Bleki – Ruže crvene , plave i bijele





Sjetiš  li se l'jube svitanja plamenih

Svjetlošću sunca obasjanih  jutara svijetlih

Pođeđe išaranih treperavim oblacima plavim

A milovahu ruže crvene u vrtu iza kučice male





U besanom noćima prošlim mirisne ruže jecaje čuju

Dok je stara ura otkucavala onaj poslijednji tango za nas

Eh tuže mirisne , ruže crvene , sleđene u trnovitom sjećanju

Što lebdeći traže zaborav prošlih dana a smiraja blahog nemaju.





Sjetiš li se l'jube vrta malog sunčevim zracima okupanog

Uvek punog neba . boja i cvata ruža lepršavih crvenih i plavih

Kojim mirisalo je tijelo tvoje sneno i toplo od ljubavi i milovanje

Dok nježno gubio sam se u raskoši i ljepoti uzbibanih milodarja tvojih





jutra plava još uvijek kristalnim nebom i ružama crvenim mirišu

dok krhki izdanci žalosnih bijelih ruža nadgrobni kamen ljubavi grle

u nevinosti zvijeda sinoćnjih tražeći tragove ljubavi narazborom ubijene

dok dvije sleđena okamine na izvoru prošlih dana ruke krvave suzama peru






												

Prozbori mi Djevuška bajna




U jednom vremenu

a počinje  i završava

zvijezdanom prašinom

i neistkanim snima

a krneta jeca damare

prozbori mi Djevuška bajna

moja jube sjajna

 

Kada uhvatiš ljepotu  svojih boja

u mojim očima

kad osjetiš  nježnost svoje riječi

u mojim prstima

kad pomiluješ  srce moje

usnama djetinjim

shvatićeš da si sretnik

 

prigrli uspomene

koje ti protokom vremena

plemenito miluju dušu

 

klekni

 

čelom dotakni milost

grudima  oćuti radost

zahvali sudbi 

što smo se voljeli

Hallelujah  










												

Bleki – Kuća moga djetinjstva





U našoj kući

niko više ne stoluje





Samo se tijelo sjeća

blagih dodira

odavno usnulih roditelja









daleki eho

radosti i cike

drže polegnuti krov





kao biljezi sretnog života





još uvijek šumi drhtaj vode

oplakujuć usahli djetinji žubor

u cijevima stare česme

što život nam darovaše





eh, gospode moj

pređen je put

prelijep i dug





u prašnjavamo oknu slike šaram

zahvalu Tvojoj Uzvišenosti





milodarju

blagorodnog djetinjstva

Amin gospodo


												

Bleki – Praznik je, ljubavi moja

 

 

Anđeo mi se javi

poput snova koji lepršaju

 

upali svijeće radosnice

donesi crvene karanfile

 

praznik  je ljubavi

 

ljubav je duša oprosta

čedno srce moje sni

lepršave snove

što nade velove nose

 

i tada duša zatrepti

misli to dolaziš ti

 

vara se mila moja

povratka više nema

 

pogledam kroz suze

jer vidim haljine bijele

to se djevojčica moja udaje

 

maše mi i plače

0docnio si mili moj

 


												

Bleki – Gdje si ti

 

 

 Vjernost MBS

Kristalni cvijetni dan

Neobičan san

Zaleđeni đardin

 

Tražim cvijet

jedne mladosti

 

Ljuljačka se njiše

beznadežno

 

Već odavno

prazna

 

Vjenčanica sanja

bjelinu

 

Rijeka je modra

kristalna

 

Ja izgubljen

bez dodira

 

Više i ne slutim

na kojem kalendaru

piše

 

Gdje si ti


												

Jutro sa Blekijem – Odustani od strahova i vjeruj mi

Autor

Hajro Šabanadžović

Život priča

Noć  kada se ljubav vodila

More plavog brilijanta

Naše nebo

 

Odustani od strahiva tegobnih

godinama množenog

pusti da iskonu svome

paklenoj vatri života odi

 

Odustani od sumnji nesnosnih

vremenom kovanih

pruži mi ruku

ljubavi

 

okreni od prošlosti grozničave

smutnjama nošenih

vjeruj mi

 

ljubav je jača od kavala samotnih

pogledaj u more duboko

plavetno i prozračno

kao tvoja duša

milosna

 

samo zatvori oči

zakorači bez straha

u more duboko

 

ocean ljubavi

u kristalim nebom okupanim

čekajući tebe ljubavi

oduvik  opstajem ja

 

čekajući tebe jedina

odagnavam strahove rastanka

jer

vjerujem u sutra

												

Bleki – Jecaj ledenog jutra

 

Ledeno jutro

Besana noć

Tragovi

U potrazi za izgubljenim sjećanjima

 

Prelomi se nečujni jecaj

ledenim jutrom

besane noći

rasipajući u nestanku

djevojčice što suzi

hladne  i prazne tragove

zarobljene rosom i maglom

kojima  gubi

zalog odbačene vjernosti

u sjećanju poslijednjeg dodira

u odjeku misli

ž ‘ tem ili volim te

sad savim sve jedno je

ljubav uvijek isto boli

a sa očajem

spoznaje da počinje voljeti

onog kojeg je

ponosa radi prezrela


												

Bleki – Suton polako korača oceanom

 

Suton  srcem mojim korača
oceanom dubokim i nježnim
u noći  srebrene mjesečine
polako mrakom titra i boli
pjesmu kreće pjesmu kreće
klizi tebi sjeno blijeda
a usnila si sanak pusti
moje noći duge noći
recite joj neću moći
zapjevati zapjevati
ubila je ubila je
jednu ljubav neprebolnu
sebična je ona bila
nijemu  ljubav poklonila
snove svoje dosanjane
sa sobom je prigrlila
u ocean u ocean
u dubine u ljepotu
lepršava od milovanja
uranjanja u plaveti
moju ljubav položila  položila
da se plodi međ nimfama