Bleki – Sve više snježi

 

 

sve više snježi

a sunce se ne miče

na obzorju mom

malo sam iscrpljen

virus neki

dvadeset dana

kažu hećimi

 

aha kako ne

ja opet mislim

treba se razbolit

da se ozdravi

a i vrijeme da mi aferimi

prošlih dana šapuću

 

Hoš ti

čitav život

jedno te isto

mona mur ž'tem

liebe ih liebe dich

Darling I love you

mia cara io volio te

â любовь ja ljubljuju vas…

a nekima je dovoljno samo jedno

Volim te

a na kraju zasladiš

Mila my herc dum dum

con te comme катадральско campana

 

kalendar je glasniji

e sad mi nemoj kukati

šuti i trpi

i nastavi

do poslijednjueg listića

 

makar samo

Mila

Dušo moja

Anđele moj

Krhka ružo

Labudice

Lane i lunjo

Nado

Tišina i sni

 

razumjeće

neće se uvrijediti

ne bi trebalo

Čednost i dobrota znaju

da postoje

ti sanjari

ta maksumčad

koja će umrijeti

sa nježnim riječima ljubavi na usnama


												

Bleki – Za tobom i ptice plaču Anđelu moj


 

Eto tako
ti misliš da me bole boli
beganja tvog
kada nisi mogla hraniti ptice
što sa mnom plakahu na prozorima našim
one davne zime
kada nisi mogla milovati ptice i pahulje
što tugovahu na doksatima naše ljubavi
opraštajući se od tebe
Anđelu moj
kad ponoćka svijet milovaše
a meni srce trgaše
i ne znaš
sve je isto
ne nikako ne znaš
ništa se ne mijenja
za tobom
osjećaji ostaju sa pticama i pahuljama  tvojim
a lepršaju
putima trnovitim
kuda hodi ljubav moja
i molitva na usnama
Bože Mili spasi je od zla

Bleki -Bjelino mojih očiju

 

Čudo je to
nekada davno sretneš
Bijelu damu
pokloniš joj ljubav i sebe
a ode
nebo je pozvalo da ga obasjava

nakon vremena
eonima iza bola
naslikaš je
ona oživi
liku krhke ruže htjedoh je prinjeti
skoro uspjeh
ali
bol u njenom juče
tjera me da joj poklonim radost
novog univerzuma

sutra
oprost molim
u Galeriji
u kojoj  jedan dobar čovjek stoluje
žive boje i riječi
svoj život
Ocean Tišina i sni
a grudima   se nevina
kao kap rose
u djetinjoj duši
rađaš Ti
bjelino mojih očiju
da budeš moj svijet


												

Bleki – Bježim

 

 

svijet moj nasušni

ne gre dobro

pute su mu izrovali

kuće porušili

bogomolje zaposjeli

monstrumi

predajemn se

bježim

negdje

bilo gdje

do kraja svijeta

gdje hljeb nije bajat

vode ne krvare

žena nije silovana

djevojčica masakrirana

djeca na bajonet nabodena

šteta

tužna smrt je šćućurena

anđeli je tješe

ni ona ne može pobjeći

svijet uvijek ispred nje

gre

i vreba

Bleki – Tebe nema

 

Vreme leta

tebe nema

ne dolaziš u mahale moje

ne potražuvaš me

osjećaj

ti si tu

kraj neba moga

što polako kraj tvoga klizi

to su samo sekunde

milimatri

mimohoda

izgubljenih u rastanku

svijetlo mi

 

nećemo se sresti maleno moje

voljena mirisima

željena jecajima

šta možemo

darivala si mi sve

moja grlice malena

što ka nebu lepršaš

ne znaeš oceanu

koliku sreće sijala si

pjesmama svojim i glasom

ptice što umire pjevajući

snim ja konj maksumče

vječiti stoper

a ti mreš

što te nema


												

Bleki – Ne daj mi da ostarim

 

 

Večeras ne daj mi da ostarim
u srcu tvome  je mnogo ljubavi
Krhka ružo za mene

Večeras ne daj mi da se umorim
jer  tijelo tvoje  djetinje
moli se mojim dodirom

Večeras ne daj  mi da posustanerm
nek usne tvoje trešnjine
rosom me dodiruju

Večeras ne daj nam da se slomimo
dok valima Oceana  plovimo
sutra ti Mila bolan odlazim


												

Bleki – Svjedokom sam jednog rastanka bila

Ljubavi moje u noćima dugim

Zviježđe i putanje

Noć kada se ljubav vodila

Noć milosti i sna

Noć kada su zvijezde snova padale

Zviježđe Konj

 

Pamtim

noć se oduljila

nestašluk je raskrilio vrijeme

nježnost je činila svoje

poslije mu je ona pjevala

tiho na uho

bolno

svu je ljubav svoju

svu je čežnju svoju

ispjevala u toj pjesmi

te večeri

u njihovom đardinu

kraj žubora šadrvana

ispod zvijezda

ispod maglica

na očigled mjeseca

cvjetnih snova

 

ja zvjezdica njena sestrica

svjedokom bila

vidjela sam

kad je ona suze sakrivala

vidjela sam

kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela

ja sam za nju plakala

ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona

 

vidjevši u boli svojoj

da je on snove prigrlio

polako se izvukla

napravila mu srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto ali iskreno

dječije

ustala njegov upaljač u ruku sakrila

ruku srcu njegovom prinjela

 

vidjela sam

kako je njegovo srce zadrhtalo

kao površina jezera

kad ga lahorac iznenada napadne

poljubac mu lagani dala

tiho se kapiji rastanka

iskrala

 

izlazi ona uplakana

ja pred nju u suzama

zastane ali u njoj straha nema

jer za njega mjesta više ni

svo je bol uzela

gleda me

ništa ne govori

zagrlim je i pitam

iako odgovore znam

 

Šta sada malena moja, kamo bježiš?

 

ona pomirljivo

jezivo bezosjećajno konstatuje

idem u rodni grad da se udam

za sina čovjeka

koji mi je zlo učinio

a njega mi ti čuvaj

on nema više nikoga

molim te pomozi mu

vremenom…

 

vremenom…

 

poslije vremena

bujao je Ocean

Tišina i sni

ona je usnila

na odru od ljiljana bijelih

odvno već

 

vremenom…

ja sam i dalje njegov svjedok

i ne dam

bolu

da mu srebro miluje

 

a vremenom…

poslije vremena

 

 

Bleki – Blagdanska želja

Usnih lijep san
ti i kćerkica
jednog  od dana budućih
ljubavlju rođena
mirisom ljubičica zarobljene
poželjeh ti
ne tuguj Mila djevojčice
zaboravi slike stare i tužne
nove
ljepše će doći
u život tvoj
i opet ćeš
lepršava i snena
ljubiti
okupana azurom neba
pravu
od duše za srce rođenu
jedinu jubav
života svog
do slijedećeg  Blagog dana
obećavam

Bleki – Nevera

Nevera

Duša nježne dobrote

Ona je osvit

Mirisna plavet




Poklanjajući mi ovu noć

besanu i nježnu

koja briše prošlost

obasjanu budućnošću

u tragovima uspomena

postaješ svitanje

nad mirisnom plaveti

naših   života

upijajući zaborav





Ljube  moje

ne hiti suzama

dan postaje nevin i snen

obasjan rastankom

a kajanja ni

jer i u neveri

sve milosne riječi  dunjalučke

udomljene u  ljubav i snove

rasuh vjetrom

poklonih tvojoj čednosti





 a opet

dok me kradu domu tvome

pitam se

da li imah dovoljno riječi