Modrom rijekom plove snovi
mojoj ljubavi
samo za nju
kristalna tirkizna i azurna
ljepotom milosti njene
mojom tišinom
ko kapljica kiše
ko krhka ruža
jedna bijela dama
noćes je sjena sasvim sama
a ja eto
ne znam riječi
nisam ih naučio
ne molim
javi se
Princezo
labudice moja
A dalazim kroz noć
iako znam ko si ti
šta nudiš
sjenko moja
nesanico
mojih damara
i nikad neće proći
tvoga tijela sjaj
u mojim skutima
i kad ne bude mene
anđeli će ti pjevati
volio je žene firaunku
suncem obasjanu
a lišće šumjeti
samo ti
ti ti
smo ti
Danima sanjam tu 1915. godinu
a sanjam da ginem
danima sanjam da ginem
posttraumatski stres kažu hećimi
tek sam izašao iz bolnice
četeres dana tri četiri put urokan
sitnica
borac za slobodu se ulijeni
počne da sanja
sanjam da ginem a ne znam kako
tišina i sni
nebo su plavetni do blijedila
Vidim tebe poput
svejtlosti lebdiš
u polju djevičanskih ljubičica
smješiš mi se
polako tvoj lik blijedi
sve više nestaje plaveti
bijela svjetlost prekriva krajolik
mene boli odlazak tvoj
poletim za tobom
granata u tu ljepotu grune
poslijednje misli
odakle granata
ko je ona svjetlost
Sebe ne vidim
ali osjećam da sam tu
prelijepi plavetni konj
dolazi do mene
oči su mu tužne
blistave nalik mojim
znam da sam sjeo na njegova leđa
mekana su i sedefasta
jurimo putem koji si ti odlepršala
U nama nada i želja
da te stignemo
konj i ja
Ja konj
vidimo svjetlost
prelijepu svjetlost
koja mi se smješi
Tu se san završava.
Sunčica
Ime dato po suncu
Demunitiv
Sjano a nježno
Zavodljivo a čisto
Sunčica
Ime ruže i ljubičice
Sjaj Modre rijeke
i kapi rose
Šapat srca
i jecaj ljubavi
Sunčica
Istina i nevinost
Dobrota i nježnost
Brižnost i ljubav
Vedrost i čežnja
Ljubav Tišina i sni
I ne poželi
Da te miluje
Djetinjom dobrotom
Da grli te životom
Mirisima tijela svog
To milo čedo svjetlosti
Vrijeme nije za suze djevojčice mila
od bosanskih kraljevskog roda
umilostivio sam anđele
i oni se mole za nas
na tragovima kiša
sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla ljepoto
u ovoj kristalnoj noći
kad su snovi java
pruži mi ruku
odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem se od srca živih
prave ruže mak crvene
poželio sam od moga
jednu tebi podarim
da se spaseni smijemo i plačemo
za zaljubljenim djetetom ovim
večeras
neka bude ona čarobna noć
a pogled luta
tražeć tvoj djetiunji lik
mila od kraljevsjkog roda
ne želim
nikako ne želim
večeras
sanjat bez tebe
ovo je veče tvoje i moje
dok snena od ljepote
blaža od povjetarca
na postelji od sanja
meka ko svila
lebdiš
kao neuništivi krik
a tvoje ime ehom odjekuje
večeras
dodire moje nosiš
poljubce kradeš
u šupljinama u kostima
bez mesa bez boli
trgam utrobu
i tvoju i moju
da bih srca krvava i živa
iščupao
u jednu pjesmu ljubavnu
stopio
milina je
ljubiti anđela zauvijek
Čarolija u bijelom
Bijelo i zeleno
Bijelo i žuto
Bijelo i plavo
Bijelo i crveno
Bijelo i ljubičasto
Jesenja elegija
Bijelo i zeleno
u okrilju trešnje
i imena tvoga
o vjeri pričaju
Bijelo i žuto
kao odsjaj sunca
u tvojoj kosi
doziva vrijeme
Bijelo i plavo
kao mramorne grudi tvoje
vraćaju me u život
jer u nevinosti zavodiš me
Bijelo i crveno
kao duša i srce tvoje
poklanjaju mi
tebe jedina
Bijelo i ljubičasto
kao snovi naši
dok vodiš ljubav sa umirućim
i ponosna si
Jesenja elegija bojena
maglovitim odsjajem dana što prolaze
nošenih nježnim uspomenama
bjeline ljubavi mojih vakata
Crno
Crno bijeli svijet
Nije sve tako crno
Bijelo i ljubičasto
Krvava rosa
Crno bijele fotografije
su umjetničke
takav je i život
manje više
neuk pomislim
tu ja uskačem
sakrio sam boje
da naslikam lik njen
koji u srcu nosim
avaj zaleđeno je
izletim na ljubičastu kišu
bjelina ne pomaže
jer oči moje crno bijele
krvavu rosu liju
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela sam da mu je ona tiho na uho pjevala
bolno svu svoju ljubav mu je ispjevala
svu svoju čežnju umotala u pjesmu
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
te večeri kraj žubora šadrvana
ispod sestrica ispod maglica
na očigled mjeseca i cvjetnog đardina
u ulici skršenih srdaca
što se prije njih ašikovac zvala
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je suze sakrivala
vidjela i kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
i za nju plakala jer ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila ona.
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela kad je on snove prigrlio
a ona se pravila da spava
pa se polako izvukla napravila srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto sli iskreno dječije
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
uzela je njegov upaljač kurvoazije nasula
jednu njegovu ciganku zapalila
popušila ispila
ružicu na peškunu poderala
viljuškom
ustala upaljač u ruku sakrila
ukrala
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela ruku srcu njegovom je prinjela
srce je zadrhtalo kao površina jezera
kad ga lahorac napadne
sve sam vidjela ja zvjezdica mala
poljubac mu je lagani dala
nježno djetinje da ga ne probudi
moralo se ići
iskrasti
da on ne zna
za njih nade nema
osim snova
Mjesec se sakrio iza oblaka plovio
pokunjen i tužan
u tišini plovio
a ja zvjezdica sam znatiželjno iskrila
provirivala
vidjela da mu je poljubac lagani na obraz
spustila i tiho se ka kapiji iskrala
pobjegla
i još vidim jasno pamtim
izlazi a druga djevočica pred nju banu
ona zastane u njoj straha nema
za njega mjesta nema
svu joj dušu bol uzela
gleda drugu paćenicu
ništa ne govori
ona je zagrli i pita iako zna
Šta sada malena moja,
Kamo bježiš
Kamo kaniš stići
Bilo kamo
Slomili su me
oni koji me vole
Ne želim uprljatii ljubav
Neke slike se nikad ne izbrišu
iz sjećanja
anđela čini
da raduju i spajaju
slika bez riječi
bez pjesme
tek cjelov jedan
slika sa stihom sa pjesmom
plavo kao boja sna
a je Tišina i sni