Bleki – Kulise

 

 

Zastor iznenada pade
presahle su gorke ulice
skršenih srdaca.

Nestadoše darovi
mladenci plešu
svoj poslijednji tango.

Nju su prodali
zastor je pao
nenadano.

Kao zavjesa pozorišta
kad se mjstor kulisa
spotakne o uže i leti.

Akteri i ljubavnici
mrzovoljna publika
zanijeme zaprepašteni.

Predstava se prekida
aplauz molim
živjela predstava.

jedno biće je umrlo
dva su bića ubijena
zlo opet pobijeđuje.

Bleki – Šta mogu zakoračih

 

 

jednom zamišljen sjeđah

ništa neobično

čovjek je od misli sazdan

ali bjeh na ivici ponora

 

iza rajske doline

ispred vatra rasplamsana

između ti i đardini tvoji

krasoto moja

 

zoveš me

ako ti krenem

ne mogu dostići

doline vječnih rijeka

 

lebdiš mila u plaveti

zazivaš me

jedini dođi mi

trebam te

 

moliš dođi mi mili

ako ti krenam

vatrom

će me sjajiti

 

jecaj me zove

dođi mi ljubavi

šta mogu zakoračih

a se probudimo ljubavi

vlažni od poniranja

Bleki – Noć ubica snim

 

 

Noć orki

Dan radovanja

Jesenji osvit

 

Cvijetna mjesečina

 

Obasjano gorje

 

Snježni đardin

 

 

 

 

 

Tebe
poput prelijepih ubica
razigranih Orki
u plavetnoj noći
snim
pretežno nasmješenu
a vodiš  me
danom radovanja
obasjanim suncem
tijelom  blaženo talasaj
u osvit moje kasne jeseni
a lebdi
na cvijetnoj mjesečini
ispod
obasjanog gorja
tvojih snježnih đardina
dok moćna Modra rijeka
sanja cvat božura
uskomešane nevinosti
duše djevojačke
što u snu
sna
cvijetnim vodoskocima
sklapa moj život
zimskim opusom okovanim

Ljubav i fantazija

 

 

Ti
srce moje
djetinje duše i snova
lebdiš kao krhki cvijet
hladno ti je do skršenosti
ne obaziri se
slušaj muziku u grudima

a ja
okamenjena gromada
pred veliki mraz
ukletog đardina
lutam u maglama prošlih dana
i nadu u srcu nosim
jednom

Ti
dušo moja
ljubav i fantazija
lepšaš kao ptica slobodna
koja odlazi bolom
mnogih nestajanja

a ja
zaleđena rijeka
prohujalih duginih  dana
samo se molim
Bože brani je od zla
i volim
zauvijek

Jutro sa Blekijem – Ne prestajem da sanjam

 

Hvala ti na dodiru

Nemoj mi večeras biti tužna

Niko to ne zaslužuje

Laki posebice

Mila nikad se ne opraštam od tebe

Moj kalendar me natjerao da shvatim

da nevinost Bijele labudice ne smijem da prljam

godinama svojim

Ali ne prestajem da sanjam

Modra rijeka mi je svjedok

Ja ne mogu bez tebe

Ali moram

Imam čašu od kristala jantara i žada

da me grije i radosti