Vrišteće kraljice boli / Za sve djevojčice što mrenjem ljubavi kroče

 

 Nestvarni krajolik

 

 

 

Pjesma  Melankolija  Strast  Lakoća

Mjačina duša Djetinje radosti Umor Rastanak Mrtva priroda

Vrišteće kraljice boli

 

Vrišteća kraljica boli

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu

Lirik pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka da – nikad luđakinja

Donekle – valjda.

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da

 

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene

gutat i blatit

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

 

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči.

 

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

I jednoj poetesi što umire u bolu usamljenosti.

 

Bleki – Preklane nevinosti

Stađun za stađunom boli nas

živa nevinost zakovrnutih očiju

pogleda tužnog put beharli nebo

bekani preklanog grla bleje

potoci krvi gradom

crvenim bujicama klize

vjerski objed je na stranu položen

siti oholo grad krvlju boje

nesreću priziva pomor janjadi

želja je Neba gladnoga nahraniti

nije dobro javno krv puštati

već tajno milostinju  dijeliti

 

Bleki – Poruka

 

 

 

Poruči mi u snu neko jutro

a dan po običaju prekrasan i milostiv

prva Malena

 

ti si uvijek htio ljudima da daš

ali lebdiš u oblacima

radi nepoznatog mnoštva

o kojima se Nebo brine

 

zapostavljaš predivna bića

ruke ti pružaju

pognem glavu

zatečen sam

 

ne pamtim kada sam ostao bez riječi

nisam znao da se to može

 

ona se smješka i kaže

sad znaš kako duša boli

a da ti nije ništa učinjeno

 

odbi bol

inače ću ja tebe otkačiti

iako mi to ne pada na pamet

 

i ti vidi da li ti valja

ona tvoja

šta je tu je

 

i još mi prošapta

Ali, nebitno, bilo pa prošlo

kad ti reču

ne vjeruj jer nikad ništa ne prolazi

 

i sve je bitno

osim ćutanja

i ode

 

sam sebi kažem

konju jedan

ako si pametan

skontaj

šta je tu poetesa

jedna druga Malena

htjela da kaže

 

možda sanja ružu

koja cvijeta

a bolom miriše

 

možda usnila

Princa Malog

a on bježi

 

shvata

u snovima privid ima

koji stvarnost briše

 

Bleki – Ona druga

 

 

Kad se sjetim kradenih večeri

Kapidžika što ključeva nemaju

Da ljubav može nepozvana ući

A se dva tijela dodirima more

Ukrala se ljubav moja davno

I još davnije nebeski puti njeni

Obrasli su bršljenom staze moje

Ne nalazim dodire ni tuge ni duge

Uvelo je đardinsko cvijeće i ruža

A samo suza moja treba kao eho

Da prcvjeta i sni Krhka ruža u čaši

Moga srca od kristrala i alema

Suze nemam ne nauči me ljubav moja

Testament mi ostavila da ona druga

Snene poljubi mi oči u dušu dirne

I nove suze ljubavi će da poteku