Category Archives: Poezija k'o fol

Sada je noć sasvim tiha

večeras su ljudi položili svoje molitve

i zaspali

Neki ne spiju

to su sanjari

oni su naivni

dobri

uglavnom

ko im kriv

zaleđeno stanje uma

i ples

pružam ruku

ne mogu drugačije

njihove riječi ne misli niko

preleti se preko njih

da preleti se preko njih

sanjari ponekad shvate

da ne bi trebali pričati

bilo bi im lakše

a ne mogu

duša ih tjera

i ljepota jesenje noći

u kojoj samo o ljubavi sanjaju

kaže traži daće ti se

kucaj otvoriće ti se

tražio sam

i dobio

kucao sam

otvorilo mi se

no ostalo je samo jedno pitanje

a šta sa dunjalukom Mili Bože?

ja tu još uvijek

obitavam

i Tišina i sni

a opet

kada se probudim

samo nastavim sanjati

u meni gori

Nada

nekom treba

barem

jedna jedina

suza

moja

laku noć

mila

Ti oprosti mi

Dame biraju

Uvijek

kada noć potraje

a umor ne dolazi

pitam

nebo i zvijezdice

njene drugarice

gdje je ona

zavjera ćutanja

a ja

i dalje bez nje

čekam svitanja

sunce i dan

nikad ne pitam

sagorjeli bi me

a ne bi to san

Danas je dan za valcer i snove
sasvim vedar i nasmijan
kao ljepota tvoja i iluzija
što lebdi ko snene oči tvoje
u mojima tražeći  ljubav vječnu

plešeš za nas dvoje
zaleđen od mirisa tvojih
pokušavam utkati nestvarni let
u bilo moje čežnje

ali ti ne želiš mir
hoćeš titraje što ljubav uznose
u preplitanje rasplitanja
u muziku tijela koja se spajaju
u tisuće krhkih ruža
nalik svilenim valovima
a plove obalama naše strasti

ne mareći što dan je prekratak
na kraju svake zore
ti odlaziš sa osmjehom
što liječi moju bol
jer tako prelijepi život hoće
drži me budnim
željnim tvoga sna

Djeca kao djeca

jedanaest ili sedamnaest

nestašna u sve šesnaest

a su žene

varljive i nestalne

k'o lati nježnog cvijeća

crvernilom orošene

milostive i vječne

neko reče kao vino

nema pojma

vino kao i so

obljutavit zna

moja žena

Bijela dama

labudica nevina

krhka kao bijela ruža

i muzika

što od iskona u srcu

biva crvena

zna

a Tišina i sni

tango plešu

na dnu oceana

Klečim na trgu milion ruža

biram jednu crvenu

tebi ljubavi moja

najvećim trnom

otrovnim

zarežem srce živo

nek život isteče

sa tobom u očima

bacim krv sa ružom

na grudi tvoje

nema eha ni zvuka

a budu bogatije

za život moj

Ja joj vjerujem

žao mi što tuguje

nijedan cvijet to ne zaslužuje

život je prelijep lijep

dobro ponekad ima boli

ko žene ta divna bića ne bi volio

lako je reći volim te

treba to zavrijediti

ako oprostiš

oprostiće ti se

Hvala ti što dođe

da pored mene noćas bdiješ

ugodno je znati da na grudima

dobrota naslonjena

ruku ti drži

pogledom mazi

pa stidljivo pogled spušta

rumeni se

nije svikla

možda zaboravila

da njen dragi

samo o njoj sanja

ko mjesec o Bosni

onda blago

od duše

rukom

lice mu ljubi

miluje snove

koje sretnik

samo za njih dvoje snije

i kada čuješ mila

muziku u srcu svom

to moja duša pjeva