Na veče badnjaka

 

 

 

Na vrhu ulice strme

odmah tu cantar grada

podrumski stan memljiv

sto mušema ohrndala

na stolu flaša

izvrnuta

vinograd popijen

pijan je čovjek

prazno gleda

ukočeno u vrata zuri

u ruci mu cigar gori

čeka ženu

koja bi trebala doći

 

Na dnu ulice strme

odmah tu u centru grada

veliki park smrada

popločan bjelosvjetskim šljamom

novcem sirotinje potkoženi

prljave ljubavi željni

sleđena je žena

nezainteresovano se podaje

u ruci joj cigareta gori

muž je čeka

htjela bi kući

 

Iznad ulice strme

odmah tu u centru grada

oronola kuća

dječije samoće

krevet prekriven

čaršaf poderan

tijelo malo drhtulji

uplakano u zid bulji

gladno je

ukočeni pijani otac

majka sleđena što ne dolazi

njihove slike u očima gore

nada na korici hljeba

 

Veselite se bogati reče

večeras je Badnje veče

Hristos se rodi

da svijet vodi

zalupi vrata ispred nosa

djeci što i zimi hode bosa

 

Na praznik badnjaka

 

Na vrhu ulice strme
odmah tu cantar grada
podrumski stan memljiv
sto mušema ohrndala
na stolu flaša
izvrnuta
vinograd popijen
pijan je čovjek
prazno gleda
ukočeno u vrata zuri
u ruci mu cigar gori
čeka ženu
koja bi trebala doći

Na dnu ulice strme
odmah tu u centru grada
veliki park smrada
popločan bjelosvjetskim šljamom
novcem sirotinje potkoženi
prljave ljubavi željni
sleđena je žena
nezainteresovano se podaje
u ruci joj cigareta gori
muž je čeka
htjela bi kući

Iznad ulice strme
odmah tu u centru grada
oronola kuća
dječije samoće
krevet prekriven
čaršaf poderan
tijelo malo drhtulji
uplakano u zid bulji
gladno je
ukočeni pijani otac
majka sleđena što ne dolazi
njihove slike u očima gore
nada se korici hljeba

Veselite se bogati reče
večeras je badnje veče
Hristos iz Nazareta se rodi
da svijet siromašnih vodi
zalupi vrata ispred nosa
djeci što zimi hode bosa.

Sanji Š. za rođendan

Sanji Š./ Sjećam se dana kada se moja djevojčica udavala

  Sanjino lepršavo srce

 

Svijet korala Čudesna plavet Mostovi povjerenja

 

Mjesec i Modra rijeka Vizija sanjine budućnosti Britkost uma Čeda mog

 

Milo dijete moje,

Bebice moja

i ti danas odlaziš.

Znaš da sam te ja rodio.

pričali su ti

mater te samo nosila.

nije bila od dvoje djece.

 

Život sam isplakao ,

moleći se Bogu Milostivom

dušu sam slomljenu

ponovo lomio

da mi podari tebe.

 

upamti milo dijete,

Bog je moj Dobar reče mi

neka joj Sanja bude ime

sedam godina je sanjaš

Gospoda svoga moliš.

 

kad On reče budi

ono biva.

danas ruku tvoju dajem

moram radostan biti

a boli

mila moja.

 

boli a ja ću sa zaljubljenim pogledom

sa tobom plesati naš oproštajni tango

i praviti se

život je igra

svavšeni krug.

 

ti ćeš stajati u bijelom

putevima tvojim oditi

očeva Grlica svija svoj dom

a njemu se srce kida.

 

Mila moja

ako vidiš suze u oku mom

pomisli da sam u sunce predugo gledao

ili me grize dim cigarete koje nema

ili neku Grlicu

moju Tišinu snim

da mi bude lakši odlazak tvoj

ili rastanaka naš

to već svejedno je.

 

Malena moja

sretno ti bilo

ne misli da se ja ovo opraštam od tebe

imam još malo nekog posla

ovdje

još riječi

nježnih i milosnih

ima u duši mojoj

onih što sam tebi pjevao

a ti se smijala

i nježila

riječi su čudne

samo klize

Miloj djevojčici

da ih čednošću svojom

oplemeni

 

Kovitlac snova

 

Sanjino drvo živopta Ona Noć Makova

Ugodnu i lepršavu noć svima želim.

P.S.

Mila

Pjesme

koje ti poklanjam su slike života moga.

Ti odaberi najljepše i nosi ih dušom tvojom.

Bajka o Aleji platana kraj izvora Modre rijeke


Noćna svjetlost    Stablo   Ona sa cvijećem u kosi

Milodarje  Bosno moja Zemljo Božije milosti Sarajevo moje Grade čednosti

Modra rijeko Bosne moje  Plavetna duga Uzbibanost

Vesna Morena S.  Drveće pored rijeke  Duša boli

 

Svijet ruža Mali princ Svjetlost na kraju puta

 

Na domak  Aleje Platana

tri  kilimotra duge,

pored blistavog Izvora,

Rijeka je zeleno Modra,

nalik onoj blistavoj

što Zemlji mojoj jedinoj,

po njoj je  ime dato.

 

Prije slikarevog  mosta

gradić jedan u sjećanju osta.

Umoran.

 

 

U umornom gradiću Most čežnje.

Na mostu čežnje

Mali Princ tuguje.

Tugujući princ gleda i traži.

Željezni most.

Razdora.

 

Na mostu razdora magla.

Razorna.

Ispod magle razorne.

Rijeka željezna.

Pored rijeke željezne,

Livada cvijetna.

Na livadi cvjetnoj ,

kuća oronula.

 

Kuća oronula ima dva ulaza.

Sumorna.

U jednom ,sumornijem

ima prvi sprat.

Strepnje.

 

Na spratu strepnje jedna vrata bijela.

Iza vrata bijelih  soba snježna.

Sanja.

U sobi sanja  tugom obojen ležaj .

Duge.

 

Na ležaju duge žena spava.

Bolna.

U bolnoj ženi nevina djevojčica usnula.

 

U usnuloj djevojčici snovi.

Nemirni.

U nemirnim snima bajka.

Prastara.

 

U prastaroj bajci

Aleja je platana.

Duboka.

 

Na početku Aleje duboke Izvor.

Veliki.

Izvire izvor veliki iz gromade kamene.

Gromada kamena samuje.

Okamenjena samoća kazuje.

 

Bila jednom nekad davno Aleja platana.

Odmah počinjala tu kraj Izvora,

pa se i završavala.

 

Ta aleja platana

što počinjala je odmah kraj Izvora  Istine

kojem je djevojčica pješke hodila,

na kojem je djevojčica neutoljivu žeđ gasila,

pored koga je djevojčica mirisave ljubičice milovala,

u kosu mirise stavljala,

iza kojeg je djevojčica šarene krajolike dočaravala,

iznad kojeg je prelijepe nove bijele Dvore  svome princu gradila.

 

Ta Aleja platana

ne završava odmah,tu kraj Izvora Tuge

u kojem je  djevojčica biciklom brodila.

Snove odmarala,

pored koga je djevojčica Tugu polagala,

iza kojeg je djevočica Suze sakrivala

iznad kojeg je djevojčica suze raspršivala.

 

Ta Aleja platana

tri kilometra duga od Izvora bola 

 kojem je djevojčica  motorom plovila.

Na kojem je majku tražila,

pored kojeg je djevojčica svoju nevinost u duši nosila,

iza koga je djevojčica ocu ne ocu bježala.

Iznad kojeg je djevojčica Princa malog čekala,

pa se Aleja i završavala.

 

Bila jednom nekad davno jedna Aleja platana,

odmah počinjala tu kraj Izvora Duge,

tri tisuć metara dugačka pa se i završavala.

 

Ne hodi više Alejom djevojčica mala,

što put šarenih leptira je žeđ gasila,

nježne ljubičice milovala,

prelijepe krajolike dočaravala,

snove odmarala,

tugu polagala,

suze sakrivala,

samoću raspršivala,

nemajku tražila,

od nemani se sakrivala.

Princa malog  dozivala,

kraj izvora,

tu gdje počinjala je Aleja platana.

 

Bila jednom nekad davno

jedna Aleja platana,

odmah počinjala tu kraj Izvora duge

tri kilometra dugačka pa se i završavala.

 

Ta aleja sada šuti ,

najljepše snove o djevojčici snuje.

Izvor joj pomaže,

žubor muzikom.

 

Jedne veoma tužne zimske noći,

još tužnijeg majskog dana,

umorna žena neka u Aleju kroči,

lik i stas Aleji znan,

ali sumoran  

nešto sporiji i teži,

od nečega očito bježi.

 

I ta Aleja platana prepoznaje misli

što se roje

iza očiju nevinih,

zvjezdane boje,

riječi samoće stoje.

 

Ljubavnu žeđ ugasila nije,

šarene krajolike poderala,

ljubičice milovati zaboravila,

ljudima zdravlje darivala,

Sebe bradatom dripcu jednom  dala,

ali čedna kao i prije ostala.

 

Majku pronašla,bolje da nije.

Otac je nije stig'o da gvozdenom stegom je bije.

Jedino što ljudskošću svojom dva pupoljka ima,

klavir kćerkicu i vrijednoga sina.

 

A  snove pokopala.

A  suze zaledila

A  tugu prigrlila.

O‘ nda razmislila.

J'oj  ljubav je možda odbacila.

 

Bila jednom davno jedna Aleja platana,

odmah počinjala tu kraj Izvora suza,

tri tisuće metara suza dugačka a se nijemo završavala.

Poklanjajući misli toj aleji platana,

kao nekad,do Izvora stiže

na nijemi upit istinu reče.

Princa malog srela je nekako slučajno,

sa sladoledom u ruci

u rano Proljeće Radosti.

jednog toplog ljeta,

jedne prelijepe Ružine Godine

kada su ove počele cvati ljubavlju,

več u avgustu ljubičica,

poslije januara plača,

prije maja nevinosti.

 

Upooznah ga ,

ali ne prepoznah,

kad  mi ljubičice,

ruže srca svoga,

nježno sneno poče poklanjati.

I još k'tomu sa usana i sa grudi

i sa tijela i đardina,

što već bješe moja sreća,

moja želja,

poče isto cvijeće brati,

mirise upijati.

 

Kada stade,

da bi jošte više zaiskao,

htio suze moje odlediti,

tugu otkloniti,

nježnost tkati,

ljubav poklanjati,

snove sniti,

pjesme liti.

Mene mladu poče radovanjem svojim zvati,

hrabrost davati

ljubav tražiti.

 

Uplaših se jako bome.

Pobjegoh malenom gradu svome.

Zaključah se u malu sobu snova,

legoh na ležaj boli i duge;

Usnih i tek tada,

o koje li tuge,

ja ga spoznah ali dockan,

jer ga ubih,

pa ga doklah Princa Malog dosanjanog

i u njemu svu čestitost i njegovu a i svoju.

 

Bila jednom nekad davno jedna Aleja platana

odmah počinjala tu kraj Izvora boli.

Tri kilometra dugačka bila pa se i završavala.

 

Danas.

Umire ta Aleja platana.

 

Djevojčica slomljena živi sa uspomenama

teškim tri tisuće metara,

na kraju trinaestog dana proljeća,

poslije četrnaest i pola dana ljeta

k'tomu četrdeset osam,

i na kraju još sasvim nešto malo više

Godina Samoće.

 

Ponekad samo sjedi ,

uspomene lijepi,

neke hoće da izbriše,

kao začarana igrom Staklenog života.

 

Sjedi kraj druga svoga Izvora

na kojem je žedna ljubavi,

iza koga je nevinost titrala,

pored kojeg su ljubičice uvenule,

iznad kojeg  bijeli Dvor sanja

srušene pute njene.

Ipak usud nametnuti proklinjati ne zna.

Oh jadne li djevojčice šumi Aleja platana na umoru,još uvijek tri tisuć’ metara duboka.

 

Oh.žalosne li žene

žubori Izvor studeni.

Aleja i Izvor okreću leđa ženi  

šute i bleje put uplakanog neba.

 

Bila jednom davno jedna Aleja platana

odmah počinjala tu kraj Izvora sastanaka,

tri tisuće metara dugačka bila

pa se i završvala.Aleja dugo umirala.

Izvor nešto duže izvirao,

djevojčica,dijete Malog Princa

nikad više dozvala nije,

Princa malog

njegovoj bajci odaslanog.

 

Aleje platana odjednom ne bi više.

Izvor prestade da žubori i diše.

Okamenjena gromada nevinosti,

djevojčicinog  lika

i dalje ne doziva Princa malog

od htijenja njenog  palog.

 

Bila jednom nekad davno jedna Aleja platana

odmah počinjala tu kraj Izvora vječnosti,

tri tisuće metara visoka

pa se i zavšavala.

 

Neznano poslije,

vjekovima možda,i

spredala se priče i legende,

nekad oživljene,češće zaboravljene.

Tko je ta djevojčica da prostiš

i k'tomu čiji je taj Princ Mali bio.

 

Jednom davno poslije,

ljubavnici besprizorni neki hodiše

putem negdašnjim Aleje platana 

što počinjala je odmah tu kraj Izvora, 

Života tri kilkometra epoha dugačka bila,

pa se završavala

kod Okamenjene gromade djevočicinog Krika,

pored nestalog Izvora Ljubavi,

što počinjao je na početku iščezle Aleje platana

 

A šta se zbi sa Princem malim,

nezrela ljubavnica kao da se pita.

Baš me briga,

spreman odgovor hita,

bradatog ljubavnika ogromne ćele.

Ko ga šiša, iskre pakosti u oči sjele,

Ko ga šiša odjekuje,

dok brada ljubi sirovo,

grli surovo

i gazi neke nove,

tek narasle djevičanske ljubičice.

 

Bila jednom nekad davno jedna Aleja platana

odmah počinjala tu kraj Izvora ponovnog postanja

tri kilometra vijekova dugačkog nijećenja,

pa se završavala.

 

Ta se javi vapaj tihi,

lijepo molim pomenute ljubavnike gore,

i još gore malo više,navedene;

majku,oca čak i kćerku,sina.molim:

Ne spominjite nikad više,

Princa malog,

odlutalog,

za vaš život nedoraslog.

Pustite ga ga neka sanja,

da me voli,

da me bere,

da mi bere,

ruže snene,

nježne moje mirisave

ljubičice djevičanske,

pa i ruže procvjetale

Samo jednu kaznu

slomljenog srca mog i njegovog

ja mu želim,

kunem i proklinjem

neka sanja,

u snovima pjesme,

 ljubavi bajke piše.

 

 J‘oš neka sanja ,

     nema  može,

     jasno mora

     dječačkim srcem svojim

prečistom dušom svojom

A  bez suza i bez tuge

A  čvrsto štiti,brižno čuva,nježno mazi

O  ljubav iskrenu našu vječnu

 J‘ edinu mirisavu,

     djevičansku ljubičicu svoju

      zadirkuje ktomu  igra se i juri.

 

Vrišti okamenjena gromada Nevinosti djevočicinog lika.

Od primalnog krika poteče

Izvor ponovnog susreta,

odmah netom,

vjetrom nošen

olista nagovještaj one Aleje platana

što počinjala je tu kraj izvora Ljubavi,

 tri kolometra dugačkabila,

pa opet počinjala.

 

Ima jedna nova aleja platana

u kojoj jedna Bajka prastara svoje snove odmara

i počinje da sanja ,

tu odmah kraj Izvora Vječnosti ,

o nekoj  drugoj,

J  ‘oš neznano dugoj

prelijepoj bajci  djevojčici miloj veseloj

A  o ruži čarobnoj najljepšoj ,mirisnoj ljubičici najnježnijoj

O  krajoliku najsjajnijem nevinom ,ljepoti duge u očima snene djevojčice i Princa malog 

O nevinosti tuzi gdje sreća samuje,igra se i juri

 J‘er nikad ne završava bajka koju ljubav ljubavi piše.

 

Onako po dječiji rečeno

ljubav ne mogu ubiti

ni tri tisuće vijekova

što prijeteć Aleji platana,

podmuklo kruže oko Izvora ljubavi.

 

Ispričavši svoju bajku,

djevočica danas plače prvi put.

 

Druženje sa Eđijem Alanom Poom

 

 

Čarolije behara Svjetlost ljubavi Flaša

 

 

Druženje sa  Eđijem Alanamom Poom

 

Nama žao što Po nije stigo na naša druženja

posjeli bi kraj šadrvana

u nekom od naših mirisnih đardina

najprije u onom ašikovačkom

što lagano stihove žubori

hladi flaše sa pićem

osvježava zrak sa ićem

Čista poetika

 

Na sofru iznjeli

daj nam svega Maro bona.ba

valja ova i rujjnog vina

Čista patetika

 

Napose kutjevačke graševine in kurvoazije  u vi obavezno

iako je bio tanak na klopi

zadeverali bi ga bubrežnjacima i brizlama

Čisti halal mezetluci

 

Popili bi koje piće

u tišini brez srkleta

pa mu izrekli kompilaciju mudrolija

znajući da ne pije vode

Čista poetika

 

 

 

ohani ba .malo

imaš jedan život

ludo ga bacaš

jer ne vrijedi kukati

većme pustiti mrtve mrtvima

moreš samo sanjati da novu grlicu trebaš

ona će dolepršati da voli

da voliiš

i da se volite vi

Čista logika

 

a jednoga dana kada kreneš na visoke pute

mogao bi svijetu

testament sa osmijehom ostaviti

tih godina sam sve volio

a Bogami su i one voljele mene

Čista realka

 

Edgar Alan Po je sveznalica

znao da bi mu to bilo rečeno

na našem đardinskom akšamluku

zato nije dolazio

a i vremena nije imao

odakle ti vrijeme frjeru

Čista Bosanska

 

trošiti ga sa zgubidanima

koji doli đardina

ne vide šume

e vala ga potrefi Alane Po

Čista desetka

 

 

 

BAJKA SREBRENA IV Dio

SREBRENIČKA BAJKA

 

MAJKA SREBRENIČKA I SESTRA SREBRENA

Licemjerne demokrate

arijevski zapad za otpad zreo

fašistička neman Vatikana

bludnice sa sedam brežuljaka

ubijaju porobljavaju

*

i rekoše

embargo siroćiću

golorukoj žrtvi

još samo treba vezati ruke pomisli neko

onak’ hrišćanski

i sasvim očekivano

vezaše

i još rekoše

kakva zaštićena zona

kolji redom

ne upiri prstom na nas

*

poslušani su

poslušnici predvodnicima novog

koljačkog svjetskog poretka

*

učiniše to

na način

i na priliku

mentora njihovi slugani

ti srbačji

ti kroatji

i četrdeset mjeseci kolju

****

Sreberenom gradu u pohode

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što dozivaju duhove mrtvih

*

dođoše neke srpske zvijeri

neljudi

*

siročiće kolju

na očigled

očiglednog svijeta

*

Tuku i kolju

Siluju Tuku Kolju

Ubijaju Siluju Tuku Kolju

Žive spaljivaju

Neštedimice Bez milosti

sve odreda

*

u djecu malu djecu

nježnu nevinu maksumčad

sjekli na komade

porili trbuhe

bez razlike

*

i trudnicama Majčice

i djevojčicama Sestrice

silom trudne glave nestajali

*

mutni prljavi

ti abortusi tame

ružni krvavi

zli

tri prsta

đavolja klica

u ime krsta

ubica

Modro zelenu

Okamenjenu

Pospanost nevinu

Oskrnavljenu

Od nebesa poklonjenu

Tišinom opkoljenu

U proljeće

Početkom ljeta

Kao staricu neku

Il’ Modru rijeku

Zavijale

U krvave odore crne

I posnu

I kad duša od bola trne

Rosnu

U vječnost slala

Bosnu

A se ona nije dala

Zemlje Božje Milosti

A se ona zvala

*

ubijala

ta

zla klica

Okamenjenu

Oskrnavljenu

na raspeće

U proljeće

Početkom ljeta

stavljala

u crno zavijala

Bosnu

Snenu

A se ona nije dala

Zemlja Božje Milosti

A se ona zvala

*

mutna prljava

ružna krvava

tri prsta

Modro zelenu

Pospanost nevinu

Od neba poklonjenu

Tišinom opkoljenu

Kao staricu neku

 

*

Il Modru rijeku crnu

U krvave odore

a duša od boli trne

U vječnost slala

Zemlja Božje Milosti

A’ se ona zvala

*

Srok mi htio kliknuti

Stih mi htio blistati

Rime su me htjele paziti

Pjesma me je htjela maziti

*

Avaj! Avaj! – Uzaman.

Jao! Jao! – Nedoklan.

*

Majčice

ali sin ponosan

i brat radostan

sestrice

Progovori mater

progovori Majčica

saluti ljepot sina svoga

*

Znaj

sine najmlađi moj

ni tugu nositi

više ne mogu

ni suze proliti

do molitve Bogu

*

iz sred grudi

sa dna mozga

iz cijele rodnice

ko kliješta kovačka

čupa mi dušu

šestero braće tvoje

hude zlosrćne

i bol tvoja

ljubimca moga

*

ko drobilica kamenoloma lome mi život

braće šesterice tvoje

hude zlosrećne

I mladost tvoja

*

zapjenjeno i bjesomučno

gladna raja

vjekovni robovi

prokleti pogani

đavoljeg sjemena zvijeri

gmižu iz brloga svojih

*

bijesni neprijajatelji

Božji

Hitler Atila Irod

Brtlomejska noć

male mace

naspram ovih

ovih…

ovih…

*

Oh Bože Milostivi !

reci mi

kako da in nazovem

naziv za takve ne postoji

tek treba smisliti

samo se zna

da su nasljednici

potomci pavla paklenog

zvanog savle

*

ti neki srbi

o da ti  neki od srbalja

ali i neki kroatjana

ti europljani

stara ofucana evropska bludnica

zemlja rakomornih presjednika

umokrenih inih generala

ti amerikanci sijači atoma

svi ti koji se u Isusa zaklinju

dok Isus umire

svaki put

kad neko Bogu milo biće umire

njihovom slavom umire

Zemlja i kamen

Zapisuju. Pamte.

Oblak i nebo.

Plaču. Plamte.

Sunce i zvjezde – svjedoci

Vaseljana u razbijenoj – boci.

****

 

Kraj IV dijela

BAJKA SREBRENA III DIO

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA SREBRENIČKA I SESTRA SREBRENA

Žedan sam ti – Majčice

Klečim na izvorima,a ne mogu piti

Grlo mi klali

ko kurbanu– Sestrice preklali

*

Znam Majčice

U h u kam si se pretvorila

U h  u kam kameni

Majko mila – Srebrena

*

Znam mila Sejo

U h u led si se pretvorila

U h u  led ledeni

Sestrice mila – Srebrena

*

Boli me – Majčice

Mnogo me boli – Sesstrice

Trinaest i po godina mojih

Samo trinaest godina imah

I ljubav jednu neizljubljenu

*

Čuješ li Majko kako vjetar jauče

Čuješ li Sejo kako nebo urliče

*

Umoran sam ti Majčice

Umoran od lutanja Sestruce

Sna – smiraja ja nemam

Poljima lutam – Majko

Šumama lutam – Sejo

*

Oj Majčice

Majko Srebrenička

Majko skamenjena

Oj Sestrice

Sejo Srebrena

Sejo sleđena

*

u krajičak neba krvava

zelen-zemlja crvena

osušeni tragovi krvavih suza

poljima neobranih kukuruza hode

Aj Srebrenice – Vaj Srebrenice

Vaj i ti ptico ševo – nesretnice

Ljudskom roku –kraj ti slutiš

Zašto sada pusta šutiš

*

Oj ,majčice

Majko Srebrena

skamenjena

Oj sestrice

Sejo Srebrena

sleđena

*

godinama srebrenim dolima  hodim

hodim kroz tišinu

nikoga i ničega nema

samo sjene male

izgubljene

i tišina

ukleta tišina

sjene poput mene

iskasapljene

okrvavljene

tužne lutaju

mira nemaju

lutaju

neka bez nogu

neka bez glava

neka bez ruku

neka sa crijevima i – i iznutricoma

visećima

neka sa srcem u rukama

neka sa mozgom razlivenim

po krpicama majčinog poslijednjeg dodira

*

najtužnije su one bez očiju

to tijela tragaju za dušom

to duše tragaju za tijelom

kada se tijela i duša napokon nađu

sjene se smire

i nestaju put svjetlosti

*

Ne ne i dječije sjene

oništa ne znaju

nema ko da ih vodi

njihove sjene su još tužnije

skoro

od onih najtužnijih bez očiju

djeca mala hode

hode i plaču

traže roditelje svoje

ne znaju da su mrtva

*

ponekad se skupe

I hoće da se igraju

I samo što počnu

sjete se roditelja

*

I počnu da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

Il’ vide krv

Na grudima

Na rukama

Na stomacima

Na nogama

U grudima

U mozgu

U grlu

*

I nastavljaju da vrište

I vrište I vrište

I vrište

*

pomoć traže

aha dobiće je

jes kako ne

a od koga

svi poklani

pa bagerima isjeckani.

*

 

BAJKA SREBRENA II DIO

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

 

II Dio

****8

I mene Maksumčeta

Majčice draga

i mene Malog princa

Sejica mila

*
međ tisućama

kamama sasječenim

macolom zatučenih

testerom metalnom prepolovljenih

sjekirom drvosječnom pogubljenih

među tisućama bagerima zatrpanim

mene ko janje

ko kurbana

nedozrela preklaše

prekla zvijerinje

Majčice

preklaše trinaest i po nedužnih godina mojih

Sejice

preklali a nedoklali

u žurbi živog zakopali

u grob zajednički

u jamu tavnu – u planini

nestali
*

od deset i pol hiljada

blaženih čista srca

neki od srbalja što poklaše

dio nas ko trulo meso baciše

Hiljadudvijestotinečetrdesetri

odrasla muškarca

i

tristotinadevedesetdevet

što žena što nejake djece

jetima – majčice draga

od dva mjeseca do moje dobi

u sumrak –Sejice mila

u jame pobacali

bagerom zatrpali

bagerom zatrpali – tenkovima poravnali

u bestragu

da nam traga ne ostane

*
u zlaćani sumrak

sa lišćem zelenim

lišćem kravavim

sa travom zelenom

travom krvavom

sa zemljom crnom

zemljom krvavom

u duboku jamu

jamu krvavu

krečom posuli

krečom krvlju zagašenim

bagerom zatrpali

pored neputa

ispod nemosta

gdje prolazi malo vode

gdje protiče mnogo krvi

bagerom krvavim

uz gusle

pijane horda zla – srpske

orgije pravila

*

umoran sam ti Majko

godinama hodim i lutam

sa rukom na preklanom vratu

ni šala nema da ga vežem

ruku jednu na njemu držim

drugom jetima nekog uvijek tješim

*
prolazim pored mrtvih

žicama bodljikavim vezanih

prolazim pored mrtvih

bajonetom preklanih

prolazim pored mrtvih

u rukama što nose glave

drvosječkom sjekirom odrubljenim

*
više ne obaziremo jedni na druge

svako se o svom nestanku zabavio

susprežem se dati kažem Majko

e imadoh ni četranaest godina

kad me preklaše

sve sam znao

a ništa počeo

tek neki stih

o ljubavi

*
O

Milosti Božijoj

i dobroti

*
i srcu zaljubljenom

dječačke snove nedosanjane

pjesme neispjevane

pjesnik – poeta – Majčice draga

to sam htio biti

sanjar – snivač – nikad neću postati Sejice mila

**** 9

Aj Mačice mila

O Majko srebrena

Kako da ti kažem – Majko

Mimoilazim se sa duhovima mrtvih

Što obilaze Srebreni Grad

livade rosne njegove

Kako da ti kažem – Majčice

Babu nam Ibrahima u žice vezaše

u žice bodljikave – Sejice

žicom bodljikavom on Mamo draga oči iskopa

oči iskopa Sejo moja oči svoje iskopa

Da ne vidi kako mene ko jagnje

Ko kurbana na panj položoše

i preklaše trinaest i po nevinih godina mojih

prekla srpska zverinjad

trinaest i po ih vijekova zlo pratilo

preklaše nedoklaše

živog me u jamu baciše

*
kako mi se krik iz preklanog grla oteo

kad babi Ibrahimu – Majko

zverinje glavu podsječe

sjekirom – Majčice

Joooj ,Sejice

teškom drvosječkom sjekirom

*

Dio kako da ti kažem majkom

aa babinu glavu nogom

niz strminu šutnu – srpsko zverinje

dokotrlja se mila glava do mene

njegovog preklanog mezimčeta

a iz očnih šupljina

krvavih šupljina bez očiju

žicom iskopanih

zasja svjetlost,čuh riječi

sa usana jož živih

ništa se ne boj Isa – sine mili

Bog je jedan

nema Boga osim Alaha

 

 

BAJKA SREBRENA – I Dio

BAJKA SREBRENIČKA

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

**

( Poetski zapis )

**

„ Čitaj počinjući Imenom

svog Gospodara koji je sve stvorio. “*

**

Oh, moj Gospodaru

Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje.

Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.

Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.

Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje.

O Tebi Bože Jedini.

O Bosni  zemlji Tvoje Milosti.

O Sarajevu Tvome Gradu čednosti.

O Modroj rijeci bisernoj

O Gradu srebrenom Tvojem

O nama

O ljubavi

O oprostu

J o j  samo treba da krene

ova blagorodna bajka

Oh , my Lord

Oh , my Lord

**

Bajka srebrena

**

I Dio

****

U ovom – od svih ratova

najhrišćanskijem

Majko Srerbrenička

Sestro Sreberna

Bosna

zemlja Božije milosti

klana je

četrdeset mjeseci

dan za danom

bez prestanka

*

Zemlja ista

imena ista

četrdeset godina poslije

istorija se ponavlja

*

protagonisti ko’ drugi ali nisu

samo dvije generacije

i šest vijekova mlađi su

*

U zemlji srebrom optočenoj

U Zemlji Božje Milosti

*

Na brdovitom balkanu

*

deset i pol hiljada

djece-žena-ljudi

zvjerski je mučeno

pa onda ubijeno

u

jednom jedinom

najkrvavijem

od svih

monstruma danu

*

O Majčice draga

Majko Srebrenička

*

vodili su sela u potocima

sve odreda

žene – djecu  – muškarce

*

Oj, Sejice mila

Sestro Srebrena

*

vodili su sela u žicama

žene- djecu – muškarce

ne ostaviše nikoga

*

Bijaše – nas deset i po hiljada

pod suncem

sleđenim

*

dođoše neki od srbalja –

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam – tam'a gusala

i kukavičluka

sa kosovskih ravnica

što prizivaju duhove mrtvih

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Sunce sleđeno –

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Sunce sleđeno

kuda sa svjim hiljadama

*

Ostade – nas devet i po hiljada

po putevima

krvavim

u žice vezanih

*

dođoše neki od srbalja–

ostavština homo primogenisa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i bijede

*

dođoše srpske zvijeri

neljudi

*

Oj ,Majčice draga

Majko Srebrenička

Putevi krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj ,Sejice mila

Sestro Srebrena

livade krvave

kuda sa svojim iljadama

*

0stade – nas 0sam i po hiljada

po gorama

zelenim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i jada

dođoše srbi sa kandžama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama?

*

Oj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Gore zelene

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas sedam i po hiljada

po poljima

Zlaćanim

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa rogovima

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

Polja zlaćana

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas šest i po hiljada

na tratinama

Rosnim

*

dođoše neki od srbalja-

0stavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i čemera

dođoše srbi sa kamama

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sejo Srebrena

Tratine rosne krvave

kuda sa svojim iljadama

*

ostade – nas pet i po i hiljada

po njivama

Plodnim krvlju uzoranim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i ropstva

dođoše srbi sa sjekirama drvosječkim

neljudi

*

Oj,Majko draga

Majko Srebrenička

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejo mila

Sestro srebrena

Polja plodna krvlju uzorana

kuda sa svojim hiljadama

*

ostade – nas četiri i po hiljade

pod nebom

Plavim žalosnim

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni'sa vjekovnim ludilom

oni sa šest vjekova

tam-tam'a gusala

i vukoderina

dođoše srbi sa žicama bodljikavim

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko Srebrenička

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Oj, Sejice mila

Sestro srebrena

Nebo plavo žalosno

kuda sa svojim hiljadama

*

Ostade – nas tri i pol hiljade

Kraj potoka

Bistra krvava

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogeniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni’ sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i sluganstva

dođoše srbi sa žicom bodljikavom

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

Potoci bistri krvavi

Kuda sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejico mila

Sestro srebrena

Nebo bistro krvavo

kuda sa svojim hiljadama

*

0stade – nas dvije i pol hiljade

na polju ljiljana

Bijelih krvlju orošenih

*

dođoše neki od srbalja

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa tri prsta u ime krsta

neljudi

*

Oj, Majčice draga

Majko srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

Oj , Sejo mila

Sestro srebrenička

ljiljani bijeli krvlju orošeni

kuda će te sa svojim hiljadama

*

ostade nas još hiljadu i petsto

žena i djece

kraj izvora

krvlju okupanim

*

dođoše neki od srbalja-

ostavština homo primogenius

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i mržnje

dođoše srbi sa testerama čeličnim

neljudi

*

Oj , majčice draga

Majko srebrenička

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Oj Sejice mila

Sestro srebrena

o izvori krvlju okupani

kuda ćete sa svojom hiljadama

*

Ostade petsto djece – Majčice draga !

Pet stotina nevine djece – Sejica mila!

Na mirisnim đulama – Majčice voljena!

Na djevičanskim ljubičicama – Sestrice voljena!

*

Dođoše neki od srbalja-

Ostavština homo primageniusa

kanibalisa

*

oni’ sa vjekovnim ludilom

oni'sa šest vijekova

tam-tam'a gusala

i zlobe

dođoše oni’ – neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

i

poklaše djecu nevinu

djecu blaženu čistog srca

*

Aj,Majčice mila

Majko Srebrenička

Aj , Sejice mila

Sestro Srebrena

Đule mirisne

Ljubičice djevičanske

Kuda sa svojim dječicom nevinom?

Kuda sa djecom blaženom čistog srca?

*

Svo to vrijeme sunce se  bolno kretalo

Zatim se pojavio rasplakani mjesec

Zatim su zvijezdice izbezumljene plutale

Zatim se mjesec sakrio

Zatim je Dince jaukalo

Zatim su se zvijezde izbezumljene vrištale

*

a oni neljudi

zakrvavljeni srbi od serbalja

zvijeri sa lomačama

monstrumi sa kamama

zakrvavljeni srbi od serbalja

dođoše zvijeri sa lomačama

dođoše sa kamama

u ime krsta sa tri prsta

su klali klali klali

klali klali, klali

bez prestanka

*

Oj , Majčice draga

Majko Srebrenička

O Sejice mila

Sestro srebrena

*

svijet pretvoren u noć

nebo dolina suza

oblaci zid plača

vaseljana oaza boli

*

Pod suncem sleđenim

Na putevima krvavim

Po gorama zelenim

Po poljima zlaćanim

Na tratinama rosnim

Na oranicama plodnim

Pod nebom plavim

Kraj potoka bistrih

Na poljima

Ljiljana bijelih

Đulala mirisnih

djevićanskih ljubičica

neutješnih

ne osta više niko

*

– Majčice draga

sve ih nestadoše

– Sejijce mila

nestadoše

*

Zverinje ih pokla

Ko bijesni vukovi

– krv

usred ljudskog zbijega

– im popi

*

Ništa ne osta

– Majčice draga

Niko ne osta

–Sejice mila

Samo praznina

*

Bol – tišina

Muk – tuga

I prokletstvo

Veliko – najveće

Božije – vječno

Za vjeke vjekova

**

Kraj I dijela

 

Bajka Srebrena – Uvod


 

 

BAJKA SREBRENE

MAJKA I SESTRA ZEMLJE SREBRENE

 

Obilježava se dvadeset druga godina Genocida u Srebrenici i genocidnog rata u Bosni.

Mora se obilježiti , iako svake godine nekoliko majki svisne i presvisne.

 

Neke ne dočekaju da pomiluju  kosti ljubljenih

Samo sjednu , usniju najmilije , osjete lahki dodir povjetarca , pomisle :

Ovo je dodir duše sina moga.

I ne probude se.

 

Kad majke umiru , sada već decenije   bola ,  sa sobom , na ahiret prte.

Nebo im jedina nada ,

da će tamo sresti voljene.

****

O Srebreničkom genocidu je mnogo toga rečeno.

Ne i dovoljno.

O Srebrenici su pisali i znani i neznani, i poželjni i nepoželjni, i dobronamjerni i nedobronamjerni, relevantni i nerelevantni. Većina njih se pokušalo utrpati i utrpava u srebreničku tragediju radi ličnog profita, lične promidžbe ili želje za nametanjem svojih stavova i svojih „istina“. Vjerovatno i minuta pozora javnosti, biti na slikama , u prvom redu.

Prava istina o obimu i strahotama stradanja Srebreničana u Srebreničkom holakustu iz ugla žrtvi vrlo rijetko dopira do javnosti.

Ako i dospije, vrlo brzo se sklonjaju iz žiže interesovanja, u nastojnaju da se istina ućutka i prepusti zaboravu.

Neće moći ni ove noći ni ovog vijeka ,a Boga nam  Milostivog ni slijedećih vjekova.

****

Sada se prepuštamo bolu i

Bajci Srebreničkoj,

i uzvišenim Majci Srebreničkoj i Sestri Srebrenoj.

Bajku kazuje jedno dijete , jedan Mali princ , koji osječa svoj i bol bol drugih :

Pričajući o nama ubijenim Srebrničanima ja pričamo tebi Majko srebrenička i tebi Sejo srebrena,

Ja, Isa nestalo Maksumče.

P.S.

Bajka je obimna pa smo prisiljeni podijeliti je na više dijelova, radi pozornijeg praćenja.