Zvuk gitare rasipa nježnost
polako plete mrežu
damari plešu
srce umorno
miluje snove
u kojima obitavaju tanana lica
urešenu u slikama sjećanja
djetinjeg slikara
koje prohujali kalendari
ni opalo jesnje lišće
ne mogu potamnjeti
Kiša i suze
Noć snježnih snova
Noć i Dan
Odlazak
Nisam vidio
suzom sam se pokiro
kada nebom zaleprša
ode iz moga sna
dugo danju noću
ime tvoje zvonilo
nježnosti kapi kiše
moje nade ispirale
a srce ne vjeruje
da te više nema
pa me tjera da za tobom
lutam ja
ej srce moja ranjeno
ej duša moje sleđena
nebom skita
mladost moja jedina
U gradu ima rijeka
pored rijeke klupa
na klupi sjedi čovjek sam
samac ne lista novine
novine su sutrašnje
sutrašnji ga dobitnički broj loza ne insteresuje
svoj je glavni zgoditak je danas izvukao
smrt ga zagrlila
ljubavnički se smiješi
veresije nema
idemo mili moj
gleda
kroz birvaktile pendžer
ne vidim
kroz plavet
ničega
nikoga
ni jedne ruke
u bjelini
nestale labudice
samo mi oči vlaže
umorne
od sna
ona zna
sve moje bajke
oni labudovi
kraj jezera
jedno odleprša
drugo na trnju mre
labuđi krik
ovo vrelo avgustovsko sunce
krivi su za kap u očima
što ne slazi niz lice
Autor
Hajro Šabanadžović
*
Putem sna
Sunčica
Sunčicin univezum
Strast i snovi
Nježnost lebdi
Sto godina samoće
Nježna muzika ljubavi
Duša nježne dobrote
Okovani vodopad
Nježni svijet krhkog proljeća
dani ko dani
svaki je prelijep
raspjevan i slijep
jedan je ljepši
još umilniji
zovu ga rođeni dan
jednoj našoj djevojčici
Lanetu milom
u pohode
u zagrljaj dolazi san
nemam riječi osim
mnogo sreće
labudice mila
a šta će ti više
sreća je sve
pogled u zaljubljene oči
miris ljubavi
snovi do neba
dani od cvijeća i meda
starost tirkiznog sjaja
na dohvat ruke
dani bez bola i tuge
i ovaj dan
i Sretna ti nova
Mazo
Po svu noć ja tako
uz dragu počivam
uz nevjestu svoju
života darove snivam
noć je tako zvjezdana
draga nije tu suzama je lice zasula
udovica je moja malena
crne velove po polju ljubičica prosula
po svu noć ja tako
uz dragu se milu odmaram
uz nevjestu neudatu
ljubavlju je smaram
Noć je tako magličasta
draga se moja umorila zaspala
mila ljubav je moja
na odar ljubavi mrtva klonula
po svu noć ja tako
život dozivam
po svu noć ja tako
ljubav jedinu cjelivam
Po svu noć ja je tako volim
Po svu noć ona me jako voli
Po svu noć se volimo mi
Ni briga nas što mrtvi smo
Vjekovima
hrle i hrle
ne prestaju da hrle
hudi i neuki
milinijumima
skrnave usnulu ljepotu
a ona persistira Božijom milošću.
Ipak,
zastaje im dah gladajući Bosnu
i Gospodnje joj darove.
Božija milost zarobi srca stranjskih insana,
i oni šta će!?
Pognu glave ,
prave pomen u slavu Boga MIlostivog
jer
Božjom mlošću Bosna ljepotom sni
Ona je nestvarno obzorje
Ona jedna jedina
neukroćena
a prelijepa
učila me
kako se
Tišinom
sni
U tišini snijući
naučih i zanijemih
shvatih
ona je nestavrno obzorje
nebeskom čarolijom meni darovana
kao bijeg od stvarnosti
ka zadivljujućoj svjetlosti
o kojoj moja tišina počinje da sni
*
http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=23288
srce plamti
ko kap suze u letu
zagonetna obala
rovari
okovana plavet
samuje
tišina i sni
miluju
ljubav plamti
plakaće on
Što te nema
da mi dođeš
da mi srebro bišćeš
umorne mi usne
rosom svojom dašak dišeš
rukom snenom
grudi bolne
tugom isplakane
miluješ i kradeš
što te nema
ne dolaziš
tabut bijeli kreće
tvoga glasa vapaj moli
da mi grijehe prostiš
što te nema
