Bleki – Vrišteće kraljice boli

 

 

 

Vrišteća kraljica boli

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

 

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka da – nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

 

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene

gutat i blatit

 

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice

 

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči.

 

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane

 

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

I jednoj poetesi što umire u bolu usamljenosti.

Ona

tisucu-velova-jedne-zene

Ona

Paprati i travke

nad glavom mojom šušte

šaš se ljuti

nije pomenuta

ovog prekrasnog jutra

kad meni brodi

 

Ona

ispravljam se

papravti travke i šaš

nad mojim minulim danima lebde

sunčana dolina postaje tiša

na zaravan se uspela

 

Ona

posjetilac stalni

koja još uvijek svoju ljubav boli

i miluje

 

Ona

sa sobom prti

jezero neisplakanih suza

u mome uvelom oku

 

Ona

radost iskri

ja joj kažem

volim te malena

 

Ona

nemoj sada da te štosom mlatnem

pobjeguljo jedan

i ja tebe ako će ti biti lakše

 

Ona

tako meni

po mahalski

zna da bi mi bilo drago

da me mlatne

kako to mahaluše rade

kao e-e-ej nekada

Ona

Ne odlazi Malena

 

Znanje mi nije dato o iluzijama

kad vidjeh Milu na odru

prisni mi se Viktorija iz bajke

Pjesnika sad ne znam kojega

znam samo da je proljeće bilo

ona na odru od plavih ljiljana ležaše

ne stigoh reći ne odlazi malena

već je neko prosuo trešnjine cvjetove

po bjeloj vjenčanici što se vija

na suncu sa hiljadu velova smrti

jedan ples je završen

to nije čarolija

pitanje je kad počinje drugi

samo za mene

Boje i kistovi, riječi i tango

 

Prodao sam kistove

treba mi novac

za spomenik snovima

boje sam izlio

Modru rijeku da mi boje

Nadom

riječi sam u kavez zatvorio

da mi ne sanjare

do novog prekrasnog dana

Tango sam Gradu čednosti na čuvanje dao

nikad se ne zna

kada će ruka ponovo biti pružena

Bleki – Ljubi me

 

Ljubi me
trebaš  mi
da umirim oči
na tvojim usnama
zaspem umoran od lutanja
jer  trebam anđela
da me brani od svijeta zla

i molim te
kad usnijem
ljubi me
dodir usana  tvoj mi godi
kao svila meka
kao treptaj srca
zaljubljenog u milo dijete

zagrli me nježno
toplim tijelom
rukom snenom
dušom čednom
u kojoj beskraj slutim
ljubi me

ne odlazi
ostani tu
do kraja svijeta
ne odlazi
lepšraj  i ljubi me
mili anđele
jer volim te

Ce soir mon ame désire de s'unir à vous / Večeras se moja duša dijeli s tobom

 

 

 

srebrena-mjesecina-nad-modro-zelenom-rijekom  tisucu-velova-a-jedna-zena ruza-i-snovi

 

Srebreni mjesec namjestio osmjeh

vidio tebe u velovima mojih snova

kako lepršaš oslikana duginim bojama

u svakom zakutku damara nježnih

što vrište na odjek imena tvoga

zvijede prigušile milosni sjaj

zbog blještavila ljepote tvoje

koja izvire iz grudi mojih

kao plavetni cvijetovi ljubavi

dok zaboravljam šta mišljah reći

večeras se moja duša djeli s tobom

ovaj put i nikad više strane riječi

preko jezika moga ljubav oslikati neće

Nismo to željeli učiniti mila

Nismo to željeli učiniti
mila
ali hvala ti
ljeta našeg proljeća
zaljubismo se na obali Miljacke
kraj Kamenih spavača

Ne sluteći jesen i zimu
djeca se igraju
tragajući za snovima
sjedeći u travi
bezbrižni razigrani
u maglama iluzije

Nisam ti to htio učiniti
mila
oprosti mi
zaljubljivala si se
usnula u mome krilu
voljela si tiho

Nisi mi to htjela učiniti
mila
opraštam ti
zaljubih se u tebe
spavala si blago
i snivala poljubac na usnama

Ne znam zašto smo to učinili
mila
riječi ljubavi smo šaptali
poljubci su lepršali
nismo morali tražiti
Grada čednosti poklon

Nisam ti to smio učiniti
mila
cjelivah tvoje lice
ti se mazno privijala
osjećajući vale riječi
volim te

Nisi mi to smjela učiniti
mila
govorila si da me voliš
da život sam tvoj
djete tvoje u srcu tvom
da plakaćeš bol

Nismo si to trebali učiniti
mila
govorili smo ne boj se
strah je vrio
prije početka
slutismo tugu

Sada ti moram nešto učiniti
mila
vraćam tvoje slomljeno srce
najaviti kraj
iako početak je
ljubavi naše radi

Ti ne moraš ništa učiniti
mila
ostavi mi uspomene
u srcu mirise
ruža i ljubičica
darovanih meni

Život je lijep
dan je prekrasan
nebo je osnježeno
zašto
ti i ja mila moja
sutra plačemo.

Bleki – Pismo

 

Mila

Bijela damo

ljubavi moja

Hvala ti

na snu

 

Naš san je mnogo sanja skupljenih u jedan vrtlog

koji nas nosi putanjama

maglica

a se isprepliću i dodiruju

u jednoj riječi

ljubav

 

Mnogo toga je sinoć rečeno

odsanjano

dosanjano

Tišina i sni

Sve je ličilo na čudesan susret dva bića

u kojima samo ljubav obitava

dva bića koja zaboraviše na dunjalučki svijet

A ne zaustih

Volim te

san da ne prekinem

 

Tišina i sni

Jedno biće je Krhka ruža

žena djevojčica

milosti i dobrote puna

srce želi samo o njoj da priča i sni

uvijek u svakom krajoliku moje duše

postoji samo ona

nad našim snovima bdi

 

Sinoć htjedoh ponoviti

da se moram stalno zahvaljivati Gospodu

majci tvojoj

na tebi takvoj kakva si

Usudu

što mi te darova

 

Ne zaustih milost da ne uplašim

Tišina i sni

Nisam želio san da prekidam

da treptaj kapljica

što ocean milovanjem nosi

ne probudim

da san ne izgubim

 

Mnogo si mi lijepa mila

mnogim darovima obdarena

mnogo miline

duše

u tebi ima

 

A ne zaustih da te ne uplašim

Tišina i sni

Nikad ne znam sa kojeg kraja tebe da milovanje počnem

Nikad ne znam kako da ga počnem a da tu milost ne povrijedim

Nikad ne želim da milovanja i doticaji tvoji prestanu

Nikad ne želim da izgubim noći prespavane sa tobom

Ne budeći se u zagrljaju tvome

u duši svojoj riječi dvije tvoje nosim

 

Zaronimo mili

Zaranjajući u plavetni ocean

dva bića lepršava

lebde

ruku u ruci

lijeva od srca

desna od radovanja

svijet svoj grade

a doziva

milo mila

vodimo ljubav od iskona darovanu

 

Sjetih se i ne zaustih

prevelika sreća ubija

bojeći se…

Tišine i sna

 

Bojeći se svega

ja svaki dan sa molitvom počinjem

i zaustim

Mili Bože

podari joj svu milost tvoju

 

Volim te

ljubavi jedina

Ti

Oprosti mi

što poklanjam ti

djelića našeg sna

skupljenih u jednu muzičku razglednicu

da plove našom

snenom

ružičastom

od ljubavi

Modrom rijekom

a mi život znači

 

Bleki- Najčarobnija Debina mozgalica

 

 

Rekoše nam capin pet slova ima

nekoliko namjena više imena

sasvim dvoljno za jednu pitalicu

dva plus dva parna i jedno neparno

ono neparno slovo izbaci

ova dva para šatro složi

šta ti ostane?

 

Ostane ti bolan ona hevina

što mirom miriše

ako ćemo pravo lotos haremski

jošte đula đulbašte sevdisanja

bagrem mirisni za kićenje svakog dana

jorgovan mirisni razigrani za pjesme blagodati

boliglava vatrena za muke ispjevane

kadifica svilenkasta za nježna milovanja

ljubićica blažena na srce privijana

karanfil rumeni a i sneni za trganja

 

Ostane ti bolan cvijetni dezen prekrasni

premeto ti slova il ne premeto

kako taj đardin ne sanjati

u snove i na javi ne dozivati

i pride dosanjati dosanjati

 

Ostane ti jaro onaj sedefasti brežuljćić

Što Afroditu i Veneru krase

lugasti bregić u koji kupidon bježi

vlažna dolinica u kojoj Eros leži

jogunasta dulbašta mora insana

izvor sevdah a nježna balada

 

Ostane ti jaranice mila bolero i muzika harmonike

svaka čast Mojsije lave

opjevana i raspjevana gitarom i kitarom

rodnica i nevoljnica za igru i brigu

stidnica i opajdara za svaku napast

skrušenica i vragolanka iskušenja hejbet

kićena i buketom i kiticom

ali uvijek jedna jedina

neponovljiva nikad i uvijek

samo za nas blesane rođena

anamo ona ljubav naša

 

Ostane ti bolan ona ko rosa na dlanu

ko ogoljeni dragulj u srcu duši

i nikad ne okreći od nje glavu

ne budi frajer

može ona nekad biti i kaharli i tuknuta

može i jad čemer i bol nostiti

može se ona svakako o zvati

al bez nje ti života ne mre biti

ni u pravo ni u krivo ni u sridu

ako joj ne radiš i pravo i krivo i u sridu

kako bi bolan bez nje njena jaranica jecala

glavu gubila i majku dozivala

joj mamo, mamice

pa ti jaro vidi šta ti je raditi