Bleki – Dan kada te nisam upoznao

Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća

ali nisam

Geografska udaljenost?

premostiva, zakon lebdenja

Patrijahalni odgoj?

nije ga bilo , zanemarivanje

Nazori ?

skromni, bez opsesija.

Krutost socijalnog okruženja?

vehtost se uvijek da zaobići

Šta onda?

nećeš vjerovati mila moja

ljubav me spriječila

da budem dijete cvijeća

koja su sušta ljubav

 

ljubav me vodili tebi

a to je drugi smjer

Neusmjereni.

Lepršav.

Mnogo sanjiv.

 

priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom

nema stroge kanonske definicije

forma prijateljskog časkanja

mislila je mladost

Milosrdni Bog je to uvažavao,

On sve zna.

nikad od njega nisam pobjegao

plivajući na putevima

Njegove milosti i ljubavi.

Srce je srce,

Duša je duša.

 

Lična shvatanja ugodnog izgledu

lice bez dlakavih obilježja

želja za dopadanjem

Bogu Blagorodnom

narcisoidnom gledalu

tebi koja ćeš tek doći

mila moja

grlicama

lepršavost mojega života

 

higijene nisu bila dobra preporuka

onome što je nalikovalo revoluciji i djeci cvijeća

njih nije bilo briga

bila im je dovoljna ljubav

hej,muzika, na na na

kako bajkovito predivna la la la

kakvi predivni krajolici mmm ti i ja

lepršavo cviječe koje ne vene

cry and cry

 

avaj

o baby baby babi

sva nesebična u davanju

a ja sam tragao za sviđanjem

naivno odbijajući sve što nije skladno

nisam volio predugu kosu

brade bilo kog tipa

eksperimentisalo sa

vrlo vrlo kratko tek dan dva

brico umro

ljubav se vodila

pa se zaboravilo

ovo ti baš nisam moro reći

šta se može

vazda iskrenost prije pameti

 

tada

taj i taj

takav i takav tebe upoznah ljubavi moja

još uvijek ne malo kasnije

pjesma je iskrenija

istinu zbori

ljuti se na tebe

kasnila si

 

sada su kose osnježene

smiješne bore postale očitije

duboke brazde što iskustvom slove

ono ko fol

djeci ne treba pamet

bilježe mnogo ljubavi

pređenih puteva

ipak

naslućuje se lik

onog dječaka

nalik onom drugom

odlepršalom Malom Princu.

 

ali sam volio tu djecu.

i to jako

neku bezrezervno

bez upoznavanja

djeci nije nimalo teško sanjati

i dosanjati bliskost

čarolije susreta i boli

bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu dešavanja tih godina

onim milenijumima prije decenijama poslije

sve te boli valeri krikova

vrište mila moja

ne pomaže vata u ušima

ne pomaže led u srcima

ne pomažu okovi nad dušama

 

privlačilo me ono što mi je bilo blisko,

njihovo prihvatanje i slavljenja biti života

bezuslovna ljubav

lav lav lav

Ol vi nid iz lav

mir ljudima

pis sist’  selam

peas brad’  selam

Avaj My Lord.

 

svijet bez rata

izmisliše ga ljudi neki zli

Zašto podjela bilo kog tipa

umobolno arijevskih

inkvizicijski plamtećih

svi ljudi braća

križarski trulih

Abraham sleđen

bijedno rasnih

praotac Adam plače

bespolno polnih

Eve siluju

religijskih a Jedan Bog

nacionalnih i svih drugih podjela

nedostojnih Boga i Ljubavi.

 

većina ljudi nema pamćenje

ni misli

amebe i vinske mušice,

majmuni i roboti

svijet su za sebe.

humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije

uglavnom.

izvinjenje amebama

vinskim mušicama i majmunima

robotima ne

bilo bi glupo

nisu stasali

protiv njih nemam ništa

i ne želim ih porediti sa ljudima

 

Bog je sve sa svrhom stvorio,

nauka uvijek kaska

krajnji okviri intelektualnih tajni

takar nasljednih dometa

mnogo toga i još čega

ključi sakriveni

zato je trebalo nestati djecu cvijeća.

talasala su tokove uštrojenog života

uškopljenog skicama bespolnog celibata

dvopolni Savletovi testamenti

sterilni duh Ivančice,

zlokobnih proročanstava družbenika pakla…

 

bez djece surova stvarmost

sasvim izvjesno postaje

nepodnošljiva i turobna

ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava

niko im neće remetiti učmalost

genocidnu blaženost krvavog mira

 

još jedan je dan je prošao.

osjećao sam te

mila moja

ali nisam sreo.

pjesak je bio tužan.

ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.

bio sam umoran od leta

osjećaji su oteknuti i neelastični.

ljutio sam se na tebe

neznanko ljubavi moja

 

nije važno,

djeca uvijek mogu dozvati čaroliju

mogu vidjeti plavkasti led

blješte razasuti biseri moga srca

po livadi naših snova

led se ne dira

biseri se nižu

svjetlucave ogrlice naših budućih dana.

znam

sutra ću te zasigurno sresti

ili neki drugi dan

punu zanosa sa suncem u kosi

morem čežnje i sanja u oku

sa vanilin sladoledom u ruci

i tada

dva puta dva jesu četiri

mili moj

mila moja

četiri je uvijek par

dvije i dvije ruke

a to je već ljubav

tujinko moja nestašna.

Noć tvoja i moja

 

 

Onda je sve stalo.

Noć je postala svijetlija .

Oblaci su se naglo dizali.

Maglice nas nisu dale.

Ovo je ipak naša noć.

Tvoja i moja.

Drugima mjesto nije ovdje.

Oluja je skrenula ka hridinama

malo lijevo ka sredini prema dubinama.

 

Masa je razočarana.

Očevid više ne stanuje ovdje.

Mora se trčati da bi uhvatili koprnice.

Bleki – Jesenja molitva

 

Golubar bijah mlađan i lijep

oko kipa grlice se svijale bukadar njih

trava i proljeće a ja slijep

i te feniks ptice pramenova crvenih

 

Na cvjetnom proplanku

svaka mi srce otrovala

ponoćnih velova uranku

na Bentbaši ljubav darovala

 

Prkosna od milja i dara

Zemlja moja u snovima

cvijeća crvena i plava

sni večeri na bregovima

 

Moje ruže su u molitvi umorne

one bi da spiju

zamolile su anđele ljubavi orne

da nad njima bdiju

 

Jesen polako klečeći posustaje

vjetar je nježno ka nebu nosi

zima se budi ohrabrena ustaje

pada prvi snijeg po mojoj rosi

 

Ljubavi moje sniju

u noćima dugim snovi moji

i grad nad nama bdiju

ko će ičega da se boji

 

Plavet nježna milosna

Zlaćani stađuni jesenji  snovi naši ljetni

Procvala proljeća zimska

Ljubavi moje bili smo tako sretni

Bleki Prepoznah te

 

Zalutah u mističnu šumu

Tamo ugledah lice čedno

Prepoznah te

Onu koja ima sreće

U sjaju mjeseca

U sjenci trešnjinog stabla

U šapatu uzdrhtalog srca

Ugledah iskre očiju tvojih

Osmjehom mi milinu ubra

Zovnuše me usne tvoje

Jer oduvijek postojimo

U svim mirisnim noćima

Samo

Ti i ja .

Bleki – Proljeća mirisna sanjam

 

Veselog srca u  žuboru jesenjih kiša
ljubavlju orošena lica milih žena
u proljećima  mirisnim sanjam
poslijendnji  listovi kalendara otpadaju
a svaki pređašnji je pjesma
o jednoj ljubavi
pored Modre rijeke
okovima   ljepote tkana
u latice bijele ruže
krhke od snenosti
prelijevana
čednošću svojom
da gasi strasti
zarobljene
u kapljicama rose
u umu što jecajući boli
sve dane obljubljene

Bleki – Misterija jeseni

 

jesenja-fantazija  jesen-lebdi nebeska-carolija

 

jesenji-beskraj  jesenja-milina jesenja-rapsodija

 

 

Juče sam bio u parku sjećanja

tamo sam smjestio prlijepo drveće

na stablima nerazumno sam objesio

ramove za slike mojih ljubavi

jer blizu je

veoma blizu

podzemlje moga maloga mozga

koji rovari po velikom

tražeći

razmeđa trikolorija mojih

u moru neugaslog plamena

misterija je to prava

u meni jesen

kao čarobna sjena

obitava

slike sam izgubio

originale u srce zaključao