Čežnja

 

Što te nema

da mi dođeš

nosiš hladnu vodu

šadrvana

iz grudi mi otmeš

ružu živu

krvavu od  želje

što te nema

 

što te nema

osmjeh da mi nižeš

mirisima

boli liječiš

grudi uzdrhtale prospeš

usnama bolnim

sagorjelim od jecaja

što te nema

Djevojčici koja sanja prekrasne snove

 

Oduvijek postoje posebna bića

u trenu vas ganu

nekoliko sekundi poslije i raduju

 

zovu je

Djevojčica koja sanja prekrasne snove

dubinu oceana ima

 

tugu svoju utapa

krijuć bol

u darivanju riječi drugima

 

ja kratko

škrt na riječima

Mila Tišina i sni

 

ponekad ću

krhka ružo

Ina kako si dušo

 

ne mogu drugačije

neoprostivo

sanjar mi ime

Bleki – Dušo moja

 

 

Ne plači mila

ništa nije vrijedno

tvojih suza

kapi jedne

il’ oka sjaj

ti samo budi svoja

sve će biti u redu

bez straha lepršaj dalje

princ tvoj na bijelom konju će te pronaći

zasigurno znam

vidim ga već je zajahao

dug je put

konj je spor

ali stići će na vrijeme

da sanjate vaše sne

 

 

Dušo moja

ja molim te

nemoj mi hvalu dati

jubim te najviše

i grlim jer se smijem

poslije par sati pakla

radi čednosti tvoje

 

 

Eto mila

ruka je tu

riječi nisu problem

ti mi piši

samo pobijedi strah

Da li još uvijek tugom vlažiš krpice lutke jedine

 

Slomljenom

tugom vlažiš krpice lutke jedine

krvavom

od poderanih skuta svojih

vrištećom

od bespomoćnih veleva djetinjosti

suznom

od bola nebeskih putanja

milostivom

od oprosta Gospodara svijetova

nedostajući

još uvijek me  tugom lome seni

pitajući

gdje si sada krvava djevice mila

bolima

roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples

nevinom

nježnošću naš đardin  srećom zalijevani

anđeosku

ljepotu  djetinje ljubavi snijem

brišući tugu

vlažnih krpica lutkice tvoje jedine

Bleki – Vjenčanica

 

Vjenčanicu u sehari držiš

Obećo je da će doći

Laganice dušu tiho pržiš

Možda čak i ove noći.

 

On je rano zorom pošo

Ponio je čak i cvijeće

Teni nikad nije došo

Nije tebi bilo sreće.

 

Vukovi ga safataše

na po puta

safataše pa preklaše

rano ljuta.

 

Vukovi a insani

Gusala krvavih poj

Veliki su jarani

Sinjih kukavica soj.

 

Vjenčanicu naftalin sada krasi

Negdje gore miris sa tavana

Dok ti hodiš svud po trasi

Skupljaš kosti svog milog drgana.

 

Tužiš pjevaš i uzdišeš

Da ga ne srete kamo sreće

Sve se više baildišeš

U crkvi za te gore svijeće.

 

Vjenačnica bijela nenošena

Jezeru si tuge darovala

Tvoja ruka isprošena

Zalijevana suzama uvenula.

 

Kuda sada djevo mila

Ni od ovog ni od onoga

Svijeta više nisi krila

Ljubav svoga jedinoga.

 

Samo malo luče malo

Sunce se nestašno smiješi

Nije ti sve darovalo

Šalje nekog da te tješi.

 

Ti nemaš nikakve vjenčanice

Kako ćeš pred dragog novog

Nič ne brini krhka djevojčice

Bitno je da je sa svijeta ovog.

 

Vjenčanica lebdi nova

U duši je muzika stara

Samo trepti puna snova

Od nebeskog milodara.

 

 

Ovlaže me njene kiše

 

 

Prelijepo jednom

nekom pređašnjem vremenu

zacvili bol

volim te

sjetno sa tugom

da li i znanjem od iskona

reče

Tren u trenu…

Nekako kao da smo zaustavili vrijeme

Umiri otkucaje srca …

sreca ce se nauciti dozirati

ne zelim da velika doza bude pogubna …

nismo naučili

predali se snovima

i pogubili se

ne znam gdje i kako

ali vjerujem da labudica

leprša

jer

s vremena na vrijeme

ovlaže me kiše njene