Tvoj čudesni šapat
kao eho umilne riječi
slutnja neumitnosti
a luta Oceanom Tišina i sni
kao miris davnih dana
poput lepršavih sjena
lude i zamiru
bespućima moga uma
tražeći zapretenu vatru
ukradenog srca moga
prelijeva se poput velova
plešući samo za nas
tango ljubavi
Nedostaje mi tvoj bijes
kada se ljutiš na moje gluposti
nedostaje mi tvoj osmijeh
kada poželim da te slikam bojama duge
nedostaje mi tvoja sjenka
kada poželim da te zagrlim
nedostaju mi tvoje riječi
a ti kažem da te volim
gubiš se ljuta
negdje daleko
ne ostavljajući ni sjenku
da mi tugu miluje
kako onda da dišem
ili snove da pišem
a ne znam kuda hodiš
tragove kiša izbrisala
a nedostaješ kao kapljica rose
grudima umirućeg maksumčeta
Lijep je lijep je
život jedan
Milina je milina je
danu biti
Sanjam sanjam
samo snijem
Pjevam pjevam
mnogo pjevam
ljubav ljubav
vidim svuda
Ljubav se dogodi tek tako
Sama od sebe savim lako
Mili moj samo ti tuguj i tuguj
Obrći se hodaj vrišti ne miruj.
Na plač za tobom nikog ne tjeraj
Bio dovoljan poljubac jedan znaj
Da ću te voleti zauvek to znam
Na osmeh tvoj-srce obećavam.
Znaš li kako bol svoj zadržavam
Zatvorim oči i tebe pogledavam
Ali ne mogu da se utešim ja
Prejaka čežnja nebom sja.
Mali princ u tebi da odraste ne dozvoli
Ako treba slamčicom mlatni ga po glavi
Da dete ne odraste i samo mene da voli
Podmiti – moli sve učini nama u slavi.
Ciganska noć
Tango ili priča o jendoj ljubavi
Vrijeme kajanja
Krhki dan
**
ja sanjar neukrotivi
ciganske duše
lutam
ko čergar stari
za tragovima snenim
mirisima sjenke
one žene
što tango sa mnom će da pleše
one noći
kad polože me na odar bijeli
uvijek kasnih jedan dan barem
druge me kradoše
ovaj put neću
zaklinjem se
stižem na vrijeme
časna ciganska
U vremenima sretnih dana,
naših djetinjih života,
nalik na jedan začarani svijet
iz koga nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći,
bilo je odlazaka
u druge gradove
i zemlje ,
sve radi radosti povratka.
Svuda odi
put ptice
svom Gradu čednosti dođi.
Predivni su dvori moji,
mila moja zlaćani od snova,
a bijeli i plavi od čednosti,
puni ljubavi od milosti
dobrote od ljudsjkosti
Da nije tebe
malenih grlica nalik tebi
Nebo ,
moj grad
moja zemlja
bi bili čarobni svijet
u kojem bih tragao za vama,
dok vas ne bih stvorio.
Žao mi
Grad čednosti nikad nisi vidjela.
Više mi žao,
što te kroz njegove čarolije
tajne nisam proveo.
Sigurno bi se zaljubila u njega.
Vjerovatno nikad nebi ni otišla iz njega.
On te opije i zarobi i ti nemaš kud.
Samo mu se predaš i voliš ga.
I sanjaš one koje će tebe voljeti
jednako kao ti njih.
Obavezno ih dosanjaš ,
pružiš ruke prema njima,
sklopite ih
zajedno lepršate.
Jedno vrijeme.
Žao mi
Onda se nešto malčice poremeti.
U putu se zagubi jedna riječ.
pa još jedna
Pa pismo.
Sa pismom nestaju dodiri.
I kako reče jedan moj vrli prijtelj
Dvoje se nađe,
pa se poslije ne nađe.
On je škrt na riječima,
a bogat djelima i bolom.
Između onoga:
se nađu
i onog pa se ne nađu,
stane čitav jedan život.
Plav i svjetlucav,
okupan suncem i svjetlošću.
Ima tu i boli.
Žao mi
Taj život
poput moje Modre rijeke
što polako klizi kraj moga grada
sa sobom prti mnogo boli
prolazeći uzduž zemlje moje,
da bi ga moru predala.
Ne biva joj lakše.
Toliko je boli
mora teret prebaciti na druge Modre rijeke.
Sve su one okrvavljene.
Neke i previše.
Skoro da su izgubile svoju plavet.
Ali sve su ostale čedne.
Kao naša ljubav.
Ovo je bajka o ljubavi
u njoj mjesta krvavoj boli nije.
Tu bol ćemo poleći u neku drugu
bajku da tamo vrišti i sni.
Sni i vrišti.
Svoju nestalu djecu traži.
Znam da postoji mjesto
ta sjenovita pećina
sa blagom
nekoć je pohodio
blaga polagao
sada stojim pred njom
usne nijeme
ne znaju reći
Sezame otvori se
skupio sam šaku dukata
boje se da ne uvrijede
rasplesanu nevinost
zaboravljenih sjenki
kristalne čaše
bez jantara i žada
koja odsjaj tanga
dva krhka bića skriva
Ljepoto
nekako prelako si me slomila
a nisam dalje od snova gledao
Krasoto
polako ka srcu hodila
a nisam pogled mogao sakriti
Čarobnice
dobrotom tvoje milosti našim danima
pjevušim moja si i ti to znaš
U njegovom srcu jedna nada
da će stići u polje ljubičica
i tebi dati zaljubljeni osmjeh
čednu i prirodnu ljubav
još samo jedan jedini dan
još samo jedno jedino svjetlucanje.
Tada ćeš znati
da ga gubiš zauvijek
odlučio je da umre
ako ćeš se ti osjećati bolje
u njegovom srcu ostaješ
mila Luce.
Ova je pjesma
o Malom princu
njegovom ponovnom rođenju
i njegovoj ponovnoj smrti
ali nije tužan
zato,poslije njegove smrti
ti ćeš se osjećati bolje.
On može otići i kasnije
ali ide sada
na početku tvog novog dana
kada ti nećeš moći reći
nemoj otići sada
ti možeš ostati duže
i ti možeš reći valjda
može spavati u miru.
Novi dan je pred tobom
Nemoj plakati mila.
Pjesma je pisana na engleskom prije 34 godine.Veče prije nego što je mila Luca odlučila da ode na
bolje mjesto Dobri joj je čitao ove stihove.
Bolero je svirao,njene prelijepe oči bile su oblivene suzama zahvalnosti.
Smrt je strljivo ,u uglu čekala.I onda je muziku okrenula.Tokata i fuga u D molu je nebo dozivala.
In his heart is only one hope
that he come in field or the violet
and give you his lovely smile
modest and naive love
yet only one day
yet only one tvinkle.
Than you would know
that you lose him
for ever
he decide the dead
but you should feel better
tomorrow
in his heart you stay.
This is sing
about Little Prince
his against borning
and his against dead
but he is not sorrow
because after his dead
you feel better tomorrow.
He might have gone letter
but he going now
on begining your new days
when you cannot say
don't go now
you ought to have stayed longer
aan you oughr to say maybe
may he rest in peace.
New day is front off your side
and don't cra my dear Baby.
Ponoć je odavno prošla
čovjek je sam
sjedi
plajvaz u ruci
arak prazni
švrlja
o ljubavi pjeva
na serdžadi obeznanjen žmirka
kandilo i tisuću dušeka njemu je drug
zato ne vidi
da ni slova više nema
sve je otišlo kao sjena
sa jubilarnom Princezom