Category Archives: Poezija k'o fol

Sleđena rijeka

Moja išina i sni

Odlazak

Srce

Mila moja

noćas mi se samo šuti

drži me za ruku

prisloni gitaru na grudi

i sviraj mi pjesme ljubavne

i onu o čežnji

tango se pleše

njih dvoje se moraju rastati

Tišina i sni

Mila moja

noćas mi se malo plače

ljubi me nježno

uzmi moje srce u ruku

i sviraj mu pjesme ljubavne

i onu o čežnji

tangu i lebdenju

kad nebo kaže utihnite bol

zviježđe nijemi zaustavlja vrijeme

Tišina i sni

Mila moja

nočas mi se samo šuti i malo plače

voli me sneno

nek gitara i srce moje poju

naše snove ljubavne

i onaj o čežnji

plešemo poslijednji tango

dok nebo nemoćno širi ruke

na počinak ti moraš poći

tamo te neće boljeti

život

Tišina i sni

Slomljenom tugom

vlažiš krpice lutke jedine

krvavom

od poderanih skuta svojih

vrištećom

od bespomoćnih veleva djetinjosti

suznom

od bola nebeskih putanja

milostivom

od oprosta Gospodara svijetova

nedostajući

još uvijek me  tugom lome dani

pitajući

gdje si sada krvava djevice mila

bolima

roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples

nevinijom od kristalne rose

nježnošću

naš đardin  srećom zalijevani

anđeosku

ljepotu  djetinje ljubavi snije

brišući tugu

vlažnih krpica lutkice tvoje

boliš me malena

a gdje si sad

samo se makar i kapljicom nade  javi

Ima takvih dana

prelijepih

na ljubav mirišu

a opet

nedostaju riječi

tada tišina boli

a se sni odmaraju

Meki ralasi jutra nadolaze

nježno dodiruju obale svijesti

otvarajući sedefaste ivice sna

po ko zna koji put treba ustati

ostavljajući za sobom dveri

noćnih putova kroz ljubav

koloplet mirisnih snova koji nestaju

u bespuću šarenih iskrica svjetlosti

koje bolne probijaju proreze jave

poput hiljada blještavih maglica

najavljujući ponovno rađanje života

Sanjah te sinoć mila moja

Zvala si me u svoje đardine

baštovanko  njina

mirisi tvoga tijela su mi šaputali

uđi u baštu mili moj

miriši i beri  voće moje.

Ja ti odgovorih

Tvoje bašte su moji snovi

Koje sanjam u snovima mojim

Vidim kako cvatu

Ne mogu da dišem

Želim plodove tvoje bašte

mila moja

ali

Ne ide to tako

Ništa ne brini

Doći će vrijeme

Bašta tvojih.

Nije došlo

Odletilo  je

Sa tugom

Nenadanog rastanka

Oprosti mi mila

Bejah častan i dobar

Sada sanjam neubrane bašte

Čuvarice srca moga.

Kamo je nestalo vrime ljubavi naše,

ljube moja?

Nikad se to nisam pitao.

Nisam ni trebao.

Imam ga u sebi.

To mi je dovoljno.

Da preživim.

Tako naučih da oni koji vole

ubijaju one druge koji vole.

Onaj drugi koji vole,

takođe ubija onog prvega

koga ubijena ljubav bole..

Ovi prvi na crni petak  izdaje

u  tržnici nestalih i odbačenih ,

kupuju  pupoljke ruža,

plavih , crvenih m zelenih i žutih

rosnih i tuđim usnama nemirisanih

a nemaju ih kome pokloniti,pokloniti…

Ne rekoh li ti

dvoje se nađe

ruka u ruci

duša u duši

pa se poslije

nerazuma

ne nađe

a srce boli

a duša pati

 
 
 
  - 
 
 
 

Ah to nekada
sve je bilo lakše
i kikotanje
i čekanje
i odrastanje

sada se ne kikoće
ne čeka
ne odrasta

samo se otima
krade

ipak ponekad te sretnem
u mraku noćne kiše
kao sjenku
Dijaninog hrama

zastaneš
gledaš me
nevino
sa smješkom

i ja šta ću
zapjevam
sve sve mi daj

u umu  se javi strah od bliskosti kao tihi šum

užasan kao ponor i praznina pakla

usud se nasmije kaže kakav strah

sve je u srcu zapisano

duša shvati

titra treperi lebdi

uplašeno srce nauk prima

lupa jako jače i još jače

ne prestaje nikako ne prestaje

sve postaje jedan damar a krik ljubavi