Bleki – Tuga ne stanuje ovdje

 

Gdje je radost

tu je tuga

gdje je ljubav

tu je dušman

u sebi mračnjaštvo bludnice nosi

jednog sunčanog majskog dana

nebo je tišinu spustilo

misli dunjaluk oluja se sprema

ptice nestale sa safirli neba

cvijeće prestalo da miriše

Ezani su preskočili sabah i podnevni vakat

ljudi su zabezeknuti

to se nikad u Gradu desilo nije

Sunce ne sija

jedan ga oblak zaklonio

uporno ga u korak prati

ne da oko da proviri

kaže dolje jedno dijete siluju i kolju

nije tebi gledat

poslije je kiša padala četrdeset dana i noći

ništa ne pomaže

djecu i dalje siluju i kolju

dani su i dalje prelijepi

tuga se odselila sa dunjaluka

više ne podnosi boli

Bleki – Po svu noć

Po svu noć ja tako

uz dragu počivam

uz nevjestu svoju

života darove  snivam

 

noć je tako zvjezdana

draga nije tu suzama je lice zasula

udovica  je moja malena

crne velove po polju ljubičica prosula.

 

po svu noć ja tako

uz dragu se milu  odmaram

uz nevjestu neudatu

ljubavlju je zamaram

 

Noć je tako magličasta

draga se moja umorila zaspala

mila ljubav je moja

na odar ljubavi mrtva klonula

 

po svu noć ja tako

život dozivam

po svu noć ja tako

ljubav jedinu cjelivam

 

Po svu noć ja je  tako volim

Po svu noć ona me jako voli

Po svu noć se volimo mi

Ni briga nas što mrtvi smo.

 

Jutro sa Blekijem – Luci , da tebi ljubavi moja

 

 

 

Mila moja

svaki je Bosanac

Bogumil i pjesnik

ljubav prema Bogu Jedinom

ljepoti koju je on Bosni svojoj darovao

na lijepe riječi i milost upućuje

 

Bosancu su riječi kao snovi koje sanja

kao žena koju voli

svaka je riječ ljepša od one prethodne

pa slijedeća i tako redom

dok ne poteku ko potoci što u  rijeke

jezera mora svoju ljubav prelijevaju

 

iza tih riječi se skrivaju čednost i ljubav

i čestitost mila moja

 

 

evo ti, malena Luco moja

ti su ruža

ti si izvor moj

ti si moja modra rijeka

koji sanjam

kada kiša lije i snijeg leprša

i kada te  budan ljubim

 

tvoje su oči

ljubavi moja

sjaj neba koji blista

od čistoće i nevinosti tvoje duše

ruke su tvoje  lagana krila anđela

što miluju moje lice ,

tijelo me ne dodiruju

već treperi i titra

i ja se u njihovoj nježnosti gubim

 

 

tvoje su grudi čvrste

jedina moja

podatne i krhke

i ja ne znam šta ću sa svojim rukama i usnama

sve se bojim da tu mladost ne oskrnavim

 

tvoje skute  i đardin

rajski  bljesak i hlad

ne smijem ni da diram ili gledam

već samo da sanjam

u noćima tlapnje i bunila

ruke svoje

milujući duge bjelokosne noge tvoje

moram da zastavim

kad osjetim da sam na rubu mirisa djevičanskih

blizu  roze centifolije sa hiljadu listova

da slučajno dirnem tu milosnicu

tu čednost

sebi bih ruku odrezao

jer dodirom bih obeščastio tvoju djetinjost

naš  život cijeli

 

i onda ćeš ti meni govoriti

ti si pjesnik mili moj

nisam mila

to ljubav tvoja sama priča

i sni

 

Bleki – Šta ću sad a svijam ruke

 

 

šta ću sad

leptiru moj

koljena ne klecaju

samo što nisu

oh

 

ipak

mogu izdurat

okrete uzbibanih dodira

hejbet tanga

a plove uzavrelim nemirima

u nevinosti tangica

 

Tišina i sni

mole

prepješači do mora

do violetnih

onih svijetlijih

djevičanskih ljubičica

i nestašnih pjegica

samo da bi…

 

srce pjevalo

jer muzika je dobra

a um

kao eho tona u srcu

uvijek zelen

duši njenoj

pahuljastoj se klanja

 

i šta ću a ona zna

žena je

zarobljena predajom mojom

nenadano

koljena klecaju

a svijam  ruke

hiljadama velova

ljepotu redom brati

Bleki – Sudba

 

 

Zašto mi Sudbo od iskona
sni uvijek u nepovrat lete
u nebo kao odjek
koji se ne vraća

Zašto mi Sudijo moj od iskona
u bezdan riječi klize
a drugu ne sreću
i papir je sve prazniji

Hvala drugama od iskona
milost malo kasno podariste
a su riječ i samo
Tišina i sni od iskona

Bleki – Vremena nemam

 

 

vremena nemam

da mislim na smrt

tam tam iz prašume

izgubljenih ljubavi

koje odlaze i ne vraćaju se

letovi ka nebu nemaju vozača

koji voze povratne ture neprežaljenih

 

vremena nemam

da tragam za istinom

tam tam iz dubine srca

darivanih ljubavi snenih

koje ostaju i ne blijede

jer srce sanjara nema granica

kojom bi se ljubavi jedine sputale

 

vremena imam

da ne mislim na smrt

tam tam iz bjeline duše

preostali listi kalendara

na kojima drhatvim rukopisom

piše radi što dosad samo si znao

i ne puštaj onu što strahuju od ljubavi