Nevera
Duša nježne dobrote
Ona je osvit
Mirisna plavet
Poklanjajući mi ovu noć
besanu i nježnu
koja briše prošlost
obasjanu budućnošću
u tragovima uspomena
postaješ svitanje
nad mirisnom plaveti
naših života
upijajući zaborav
Ljube moje
ne hiti suzama
dan postaje nevin i snen
obasjan rastankom
a kajanja ni
jer i u neveri
sve milosne riječi dunjalučke
udomljene u ljubav i snove
rasuh vjetrom
poklonih tvojoj čednosti
a opet
dok me kradu domu tvome
pitam se
da li imah dovoljno riječi
Ona sanja
a ne možeš znati
kamo
u snu hodi
jer tamo
ona traži
čovjeka za sebe
da je voli
kao kap kiše u očima
šta ćeš drugo
i on
samo usnije
nadu
možda ga sni povedu
istim putem
oceanu
Tisina i sni
Tama vreba
pa neka je
prijateljica je mile moje
ona sada spije
ja sam samo pauk mali
pletem mreže ribizlama
oko mene cvjetovi lebde
vruće im u đardinu
plamen je u srcima
pogaziće ih
jednom
igre u mislima i na javi
Malena moja
to ja rišem za nas dvoje
krajolik ljubavi duše tvoje
i moje
Potpuri iz lotusa
rađa
boje o nježnosti
riječi o milosti
a klizi snima nalik
lebdi anđelima svikla
Malena u cvijeću
plaveti
zaljubljene duše
smiraj traži
mjesečina
praznik ljubavi
djeca u zagrljaju
on ne sluti
doći će badnja noć
u kojoj Smrt biva tužna
i suzu kane
Grlica let
bijaše dan
krenusmo polagano
nije nam se žurilo
svi ama baš svi
putevi
vode nas pjesku u uvali ljubavi
a nebo sasvim nedirnuto
sakri lice svoje
jer
slavuj vrisnu
nevinost bez zaštite
otkud on
na hridi
ispod koje jedno podavanje se rađa
prolom
kasno stiže
milina
ko mora krik
ko ljeta jecaj
ko kiše zvuk
ko grom
ko galebova krik
tijela sviše
smotaše
um
u fišek košpica
slani i slasni
damari u slasti luduju
ko mravi
što brži brži
i huđi i luđi
od usuda darova
nevinosti poklonjene
snove kradu
a su tijela uronjena
u more
mora
more oceane našeg svita
vječnog
Danas je lijep dan a usijan
misliš nije vrijeme za tango
uzavrela tijela pripijena jedno uz drugo
nemoj tako
tango je ples ljubavi
zaljubljeno srce ga uvijek moli i boli
ali dobro
ima i straha od bliskosti
tijelo tvoje poštujem dame biraju
a šta misliš mila moja
valcer ples duše da nam poklonim
nije strastven lepršav je
u pravu si
bjelina je njegova čar
zaljubljeno srce ga uvijek sanja i gubi
ali dobro
ruka u ruci lijeva i desna
srce tvoje poštujem dame biraju
Dopisano
Privid sve je
I ti i ja ljubav naša
i valcer koji je tango
tijelo tvoje
raskoš đardina
umorno od cjelova
čežnje
tone u san
ja čuh šapat tvoje duše
a se kao jecaj javi
Voli me mili
samo me voli
ljubi ljubavi moja
uroni u oceane mojih dubina
željna sam ti
nježnih milovanja
tvojih dodira
sa mnom ljubav vodi
samo me voli
i dok snim
da me u tom snu
miluješ ljubiš
usnama kradeš
samo me zagrli
čvrsto ljubavnički
cjelovima orosi
ljepote moje
voli me mili cijelu noć
nek me bole dodiri
nek me žare poljubci
dok mi tijelo ne sagore
Ne daj mili da se probudim
ne daj dragi da ovaj san prestane
ne znam sanjati bez tebe
ne mogu živjeti bez ljubavi tvoje
Čitavu noć je mnome vladao taj šapat tvoj mila
muziku sam čuo kako jecaj prati
Nisam je mogao zadržati ljubavi
milina je riječi tvoje
uplitati u tišinu duše moje
a sagorjevaju velovi
plamteće raskoši tvoje
do poslijednje slike moje
Dozvolite mi
a rečem
neuk sam
nisam od ovig svita
mnoge stvari mi rekoše
tovari
još više ne svatam
ni razumin duša ditinja
srce čovičije
biži
skriva se
od Svitlosti
Milostivog
a se tango nastavlja
ljubav od iskona sni
u oceanu vodi
Tišina i sni
Miluješ me
mazno šapućeš
Uh… ne znam
sta da mislim uopce
sva moja osjecanja su zbunjena
krenem da pobjegnem od tebe…
shvatim da idem tebi
šta nam se desava…
znas li mili moj
reci mi…objasni
a ja maksumče
naivan kao i uvijek
povjerovah
zavodnici
bijeloj gospođici
a ona meni pjeva
Prolazi i ova godina Malena
lijepa nježna snovita
kao i one prije
nismo se razdvajali ni jedan dan
pa ne pitaš kako sam
znaš da još uvijek sam jak
u meni ništa novo
samo zdravo tkivo
uglavnom snjegovi zapadali veliki
ponekad mi malo ledeno
kad proljeće ljubicama zamiriše
kad ljeto avgustom osvane
kad jesen sedamdeset i neke vrisne
otkad na ponoćku ne idem
sanjam hiljadu pahulja bijelih
davno bješe bjelina snježne noći
a nemam koga obgrliti
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veće
ne mogu reći kao da je juče bilo
jer nije bilo juče
ne mogu reći vrijeme je proletjelo
jer nije proletjelo
ne mogu reći vrijeme briše sve
jervrijeme ne može izbrisati ništa
večeras
ne mogu reći da sam dobro
ne mogu
nikako ne mogu reći da sam dobro
ali plešem
noćas
slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene šapućeš
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veče
Bilo je to jako dugih trideset četiri godine
paran broj godina
i mi smo par
Bilo je to dvanaest godina
koje nikome ne bih htio poželjeti
zašto bih nemam razloga
Bilo je to dvadeset dvije godine
prelijepih sanja i uspomena
poklon Neba
Bilo je to trideset dvije godine
jubavi koje su se navezle na prethodnih trinaest
azurnim nitima i napokon
sada je to trideset četiri godine
nevine dobrote
pa šta ako je i samoće
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veče
ako ti večeras ne mogu slagati da sam dobro
poželim ali ne mogu ti slagati
jer nisam nikako nisam dobro
ali plešem
noćas
slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene spiješ
shvatićeš
moja tišina plače
Božić je