Oni jašu Mojsije harmonike baca -XI Epizoda Jablan

Ufurasmo u novu godinu.

Nadamo se da će biti bolja.No, može biti i gora.Nama je da život slavimo i da joj poželimo dobrodošlicu.Možda nas upamti po dobrim željeam pa nam uzvrati.

Vrijeme je malo kaharli i takarli.Snježno Neka ,tako nekako i treba da bude. Što bi stari rekli, takav mu vakat  na vakat.

Vi ste napokon imali koji slobodan slobodan dan više i uživali u svetosti svoga toplog doma.

Napolju je neko zakukao; sneg će opet voljena.

Neka će pametnica reći:

Nije budala da po uvom smogu izlazi.Nije on ko naki bezmozgaši da svako malo ispadaju van.To što ispadaju to je njihov problem.Ali što ne obave posao to je naš problem.Samo zasvrbe i pobjegnu.

Džabe mi njemu pričali o Muji i kraljici,o Jasmini i crvenom fesiću.Uključili mi koji put i Hankiju.Ništa  ne pomaže.

Dajte ,vi što o đardinima i anamo onim stvarima pričate,ispričajte više jednom,šta je Deba svom noju šaretio pa ga ovaj slušo.

Mere ali neki drugi put.Još suraznični su  dani i roštilja se.A Deba noja ucjenio roštiljom.Nećemo ljudima da sofru zabiberimo.

Ali kada su  se riječi počele kotrljati ne mre ih čovik tek tako curiknut.Lakše nam biva što su se i roštilju zamorili.

Zato smo odlučili da vam damo jednu,nesavršenu epozodu romana ko fol:

Oni jašu Mojsije harmonike baca

Epizoda Jablan

Vako je to na priliku u nepriliku bilo.Kod nas uvijek tako.Nekom prilika,nekom neprilika.To vam je ko tura jazija.Ako kinta ostane u vazduhu niko ne dobija.Ako padne na zemlju neko je zijan,garant.Tako vam je  našteljen svijet.Sve vam je u parovima.Evo i ova tura – jazija je skladan par.I svaki broj pomnožen sa parnim je paran.

Ide nam ovi Ajnštan ovu novu godinu naopako.

Evo: E/2 = moc.  Elevetor kroz dva =mlađani okerapio curetak.

To je Debina dobitna formula.

Nju ćemo neki drugi put objasniti. Sada pričamo o noju i roštilju.

Da bi pričakli o roštilju moramo vam pričati o noju.

Deba svog ;anamo onog zvao noj.Svjestan je on,imalo poetski ali realistično.Njegov,  ko noj,  uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije.Njegove ženske se bunile,ali on ne da progovoriti o primjeni.

Kažu one makar da ge labudom ili mišom nazove.

Jok, ne da on progovoriti.Noj bio i noj oostalo.

Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati.jes da je lijep ko labud,ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to  samo kad je gladan i  ribe ganja.A njegov noj se zarovi i i zaroni ha se ribici nešto prisni.I kod njega to ronjenje nema veze sa glađu.Možda ima,onako figurativno,ali ne sa njegovom veče ribičinom.

A  onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda sparivo.Nema veza,unamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs.Ali kako će bolan ženu zavest Labud.Evo pitam ja njih:

-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se  njemu perje digne i koji se bopji ukvasit ili uprljat?

-Ili bi više voljeli nekog ko bi uvijek spreman bio kad se njihovo paperje nakostriješi.Koji se za njihov hatar bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati  perije ,već živom glavom u đardine,dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti.I opet i opet,sve isponove.

Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio.Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba.Čuj molim te labud.Neka njega labudaju,misle normalne ženskinje.

Kao drugo,đe će ga mišom zvati,kad mu miš nije ni do koljena.I miš ti brate moj u rupi se krije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov  slunto ko da mozga nema,ništa se ne boji.Jok nimalo.

Koje je on Scile i Haribde prodevero ni broj ime se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani.Al čim sebi dođe nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem.Kad zimu pomenusmo ,kaže Deba,drag mu je i džidži midži.

I neko bi ga sa onim jadom od miše poredio.Nije to ljucki ni hajvanski.Joj svaka bi žensko od mene pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.Vidi čo'eka od metar i devedeset ,a mali mu ko miš.Joj kolicki je tek kad krepa,a moro krepat svako malo.I sve bi po čaršiji rastubili o mom mišu i ja se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice  dohvatio.A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.

Kad se ko mornar vlada što ga ne nazoveš mornar;pitala ga neka.On kaže,nisam blesav.Mornar ti po mjesec dva,ponekad  i po godine,godinu,dvije ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije.A moj bi ti noj presvisnuo kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu sakrio.

Mogo bi ja kaže Deba, nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra,  zašto sam blesimetra  nazvo noj,ali neću.I ovo je dovoljno za basnu i pouku.Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi.I onda mi džabe sve muka oko noja.A i bijeli bubrezi se hlade.

Dakle ,naravno naukovanje :

Dobro promislite i pripatite kako će te neke stvari osloviti ili imentovati.Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.

Ne onu  nojevsku normalno.

Tako vam je i sa Debom.Kod njega ništa ne ostaje u vazduhu.Znači neko je zijan.A neka u dobitku.

Jednom,jednog subotnjeg sunčanog jutra Deba,usplahiren i bez duše izleće iz taksija i grunu u Mojsijeva vrata.Zaključana.Znao je on to ali voli da gruha.Makr u vrata.Naviko.Zvoni ko lud ,niko ne odgovara.Deba čuje neko struganje.Kao da neko tapete struže.Skonto namah Deba.Mojsije takari i ko stara,hinjska lija se ušutio.

Ne prolazi to kod Debe.Navalio se na vrata ko budala na novine.Ne bataljuje.

Otom ,čuje ,eto Mojsija kako hodi preko dvorišta.Klepeće nanulama ko rahmetli mu nena.Otvara vrata ljut i mrk , ko Musa Keseđija.Samo kratke,parhetne gaće na njemu,poderane na koljenima.

-Šta hoš,nejmam vrimena.Žurim na posao.Kazuj.

-Ja dobrih ti gaća za posla.Parhet svila iz ćilimare sa Ilidže.Imam problem.

-Što se nisi Dobrom javio,on ima rješenje za sve.Samo se počeše po glavi  i eto rješenje.Samo mi nije jasno što se češe sesnom rukom iznad lijevog  uha.

-Tako mu lakše.

-Kako bolan lakše,eto probaj ti.

-Jebo ga pas,stvarno nije lakše.A , Dobri će pomoć,znam ja to.Ali će poslije po čaršije znati za problem.

-Nisam ja znao da je on taki lajavac.

-Nije on nego Lenji.

-Kakve veze ima Lenji sa tvojim problemom,

-Nikakve,samo kažem da je veliki lajavac.

-E jesi ga našoi.Lenji lajavac.On u po godine ne progovori šest riječi .On da nekoga olajava.Idi bolan pa se liječi.

-Išo bi,ali nisam bolestan.Kad Lenji počne šaretiti ,to državna televizija prenosi.Izbiriko se i to neka umjetnost postala.Zove se pantomima.Pored Lenjog uvijek stoji, jal Baška Baša ,jal Dobri ,Oni prevodioci.A šta oni mogu prevesti, to ni pas maslom ne može pojesti,a kamoli Lenji išaretit.

-Hajd,mani šupljanja i problem  na sunce.Ohladiće mi se sendvič.

-Čuj sendvič.Dobro nisi reko ohladiće ti se harmonika ili grm.Ne mogu ti ja turiti problem na sunce, da me ubiješ.

-Zašto konju jedan?Što s'mi  pnda dolazio kvariti ćeif.

-Poso,sendvič,čeif izberi boilan jednu izvlakušu ko svaki insan.Evo ja naprimjer…

_Mani mi tebe i primejraja.Nemam ja vakta za te budalaštine.A i pošo sam da se brijem.

-Ih ,nisi se brijo od kako si se rodio.Vidi ti bradurine ko u mojsija. A i komšiluk se zableno u tvoje gaće,još treba da gledaju mog noja.

Mojsije se puknu po ćelenki,onako muški,svojski.Skonto da se u reprezenativnim parhetušama,poderanim na koljenu šepuri pred vratima.Ne zna ni kako je izašao vanka .Deba ga smunto.

-Ulaz ‘ brže i nemoj vaditi noja ni za živu glavu.Samo kazuj šta je po srijedi.

-Ma nije ništa.

-Pa što si dolazio?

-Moro sam.

-Zašto si moro?

-Da ne idem Dobrom ,čitava…

-..bi čaršija saznala neku priču o tvom noju.

-Joj,jebote Mojsije ti ko pravi priorok.Kako ti sve znaš?

-Ti mi maloprije reko.

-Jes, vala.

-Ma nije ništa ozbiljno ali mere biti.Čuo ja Dobrog nekom priča:

Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica,pa poslije dodaje takari lud zbunjenog.

Ja sve razumio .Ono kapitalac  neće takariti zvijezdice jer je krepaština,pa su svi zbunjeni. Ja ga pitam jel to mene trača,on se smije aman Živan, kad sam ga pito za bulbula.

-Nije to ništa strašno.Svakom se desi.Ponekad se mrsko svakom dići.

-Meni se to nije desilo.

-Pa što me dižeš sa posla, zbog ničega ,slunto jedan.

-Šta ću ako mi se desi,a vi ne budete u blizini ili ste riknuli.Ko će mi pomoći.

-Ima lijek.

-Koji?

-Ti imaš roštilj i voliš roštiljati.

-Imam.

Idi namah kući,raspiri roštilj i nek ti noj sve gleda.Nemoj da bi ti slučajno palo na pamet da pripremiš neku mezu.Pripremi roštilj onako nasuho.Kad noj pomisli ,vid budale priprema roštilj a nigdje mesa.Tada ga ti jami za glavušu i priprijeti mu:

-Ako me ikad izdaš, ti ćeš mi biti meso za roštilj.

-E svaka čast.Ove su riječi iz samog Dara et Selme došle.

Uto eto Zlate  preko dvorišta.Nosi sofru sa kafom i filđanima.Poprijeko gleda Musu.

-Zdravo Deba.Što ne pozoveš čovjeka na,nego se tu gologuz Tarzanaš.Vidi, svi balkoni sudijskih i oficirskih zgrada popunjeni.Ko da su u narodnom pozorištu.

-Ne zadržavaj ga bona.Ako neko čuje da je došo ,eto ti po čaršije.

-Debe će Mojsiju.Dobar ti jutrošnji poso brate.Što ne ideš.Odocnit ćeš.

U to se  zvono oglašava. Mojsije se opet bubne u čelenku.Nije zaklljučo vrata.Ulaze Baška Baša i  Oma,nose Lenjeg na nosilima.Baildiso se.

Zlata zabrinuta pita:

-Šta mu je.

Baška Baša je zabrinut što on mora  pričati .Oma zauzet, iz džepa vadi bijele bubrege i nutka Dobrog i Lenjog. Ovi zinuli.

Joj nikad nikom od njih nije palo na pamet da nose bijele bubrege po sakoima.Dobra  fora..Valja  je isprobati i patentirati..

-Ništa Hercu strefilo srce.Lenji se   uplašio,za srce se ufatio .Izvadio nosila.Ima ih spremne za svaki slučaj  i kaže vodite me kod Debe.Ako će Herco riknut,ja bi volio da budem pored jarana.

-Što ste ga meni doveli- ibreti se Mojsije.

-Ja kod koga ćemo.Znamo da je Deba kreno do tebe.

-Kako znate?

-Dobri nam reko.

-Šta vam je seronja reko?

-Nije mnogo.Samo da ga je tebi poslo.

-Što ga je meni poslo?

-Čuo Herco da se Zlata ušuljala u kuću i da imamo heftu slobodnih dana.

-Otkad smo Zlata i ja sa vama u talu i odakle znate?

-Reko nam Heco.

-Odakle on zna?

-Rekla mu Lela Jela Jelena.

-Odakle ona zna?

-Rekla joj Frka.

-Odakle ona zna.

-Reko joj Deba.

-Odakle on zna .

-Reko mu Oma.

-Odakle ti znaš.

-Reko mi Dobri .Brat mi je.

-Odakle on zna?

-Rekla mu Hana.

-Još je takari znači.Odakle ona zna?

-Mora kad je zasvrbi.Od njega joj svrabež počeo.Njoj rekla neka žena iz Ašikovca.Napriliku Zlatina mater.

Uto ulaze Frka,Jela Jela Jelena ,Mala Guza i Branka,nova Omina koka.Uprtile žene  pekarske vreće za brašno,krcate hranom.Svaka   po tri i po.

Mojisije nešto zasto ,premišlja se i kaže:

-Dobro je, četrnaest džakova.Ja se u prvi mah uplašio da ih je neparan broj.Ne bih vas upušću u avliju.A šta će vam tolike vreće.

-Reko nam Dobri da ponesemo .Kaže valja toliki narod nahraniti.

Kočoperi se Frka.Nije to ona.Nje odavno nema da im dođe da se druže.Oni navikli da je sa njima ,pa im se svugdje pričinjava.Njoj odjednom sinulo. Sve što Dobri kaže to je u redu.Grižnja savjesti.Valjda.

-Koji vas narod spopo,blentuše jedne.

-Ne znamo.Čaršija bruji, kreću akšamluci kod Mojsija.

-To mi oni ko fol  Dobri papicu skuvo.

-Nije on ,nema ti on vremena za to.

-Kako nema i gdje je.

-Nije znao,otvorio Pandorinu kutiju, pa je mora zatvarat.A ne može to tek tako.Ima tu hejbet posla.

-E vala tako mu i treba.To je dobro.baš mi se sviđa što je ograjiso.

-Nije dobro ,dobri moj Mojsije.Uzbunilo se po Bjelava,.Ona mahnitulja već dva dana vrišti joj,mamo mamice i ne misli stati. Kaže komšiluk, ako uskoro ne prestane materešinu dozivati,eto njih kod tebe .

-Što kod mene?Nek idu kod Dobrog,on je ma'mica.

-Ne mogu,nisu pozvani.

-A kod mene mogi.Nisam ih ni ja pozvo.

-Nema veze.Kod tebe čaršiji ne treba pozivnica,sama se pozove. Čim komšiluk čuje kako zaklepeću nanule po dvorištu i vidi da si obuko donje gaće poderane na koljenima ,to im znak da se fešta sprema.Tada se telali u mahale šalju.

-Ovaj belaj će mi neko platiti.

-Neće niko ,sve je plačeno.

-Ko je platio?

-Dobri.

-Ne rekoh li da je on sve zakuvo.

-Nije.Ne bi on.Dobar je on.Samo je lovu skupio za akšamluk.

Čuje Mojsije kako  Lela Jela Jelena nestrpljivo šapće drugama:

-Gdje je više  Herco.Nije ga valjda herc opet spuco.

Uto se vrata otvaraju ulazi  Herco .Uprtio nov novcatu harmoniku .Bijeli ko da je od slonovače.

Herco se osafaunjo,briše i rukama i nogama znoj sa čela i opruža Mojsiju Harmoniku.

-Evo ,poslo ti Dobri. Od japanske slonovače je.Đe mene nađe da je tegarim.

Mojsije zino.Bjelasa se melodika i samo što ne zacvili Moriće.On je podiže,nježno je zagrli i poljubi.Otkopča je,provuče tri-četiri akorda.Reče,savršena je,havala ti moj Dobri i gdje čuo i gdje nečuo.

Natandari je na leđa,izu nanule.Izađe na ulicu spusti se dvadeset metara niže.Za njim mahalski buljuk Dođe do onog Jablana što su mu  brata  komunisti ubili i polako se poče penjati.Pomagale mu krive noge i visina haman metar i i dva žileta. Odmagala mu harmonika od bjelokosti haman metar, manje dva žileta.

Svi su zaprepašteni.Ženskinjama srce lupa uplašile se.Boje se nesreće.Nije se desila.

Metodično metar sa po metre, se uspinjao maestro od ramunjik i kist,dok se nije popeo do vrha.Nekih trideset metara od asfalta.Dobro pogleda okolo ,viknu.

-Ejej, pazi narode,eto je ide.

Za tri i po sekunde koliko je let trajao zacviliše stopedeset basa  i na kraju se stopiše u jedan bjelokosni krešendo gruuum.Puče harmonika po asvaltu ko topovska granata dvadeset godina poslije.

Mojsije ne bi  čitav dan silazio sa Jablana.Skontio da je u donjim gaćama poderanim na koljenima, pa se zastidio.Uvijek je bio obrazli.

Uto se sa dna Sumbul Avde začuje buka auta i muzike.Guta taksista,njih pet ,koje predovodi Šaćir Šok vodi ciganske svatove ,bum ,pred Mojsijeva vrata.

Mojsije zna sve oni Dobri  kriv. Otkako su Frku udali on malo skreno.Zagubio kompas.Sve neke kerefeke i bijesne gliste izvidi.Sve luđe od luđeg.Mahalaški konzilij za njim.Taki su. Gdje konzilij tu njihove ženske.

Jedini Fićo taksi u gradu čednosti se zaustavlja ispod Jablana .

Izlaze Vesna i Dobri.Oboje u bijelom.Ko dva Anđela blistaju.Jesu lijepi ,majka ih rodila.Ne zna se ko je ljepši.Šteta.

-Hajd’,brate  silazi odozgo.

Mojsije je ganut.To je bilo prvi put da je nekoga Dobri nazvao bratom.Blisko po mahalski.Prvi put i nikada više.Ne sluti na dobro.

Siđe  i pita:

-Odakle si znao da sam gore.

-Šta misliš zašto sam ti poslo harmoniku koja ti nije po mjeri i koja ima trideset basa više.Plus od slonovače.Vidio ja ,odavno i se nameračio na drugara nam Jablana.Vidio i da mjerkaš kako se najlakše popet na njega ,a da čovjek ne hekne.Znao sam, samo čekaš priliku da hekneš neku harmoniku odozgo.

-Kako si znao da neću pasti?

-Nisi budala da padneš.

Uto naiđoše ašik ljube.Dobri ode da se cjeliva sa njima.On uveo taj običaj.Samo u tim trenucima su osjećale prisnost sa njim.Inače je bio tako ,zako dalek i zamišljen,

Mojsije pita Vesnu.

Da se vas dvoje niste mlatnuli.

Vesna se nasmija,samo što se nije presamitila.Suze joj na oči krenule.Kad je došla sebi, malo  previše veselo,ne baš iskreno mu reče:

-Jok mi.Nismo ludi kvariti ljubav.Ja ga toliko volim da boli .Kasno smo se upoznali.Mnoge stvari su mi loše išle, dok ga nisam upoznala.Ne možemo biti zajedno.On je bjelji od najbjelje vjenčanice.Ne želim ga uprljati.

Kraj prvog dijela.

Stađuni , stađuni naši / Igrokaz/ Eng.

 

 

Jesenja fantazija

 

Jesenji opus I

 

 

Ah , to proljeće

 

 

Proljetni opus II

 

 

Svileno ljeto

 

Ljetni opus II

 

Zima

 

Zimski opus II

 

It's a beautiful, sunny day. Winter came to her own. There will be rains, in the mountainous regions and snow. It seems that everything was confusing.

We love the whole seasons and when they are in its element. But we are as disturbing as we are, all of us who are waiting for us, so we will laments on the birvaktile studios.

Let's say, who saw the autumn, and that the strawberries shine in it, and the violets smell the landscapes with gentleness.

It's autumn that apples and pears are glowing. It used to be that her dear was going to the army. This meant that as soon as the wedding was back, it was like that again in autumn. Because autumn is for weddings, and so on. For deep plowing. And furrows. And everything that goes with weddings goes. The Holy Book says: your wife is your field. We are adding and loving deep plowing. How she will not love. This is the basis of fertility and life.

Spring for awakening life and everything is in the flowers, behari and scents. Everything is alive and everything gets caught. Everything smells like love. And the scents bring this famous, unique, magnificent, mostly unmistakable love. Buddy and sick. Somewhere, if there is no pain, it did not even matter.

About the summer she dreams, because the grass has grown, the smell of mowed hay is there, it rolls in it and swims in the sun. And what sun and rolling? Well, sunburn hits it often. And forget about the insan. And when it's forgotten, it's a new life. Not immediately. It has a certain period of time through which both nature and insanity become burdensome.

And what did you think, the sun throbs you in the head, you forget, and there are no consequences. Do not measure it like that. And the consequences are beautiful and desirable. Some are not. At first, they embrace. Children are the most beautiful and the most endearing in human life. Pretty and white as winter.

And that winter. It's cold and beautiful. A man's intention to rush and shrink, to warm himself up. And when the blood is heated, it gets hot and then it's known what to do to get a little insane. Take a few cameras. You know, it needs bedding on the camera and in the cup. And the camera has various and exuberant. These mattresses, and shirts, and silk sheets, minders, and especially soft pillows. Because if it's winter, the heating needs to be reinforced. The easiest way is by louvering, and the measurements and sobering. How fun is it, ai …

This seasons are nice to us, everyone. And people are electing.

Somebody loves this, some time of the year.

In some – they are ruined in the land, they hate and they prefer not to.

And love, gentlemen?

And heating and rolling?

What about puping and babbling?

What about ripening and deep plowing?

You would also like to skip the seasons that you do not like.

We think you're not aware of what you do not like.

What would you say:

He did not like much, so he forgot.

In Translation:

She's only living once.

Oni jašu Mojsije harmoniku baca / Objedinjena Epizoda VIII

Epizoda VIII

 

Oni jašu Mojsije harmoniku opet bacio,

Luca na sceni ,prvi put.

 

 Vrijema kasnije , ranog jutra poslije noći skršene Frke

Ali mnogo prije noći Rozaklija ,Anterija i nevinosti.

                                   

 Noć je odlepršala tužna i zamišljena.Pomišlja da se više nikad  ne vrati.Puno je bola na ovom dunjaluku.Svake večeri sve veća bol pristiže.Previše boli muči ovaj dunjalok.Ne može se to više podnijeti.

 Sabah se preplašeno probija, hiljadu ezana  šapuće da usnulu djecu ne probudi.

 Sve šuti , niko ne spava samo se Deba pomalo glasa i drinca.Izmorila ga nabrajalica i Mojsijeva milja denari u džepu.On zaspo i pomalo zadovoljno  bruji.Sanja da Mojsiju novu milju uzima,a sa Frkom centifolije broji i po njima se valja.Jedino mu snove remeti ono crnilu na nebu što mu se približava.Misli nije to ništa; gdje će njega crnilo potkačiti.On je svoje kao dijete prebolio.

  Lenji mu se  malo na rame prislonio glavu  i kunja.Košmare ima,roštilji brizli se na njega okomili i ne daju mu mira.Mala guza mu ruke stišće ne može se odbraniti.Brizle mu u rojevima ulijeću u žvalje u guše ga.Nit se može probuditi,niti spavat, niti mrijeti.Belaj živi,a čini mu se da mu noge do Bentbaše smrde.Boji nazvaće ga smrdo ,pa se skupio ko jado na hipi klupi.

Mijsije bi da svira neki bolero.Zna da nije vakat. Prije pašu Bilećanka,Marš na Drini ili Konjuh planinom.Ali nije mario za te komunjarske  „srceparajuće burleske“. Da se udara od doksat sad vajde nema,sav mu mozak kroz nos i sljepoočnice iscurio.

  Zlata i Lela Jela Jelena pojma nemaju šta se desilo.Mojsije ništa nije objasnio samo reče:

-Oblači krpice,ništa ne pitaj,taksi čeka.

 U taksi upali, po Kosu otišli i u bol vrišteće kraljice uletjeli.Vidjeli kako gitara leti u nebo,a Cigana nigdje nema.Začudila ih ljuljačka koja se sama ljulja i Frku Frakicu i Dobru Dobrog zaziva.

 Koliko je tu očaja bilo ,nije se mogao ni rukama ni velovima utihnuti ni primiriti.Ništa se nije moglo učiniti nego sjesti i plakati.

 Ovdje neki veliki belaj ispo.Mojsije modar i krvav ko da ga deset papkara izgazalo.Vidi se Lenji košmare ima.Deba ko Deba,mjerilo van dometa.Herco nemoćno sliježe ramenima,mali mu smješak na licu.Dobro je srce; ga nije strefilo.

 Hana Ana pogled sakriva i smizdri.One je vabe ali se pizdunka jedna odmiče i tuguje.Žao njoj Frke ali više sebe.Zna izgubila je Dobrog.Možda ne ovog trena ili još koji dan .Previše je fin da ne bi oprostio.Sve će na svoja pleća natovariti i prtjiti.Njena će se grižnja savjesti postaviti između njih i to će biti kraj.

 Svi šute i usnulu djecu glede.

 Blagoslovljena noć se svome smiraju bliži. Meleki se povukli sa obzorja , primili želje insana i sada idu vijećati šta će sa kojom i šta im je radit. Želje uticaja nikakvog nemaju, samo ponekad i mrven. Sve zavisi hoće li se neko jako moćan umješati.

Ovdje se samo putanje nebeske pitaju. Ima ih nebrojeno mnogo i sve su jednako važne. Samo dvije se mogu ukrstiti. I tako redom, dvije , pa dvije. Neko u igri par nepar  dobija, neko gubi. Sve je harmonija i sve mora da se posloži. Neko bolje prođe,neko lošije.

Okupani zlaćanim dugama izlazećeg sunca ono dvoje  nerazdvojni u snu, spokojno spiju. U boje blještave se  utopili i poput ogledala refleksije ka nebu šalju. Kao da anđelima put osvjetljavaju i  sretan povratak na putanje žele.

Troje milicijskih kola se u tišini zaustavljaju prad kapidžikom.Nije neki kapidžik i jeste. Ono kapidžik napravljen po propisu, nov i lijep,ali ga sa strana tarabe trošne nadovezuju. Izlaze drotovi iz prednjih i krajnjih kola.

Ne izlaze,izleću i vrata zadnja srednjih kola otvaraju i podanički se klanjaju.

Iz vrata se pomalja noga , a na njoj crne štikle dvanaest centimetara duge.Izlaze štikle za njima mrežaste crne čarape,pa onda noge. Izlaze noge,pa  izlaze i izlaze nikako da izađu.

Deba se rasani,čuo više osjetio da je murija tu, i konta joj dobrih noga za doktorirati,al’ misao sakri u najtamnije kutke malog mozga.

Lenji se pita kako tolike noge u tako malo auto mogu stati.Misao haman ko auto , a za one duge noge umjesto misli labrnju do poda razvukao.

Mojsije odahnuo,sam sebi se obraća i sebe i hvali i kudi,šuti dobro si prošo frajeru , harmoniku si na vrijeme hekno.Sad bi je mor'o ić’ bacat, jazuk.Zlata ništa ne bi pitala već mi onako namah,dvije tri vaspitne po krvavoj bletari natandarila.Za svaki slučak Zlatu privije i grli,ruke joj obuzima.

Čim se noge pojaviše Heco glavu ustranu i u Lele Jele Jelene lice u Grudi  sakriva, boji se ako nastavi gledati evo ti novi herc bum bada bum i nema popravnog,ode jadni Herco za anđelima savim iznenada.

Noge nastaviše da izlaze,ne samo što su duge već su i čvrste i oble i tople i svilenkaste i mirom nekim haremskim odišu i mirišu.

Deba i Lenji pojačali teleskope,durbine našiljili i pooštrili,Mojsije i Herco se  zarovili u druge i ne dišu.Kontaju prije će katedrala dvanest puta zatandarati prije nego noge iz auta izađu.

Za nogama kojim kraja nema ,nigdje krpice osim crne mreže da se vidi, a đardin zanosni  samo što se nije pojavio i bljesnuo. No , klavir prsti vitki i dugi kožnu suknjicu zatežu i poravnavaju,kao da znaju da vulgarnostima  mjesta  u ovoj priči ni’.

Noge izlaze, stidljivo i strpljivo na kaldrmu staju. Za nogama  šinjel kožni stupa, za njim jedre grudi.

To nisu grudi ; to je Fidijine Afrodite mramorno poprsje što se biserno biba i talasa i zlatnu ogrlicu sa  brilijantima  hvali. Zatim pramenivi blještavi i svileni ko centifolija,  ružičasto žuta sa tačno sto lista oprezno  proviruju i plešu.

Noge su napokon prestale izlaziti ,uspravljaju se ,čvrste i podatne, vidi se jahačke i nestaju ispod šinjela što do članaka sežu.Šinjel sve ljepote pokri da bi na sunce novi sjaj zablistao. Mili Bože  koliko je tih  ljepota darovano toj ženi.

Ovalno lice , boje nevinosti ljubičica je nježno i blago. Lice ukrasi rese; oči boje safir leda, pa usne kao pupoljak rubin rosne  ruže, taj nos tako skladan , pravilan i miran ko suza na na djetinjoj guzi ,tačno se u središte  između školjki  postavio.

U školjkama ,u resicama što trepere,  dva dragulja veselo zrikaju.U jednoj resici,onoj lijevoj safir plavi smireno .U desnoj resicu rubin kravavi nestašno.

Ta nestvarnost , iz najčudesnijih muških fantazija ukradenih; se eto konziliju usnila i predstavila:

-Ja sam Luce ili Luca kako vam drago. Ja sam vam Wolfova sekretarica u SUP-u  , ali neka vas to ništa ne buni. Malo sam jača  u mnogim znanjima i atributima nego čitav SUP i sve nevolje meni pred noge i pod noge stižu. Neko prijavio ko sa džamijskig  ahtung megafona u sabah vrištanje i potoke krvi i harmonike zvuk bacanje.

Tako je Luca ujahala u njihove živote.

Zadovoljna Luce svojim novim glasom, nije kakav govor, drotovima  njenim ko strani je i malo arhaičan, mrven ali dovoljno poetike ima da iskaže narodu misli.Poznat joj taj eglen ,ona se na Biastriku,ispod nadvožnjaka  odozdo lijevo,odozgo desno rodila. Svog maternjog se ostavila sve više drotovskim se služi.

Neće više; uskladit će škole, filozofiju završila, ali je život u sekretarice bacio. Ona izabrala. Nisu je u drotove htjeli primiti. Kažu kako će bolan filozof u drotove, i to još kakav i takav filozof. Isto bi bilo ko kad bi pastir u klanac ovce međ’ svinje.navodio

Preko veza se kod Wolfa zaposlila , pa sad vedri i oblači. O svlačenju priča još uvijek nije došla  dotlen.

Ovo oblačenje nema veze sa krpicama stoko jedna ; reko bi Deba. Mi šutimo nismo Deba ali isto mislimo, kako je bez krpice život na ovom dunjaluku  ljepši i podnošljiviji. Tu kontamo samo na nas ,naše druge i.., vala ne saznaste, niste vi sveštena lica da vam se ispovjedamo.

Popova, fratra i hodža smo se prije rođenja kutarisali. Tito i partija tako naredili. A bome i sama srca i duša.Kako se neće kutarisatri dušmana ljepote i ljubavi.

Jeste da se hodže oduvijek metiljaju i rovare, ne možeš se gamad i nametnik istrijebiti. Ni staljinisti ni maoisti to nisu uspjeli, pa ih braća sveštena sredila, da se zbude: ko bi gori sad je doli, ko bi doli sad gori pristaje. Pederska posla.

Komšiluk na kapiđike izašao, iza nekih penđera zavjese se tresu .Milicija: tri auta , ej bajto moj, nikada se to ovdje desilo ni.Još neka filimska ljepot bedevija ih ko hajvane voda. Ne ide to i bezbeli se fertutma neka sprema.

Luca ne gleda i samo nezainteresovano prozbori:

-Mičite minderpuze sa kapidžika i penđera.Niko ne smije ništa vidjeti,čuti ni zucnuti.U raspored šest plus lakat.Matrebala je strožije sa svakom minderpuzom i hodžom.Osilila se bagra i kasnije vlast preuzela.Haračlije umjesto komunjara narodu postali.

Rasporediše se drotovi u počasnu stažu šest koraka jedan od drugoga plus lakat. Unakrst okrenuti jedan ovako,drugi onako , ni tamo ni vamo,četvri nikako i opet tako.

Klima Luce glavom nisu oni krivi .Ne mogu skontat ni  aršin ni lakat,ima ih toliko da boli glava. Stani ženo ;kako to govoriš ko da ti se neko u blentaru uvuko pa rijeti kazuje.Žena se načisto zacrveni,ali dignu glavu,neće se ona sada tu stidjeti i prkosno bradu diže.

Pištaljke , čvrsto će ona će ona i oni iz sve snage u pištaljke pušu. One ko silni graktavi  gavrani urliču.Sve pobježe ,u kuće se vrnu,na prozore,deke,čaršafe neprozirne narod stavlja,u ormare, pod dušeke,pod krevete i zahodima se kriju.

Bio je tada u narodu veliki strah od njihove narodne milicije.

Na parove razbrojs, rikta Luca;prvi drugi i tako do devet , deseti se ne javlja u Kosu se zableno. Ni briga ga što je on deseti,odnosno peti drugi.Šuti mulac  i u djevojku bleno.Jadno dijete još nije prestalo suze liti,pogled i tijelo iza Lele Jelene sakriva samo joj pramenovi vire.

Luca je neumoljiva:

-A šta ti čekaš, konju jedan, što si zino ko peš?

Nikad niko od Luce riječ grubu nije doživio.Ona zabezeknuta skoro da nije ,drotovi jesu mnogo više. Biće provincije, curik kući, ako je ne smire.A kako ćeš ba Lucu smiiti; taj se još nije našo, a možda ni rodio.

-Ništa, ja zino ko dva peša, ćerka mi tu.

Evo ova i upire prstom na Kosu.

-Vodi je kući šta čekaš?

-Kako ću?

-Ćerku za ruku, konja pod ruku  u  jedno od auta vodi je kući, degenek, ispitivanje i spavancija. Tim redom i nikako drugačije.Vidi molim te , osilila se cura malodobna, ona se obnoć skita, a babo rinta. Ne ide to tako.

-Kojeg konja  pod ruku  da vodim.

-Sebe konju jedan.

Kosinom ocu nije jasno kako sebe pod ruku da jami, ali ne smije pitat; vidi situacija nije nagodna.

Priđe Luca djeci što spavaju, posmatra tu nevinost i šuti; u srcu u grlu  joj se nešto steže. To joj duša srce stišće a grlo joj davi. Nečujno pssst dvojici drotova daje, rukom im otpust daje. Uzima kozlić  što ispred šupe stoji, sjeda na njega, briga je za munduru nije.Duge noge pruži.Dođoše do ispod ljuljačkje.

Udobnije se namješta i vadi cigare, plava kutija sa plesačicom, one jake, žućkaste i oštre,  pravo muške. Polako nježno skida celofan, da usnulu djecu ne probudi. Još laganije otvara kutiju i iz nje cigar vadi. Zatvara kutiju, tiho, sasvim tiše cigarom po plesačici lupka, duvan zbija.  Stavlja cigar među usne ruž crvene, zlatni upaljač iz džepa vadi. Pripaljuje i bulji u djecu.

Ista taka je ona nekad bila i samo joj jedna suza kanu, iz lijevog oka. U desnom  zaiskrilo, ništa kanulo nije.

Kasnije , skoro pa tog stađuna će joj iz desnog oka suza kanuti a lijevo će zaiskriti, ono kad ja naredila da pokupe Dobrog.

 Gleda ih i  moli se.

Ljuljačka se lagano i sama njiše, kao da neku iluziju stvara. Veselo sunce raigrano krošnju trešnje bogatu  bojama obasjava. Iako su plodovi  odavno ubrani, svjetlost iskri i među lišće što treperi kao da male crvene bobice ponovo rađa.

Na ljuljački jedna ledena bjelina i  druga ponoćna modrina tiho , sasvim tiho spiju. Spavaju i spavaju; sanjaju i sanjaju, miruju i miruju i možda mriju.A opet , Luci se čini da samo umorno spiju i snove odmaraju

Ona , tamnoputa i svjetlucava , krhka i sićušna skupila se u njegovom krilu, ruke mu oko struka umetnula, na grudi, na srce mu glavu lejpuškastu naslonila. Kose sviklenkaste rasula i spije.

Na licu ispod desnog oka; jedna suza plava se zaledila nikako da sklizne. Smješak bdije nad tom suzom i vjetriću je nalik. To dijete spije i sanja polja djevičanskih ljubičica. Misli da sigurna je sada.

On , malo veći, blijed i tužan, u plišu svoga tijela, u skute , u zagrljaj  dijete obmotao i čvrto ga drži. To nije insan , to je orao bijeli što svoje maleno ptiće od zlog života i ljudi brani. Na njegovm licu suza nema ali u  lijevom oku jedna suza bijela iskri.

Gleda ih i šapuće.

Mili moji, pamtite, svi su krivi i niko nije kriv. Tako se moralo desiti. Plašim se da neke stvari razumijem pa nisam sigurna da želim da ih razumijem. Vi ćete sve pregmjeti, trebaće vam vremena.Ali preboljeti malo teže i nikad.

Ona  kao da sve zna. A mnogo toga zna.Ponešto i ne zna.To će uvidjeti.

Na drugoj strani  organi djelotvoruju, jedan se nameračio na krv i modrice.

-Drug , jel vas ko diro ili tuko.

-Nije niko,nisam budala da pustim da me neku tuče i bije.

-Odalen jemaš te modrice i krv?

-Jamam ih otkad san se blesan rodija.

-Nemoj ti meni mudrovat ,ova krv i modrice su od sinoćke.Istinu na sunce.

-Aba zo, ti o ovim svježim pričaš.A jes sat vremena ne su me dirali i tukli.

-Brže govori ko,da apsimo.

-To vam ne bi bilo pametno.

-Nemoj ti nama govoriti ša nam je raditi,ko da mi nismo pametni i ne znamo šta nam je radit.

-Kad ste toliko pametni vi uhapsite doksate.

-Hoćeš reći tukli te doksati.

-Jes, tukli me doksai.

-Koji doksat?

-Eno oni .-i pokazuje na vrata.

-A, štok te tuko , kako te može okvir vrata tući? – ispravlja se plavac, da neko ne bi pomislio na alkohol, mada će on poslije decenije i kusur u Grad doći.

Nije ni štok ni okvir, doksati me tukli,  eno ih svi su krvavi; idi pa vidi.

Ode sumničavi , mora se sve provjeriti,PS, sve nešto mrmlja, doksat , štok, vrata. Gleda i viče:

-Trupe , ovaj doksat  sav u goloj krvi, ko da je neka pizda imala menstruaciju bez binde.

Desetorica na mah pristupiše, jedanaesti za pendrek i pištoj se hvata , njega u bulu uvalili, on sam da čuva sedam čeljadi.

Ono dvoje zaljuljanih čuva Luce , čuva i ne diše; zaljubljuje se u djecu.

Murjaci  samo jedan drugom istu rečenicu ponavljaju:

Ponavljaju, ibrete se i ponovo se vraćaju i zagledaju:

-Joj , koliko menstrualne krvi , ljudi moji; ko da je neko bika kamenom sjekirom škropio.

Vidi Luca oni ko muhe bez glave, nigdje oni neće stići bez njene kontrole .

-Sve spengaj i Bjelavama vodi,osim anđela na ljuljački. .

– Ne možemo svi stati .

-Pojačanje zovi i meni jednu moto rolu i patrolna ostavi.

 Drotovi spengaše sve osim onih blentovija na ljuljački. Mir zavlada ledinom, ko da se na dunjaluku ništa ne dešava. Dva drota i Luca počasnu stražu drže dok se djeca ljuljaju i spavaju..

Sati prolazili.Ljuljaška se ljulja djeca spiju.

Luca ne trpće.Njen Dodo je  plav bio ali isti kao ovaj smeđokosi.Prefinjen i lijep.Toliko je lijep da bi ga uzela u krilo i ko dijete milovala.Takva se ljepota ne rađa.Silazi sa neba i među žene ljubav sije.I ode tek tako,naglo.Jedno puf i nema ga.

Ta ljepota plaši , ne sluti na  dobro.Zna ona to.

Ona Malecka ,možda dvije tri godine mlađa od Mališe, tako ga ona prozva. Djvojčica je neku  veliku nevolju i tugu probrala. Ne, večeras   nema tragova belaja,vidi se. Po još nevidljivim crticama u uglovima suza  bol je još uvijek prisutna i kida utrobu.

Saznaće ona sve ,makar više nikad ne bila dugonoga Luce, prva dama sarajevske milicije.

Djeci – Hoću da znate

 

 

Djeci

Hoću da znate

**

Hoću da znate

nije sve ono što vidite

kada mene gledate

izborani starac

malo napuhan godinama

sjaja i raskošem prošlih života

koji često opametuje

radi po svome

unatoć vašoj brizi

nerazumu mojih činjenja

 

Hoću da znate

u jednom kutku mene živi beba

koja tek je proplakala

i boji se strašnog  svijeta

koji će poželjeti uprljati

ćednu djetinju dušu

 

 

Hoću da se sjećate

par vijuga dalje ja sam dječaćić

koga majka i baba na grudi povijaju

dok se smješim na majušnu tek rođenu sestru

i dva brata u neshvatanju rođenja života.

 

Hoću da bolje pogledate

vi vidite jedno ohrndano biće

vama drago

volite ga

ali opet nekako vam teret

iako ništa ne traži

samo kukuriče budite dobri

osmjehom vam ljubav poklanja

 

Hoću da bolje pogledate

iza tog možda umornog osmjeha

decenije briga i ljubavi

kako ćete ispasti

molitvi Bogu Jedinom

molim te spasi od zla

 

 

 

Hoću da mi bez straha prilazite

Nemojte se plašiti

Ne znam kada ćete čitati moje riječi

možda će u mom pogledu biti bjelilo

u ušima beton  bez eha

u umu praznina do neba

ali znajte u srcu će uvijek gorjeti plamen ljubav za vas

u duši će mirisati nježni cvjetovi milovanja kao da ste malene bebe

 

Hoću da mi bez straha prilazite

u meni još uvijek samo dobro stanuje

čak i ako ne bude   slike u očima

ako se ton ehom nerazumu gubi

znajte da vas osjećam

milujem i volim

iskrenom djetinjom dušom

kao i prvog dana

kada sam vas ugledao

i poljubac na ružičasto lice spustio.

 

Vaš nerazumni gluhi otac