Bajka o Gradu čednosti zemlje Božje milosti – X poglavlje

 

 

X.Poglavlje

             PRAŠTANJE

 

Lebde sjećanja

Muk muči

Tišina tišti

Ali ne!

iako

noć je ušla u nas

i svud  mir je oko nas

sad kad nema Pjevača

sad kad nema Indexa

a kad ne bude ni nas

o’ kada dođu neki drugi dječaci

ko’ mi

uvijek

kliktaćemo – svijetu

za čitav svijet

kliktaćemomo  moru

od bola

do pola

od tuge

do neba

do sunca

do zvijezda

i dalje

i sve dalje

i još više

i od srca

do putanja i maglica

do

 

Boga Jedinog

Do Gospoda.

 

Ustaću ja na njih

Veli Gospod nad vojskama,

vavivlonu zatrću ja ime i trag njegov

I sav narod i potomke njegove,

govori Gospod.*

 

Gospod

Svemogući-Dobročinitelj

Gospod

Mudri – Pravedni – Milostivi

Najveći Oprosnik

 

Koji nas uči

Moli

Koji nam reče

Ima da volite

Morate da praštate.

                       Oh, my Lord

                      Oh, my Lord

 

               „Oče,

oprosti im“

( ruke i duše – krvave)

„jer ne znaju šta čine !?“

 

Pjesma – Pjevač – Indexi –Mi

I kad nas ne bude više

Amanet.

Kao i uvijek

 

Blaženi čista srca                          Ruke pružamo       Ljubav je sve što želimo…

Ruke trebamo                               ruke praštamo        ljubav ljubav ljubav …

Pjesma smo mi-ja i ti –malena     baš zato                 sve što želimo je ljubav…

Veseli-ljubavi predani-predivni  jer sanjamo             voljeti nekog…

              

K'tomu u snu neko veče

dobri Serjoža nam reče:

 

„Tih godina smo mi sve voljeli

a tako malo su voljeli nas.“

 

il’ nešto slično

baš o nama lično

 

                          Oh- my Lord

Oh- my Lord

              

               Nema Boga do Tebe

               Ja Jesam Jedinog.

 

Bobovac i Bijela tabija – dvije sramote i dvije ode Bosne ponosne

 

Bobovac i Bijela tabija – dvije sramote i dvije ode Bosne ponosne

 

 

Bobovac i Bijela tabija –  dvije svetinje   Bosne ponosne.

Obnavlja se Bijela tabija. Zidanje Skadra na Bojani.

Od Bobovca napraviše neuspjelu planinarsku šupu.

 

I jedna i druga sramote.

I jedna i druga ode.

 

Jad, tuga,čemer i sramota. Tolika sramota da je svakog Bosanca stid onog drugog pogledati. Više se i ne gledaju. To je toliko sramote da se neće oprati dok je Bosne.

A najvjerovatnije “oni”  ne žele onu našu Bosnu. Sigurno je da oni i dalje kroje “neke svoje” Bosnice.

Bijela tabija je u osmanlijskim vremenim bila jedan od sastavnih dijelova vratničke Tvrđave. Služila je kao zatvor (zindan, pržun) i stratište Bosanaca. Bez obzira na vjeroispovjet i greške, dokazane ili nedokazane, tu se glava gubila.

Bijela tabija je i glavno bosansko gubilište bila. Gajtan svila je tu presiđivala. Više nevinih nego krivih progutala. Jest da je na vratničkoj tabiji smrt ljepše i čistije izgledala. Pametni turci bili.

Nema kame, sjekire tupit, macole brusit. Nema barut, puške trošit. Hem trošak, hem dever. A i mnogo ljudi čuje i zna. Što manje svjedoka to bolje. Jedan hamal, jedan dizdar, dva stražara i svilen gajtan.

Ne treba ga ni metar, a tanak ko neka dlaka. Nema peksinluka krvi, fleka, koje se ne mogu oprati. Osim onih koje na čast padnu.

Sada se pod patronatom Zavoda za planiranje i izgradnju grada Sarajeva vrši opsežna rekonstrukcija i mermerno uljepšava i ukrašava Bijela tabija. Daje joj se sjaj, dimenzije i izgled koji nikad nikad nije imala.

Laika podsjeća na nešto što bi moglo biti iz osmanlijskih vakata, stručnjaci arhitekti i historičari se smiju, ali ne smiju obznanit svoj sud. Boje se, jer znaju ko stoji iza zavoda i gradnje. Mi budale ne znamo zato se i javljamo.

To postavlja pitanje sredstava ua izgradnju, ciljeva i svrhe ponovne izgradnje i ” rekonstrukcije ” historijskih ruševina. Nismo arhitekte u arhiteketonskom smislu,pa se tu stvarno ne trebamo praviti budale. Ali i kao laik vidim da nema veze sa vratničkom tvrđavom i stratištem.

Bobovac je sramota za Bosance i Bosnu. Ova vlast se odriče korijena koji Bosnu čine Bosnom.

Bobovac jedan od glavnih oslonaca Bosanske opstojnoti i njene časti. U Bobovcu stolovali mnogi bosansnki banovi i tri poslijednja bosanska kralja. Bobovac je pretvoren u ružnu planinarsku šupu. Hiljadu običnih planinarskih domova širom Bosne izgledaju bolje od Bobovca.

Koga briga za Bobovac i bosanske banove i kraljeve.Kroatjance i Srbalje sigurno ne.Joj dobrih pojmova za  stihovati.Oni niječu Bosnu i Bosansku prošlost.Oni se mole da RUmprofor greškom baci napalm bombu na Bobovac.Amerima se to dešavalo,ne bi im bilo prvine.Njima se te greške mogu „slučajno“ desiti.Samo platiš i to je to,zapalio se planinarski ćepenak.Šta je jedna napalm bomba naspram dvije atomske.Atomćić mali.Tada se ništa ne bi moglo rakonstruisati i priča o prijestolnici bosanskoj Bobovcu bi zauvijek bila zakopana i završena.

Treba bolan troglavata vlastelo prvoBobovac na noge postaviti,pa onda svaki banski i kraljevski stoni grad,jedan po jedan popraviti,obnoviti,restaurirat i ukrasit.To bi radili časni i pošteni ljudi koji u Boga jedinog vjeruju.A viđamo svu trojicu kako o čestitim praznicima u prvim redovima glavnih bogomolja k'o fol skrušeno glave saginjete.Licemjerje to preočito,da bi se komentarisalo.

Ima ih sva sila takvih Bosanskih zdanja koje treba popraviti i na staro vratiti.Ne zna se jkoji je ljepši!?Ako treba i prodat,nema veze.Ali kupca dekretom obavezati:Nikad ničim u svetinje ne barkat.

Bijela tabija komad podzida napriliku,meitsko mezarje nevinih ispod,kosti im građevinari razgrću.Vidi se lijepo Bijela tabija se završava.Ne za prodaju,već za se preuzimanje sprema.

Neka ,velim tako i treba.Sve na svoje mjesto treba pristavit i stavit .Valja sve podavljene , ubijene i uznemirene duše umirit.Ima tu i džina,oni se kače za takva mjesta.Velik je to posao,a samo neko bogat,ko je nevjernik,se sa tim može borit,ali ne i izborit,to garant.Ne pomažu tu ni IZ ni hanefijske sihire ni fetve.Jok nikako.Duhovi podavljenih,nasilu prekinutih života su veoma ljuti,nekad nasilni,a nekada mogu biti i smrtonosni.Ljutite duhove i džine ne valja uznemiravat ili dirat.Najviše vole nemoćne,žene i djecu.Ka jednom dohvate ne pušćaju više.Spotaknuta osoba kopni,vene,suši se i samo selidba pomaže.Nekad i za to bude kasno.Uh,nalet čovjeka bilo od takijeh mjesta.Vi mislite ne bi to austro-uzgar,bivši kralj ili komunist renovirali da je to moglo na dobro izaći!?Jok bolan bježali oni do Bijele tabije ko Miloš Obilić ili Marko Kraljević od Kosova.Ne znam koji od njih,a možda i obojica.

Onom glavatom trojstvu  je po pitanju Bobovca je sve jasno,oni nisu Bosanci i neće ništa poduzeti.

Onaj jako poglavati sa naočarama,sa sanu skicama u srcu spava.Ako mi ne vjerujete;otvorite mu srce i načrtenije će se ukazat sad,pa sad.Krvavo,jako krvavoali čitljivo.Srca nećete naći i načrtanije se pretvorilo.

Ona robijaška neosuđena sijeda glavurda,onaj da može negdjebi se onoj kitačkici zavukao.Ona nije Bosanka,vidi joj se namah,sva nekaka nasukana i nadrkana da prostite.Dobro,izvinite mogo sam reči sva nekaka drčna,to biva ko ljepše,ali nisam,izletilo.Šta ja tu sada mogu?Ne mogu sad vratit riječ.Nema kod mene ono nešto uradiš pa poližeš.E ovo zadnje sam izveo par ekselans,iako sam moro ja ružnu riječ nisam pomenuo.A nedokazani čovjek lopovluk srca nema,tako se čini.Nemojte provjeravati.Vidi se,usne ne rastavlja.Jal’ kuveta nema,jal’ mu srce koje nema ne pumpa dobro.

Ona treći riđobradi i nema bošnjačke korijene.Meni to nije bitno jer nisam bošnjak,ja sam Bosanac.On svom zavodu nalog za gradnju Bijele tabije dao.Nešto me krenulo,nema onih prostačkih fula.

Članovi troglavatog podaničkog predsjedništva od krvavog rata 1992.-1996.-2015. su uvijek jedan kroatjanac,jedan srbalj i jedan Izetbegović.Riječi dušu dale za stiha i rime,ovo su moje riječi ne Debine.Ne računamo onog 50 maraka matičara. Jednom pedeset maraka matičar uvijek 50 maraka drvonoša.Ime mu već zaboravili.Ne možemo mu reći ni rahmetli, nikad nije bio rahmetlija.Gdje ćeš bolan biti rahmetlija od 50 maraka?A i sada mu zasigurno nije lako.Meni vruće.Kavazoviću takođe,ali njemu je lako on se svoje kišne dove dohvatio pa se njome hladi..Sve se nešto pitam kako je sad dole.Niko da javi.Tako kontam o tim vrućinama i okrećem se da li me neko od konzilija sluša.

Gdje ćeš ti tu naći Bosanca,koliko god troglavatih hajvana kroz zbor prošlo.Nemojte vi meni sada kredibilitet,mržnja, tolerancija.Jel bilo hajvana u zboru ?Jest!Jel bilo blentovija među troglavitim?Jest!Nećemo sada nabrajat.E to bi bila netolerancija i netrepeljivost,reći konkretnom čovjeku ti si hajvan ili blentovija ili obadvoje zajedno.

Evo kad bi sada reko ima li razrokih uškopljenih hajvana što se od sala ne mogu vući vi bi frku zadigli.

A ja juče na  Radio Sarajevu ba portalu pročitao  da je 13.ooo sarajevskih podebelih kerova uškropljeno.Ne tim riječima ali na isto mu dođe.Jal’ ti sterlisao il’ uškropio ostadoše psi i kuje bez ponosa svojih.I to je kažu ekološki i još se hvale se time.

Volio bih da psi samo na jedan dan zavladaju pa vas uškrope,makar se i mene greškom dohvatili.Iako nevin zaslužio bih to.Ne mogu stati na put ekolozima i drugima koji zlo odobravaju i čine.

Otfikare vam ili podvežu nešto da osjetite koliko to boli.Pa bez bez potomstva i zdravog seksa ostanete.Vi mislite da hajvan nema misli i osjećanje.Za ono seksa nemate nije vas ni briga.kako bi bilo da vas uškrope

Svi ostali portali to kasnije prepisali i na svoju stranu natandarili.Kontaju što'š ti toplu vodu izmišljat  kad možeš ćopit ili prepisat.Mudri Buvar i Pekiše,sve predvidjeli.

Ako hoćete da se sa vama suglasim,a vi meni fino navedite šta su te poglavate troglavate kreature za Bosnu,za njenu dobrobit učinili,osim što su narodu krv na slamku pili i toliki novac oteli.Dvije su Bosne mogle obnoviti i vas cijeli narod dobro nahraniti i još u trezore ostaviti.

Ne tražimo puno samo nek mi neko,bilo ko,jedan jedini čovjek navede koje su to dobro glavonje bilo kome,osim sebi i svojima učinili?Ne mora biti ni množina.

Kviz:Jedan glavonja,jedno dobro.

Znamo da se neće se niko javiti.Svi šute već dvadeset godina.

Za naš kredibilitet  nemojte brinuti,mi smo ga pokazao kad treba i kome treba.

Ja vas evo jasno i glasno pitamo :

„Odgovorite nam gdje je vaš“

Govor mržnje,netolerancije itd i etc.je samo način da se ljudi ušutkaju,da se boje progovoriti istinu.

-Ne može nama niko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a biti autor ili koautor 6 miliona jevreja ubijenih u tri –četiri tuš cikolon-B barake.

-Ne može neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji  a nestajati „urođenike“ dvije Amerike.

-Ne može  neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a sa dvije bombe atoma nestati milion ljudi.

-Ne može  neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a nestajati pola nevine Afrike

I pride onih 1o miliona  mrtvih Kongoanaca vlasništvoBelgijanca Leopolda  i 10 miliona rekvizit šaka odsječenih sa živih ljudi.

– Ne može neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a istovremeno i dalje porobljavati i ubijati čitav svijet.

-Nemojte vi nama  govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a 42 mjeseca na Tv horor sapunici svijet gledao:kako ubijana su djeca,žene,narod Bosne,Bosna i Grad čednosti.

-Nemojte vi nas učiti o mržnji,toleranciji i demokratiji a 10.000 ljudi,žena i djece je lomačama, maljevima, drvosječkim sjekirama,bratskim kamam i bombama u jednom danu poklano.

Imaš punoglavce,rodi se katkad i dvoglava zmija,ali troglavati zbor to je izum „umova“. Troglavci i mentori uporno donose zakone kojim hoće da nas nauče šta je što i dam zabrane da istinu govorimo.

Jad do jada.Bijeda duha i duh bijede je to.Oni to ne sakrivaju već i dalje našu Bosnu,Zemlju Božje Milosti , naš Narod Njemu Jedinom predani i naš Grad Čednosti rastakaju,polako nestaju i ubijaju.

Neće im to na dobro izaći.Mi smo  usamljeni,slabi i nemoćni ,ništa im ne možemo.

Tješi nas,ima Jedan Silni sve zna i može.Njega se bojte ako razuma imate.

Naš jedini grijeh je bezrezerva ljubav prema Bosni,Sarajevu,njenom iskrenom,čestitom i poštenim narodu.Njih nam nemojte dirati.

Naše srce krvari, um je sleđen, krv više ne kola,ni zraka više nemamo,samo damara krik što vrišti do neba do Boga Jedinog :

Ne damo  svoju Bosnu,ne damu svoj Narod i ne damo svoj Grad  ,smiluj nam se Bože Milostivi i oprosti nam  grijehe naše.

Kod nas nema religija ni prve,ni druge,ni treće,ni četvrte diktatom nametnutom smislu.One lažu.

Kod nas ima samo Jedan Jedini Bog.

 

Bosna 21.09.2015. / Malo horora za laku noć

 

 

Dana 21.09.2015. pojaviše se dva ružna i neprijateljska pismenija: ne zna se koji je gori i ružniji.

To se opet Bosna prekraja, historija njena prepravlja i briše. Bosna, njene granice i njena histroijska opstojnost. To je sve više uzeima maha. Rade to otvoreno bez ustručavanja i podmuklo, hinjski; takozvani prijatelji Bosne.

Javi se neka individua i ” nostalgično ” govoreći o nekim socijalističkim vremenima u ” bivšoj ” reče da je klanje nastalo kasnije. Kažu arhivski tekst. Nama drago. Ne zbog teksta, on nas oneraspoložio. Drago nam što ga ponovo izbaciše jer nam je promako. (Miljenkjo Jergović – mrzitelj Bosne -gospojica  loknica sa firerovskim snovima i  naci garderobom polovine devedesetih. )

Na svjetlost ga turiše maltene istog dana kada je slovačka televizija u jednom potezu kista Bosnu nestala. Ne zna čovjek šta da pomisli i kaže.

Bosna je pravi i jedini uzrok klanja i nastanka inkvizicije. To je njen grijeh.

Ona i njen ban Kulin 1189. godine ponudiše prvu slobodrsku povelju Dubrovniku , Vatikanu i svijetu. Ponudiše je u dobroj vjeri, nauku i česti.

Uzvratiše klanjem.

Mi stalno pišemo i pričamo da je klanje u Bosno počeo papa Inoćentije III 11.10.1202. godine, tačno trinaest godina poslije povelje (koji dan gore dolje nije bitno).

Tog dana je papa ugarskom kralju Emeriku naredio da očisti Bosnu od jeretika  (  patarena ).

A oni nisu ni jeretici, ni patareni , oni su jednostavno Bogu mili bili.

Najveća jeres je sam Vatikan – neka pape i oni koji ga slijede dignu pogled ka stropu Sikstinske kapele Otuda im se jedan peder podrugljivo smješi ,igrajući ulogu njihovog stvoritelja. Ispod  se  svaki papa svakodnevno moli cijelog svog mandata..

Dakle, očetak klanja Bosanaca  je ozvaničen prije 813 godina.

Plašio se papa tih strašnih „jeretika“ koji su se drznuli; da se riječima protiv bogatstva i nezasitosti vatikanske crkve bore.

Istina se daleko čuje i prihvatiše mnoge crkve riječi jevanjđeljske skromnosti male Bosanske crkve naspram sjaja Vatikana .

To papa i Vatikan više nisu mogli tolerisati.Dekreti i bule protiv Bosne i crkve njene prosto sipe.

God. 1209. slijepac donosi početnu regulu reda sv. Franje kojom bi isticanjem jebanđeljskog siromaštava pokušao preteći propagandu Bogumila protiv bogatstva vatikanskih crkvi.

Inoćentije potvđuje red svetog Dominika namjenjen obraćenje jeretika : rječju, inkvizicijom i lomačom. To je poziv na linč Bosne i Bogumila.

Kada dekretima i bulama ništa nije uspio 1215. godine je ozvaničio inkviziciju protiv Bosne.

To je već objava rata i legalizacija klanja.

Toj objavi i legalizaciji su se priključili: Kroatjanci, Dubravčani, Ugari, Mleci , Srbalji, Bizantinci i svi vatikanski podanici.

Danas to nastavljaju u malo proširenom sastavu, ali su svi sljedbenici farizeja Savla.

Nažalost , kasnija će ta inkvizicija pobiti tri četvrtine svijeta. Nećemo nabrajati postalo dosadno. A moramo; vatikanska i Gebelsova škola. Ponavljaj i ponavljaj.Nekome će sinuti.

Jedina je razlika mi govorimo istinu, a oni bezočno lažu.

Indijanci obje amerike, urođenici Afrike, Azije, Okeanije, Auatralije, Polinezije, polova, stanovnici svih mora i okeana nestajaše i nestaju u plamenu inkvizicije.

Za sve kriva Bosna !?
Da ne bi Bosne , ne bi bilo inkvizicije !?
Da ne bi Bosne ne bi bilo ni prvog svjetskog rata!?                                                                                         Da ne bi Bosne ne bi Hitler zaglavio na Balkanu i izgubio rat!?                                                                      Da ne bi Bosne ne bi bilo ni pokolja 1992. – 1996.!?

A to je onaj pokolj za koji neko reče da će doći poslije. Neko će se pravdati: omaška. Postali smo toliko skeptični da ni stvarnim omaškama, pa ni svojim više ne vjerujemo.

Pišući tolike dekrete i bule , od jada, suza i očaja Inoćentije  je oslijepio.

I slijep je dekretom legalizirao indulgenciju. To vam je ono : pobiješ pola svijeta i još četvrtinu pomoliše liku sa sikstinske kapela i moš miran umrijeti. Pravac raj, jes kako nije!

Htio sebi i svojoj crkvi kupiti mjesto tamo gdje im ono nije.Ne ide to tako.

Godinu dana kasnije se u pržun preselio. Kažu bio paklen dan i da Inoćentije još Bosnu sanja i na nju inkvizicije, franjevce, dominikance i krstaše šalje.

Kad se govori o klanju u Bosni ne treba zaboraviti i ova klanja:

– krastaških ratova proti srednjevjekovne Bosne
– Eugona Savojskog austro-ugare,
– Turke -balkanske ratova,
-prvi i drugi svjetski rat
– genocidna četnička i ustaška  klanja

Klanje 1992.- 1996. g. je samo poslijednje klanje koje se događa na prostorima Bosne i nije još završeno. Nije samo klanje koje se dešava u ratu i u krvi.
Klanje se nastavlja etničkim čišćenjem i protjerivanjem.
Klanje se nastavlja traganjem za nestalima i oplakivanjem zaklanih.
Klanje se nastavklja lažima,prekrajanjem i podmetanjem.

Nismo se začudili slovačkoj televiziji i pripajanjem Bosne četničkog genocidnoj zemlji, zemlji koljača i kasapine. Oni puštaju probne balone i naukim maglu prodaju. Znaju neko će to za ozbiljno shvatiti. Inače jeostalom  svijetu  “novi svjetski poredak ” svojim medijima i svojom demokratijom mozak pomutio.

Javlja nam onaj bivši OSCE mandator Miroslav Lajčak ,  ko fol prijatelj,  koji za svog viešgodišnjeg rada ni zrno gorušice dobra nije Bosni donio.

On će posredovati i to srediti.

Nemoj ti, tako ti žene,  molimo te , ništa Bosni sređivati. Kad trilateralci kao ti stvari sređuju nova klanja prizivaju.

Zato mi toliko zaziremo od naših ” prijetelja ” i susjeda danajaca koje vode Kitarević i Dačić zaprisegnuti trileteralci.

Njihovi učestali susreti u Beogradu,Zagrebu i Banja Luci novim starim klanjima tuhnu, ni kitačkicini parfemi taj smrad ne mogu umanjiti. Kažu nam pouzdani a neimenovani izvori slijedeći susret trilateralaca  bi trebao biti održan u Karađorđevu. Tako im navika i čast nalaže.

Izbor za mis

Jad jada ili izbor za mis

Došli gosti u posjetu. Treba nekad i goste primiti. Samo ovi u nevakat došli. Izveli me iz halvata gdje se sa onom “novom” haber kutijom natežem.

Nije star čovjek baš nauk zaprimio kako valja. Nešto kutija usporila; kažu hoće to kad je puno i bez mjere tandaraš. Treba kontrolisano poručuju. Sad došo  vakat da nas vi mlađi učite. Zamalo nešto ne katah. Oma bi reko,nije bitno šta bi on reko.

Mi navikli kolko neka može durat ti izdrži jojš više, ne mre se insan pod stare stađune mjenjati. Nije zbok tandaranja nevakat bio. Treba i haberki malo have udahnuti.

Nevakat je bio zbog one slikične haber kutije. Žene ti, stare koke sad im ni juha nije najbolje, nekad zagori i tuhne, ne mogu propuščati ono biranje za mlade bedevije.

Ja ga ukino još kada mi je trinest bilo. Neku crvenokosu, tako mi se čini, Ann Sidney proglasiše za najljepšu na svitu. Tada su stvarno, čini mi se najljepše pobjeđivale, kad iz ovog vakta gledam. Bila je ona prelijepa, ali stara bolan, haman ko mater nam. A nekako nam se matere i ljepše i mlađe činile, mada ih osim na moru nismo gologuzave vidjeli.Nije ćaća ili babo nikom dao gledat glanjc kožu kako sjaji.

Sve djevojčice naše generacije, prelijepa janjad mala, su izgledale i ljepše i sjajnije nego sve misice svijeta.

Skonto ja mis je daleko od ljepote koliko ona čaršijska Mošćanica od Hamam bara. Tamo sve bez odjeće šetale. Ako su odjeću imale, to je samo predah bio da bi imale šta skinuti.

Žene uperile đozluke u staklo kojim slike mrda, ne trepću ali tračaju na sav mah, to im hobi uvijek glavni bio. Što ti je vakat došo: ženske u gole ženske zentaju, a muškarcima dosadno, samo što se ne češkaju gdje nije pristojno ni vidjet ni gledat.

I šta će čovjek , da bi pristojan bio i da se ne češka gdje ne treba, mora blenut u one skoro gole djevojčice, što guzice na ekran nabacuju.

I samo što bacih pogled skontam da gosti nisu u nevekat došli već u pravi oro. Izvadim gebiru od po oke i četri čaše , radi uroka. Kurvasije sjaji ko rubin na suncu , mami i priziva , ko anamo ona birvaktile.

Sve nudim, žene ne odbijaju, neki šerbet u čase dolijevaju , kvare abuzenze. Samo što ne opsujem nepsovku, ali se ne suzdržim i šutim. Onaj neće kaže : on ne pije, haram, tako ga ove nove “ilije” uče.

Sve sami go hajvan.

Ja u njega za blejim i kažem:

– Mene jopet učili, a nauk ja prihvatio da haram ne ide u usta već iz zla srca i žvaljavih ustiju izlazi.

Vidi žvaljavi gost da se za uho ugrizo, prista na jednu. Srknem cug i samo što sam srkno, počnem se smijati. Osjetim ja, gošća konta vidi hajvana, jedan ga gutljaj već uveseljava.

Ja se smijem misicama , ne djevojčicama što po pisti kroče. To ja psujem i pitam dušmane gdje će im duša, jad jada i grehota. Mladost, nezrele ptičice, prlijepe grlice na stub srama i vječni usud stali vješati. Vješaju i pribijaju djecu, nevinost u kaljugu bacaju.

Misicama ; a šta drugo očekivati od goluždravosti; veće im glave od guzica. Nigdje sisa, sve neko zrnevlje grožđa i poneka šljiva, dva tri limuna i nezrele jabuke. Još vidjesmo i dvije tri, onako osrednje dunje. Ni jedna lijepa, ljudski okrugla dinja da je moreš obadvejma rukama prihvatiti i na srce od ljepote prisloniti.

Nogice im ko infuzijske cjevčice. Ako nisu cjevčice onda se na x i ox prislanjaju i razdvajaju. Mimohod nudi usukane, vehte i četvrtaste gologuzave klinke. Ništa ramena struk kukovi 95 – 46 – 99. Prva 60 -5o-60 , druga, treća i tako do dvadeset i zadnje 6o- 50 – 60. Ko da ih sta konfekcija krojila ili poplava izbacila.

Ali onda krenu bruka, papanluk i šprdnja živa. Joj, boli glava ljudi moji; bruke i sramote.

Unesrećio djevojčice sponzor kundura Deichman barem triput. Nisu to bile cipelice za princeze i misice nego baš prave opravcate kundure. Dušu dale za Rubensovi modeli i njihove klompe s početka sedamnaestog vijeka.

Igre kundura koji kič, šund i papanluk. Koreograf natjerao grlice da cupkaju oro, zavrču linđo i poskakuju poskočice u nekom samo njemu znanoj retro izlučevini. Sve ličilo na ples usukanih krampi. Nejake djevojčice više preplašene nego zbunjene koreografskom glupošću se načisto oduzele i ukočile. Strah i led na licima je sve govorio .

Pričaju nam sve programe poplavio šund, kič i papanluk.

Pregrmili  bi mi igre sleđenih motika i krampi na klompama. Subjektivo mišljenje nam govori da bi krampe i motike bez klompi finije i iznijansiranije odigrale let klompi.

Pregrmjeli bi to, da nam slijedeća tačka nije smijeh na nos izbacila i on povraćen zamro. >

Ovaj koreograf je pomogao scenografu i kostimografu da kreiraju onaj drugi dio što slijedio je pošljen. Njime su vjerovatno odvalili najveći krkanluk, koji nije viđen još od pohoda srbaljskih koljačkih hordi 1992. – 1996. god.

Odjednom, mjesto da grlice posle ledenog plesa polete i i da se razigraju kako mladosti to priliči, spengaju ih u neke kanape, trake i konopce sa remorkerskih dokova.

Djeca trebaju princezinu eleganciju i ponosni hod, a dobiju okove i špage što mirišu na kupleraj i striptiz barove. Naložili im da se radi EPP pauze; uz grede prislanjaju i tijela izvijaju ko u najcrnjem kupleraj baru. Konopci i trake na vratu ko belenzuci i sundžiri po njima vise; aman kanape na kuplerajski vratima i prolazima.

Dalje nismo gledali povraćalo nam se.

Toliko ničega osim vulgarnog sodomitskog krkanluka i ubijanja mladosti i ljepote; da bi sponzora Deichmana , sve odgovorne za šund skandal i televizijsku perverziju u Hag hitno poslati. Optužnica: teški zločin protiv čovječnosti.

Žao nam djevojčica i izvinjavamo se ako smo ih uvrijedili. Nisu one ni zrno košpice ribizle krivi u ovoj gadariji. Od njih se tražilo da budu ono što nisu.

Neukusne, neprirodne, neuigrane, nacigrane i oblajhane, bezlične, mršave ko girice, nezgrapone i nespretne kurvice. Njihova mladost im pomogla da one ne budu vulgarne i perverzne.

Sreća njihova što udjela nikakvog u ovoj izmetini nemaju. Ljaga pada na organizatora, menađment, producente, sponzore, koreografe, scenograge, kostimografe i dijzajnere.

Napose krivicu snosi Deichmana, proizvođač, klompi jer se prema njegovih nezrelim samoreklamerskim mediokretenskim željama ravnalo.

Natjecateljice su jako mlade i vremenom će procvjetati, popuniti obline, vratiti prirodnost, šarm, lepršavast, sigurnost, čednost gracioznost princeza i tijela nimfi.

Neke druge mlade djevojčice molimo da se klone ovakvih i sličnih natjecanja. Radi njihovog dobra.

Na njihovoj mladosti i nevinosti novac zarađuju osobe koje bi za dinar majku rođenu bilo kome prodali.

 

Oni nama Imajte nade / OSCE – Gunarsdotir

Urdur Gunarsdotir  krhka dama – potparol OSCE u BiH ( svojevremeno ) će u naletu iskrenosti nama saopštiti:

“..ne želim zvučiti arogantno ili nepoznavalac situacije , ali jedna od stvari koje Bosna i Hercegovina očajnički treba da nauči jeste da se nada…”

E pa g'dična zvučiš arogantno i ktomu; glupo i totalno neupućeno i ne vidiš dalje od nosa; ni naočale ti ne pomažu! I uz to izgledaš jako blijedo jer su ti arogancija i glupost ostavili odraz na licu. Nisi ti kriva što pojma o životu nemaš. Tebe su poslali iz neke nordijske zabiti da radiš za dobru lovu; koja se skida sa grbače gladnog i iskasapljenog bosanskog naroda.

Ti govoriš ono što ti se kaže. To je govor ljudi malog mozga jer velikog nemaju. Šef tvojih misli i ‘tijela je OSCE sa svojom bratijom ( Vatikan, UN pod vođstvom kompletnog Savjeta bezbjednosti ,EU ).

Svi oni su bili sudije u tajno organiziranom meču balkanski koljači naspram golorukog naroda. Priznali zemlju Bosnu i njen narod i nisu im dozvolili da nabave oružje da se brane  od genocidnih zcijeri naoružanih do zuba.

Pored uloge suca oni bili mentori i glavni kladioničari  (nema greške, ovaj put ne stoji: klaoničarima) balknasnkim kanibalima. Međutim mentori su tipovali pogrešno. Mislili da su naštelili razultat i pogriješili.

Priznajemo, Bosna i mi smo krivci toj grešci, niko nije računao na nas,Bosance.

Nepokolebljiva ljubav i predanost Bogu Jedinom daje čvrstu nadu i sjaj našim životima. Da nije bilo te spone sada nas ne bi bilo ni na mapi, ni u historiji. Mi smo svoju nadu i ljubav srcem prigrlili i od pamtivjeka Bogu Jedinom mili bili. Dok je Stvoritelja mi nikad nećemo biti očajni i uvijek će nada milovati naše srce.

Zbog istine i samilosti mi njima /ne njoj/ , ona je jedan neupućena žena: uzvraćamo:

“Vama ostavljamo vašu nadu , i nešto nam više žao vas nego nas, jer doći će očekivani čas.”

 

 

Ohmučevići kreatori Fojničkog grbovnika

 

Postoji  istinita priča da   hrvatsku porodicu Ohmučeviće  kralj  Tvrtko i njegovi nasljednici nisu   priznavali bosansko plemstvo.Bio je u pravu.Bili su Hrvati koji su imali jedan  kamenjar u zaleđu slanog blizu Bosne.

Ohmučevići su za osmanlijskih osvajanja potkraj 15. stoljeća pobjegla iz neke pograničene vukoderine Čepikuća  i nastanila se u Dubrovačkoj Republici.

Petar (Ivelja) Ohmučević  je to zatražio od Dubrobčana da im oni potvrde plemstvo.Dubrovčani ,koji su bili čveni moreplovci nisu vesla sisali;tražili su dokaz u roku sedam dana.

Ohmučević se zatvorio sedam dana u sobu sa jednim vrsnim kaliografom i sobo slikarom.Kaligraf mu je radio povelju o rodoslovlju.Moleru je po sjećanju  i po sjećanju govorio  kako da crta grbove.

Kaligraf je svoj posao majstorski uradio,Grbovi ispali onako kako su ispali,sliko ih priučeni moler.

Grbovi Bosanske vlastele su bili čista likovna poetika.

Ovaj ti se Ohmušćević želio osvetiti Bosanskom kralju i dodvoriti Dubrovčanima. Napravio je i povelju o plemstvu i grbovnik “bosanske vlastele”.

Povelja sadrži kratak pregled bosansko-hercegovačkoj historije od Kulina bana do pada pod Turke. Napisan je vrlom  bosančicom. Na povelji piše da je nastala 1482. godine. Istorijski izvori tvrde da je izradu naručio Petar (Ivelja) Ohmučević potkraj 16. stoljeća.Želio je da  uvjeri dubrovačke  vlasti u plemićko porijeklo svoje obitelji.

Da bi dokument bio uvjerljiviji  morao je povezati svoju porodicu vezati uz važne osobe i obitelji na Balkanu. Zbog toga je bio prisiljen raditi i  grbovnik. Povelju i grbovnik  je zalijepio na poleđini slike na drvenoj podlozi Krist i donator, autora Lovre Dobričevića iz 15. stoljeća.

Slika Krist i donator trebalo je pojačati njegovu autentičnost, s obzirom na to je u donator bio bosanski kralj Stjepan Tomaš.

Siguran u svoj prikaz genealoškog stabla bosanskih i srpskih kraljeva te grbova ilirskih zemalja s dodanim grbom “velikaške obitelji Ohmučević” usplahireno i poletno je odletio do dužda.

A onda vrela voda pa led.Dužd se nasmijao i rekao:

Od mućaka  se torta ne pravi  moj Petre Iveljin od Ohmučevića iz Čepikuća.Idi tamo pa prodaju maglu.

I sada taj moleraj podvalu i laž oni nama podmeću na nešto Bosansko.

Radi autentičnosti dodali nepostojeće :  latina vikara Grgu Ilića i popu Stanislava Rubćića da pederskim latinskim i pijanom “bosančicom” muhurišu falsifikat.

To im uspjeva kod slavljenika  “velikih” ustaških i četničkih dostignuća genocida i neljudskosti.

Kako je grbovnik laž, laž samozapaljiva, Fojničkom manastiru prijeti još jedna kataklizma, minimum paljevina.

Isidora Bjelica – da li je to bilo pokajanje

 

Isidora Bjelica obavijestila dunjaluk da se izliječila od kancera. Samo nešto nikad nismo bili načisto sa njom.

“Spisateljica Isidora Bjelica obavestila je pratioce na društvenim mrežama da su poslednji lekarski nalazi pozitivni i da se njeno zdravstveno stanje popravlja.”

Ili smo mi nepismeni ili ona nema pojma.

Koliko se mi razumijemo u medicinu , od svih negativnih stvari na svijetu liječnička dijagnoza : negativan je najpozitivnije što se čovjeku može desiti.

Mi imali spremano pismenje o Isidori Bjelici ili Belici, ali sve nešto mislimo nije red objaviti žena ozbiljno bolesna.

Kad ona ,ničim izazvana, prošle godine , dok je kako ona kaže visila u zraku,obruši se na neku Olju Bećković.Sve neki smrad, zlo i čemer, mržnja do grudi izbija.Taman do one lijeve dojke, žiličaste. Koliko mi znamo ona žena samo ličnost godine bila. U užem krugu kandidata i Belica  bila i izvisila. Ne bi Isidora iz ljubomore. To nikako. Jedino bi ćželjezne šipke grizla i bome pregrzla.

Nama laknu, kad žena ne poštuje svoju bolest, što bi je mi poštovali. I kliknemo.

Isidora Bjelica je od 1986.god., malo po malo, postajala ružna , iskompleksirana i nevaspitana kučka, koja je svoje brđansko poreklo utapala u ekstremnom i nedoličnom ponašanju, sledeći tradiciju svojih zločinačkih predaka.

Moramo priznati da je znala biti vrlo simpatična i mila ;kad je htjela. Kao one zime na Jahorini, godinu dve pre Valjda je zlo još nije bilo potkačilo. Tada smo videli jedan štrkljavi nježni curetak, koji je hteo da se svidi i igra ,i u igri da se da i postane žena.Ona zna šta se desilo i šta je krenulo po zlu. Tu tajnu vešto krije.

Mi i Grad bolne tajne ne otkrivamo. Samo saosećamo , tugujemo i zapisujemo. Ne volimo sećanja, ona su subektivna. Iz ovog grada je otišlo preplašeno, zbunjeno dete.

Godinama poslije javila se kreatura njenog imena i pomalo podsećala na šarm Grada čednosti. Međutim, simpatični sleng se pretvorio u kaljugu i gnoj kojim je pokušala uprljati grad koji joj je život podario. I više nije zvučao isto, bila je to mešavina narečja.

Grad i mi joj nismo uzvraćali niti reagovali. Bila je naše dete. Bili smo šutljivi i ponosni. Ćutali smo i žalili je.

Malo je ljudi pokušalo uprljati grad na način kako je to ona učinila.Jedan od njih je truhli Miljenko Jergović naci loknica i gospojica.

Bosna i Sarajevo su još od davnog kasnog srednjeg vijeka,od 31.03.1492. jedini u Evropi primali sefarde koji su bili progonjeni, ubijani, spaljivani u getoe / konc logore širom Evrope zatvarani. Žutim krpama označavani, bez mogućnosti slobode i kretanja.

1550 god. već ih je bilo desetak hiljada koji su Bosnu i Sarajevo zvali dobrotvorom i drugom domovinom. Od Nabukadonosora i rimskog Tita su ovi bosanski sefardi i jevreji bili prvi koji su pronašli svoju oazu mira.Dolazli su i iz susednih zemalja: Srbije, Hrvatske, Mekdonije, Slovenije. Dolazili su ne samo iz zemalja zapadne i istočne Evrope,već i sa mediterana i zamišljene cionije.

Bili su Bosanci koji su imali ista prava kao i muslimani,latini i pravoslavci,cigani i ostali koji su živeli u Bosni. 1587. godine su izgradili svoju sinagogu najslobodniju i najvelebniju u Evropi.

Naše sefarde i naše cigane stare  pet šest vekova  Isidoraje  htela da popljuje i u blato baci te 1986 godine. Prizivajući iz najdubljih užarenih ponora pakla Hitlera i simbole genocidne tvorevine; pozivala je na mržnju i holokaust.

Nije svesna učinjenog (?),to nije opravdanje, iako nikad nije shvatile konotacije o kojima mi govorimo. Obnevidela što su joj njene krpice oduzete , zasepljena hirovitom i razmaženom psihom nedoraslog deteta , počela je neku svoju bitku protiv Sarajeva.

Tišina i ignorancija je bila jedini odgovor.

Čast Zemlje Božje milosti i Grada čednosti nikad niko nije i neće moći uzeti.

Drago nam, što je sama i ničim izazvana otvorila ulaznicu u svet reči. Mi smo se zadnji put osvrnuli na nju te 1986.god. Bilo nam je žao. Poslije te, “njene” godine nas nije ni interesovala niti mogla zaiteresovati . Niti  većinu u Gradu i Zemlji.

Isparila u havu ciklona B , zajedno sa svojim krematorijskim prijateljima i precima. Tako joj suđaje na čelo ucrtale; gdje zlotvori tu i ona. I na ovom i na onom svetu. Nebo za neljudskost dvaput kažnjava. Jednom vođe, drugi put nođe; što bi rekli njeni četnici iz Vrbica. Ako ne veruje neka se pogleda u ogledalo .

Šteta one devojčice, obećavala je.

Nije nam ona bitna, ona je tamo u tujini postala glupača, demagog i lažov. Sve rečenice koje je izgovorila to potvrđuju.

-Gospode , zašto sve ovo prolazim a ništa nisam skrivila.

Nećemo govoriti o tajni, jer je ona ne pominje. Vjerovatno misli da je od tajna za sve kriva.

Nikakvog linča nije bilo i nju niko nije oterao. Između linča i halabuke je ogromna razlika. Od muve pravi medveda da bi sebe stavila u centar pozornosti i na žrtvrni odar. Da je bilo linča, po nama ; koji nismo nikad komunisti bili; kao ona, njen život bi dugo godina na zindanskom hlađenju bio. Ona je dobila tek nekoliko opomena; ni jednu jedinu pljusku. Ni od oca ne oca koji se solidariso sa njenim bolesnim umom.

Njene čestite majke u njenom životu nema i žao nam je. To što je sebe deklarisala i za čitav žigosala to je već njen i potonjih dana problem. Općenito problem ne ljudi.

Ona je natandarila odoru Hitlerove kuje Eve Braun i tako se ponašala. Njeni imbecilni ljubavnički papakari ,tri – četiri droljaste kujice,jedna loknava gospojuca i još neka bagra obukli nacističke odore i simbole. Niko ih nije silio.

Još uvijek se pitaju šta su skrivili? Mi im fino još te 1986. godine objasnili , a oni još ne razumeju.

Koje li bedastoće i dvoličnjaštva?
Ili su glupi ili su idioti? Trećeg nema.

Mislili smo da se glorifikacija nacizma, a time i negiranje holokausta ne može desiti u našem Gradu Čednosti. Kasnije smo shvatili da se se to tek počele buditi četničke i ustaške genocidne zveri.

Zveri ubice ,u čije se odore obukla , na nirmburškom i haškim procesima su se izjašnjavali:

-Nismo krivi i ništa nismo znali?Nevini smo?

Većina prvih je pogubljena. Oni drugi su osuđeni na vremenske kazne jer su smrtnu ukinuli. Trebali su je ponovo uvesti za haška suđenja. Sreća njena što nije rođena za Staljina ili barem Tita. Tada bi imala rašta zazivati Gospoda, a mi se ne bi poganili pišući.

Ne može se vaditi na mladost, punoletna bila, devetnaesta godina. Djete sigurno nije bila, već godinama pre. Znala je ko su Hitler i nacisti i šta su svetu i jevrejima i ciganima uradili. U Bosni su sa četnicima i ustašama iste stvari ,samo mnogo, mnogo krvavije s radili.

Za nju je to bila obest iskompleksirane tatine kujice, “svetskog putnika”.

Taj “svetski putnik” potiče iz četničkog brloga Vrbice kraj Nikšića ,Crna Gora. Kamenjar je po okončanju II drugog svjetskog rata imao 116 stanovnika . Ta vukojevina se nalazi zapadno od Nikšiča na samoj granici BiH. Čak im je groblje u Bosni. Hoće pljačkaš makar za smrt pljačkati. Nigdje desetinama kilometara nema ni asvalta, ni makadama; samo kozje staze.

Patizani (komunisti) su zbili te četnike u tor, nisu im dali disati ili bilo gdje iz sela micati.Mnogo su zuluma učinili i mnogo nevinih susjeda poklali.

Dođoše jedno jutro partizani kamionima i tenkovima. Istovariše kolutove bodljikave žice i zagrasdiše selo. U bližoj i daljo okolini obavesti zalepiše:

Pažnja , pažnja

Obavijst o karantenu

Daje se narodu na znanje
Vukojebina Vrbice izolovano
uzrok
zarazna smrtonosna bolest besnilo neljudskosti
zaraženi
četnički koljači zvijeri u ljudskom liku
sredstvo kontaminacije
antitifusna, antivirusna, anriciklonsk B i antikoljačk sredstva i pomagala rok izolacije
trajan

E’ to je, draga Isidora, bio linč. Zasluženi , ali ,demokratski gledajući, ipak linč.

Ipak mora da su koministi ponekad nepažljivi bili pa se koji pacov preko groblja Bosne dokopao.

Zahvaljujući zabrani kretanja van sela i karantenu Vrbice su po popisu iz 2003. god. imale 5 (pet) mještana . Dečji plač se nije čuo od kada je Isidora ono napravila. U Vrbicama sada postoje dve kuće i nekoliko štala. I dalje nema puteva ni svetla. Gdje nema puteva i svetla tamo ne može dopreti civilizacija i ljudskost.

Možda ona je ona zbog tog kukala ko sinja belica i veličala svoj brlog.

Ove neke podatke smo izneli čitaocu da bi bolje stekao uvid u kosmopolitsko poreklo Isidore Belice.

Pitajte njenog oca kako je prošao odlaskom iz Sarajeva. Toliko dobro da mu je glavna odjeća majice rumunjskih humanitaraca. Rumunjska Certela je glavni humanitarac u Srbiji. Dobro im ide.

Pristojnost nam nalaže da ne pričamo o bludnom ponošanju uspaljenice. Reći ćemo nije ona kriva što se poslije odlaska iz Sarajeva skoro nikom nije sviđala, ni muškom ni ženskom. Krivi su brdsko planinski četnički geni i jezik kojim je progovorila.

Ništa u ovom tekstu mi ne podmećemo. Ni jednu jedinu reč koja nju eventualno dovodi u negativan kontekst nismo dodali. Ona se uvijek hvalila svojim poreklom i svojim jezikom. Mi samo odabrali njene reči i istorijske fakte i verujte na reč, najstrože cenzurisali.

Njene reči ni šabački kočijaši i luften proleterijat u svoje vreme nisu upotrebljavali. Sa koliko mržnje ova žena ” intelektualnka ” govori da je postala mnogo inferiornija od prostitutke koja nikog ne mrzi.

Svaka naša reč je preslika njenih riječi i njenog života. Sve one blage riječi koje su sušta suprotnost njenim bljuvotinama su naše reči.

Pominjati Boga Jedinog i dovoditi ga u kontekst Hitlera, nacista i holokausta je više od bezumlja, to je očito Bogohuljenje i licemerje.

-Ono što vam nekada izgleda kao najveće zlo, možda je upravo vaš spas i obrnuto.

U njenom slučaju logika najvećeg zla i nesreće je upravo ono što jeste, ona sama.

Najveća nesreće i zlo ovog sveta su nacisti, nacionalisti, ustaše, četnicii bolesne individue koje ih slede i glorifikuju njihovo genocidno i izopačeno poimanje sveta i ljudskosti.

Zlo se zlom vraća,to su joj suđaje odredile.

Nju je zlo pogodilo na ovom svetu više od tri puta.

Prvi put , kada se njena prva ljubav odrekla nje.

Drugi put , kada se njen grad nije odrekao nje. Žig čednosti joj natovario da neupućeni posmatrač odmah vidi kontrast.

Treći put , kada je onaj drugi, genocidne sanu grad nije prihvatio i iz istog razloga je i dalje odbija.

Četvrti put , kada je život devetnaest godina takario gde stigne tako su joj sve moždane viuge pomućene. A nije ih mnogo preostalo malom mozgu , tek poneka tamo gdje je zlo i mržnja ,najveća. Velikog izgleda ni nema inače bi joj se prosvetlilo.

Peti put kad se vratila da posjeti grad koji se nje nije odrekao. Vratila se kao besramni i bezumni lešinar ; u ” kosmopolitskoj” odeći pokondirene tikve; koji hoće da likuje nad časnim mudracem. Čak išla da pogleda Večnicu, sinonim četničkog , njenog prigrljenog barbarstva. Mislila Sarajevo umire.

Dalje nećemo brojati ; nek broji ona. Trebaće joj diktafon.

Zaboravlja žena ; da je Sarajevo jedini grad u bivšoj SFRJ koji je njenom ocu oprostio četničke pretke, prihvatio ga i pružio mu decenije ugodnog i uspešnog života. Zaboravio i njen otac. Decenije proboravljene u njemu je on potezom gumice izbrisao. Ništa uspomene, prijatelji i uspesi.

Kao da nije postojao. Tako to rade ljudi koji ne mogu pobjeći od prokletstva predaka.

Njeni ispadi i dolazak u Saraj Ovasi uopšte nisu za trošenje reči.

Međutim, ima toliko protuha licemera, bagre ,šljama ,zlotvora i ubica koji pokušavaju da ublate blistave Dvore. Svi oni se vraćaju da mu oproste zato što su odbacili njegovu ljubav i ljudskost. To je ono što nas brine.

Želimo da ih poštedimo obaveze oprosta i da im kažemo: idite bre u Hag pa se lečite kod Karadžića; i da im poželimo sretne pripreme.

Zajedno sa Isidorom Belicom treba polako da se spreme za mjesto prema kojem su pržun,zindan,mars i venera male nevine mace.

Od srca im zaželimo im sretan put.

Dočekao je nju Grad čednosti raširenih ruku ,ljepši ,umilniji i mirisniji nego ikad pre.

Taki je naš grad.

Riješi se rak bagre,papkara i njihovog zločinačkog govana i mirisno procveta.

Nažalost i neki dobri ljudi su otišli.

Ove nove mrgude i papke će vremenom Grad preodgoiti, upristoiti i kultivizirati. Ovu generacije možda i ne ,sledeću sigurno. Obećavamo.

Njene reči da je ona oprostila Božjem hramu su samo odraz njenenog licemjerja i nerazuma očitovanih prije devetnaest godina; kasnijim tokom opetovanih.

Gledamo slike njenog boravka u Sarajevu.Ona nam ih poslala da vidimo ” glamaur “. Ona sa šeširom kao u njene babe ,crni udovički vuneni šator, samo bijeli i tananiji. Jedna mlitava mljekarska dojka joj iz žica korzetskih ispala, pokazuje kako ispucale žilice vreju.Loša  i neukusna kostimografija.

Mislimo, aferim Isidora sisa ti se ništa nije promenila. Takva ista i 1986 g. bila. Barem ova leva. Razrooka. Onu desnu nam  na očevid nije pod nos poturila.

Pokazuje žena muža i sina,kao diči se.Obukla ih ko ameri svoje amiše. Njene jade poput onih američkih , niti šta znaju , niti šta vide ili sumnjaju. Nikad njih troje na slici, u smislu onog zaednički porodični snimak.

Ne pitamo se zašto iz dva razloga . Znamo ženske ptice belice. I imamo povečalo a ne treba nam. Dobro vidimo i bez njega. Imamo i informacije. A znamo i ptice kukavice.

Ako je bila imalo iskrena u glumi iskrenosti na dobro će joj izaći.

Mi joj u ime čednosti našeg Sarajeva i detinjih uspomena iskreno želimo ozdravljenje i sreću.

Vazduh naš prija i godi . Trebala je prije doći i sa sobom poneti barem jednu flašicu izvor vode Modre rijeke.

Vazduh i voda ovog podneblja su lekoviti .Ovde je sve sneno i prkosno od sna i ljubavi.

Bog Milostivi bde nad nama.

Možda jednom ponovo odemo na Jahorinu i ona oprosti sebi. Veruemo da ima vremena i zaslužila je.

Tada bi slušali neku muziku koju smo voljeli.

 

Zemaljski muzej otvoren

Tekst koji slijedi je objavljen 14.09.2015. ,dan prije nego je Zemaljski muzej poslije mnogo naduravanja  ponovo otvoren. Smatrali smo da ga trebamo ponoviti , radi sigurnosti i opomene.

Vlastodršci rade šta im je čeif i uvijek sebi iz čista mira (?) mogu  dozvoliti luksuz da se popišmane.

Objaviše jednu od radosnih vijesti koje su strane ovom podneblju.

—-

Zemaljski muzej počinje da radi.

Jedna od relikvija Bosne je spašena. Neće ga na tabut tahtu metnuti i međ’ meite na mezarje historije poslati.

Više od tri godine je trajala agonija Bosanskog mudraca. Teško je dokučiti zbog čega. To se niko nije zapitao, ni zapisao.

Mi, nezahvalni kakvi jesmo; nemamo se vremena radovati već u neka tabijatli razmišljanja se dali.

Kome je sva ova ujudurma, mučenje i ubijanje trebalo? Kome i zašto?

Prvo nam padne na pamet da je to zbog Bijele tabije. Trebali šoldi, tamo njakom iz njakog zavoda što sve planira , ne samo izgradnju, pare da se sanira ona ičkala. Ona tabija, ono stratište nevinih koji se po zidinama još vrte i žrtve svoje traže. Damo pare za reprezentativnu bjelinu, nema para za povjesnu mudrost i dijelove bosanskog testamenta. To mu neka logičnost današnjih troglavatih kreatura dođe. Zamalo da nam zamazaše oči.

Čim u  nekom prethodnom članku pomenusmo duše mrtvih i džina koji noću ophode gubilište ,nađoše se pare za Muzej.

Uplašili se kažu „ivestitori“ duhova, sihira i vatrenih prikaza . Ovi se kažu osilili i danju je se pojavljuju; više se i ne kriju. Tako bi laik pomislio, mada bi svako trebao da se zamisli o onome što se u narodu teftiši.

Nije to garant. Tabija je gotova , samo joj neka sića treba i da je „preduzimač“ preuzme. Nije kriv građevinski poduzimač , on je u cijeloj toj frtutmi nevin. Jes’ da je debelu lovu klepio , ali je deblja lova ostala kod naručioca. Kriv je onaj “anonimni” preuzimač kome je davno prije početka radova palo na pamet da “preuzme”  bjelinu za džab – džabe . Bila bi to potemkinovo selo da nije mramorna stvarnost.

Gledamo mi taj muzej više od jednog stoljeća . Ne može se čovjek ljepote nauživati i namirisati. Milina čovjeka obuzme i naježi se, pa sve pogledava ka nebu, moli i zahvaljuje.

Ta svjetlost , ta ljudskost je pravljena na ivici one zamišljene linije koja je  dijelila  grad od plodnih polja sarajevskih. Polje su uništena da bi se brilijant u centar grada premjestio.

Posopana i nevina bjelina je decenijama bila topli dom još snenijim i čednijim postamentima i testamentima Bosne. Malo je nagrdiše limun nojom, ni nju ne potrefiše , ali blagost se neda i još svjetlija biva. Gledamo tu nježnost iz raja sišla da nam uljepša Sarajevo i Bosnu. Gledamo tu bjelinu i svjetlost što grad obasjava i kupa a slike drugih gradova nam Kameni spavač niže.

Ništa versaj i jelisej , ništa bakingam, bile kučice i njihovi i ini dvori spram našeg Muzeja.

Svi oni grubošću i crnilom slove, kao lešinari na umoru spram nježnosti i prozračnosti naše grlice bijele, što pod dugama sa rubin i safir prstenovima nevinosti leprša. Pravi bijeli dvori
za Bugu milom ljudskošću.  A tek koliko blaga u njemu ima?

Nekad smo imali neka neodložna posla, ali smo ih ostavljali za kasnije da se te ljepote hlada , blagosti i mira nauživamo. Mi se zarovimo u đul bašte , đardine i duge oko muzeja , a Bosna i Kameni svjedoci nam šapuću i pričaju o ljepotama i darovima što su našoj Bosni darovani. Da smo smjeli skrnavit tu svetost samo bi legli među bijele ljubičice i još bjelje ruže i bezbrižno spili. Znamo : Kulin ban , kameni spavači , Zemlja Božje Milosti i Grad čednosti bi na nas zaljubljene pazili.

Zadnje tri godine nismo od stida pored Zemaljskog muzeja proći; mislili iznevjerili svetost.

A ona gdje god mi tu i on. Za nama starac ruku pod ruku sa stečcima ide. Ide i šapuće o Maku i Modroj rijeki, Meši i Bijeloj tabiji, o proljećima što nikad ne prolaze, Indexima , Davor i Kemi.

Prve ljubavi se nikad ne zaboravljaju priča on, i podsjeća nas na našu osmu godinu ili drugi razred osnovne kada smo ga prvi put posjetili i kaže :

-I pad je let; valja nama preko rijeke.

I nije pao mudrac bijeli , polako se diže i kreće da leprša ; nove snove i ljubav nekoj drugoj nevinoj dječici da poklanja.

Obećava: neće praviti razmeđa nikakvih, toga u Bosno nije i ne smije biti. Tako ga Bog Ljubavi naputio, svi ljudi su Božja djeca.

Kad se Muzej sagradio prvi od darovanih mu poklona je bio hadis Božjeg poslanika kojim se Zemaljski muzej proglasio sarajevskim vakufom. Hadis je vakufu poručio:

-Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro.

Žao nam nastaviti ,ovdje bi kraj najljepe pristajao,ali moramo. Ubrzaćemo i skratiti malo.

Nisu se preduzimači uplašili ničega, oni su obijesni i imaju vlast. Njima se plaho dopala pomisao,a uvijek im malo bilo; da muzej pretvore u, nismo baš sigurni što , pouzdani izvor, zakazao:
– Nove ljepše dvore ” islamskoj zajedanici”.
– nove dvore usred šehera za nekog poglavatog pojedinca.
– novi plac za neko moderniji i veći hanefijski citi centar ; ima ba tu hejbet kvadrata,

Jao ljudi , što bi se tu svega iz Muzeja moglo dobro opljačkati i ogromna bogatstva steći!?

Nisu ni pomislili: ne bi narod dva puta pao na istu mućku  iako se nahorozio. Nije njih ni strah i ni briga za narod. Licemjeri su to i silnici.
Uplašili se oni i prste, kanđe grabljive od svetinje maknuše: neko vrlo Moćan im jedan drugi jedan hadis pred blentare raširio.

-Stvar se uvakufila tako da se ona ne može ni prodati ,niti darivati, niti naslijeđivati, a njeni prihodi da se upotrebljavaju , kao opće dobro.
„ On prethodi svemu , (On) će
stati iza svega, vidljiv je ,
(po svojim djelima)
tajan (po svom liku)
i on zna svaku stvar.“
/ 57. Poglavlje El – Hadid ( Gvožđe ) Ajet 3. /
Objavljeno 14.09.2015.

Nostradamus i neka njegova proročanstva

Nostradamus – Proročanstva

 Uvod

Nostradamus 1503. -1566.g., Francuska. Lične podatke možete nači na vikipediji.

Nostradamus je ljudima želio da prenese svoj dar proricanja budućnosti,za koji je mislio da mu  je od Boga  poklonjen.Nije bio oficijelni nebeski proprok,ali se drznuo da prorokuje.Ipak, prorokovao je uvjetno i nerazgovjetno;kako proroku dolikuje.Ne treba plašiti dunjaluk.

Budućnost  je vrlo osjetljiva i podložna prošlosti  i sadašnjosti koje nema i njima je uslovljena. Zahvaljujući prošlosti i uslovnoj sadašnjosti budućnost uvijek nosi i dozu beznađa.

Nostradamus se bio uman čovjek i znatno ispred svoga vremena.Kao takav znao je da  svijet prošlosti i sadašnjosti nije nikakva preporuka budućnosti.Nije smio dozvoliti da ključeve hiljada soba budućnosti preda moćnicima i laicima.

Svoja proročanstvo pretočio u poetiku.Već hiljadu katarena  proročanstva je dovoljno da postane vrstan poeta.Njemu to nije bio cilj.Bio je učenjek po vokaciji.On želi za zakukulji,da zamumulji,da izokrene i zamuti i do neprepoznavanja izobliči proročanstva.

Poetika je književni izraz kojim se izražavaju misli,viđenja,osjećanja(…)Poetika ima još jednu nezavisnu osobinu: Ona je labirint u kome se bez  bojazni za opstanak mogu zatvoriti i kriti najveće misli i krhke  tajne.Finim tkanjem riječi i  stilskih figura, ironije,sarkazma humora i ljubavi poetika lije u prozračne velove stihova.Ta pretakanja,taj privid igre riječi, čine stihove čiji valeri  svakom čitaocu drugačije zvuče.

Dodatno je svoje katrene Nostradamus ponegdje zamutio „nedostatkom“ logike,dvosmislenošću i nepreciznošću u vremenskom i prostornom slijedu.

Vrijeme je pokazalo da je poetika bila dobar izbor.

Nostradamusova poetika nije ona koja nas lično zanima.Ali morali smo se nju uputiti radi onih katrena i proročkih viđenja koji se najžeće rabe i zloupotrebljavaju.

Nostradamus je bio samo čovjek i znao je griješiti,u proročanstvima je najmanje griješio.Nije on kriv što ljudi ne znaju gledati, gatati, slušati, čitati ili misliti.

Mnogi ga zovu zlogukim prorokom jer je, kako kažu; predviđao samo razaranja, požare i smrti,mnogo smrti. Nije on kriv što  je  to realitet svake prošlosti prije i poslije njega. Teror i horor, krv i smrt.

Prorokovao je budućnost gledajući u prošlost.Nije se morao truditi i zagledati u daleku prošlost. Dovoljno je bilo da letimično zaviri u prošlost od četvrtog vijeka do svojih dana.

Svaki vijek poslije njega ima svoj grad sa vatrom, srce opako, krv i smrt. Svaka  će evropska zemlja imati opakog vladara blizu Italije ili na zapadu. Uvijek će biti Isusovih i Muhamedovih sljedbenika, pogana i antihrista; biće kršćana, muslimana, židova i nevjernika

Nije ništa novo kad se iz siromašne porodice dijete i uspne do visina. Milijarde porodica je siromašno. Zakono vjerovatnoće sugerira da će se barem hiljade njih izdići u visine. Svaka riječ , boja plava pa i princ može biti stilska figura.

Najbrajanje bi se oteglo u nedogled kada bi objašnjavali sve što treba objasniti od Nostradamisove riječi, njihova značenja i poetike.

Hiljadu katrena: „Koliko riječi ,koliko misli, koliko slika i značenja.“

Prepisivanjem  vjerovatno nećemo ništa postići. Nije nam ni cilj. Slijepcu ne možeš vratiti vid. Ipak, ponekad se desi čudo i poneko progleda.

U Nostradamusa se kunu neuki ljudi, lažni proroci, gatalice i prevaranti raznih  sorti.¸Vidite ih, čujete i čitate;vrište  na svim medijima. To su prevaranti, hoštapleri i bubalice. To im se vidi iz podmuklog pogleda, glasa ili nesuvislih riječi.

I zato nemojte im vjerovati. Oni su jad i bijeda ljudskog roda. To su ljudi kojima nije dato znanje. Oni nabadaju i pipaju ,zavaravaju, lažu i varaju još neukije od sebe, kako bi od njih iščeprkali koju paricu.

Ima i onih poštenih koji su iskrenoj zabludi videći ono što ne postoji, i ono što nije da jeste,ali se iskreno trude da se tajna otkrije. Ponekad i pogode,u sridu .Čuli ste za ćoravu kokoš.

Oni koj nešto znaju poštuju njegov cjelokupni rad; medicinu i astonomiju, nešto manje astrologiju jer to je ipak  ćoravi posao.

I molimo vas:  Ni slučajno ne zovite Nostradamusa apokaliptičnim vizionarom. U jednom od zadnjih katrena, koji govori o 3353 godini svijetu  je kratku poruku prenio:

„Danas sam vidio raj.“

Ostalo je zabilježeno da poslije viđenja raja nikad više nije prorokovao. I počeo je iskreno i predano vjerovati u Boga Silnoga.

Molimo ne govorite za Nostradamusa : “On je prorok apokalipse.“  On to nije

Apokalipsa znači nešto drugo i savim suprotno od onoga što je on na kraju svog prorokovanja vidio. Nostradamus je samo glas tragične neljudske svijesti i djela.

On je glas usamljenog bića koji bol i zlo  svih vremena želi prenijeti ljudima. Kao upozorenje i testament koji će se prenostiti generacijama . To je suština i bit Nostradamusovih proročanstava.

 Historija je prorok apokalipse. Jehovini svjedoci su proroci apokalipse. Vatikan je prorok – prozivnik –  glasogovornik apokalipse.

 

 

Scena prva

sarajevo    sarajevo 1 sarajevo 3  sarajevo 2

 

 

 

 Nostradamusov katren :

„ Nebo će gorjeti na čatrdeset pet stepeni

Vatra će novom gradu prići

Vatrom uništiti njihov grad

Srce opako i hladno

Krv će liti

Milosti ni za koga.

„Poznavaoci i vidjelice“  tvrde da su dešifrirali katren  i identifikovali Njujork kao grad o kome Nostradamus proriče.

Njujork je smješten na 40,46 stepeni sjeverno od ekvatora.To stvara razliku od 4,14 stepena. Sjeverna  geografska širina ima samo 9o paralela  tako da razlika od 4,14 stepeni znači dosta veliki prostorni pomak od 942,92 km.Laički posmtrano smješta Njujork na područje na spojnici kanadaskih država Kvibek i Ontario, odnosno na transferazli auto puta Kvinek,Montreal (Kvibek) i Otava,Toronto (Ontario).

Moramo se podsjetiti da je Nostradamus bio astrofizičar koji je znalački baratao stepenima u u mnogo kompleksnijem  i širem smislu.

Njujork nije gorio samo blizanci WTO.To su veliki neboderi,ali ipak samo zgrade.Poginulo je 3.000 ljudi.

Nostradamus nije rekao vatrom će uništiti dva tornja.On je rekao nebo će grojeti na 45 stupnjeva.

Smještajući Novi grad  na 45 stepen  katren još sugeriše njegovo pustošenje i uništavanje na kraj XX vijeka. Godina 2001. i  New York su u dvadeset prvom vijeku.

Vjerujte na riječ ili nemojte,danima mjesecima smo obilazili 45 stepen sjeverne širine uzduž cijele zemljine kugle,zemlju po zemlju,grad po grad.Sistemom eliminacija slijedeći činjenice proročanstva samo četiri grada se mogu dovesti i smjestiti u širi kontekst lokacije i vremena katrena:Novi Grad (Bosanski novi) samo zbog imena, Zagreb,Srebrenica i Sarajevo.

-Bosanski Novi ima samo geografski položaj(kao i kod mnoštva drugih).Vrijeme  ratnih zbivanja sugerišu na neku vezu .Etničko čišćenje i genocid u kome su stradali Hrvati i muslimani nisu pratila nikakva razaranja, pa se Bosanski brod (Novi grad) briše iz kandidature.

-Tokom rata devedesetih Zagreb je granatiran nekoliko puta,broj žrtava i razaranje je nesrazmjeran katrenu.

-Srebrenica je imala kataklizmičnu tragediju  kao ni jedan grad u novijoj svjetskoj istoriji. Nakon 42 mjeseca  paljenja, razaranja, ubijanja, raspomamljena srpska zvijer je izvršila genocid.Za samo  dan-dva pobijeno deset hiljada muškaraca,djece i žena..Sve to odgovara katrenu.Čak i  ime Novi grad je jer se  mjestu razaranja i uništenja – radi čovječnosti mora se roditi novi grad – čije ime će ostati Srebrenica.

-Sarajevo je u vrijeme Nostradamusa bio sasvim Novi grad koji se prvi put pominje 15o7.g.; kada se na temeljima antike i ranog srednjeg vijeka počeo graditi novi grad Saraj-ovasi ( polje oko Dvora).1697. god ga je Eugen Savojski razrušio i popalio i tisuće pobio.Sarajevo 1992.-1996.g. nalik je na stihove katrena,zar ne.

-Za 42 dva mjeseca invazije srpskog agresora Sarajevo je popaljeno i razrušeno na očigled humanitaraca i ostalog demokratskog svijeta.Ubijeno je dvadeset dvije hiljade građana i pet hiljade djece.Čitav jedan grad.Vratite se na početak teksta pročitajte katren i pomislite na užase sarajevskih dešavanja i to je to.

Mentori rata su se pobrinuli da se iz izgleda grada izbrišu svi tragovi rata umivajući krvlju,vatrom i smrću obojene ulice i fasade,čak i tratine.Predvorje je ostavljeno sa milionima mina za sjećanje. Pola grada je iseljeno ,što dobrovoljno što prisilno.Poslije rata su se neki vratili,neki i nisu.Neki od povratnika bijahu trezorske kahve minderpuze  rod , prijtelji i slugani.Bolje da se nisu vraćali.Dođoše i neki koji sa Bosnom nemaju nikakve veze ni dodirnih tačaka.Bolje da ne dođoše.Svi oni,poslije rata, zaposješe grad iznutra.Pobjegulje sve i njima uz bok hanefije neke,ortakluka pridošlice  tvore taj neki Novi grad;Gradu čednosti strani.

Kad kažem bolje da …; mislim teško njima i teško.Njima njihova djela po kojima će im se suditi.

Bog sve vidi i zna.

Gradova na 45 stepenu sjeverne geografske širine ima mnogo.Većina je izvan razornih ratnih  puteva,vrijeme nije najtačnije određene pa mnogo toga može da promakne.

Neko će reći;to ništa ne znači njegova predviđanja su data u nejasnim formama.To je tačno, i podsjećamo je Nostradamus je živio u 16.vijeku i bilo je vrlo malo ljudi koji su  shvatali smisao koordinata ili  godina.Kao prorok je znao da dolazeća vremena širi krug tih ljudi.

Možete slobodno provjeriti ni danas minimum  15 % ljudi zna značenje riječi koordinata,

Nešto manje od tog procenta  kako pomoću njih pronaći  neki grad,pa čak i vlastiti.Većina savremene populacije samo  želi preživjeti današnji dan i dočekati sutra,tako da ni vrijeme ni koordinate nisu  bitne.

 Dakle po našem mišljenju Sarajevo , a ne Njujork je grad iz uvodnog katrena.Nismo uopšte subjektivni.

“Zvjezdnoznancima” je Sarajevo anonimus kome nije mjesto u Nostradamusovim svjedočanstvima. Nama je gigant sa kojim se trula  i dekadentna jabuka ne može porediti.

Nećemo se igrati Nostradamusa i  zazivati nesreće američkih Sodoma i Gomora: Njujorka,Los Anđelesa i San Franciska.Vašingtonu što je suđeno suđeno je,i on od usuda ne može pobjeći.

 Vi provjerite možda dobijete treći rezultat.Tko da zna?

 

Scena druga

Nostradamusov katren:

Vladar će biti rođen blizu Italije

Koji će celog carstva koštati

Reći će,oni sa kojim je u društvu

Biće smatran više krvnikom nego princem.

Katren su identifikovali sa Napeolonom.Napoleon nije bio princ,čak ni potomak francuskih

aristokreta,još manje potomak kraljevke kuće.Bio je vojnik koga je buržoazija proglasili carem.

Ni preveliki krvnik nije bio.Manje nego mnogi zloguki osvajači.Recimo Eugen Savojski je bio mnogo veći krvnik ,a bio je i princ.Čak i princ tame.

Mnoge zemlje su blizu Italije.Austrugarska i Bosna su blizu Italije.I Španija,Ni Njemačka nije daleko

Carstva su takođe širok pojam.I Princ je širok pojam i Mali princ je princ.Hitler je bio Evin princ,Milošević Mirin,Bush Blerov,Klinton Hilarin il’ obratno,sve je relativno.

Ako se razmišlja o Napoleonu  što ne o Franku,Musoliniju,Gadafiju ,pa čak i Hitleru ili Miloševiću , Kralju Faruku koji je stvarno bio i princ.Pomenuti Savijski je poprilično uticao na pad najvećeg carstva; poslije Aleksandra Makedonskog; osmanlijskog carstva.

Nabrajanje kandidata bi potrajalo a nište se ne bi postiglo.

Možda princ još nije rođen,možda nije ni krvnik.Možda se rodio ali njegovo vrijeme dolazi.

Jedina konstanta,jedino kraljevstvo,jedino carstvo koje od Nostradamusovih proročanstava punom snagom postoji i djeluje je Vatikan. Vatikan ni u jednom holokaustu nije stradao a bio je saučesnik i krvnik u svakom.

Šta znači biti krvnik.Krvnik znači usmrtiti nekog.Smrt može biti i figurativan pojam.Recimo Vatikan može pasti a da niko ne pogine od neke krvnikove ruke.Mikelanđelovi homoseksualci i pederi su nanijeli i nanose više štete nego što  to učinini njihovi najveći „krvnici“ Islam,Muhamed i Turci.

Za Vatikan su islam i Muhamed  itetako krvavi krvnici.Na istoj razini su i bosanski muslimani potomci Bogumila.Zato je bio rat u Bosni.

Za Muslimane i nehrišćane,budiste,laoceiste,Indijance,” urođenike  i ostale pagane Vatikan je neprevaziđeni krvnik i zvjerinja zvijer.

Nešto je tu vrlo,vrlo kužno,sumnjivo i ružno.Ai ljudi su zaboravni;dok istoriju brišu i pišu gospodari urbi et orbi.

Prijem Kolinde Kitarević Grobar u  Trilateralnu komisiju i proljetni  sastanak komisije u Beogradu ne mirišu dobrom apom po Bosnu.Osluškujemo i listamo Nostradamusa.Možda nam nešto sine.

Dejva vu.Deže vi.Već viđeno.Samo birajte od 1075. god. do danas.

   

 

 Scena treća

 Nostradamusov katren:

Iz najdubljih dijelova zapada Evrope

Od siromašne porodice dijete će se roditi

Koje će govorom zadiviti mnoge

Njegova slava će se proširiti u Istočnom carstvu.

Ovo vezuju za Hitlera zbog riječi Hister i za koga je predviđeno da će umrijeti i da će „veliki dio borbenog polja biti protiv njega“.

Hitler je rođen u Austriji,na samom rubu jugoistoka Evrope.Istočno carstvo podrazumjeva Orijent i zemlje Bliskog Istoka.U širem smislu i srednji i daleki istok.Tamo Hitler nije širio slavu.U Africi je vrlo brzo propao.

Nostradamusov katren nam jako dobro izgleda kada ga uporedimo sa Napoleonovim životom.On je u Istočnom carstvu bio poštovan i cijenjen ,i dugo je Francuska vladala tim dijelom orijenta.

Možda se sein nije ni rodio.Tko da zna?

Ovdje važe sve činjenice i navodi iz Nostradamusove scene druge,koju smo objavili dan dva ranije.Zato se nećemo ponavljati.

Možemo navesti proročanstvo jednog izvornog i autentičnog  proroka koji prorokuje i zasad ne pogađa:

„Jer rodi se dijete,sin nam se dade,

i vlast će da bude na ramenu njegovom;

nazvaće se :Divni,Savetnik,Knez mira.

Povečaće kraljevstvo,daće mir beskrajan

Prestolu Davidovu i kraljevstvu njegovom:

Pravom će ga učvrstiti,pravdom će ga

Podizati

Od sad pa dovijeka!

Eto to će učiniti revnost

Gospoda nad vojskama.“

Pogodio je prorok,ali ljudi su pogrešno shvatili njegovo proročanstvo.Mislili su da će se proročanstvo zbiti za Isusovog života ili života njegovih sljadbenika.Onog momenta kada se svi elementi proročanstva poklope biće označen kraj civilizacije kakvu mi poznajemo.

Dublje zavirite u proročanstvo i Isusov život i vidjet će te da sve što potonji govore u vezi Isusa još uvijek nema nikakve veze sa njim i proročantstvom.Mi nismo pozvani da tumačimo tuđa proročanstva,pogotovu ona kjoja se još uvijek nisu obistinila.

 

Scena četvrta

Nostradamusov katren

Iz jedne arapske zemlje

Biće rođen Muhamedov sljedbenik

Ući će u Evropu noseći plavi turban

Biće teror čovječanstvu

Nikad većeg horora

Ovaj katren „nostradamovci“ su vezivali za Sadam Huseina,Gadafije,Hosni Mubaraka ili Bin Ladena.Nijedan iz četvorke nije bio siromašan,niti je ikad nosio plavi turban;čak ni u bilo kojem mogućem figurativnom smislu.

Bin Ladena se ugurava u u četvorku da se zakamufliraju njegova djela kojima je omogućio upad  vatinkanske koalicij u zemlje  islama i muslimana.

Izraz „iz jedne arapske zemlje“ je širok pojam.

Zbog toga ćemo napraviti jedan iskorak iz teme i napraviti moguće historijsko uporište u značenje termina „iz jedne arapske zemlje“.

Od polovine sedamog vijeka Arapi  su širili Arapsko carstvo Bliskim Istokom,čitavom Sjevernom Afrikom uključivši u osmom vijeku Iberijsko poluostrvo tik do Francuske.

Polovinom trinaestog vijeka su Španci vratili sve teritorije osim enklave Granada koja je ostala u Maorskim rukama,ali vazalnom odnosu.

Trinaesti vijek dovodi Turke Selđuke na Balkan.Osvojili su Vizantiju.Prije toga su  su polovine 1o55 god. osvojili Bagdad,odnosno Irak i Siriju..

Nešto rabnije  je osvojen Iran.Poslije su došle na red ostale Arapske zemlje. I tada se dešava nešto nepojmljivo i nezabilježeno u svijetskoj historiji: Osvajač skoro na prečac  prihvata religiju i kulturu porobljenog ,neko bi rekao postaju „arapi“.U četrnaestom kucaju na vrata Evrope ,u XV završili su sa Balkanom u XVI  su došli pod kapije Beča i Zapadne Evrope.

Koliko samo zemalja se može dovesti pod termin arapska zemlja.Kad na Zapadu pomenete Islam oni će prvo pomisliti pomisliti na Arape (pravoslavni balkanci na Turke).Tako je bilo i u Nostradamusovo vrijeme.Sasvim izvjesno da se izraz „jedna arapska zemlje“  može poistovjetiti sa izrazom jedna muslimanska zemlja.Možda se negdje pojavi njihov „antihrist“ a oni ga ne prepoznaju?Sve je moguće i još huđe i još luđe.

Sada se postavlja koja se to muslimanska zemlja pojavljuje u Nostradamusovom katrenu.Teško je odrediti.

Vatikan,SAD i Zapad  su svim pobornicima ideje o prepoznavanju teroriste u plavom turbanu dokazali da griješe.Ni oni ga nisu našli.

Nostradamus u gornjem katerenu i Fatimino svejdočanstvo se preklapaju u bitnom dijelu. Zbog togaVatikan,SAD i Zapad su Nostradamusov  katren je  povezali za proročanstvom iz Fatime*.

Vatikan,Sad i EU  više od dvije decenije tragaju za čovjekom – antihristom,čovjekom u plavom turbanu  iz tih proročanstva.Antihrist  iz pročanstava nije antihrist.Oni su antihrist, Savle pakleni Pavle ih je učinio antihristima, Mikelanđelo oslikao a Šekspir opisao.

Anitihrist,utvrdili su,nije Homeini,Sadam Husein,Moamer Gadafi ili Hosni Mubarak.Asad je slijedeći na redu.Nema ga ni u Iranu,on nije ni blizu Italije.

Uporno od 1990. god tragaju za Muhamedovim sljedbenikom  u plavom turbanu žareći i paleći.Bosnu su stalno demolirali.Potom su žarili i palili Bliskom istoku i arapskom svijetu.

Bili su tvorci takozvanog tvorci „arapskog proljeća.U tu svrhu su stvorili Bin Ladena,a Mubaraka (figurativno),Sadama i Gadafija ubili.Arapa – muslimana sa plavim turbanom još nisu našli.Sad su na redu Iran i Asad.Poslije ko zna.Niti jedna od spomenutih spodoba i monstruma  (naziv zaslužuju zbog svog zla koja su učinili svojim i susjednim narodima) nije se približila Evropi.Jeste da su vršili teror i horor u svojoj zemlji,ali to je mali dio čovjećanstva.

U slijepoći Nostradamusovi poklonici ne shvataju da turban ne mora biti turbam,da to može biti bilo koje pokrivalo za glavu:šešir,kačket,mornarska il francuska kapa…Boja pokrivke za glavu je vjerovatno plava.Njima je to svejedno.Bitno je da se uništi ili barem diskredituje islam.

Zar teror i horor mora biti učinjen oružjem.Najveći teror i horor čovječenstvu doživljavalo za vrijeme  trideset godina hladnog rata.

Mnogo je toga za razmišljanje.Pametan je taj Nostradamus.Neke njegove pokrivke za glavu izgledaju kao turbani i kape i teget su boje.Njegovi preci su bili iz arapske zemlje.U njegovo vrijeme je judeja bila u arapskim rukama.Možda je bio musliman,mi to ne znamo.Islam poručuje da je musliman svaki čovjek koji se iskreno preda Jedinom Bogu.To je tako jednostavan pojam koji uključuje ljude ma koje oni religije bili.

U Boga je samo jedna vjera.

 Pa vi vidite šta vam je raditi.

 

Dušmani nam savjete dijele

I ovaj plakat nam visio o glavi godinama. Oni to ko biva nas hoće da uče.

Prvi plakat:Oni ne retuju protiv Islama.To znamo,objasnili im.

Drugi plakat;Oni nama lego kockice ko maloumnicima.

Ovaj treći plakat je još konkretnije savjetovao:Misli evropski – vjeruj KM

Oni , zna se koji: Vatikan, UN, OSCE, zapad , Wašinton i tako neke slične kreatur.

Oni nam sad i lekcije o tome kako da mislimo prodaju.Parama koje su donatori poslali Bosni oni se po Bosni gizdaju i šepure i plakate štancaju,

E’, pa neće moći stranski vukojebinaši. Moramo tako ,jer ono gospoda nam ne ide za perom da proste prosti došljaci iz svjetskih vukojebina. Gdje si ti vidio gospodina na zapadu. Možda ih ima, ali što ovamo dolaze sve samo šljam i goljo.Ne vide se od maski licemjerja pa ko fol ne znamo sa kim imamo posla.

I zbog tog ” neznanja ” mi njima moramo odgovor dati:

Misli svojom glavom ali vjeruj samo u Boga Jedinog milostivog, pravednog. Stvoritelja . Velimo neće moći, jer’ bo bi im mnogo toga imali pripovidat , ne baš lipoga, naprotiv vrlo lošega ili još bolje stravičnog. Lipići moji stranjski .

Jel’ to vi nas mislite i dalje takarit u zdrav mozak, oli'ti vjerujete da mislimo bubrezima, kao što vi to uobičavate raditi.

Da ne bi bila šuplja , mi ćemo konkretno i to na’ mah.

Ono nas se odnosi na sve one preponosne “blentovije” koji ni u snu ne povjerovaše “zapadnom demokratskom svijetu” , jer da smo vam i za trenutak povjerovali nas jednostavno ne bilo; ni na mapi , a kamo'li živih.

Glede toga stvar posmatramo ovako:

Zla klica, sa tri ili pet prsta svjedno je, u “ime savletovog krsta” zasjedoše. Milošević – Tuđman Karađorđevo mart 199l., Tuđman – Čosić oktobar 1992. Ženeva , Zasjedoše na nagovor mentora, riješiše u svojim zločinačkim umovima da nestane jedan narod.

Dokaz I.: Na najvećem zakonodvnom tijelu jedne zemlje – skupština BiH – Radovan Počkovič – Karadžić javno objelodani: Jedan će narod nestati.

Mentori zločinačkih umova što'no nauk traže u ” svetoj šćemlijici” Vatikana , koju stvoriše mali Jovica oli'ti mala Ivančica uz pomoć farizejskog žbira Savla, alijas Pavla, bez zere dvoumljenja prihvatiše plan za nestajanje jednog naroda. Saučesnici postadoše licemjeri Savletovog kova. A onaj narod što ima nestati ima samo jednu i po krivicu :

Prvu: Iskreno i predano vjerovanje u Jedinog Boga Svemoćnog, Milostivog i jedinog ljudskog Dobročinitelja.

1/2 druge: Još u dvanaestom vijeku udariše žig Vartikanu;i proglasiše je đavoljom crkvom i što bogatstva na narodnoj grbači skuplja.

Drugu 1/2 kriv je jevanđeljista Jovan.

A šta ima zapadni “svijet” sa tim nestajanjem jednog naroda?

pitaju se oni ko'fol, jer puca njima đonovski obraz ili pederska guza k'o karpuza, za sve što će bilo ko sa iole razuma reći i misliti.

Ali mi, dobronamjerni i naivni kakvi već jesmo , hoćemo i moramo istinu izvesti na čistac i reći:

I)Započe rat genocidno raspomamljena i pijana bratija zakrvavljenih očiju, guslarske i prangijske kučke , čiji su najveći dometi “instrumenti”.Prvima daska sa jednom strunom, otkinutom sa mjesta gdje atovi izmet izbacuje, i na njemu jadikovkom petovjekovno veličanje ” junačkog boja” koji ih odvede u petostoljećno ropstvo, koje im izvitoperi um u osvetničko – poremećeni – zločinački . Oni drugi u rukama nose onošto u gaćama nemaju i njime označavaju početak klanja. Dakle privma u pomoć priskoči ona druga zločinačka picek – kroatja zločinačka horda. Oni što zakletvu polažu na kamu i bombu i i prangama nestdoše 700.000 čestitih i nevinih jevreja, cigana i manje čestitih i nevinih srbalja.

Obje genocidne horde su nekad davno šurovale sa istim mentorima. Nacistom Pio IX (Vatikanom) i naci-arijevcima zapada. Jednima su najkreativnije zamisli su Ciklon B i tuširanje jevreja, nehrićanštva i neodgovarajućeg hrišćanstva pod njim. Kažu samo jevreja bilo 6.000.000.

Nestalim romima se broj zaustavio na 500.000. Kažu nemoguće utvrditi. Nije to, več ko jebe cigane, nisu arijevci.

Mi smo mišljenja da je ubijeno: koliko jevreja toliko cigana. U hrvatskoj je taj problem efikasno riješen.Od 120.000 cigana 1948. Hrvatske ostalo je samo 4o5 – nije greška četiri stotine pet cigana.

Neki drugi zlotvori  su u fisiji onih maleckih piklića sa dvije bombe raspršivali u pepeo milion duboko usnulih ljudi.

Ali nemojmo se zavaravati , nisu ovi “naši” toliko pametni,a još manje hrabri da to sami zamisle ili urade .Uradiše to na nagovor onih što na krst nabijaše, na lomače spaljivaše, što istrebljivaše sve što nije bijelo i hrišćansko. Onih što samo u filmu mogu izigravati nesalomljive ” Ramboe “koji spašavaju neke fiktivne demokratske svijetova. U stvrnosti su heroji samo kada lete 2-3 hiljada fite iznad nevinih i nenaoružanih masa. Sa tih visina im šalju fisije atoma, napalm roštilje i drugih smrtonosnih i razarajućih vatrometa, uništaajući čeda ove predivne i jedinstvene planete.

Kraj prvog dijela