*Позитивчик* – На горе колхоз,под горой совхоз / Song Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

 

jesenji-osvit  uzburkani-dardin-i  neuzvracena-ljubav

 

На горе колхоз, под горой совхоз,

А мне миленький задавал вопрос.

Задавал вопрос, сам глядел в глаза,

Ты колхозница, тебя любить нельзя.

Ай-я-яй-яй-яй, ой-ей-ей-ей-ей.

Ты колхозница, тебя любить нельзя.

 

Что колхозница – не отрицаю я,

И любить тебя не собираюсь я.

Ай-я-яй-яй-яй, ой-ей-ей-ей-ей.

И любить тебя не собираюсь я.

 

Я пойду туда, где густая рожь

И найду себе кто на меня похож.

Ай-я-яй-яй-яй, ой-ей-ей-ей-ей.

И найду себе кто на меня похож.

 

На горе колхоз, под горой совхоз,

А мне миленький задавал вопрос

 

 

 

 

Na gori kolhoz, pod  gorom farma,
I moj dragi je postavio pitanje.
Postavljao pitanje, gledao me u oči                                                                                                                      Ti si zadrugarka , tebe ljubiti je nemoguće                                                                                                   Aja-aj-aj-aj, oh-e-e-e-e.
Ti  zadrugarka , tebe ljubiti je nemoguće
Ti si  zadrugarka  – Ne poričem,
I da te volim ja to neću                                                                                                                                   Aya-ay-ay-ay, oh-e-e-e-e.
I da te volim   ja to neću

Ja ću se vratiti kad sazrije raž
I  nađem nekoga kao što sam ja.
Aya-ay-ay-ay, oh-e-e-e-e.
I  nađem nekoga kao što sam ja.

Na planini kolhoz, pod  planinom farma,
I moj dragi je postavio pitanje.

Prever – Nevaljali đak

 

 

On uglavnom kaže ne

A srcem  kaže da

Da svemu što voli

Ne svome profesoru

Tako san on stoji

I njega ispituju

 

Pa kad je sve probleme riješio

Odjednom obuze ga ludi smijeh

I izbrisa sve

Cifre i riječi

Datume i imena

Rečenice i klopke

 

Ne hajući na prijetnje profesora

A usred graje čudovišne djece

Kredam svih boja

Na crnoj tabli

Simbolu nesreće

On crta lice sreće

Mila moja noćas mi sa samo šuti

 

 

Krhko cvijeće Blistava Modra rijeka  Ljubav i fantazija

 

 

 

 

 

Mila moja noćas mi sa samo šuti

 

Mila moja

noćas mi se samo šuti

drži me za ruku

prisloni gitaru na grudi

i sviraj mi pjesme ljubavne

i onu o čežnji

kad nebo plače

njih dvoje se moraju rastati

 

Mila moja

noćas mi se malo plače

ljubi me nježno

uzmi moje srce u ruku

i sviraj na njemu  pjesme ljubavne

i onu o čežnji

kad nebo kaže utihnite bol

zviježđe nijemi  zaustavlja vrijeme

 

Mila moja

nočas mi se samo šuti i malo plače

voli me sneno

nek gitara i srce moje ti poju

naše snove ljubavne

i onaj o čežnji

kad nebo nemoćno širi ruke

na počinak ti moram poći

 

Nikolovska – Piši mi – Jedno neposlato pismo / I ona pjeva – Piši Mi

Mila moja

Tvoj čuperak plavi i bandak osmjeh još mi se motaju u glavi.Vrijeme je zakazalo.Nije izbrisalo tvoj lik iz moje uboge duše.

Mnogo si mi prelijepih pjesama poklonila. U moje srce si mnoge nježnosti i Oči svoje utkala,da nikad ne pobjegnu od mene.

Glas Tvoj miluje moje  ljubavi i sjećanja, i  u moju samoću ih zovu. Bude mi lakše. Mrven. To je sasvim dovoljno da upijam darove tvoje i da se Bogu Jedinom molim da te čuva na tvom putu.

Pjesma ova , već dugo vremena tišti.

Nekada davno,  sunce bilo je purpurno, nebo safirno, trava smaragdna, srce milostivo, a duša nevina. U toj ljepoti se gubim i vidim Tebe, malena moja.

Osmijeh si prekrasni , krajoliku poklonila, a plače ti se.

Pišeš mi pismo, a boli Te.

Pišeš mi pismo, a ne žališ se i ne plačeš.

Samo pitaš da li  volim Te i koja me tada ljubljaše.

Ponosna si žena , djevojčica , srna , a moje ćeš laži i nevjeru preboljeti  samo da ostanem.

To me zabolilo mila.

Ponos

Ti nisam mogao oprostiti. Bio sam mlad i nisam znao šta ću sa tolikom ljubavlju, koju si mi poklanjala.

Sada znam šta bih sa njom i evo pišem Ti.  

Ali ne znam gdje si Ti,  kako da Te pronađem.

Pišem Ti ,  jer nemam , skoro da i nemam , kom.

Sve moje ljubavi su bile umorne i samo su odlepršale.

Sve moje ljubavi su otišle.

Pišem Ti , jer sada razumijem Tvoju ljubav i Tvoju tugu.

Ja sam još uvijek ovdje, a gdje si ti?

Malo je žena voljelo kao  kao što si Ti i imalo osmjeh i pjesmu što se Ljubav zovu.

Umorna od čekanja mene neuviđavnoga Ti mi pobježe.

Ne znadoh gdje!

Kad saznah , kasno bi za sve.

Al’ viđam Te.  Još si  mi ista, mila moja.

Prelijepa i krhka.

Ko Grlica u polju djevičanskih ljubičica , što željna  radosti osta gladna , jer nevinost ne želi kljucati.

Takva si Ti.

Izvini, nije pošteno , ali rečiću :  ista ja.

Srce daješ, a ne pitaš ništa.

Sebe darivaš,  a boli Te.

Iščekuješ jednu ruku ljubavi , usne zaljubljene da Ti djetinje lice  rose i miluju.

Pišem i ne tražim da mi kažeš gdje si.

Sram me mila moja .

Pustih Te da odlepršaš, ne saznavaši koliko ljubavi u mome srcu diše za Tebe.

Stidim se mila moja.

Dozvolin san ,  da Te oni bezumnik , oni gnjida od čovika, što tuđe grijehe slika i obznanjuje svitu, međ’ tujine odvede, a ne progovorin, ni dvi-tri riči , da mi oprost daneš i ostaneš.

Moja duša sada je umorna i upraljala bi bjelinu Tvoje, kao što su tamo tujinci htjeli.

Pišem i ne tražim da mi kažeš kako je  srce Tvoje umorno.

Da i neugodno mi je, što više ne znam od kojih pjesama tebi bude lakše i koja tebe tišti.

Ali molim te vrati se, biće nam lakše.

Možda ćemo tugovati , ali opet ćemo se voljeti, makar ti živjela međ’ velovima sunčanih vala,  a ja u snježnim  danima kajanja.

Možda će nas boljeti, ali bićemo na pola koraka , na dohvat one, djetinje  ruke što miluje i voli.

Da vrati se mila, biće nam lakše smiraj naći.

I oprosti mi.

P.S

Mila moja,

Volim te i vratio bih Ti , sve pjesme i ljubav tvoju. Ali skontam, šta bih je radio bez osmijeha i očiju tvojih. I pjesama da mi dušu steru.

 

 Ona Sanja  Još nježnije

 

Govor srca  Ona sa cvijećem u kosi Stablo Djeca

 

Piši, piši mi, da l još me voliš ti?

Piši, piši mi, još ove jeseni

Kaži tko, kaži tko ljubi te

Tko mi krade te, krade od mene, uzima mi sve?

 

Piši, piši mi kad više nemaš kom

Piši, piši mi k o prijatelju svom

Kaži mi, kaži gdje da tražim te

Gdje da nađem te, sakrijem od nje, sakrijem od nje.

 

Piši, piši mi, ne ostavljaj me ti

Piši, piši mi, o svemu piši mi

Kaži kom , kaži kom lažeš sve

Laži i meni, samo ostani, samo ostani.

 

Kaži tko, kaži tko ljubi te

Kaži kom lažeš sve

Laži i meni, samo ostani, samo ostani

Laži i meni, samo ostani, samo ostani

Umjesto Osmomartovske čestitike – Imamo jednu želju (Nena Ivošević)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Memento rose

brilijant      images (1)       preuzmi (7)    images (10)

images    images (2)  images (1)   ruže pupoljak

roma   vesna 1    krv i ruža    snijeg 2

preuzmi (1)    preuzmi (1)džuna melin

 

vasilija  jenis  magi đuli

 

Ljiljana Nikolovska preuzmi (6) brena josipa 1

 

 

vesna  ismeta Nena Ivošević Bisera Veletanlić

 

milica  21585_suncokreti-snezana-02_ahl šaban 5 Amira Medunjanin

 

Davorka Bosnić                        ????                    ????                         ????…

 

Imam jednu zelju

da ti tvoja medna usta

jos jednom poljubim

pa da se nikada

iz sna ne probudim

 

Nista me ne boli

samo mi se srcu

rana pozledjuje

stara jer me ti ne volis

srce iz nedara

 

Kada budem umro

na mom srcu

ostace mi jedna zelja

pusta sto ti ja nikada

ne poljubih usta

 

Jedan cvijet za drugi cvijetak ,po vašem izboru,cvijeće ćemo replicirati,a dame nježno u album mladosti i čežnje prislanjati. Za neke  damu smo ostavili suzu , ali  svima ljubav poklanjali.

Dame koje vas sa fotografija glede, su sve, one naše dame sa kojima smo se našli, pa se posle nismo našli. I za kojima srca još uvijek kucaju.

Hvala svim grlicama naših života.

Posebno velika Hvala i poštovanje  damama iza upitnika.

Malobrojni sretnici još vijek imaju one sa  kojima su se jednom našli.

Ovu pjesmu poklanjamo svim prekrasnim cvjetovima naših prekrasnih dana.

Neke su sa nama, da nam čari  i snove svoje poklanjaju.

Za ljubav ćemo lako. Toliko je u nama ima, da je možemo pružiti svima.

Samo treba jedna pružena ruka.

I eto, to je to.

Dvije ruke , jedna u drugoj. Dvije ruke su par. A, par je već nešto. Poslije je sve lako.

Neke od milosnica nas sa putanja maglica gledaju i smješe se.

Znaju njihovi darovi su u našim srcima, u sigurnom okruženju.

Drugi cvijetovi, naših  svijetova će se kasnije ovoj galeriji ljepote pridružiti.

Bitno je da su u srcu.

Mnogo je to snova, ljepote  i  ljubavi. A tako i treba. Gdje je muzika tu je i ljubav.

Hvala Gospodu Milostivom na obilju prelijepih milodarja i sjećanja.

Mi im nećemo zaželjeti Sretan osmi mart.

To  je jedan dan u godini i uglavnom bezlično radni.

Umjesto toga ćemo im zaželjeti:

 

Sretan Vam  svaki tren vaših života u kojima želima da  ljubav uvijek sija.

I hvala vam, za sve što ste nam poklonili.

I za ono: dvoje se našlo pa se poslije  nije našlo.

 

Edit Pjaf – Memento mori

 

 

preuzmi (1)   images (9)   images (1)   preuzmi (2)

 

Danas bi ,da je kojim slučajem živjela aporije imala sto godina,No, ostavila je toliko ljubavi u svojim  da pjesmama ,da njen glas jednostavno ne tamni.Svaki put kad slušamo njene pjesme mi se sjetimo njenog kratkog ali burnog života.Za razliku od drugih ,smatramo da je proživjela bogat i lijep život.Zakav vam je život.Nešto vam pokloni,za uzvrat traži nešto.

Mlađe generacije i ne pamte ko je ona.Osjećamo potrebu da ih upoznamo sa par detalja koji karakterišu  ćivot male,Velike Edit  Pjaf.

Au revoir mon ami 

Danas slavimo tvoj uzlet među sestrice i sjećamo te se sa ljubavlju. Tvoje pjesme su zavjet što si nam milosrdno ostavila.

Da nije Mali vrabac mi bi je  grlicom ili Ljubavlju z zvali. Živjela je ko vrapćić, sve nešto na mrvicu, na slamčicu dobijala, većme otimala. Kada se davala bila je to nježna grlica bijela, nepresušan izvor ljubavi i milodarja.

Ovih dana će mnogima u sjećanje doći i o njoj će se puno pisati. Riječi neke govoriće o njoj. Pisat će o bolu i nesreći jedne divne žene, i jadikovati nad njenom sudbinom. Neće biti u pravu. Vrijeđat će njene uspomene.

Rječi će izgledati kao tužni med i mlijeko. Biće to nabrajalice o usudu klinke. Vi im ne vjerujte oni su neuki i ne znaju šta pišu. Njihovi životi ih nisu niti mogli mnogo čemu naučiti.

Edit Giovanna Gassion Pjaf  je samo žena koja je ljubit i pjevat htjela, a jedino je to znala.

Pjesme i ljubav su ispunile njem život. Šta će joj više?

Bilo je u tom životu i neimaštine, suza i dosta i dosta hladnoće i zime. Pa šta? Mogla je još gore proći.

Mnogo gore, zverinje i morbidnije stvari svijetom besciljno lutaju i užasnije sudbine kroje.

Do šesnaeste godine je sve kušala. I bolesti i boli i ljubavi. Kažu da je ćesto gladna bila i da se za novac podavala. Neka, oprostit će joj se. Moralo se, da bi se na ulicama grada svjetlosti preživjelo.

U toj šesnaestoj godini, jedna i može se reći jedina prava nesreća joj je dala pravu slobodu i vjetar u krhkim krilima. Krenula je ka vrhu.

To je usud Klinki poručio: uzeću ti ponekad nešto što ti voliš. Za uzvrat dobićeš zadivljujuću milost; obilje onoga što ti najviše srcu pristaje: muziku i glad za ljubavlju.

Sa dvadeset godina je snimila prvu ploču, to je bio san svake djevojke sa trotoara. Njen se ostvarivao i počela je izvoljevati. Godinu dvije poslije, njenih 142 cm su mogli dozvoliti luksuz da je optuže za ubistvo i da se tog belaja rješi.

Taj trenutak je ono što je ona trebala . Postaje slavna; toliko  da se drugi mnogo poznatiji  počinju “starati” o njoj.

Krhkog stasa,senzualnog snažnog glasa, Edith Piaf, pjevala je o siromaštvu i bijedi ulice, ali i o magiji ljubavi: “Ljubav je jedina logika koju poznajem, a voljeti jedini glagol koji znam mijenjati po svim vremenima”, govorila je ona.I u svim vremenima;dodali bi mi.

Neko je zapisao da su je “jednako voljeli nakinđureni snobovi i običan narod… Čak i da je pjevala ‘la, la, la’ vama bi zastao dah…”.

Živela je svoje pesme. Svaka njena pjesma ,bila je kao djelić njenog velikog ,ali bolnog srca. Pričajući o sebi. pričala je o malom čovjeku koji za ljubav daje sve;i život ako treba.

Glumila je i pjevala i uvijek se zaljubljivala. Neko bi rekao u pogrešne ljude. Možda. Nisu bili ljudi pogrešni. Njihova ljubav je bila pogrešna. “Voljeli” su iz sebičnih  razloga; osim jednog. Taj nesrećnik joj je iskreno srce poklonio i ubrzo poginuo.

Klinka je duboku bol  u sebi nosila, ne zbog nesrećnih ljubavi , već zbog ukradenih,otetih sreća koje se vežu uz ime Marsel.

Marsel Đovana Gasion ( Marcell Giovanna Gassion ) Editina kćerka,njena mala radost umrla je tek što je pogugutala, 1931. god. Niko nije kriv , bol time nije ništa manja. Editina neishranjenost i gladovanja u odrastanju  su meningitisom uzeli mali cvjetak.Vrištala je do neba;  da bi se Pjafovoj vrisak i bol ,nošeni povjetarcem suza u pjesme njene slivali.

Marsel Serdan ( Marcellin Marcell Cerdan) grubijan dječijeg srca joj je pravu ljubav poklonio. On je poginuo. Niko nije kriv. Avionska nesreća. Žurio je da ljubav svoju voli i ljubi, jer nije mogao živjeti bez nje.Ljubav je kratko trajala; dovoljno da da se ledom tetovira u srce vrapčića malog.

Nije bilo vrištanje do neba, ona je zvijezda, to njoj ne priliči. A kako će i biti kada se srce u santu pretvorilo. Bez ljubavi nije mogla pjevati ni disati. Činilo joj se da ne živi.

Svi drugi grebali su se o njenu slavu i umjetnost, da bi sebe učinili slavnijim. Bila je čast biti malog vrapca prijatelj ili ljubavnik. Ta čast slavu i novac nosi. Pjafova je to dobro znala,ulica je svemu poučila.Ipak nije mogla ,niti se htjela od muškaraca  kriti.

Drugačije, njeno djetinje srce nije znalo. Bila  je klinka  gladna ljubavi i ona se iznova i iznova zaljubljivala i svoju nevinost djetinju poklanjala.

Ostale njene tjelesne  sreće i ljubavi su joj bile manje važne; uglavnom. Svi, baš svi, su se o njenu slavu grebali i ljubavnici joj bili.

Ona im je sebe beznadežno davala,iako  su bili samo bezimena lica koja su defilovala njenim životom. Nije bitno ako su se zvali Moris Ševalje, Žan Kokto,Iv Montan,Šarl Aznavur,Žorž Borže,Žak Brel,Sačmo ili neki drugi, manje poznati i slavni. Svi su se češali o klinku što je u krhko tijelo  glas i bol  i tugu unosila,da bi se raskošniji i jači nama vraćali  i  ka nebu odlepršali.

Nije ona ni mali Vrabac što mrvice kamči,  ni grlica što u nebo leprša.Ona je jedna od  slavujki što je toliko divnih pjesama, balada o ljubavi snila. Ona je ponosna i prekrasna žena koja je znala  da „ ne treba čekati da ljubav umre, već se dostojanstveno  treba povući na vrijeme“.

I povukla se jednog sunčanog dana . Ne kao Koktov crni anđeo, već kao blistava klinka mala; što je sve u životu kušala i  imala. I mnogo radosti,još više ljubavi i normalno mnogo tuge i boli. To je sasvim prirodni karmički reciprocitet poklonjen prijateljici naših ljubavi.

Samo je tiho dlepršala u susret Marseli i Merselinu, daleko od sjaja grada svjetlosti  i vreve prljavih pločnika  turobnog djetinstva.

images (9)            Hvala ti i još jednom – Au revoir mon ami