završne grane : n. fibularis superficialis et profundus. Prije podjele na površinski i dubinski peronealni živac, odvaja se n. cutaneus surae lateralis. Taj živac probija kruralnu fasciju i dolazi na lateralnu stranu i dio stražnje strane potkoljenice, koju osjetno inervira. Daje ogranak r. communicans fibularis, kojim se spaja s osjetnim ogrankom tibijalnog živca, n.cutaneus surae medialis, te oba zajedno nastavljaju tok po stražnjoj strani potkoljenice kao n.suralis.

Mali ogranci zajedničkog fibularnog živca inerviraju i koljenski zglob. .Osim one koja često drže noge prekrižene, ova paraliza pogađa i mršave ljude vezane za krevet i koje često leže skupljenih nogu . Isto tako oni koji nisu dovoljno stabilni u invalidskim kolicima su veoma podložni ovom zdravstvenom poremećaj. U svim slučajevima  je najbolja reakcija / tretman polaganje na krevet i širenje nogu.  

 Isto tako učestalost i  hronična  navika dugog sjedenja prekriženih nogu povisuje krvni tlak u tijelu čak i ako problemi s tlakom  inače ne postoje. Ponekad u nekim težim oblicima dolazi do lakših i težih oblika poremećaja krvnog pritiska , odnosno pojave abnormalnih srčanih ritmova (aritmija) . Bez obzira na prvotnu benignost ovih pojava , ne tako rijetko može doći do akutnijih poremećaja srčanog ritma , na koji se nadovezuju slabost, nizak krvni pritisak, bolovi u grudnom košu, teško disanje i gubitak svijesti.

Elektrokonverzija je postupak koji se koristi za ispravljanje određenih vrsta abnormalnih srčanih ritmova (aritmija). Ona može biti izvršena u hitnim situacijama ili kao ne-hitna procedura za liječenje postojećih aritmija. Elektrokonverzija takođe može biti izvedena pomoću lijekova. Većina elektivnih ili ne-hitnih kardioverzija se izvodi za liječenje atrijalne fibrilacije ili atrijalnog flatera, benignih poremećaja srčanog ritma.


U hitnim situacijama se koristi da ispravi nepravilan brz ritam srca vezan uz slabost, nizak krvni pritisak, bolove u grudnom košu, teško disanje i gubitak svijesti. To može dovesti do nekih abnormalnih ritmova koji mogu biti opasne po život. Tu se prventstveno misli na tahikardiju i ventrikularnu fibrilaciju , čije  liječenje može biti dugotrajno , bolno i sa nekim dodatnim reprekusijama. Maksimalno ozbiljno se preporučuje izbjegavanje takvog sjedenja , i aktivno odmaranje  raširenih nogu , što automatski  vodi boljoj cirkulaciji , a time i smanjenje opasnosti od komplikacija u zdravstvenom pogledu.

Tahikardiju i ventrikularna fibrilacija u sprezi sa pojavom abnormalnih srčanih ritmova vodi ozbiljnim poremećajima u dopremi kiseonika staničnim jedinkama što izaziva umor , apatiju i anksioznost širokog spektra.

Jedna ne manje štetna posljedica sjedenja prekriženih nogu može dovesti do neravnoteže u zdjelici  . Dugotrajna izloženost unutarnjeg bedrenog mišića pritiscima izazvanih ovim načinom sjedenja uslovljava da on postaje kraći   , a vanjski bedreni mišić postaje sve duži. Takvo stanje potencijalno može povećati  rizik od pomicanja zglobova iz ležišta .

Ono što bi žene moglo posebno brinuti sa estetske , ali i zdravstvene strane je da ova poza  povećava šanse  za nastanak tzv. paukovih vena. Iako kod pojave vidljivih vena   genetika ima važnu ulogu  ,  sjedenje prekriženih nogu također može biti uzročnik  nastanka vidljivih vena .  Naime, u svim krvnim sudovima  postoje mali ventili koji onemogućuju da krv teče u pogrešnom smjeru. Skupljene ( prekrižene )  noge  pojačavaju pritisak na krvne sudove   i otežavaju  protok krvi.

Sveobuhvatna istraživanja  veoma jasno pokazuju   kako sjedenje s prekriženim ( skupljenim) nogama duže od tri sata na dan može dovesti do pogrbljenog držanja tijela, što dovodi do pojave  bolova u donjem Lumboischialgičnom pojasu leđa i stvaranja nelagodnog osjećaja u bokovima i karlici . A sve to ima odraz  na bolove u kičmenom stubu , koji se širi do  kičme u vratnom dijelu. To sve vodi da bolova u koštanim dijelovima ,  sve do  sulkus vertebralis atlas, arterioskleroze , glavobolja i migrena.

Navedeno sasvim argumentovano implicira da sjedenje sa prekriženim nogama nije nimalo bezazleno sa zdravstvenog aspekta , a uzročno posljedično vodi do psiholoških problema. Isto tako neke druge studije tog istog Blekilijevog instituta vrlo jasno su se odredile o blagodatima  permanentnog , relaksirajućeg i aktivnog  širenja nogu , po mogućnosti u ležećem položaju. I sve će boljke biti prošlost. 

I zato , dame  , zarad genetike , zdravlja , psihe , estetike  i ličnog užitka oprez i što manje skupljajte noge u bilo koju pozu  , a više širenja u ležećem položaju  , je osnovna preporuka svih studija.”

**

Baška baŠa se nije usudio falsifikovati naučni ekspoze i neprimjetno ubaciti ličnu opservaciju o dimijama i šalvarama kao doprinos suzbijanju pandemijske pošasti prekriženih nogu. Takođe se nije želio baviiti moralnim spodobama i paganstvom vezano za dehumanizirajuću bljutavost opscene prostitus (- re ) i eventualne koincidencionalne implikacije glede naučnog ekspozea. Znao je da će to auditorij podrazumjevati i prihvatiti.

Kad završi , strese se , kao da je neku strašnu boljku otfikario sa leđa, jer je znao da se ova tema omalovažava , i od klera , lažnih moralista i malograđanštine na vile i bajonete dočekuje . A oni zli iskompleksirani pogančeri ; jumferi , pederi i hadumi kamama i macolama prijete.

 Mojsije se cereka i gladi Zlatu po butinama .

-Viđu ovog jada. Zna sam ja da si ti pametna , proniciva i oštroumna žena.

Deba ” zgranut” besjedom se okreće Miki :

-Nemoj da bi mi ikad više skupila noge , inače belaj. Vidi bona šta nauka , a bome i religija kazuju. I upamti za sva vremena zdravlje je najpreče .

Herco skriva suze u Jele Lele Jelene grudima :

Joj , jesam pametan ko nilski konj. Ma , nikad ti ne dadoh da skupljaš noge , čak ni kad hoš da zaspiš.

Lenji se gledajući Malu guzu zakocjenio od smijeha . Svi skrivaju glave i okreću ih od Male guze , da ne bi prasnuli u smijeh. Opšte poznata je činjenica da je njene špicaste karlične kosti žuljaju pri sjedenju , A prekrstit noge živa bol. Zato ko i Lenji najviše voljela ležat i … Ma dobro , i širiti noge .

Iz zdravstvenih razloga dakako. -Aha, jašta .- upečatljivo zaključuje Lenji.

Oma se češka po glavi i gorke suze lije. Svi pognuli glave . Znaju na pameti mu rahmetli Kosara . Umrla ni dvadeset ljeta napunila , a ni jednom nije raširila noge. A Oma sebe krivi . U svoj svojoj mahalaštini i blentovluku igrao se časnosti. Nije atakavao na njenu čednost , i niti jedan od prisutnih blentovija. Čednost je lični izbor i treba ga poštovati i cijeniti ; ali ostaje žal kad ljepota umre , a život je skoro dotakao nije.

Dobri sjetno , skoro tužno gleda u u nebo , ko da se obraća nekom i nemoćno sliježe ramenima . Zna da je sve tako , ali prelijepi život ne čeka , ide dalje . Ako za tren zastaneš put postaje nesiguran , džombast , blatnjav sa mjestimičnim odronima i često vrlo pogibeljan. A onda se nasmješi. , jer zna koja homogenizirajuća pouka heterogenom pučanstvu slijedi.

– Joj ljepote, – misle mahalaši. – Eh , da  sve žene   hoće  poslušati ove naučne konkluzije i bezrezervno početi  širiti noge , to bi bio raj na zemlji . Ne bi pučanstvo imalo vremena za zle rabote i ratove i dunjalukom bi bivstvovao raj.

Normalno , sve za cirkulaciju i zdravlje krasotica .

A šta ste vi pomislili ?

Baš ste , blago rečeno , za…frkani.

Nama to nikad ne bi palo na pamet. Ono ,  da tu  vašu pomisao prezentiramo javnosti.

Osim ako bi govorili o priraštaju , porastu i drastičnim  razlikama u natalitetu glede  skupljanja i širenju noga i slijednih fizičkih reprekusija .

Ali , to je već za neke druge , već postojeće i  dugo očekivane naučne ekspoze il’ studije , koje nam  niko ne bi zamjerio, osim ako bi ih povezivali sa fenomenom raširenih nogu i takarli vremenima kada su… ali o tome drugi put.

Dakle mile naše,  i nauka vam preporučuje da ne skupljate noge.

Radi zdravlja!

Širite ih što više i  što češće možete . Po mogućnosti u ležećem stavu . Tada je najsvrshishodnije i najučinkovitije.

Kao što vidite širenje nogu ima veze sa religijom , rajem i pržunom , fiziologijom , hemijom , bilogijom , genetikom  , filozofijom , tradicijom , natalitetom…, a bome i sa estetikom i umjentošću.

Na taj način se održava linija .

Pleše se : balet , tango , valcer , samba , … čak i salsa i lambada , a pametni i hudi čak i stiskavac . Slikaju se dobre slike , portreti i još poneki dijelovi tijela. Recimo i ruke i noge . A bome oni zaguljeniji i ono što je među njima.

A dobro  je i za ten.

Ma , bukadar blagodati .

Dobro razmislite šta vam je raditi. A valja se i paziti. Jerbo …


Ma , ća vam jeman pripovidat ?

Pametne ste vi grlice. A one su plahe i sramežljive . U tišini i skrovito , daleko od očiju puka , svijaju svoja gnijezda. I sasvim izvjesno legu tiće. Ili bar rade na tome. Zakon preživljavanja i opstanka.

Kad blaženi jašu Mojsije harmonike baca / završna besjeda





Posvećeno mojoj Gitanes , dobroti milosnoj
*

Svi mi imamo nešto cigansko u sebi. Pogotovo Cigani , muzikanti i ljudi koji nisu zaboravili svrhu života. A po pramajci Evi i praocu Adamu svi cigani su i moja braće . Pojedine Ciganke koje sam milošću Božijom upoznao ustručavam se nazvati sestrama. Jazuk . A bome miriše na grijeh.

Nebo nam kao svrhu života dalo da se igramo i zabavljamo . Uz neka moralne i etičke norme koja moramo poštovati , radi ličnog dostojnstva i časnosti . A onda sveštena lica i vlastela se počeli igrati strogoće . Počeše braniti pučanstvu ono što sebi u naopakom smislu dozvoliše.

U mojoj mahali postoji ulica Tahtali sokak u kojoj su nekad živjeli Cigani . Naši prijatelji su bili čuveni Ibro Piljak , vječni putnik kroz vrijeme , i njegova čerga , sa posebnim ličnim emocionalnim pretenzijama ka nekoliko Gitaneski iz njegove vesele kalvarije . Ko je koga i kako učio životu , igri , muzici , zabavi i još koječemu lijepome , trajnom i izvišenom, sad više nije bitno , a i “zaboravilo” se . Krečana , šta li?

Jedna bajka , posvećena odiseji marindrvorske Ljiljane sa Dobrim i mandal apsani u Švarakinom , je prebrodila susret sa javnošću . Mnogi zapisi objavljeni na stranici Bosna zemlja Božije milosti su ispunjeni blagorodnim , dostojanstvenim i biranim riječima o Ibri Pijljki i pripradnicima njegove etničke ( Gitanes ) skupine. Uz dužno poštovanje i izvinjenje , pismenija su se nekako više krasile stranice ljepotom , mirisima i čarolijom pripadnice ženske uzvišenosti.

*

Jednom osamdesetih godina , valjda prošlog vijeka … zađuturumilo se , a i nikad nismo marili za vrijeme , Ibro mi se požalio:

-Ni Cigani više nisu cigani jer ih nestaše. Postali su Romi .

Kratko i jasno , bez suvišnih riječi i dubokiumnosti . I iselio se sa Bjelava . Otišao na vrh Gorice , sklepo neku pleh bajtu , provrtio se par mjeseci . Vraća se do nas mahalaša , muči i odmahije glavom :

-Jok -kaže – ni na Gorici više nema Cigana . Sve sami Romi.

Mi se naježismo od njegove tuge.

I jopet se iselio. Galopom doperja sa restom čerge do Švrakina sela , uz Goricu najveće jatagan ma'lu u Sarajevu.

Tamo se još malo , sasvim slabašno osjećao miris ljubavi i graja razigranih cigana čergara . Nikad mu život više nije bio isti. Onda ga totalno natakariše . Krkanske rage donesoše uredbu da se konji više nemereju jahati po gradu. Zatim , te i te životinje , pogotovu velja marva se ne more napasati i držati u gradu . Normalno , za neproduktivne i niškorisne hajvane cuke i mace , ptice , gmazove , razne žohare i akvarijume gospoda hadumi , pederi , bespolni mulci i oni koji se nisu ubračili izboriše pravo sustanarstva.

I na kraju balade , zarad olimpijade , zakrhaše mu ga do balčaka. Poče raseljavanje Cigana čergara . Dadoše mu zasluženi stan na Dobrinji . I pazite ove logike : u ulici Trg sarajevske olimpijade; a zna se čergari se uvijek dunjalukom raseljavali bježeći od zime i zimskih sportova. Useliše se on i njegova raskošna Šerherezada u dvosoban stan . Dvije po majci bjelopute trendi ćere pobjegoe živjeti u gradu Starog mosta stideći se oca Ciganina,

Šerherezada mu bješe druga žena nasljednica čuvene Hanke , koju je jednoć , nedugo poslije , il’ neznano prije Ljiljanine i moja nesuđene svadbe , par puta po grudima bujnim čakijom bušno . Srećom , ne duboko , srce mu i ponos nije imalo snage da prikolje dublje . To je bilo prvo i koliko se zna jedino pomračenje njegovog uma , u njegovim nebrojenim životnim vjekovima. Ko se zatelebo u tu anđeosku ljepotu i svjetlosnu dušu taj bi jedva osto živ i da pamet nije abortiro . A oni drugi , nezetelebani , su bili već pomenuta bespolna pogan : mulci ,sveštena lica , hadumi i pederi .

Preživi ljepota i dobrota i oprosti mu . Država ne. Sedam kuka stroge bajbokane za pokušaj umorstva u KPZ Foča . Luce ga , molećivošću njenog mezimca prebacila u Centralni . Mogo izlazit kad hoće i kad neće. Nakon godinu dana mu dosadilo to izlaženje i neizlaženje i nije se više u zindan vrno. Začudo država ga zaboravila i nije ga više nikad tražila. U međuvremenu ,dok je on u kazamatu dovio i dušom se djelio , Hanka se preudala i pobjegla u Rusiju , a on zbokso Šerherazadu. Tako vam je to . Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu , jer sve je u parovima . Zapisano u kitabima prije birvaktile vremena , a ća mu ga znan , možda i od iskona.

Vrtio se Ibro Piljak par godina po Sarajevu, od mahale do mahale , ukrug i u vrtlog , pa jopet iz vrtloga u krug ,ko pas koji ima muhu u repu , a ne može joj dohakat , sve više razum gubeći , tražeć čerge kojih više nema. Samo sa Dobrim , urijetko , poneku oćuti i nastavi da sanja da se oko njega čerge vrte i bez tragova u snježnim nanosima odlaze i blude nekud u daljine , slijedeči nevidljive prtine njegovih sanja. Umni čovjek nikako da shvati da bez Cigana i konja čerge nikad nije bilo i ne mre biti.

Rat ovaj serbljanskih i rvackih zlih hordi smrti nekako dočekao.Raseljene sarajevske čergaše i Rome okupio . Sve bez izuzetka . Grad čednosti zajedno sa mahalašima odbraniše.

Jednom poslije rata dva ratnika se sretoše na Čaršiji , haman kraj Sebilja . Obdan , od podnevnog ezana i glasanja crkvenih zvona , laganice , ko dva brata , haman ko Dobri i Baška baŠa sve poznate mehane obišli . U pauzi između dvije ture hodočašća praviše. Od sebilja ka Begovoj , od begove ka Sabornoj , od saborne do Katedrale , od katedrale do Hrama judejskog , od hrama judejskog do Stare pravoslavne . Od stare pravoslavne do sebilja .

Mjerkaju nebo , ptice , drveće , dućane i asvalt , maršrutu i arhitekturu ; sve isto , al nešto ne štima . I ništa nije isto.

Ezani megafonma paraju uši i ježe . Hodže se ulijenile , teško im se na ninaret popet i kako Nebo propovjeda – umilnim glasom kroz šake sklopljene u obliku srca pozivat narod na molitvu.

Zvona crkvena disharmonično otkucavaju ure i sate . I sveštenstvo se dobrano ulijenilo . Neukim ministrantima i priučenim liturgistima prepustilo teglenje i cimanje teškog zvaonarskog užeta . To mlataranje užetom ponekad potrefi udar klatna u zvono , ponekad ne.

Pažljivom slušaocu se čini da sa njegovim satom nešto nije u redu , ili kasni ili brza , par sahata ili uri. A jopet znaju da vakti više nisu isti , da je u ovom užurbanom i tupavom vaktu zlohudih ljudi sve moguće pa ne haju . Svjetina pognute glave , savijenog vrata i leđa ko da im vodeničkim kamen oko vrata visi , nekako izgubljeno jurca , ko da su nevidljivim uzgenijama vezani i ko da ih tronacionalistička vlastela kandžijama u torove ugoni . Svaka u svoj , ne zna se koji je morbidniji i nečovječniji ; tagičniji i bolesniji ..

Nepoznatih ljudi u kafana se klonuli jer vonjaju smradom i tupošću najdonjeg provijancilizma . U svakoj poznatoj se sa insanima pozdravili i piće drmnuli.

A opet jazuk neštimanje . Nema Fazile da halal mezetluke sprema , a lohotno piće bez mezetluka život isušuje.

No, ko mere mahalašu i čergašu , okrvavljenim i ranjavanim ratnicima za nebo i slobodu , dohakat il perce odbit .

Pučanstvo se ibreti . Milicija , sad zamaskirana policija zabezeknuta , ne zna šta joj je činiti .

Golubovi i vrapčići se raduju , gugutaju i dživ-dživuću . Slijeću i vrane i švrake i pokoja grlica plaha, osjećaju iskon i dobrota na česmama sebilja ruke miju i časne obraze umivaju .

Na stepenicama sebilja zasjedoše dva ratnika u uniformama sa kravatama i lakovanim čizmama. Pred njima dva aščinička hastala pun mezetluka; bureka , ćevapćića , suhotine i sireva raznih fela , turšija i domaćih kiselica , nešto slatka i voća , te par kutija francuske Gitanes cigarete bez gaća i Drine sa gaćama ( onu Blekijevu bez gaća aljini lopovi ukinuše) . Ispot hastala ušlepali dvi flaše , po jednu štoka i kurvoazijea , par gajbi sarajevskih klipača i bocun crnog punomasnog domaćeg vina.

Slute vizijama vidjelica biće nenadanih gostiju koje valja naukom dobrog domačinstva počastiti i poslastiti .

Akšamluk se veliki sprema , kore sintetički bošnjaci i velikački pobjeguljci , te lukavi istočnjaci i sanđaklije , što su doperjali u Bosnu ha je njena armija oslobodila . Hrišćani svoje negodovanje lijevom i desnom rukom zbrzavanje od čela preko ramena do pupka iskazuju. Prepoznaju se peto i troprstaši : odaje ih sučeljeni religijski formalizam u pristupu molitvi.

Policija koja se nekad milicija zvala kradom nestade . Vide niko ne ugrožava javni red i sigurnost . Niko ne izaziva sablazan na javnom mjestu, ko neki političari koji iz bahatosti i neodgoja , dva put godišnje ispred Begove džamije dijele stojanke , iz sehare opljačkanog narodskog blaga.A mir , kao i rat je relativna i subjektivna premisa.

Dvije , sad već sve više omalovažavane i ponižavane , ka kontejnerima gladnih gurane , uniforme u lakovanim čizmicama skoro i ne zbore. Dobri imena izgovara , Ibro Piljak ni jene ne progovara i samo glavom niječe.

-Šeća?

Ibro odmahuje.

-Rica?

Odmahivanje.

-Vesna ?

Odmahivanje….

– E'stela?

Odmahivanje…

-Esmeralda ?

Odmahivanje…

-Karmen ?

Odmahivanje…

-Šuhreta?

-Ma , daj dobri uduni i ne pitaj me više , boli me svako dijete i žena koje monstrumi pobiše , Živ damare derem , živ mrijem , sanka u očima nemam , a ne mogu ni na tašte umrijeti..

-Oprosti mi , još samo jedna , molim te !

Prije nego se izgovori Ljiljanino ime Ibro zakopa pogled duboko u zemlji , najdublje što je mogao , sklopi oči , diže pogled ka plavetnom skoro akšamskom nebu i rezignirano slegnu ramenima.

Dobrom suze u očima . Vrišti bol svakog djeteta i svake žene . Ubijenih ili nestalih , što nožem kamom , što mesarskom satarom , što macolom , metkom ili granatom .

Ibro ga zagrli , očinski pomilova po kosi:

-Da i Ljiljana nestadoše Dobri čovječe . Nikad te nije prežalila!

-Ni ja nju! – bolno muči Dobri čovjek.

Ibro Piljak strogo pogledava u Dobrog ko da mu se kroz oči u hipofizu zavlači i istinu čupa. Dobri ko da je led i kam , mirno u odsutnosti nervoze , bez treptaja odgledava kroz Piljkove zjenice i spoznaje bezgarnična i veličanstvena prostranstva , sad već izvjesno je Melkisedekovog uma .

– Vjerujem ti . A i nikad nas nisi lagao.

Dobri se skupi ko malo dijete na velikoj wc šolji , koje se boji da ako neko pusti vodu da će ga ona povući. Muk. Nema se više šta reći. A akšem se spušta i besanu noć i tamu u srcu doziva.

Situaciju neprebolnu, kao i obično nagrdiše i spasiše mahalaši.

Eto Mojsija , prvi od konzilija , u Šokovu taksiju , tačno pred sebilj sa bijelom ramunjik na ramenima sišo i izišo i klimoglav pozdravom se natandario.

Eto t i Ome i Herce. Oma dva gusarska poveza unakrst preko očiju natakario da mu sunce sljepilo ne nabaci . Herco stentove po rukama premeće . Nemaju ih više gdje u srce ugraditi , pa mahalski doturi našli caku da prebačeni preko ruku mogu poslužiti. Niko nije pojma imo kako i zašto , ali Herco posto življi i još tužniji . Preko stentova svjetiljčice božićne nabacio , pa ko novogodišnja jelka čaršijom svjetluca.

Mojsije zabrinuto gleda u fiću što ispred susjedne aščinice zakantaše .

-Ko je vozio ?

-Nisam ja stentova mi .- odbranaški se trza Herco .

-Ma ja sam . – prizna Oma nehajno . – Stabilizirala mi se i ujednačila diooptrija , minus i plus deset i po . I tek sad dibidus ko slijepac ništa ne vidim , al me moj stari fićlo ko singerica služi , a i Herco dobro navigava. Jedini problem je kad zakunja. Onda vozim po sjećanju. Moram jer mi kočnice ne rade.

Odjednom od Miljacke zatarabuka veliki ciganski doboš .

-Deba i Lijeni garant. – kliberi se Mojsije.

-Kako znaš.- sumnjičavo će Herco.

-E vala , samo su nam još jedino ovi jetimi falili , eto kako znam.
Lenji u invalidskim kolicima krnetom gudi vino piju nano , ago Sarajlije , a Deba mu kontra basira velikim ciganskim dobošem i gura ga . Sve pogledava imal kakav rupa da ga isprca , jer zna da lenjem ništa nije , osim što je zaboravio hodat.

Svi sjedoše i poredaše se ko rukometni klub za slikanje pred tekmu i nijeme. Ni jene. Osjećaju nešto veliko se sprema . Sati se lome oni šute ; nekad u zemlju , nekad u nebu bleje .

Uto jedan vitka grlica , iz niotkud prhnu i na Blekijevo rame umorno zaleže. Vidi se , napriliku je neki dug put iznmorio. Dobri je beztežinski nježno pomilova po svjetlucavom perju . Udlan sipnu vode i malo meda i pod kljun je nutka . Dušom miriše ,očima boje ljubavi mu se zahvaljuje , na Frkicu , ljepotu milu mu nalik . Ispod krila izvlači pisamce , nehajno preleti pogledom preko njega i protura ga Mojsiju.

Mojsije čita i vješa zejtin usne od hau do hau i sebio svojstveno prevodi:

-Konj jedan konjski . Jebo ga pas da ga jebo!. Poručuje ne mre doći . Neka ga raspuštenica , jal udovica , ne mere se prokužiti , načisto svojom raskošju omanđijala i zabukagijala , tamo neđe na dalekom zapadu . Ne mre se maknuti od nje ko da su pupkovinom vezani . A i bolje mu je sa njom nego sa ovim vehtijašima .

Mora Deba bez truna ljubomore zamuhurat :

-Uvijek je take baksuz sreće bio . Baksuz dovika ostaje baksuz .Vazda ga žene proganjale i sa njim se sijamskim blizanaca igrale. . Jal raspušćenice , jal udovice , jal djevojke , jal udate žene , a pođahkad i junferice . Najgore u svemu tome je što se on ko pravi mahlukat nikada nije bunio .

-Jes mi vala taj merhum neke pehli sreće . Ko sijamac hudi se uvijek na istom mjestu , žvaljavim , prsnim i bedrenim mesom se spajao .– dodaje živi mrtvac Lenji – i eto zaglavinjo na trulom zapadu. E neka mu , hoće se on blizanaca sa blizankom i bliznakinjama igrati.

-Šut’ pogančeri jedni , ne lajte , ni jene . Nemojte nam dunjaluk poganiti . I Istok i Zapad su Božiji . I Njegovom Mudrošću i Milošću imaju dva Istoka i dva Zapada . Za dobre i za loše Božije stvorove po jedan. – Ljutito protestuje i dovi Mojsije.

Da bi nervozu ( ko fol ) prikrili mezu nabadaju i cugu tamane. I ispotiha svako malo otamburaju . Prvo tamburiom i dobošem usitne onu Čerge , za brata svoga koji svoje tuge skriva i srcem zahvaljuje svojoj iskrenoj i vjekovnoj braći.

Zatim zatamburaju onu tamburalo momče uz tamburu…pa cugnu i zameze , pa sitnije primovski zatamburaju kad ja pođoh na Bembašu … pa zameze i cugnu , pa zacvile one …voljelo se dvoje mladih i Ne klepeći nanulama, pa ga dobro šuknu i zameze …

…dođoše do one Višegrade grade … i napose one aj , dvije su se vode zavadile , aj Čehotina i duboka Drina . Ibro Piljak ih svekolike opomen pogledom strefi usred malog mozga . Muzika se namah ukinu , muzikanti se namgrodiše i već otežalih mjehurova , izvjesno je , odoše žuborit tražeć sjenovitije čoškove , kako koji i kako gdje . Bez imalo stida i ženiranja vodu pustiše. Jesu'l za te čoškove i kaldrme ginuli i krvcu prolijevali il nisu?

Nisu oni bešćutni i nepristojni bili . Jok , nikako! Već su kivni na svjetske vladare života i smrti , posebice zapadne što nakaradno vladaju svijetom i dozvoliše u srcu univerzuma najkrvaviju klanicu od svjetskih ratova . I još su bješnji što je vaskolika svjetska svjetina nijemo posmatrala monstruoznu klanicu kao neku sapunicu , prethodnicu Matriksa koji će uskoro smutiti i u čvor pamet vezati blentavim insanima . To su oni na te vladare i nerazumnu svjetinu ,u nemoći svojoj , vodu puštali.

Vrnuše se i ponovo cugnuše i zameziše . Mojsiju ranjeni damari ne dadoše mira i on ispotiha skoro nečujno poče da gudi Nizamski rastanak . Krneta se stidljivo priključi. Doboš harfskom profinjenošću nenametljivo daje takt . Tambura jeca , violina cvili , nebo šalje rosu …

Ibri Piljku suze vodopadima iz očiju vriju i niz lice plaze, ko bistri potoci sa ciganskih izvora , što u kristalnu Modru rijeku se pretakaju . Koliko mi znamo otvorile mu se slavine čemera i tuge prvi put u životu . Ali šta mi znamo , njegovi su vakti mnogo duži od ukupnosti naših života. Kad je do kraja otsluša zavapi :

-Nemojte tu molim vas i ko panju ljubim , braćo moja .

Muzika sa zadnjim akordom u tren napravi rez . I onda sve utihnu. I oni , i noć , i Mjesec i zviježđe i miris neba , i cvrčci , i šapat trave. Samo šadrvan šaputavo vabi Emine , dok zvuk katedralskih tornjeva najavljuje ezan.

Mislima se kotrljaju mrtvi mahalaši i čergaši što uz njihova ramena i na njihovim ramenima zaginuše za Sarajevo Grad čednosti i Bosnu zemlju Božije milosti. Hajd , nekako , njih mogu i prežaliti i suzu ne pustiti . Muško je to . Ratnici ! Heroji ! Uzeli puške u ruku i išli slobodu , zemlju, grad , žene i djecu na Božijem putu i molitvom na ustima braniti. Znali su , neki moraju zaleći i doma međ voljene na tabut tahti se vrnuti il ne vrnuti .

O Bože Milostivi kako , kamo i kuda ćemo sa skoro nautičku milju puta 1233 na milenijskom parametru ubijene maksumčadi preboljeti , u duši sahraniti .

Gospode naš slavljeni i ljubljeni kako , kamo i kuda ćemo skoro deset tisuća nestalih grlica , kanarinki , labudica prežaliti i bol srca zatomiti.

Ezan se javi . Tih , sjetan , umilan , pun Neba . Blentovijama se čini i nekako svečano tužan , kao da neki veličanstveni , oproštajni , nebeski adađo sluti .

Zora samo što nije zarudila . A nevidljiva nit noći i dana nikako da se raspukne i dan otkanta noć . . Vrijeme se smrzlo sjećajući se stotina hiljada nevino ubijenih Bosanaca i neće da otkucava .

Inatno , Deba zaškrguće lohotnim zubima , zatreperi prstima i tarabuk lagano najavi – O ciganko moja. Lenji se rasani i nikad življi , krnetom tugaljivo povuče H i E mol, naizmjenično , Mojsije se nadoštiklava jedva čujno pulzirajućim A molom , Ibrina tambura skoro neprimjetno žice C dur prebire , a Debin tarabuk je samo treptaj prebiranja po svilenoj ženskoj koži . Nije bitno , jal po grudima , jal po bedrima , jal po vratu … jal ( Hej , poeto uozbilji se , malo si skrajno s teme . )

Polako ustaju i još laganije se kreću ka Miljacki . Ispred njih se nekako sasvim očekivano pojavljuju , lepršaju i plešu veličanstvene i blagorodne sjene njima poznatih bića kojih više nema.

Svjetlost napokon , očekivano pobijedi noć i obasja sedam kontura koje spontano lelujaju prema mezarju Sedam braće.

Obasjani svjetlošću odlazećih blaženih čednosti nevinog srca krnuše prema Bistriku.

Stari sebilj , Čaršija i mostovi Grada čednosti se sjećaju :

Табор уходит в небо / Čerge ( Cigani ) idu na nebo / Cigani lete nebu

*

Na putu do turbeta stigoše do Latinske čaršije . Nasred mosta zastadoše i sluteći mnoge privremene rastanke pustiše muzici da uzme maha . Ne one mahalaške , već lepršave i sjetne ciganske pjesme . A to mu je jedno te isto . Ljubav se jednako svira , pjeva , igra i damarima unosi u srca svakog čestitog zemljanina i na svim jezicima svijeta.

Na mostu zaigraše sjene njihovih najmilijih koje su nemani nestali. Oko mosta , u latinluku do Ćumurije i Drvenije i nazad Obalom do Vječnice i Benbaše i ponovo do latinske ćuprije počeše se skupljati i seni svih onih nevino ubijenih čeda našega šeher Sarajeva grada Čednosti.

Zaplesaše i zaigraše sve sjene ubijenih bosanskih nevinosti slaveći Boga Mudrog , Vječnog i Živog.


I odjednom vođene Velikom ljubavlju zaiskriše sjena mrtvih , kao svjetlost kandilja sa tisuće džamija u blagoslovljenoj noći . Zatreperiše i polako uzdižući se krenuše uvis , ka nebu . Tada bi u visinama , poput iskričavih munja brzinom zvijezda padalica , jedna po jedna nestajalla na obzorju , u pravcu doma svoga , doma milosnoga , podno arša Gospodara svoga…

Ljudi cijelog svijeta će zauvijek biti braća i sestre , reče Milostivi Bog stvarajući Adema i Havu .

Hvala i Slava Gospodaru svijetova.

Amin za vjeke vjekova …

Svjetlost napokon , očekivano pobijedi noć i obasja sedam kontura koje spontano lelujaju prema mezarjiu Sedam braće. i nestaju u izmaglici rađanja novog dana.

Nikad ih više nije vidio zajedno .

legenda kaže svojom blesavom srećom su pronašli jedan majušni procijep u zakrivljeno postoru i nepotojećem vremenu i prešli na drugu stranu , zastali obasjani maglicama zabezeknuto diveći se ljepotama Božijeg stvaranja.

-Joj Bože Jedini koliko su čudesni puti tvoga stvaranja.

Tada su se po ratnički , dali u striejlce u zameo im se svaki trag. .

Ibro Piljak je Snježnoj maglici nabasao na prtine mnogih čergi i krenuo za onom na kojoj je pisalo Giranes.

Mojsije je krenuo za onom u kojoj je bjelasala Davidova zvijezda. Prvi put , od kada su blaženi projahali nije hekno harmoniku . Čuo da u dženetskim hladovima ima vina koje ne opija i da ga mere bit tamo Zlata čeka.

Oma je zažmirio prepustio se sjećanju , i nada se da neće zalutati dalje od Kentaura. Vjeruje da bi tamo u mirisnim labirintima progledao i sve tajne zemaljskog života sa prelijepim hurijama protabirio.

Herco je zajahao Pegazas u nadi da će tako brže stići do Jele lele Jelene i oprost izmoliti i nada se dobiti . Da se na zagubi jedna stent , po stent na tragovima svojim ostavljao.

Deba i Oma zajedno , ali dijametralno suprotnim putevima greju ka zviježđu Labudica nadajući se da će bojom milošću sresti svoje ljubljene.

Baška baša propustio ovu turu . Baksuz . Opet ga neka ljepota shafatala spengala i ne da mu ići dalje od dušeka. A on , jadnik šta će ? Uvijek poslušan bio i ko bekan bez rinječi zalegne.

A Dobri ? Eh njega natakariše i uvališe mu Galeriju i dužnost da se sjeća , boji i zaspisuje sve ono što zna i ne zna i bez obzira koliko boljelo ili radovalo . I jošten da i dalje voli i ljubav i dobrotu neštedemice dijeli.

Sam je kriv . Od mirijadi i mirijadi zviježđa , on se još nije odlučio kojoj ljepoti da se prikloni. Ma on se priklonio , ali samo čeka da ona , njegov alter ego shvati da će je čekati u zviježđu koju ona odabere.






												

Oni jašu Mojsije Harmoniku baca / VIII Epizoda ,Treći dio

 

-Gdje su moji drotovi.

-Eno ih napolju.

-Što ne ulaze.

-Ne mogu.

-Zašto.

-Spengali se oko stuba.

-Kako i čime.

-Ne znamo ,nešto isprobavali i lisice se same škljocnule.Oni okrenuti bili jedan prema drugom ostadoše zavezani za znak.

-Što ih ne odvezaste.?

-Kako ćemo nema ključa?

-Moraju da ih imaju,sigurno su im u džepovima.

-Jesu rekli su nam.

-Što ih ne otključaste?

-Jest pa da nam neko prikanta đeparenje.Nismo ludi.

-Ne bi vam niko prikanto.

-Bi li nam vi prikantali ?

-Ja ne bih .

– A kad bi vam neko iz glavne  komande reko: prikantaj im.

-Šta bi drugo radio nego vam prikanto?

Skonto komandir vidi finijeh  in pametnih momaka,i ode otključat dva drota.Onaj treći se smiješi,ni jedne neprogovara.Smejucka i šuti. Lenji i Herco ga znatiželjno gledaju i šute.baška baŠa  ga ne gleda, ali se smjehuri i šuti. Kod Lenjeg se šuha stvara,ali ne može da konta, mozak mu se smutio , odavno se nije ko bekan povalio.

Ulaze ona dvojica sa prugama i onaj sa dvije  zvjezdice.Ovaj što se smijucka ima i jednu zvjezdicu in  jedan papir u rukama. Nevješto ga krije i đep gornji lijevi,manji stavlja.

Progovara jedan od oni sa pruge.

-Hoćemo im dati.

-Nismo ih ni ispitali kako ćemo im dati.Ne batinjaju se ljudi bez veze,nego sa vezu.Ovo ti je socijalizam konju,nije staljinizam ili maoizam.

-Nisam na to mislio,nego na hljeb.

-Aba zo,hajd dajte konjima taj hljeb više dok mi se  nervus simpatikus nije sav pokido.

Odoše njih dvojica do ostave i vraćaju se.Puna korpa okoraka,ne pitaj od kada ih ima.Drotovi pružaju Herci,Lenjom i Baška baŠi korpu.

Dvi zvjezdice glede u dvojicu sa prugama ..

-Jel to vi mene danas zajebavate?

-Nismo šefe žene nam vaše.

-Kakve veze ima moja žena sa vama i zakletvom?

-Nikakve šefe zvijezde petokrake mi.Mi to onako figurativno.

-Garant joj dobra figura -dobacuje Herco ,poznavo je,nije nam prijavio.Nije mu fer.Vidi Herco da ga mrko gledamo,pa se pravda

-Dobri   je zna ,on  joj tepo Mila moja takarenkica.Prvi je natakario (Šapće Lenjem  ko fol Herco, i Deba ga u podrumu čuo .).

-Kakva vas sada mila i takarenke spopale.

Onaj sa dvije pruge uvlakački:

-Tako vam ženu zovu.

-Kako reče?

Onaj sa zvjezdicom se uvaljuje,presto da se smješi,on nije takario  takarenkicu il nije smio priznati , pa se boji bruke. Ne boji se on dvije zvjezdice,taj se svoje odsviro,naletio na levat na Lucu pa mu ona pozorništvo sprema. Malo prije mu Luca rekla.

-Ma ništa šefe svijet je od milja zove mila,a jes vala mila,ne možete poreći . A ona takarenka mu dođe od taka i ren  i kako naš vam narod voli zavrzlame, pa mu to ko biva znači ka ren taka ,hoće lju reći ljuta ko ren , pogotovo  kada vas nema. Sve nešto dolazi ovamo,pa osoblje  ljutito muštra baš ko vi li  Tito. Konta popustila disciplina  pa po nama, kratko i jasno:ti to, ti tu, ti ovdje, ti opet tu, ti gore, ti dole, ti ukrivo, ti ustranu. Oa opet, gore, dole, ukrivo i upravo, vas cijeli dan tako jednog,po jednog muštra dok se sve po P eS  poso ne svrši. I blista sva stanica , sve i svi u stanici,a i ona sva blista,I kuka i cvrkuće:joj mamo mamice.

Dvije zvjezdice blistaju ,iako već sutra neće biti dvije zvjezdice nego dvije i dvije pruge.Dvije na lijevom,dvije na desnom ramenu, pozorničke trake .
-Taka je ona,kad joj nešta naum pane samo takari ko ren ljuta.Ja je ponekad u čelenku zveknut moram  da je smirim.Ponekad promašim ,pa direkt ui oko.To ne valja.Gdje ćeš svjedok modru  boju na insanu ostaviti.Hoće li vi tu panju konjima dati ili nećete.

Korpa sa hljebom se uporno gura prema jahačima.Ovi se izmiču.

-Šta je što to ne nosite  konjima, pocrkaće?

-Dajemo neće da uzmu.

-Ko neće da uzme?

-Njih trojica.

-Kakve veze oni sa hljebom imaju?

-Ne znamo,vi rekli da im damo.

-Hajvanima,ne njima,magarci jedni konjski.

-Ako ne htjednu šta će mo sa hljebom raditi?

-Zabite ga sebi u guzicu.

Odoše pruge .Šef ljut ,  otpuhuje ko puh i nešto ,mu se čini da je ovo danas sve neka zajebancija urota na njegov račun.Četiri pruge koje će biti,odnosno dvije zvijezdice kojih sigurno neće biti se  ushodale.Pruge se napokon vraćaju.Neuredni,upeksimljeni i brašnjavi.

-Dugo se zadržaste,dje ste dosad?

-Hajvani nisu htjeli,obajatio hljeb,mi ga sebi u guzicu gurali. Morali , vidjeli bijes vas spopo , loše nam se piše ako ne uradimo kako vi kažete..Ali ni nama ne  ide, nismo ga mogli uturiti. Sramota nam u granap ići, kupiti vazelin.

-Marš stoko jedna i vodite ove konje u podrum kod one blentovije.

-Neće moći šefe- to se jedna zvjezdica javlja.

Šef se zbalenuo ,ovo danas sve poludjelo.Gubi on svoj autoritet,načisto. Još ne zna, ali saznače, samo što nije ; čim izgubiš autoritet ti si skro naskroz izgorio,

-To ti meni ko odbijaš narađenje.

-Jok ja Luca.

-Kakva te Luca jadna spopala.

-Nije mene nego vas sve mi ispričala.

Prepo se komandir, malo  ublijedio,pa se skoro ulizički glasa:

-Šta ti je moj Eso to slagala?

-Meni ništa,ali vama poruku poslala.Odmah puštaj momke ili glava leti.

-Ne može ona meni tako.Ja komandir stanice,a ona sekretarica.

-Ne znam rekla da nazoveta Julija ako njoj ne vjerujete.

-A i neki Meho zvao i on isto reko.

-Ko je sad pa taj Meho.

-Predsjednik vrhovnog bosanskog suda.

Ispratiše vanka četvoricu  jahača,oni konje odvezaše pa do Čekaluše.Tamo novi belaj napravili. To već postalje hronično; ne mere čovjek sve ni popisati.

Dobio Deba prekršajnu,bila velika novčana kazna,otac mu nije htio dati pare,on ih nije imao. Bilo ga stid priznati konzilijumu da je dekintiran .Proveo petnaest  dana u centralnom zatvoru .To nije bilo prvi put da je u zindanu  ograjisao.

Poslije došli brđani. Priznali da je sve bilo šala i da nikom ništa ne zamjeraju. Jedan od brđana bio Frkin otac Mito bekrija. Nekoliko stađuna poslije im tu uslugu ne bi učinio. To je sigurno; sazno nešto što je znao, i nije znao. Poslije Luca  pričala da je to sve bila Dobričina ujudurma.

Htio se osvetiti dvjema zvjezdicama.cOvaj opaučio ženu kad ga ova na takarenje zvala. Nedelju dan iz kuće nije ogla izaći,oko oka plava šljiva ko modri patliđan.Platio on za iznajmljivanjje konja – rent a konji – Frkinom ćaletu i reko im gdje će naći konje, a oni ima da ih  prijave drotovima

Esada Mrakoviću iz stanice na Bjelavama nagovorio da nazove Mehu, predsjedniku vrhovnog suda BiH, čim ih vidi da jašu prema stanici. To je onaj sa jednom zvjezdicom. Da li je još koju prikanto ili pricrvljio to ne znamo.

Dobričin otac bio u kumskim vezama sa Muratbegovićem.Tako se to uvijek rješavalo. Gdje ćeš državu u lične stvari petljat .

Eso ga nije poslušao već nazvo Julija Volfa iz SUP-a; tada glavnu foru  za jalijaše iz mahale, a i za kriminalce. Njega nije dobio,  ali javila se Luca. I sa njom u dobroj vezi bio. Kakvoj , to je krio, jako oženjen bio, a mi zaboravili da ga pitamo. Kako je od toga prošlo četeres i kusur godina možda ga žena neće ništa pitati. Valjda neće ograisati. Jes’ da je Čovjek sa planine ,  al’ žena sa kojom rodiš dvije kćerke je zakon. Ništ ti tu milicija ne pomaže. Oklagije nećemo petljat.

Tako se završilo jedno od njihovih jahanja konja. I tako je Luca, ljepotica malena u međ mahalaše ujahala a da to oni nikad nisu sazmali. Možda. Joj, kakva li je pusta? Da je vidiš ne bi oka sklopio čitav jedan stađun. Neki su noćne more imali stađunima i godinama, i preko toga.

Nije baš tako završilo. Pročulo se jahanje po gradu. Isti dan butum grad svu priču do u  najmanju mrven znao. Luca pogurala, Julije potpisao.Odoše dvije zvjezdice u neku zabit za pozornika. Žena nije otišla sa njim; kaže noge je bole, neće moći hodati po vukojebinama.A i ona njegova šljiva što joj oko krasi mogla bi se prehladiti. I eto belaja, ko će hećime naplaćat. Nije smjela rijeti da je njena šljiva plaho svrbi, a u vukogrmovima nema ljudi samo međeda. On i muž joj gori od mešeda  .  Samo bi zimski san čitave godine sanjo . Nikakve fajde od njega .Šta je sa njih dvoje bilo to više nije dio ove priče. Uzgred i ona dvije anterije kupila, rubinovu i safirovu, misli da bijela više nije u modi , a i počela da se blajha .

Jel Mojsije harmoniku bacio ? –  zamislio se Lenji.

-Ako nije, baciće, čim sazna da smo jahali brez njega –  konta   u samici Deba i malo je k'o zabrinut , – Vala  sam se  nešto  plaho osamio ovih dana.

Oni jašu Mojsije harmonike baca – Osma epizoda ( Dio drugi)

 

A život teče dalje i plete svoje naizgled zamršene,a tako jednostavne i prelijepe niti.

Rješenje za Šapu ipak nisu našli.On ipak nije bio toliki akmak i rezolutno je odbio  ponudu da mu pomognu.Kad oni nekom pomažu to ti je  ko pustiti bijesne vukove  među nevine  kuje u tjeranju  .Taj put se nije prevario,nekih drugih puta jeste.

I tu pred  milicijskom stanicom,na vrhu Bjelavama naiđe ona. Prelijepa,  prirodna garavuša,kosa do po leđa,visoko uzdignuta čela, sva treperi. Ponosno kao labudice ide ka Višnjiku, prema bolnici.Vidi se po munduri da je medicinska  sestra.

Godinama prije Dobri sazno da je na plasticiradila. Nije ona zbog toga dobro izgledala, silikonska plastika tada nije ni postojala,već samo kao rekonstrukcija takarli rana . Ona je toliko dobra i prelijepa bila zato što se takva ženska samo od sebe zbog hira nekog anđela rodi.

Mahala je o njoj malo znala. Onako iz prve ruke . A kad mahala nešto ne zna , ona to sazna . ako ne sazna , ona istinu  po svojim mjerilima kroji, i to u nekoliko varijanti . Za svaki vakat i  svako raspoloženje po jedno .

Ta ljepota , latinka, sirotica bila.Od šeste godine sa sa bakom živjela.Majka u Njemačkoj,otac u Sloveniji. nikad se nisu razveli . Niko ne zna zašto . Iako je bila dijete oca i majku nikad više nije htjela ni čuti ni vidjeti. I nije

Po smrti bake devetnaest godina imala i nikog na svijetu osim Dobrog nije imala. Njega  je od bake kao baštovana naslijedila. Začudo to niko u mahali , osim Frke Frkice nije znao .

A u mahali je jedan od osnovnih zakona : Ima ljudi i neljudi . Tako je uvijek bilo. I majki i nemajki. I očeva i neočeva.Takav je svijet.

U to vrijeme biti sestra je bilo časno i poštovanja vrijedno zanimanje .  Prelijepe uniforme  ,svijetlo ili tamno modre ,čohani pelerinski  ogrtači, uštirkane ,izvezene kragne i kape .Nije sestra morala biti ni lijepa,ali je odjeća činila ljepšom,dostojanstvenojom i nekako nepristupačnijom. To je često bio privid.Tada se za dežura nisu mogle razlikovati časne i obične sestre. Voljele se i časne nagizdati ko medicinske. A bome i pinekom , hajd rečemo biva  , za oko zapasti

I nema pantala,jok , ni slučajno . Sad sve vidiš, kakav, koliki, dobar, loš, čvrst ili guz što lahuri. A instant, brza hrana i isto takvo ”takarenje” nisu dobra preporuka za bilo šta dobro. Ćak ni za ten.

U tim igrama sve se samo od sebe tesalo gdje treba.Nisi ti  mogao vidjeti zeru viška mesa tamo gdje ne terba. Poriroda se pobrine za sva.Dugotrajne ,slasne i strasne borbe anamo one i anamo onog učinile  su jedno slasno i ogromno anamo ono druženje i doticanje , neizostavno su vodili  do kraja svih vrhunaca i kliktaja :  joj,mamo mamice . Ti igrama se brisalo  sve suvišno na jednom mjestu i prenese ga na mjesto gdje bolje stoji i pripada.

Tada nijedna žena nije kupovala ili trebala imati masažere. Samo prstom takneš ili pritisneš nekog Mojsiju, Debu, Hercu, Omu , Baška baŠu Dobrog, čak i Lenjog i eto ti savršeni masažer. Hem nije na struju i po život opasan. Oni kupovni  su   pogibeljni i brzo dosade. Hem ne moraš ga kupovati,pare štediš.

U slučaju zorta može se i u kadi natandariti . Ne kvari se,blaži, nježniji i baršunastiji, krući, savitljiviji, ama nićim mu ne možeš naudti. Samo ponekad  ,  kada se anamo ona odjednom  baildiše i presvrati , i on klikne . Ali ko da su na strju, ha se  malo ga po kosi pomilki ,  evo ga ko nov nopvcijat. Ko da je jako iz radnje stigo.

Konj se ukoči pred njom ,ni makac ko pravi kenjac . Gleda u nju kao da je proždire očima.Nije da mu se digo pritisak,al'samo što nije. Ona ustranu, konj ustranu. Ona u drugu stranu konj u tu stranu.

Konta Lenji što se to  konj zajebava i skonta. Deba skonto da ništa skonto nije.Misli blesava ova ženska. Lako se to rješava.Hek,štos u glavu hanjvanu.  Stari Mojsijev štos.

A opet sve nešto sluti ,jebo ga pas , ovdje Dobri prste ima iako ga nejma . Ko da je on na konji i sa njim se poigrava. I nešto konta :

-Ljepoto mila nikako Dobrog štosem u čelenku. Ni u snu .   Taj se zna naopako  svetiti. Danima, noćima samo buba i  udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek.  A kad bi se vi zalaufali  po Bjelava ne bi moglo spavati, pa bi pola dunjalačuna neispavano i nervozno  na posao sutradan ode.

Što ti je narod? Mjesto da i on počne udarati bubat on hudi. Joj što bi to fešta i vatromet bio. Recima narod na Bjelavama počeo bubati i udarati. Probudi se Mejtaš ( vidi ironije ;prvio se probude kameni  mrtvaci), potom   Višnjik, pa Podhrastovi, zatim  Koševo i   Koševsko brdo i redom se  počnu  bubati i udarati.  I  sve je gotovo. Opšti takeraj u Gradu .

Bubanje i udaranje budilo dio po dio grada i u njima se počene bubati i udarati ,  dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje.To ko da  netko u elektrani pritišće  dugmeta a svetla se u gradu pale ,  dio po dio, i kao božićna jelka svijetle.Bio bi to zaćarani krug iz koga se grad nikad ne bi izvukao dok svi ne bi pocrkali.

Recimo jedan dio se prestane udarati i bubati,okolni jenjavaju i gase se.Međutim upaljenim avjetlima ne preti nikakva oopasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i lupa. Čuje to Deba,ni on  ne voli da preskoči svoj dio,pa i on lupa i buba ; zatim Herco, Oma i nakraju Lenji konta:

-Jebo lenjost ,  kad je fešta nek i dušek  gori.

I kako se ne bi čitav grad uvijek iznova i iznova,samozapaljivo.  Meeđutim Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz tri razloga   Prvo zbog one  narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira. Drugo što bi ljubomorni hadumi iz vlasti dekretom  , zakonskim i podzakonskim aktima   zabranili opšti takeraj . Da mogu zabranili bi i pojedinačni .  Treće će mahala već skontati .

Drugi konj ,  onaj na konju zamišljeni ,   malo posramljeno ( ono ko fol ) tapše hajvana  i kažemu:

„Ej,curik.“

Konj  ne konta ili neće da konta.Ili je konj zaboravio da nije magarac ili Dobri manipuliše.

„Nema tu šta curik,pukneš ga,štos međ’ rogove i ima da sluša.“konkretran je Deba,skonto Mojsijev fol..

I tu pred  milicijskom stanicom,na vrhu Bjelavama naiđe ona.Prelijepa,crnooka prirodna garavuša,kosa do po leđa,visoko uzdignuta čela,sva treperi.Ponosno kao labudice ide ka Višnjiku,prema bolnici.Vidi se po munduri da je sestra.

Kasnije je kako mahala kaže  Dobri sazno da je na plastici,radila.Nije ona zbog toga dobro izgledala,plastika tada nije ni postojala,već samo kao rekonstrukcija.Ona je toliko dobra i prelijepa bila zato što se takva ženska samo od sebe zbog hira nekog anđela rodi.I ona,latinka, sirotica bila,od šeste godine sa sa bakom živjela.Majka u Njemačkoj,otac u Sloveniji.Po smrti bake devetnaest godina imala,oca i majku nikad više nije htjela ni čuti ni vidjeti.

Ima ljudi i neljudi,Tako je uvije bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Takav je svijet.

U to vrijeme biti sestra je bilo časno zanimanje ,sa prelijepim uniformama ,svijetlo ili tamno modrim,čohanim pelerinskim ogrtačima,uštirkanim,izvezenim kragnama i kapama.Nije sestra morala biti ni lijepa,ali je odjeća činila ljepšom,dostojanstvenojom i nekako nepristupačnijom. To je često bio privid.Tada se za dežura nisu mogle razlikovati časne i obične sestre.Voljele se i časne nagizdati ko medicinske.

I nema pantala,jok.Sad sve vidiš,kakav, koliki,dobar,loš, čvrst ili guz što lahuri.A instant,brza hrana i isto takvo ”takarenje” nisu dobra preporuka za bilo šta dobro.

Prije je to bilo mistično i zamišljat i i otkrivat i uživat.Pa čitavu noć,dvije,tri i koliko treba sevdisati i sevdisati,akšanmlučiti i akšamlučiti, mirisati,milovati,maziti,voditi ljubav,odmarati se milujući,mazeći,ljubeći dok ti želja sve jačom biva.Ne bi insan nigdje izbivao.Samo bi se u đardinima igrao,jurio i sakrivao.Nostalgija,šta li.I pad je let.

U tim igrama sve se samo od sebe tesalo gdje treba.Nisi ti  mogao vidjeti zeru viška mesa tamo gdje ne terba. Poriroda se pobrine za sva.Dugotrajne ,slasne i strasne borbe anamo one i anamo onog učinile  su jedno slasno i ogromno anamo pno i klikta joj,mamo memice briše sve suvišno na nekom mjestu i prenese ga na mjesto gdje bolje stoji i pripada.Tada nijedna žena nije kupovala ili trebala imati masažere.

Samo prstom takneš ili pritisneš nekog Mojsiju,Debu,Hercu,Dobrog,čak i Lenjog i eto ti savršeni masažer.Hem nije na struju i po život opasan.Oni živi su samo pogibeljni.Hem ne moraš ga kupovati,pare štediš.Ne kvari se,blaži,nježniji i baršunastiji,krući,svitljiviji,ama nićim mu ne možeš anudti.Samo ponekad anamo onim kada se tome anamo onome.

Konj se ukoči pred njom ,ni makac.Gleda u nju kao da je proždire očima.Nije da mu se digo pritisak,al'samo što nije.Ona ustranu,konj ustranu.Ona u drugu stranu konj u tu stranu.Konta Lenji koji se konj zajebava i skonta.

Deba konto i ništa skonto nije.Misli blesava ova ženska.Lako se to rješava.Hek,štos u glavu hanjvanu.Ovom što je sada niži,a inače nije niži.Nikako onog nižeg što je sada viši.Taj se zna naopako svetiti.Danima,nićima samo buba i  udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek.

Kad se to zalaufa po Bjelava ne može spavati,pa nervozno na posao sutradan ode.Što ti je narod?Mjesto da i on počne udarat1 i bubat1 on hudi.Joj što bi to fešta i vatromet bio.Recima narod na Bjelavama počeo buati i udarati.Probudi se ;Mejtaš ( vidi ironije ;prvio se probude mrtvaci),Višnjik,podhrastovi, Koševo i  i Koševsko brdo i počnu se bubati i udarati.

I  sve je gotovo.Bubanje i udaranje budio dio po dio grada i u njima se počene bubati i udarato dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje.To ti ko da  netko ptitiscima dugmeta a svetla se u gradu pale dio po dio,kao božićna jelka cvijetle.Bio bi to začarani krug iz koga se grad nikad ne bi izvukao dok svi ne bi pocrkali.

Recimo jedan dio se prestane udarati i bubati,okolni jenjavaju i gase se.Međutim upaljenim avjetlima ne preti nikakva oopasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i luzpa,čuje to Deba,ni on  ne voli da preskoči svoj dio,pa i on lupa i buba,zatim Herco,Oma i nakraju Lenji konta,jebo lenjost kad je fešta nek i hala gori.

I kako se ne bi čitav grad uvijek iznova i iznova,samo zapaljivao.Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz dva razloga,Prvo zbog one  narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira.Drugi razlog ćemo već smisliti.

Drugi konj onaj na konju,malo posramljeno tapše hajvana  i kažemu:

„Ej,curik.“

Konj  ne konta ili neće da konta.Ili je konj zaboravio da nije magarac ili Dobri manipuliše.

„Nema tu šta curik,pukneš ga,štos međ’ rogove i ima da sluša.“konkretran je Deba, doktoriro  Mojsijev fol..

Siđe Dobri, izvinjava se :

„Hajvan kao hajvan šta on zna šta je umilnost, ljepota,nježnost po se se zablenuo i ne da proći.“ -daje uzde Debi i nastavlja: “ Evo ruke milo moje, uhvati se i ja ću te zaštititi od hajvana i od svijeta i samoće  i neću dati da ti se bilo šta loše dogodi. U mom srcu toliko ljubavi ima , da bi se  mogla utopit u njoj.“

Niko ni ona ne zna u njeg ‘ srce više  rasčerečeno.Niti će ikad saznati.I u nje srce  djetinje slomljeno, lomili ga , i majka i otac  .

-Budemo to jednom provjerili.- ozari joj se lice.

Otprati je Dobri petnaestak koraka .Konj za njima kaska , pustio ga Deba .

-Izvini , zakasniću na posao,vidimo se.

-Nema sporno , i ja se za konje moram  pobrinuti, svakako se vidimo .

Ona ode, Dobri gleda za njom, i mahnu joj rukom , jer ona zna da će joj samo jednom mahnuti  . To sanjala. Ona se ne okreće i zavija niz Višnjik.

I provjerili su isto veče. Više puta , kaže Deba, hoćete li mu vjetrovati odlučite sami, pa nastavlja:

Što ti je sudbina. Treba deset kubika zemlje da se iz kontrafora izbaci, pet pet tona ćumura i pet metara drva da se ubaci, po oke davida da se rokne pa da ženska zapjeva: Joj,mamo mamice,skoro osamnaest puta.Oko osamnaestog puta se nisu mogli dogovoriti, umor ih savladao. E jesu li pnovo brojali, to ne znam. I dan danas je to jedina sporna tačka između dobrog i plastičarke.

Deba zino i pita  Lenjog:

“Jel onaj Dobri neki pjesnik ,  šaretiti  načisto zna ,  il’ koji mu je vrag?

„Ništa ti ne znaš ćafiru jedan. Neke riječi je bolje ne govorit!“

Ovaj dijalog definitivno uvlači Najlenjeg u ovu priču.Najlenji je stvarno bio najlenji,

Ne bi taj napravio potez viška, osim…

Iz stanice izlaze četiri policajca sasvim ozbiljnog lica.Vidi se po zvjezdicama i širitima jedan je glavni.

On pita onako strogo,načelnički::

„Čiji su vam to konji momci?“

Herco pade s’ konja, Debe ublijedio, Baška baŠu boli ćošak ,Lenji gleda ka nebu  k'o pita se ;  heć'l biti kiše.

-Od onih žena što raznose mlijeko po Bjelavama. – mutavo  će Deba .

-A jel’ one znaju da ste im uzeli konje?

-Ne znaju. I ja nisam s njima. Evo tri konja,njih trojica.Ja nemam ništa s’ konjima.- pere ruke Deba, plaši se zindana.

-Kako nisi  s'njma  ,  a znaš da one đugumarke ne znaju da su ovi tvoji zdipili  konje?

Vodite ga pod ključ,prizno je.Vodite i ove konjine,odvojeno,hajvane za znak vežite.Ostalo od doručka panje pa im podajte.

Odvede jedan drot sa jednom zvjezdicom Debu pravo u bajbok.Druga dva nešto dumaju i ne mrdaju.Dvije zvjezdice  grme.:

-Hajmo šta stali,mrdajte,nećemo akšam tu dočeati.

-Ko ga ćemo vezati konjine ili hajvane.

-Konje,konjine jedne.

Dva drota Lenjeg,Herci Dobrog lisice na ruke,ali za znak ne mogu,malene lisice, štangu ne obuhvataju.

-Šta radite mazge jedna-promjenile  ploču zvijezdice.

-Vežemo konjine za znak,ali ne ide.

-Ne te konjine,magarci jedni,nego hajvane.

Nikako da spengaju hajvane za znak.

Vide Herco,Baška baŠa i Lenji sa kakvim mentalitetima posla imaju pa se nešto profinili,umutavili i  predusretljivi postaju .Pomažu  drotovima da se od lisica odpengaju, pa spnegaju,pa nije ovako,pa nije onako,pa šta ti znaš.Tako to obično počinje.

-Vidiš ljudi i dobri i pametni, ti sve naopako radiš i ometaš ih.

-Da  ti pokažemo kako.

-Neću ne vrerujem vam ,nemojte mene. Pokažite na gospodi drugovima kako se to radi.

Zna se ko bježi od fizike.Herco i Dobri sležu ramenima pa petljaju sa lisicama i zagovaraju.

-Ovako bolan.

-Nije tako nego ovako.

-Blage veza nemaš, D rug pomakni se malo i pridrži lijevi dio bukagije .  .

-Jok ti imaš. Drugi drug okreni se malo, i ti pridrži desni dio belenzuke .

Drugovi cvjetaju ,jedan drugom migaju i išarete, ko ovi veze nemaju.Komentarišu:

-Krivo to rade.

-Nemaju pojma.

-Ne znaju ni spengati jedan drugog.

-Baš smiješno, nas spengavaju ha,ha,ha.

-Ha,ha,ha, još nas za znak sa konjima vežu.

-Uh  ovo ne valja.Hej momci skinite nam lisice.

-Ne možemo.

-Nemojte vi nam ne možete.Odmah,smjesta skidajte ili palica radi.

-Nemamo ključa.

-Evo u mom gornjem džepu .

– Koji  džep , lijevi ili desni ?

-Ako je desni onda je desni.Ako je lijevi onda je lijevi,ništa jednostavnije.

-Znam je to,ali ja ne znam koji je koji džep sve mi se smutilo u glavi.

-Nije važno rovi džep bilo koji.

-Dobro lijevi ili desni.

-Daj desni.

-Koji je desni.

Nikako da se dogovore. Dosadilo i Herco kaže.

-Nije važno koji je lijevi, a koji je desni.Ne smijemo i gotovo.Još da nas za đeparenje optužite.

-Ne bi mi.

-A ako vam kažu da morate.

-Onda bi morali.

-Nismo mi krivi što ćete ostati spengani.

Uđoše Lenji,Baška baŠa i Herco u stanici.Komadir se uzhodao.Nervozan što se zadržalo.