Noći moje sumorne
ne plašite se
moje srce hrabri vas
nigdje Krhka ruža pobjeći neće
u dnu duše moje
mirom miriše
u tišini snije
ljubav našu
plavetnu
u domu našem
gdje na počinak ću poći
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Jutro sa Blekijem – U uglovima očiju tvojih vidim
U uglovima očiju tvojih snovi vriju
prepoznah plavetnilo neba našega
i modre rijeke što iskri na kraju puta
kamo smo ljubav snili.
Tada opazih tvoju sjenu malu
nasmješenu i vedru od milovanja
mene za ruke drži i ljubi
moje maleno čedo radovanja.
Pomislih na ružu ljubavi
plač vremena što đardinom klizi
usred raširenih prsta htijenja
zastor je iznenada pao.
Jecaj je što slama utrobu
izviruć iz dubine tkiva
osjeti se na daleku prošlost
kad si djevojčica bila.
U očima tvojim prepoznah kutke
maglovitih sjećanja i vrišteće boli
zarobljene u vlažnoj tami
poput zatučene grlice male.
Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih
kroz otvorena usta što traće dah
nesrećnica mila grca i pije suze
zbog zla što joj djetinju ružu uze.
U tami kutaka očiju tvojih
vidim grlicu jednu
koju tjeraju koju siluju i siluju
kojoj kamom život uzimaju.
Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih
u srca mi prodire trn ruže ljubavne
režuć oštro do srži do smrti do zvijezda
da osjetim tvoju bol malena moja.
U uglovima očiju tvojih san ja vidim
ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom
zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života
toliko je teška ko da planini zla pripada.
Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi
užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg
plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje
blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih.
Bleki – Pada snijeg
Oko nas snijeg
leluja i sniježi
od kristala pahulje
miluju i vole
srce je krvavo
razigrano samuje
ne smetaju mi orošene
bjeline i iglice
sve podsjeća na tebe
Krhka ružo ranjena
i kada si Tišina i sni
blistaš i raduješ
Bleki – Halvat II
U halvatu trošnom
uzavrela tijela
mirišu
kricima strasti
do bola
od ljubavi rođenih
u okovima
malograđanštine
u spokoju noći prijete
nestaje golotinja
ljubavnika čednih
nezasitih
u nevinosti njihovoj
učiniše ih prljavim
licemjerja prepisivači
blatom
dvije grlice
bjelje od biserja
prljavim potocima
uma svoga
hoće da ošugave
A i a
Hvala ti
mila
lebdim
A
se tobom budim
A
lebdim
mila
a
gledam te
usnila si
A
dušu odmaram
na grudima mi kosa rasutih
ljubav snivaš
a
srce svoje tobom radujem
Još si topla
uzdrhtala od trena pređašnjih
a
još ti licem
nestašni smješak leluja
damari ti
ispunjeni još titraju
a
se uz mene stišćeš
hoćeš i u snu
joj doticaja i milovanje
a
te samo prigrlim
nježno
titrajima milujem
a
ti mi se prepuštaš
kao dijete kao mače mazno
kad nekom vjeruje
A
lebdim
mila
a
shvatam
tebi sušta ljubav druga
da stidljivo se pomalja
a
strpljenja
trebam
da plane
a
se mojom ljubavlju zapleše
stopi
obasja dunjaluk cijeli
A
lebdim
mila
milina
a
topla i jecajuća
rosiš damare
milina
a
ljubav
od koje koža nasrhne
a svaki gen zaigra i nijemi
a
čudi
koliko je ljepote u tebi mila
a
ja
sretnik
noćima raskošnim
a
tvoje kose
milujem
poljubcima
a
mirišem
miris djeteta
čudom pitam
a
na bebu
na miris čednosti
još uvijek mirišeš
a
lebdim
mila
zapanjen bivam
a
kako se ona razigrana delfinka
što namah
tren prije
a
uranjajući i izranjajući
meni se davala
našoj ljubavi se predavala
a
odjednom u nevinost djetete pretvara
Mila moja ja moram
lebdjeti
a
oprosti mi
zaluđenom
usne tiho na tvoje spustiti
a
šapat poljubcem
da ti sne ne remetim
dušu tvoju dirnuti
a
ostani zauviek
čedno dijete
mila molim te
a
mi se kao žena vraćaj
svaki onaj put
kada osjetiš da u tebi vatra je
a
čežnja za mnom godi
damaru tvom
neugasivi plam ljubavi se opet javi
a
da ga ušuškani jedno u drugom
svijamo našim tijelima
tonemo i ronima
a
lebdimo u našem svijetu
koji samo iskreno predavanje
ljubav čistu
a
prepoznaješ
dobro ti jutro mila
a si lijepe snove snila
a ja
a lebdim
a naježen
a milošću okupan
a srastao s tobom
a još uvijek jecam
a
sa slasti noći koja mi kao tren sna bježi
moru naših oceana
Tišina i sni
Bleki – Ne osvrći se malena
Ne osvrći se Malena
Violetna ruža
Plamteći đardin
Čari djetinjstva
Snježi nad đardinom
Umor iza rešetaka
Klupa u đardinu ohrndana
snijegom popločana sjećanja klize
jedna djevojčica čarima bjlješti
ne osvrći se malena sniježi
pored nje drug joj
umorni starac lagano se ledi
niko na njih pažnju ne skreća
a ne znaju ona je čedo
violetna ruža njegova
druženje
zaista čudno
ali nebu normalno
djetinjim igrama vri
on se topi u nestašnosti
tijela od mramora
što veselo se lomata
stepenicama starog dvorca
pretvorenog u galeriju snova
Princeza je to
u svilenoj haljini
sa nitima konca na leđima
opraštaju kose srebrena
plamteći đardin
snijeg u lice
valjanje po ledenim kristalima
dok snježna kuća za dvoje
sama se radi
da smijehom i vriskom
čarima djetinjstva
ispune toplinu bivka
klupa će jednom biti usamljena
kad zasniježi u đrdinu
djevojčica odlepršala
starac više neće mirisati grudve
radovanja njinih
umorom će se radovati
nepremostive rešetke daljina
Bleki – Ne budi se mila
Čednost sanja
Plavetni san
Ljubav i svjetlost
Nestvarni krajolik
Čednost sanja
plavetni san
u danima beskraja
srcem čujem njem dah
ne budi se mila
budi bezbrižna
sigurna je djetinjiost tvoja
u plavetnoj tišini bdijenja moga
to sam samo ja
suđenik
na ivici klackalice
nestvarnog krajolika
pravednih Suđaja
nosim dva srebrenjaka na očima
ploveći oceanom sjećanja
zapljuskujem ti ljepotu
dok o ljubavi sniš
jer samo tako
još uvijek
živi smo
mi
Ljubav živjeti znam
Mnogo toga ne znam
ali slikati ljubav znam
Ne znam naslikati oblik
Sa oblakom mi dobro ide
Ne znam naslikati most
Znam osjetiti njegovu dušu
Ne mogu slikati usne tvoje
Sa mojim su zauvijek spojene
Zašto uzaludno bojiti jastuk
A tvoja glava na grudima mojim spava
Ne znam nacrtati dušek
Voditi ljubav tek žila kucavica je
Ne znam naslikati srce
Zašto to
ljubav tvoja sa mnom sni
Pokušavam narisati kavez
Ali čemu to
U meni tvoja duša slobodna zri
Pokušavam iskamčiti šaku zlatnika
Ne ide
Ljubav ne voli prolaznost
I zato Mila oprosti bekanu svom
Mnogo toga ne znam
Ali ljubav živjeti znam
Bleki – Blagoslovljena noć
Umilna noć Grada čednosti
Noć želja
Blagoslovljena noć
Tišina nad Gradom čednosti snije
Nad čaršijom se navukao muk
Mahale ponizno nijeme
Miris behara umilno treperi
Ezan se upio u duše
Nebo je osvijetljena milošču
Zviježđe ponizno iskri
Anđeli neprimjetni ko zvijezde padalice
Zapisuju molitve dobrih
Večeras je blagoslovljena noć
Hvala Gospodu mom
Jutro sa Blekijem – Na praznik badnjaka
Na vrhu ulice strme
Odmah tu u centru grada
Podrumski stan,memljiv
Zapušten dimljiv
Sto pokruven mušemom
Ohrndalom bušnom
Na stolu flaša vina
Popijena izvrnuta
Pijan čovjek ukočen
Prazno gleda
I ruci mu cigareta
Gori
Čeka ženu.
.
Iznad ulice strme
Odmah ti u centru grada
Oronula kuća dječije samoće stoji
Krevet prekriven dronjavim čaršafom
Mokrim od suza
U krevetu malo djete drhtulji
Uplakano u zid bulji
Pijanog oca
Sram i strah
Promrzlu majku
Čeka
U očima bol
I slika njihova mu gori.
Na dnu ulice strme
Odmah tu u centru grada
Veliki park Smrada
Preko puta zgradurine glavatih silnika
Družbenika pakla
Popločanog bjelosvjetskim šljamom
Novcem sirotinje potkoženih
Prljave ljubavi željni.
Sleđena žena
Nezainteresovano se podaje
U ruci joj cigareta
Gori
Umorna od čekanja
Širenja nogu
Htjela bi kući
Gdje muž gadni i gladni
dijete bolno
njenu milost čekaju.
Veselite se djeco
Bogati reče
Večeras je Badnje veče
Molite se crkvama
I zalupi vrata ispred nosa
Djeci što i zimi hode bosa