Bleki – Preklane nevinosti

 

Stađun za stađunom boli nas

živa nevinost zakovrnutih očiju

pogleda tužnog put beharli neba

bekani preklanog grla bleje

potoci krvi gradom

crvenim bujicama klize

 

vjerski objed je na stranu položen

siti oholo grad krvlju boje

nesreću priziva pomor janjadi

želja je Neba gladnoga nahraniti

nije dobro javno krv puštati

već tajno milostinju  dijeliti

 

Bleki – Mila moja Luce

 

Mila moja imam ti nešto za reći.

Znam nećeš mi mnogo zamjeriti.

Upoznao sam jednu grlicu bijelu, plavetnu.

Osmijeh me njen ubija , kao nekad  tvoj.

Ima isto godina kao ti ,kada ti je  ruža procvjetala

da bih je  krao i mirisao.

Plavetno oko i veseli žuti čuperci krase lice mile djevojčice,

kao da ih je posudila sa slike tvoje koje je utkana duboko u mojoj duši.

Visoka i stamena kao ti ,moja malena

svako malo mi leprša pred očima.

 

Kad mi na um padneš,

stavim pred sebe ciganku

i  flašu kurvoazijea,

i polako, nježno,

kao sa ženom

coktaj po coktaj.

Nigdje mi se ne žuri,

a uspomena hejbet.

Sve ljepše i milosnija od druge.

Pomislim na tvoju ,

valjda mogu reći i moju kućicu u cvijeću.

Moje utočište od lutanja dugih ,

Moje konačište  od tuge i umora,

bjeg i skrivanja u tvojim skutima i njedrim.

Samo mogu reći,

J'taime mon  Amour ,  Merci.

 

Ne govorim ti ja Francuski,

kao što znaš.

Ovo nabadam ,

ne moraju svi da znaju šta ti poručujem.

 

Plavetni osmijeh,

tako je zovem,

mnogo mi radosti pruža u ovim ne baš veselim vremenima.

 

Pomisao na tebe me čini sjetnim, nikako tužnim.

Ako krene na tugu ja  ovu novu  pozovem

i ona odamah doleprša.

Krila pjesme su najbrža.

 

Znam ako je istina da svaki čovjek ima  svog dvojnika,

negdje u bijelom svijetu,

koji je sve manje bijel,

a sve više krvav,

onda bi to ona mogla biti tvoj.

I glasom i  čini mi se svim ostalim.

Skoro.

Ovo skoro, me spašava,

da me odozgo čime ne hekneš.

 

Evo pripremio sa ti  neke slike pa ih pogledaj.

Da , imaju i zvuk.

Vrijedi poslušati.

Kada se sretnemo ,

reći ćeš mi da li sam bio u pravu.

 

Inače Ruskinja je i ne zna da postojim.

Ime joj je prelijepo, podsjeća me na

more , mjesec  i ljubav.

I sve  one druge,

jedine ljubavi moje.

 

Zove se  Marina.

Ostalo ćeš sama skontati.

Tvoj pogled je najljepši.

 

P.S.

Moje ostale muzičke grlice znaš.

Neke su sa tobom. Njih mi pozdravi.

Ove ovdje se dobro drže.

Kako koja.

Glasom  i stasom nisu posustale.

Znaš onu o vinu.

 

 

 

 

 

 

Sonji S. – Anđeli odlaze skamenjenog srca

 

Rezultat slika za Sonja Savić

 

 

 

 

Djetinja duša

 

 

Lepršavo nebo

 

 

Snježno jezero

 

 

Ljubav

 

 

Bolna praznina

 

 

Neuzvraćena ljubav je zaledila ,

pretvorila se u ledeno jezer0.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.

 

Bože mili ,

koliko je samo bila lijepa,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.

Kako je nju bilo lako voljeti.

 

Ponekad sjećanja navru,

ne dijeleći snove i javu.

A opet…

 

Godinama poslije

teško je uspomene  dozvati

jer bole  puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven

presahnuli žubor  šedervana

 

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

 

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih

 

moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:

Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi

 

Bleki – Tajni ples

 

Maksumčad sve znaju,zar ne?

a ja čekaću te

do sudnjeg dana

 

moj je tu

iza ugla

vremena imam

samo za jedan

tajni ples

 

tango života ga zovem

ne gubeći nadu

pjesme ti pišem

snovi moji nikad ne umiru

samo su na čekanju

 

oprosti mi mila

zapisano je

pobjeći ne možeš

Bleki – Ne budi tužna

 

 

Ne budi tužna mila
u noći bez zvijezda
slušam svaku tvoju riječ
u muzici snova

čujem te
međ ljubičicama usnulu
dušom nosim
sa kišom u očima

a žao mi
lijepa kao kapljuica rose
naslonjena na tragove duše
čedna kao lahorac u osvit zore
a se snenost miluje tvojim tijelom
iskričavim put slika i sjenke
sto damarima mojim biju
tvoje kristalno srce maze
dok samodostatnost pati

a jaka si kao jantar i žad
ne dozvoli
nikako ne dozvoli
besadržajnoj  fikciji
da uzmu danak
nevinosti tvoje

Bleki – Ako odeš ti

 

Ako ikada pomisliš da odeš ti
kada te talasi krivnje navedu
na putanje koje nisu naše
ostavi mi dovoljno milovanja
da te mogu čvrsto zagrliti
u noćima koje mirišu na tebe

Ako ikada pomisliš  da odeš ti
kada te vjetrovi ljutnje navedu
na pute kojim nismo hodili mi
ostavi mi dovoljno poljubaca
da mi griju umilne snove
u jutrima koji se rađaju sa tobom

Ako ikada  pomisliš da odeš ti
kada te neumitnost odvede
na razdvojbu puta naših
ostavi mi dovoljno ljubavi
da mi daju malo  snage
da krenem  za izvorima tvojim

Bleki – Žal za majkom

 

Prođoše godine

starac a siroče

još uvijek tuguje

majku svoju

u nerazumu svom

ima vremena

a nema

nikad nema vremena

 

nikad dovoljno neizrečenih riječi

a jednog dana tuga navre

samo četiri  riječi

volim te majko mila

kucaju na penđer

kućerka starog

u pustoj mahali

a majka ne otvora vrata

predugo čekala

pusti sanak usnila

 

Jesen je a ja boja nemam

 

Prelijepi, umilni ,  zlaćani   stađun .

Jesen , ugodna i blaga.

Titrava i uzbibana.

Prelijepa.

Pada lišće zlatno.

Sve se stapa sa zalazećim suncem u jedan nestvarni kolorit,

koji nas opija i zavodi.

Kao Žena.Raskošna.

Kao djevojčica.Voljena.

Boje pripisujemo magiji  , Te ,  nestvarne čarobnice Žene

i poželimo da se nikad ne mjenjaju.

Ni žene , ni  jesenje boje .

Da uvijek nose radost našim srcima .

 

Češće nego želim

jeseni se  boje sivilom

nešto hladniji dani

navuku sjene tuge

Kiša

Kapljica

svaka kap je jedan život

jedna radost

ljubav

 

eh anđelu mili

jesen u meni raduješ

nebo reče tuga je to

nedostaje ti boja

eh kada bih mogao

najljepše slike bih ti skladao