Jutro sa blekijem – Tragovi III

 

Tragovi rikverca

pomalo lelujavi

bolno izlapjeli

jednu mladost

čine dalekom

bijaše djete

ništa ne znajuć

pitaš se šta zašto

one tebi to rade

misleći da je igra

bolno nedužna

gorko otužna

bijaše  to jato

raspomamljenih žena

blatiše tek procvali svijet

ubijale nevinost

bez milosti

do krajnosti

u ime ljepote

dječije mladosti

bez imalo kreposti

majke što djecu imaju

i nježnom pričom

o nebu uspavljuju

Tvoje kose

 

 

 

Pričao sam sa vjetrom

vjetar mi donio

odjek tvoje kose

skrivene u tami

 

šum kristalno sjajne kose

bojene kestenovim nadama

balgo valovite leprša

rezigrana na osmjehu mome

 

divio sam se oblaku

kišom mi poslao krajolik

tamom obavijeni lik

zagubljen u prošlom vremenu

 

plamte nestašne djetinje oči

ispod  uzdignutog gordog čela

a zabacuje bogatstvo vlati

do po uzbibanog djevojačkog daha

 

zahvaljivao se noćima

Nadu što mi nose

ne sluteći najavu

rastanka suznih kiša

 

mirisna je kosa tvoja

čini se miriše na bebu

eh blago onom ko ti sada kose mrsi

i koji se njenim mirisima budi

 

Bleki – Ne odlazi Malena

 

Znanje mi nije dato o iluzijama

kad vidjeh Milu na odru

prisni mi se Viktorija iz bajke

Pjesnika sad ne znam kojega

znam samo da je proljeće bilo

ona na odru od plavih ljiljana ležaše

ne stigoh reći ne odlazi malena

već je neko prosuo trešnjine cvjetove

po bjeloj vjenčanici što se vija

na suncu sa hiljadu velova smrti

jedan ples je završen

to nije čarolija

pitanje je kad počinje drugi

samo za mene

Bleki – A me safate dert

 

  

Mjesečeva bajka                                                          Mjesečevoi velovi

  

Mjesec i Modra rijeka                                                         Mjesec u klopci oblaka

 

  

Mjesečina                                                                         Mjesečeva ruža

 

A me safata dert

znam

javiće se

njen lik

obljubljen krhkošću

mjesečeve bajke

skrivene u raskoši njenoj

kao tisuću velova

lepršavih

pored Modre rijeke

dok mjesečina blijedi

snima o klopki oblaka

kad ruže njene cvjetaju

 

Bleki – Pismo

 

Mila

Bijela damo

ljubavi moja

Hvala ti

na snu

 

Naš san je mnogo sanja skupljenih u jedan vrtlog

koji nas nosi putanjama

maglica

a se isprepliću i dodiruju

u jednoj riječi

ljubav

 

Mnogo toga je sinoć rečeno

odsanjano

dosanjano

Tišina i sni

Sve je ličilo na čudesan susret dva bića

u kojima samo ljubav obitava

dva bića koja zaboraviše na dunjalučki svijet

A ne zaustih

Volim te

san da ne prekinem

 

Tišina i sni

Jedno biće je Krhka ruža

žena djevojčica

milosti i dobrote puna

srce želi samo o njoj da priča i sni

uvijek u svakom krajoliku moje duše

postoji samo ona

nad našim snovima bdi

 

Sinoć htjedoh ponoviti

da se moram stalno zahvaljivati Gospodu

majci tvojoj

na tebi takvoj kakva si

Usudu

što mi te darova

 

Ne zaustih milost da ne uplašim

Tišina i sni

Nisam želio san da prekidam

da treptaj kapljica

što ocean milovanjem nosi

ne probudim

da san ne izgubim

 

Mnogo si mi lijepa mila

mnogim darovima obdarena

mnogo miline

duše

u tebi ima

 

A ne zaustih da te ne uplašim

Tišina i sni

Nikad ne znam sa kojeg kraja tebe da milovanje počnem

Nikad ne znam kako da ga počnem a da tu milost ne povrijedim

Nikad ne želim da milovanja i doticaji tvoji prestanu

Nikad ne želim da izgubim noći prespavane sa tobom

Ne budeći se u zagrljaju tvome

u duši svojoj riječi dvije tvoje nosim

 

Zaronimo mili

Zaranjajući u plavetni ocean

dva bića lepršava

lebde

ruku u ruci

lijeva od srca

desna od radovanja

svijet svoj grade

a doziva

milo mila

vodimo ljubav od iskona darovanu

 

Sjetih se i ne zaustih

prevelika sreća ubija

bojeći se…

Tišine i sna

 

Bojeći se svega

ja svaki dan sa molitvom počinjem

i zaustim

Mili Bože

podari joj svu milost tvoju

 

Volim te

ljubavi jedina

Ti

Oprosti mi

što poklanjam ti

djelića našeg sna

skupljenih u jednu muzičku razglednicu

da plove našom

snenom

ružičastom

od ljubavi

Modrom rijekom

a mi život znači

 

Ti si ruža a pupoljak nježni

 

Ruža i vali

 

Mjesečeva ruža

 

Nesalomljiva krhka ruža

 

Blaženi pupoljak među ružama

 

 

U mjesečevoj svjetlosti

čarolijom blista

blagodat neba

krhka ruža

 

Nošena valima života

nesalomljivo odi

putima snova

nevinost

 

u bezgrešnosti djetinjoj

a okrutnoj strogosti

opstaje pupoljak

nježnosti moje

Jutro sa Blekijem – Potraži me u Mahali

Ne kuni me Mila

molim te

potraži me

u Mahali

na kaldrmi

gdje slavuji još uvijek  ljubav slave

krhke ruže mirišu na čednost

nebo  azurom  boji ljubav

a meni nedostaju dodiri

noći

koje tvojim venama

nerazbor bude

 

Ne ljuti se na mene Malena

prosti mi nerazum

i nezaborav u ljubavi

što ti nudim

potraži me

u Mahali

na mirisma  đardinskim

gdje noći rađaju snove

u kojima svako miluje sudbu svoju

poklanjajući hladnim kapima rose

šadrvanske boli svoje

Bleki – Slike

 Ona je ruža Djeca čednosti 

 

Noćna svjetlost Njen ponos Tragovi

Slike

Ponekad uzmem slike

uvijek naletim na prizor prvi

gledam tebe zavaljenu u travi

sjaj u kosi

plavetnilo na usnama

dvije ruže na grudima

vidim te mladu nježnu

ko pahuljastu bijelu ružu

 

tu se upliće prizor drugi

lijepa i nasmiješena

tek pokoja ljubičica

blaga svjetlost visi na obrazima

leprša mi srce

oči te dodiruju jedina moja

 

ali neda prizor treći

pretočena u krajolik

nemnirna kosa

plavetnilo neba

miluje mi dušu

moje zaljubljeno srce

 

prizor četvrti kojeg nema

pretvara te u najljepšu sliku

što moji dvori ljubavi sniju

krajolik mekog pijeska

klizi kroz ruke tvoje i moje

šarajući ljubav i mirise tijela tvoga

Bleki – Bura

 

Traju strašne bure

vjetrovi bjesomučno kidišu

hukom uplašeno dozivaju

strast je nehajno odmahnula rukom

sačekala da joj ljubav priđe

one milosnioce neuništive

brane zaštitnicu

krhku mjesečevu noć

tmina vreba

beštije imaju krvavi pir

ljudi je sve manje

ona je usamljena

zaboravlja mene