Bjehu to dani
djevičanskih ljubičica
mirisnih ruža
kreposnih đardina…
godine prolaze…
ljubav opstaje…
boli raduju…
sjećanja se vraćaju …
i tada treba nešto reći…
kako reći nekoliko riječi
nakon decenija neviđenja
Ne znam reći prelijepa, a jesi prelijepa
Ne znam reći čarobna, a jesi čarobna
Ne znam reći istina, a jesi istina
Neznam reći duboka kao okean
Ne znam reći fascinantna
mnogo toga ne znam reći
u jednoj riječi
nekim riječima biva suđeno da se ne stignu do srca
onih koje treba da nježe
ja, svojima ne dam da potonu
jer čeda su moja.
iako su bile zapisane za neke nježnije noći
i radovanja susreta u đardinima želja
uopšte neće loše zvučati
kao riječi
koje rastanak nose
godine um pomućuju
i kada počnem zaboravljati
da pišem
kao svaki sanjar
postanem
Tišina i sni
