Bleki – A gdje si ti

 

Ne tuguj Mila

ovdje

nije isto

što i tamo

A gdje si ti

ne pomaže

tu ni pismo

ni ubistvo

Princa Malog

kada bajci dođe kraj

ostane samo Krhka ruža

snena

A gdje si ti

zaplakala nekad davno

oronula aleja platana

maksumče je mrtvo

usnilo u sjeni prekrasnoj

A gdje si ti

ubica se muklo  smiješi

pa ljubavna  pisma piše

nema brige ni za sne

umisli da je dijete vara

pa se sveti svome tijelu

tužnom mladom neljubljenom

A gdje si ti

Nije meni ničeg žao…

 

Nije meni žao tango ostaviti
već je meni žao Sarajevo ne ljubiti

Nije meni žao snove ostaviti
već je meni žao Modrom rijekom ne ploviti

Nije meni žao dunjaluk ostaviti
već je meni žao ko će Bosnom snitti

Nije meni žao mrijeti
već je meni žao Krhku ružu ostaviti

Bleki – Ti si jedina

 

sjećaš se šake dukata
bacio sam ih na trg  robova
da skinem okove
ljubavi moje
uvijek brojim vrijeme
nikada nije bilo druge
jer iskreno je čistije
od pet mjeseci šutnje
od dana kad smo se upoznali
božur pada sa balkona
saksija se nikad ne razbije
ne razmišljaj uzmi
a nikada nije bilo sumnje ti …
stari jedrenjak bonacom plovi
nisi razmaženo derište
ako oceane zaronimo
jer  ti si jedina
a odlazim

Bleki – Ne dam

 

Cvijetak – krhka ruža ti si

ne pas

na svetištu laži

zastala si vrištiš

niko ne vidi tvoje jecaje

ne volim bogomolje

tamo moja lubav na lomači gori

spaljuju je bogohulnici

koji tebe rastakaju

hoće da te od mene

iskrenog odvedu

vrati se

prekrasne snove sniti

Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih ašikovac zvaše

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka

i samo plovio

pokunjen i tužan

a ja zvjezdica sam  znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići  iskrasti da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

 

mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen

ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  pačenicu ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 

 

Bleki – Tebe slikam

 

Tebe slikam
tebe volim
Znam Te mila
ne govori mi
molim Te
tko si
zar se ne vidiš
srce imaš
da me čuješ
djetinje slike moje
govore sve riječi
koje nemam
kalendarima pogubih na putima
moći
pokušavajući da usnijem
ljepotu
raskoš tvoju
nemam slova
možda se nisu ni rodila
a opet boje su od Neba date
imam ih koliko ljubavi u srcu
nikad ne pogriješe
koliko god ti
valera
sjenki
velova
strasti čežnje imala
duša nevina će naći
jedan dašak boje više

Maksumče ne zna varati
Je T ‘ aime
mon amour

Bleki – Ne stigoh joj reći

 

Duša šapuće

magle će proći

uvijek prolaze

 

Maleni

polako ne hiti

zamisli

plovi čamac

Modrom rijekom

 

pruža se crvena rućica

nježna stidljiva

čista mirisna

ljubičicama djevičanskim nalik

 

lagano

svilenim pokretom je primi

dahom

zarad časti

ne usnama

dotakni

 

vrhove prstića boje ljubavi

dok dašak  im poklanjaš

gledaj tu Ženu

rubinovu nježnost

u oči

 

da blagost iskrenost osjeti

da se ne uplaši

tada joj reci

Anđelu mili

ne plaši se

maglu sam otjerao

 

primi me za ruku

dozvoli

laganim koracima

tangom krenimo u šetnju

kroz sokoke tvoje duše

ja ti nudim iskrenost svoje

a pokušamo stići

cvijetnim đardinma naših snova

 

I još joj reci

Ne žurimo Mila

nježno  ćemo

ruku pod ruku oditi

šarenim stazama koji Udes poklanja

nada a sve bude kao san

u kojem milost ljubav sni

 

Ne rekoh joj ništa

ni srce moja

samo ode

nada

nisam tužan

ne umijem suzu kriti

 

a volim do iskona

Jednog usnulog poslijepodneva

 

Jednog usnulog poslijepodneva dojedrio mi anđeo.

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

U  vatri svoje nevinosti bila je prelijepa.

A volim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze , s tim što volim ženu, nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti ,

znao sam da se zaljubila i   više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama, šta god mu to značilo.

Nije da mi se  nimalo  nije sviđalo to njeno novo ime. Samo bez  prefiksa ili sufiksa, bilo je falično.

Nedovoljno da opiše njeno ozračje , samo njoj svojstveno , blještavo od nekih novih, tek otkrivenoih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna, razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti , dobrote i ljubavi.

Nadasve čedna. U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom, nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , u čednosti i milini svojoj ,ostaće Mila  Djevojčica u mome srcu za čitav život.

Bleki – Malena moja

 

Jutros pada snijeg

Malena moja

ja sam kao i uvijek sjetan

jedno prelijepo davno bjelasanje

hiljadu pahulja nježnih

mi tebe odnese

jednu mladost plavetnu

i snenu

koja me i sada boli

i blista

kao šareni proljetni dan

behara i milosti pun

koji zauvijek

muziku

slike

riječ

ljubav

u sebi nosi

i onda ne budi tužan a zboriš

hvala ti ljubavi  moja Malena

Nije srcu da bude tužno

 

Nije srcu da bude tužno
hoće da pleše i voli
pjesme ljubavne da pjeva
ljubav labuđu da vodi
dođi mila dođi ljubavi
pruži mi ruku
lijeva u desnoj
desna u lijevoij
plešimo
i okret
tijelo uz tijelo
i okret
tijelo na tijelo
i okret
plešimo
dah uz dah
damar uz damar
nježnom  ljepotom ogrni me
pustimo
strast ogoljenu da vlada
grli me  noćas
vrelinom raspameti
nek zvijezde utihnu od čežnje
nek mjesec skrije pogled ljubomorni
nek maglice zanijeme od stida
jer nije srcu da bude tužno
ma koliko ti daleko bila