Srebreničko nebo nad njima

 

 

 

Kad ptice odlete na jug

miris kestena najavi jesen

Meme će ložiti peć na ugalj staru

na njemu će grijati uspomen

 

Kad snjegovi zapadnu bijeli

ispod trešnjinog stabla

Seja će gorko zaplakati

nema koga da

 

Kad mirisi lipa najave sunce

prkosno stojeći na vjetru srebreničkom

mame i seja tražiće u prtinama krvi

velove  sanja umotane plamenima  ljubavi.

Vrišteće kraljice boli / Za sve djevojčice što mrenjem ljubavi kroče

 

 Nestvarni krajolik

 

 

 

Pjesma  Melankolija  Strast  Lakoća

Mjačina duša Djetinje radosti Umor Rastanak Mrtva priroda

Vrišteće kraljice boli

 

Vrišteća kraljica boli

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu

Lirik pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka da – nikad luđakinja

Donekle – valjda.

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da

 

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene

gutat i blatit

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

 

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči.

 

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

I jednoj poetesi što umire u bolu usamljenosti.