Bleki – Otkud ta violetna svjetlost

 

 

 

 

Otkud ta

violetna svjetlost

nenajavljena bljesne

zaslijepi

oči zadivljene

 

Zašto je taj

djevičanskih ljubičica sjaj

nenadano zamiriše

opija

um muti

 

Kakva je ta

ljepota ljubičastog beskraja

duboko gane

razlijeva se

srce ledeno topi

 

Ne znam odgovore

ljubičasti oceanu čednosti

samo očajniči boli

svaka kap

milosti tvoje

 

Bleki – Nisam lopov

 

Ne želim krasti

krhke ruže

nemam snage

nemam više boli

za još jedan kraj

a ona lebdi na drugi svijet

a mnogo bih toga

poklanjati ima

dok usnuli svijet

juri putevima svojim

više volim

a usnim

da crne kose

plavi uvojke

ruste pramenove

plave zelene crne oči

snim i riječi krijem

da ih ne zabole

Bleki – Maglu si rastjerala

 

 

maglu si rastjerala

došao sam ti mila

zoru smo potopili

u okean strašni

zarobljen u našim čulima

koji lomi kičmu našeg stida

i ja sićušan i silan

lebdim proplankom tvoga tijela

 

 

umilnom  ljepotom oslobođen

a ti tanana i jaka

uzbibani mramor

mojim vjetrovima pokošena

zbratimljeni svom snagom

u nagosti tijela

na proplancima pored rijeke

beremo edenske jabuke

 

Bleki – Poslijednji tango

 

 

 

 

Tko sada pleše moj poslijednji tango

Tko sada živi moj nestali život

dok lagana kiša leprša u susret

očima

brisačima

poslijednjeg ponoćnog tramvaja

crvenog i tamnog kao noć

što klizi paklu

usamljenog bića što zaboravu hiti

 

tužan sam danima

možda se svjetla upale

cijelom svijetu

možda sam ponovo zgriješio

 

ipak

nije  pravo

ne

nikako nije pravo

 

kada ti ukradu poslijednji ples

kada ti žive preostali život

dok sunce počinje da diše

bojama moga srca

 

zaista

nije  pravo

ne

nikako nije pravo

 

ali

hvala Nebu

vratiću se

kada mi rode donesu darove

moje ljubavi i snova

 

 

 

Bleki – Ubiše je

 

Zvuk nijemi se prolio

neko mislima vrisnu

plavi cvijet sam volio

ubiše moju jedinu

 

na ljubicama mila glava

kosu suze svjetlosti rose

na odru sada ono spava

sa sobom moju dušu nose

 

čime tugovati

ljubav se snila

kome bolovati

ljubav se svila

 

ne vrijedi kleti sada

ljepote moje nježne nema

nebu je otišla moja nada

srce je moja slika njena

Fragmenti o bolu – V / U uglovima očiju tvojih vidim

 

U uglovima očiju tvojih snovi vriju

prepoznah plavetnilo neba našega

i modre rijeke što iskri na kraju puta

kamo smo ljubav snili

 

Tada opazih tvoju sjenu malu

nasmješenu i vedru od milovanja

mene za ruke drži i ljubi

moje maleno čedo radovanja

 

Pomislih na ružu ljubavi

plač vremena što đardinom klizi

usred raširenih prstiju htijenja

zastor je iznenada pao

 

Jecaj je što slama utrobu

izviruć iz dubine tkiva

osjeti se na daleku prošlost

kad si djevojčica bila

 

U očima tvojim prepoznah kutke

maglovitih sjećanja i vrišteće boli

zarobljene u vlažnoj tami

poput zatučene grlice male

 

Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih

kroz otvorena usta što traće dah

nesrećnica mila grca i pije suze

zbog zla što joj djetinju ružu uze

 

U tami kutaka očiju tvojih

vidim grlicu jednu

koju tjeraju koju siluju i siluju

kojoj kamom život uzimaju

 

Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih

u srca mi prodire trn ruže ljubavne

režuć oštro do srži do smrti do zvijezda

da osjetim tvoju bol malena moja

 

U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila

ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom

zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života

toliko je teška ko da planini zla pripada

 

Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi

užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg

plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje

blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih

 

 

Bleki – A Maksumče i dalje sa Princezom pleše

 

 

svaku veče

razigran ko maksumče

uzmeš kist u jednu ruku

riječi u drugu

osjetiš muziku

vuče te uvijek istoj bijeloj dami

nevinoj od snova

 

baciš slike i riječi

ženi ljepotu što vješto skriva

i spoznaš je čarobnicom

mahala grada čednosti

Maksumče i dalje  tango

sa Princezom pleše

 

tijelo uz tijelo

dame biraju

dodir za dodir

uvijek isti sjaj

ljubavni

vatra uz vatru

i dok ljubav vodiš

Ocean Tišina i sni

Jutro sa Blekijem – A vi ste i dalje neuki

 

Vi ste uvijek ćoravo neuki

kako to obično biva

 

ja ću za to vrijeme snubiti

krasotne neke djeve

u kricima njinim

radost svoju uznositi

 

a vi ste i dalje ćoravo neuki

kako to obično biva

 

u očima mojim nestašnim

zvijezde čuju smijeh i krike

one mile djevojčice

koja je zadovoljna svojim putima

 

a vi ste i dalje ćoravo neuki

kako to obično biva

 

I dok se djeva i ja tražimo u noći

u kojoj uzavrele plahte cvile

šaputanja ljubavna poklonjena iskonu

putanjama milostivog magličastog nebe

 

a vi ste i dalje ćoravo neuki

kako to obično biva