Bleki – Zvjezdica je sve gledala

 

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela sam da mu je ona tiho na uho  pjevala

bolno svu  svoju ljubav mu je ispjevala

svu svoju čežnju umotala  u  pjesmu

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

te večeri kraj žubora šadrvana

ispod sestrica ispod maglica

na očigled mjeseca i cvjetnog đardina

u ulici skršenih srdaca

što se  prije njih ašikovac zvala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je  suze sakrivala

vidjela   i kad je on zaspao

a ona se pravila da spava

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

i za nju plakala  jer ona nije mogla

jer ona je bila ja

a ja sam bila ona.

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  kad je on snove prigrlio

a ona se pravila da spava

pa se polako izvukla napravila srce

od šala ribizli i rozaklija

malo kičasto sli iskreno dječije

 

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

uzela je  njegov upaljač kurvoazije nasula

jednu njegovu ciganku zapalila

popušila ispila

ružicu na peškunu poderala

viljuškom

ustala upaljač u ruku sakrila

ukrala

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  ruku srcu njegovom je prinjela

srce je zadrhtalo kao površina jezera

kad ga lahorac napadne

sve sam vidjela ja zvjezdica mala

poljubac mu je lagani dala

nježno djetinje da ga ne probudi

moralo se ići

iskrasti

da on ne zna

za njih nade nema

osim snova

 

Mjesec se sakrio iza oblaka plovio

pokunjen i tužan

u tišini plovio

a ja zvjezdica sam znatiželjno  iskrila

provirivala

 

vidjela  da mu je poljubac lagani na obraz

spustila i tiho se ka kapiji iskrala

pobjegla

i još vidim jasno pamtim

izlazi a druga djevočica pred nju banu

ona zastane u njoj straha nema

za njega mjesta nema

svu  joj dušu  bol uzela

gleda drugu  paćenicu

ništa ne govori

ona je zagrli i pita iako zna

 

Šta sada malena moja,

Kamo bježiš

Kamo kaniš stići

 

Bilo kamo

Slomili su me

oni koji me vole

Ne želim uprljatii ljubav

 


												

Bleki – Imala si petnaest godina

 

 

Da , imala si  petnaest godina

samo

poslije petnest godina bola

 

dugo sam te čekao

da mi dođeš

da mi snove prospeš

Proljeće, milo moje

ili koji dan više

kad brdima si leprašala put leptira šarenih

letjela godinama začarana

kroz aleju

preko polja

preko rijeke

preko mora

 

mene tražila

i nisi me nalazila

 

molio sam da lepršaš

da me nađeš

da mi tugu tjeraš mila

 

 

ne gubeć nadu

a se u snove vraćala

nestašno lijepa

mirišljavo razigrana

nepodnošljivo cvijetna

da bi uvijek u srce moje sletjela

i svu tugu daljine i samoće

traganja i rastanka

moje i tvoje

jednim osmijehom izbrisala

 

 

molio sam se da me nađeš

da mi dođeš

da mi suze piješ mila

ti koja svijetom lutaš

ti od koje cvijeće mirise krade

ti koja samo za moju ljubav živiš

ti koja sa suncem sjaj dijeliš

ti koja meni ljubav daruješ

ti koja mi dušu miluješ

ti iz koje izranja ljepota duge

ti koja si izvor radosti

ti koja nevinost djeteta nosiš

ti koja preko brda i trnja hodiš

ti koja plavetnilo neba oslikavaš

ti koja dubinom mora zračiš

ti koja zvijezde u očima nosiš

 

molio sam da mi dođeš

da me ljubiš

ljubav sa mnom  vodiš

dođi mila moja da ti snove poklonim

dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo

dođi ljubavi moja uhvati me rukom toplom

dođi živote moj zagrli me čvrsto jako

dođi meni ljubavi svojoj ljubavi jedina

dođi i ne boj se više mila

 

ne lepršaš više mila

ne nalaziš puta prava

tuga osta boli mila

suze liju kao uvek

ne ljubiš me

ne vodismo ljubav mila

 

al se ljubav nije  zagubila

 


												

Bleki – Nebo

 

Nebo nad nama

plavlje od safira

Nebo svjetlosti

milije od radosti

ova ruža sa nama

mirisima rođena

mnogo je to milosti

izvorišta Lotosa

dom je blagosti

jedan ljiljan bijeli

ishodištu svome hita

nebeska puti

raširenih ruku čekaju

Ljubav Njemu pripada

Bleki – Od broja jedan do iskona

 

Aztor 

Hajro Šabanadžović

 

*

Plišani dodiri

 

Pravo do broja jedan

 

 

 

Život je zbroj slika

 

Cvijetni san

 

Zadivljujuća svjetlost

 

Ljubavno lelujanje

 

Dodirujmo se mila

lagano kao čednost

od broja jedan

cvijeta tvoga

volimo se

 

dodiruješ me

dolaziš mi

od iskona

žena voljena

uvijek zna

 

da mi prostiš

da ti praštam

vodimo ljubav

u neprostoru

sna i jave

 

ljubi me

snovima svojim

tvojim tijelom

slomi tugu

moju

 

usnama kradem

samoću tvoju

jedna jedina

jedan jedini

miluješ

 

suzom svojom

obljubljujem

boli tvoje

žena i čovjek

biće jedno

 

miris ljubičica

opija

do broja jedan

ti i ja

zaronimo

 

oceanu strasti

do zvijezda

maglica naših sestrica

nećemo se plašiti

poniranja i jecaja

 

Nebo milosti dariva

ljubav našu čistu

ah da

skoro zaboravih

jubim te zauvik

 


												

Bleki- Neposlata rođendanska čestitka

 

 

kažu mi grešan sam

šta ću

poklopim kalendare da me se ne stide

i šapućem:

 

 

Život je prelijep Mila Djevojčice

živi ga kao i do sada

i ne plaši se

 

 

Za življenje ti želim ništa mnogo

da se ne zabrineš

da te ne usihirim

samo Ocean ljubavi kristalno čist i dubok

da bez straha skočiš sa litice snova i čežnje

zaroniš

i

dosegneš zvijezde.

 

 

Sretno Malena

lepršaj sanjaj živi

 

 

a pitaće te neuki

kada će taj neki rođendan

nasmiješi se

onako

kako srca slamati znaš

pogledaj ka nebu

zahvalno

sa molitvom u  čednoj duši

Milostivi te uputio

svaki dan je rođendan

 






												

Bleki – Mila , molim te

 

 

U meni

ugodni zimski krajolik

topla vatra što nosi misli

blagost proljetnih snova

vode neugaslog ljetnog plama

dok se na jesenjoj svjetlosti

neminovno primiče i vrišti

poslijednja sonata zagledana u tamu

mila dosta mi je noćnih rekvijuma i etida

molim te podari mi četiri godišnja doba

ili barem plavetni ples u oceanu

Bleki – Poželjela si

 

Poželjela si

da uzdah

tvoj dah

poput vjetra budem

kao tren između sna i jave

 

kao nestvarno podavanje

dva tijela jedna čedna duša

kao krik

kao jecaj

ispunjenja iskonske čežnje

 

dva srca jedno tijelo

ili

kao  žig uzvišene   predaje

 

bojim se Malena

da nisam siguran da znaš šta tražiš

i koliko te može boljeti

 

oprosti neupućenom

 

daj vjetru da te miluje

kao jedno nestvarno  snoviđenje

dok te kiša u dugu ne pretvori

 

 

 






												

Bleki – Uvik mislin na tebe II

Hvala Ti

a još uvik mislin na tebe

u duši mojoj

radost tristecu snije

a je srce vratilo slike tvoje

u vrime detinje

milina

smiha i suza

djevičanskin ljubičicamn posuta

prilipa dica

a si spila kraj mene

orošena

procvitana  krhka ruža

u naručju tuge  jubavi moje

sebe davala

Ti prosti mi

što kradem Te

a usamljena sa drugim

mene maksumčeda  sniješ