Bleki – Znam koliko si me voljela ludice mila

Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa svog
a  pitam druge zlaćane
da li sam pogriješio

žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku  ljubavi tvoje
i moje
što gasne srce Crveno
smješkaju se
ali nijeme

morao sam te pustiti
labudice moja
boljela  me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka  ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje

oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim da  ti  se srce
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošen ehom
imena tvoga

A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila

****

Prevod nježne pjesme Lare Fabijan

Volim te

Slažem se, bilo je drugih načina
Za odlazak
Neka slomljena čaša
Mogla nam je pomoći
u ovoj gorkoj tišini
Odlučila sam da oprostim
greške koje smo pravili
voleći se previše
Slažem se,
mala devojčica u meni
te je tražila skoro kao majku
Ti si me ušuškavo, čuvao

Bila sam ti u krvi
koju nikad nismo smjeli da delimo*
Bez reči, za snove
Vrištaću

Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim

Slažem se, posvetila sam ti
sve osmehe, sve tajne
čak i one kojima je jedino brat
nezvanični čuvar
U ovoj kući duhova
Satana je gledao naš ples
Pa sam poželjela borbu
ovih tijela što su željela mir

Volim te, volim te
kao luda, kao vojnik
kao filmska zvezda
Volim te, volim te
kao vučica, kao kralj
kao muškarac iako ja to nisam
Vidiš, toliko te volim
Vidiš, toliko te volim

Bleki – Prepoznah te

 

Zalutah u mističnu šumu

Tamo ugledah lice čedno

Prepoznah te

Onu koja ima sreće

U sjaju mjeseca

U sjenci trešnjinog stabla

U šapatu uzdrhtalog srca

Ugledah iskre očiju tvojih

Osmjehom mi milinu ubra

Zovnuše me usne tvoje

Jer oduvijek postojimo

U svim mirisnim noćima

Samo

Ti i ja .

Bleki – Tamo se neko smije

 

Gle neka se tamo smije

pogled upućen sneni

kroz prostor tiho vije

kao snovi nedorečeni

 

pokreti tijela

sazvučje podavanja

umorna je žena

od želja i prodavanja

 

lica bezlična

mutne oči u mraku

vrlo su slična

ubici u raskoraku

 

treba svirati tiše

kada tu manijaci bdiju

obratiti pažnju više

uzimaju tijela i nestaju

 

za novac davalice

bojte se neznanaca

ko ptica kukavice

smrti poznavalaca

 

gle neka se tamo smije

nikamo upućen pogled hladni

kroz prostor damar ne bije

došli na svoje smrti gladni

Bleki – Praznike slavim

 

Neki dan sam slavio  praznik Ljubavi

i tebe u njemu ljubavi moja

tvoje usne na mojim usnama

tvoje usne

usne meke

vlažne vrele

pohotne,

pune i blage,

usne za ljubljenje što mirišu na sreću

rumen ružu

 

 

Juče sam slavio praznik radosti

sa tobom mila moja

tvoje grudi u mojim rukama

tvoje grudi djevojačke

čvrsta bista ustrptjela

milodarje radovanja mirišu na strast

grudi milovanja

i pupoljci lotosa

 

Poslije  ću slaviti Praznik čežnje

sa tobom mila moja

tvoje tijelo moje tijelo

tvoje tijelo na mom tijelu

tijelo djevojke voljene

mirisno i raskošno

podatno i rosno

tijelo za milovanje i branje

miriše na nevinost i ljubičice

 

 

Ali danas slavim Praznik snova

sa tvojim očima u mojoj duši

jer tvoje oči na mom licu

tvoje oči mile

nježne i blage

sjajne i snene

zaljubljene u moje

prizivaju more naše mladosti

oči za sanjanje…

 

 

jorgovan bijeli

suze i aveti

ostavljamo nekoj drugoj pjesmi

u kojoj nema praznika

već samo tišina

 

 

Bleki – Mnogo toga ne znam…

Mnogo toga ne znam…

ali ako kažem da znam šta je smrt

mnogo smrti

boli i tuge

a su mi vjerne druge

neću reći ništa novo

 

Svaki tren je razlog za veliku brigu

ali neću to

nije mi u damaru

 

pomolim se Bogu Milosti i Ljubavi

zamolim  oprost grijeha

i prelijepi život ide dalje

 

Da sam bilo kada zastao

jadikovao

ne bih volio i živio

 

Bio bih samo jadni čangrizavi starac

koji baš i ne voli život

 

Ja Konj

vagabundo

izabrao život i ljubav

i bio sretan koliko se moglo

 

Sreća zavisi od voljenja

a volio sam jako mnogo

jedna  mlada i neuka reče

prečesto

 

sve je u parovima

koliko sreće i radovanja

toliko boli i tuge

 

zašto bih se ikad brinuo

gubio ono malo kalendara

nedostajućih

 

A najbitnije!

 

Shvatiš  da treba poklanjati

ljubav

nježnost

radovanje

bezuslovno

svakoj Princezi kojoj je potrebno

 

Dame uvijek biraju

pod Zvijezdama

po srcu

Nebom kao svjedokom

zar ne

 

Bleki – U noćima dugim

 

U noćima dugim

samotnijim

od traganja

mislima blijedim

jer znam da postoji

negdje ima

jedno mjesto

zaboravljeno od ljudi

okupano morem

obasjano zvijezdama

 

a tiho osunčano

blago sjajno

i jošte nježno mila

poput tebe

pitomo drago

velikodušno bistro

ozračeno

ljubavlju

davanje nesebičnošću dana

umilnom dobotomžsanja

mirisavo do ljubićica

sneno

od nevinosti

blaženo od plodnosti

pomalo umorno od čekanja

mene neuviđavnoga

 

tada sretoh tebe

zaboravljenu od ljudskosti

priglrlih tvoje srce

utopih se u tvome tijelu

orošenom od mora

lepršavijom od  maglica

tihom blagom

nježnom pitomom

valikodušnom od davanja

 

izgubih se u tvom pogledu

što zasja ljubavlju

umilnom dobrotom

 

zapletoh s eu tvojoj duši

mirisnoj

iskrenoj

kao cvijetna snenost

 

Bleki – Kad ljubav umire

 

kada ljubav umire
uvijek je troje neprebolno
ona i on
i dijeto nerođeno

kad ljubav umire
uvijek ih troje  nestaje
ona i on
i dijete nerođeno

kad ljubav umire
uvijek tri srca jecaju
njeno i njegovo
malecko nerođeno  vrišti

kada ljubav umire
uvijek je troje živo sahranjeno
ona i on
i dijete nerođeno

kad ljubav umire
nebo plače
cvijeće ne miriše
zvijezdice su postiđene

Kad ljubav umire
Mjesec proklinje
gdje će vam duša ubice
nerođeno traži roditelje

Bleki – Bila su to tako beterna vremena

 

Bila su to teška vremena

bila su to neka vremena beterna i podmukla

bila su takva kakva se ne mogu zamisliti

oni neće oni ne mogu oni ne žele da misle

bilo je to tako kao da im neko srce namah sa grudima ščupa

još živi gledaju kako im srce u mašinu za mljevenje mesa stavljaju

okreću ručku krvavu i melju ga melju brzo najbrže

ono izlazi na drugu stranu

polagano  vrlo bolno crvči

krvavo samljeveno visi ko ja'ko skuvani rezanci

posuti paprenim kečepom

 

čude se njih ništa ne boli nadaju se

smilovaće se sada i tijelo i kosti samljeti

ne ništa ništa osim boli koja počinje da jača

jok bolan ne da bol dušman lakoće

samljevenu masu poli sa litar tečnog azota

u potrgani torzo sve to vrnu

 

bilo je to tako kao da im dušu onaj balonćić mali

katil kliještima iz grla čupa pa na fakirski ležaj baca

balonćić padne i puf prospe se po asvaltu

svaki dan komunalci je spiraju auta gaze

nikako da nestane samo urliče

dok nebo ne spusti tišinu

dok price ne odustanu od safirli neba

dok cvijeće ne prestane da miriše

dok ezani ne preskoče sabah i ponoćku

 

da bila su to takva vremena

ne smiruju se i ne jenjavaju

ali život je prelijep

i oni samo nastavljaju da žive

čekajući da im se vrate sabah i ponoćke

 

Bleki – Biće neko nejako i molitva

 

Biće neko nejako
u gradu bilo kom
zemlje nam mile
u vaktu bilo kojem
savim obično je
nerazumno biva
vrišti a proklinje
zlo se sprema
niko ne vidi
zlo se sprema
ne obraćaju pažnju
zlo se sprema
dan i noć
zlo se sprema
svi pognuli glavu
šta da se radi
biće nejako ramenima sliježe
u tugi svojoj
bježi od zla
jedinu mogućnost  zagrli
umorno klekne na serdžadu
skrušeno dotakne pod glavom
drhtavo širi ruke
ponizno gleda uvis
molećivo
Boga Jedinog doziva