Dogodilo se na današnji dan 23. Decembar / Prosinac.

Danas je srijeda 23. Decembar / Prosinac  2015.

Otkucavanje  prebačeno na Big Ben.On otkucava dvostruko:

10. 9. 8.  …

3. 2…

Dok se otkucava, mi ćemo vam priopćiti šta se desilo na današnji da u prethodnuim godinama:

1588.- Tokom zasjedanja Skupštine staleža u dvorcu Bloa, po nalogu francuskog kralja Anrija III (Henry), ubijene su vođe katoličke Lige vojvoda od Gize (Guise), njegov brat Luj (Luis) i kardinal od Gize. Kardinal Burbonski uhapšen je i do kraja života bio je u zatočeništvu.

Za neupućene,kardinal je sjedio na dvije stolice i odao je kralju mjesto sastanka.Zbog toga je pošteđen.

1732.- Rođen je engleski pronalazač i industrijalac Richard Arkwright, koji je usavršio i prvi u proizvodnji primjenio mehaničku predilicu, što je imalo presudan utjecaj na procvat pamučne industrije u Engleskoj u 19. vijeku.

1777.- Rođen je ruski car Aleksandar Prvi Pavlovič Romanov,   Za vrijeme njegove vladavine (do smrti 1825) Rusija je teritorijalno proširena. Savezništvo koje je 1807. zaključio s francuskim carem Napoleonom Prvim – protiv kojeg je prethodno ratovao u savezu s Austrijom, Pruskom i Engleskom – iskoristio je da u ratu protiv Švedske otrgne Finsku, koja je 1809. priključena Rusiji kao velika kneževina. Pripojio je i velike dijelove Poljske, a poslije pobjede u ratu s Otomanskim carstvom, i Besarabiju. Savezništvo je raskinuto Napoleonovim pohodom na Rusiju 1812. tokom kojeg je francuska armija pretrpjela uništavajući poraz, a Aleksandar Prvi je trijumfalno ušao u Pariz, gdje su vođeni mirovni pregovori.Marija Valeska se osvetila Napoleonu što je  pokorio Poljsku.Pomutila mu mozak i tijelo pa nije moga smuisleno reagovati po sibirskim hladnoćama.

1790.- Rođen je francuski orijentalista Žan Fransoa Šampolion, osnivač egiptologije. Šampolion je 1822. dešifrovao hijeroglife s ploče pronađene 1799. u egipatskom mjestu Rešid i utvrdio da oni nisu samo simboličko nego i fonetsko pismo.

1804.- Rođen je francuski pisac Šarl Ogisten Sent-Bev, najistaknutiji predstavnik francuske književne kritike. Počeo je romantičarskim pjesmama i romanom “Naslada”, ali se potom posvetio isključivo književnoj kritici i istoriji, koje je obnovio prodornim analizama djela i pisaca. Ostala djela: pjesme “Život, poezija i misli Žozefa Delorma”, kritike “Književni portreti”, “Por-Roajal”, “Razgovori ponedjeljkom”.

1810.-Rođen još jedan egiptolog ,njemac Karl Ričard Lepsijus,osnivač moderne arheologije. Njegove “Egipatske hronologije” utemeljile su naučno izučavanje rane egipatske istorije.

1832.- Francuska je zauzela Antverpen, primoravši Holandiju da prizna nezavisnost Belgije.Inače Belgija je već bila pod vlašću Francuza.

1834.- Umro je engleski ekonomista i demograf Tomas Robert Maltus, poznat po “zakonu stanovništva”. Prema tom zakonu, stanovništvo se uvećava geometrijskom, a proizvodnja hrane aritmetičkom progresijom.

Totalno pogrešan pristup problemu.Stanovništvo se uvećava takarom,a hrana voljom vlastodržaca.

1861.- Otomansko carstvo primorano je da prihvati ujedinjenje Vlaške i Moldavije u državu pod nazivom Rumunija.

Još jedan dokaz da je Turska puhnula u fenjer.Hoće ono ženiti više od jedne žene,plus robinje.

1872.- – Umro je francuski pisac Teofil Gotje (Théophile Gautier), majstor riječi i oblika, preteča parnasovaca, koji je kultivisao “umjetnost radi umjetnosti”. Djela: pjesme “Emalji i kameje”, proza “Gospođica de Mopen”, “Roman jedne mumije”, “Kapetan Frakas”, kritike “Istorija dramske umjetnosti u proteklih 25 godina”, “Istorija romantizma”.

To vam dođe ko umjetnost bez potrošača umjetnosti.Time se hoće reći da pisci pišu radi sebe i svojih shvatanja umjetnosti.

1888.- U trenucima depresije holandski slikar Vinsent van Gog odsjekao je svoje lijevo uvo.

Nije samo depresija kumovala,već i droga.Ne brinite se nije ostao gluh,samo  je morao pobuliti uho.

1918.- Rođen je njemački državnik Helmut Šmit, jedan od lidera Socijaldemokratske partije, koji je poslije povlačenja Vilija Branta od 1974. do 1982. bio kancelar Zapadne Njemačke. Prethodno je u Brantovoj vladi od 1969. do 1972. bio ministar odbrane, a do 1974. ministar privrede i finansija.

On nije bio licemjer ka Brant i nije išao klečati.On je jasno stavljao do znanja da se ne stidi njemačke i svoje  prošlosti,koja je blago rečeno sumnjiva..

1920.- Francuska i Velika Britanija odobrile su konvenciju kojom su određene granice Sirije i Palestine.

Nije objavljeno da je unutar tih granica dobar dio predviđen za budučku fašističku izraelsku državu.Ujedno su potpisima,garantovali osnivanje  cionije.

1921.- Rođen je Adil-beg Zulfikarpašić, bosanskohercegovački političar i privrednik. Studirao u Grazu, Beču i Fribourgu. Diplomirao političke nauke i pravo. Od 1941. godine je učesnik u antifašističkom pokretu. Završio rat kao potpukovnik. Bio je zamjenik ministra trgovine u prvoj poslijeratnoj Vladi Narodne Republike BiH. Godine 1946., emigrira iz Bosne i Hercegovine. Postaje predsjednik Bošnjačkog Liberalnog saveza. Vraća se u Bosnu i Hercegovinu u martu 1990. godine i zajedno s Alijom Izetbegovićem formira Stranku demokratske akcije (SDA), čiji je potpredsjednik. Razilazi se sa SDA (u septembru 1990.) i osniva Muslimansku bošnjačku organizaciju (MBO).

1925.- Rođen je francuski političar Pjer Ežen Beregovua, šef francuske vlade od aprila 1992. do marta 1993, kad je podnio ostavku poslije izbornog poraza socijalista na parlamentarnim izborima. Nekoliko sedmica kasnije se ubio, našavši se pod snažnim medijskim pritiskom zato što je navodno svojevremeno dobio povoljan stambeni kredit.

Nikad nismo čuli za bjedniji i jadniji razlog za samoubistvo.Po tom rezonu skoro sva BH vlastela bi trebala vieš puta izvršiti samoubistvo.Oni više puta dobijaju stanove i to bez kredita.Pljačkom.

1933.- Rođen japanski car Akihito, koji je na presto stupio 1990, posle smrti oca, cara Hirohita.

1935.- Rođen je Sead Fetahagić, bosanskohercegovački pisac kratke priče, romanopisac, novinar, dramski pisac, pozorišni kritičar i publicist. Njegova prva knjiga pripovjedaka ”Četvrtak poslije petka”, izdana 1960 godine, unijela je u bosanskohercegovačku literaturu moderan izraz. Slijedi zbirka priča ”Go čovjek na krečnjaku” (1970) i eksperimentalni roman ”Drugo kraljevstvo smrti” (1990). Pisao je za radio, film i televiziju, a na pozorišnim scenama izvedene su mu komedije ”Kolo oko kaktusa”, ”Znam za jadac”, ”Velika rasprodaja” i ”Kako je počelo”. Bio je dugogodišnji pozorišni kritičar lista ”Oslobođenje”. U ratnom vremenu, koje je proveo u okruženom Sarajevu, istakao se svojim satričnim kolumnama u ”Oslobodenju” i sarajevskom ”Svijetu”.

1943.- Vrhovna komanda savezničkih snaga za Sredozemlje i Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije postigli su u Drugom svjetskom ratu sporazum o prihvatanju jugoslovenskih izbjeglica. Dogovoreno je njihovo prebacivanje u sjevernu Afriku i stvaranje izbjegličkih kampova.

1947.- Fizičari Badeen, Brattain i Shockley izumili tranzistor.

1948.- Bivši japanski premijer Hideki Tojo i šest visoko rangiranih državnih funkcionera pogubljeni su u Tokiju zbog zločina protiv čovječnosti koje su počinili u Drugom svjetskom ratu.

To je builo vrlo časno.Tako bi i danas trebali raditi svi sudovi svijeta.

1953.- Strijeljan je bivši šef zloglasne sovjetske političke policije NKVD i potpredsjednik sovjetske vlade Lavrentije Pavlovič Berija, koji je uhapšen sredinom 1953, poslije smrti diktatora Josifa Staljina, pod optužbom da je kovao zavjeru da preuzme vlast u SSSR-u. U “velikim čistkama” organizovao je fizičke likvidacije boljševičkih prvaka i od 1938. rukovodio je aparatom na čelu sistema koncentracionih logora u koje su bili zatočeni milioni ljudi. Upamćen je po patološkim sklonostima, uključujući seksualno iskorišćavanje djevojaka i mladih žena, koje je “lovio” krstareći automobilom po Moskvi. Potom bi silovane žene likvidirao.

On je imao toliku intuiciju ili vidovitost da je išao barem sat ispred Staljinovih misli.U Staljinovom poremeženom mozgu se javlja misao ko je slijedeći na redu,Berija je  već završio taj posao.

1963.- u požaru na grčkom putničkom brodu “Lakonija” poginulo 128 osoba, 908 ih spaseno.

1963.-Ciklon na Cejlonu prouzrokovao smrt najmanje 2.000 ljudi.

1966.- Održana je svjetska premijera Sergio Leoneovog filma Il Buono, Il Brutto, Il Cattivo (Dobar, loš, zao).

Počele sezone špagete vesterna koje su rodile Klint Istvuda.

1972.- Umro je ruski konstruktor aviona Andrej Nikolajevič Tupoljev, koji je rukovodio izradom više od sto tipova aviona, uključujući bombardere i džinovski ANT-20. Poslije Drugog svjetskog rata konstruisao je putničke avione, među kojima i “TU-144”, prvi supersonični avion u svijetu.

Postoje iznimke potvrđuju pravilo.Raklo bi se da Andrej Nikolajević nije bio toliko tup kako mu prezime pokazuje.Ipak nepoznavanje životnih činjenica nam nameće rezervu prema izrećenom stavu.

1989.- SAD su ojačale okupacione snage u Panami sa još 2.000 vojnika, tako da je u gušenju neočekivano jakog otpora pristalica nekadašnjeg štićenika Vašingtona, panamskog premijera generala Manuela Antonija Norijege, učestvovalo 26.000 vojnika. Kasnije je otkriveno da su oni počinili mnoge zločine nad panamskim civilima. SAD, zahvaljujući dominantnoj poziciji u svijetu, ni na koji način nisu pretrpjele posljedice zbog zlodjela u panamskoj operaciji.   Neprijatne činjenice privukle ozbiljniju pažnju medija.

Dva su razloga:

-SAD su glavni globalni porobljivači,

-svi mediji su u rukama američkih cionista.

1990.- Slovenija se na plebiscitu izjašnjava za izdvajanje iz SFRJ.

Sretno imk bilo.Mi se uplašili da bi balkanski zakaj,mrgudi mogli ostati u povlaštenom braku sa ostalim balkancima.

1994.- Vlada Republike Bosne i Hercegovine i čelnici Republike Srpske potpisuju, uz posredovanje američkog diplomate Jimmya Cartera, četveromjesečni mirovni sporazum, koji treba stupiti na snagu 1. januara 1995.

Ha.Ha. i Ha.Normalno plan nije saživio.Četnici i EU nisu izvršili plan.Trebalo im  je još jedno masovno klanje.

1995.- U indijskom gradu Dabali, severno od Nju Delhija, u požaru koji je izbio u svečanoj sali, za vreme školske zabave, život izgubilo 538 osoba, među kojima najveći broj dece između pet i 14 godina.

1996.- Tadžikistanski predsjednik Emomali Rakhmonov i vođa opozicije Sayed Abdullo Nuri potpisali su sporazum o prekidu vatre kako bi okončali četverogodišnji građanski rat.

Ljuidi se fino dogovorili o pljačkaškim interesnih sferama,zbog kojih je sukob i izbio.

1997.- Umro je japanski glumac Toširo Mifune, koji je svjetsku slavu stekao tumačenjem uloga samuraja, posebno u filmovima režisera Akire Kurosave. Filmovi: “Rašomon”, “Sedam samuraja”, “Legenda o Musašiju”, “Ponori ljubavi”, “Krvavi prijesto”, “Skrivena tvrđava”, “Jodžimbo”, “Pobuna”, “Admiral Jamamoto”, “Pakao na Pacifiku”, “Crveno sunce”, “Bitka za Midvej”, “Šogun”.

Minljenik Akira Kurosave(Rašomon,Sedam samuraja,Musaši,Jamamoto…)

1998.- Vrhovni sud Belgije presudio da je bivši generalni sekretar NATO pakta Vili Klas kriv za “pasivnu korupciju” u skandalu “Agusta – Daso”, odnosno podmićivanju prilikom ugovaranja vojnih isporuka.

Ako je gen.sek. primao mito,šta mislite kolika je korumpiranost u NATO i adekvatno tome

Usatlim skračenicama:EU,UN…

2000.- Na prvim parlamentarnim izborima u Srbiji, nakon odlaska sa vlasti Slobodana Miloševića početkom oktobra, ubjedljivu pobjedu odnijela je Demokratska opozicija Srbije (DOS).To je bio mali predah za zločinačke partije i SANU.Uplašili se haga.kad je opasnost minula vratili ser na vlast sa istom zločinačkom  retorikom i politikom.

2001.- Nigerijski državni tužilac, Bola Ige, ubijen je u svojoj kući u mjestu Ibadan u jugozapadnoj Nigeriji.

2001.- Haški tribunal je potvrdio i treću optužnicu protiv bivšeg jugoslovenskog predsjednika Slobodana Miloševića, koja ga tereti za genocid, teška kršenja ženevskih konvencija i zločine protiv čovječnosti počinjene u BiH.

Zlikovački jado se ubio i potvrdio uzanse da su svi  zlikovci kukavice biti.Ima drugi izraz,ali to je za mahalskog druženja.

2003.- Savjet bezbjednosti UN-a uveo je sankcije Iranu na trgovinu osjetljivim nuklearnim materijalima i balističkim raketama.

Kasnije će ga ukiniti.Neko je primio mito.

2005.- Posljednji preživjeli član takozvane četvoročlane bande Jao Venjuan preminuo je u Kini. On je proveo 20 godina u zatvoru zbog političkog nasilja tokom kineske Kulturne revolucije (1966.-1976.).

2007.- Uzbekistanski autokratski vladar, Islam Karimov, ponovo je izabran za predsjednika, na izborima koje oporbeni aktivisti nazivaju “nezakonitim” i da su bili “farsa”.

Rođen je novi otac nacije.Uzbekistancima se ne piše dobro.

2008.- Irački parlament usvaja mjere kojima se otvara put trupama iz Velike Britanije, Australije i ostalih zemalja da ostanu u Iraku nakon što istekne mandat UN-a.

2010.- Bivši argentinski diktator Horhe Videla osuđen je na doživotni zatvor zbog zločina tokom vladavine vojne hunte u Argentini. Za zločine tokom vojnog režima od 1976. do 1983. osuđena su i 44 bivša vojna ili policijska zvaničnika.

 

Petnaest dana proljeća – Dio VI

 

Dan peti

 

Sutradan  nismo bili zajedno.Strašna teta nas je sinoć vidjela.Nije te puštala izvidokruga.Iako bajke su govorile o tome,tek tada sam shvatio zlo i tamu koje neke spodobe  nose.O zlu učinjenom meni nisam razmišljao kao o zlu.To je bilo nešto što se dogodilo.I idemo dalje.Malo više  leda u duši ništa strašno.

Kada se led dogodi drugima pogotovu djeci i ženama mene boli više nego moj led.On samo zvecka.Pomekad osvježava.

Tih dana su se neke riječi javljale ,a nekih dana poslije uobličile u misao.

Dobro i zlo poput sportaša , različitih atletskih disciplina : Brzih sprintera i sporih  trkača na duge staze ili maratonca.

Zlo je sprinter na kratke staze:jako, brzo,eksplozivno,ulickano i utegnuto,uvijek simpatično i zavodljivo.Pobjeđuje na kratke staze i razara.Pomisao na zlo upućuje na njegov izvor.

Da li si čula za Bessie Smith.Iskrvarila je na smrt 1937. god u 43 godini života.Nisu je prihvatiti u bjelačku bolnicu da zaustave krvarenje nakon saobraćajne nesreće.To je još uvijek normalno u SAD, zaštitniku svjetske demokratije.

Inače čitav svoj život,Bessie ,kraljica bluza je u ime svoga i svih porobljenih i potlačenih naroda svijeta krvarila u svojim pjesmama.

Dobrota je poput maratonca:sporo, dosljedno,uravnoteženo,spokojno,uglavnom dosadno i sistematično.Pobjeđuje na duge staze i smiruje.

Dobrota je utkana u biće svakog časnog čovjeka.

Ko se sjeća ili ima vremena za priču o Malom Princu St.Egziperija.I njega su te davne hiljadu devestotina šezdeset osme godine nestali.Krio se.Od te godine većinase ljudi plaši ili strahuije za budućnosti.Ja ne,mene brine nepoznata prošlost:

-Šta ako me se ne sjećaš?

-Šta ako me se sjećaš, a zaboravljaš uspomene?

-Šta ako ni snova nemaš?

-Šta ako si ravnodušna?

-Šta ako sam ti srce slomio?

-Šta ako…/dalje ne smijem da mislim/

Ta ako se kotrljaju,dupliraju.Prekidam sa ako,to je bar meni lako.Kad krene to malo – sitno – ako ,ono ne zna da se zaustavi.Kotrlja se kao lavina brzinom neupitnom, mnoge sumnje,strepnje,nesreće,bol i krik doziva.Rijetko nešto lijepo od ako ispliva.

Mnogo puta sam htio bih nešto da ti kažem, neku utješnu riječ prenesem ali nisam  znao ni  kako ni gdi!Kako telepat nisam,ostajali su mi samo sni nadajući se ,da još uvijek krik  onih naših zloslutnih galebova ponekad sniš i da me oni do tebe mogu dovesti.

„Ništa se ne boj mila moja,ništa loše ti se dogoditi neće.Ja te čuvam ljubavi moja.“

Ti si uvijek bila tako čvrsta,tako hrabra,činilo mi se da se nisi ničeg bojala.

Ponekad si se tako grčevito uz mene privijala.

Djeca se ne boje ničega, strah dolazi kasnije.Tome služe tate i mame,i one tamo neke tete i čike.Dežurni šljam zlih neljudi prije ili kasnije upotpunjuje kolekciju sijača straha.

„Obećanja su šuplja priče.“ kako  bi ti govorila.

„Obećanja su potpora snovima.“ kako bi ja šupljao.

Nisam te uspio zaštiti dijete moje,obećanje nisam ispunio.Život onaj drugi,stvarni ti se dogodio.I stigao je prerano.

Pričati o tvom životu mi teško pada,boli. Ne mogu to učiniti odjednom,na jednom mjesti.Moram sebe radi polako crtice dati,kap po kap,dozu po dozu  kao čovjek na infuziji od  koje srce ne smije da mu  stane.

Nisam ti stigao reći da uvijek budeš svoja kao što si tog ljeta bila.Sada je kasno ali nadam se i vjerujem da si bila.

Nekad kasnije sam saznao da si  šest godina gledano od  ljeta naših proljeća otišla na zapad.

Ja nisam nikad htio da prihvatim da je ljubav samo posao sa punim radnim vremenomsve dok mu ne istekne ugovoreni rok.

Prava jubav je ,jedina  moja ,laka kao tračak sunca ,kao smješak mjeseca iili dašak povjetarca.Traje non-stop dvadeset četiri sata na dan i nema rok trajanja.Vječna je,pitaj moju ljubav ,ljubavi moja.

Samo si me jednom,neodređenim klimanjem u zabludu dovela.Nesigurnim klimanjem štosugerira zaobilazak istine.

Ako se sjećaš ,tog ljeta prvog od petanaest dana proljeća, sreli smo se tik kod tvog ulaza dva na plaži onog gradića na jugu nam mile i ubijene ,majke domovine.Kažem tik do ulaza dva u smjeru  mog ulaza jedan.

Sreli smo se,a istina je da smo se sudarili,bubnuli jedno u drugu.Nije bitno kako,zašto, ni tko je saučesnik u gurki toj.Usud je to, neki anđeo tvoj ili moj,vjerovatno oba htjela su i učinili da se sretnemo,da se pogledamo, pogled zaledimo,i  kažemo:

Pogledali smo se.Sve se usporilo.Sunce se udaljilo,šum mora je utihnuo.Galebovi su nestali povukli ljude sa sobom.Na ovom svijetu smo bili samo mi i prozračno nebo.

“Pardon mili.“

„Pardon mila.“

Skoro istovremeno,djetinje bezazleno,riječi nježne su jednostavno,tek tako izletile same od sebe. Prirodne, blage,sočne i naše. Odredile nas.

Nije bilo ni izvinjenja,ni crvenila ,ni zbunjenosti,kao da su to naša imena bila.

Vrijeme se tog ljeta više nije vratilo u normalu.

Bila si u crvenom bikiniju od poliestera koji je tih godina  bio u modi.Dražala si petogodišnje dijete za ruku.Kroz tvoju kosu su se probijali zraci zalazećeg sunca, tvoreći  plamene bljeskove koji uokviriju anđeosko lice na kojima su iskrile oči duboke i tamne kao ono naše nadolazeće večernje more.

Ti i brat ste u ruci držali led koji sladi. Ozbiljno ,kao i sva djeca,ste lizali vanilin sladoled iz slastičarnice preko puta.

I nije bilo kao u filmu da kugla slastice ispadne.Ne.Niko se nije pokliznu ni pao.Nije to bila uvodna scena za komediju.To je bio krajolik za  sanjanje snova.Jer,avgust je mjesec radosti ljepote mora,ali i rastanaka.

Dinje su zrele,sladunjavi miris nalik mošusnom opija sunčane dane.Plavetnilo nebesko obojeno je ljubavlju.Snove snivaju oni koji vole ljubavi radi.

Ja sam uvijek bio diskretan,nisam volio buljiti,iako sam ovaj put imao u šta.Više sam volio gledati u oči, upoznavanje krajolika i obrisa je dolazilo samo po sebi.Sasvim nenametljivo i kao fol logično.

Valjda začuđena što te ne odmjeravam,izravno bez uvoda,kasnije ću upoznati tu tvoju odliku,pitaš:

„Šta misliš koliko godina imam.“

Ja kao iz topa,samouvjereno,ubjedljivo,više želeći nego misleći:

“Šesnaest .U,pravu sam zar,ne?

Želim da budem u pravu i ti to sigurno znaš,jer me čitaš i vidiš mojih sedamnaest i po godina,kao mnoge  druge stvari stvari koje si unaprijed vidjela i znala.Samo što nisi bila vidjelica. Moguće da si to kasnije mogla usavršiti.Imala si snažnu intuiciju.

Zatečena si,ja to tada ne znam.Okrećeš glavu gledaš prema bratu,pa opet prema meni mislim još jedan okret i to je odgovor :ne, ni slučajno.U pola tog okreta presijeca te mali brat,anđeo nas opet spašava,reče tvoje ime, zaustavi tvoj pokret glave i pita:

“Mogu li sad mami ići?“

Gledajući u mene ti klimnu brzo i potvrdno dva tri puta i reče,kratko:

“Da.“

Brat otrči,ja pomislih da tvoje klimanje i to „da“ upućuješ meni,  a ne djetetu koje mami trči. Istinu o tom klimanju ćeš mi dati na kraju one noći,  kad sve je vrilo.

Poslije sam saznao da njegova mama i nije tvoja,da vam je samo otac zajednički.

Spoticanje,sudar,pogled ,naizgled nonsensi mili moj – mila moja i vanilin sladoled,žurba brata roditeljima,  klimanje i neko nejasno „da“ su bili samo jasni znaci kosmičke zamke.Koliko sitnih smicalica da bi se zapisani usud obistinio.

Onako usputno zapažanje; ti i Mali Princ ste me učila dobroti. Milostivi i vi.I još neke kojih se često sjetim.

Nadam se da si uspjela naučiti i nekog drugog  jer bila si tako dobar, ne učitelj , vać profesor dobrote.I molim se da se nisi zagubila u stranom svijetu.

Odjednom mi sinu tužna misao.

Da li se ja to opraštam od tebe jedina moja.Sada,kad mi najviše trebaš,sada kad osjećam da me najviše voliš.

Ne želim se opraštati od tebe kada me najviše trebaš,kada te najviše volim.

Zapravo  nije važno.Znam da ću te voljeti do groba barem  i malo poslije.Čitavu vječnost.Ali ti to zasifurno ne mogu reći,jer na grob će mi zasaditi cvijeće.Ne bilo koje.Već djevičanske ljubičice nježne i samo jednu opojnu ružu crvenu da me tamo negdje daleko ili blizu,svejedno je,da me one podsjećaju na tebe mila moja.

Ako se i opraštam od tebe ja sa sobom nosim preznik ljubavi proveden sa tobom,ne opraštam se od tvoje  blagorodne duše   i srca ranjenog.

Uostalom ,zašto se uopšte opraštati od tebe jedina moja,kad obećah ti da voljeću te do groba i malo poslije.Mada ti sada zasigurno ne mogu reći,jer tvoje ćutanje me ljuti,A kada se ljutim ja se jogunim.Kada se jogunim ponašam se kao malo dijete.

Svako malo dijete nevino je poput Malog Princa i drži do obećanja svoga,datog tebi i Bogu Jedinom mila moja.

Uvijek te vidim u polju ljubičica, nagu i čednu,kako bereš moju ljubav.I zato mi nemoj reći ne sanjaj dječače mili.

I nemoj mi reći ne gledaj sunce ,leptire i sliku crno bijelu,kada si imala lebdećih petnaest godina,a nesreća te nije još pritisla.

 

 

Da , imala si samo petnaest godina,

Proljeće, milo moje

ili kjoji dan više,

kad brdima si leprašala  put leptira šarenih

letjela godinama začarana

kroz aleju

preko polja

preko rijeke

preko mora

mene tražila

i nisi me nalazila.

Nisi gubila nadu

pa se u snove vraćala

nestašno lihjepa

mirišljavo razigrana

da bi uvijek u srce moje sletjela

i svu tugu daljine i samoće

traganja i rastanka

moje i tvoje

jednbim osmijehom izvrisala.

Molio sam te da me nađeš

da mi dođeš

ti koja svijetom lutaš

ti od koje cvijeće mirise krade

ti koja samo za moju ljubav živiš

ti  koja sa suncem  sjaj dijeliš

ti koja meni ljubav daruješ

ti koja mi dušu miluješ

ti iz  koje izranja ljepota duge

ti koja si izvor radisti

ti koja nevinost djeteta nosiš

ti koja preko brda i trnja hodiš

ti koja plavetnilo neba oslikavaš

ti koja dubinom mora zračiš

ti koja zvijezde u očima nosiš

dođi mila moja da ti snove poklonim

dođi jedina moja da zajedno pjesme pojemo

dođi  ljubavi moja uhvati me rukom toplom

dođi  živote moj zagrli me čvrsto jako

dođi meni  ljubavi svojoj ljubavi   jedina.

dođi  i ne boj se više mila

ljubav se nije zagubila.

 

Dogodilo se na današnji dan 22 . Decembar / Prosinac

Danas je 22.12.2015.Starter u Kejp Kenediju je juče uključen.Počelo je odbrojavanje.

10.  9…

60.- U Rimu su cara Aula Vitelija ubile pristalice Tita Flavija Vespazijana, koji se  proglasio carem.

640.- Saraceni su zauzeli Aleksandriju, dvije godine pošto su otpočeli invaziju na Egipat.

1639.- Rođen je francuski pisac Žan Rasin, istaknuti predstavnik klasicizma, koji je do savršenstva doveo francusku tragediju, uprostio radnju i insistirao na psihološkoj analizi ljudskih, naročito ljubavnih strasti. Pisao je veoma melodičnim stihovima. Djela: tragedije “Andromaha”, “Fedra”, “Britanikus”, “Berenisa”, “Mitridat”, “Atalija”, komedija “Parničari”.

1642.- Rođen je engleski matematičar, fizičar i astronom, Isak Njutn, osnivač moderne fizike. Njegova teorija gravitacije (1666,) smatra se jednim od najvećih dostignuća ljudskog uma. Značajna su i njegova otkrića na području matematike, optike,mehanike i astronomije. Epohalnim djelom smatra se njegov rad pod naslovom “Matematički principi filozofije prirode” (1687.).

1666.- Umro je italijanski slikar Gverčino, pripadnik bolonjske slikarske škole, vodeći barokni majstor. Najviše je oslikavao crkve i palate i posebno je poznat po kompoziciji “Aurora” u rimskoj palati Kasino Ludovizi, koja je jedan od najljepših primjera iluzionističkog slikarstva.

1741.- Švedski fizičar Anders Celzijus objavio je pronalazak skale od sto stepeni za mjerenje temperature.

Zanimljivo,naši toplomjeri rade na celzijuse.

1745.- U Drezdenu je potpisan mirovni ugovor kojim je okončan Šleski rat između Austrije i Prusije.

1790.- Ruske trupe pod komandom Aleksandra Suvorova razbile su Turke i zauzele grad Ismail, važnu luku u delti Dunava.

1858.- Rođen je italijanski kompozitor Đakomo Pučini, čije se opere odlikuju tipično italijanskim karakteristikama: jakim emocijama, patetičnošću i sentimentalnošću. Djela: opere “Boemi”, “Toska”, “Madam Baterflaj”, “Manon Lesko”, “Djevojka sa Zapada”, “Đani Skiki”, “Turandot” (nedovršena).

1880.- Umrla je engleska spisateljica Džordž Eliot, koja je realistički opisivala englesku provinciju. Pri tome je otkrivala duboku osjećajnost, pomiješanu s humorom, i uvjerenje da na ljude blagotvorno djeluju iskušenja i patnje. Djela: romani “Vodenica na Flosi”, “Adam Bid”, “Sajlas Marner”, “Romola”.

Englezi uvijek naopaki bili.Voze desnom stranom,ubijaju princeze,lordovi imaju muške klubove,kraljica je pušila dok je bila mlađa.

Za Eliotovu se šalimo.Zvala se Meri En Evans,ali je smatrala da je, u šovinističkom engleskom društvu  ,bolje djelovati po muškim pseudonimom.

1894.- Francuski artiljerijski kapetan Alfred Drajfus je, na osnovu montirane optužbe da je Njemačkoj prodavao vojne tajne, osuđen na doživotnu robiju. Poslat u jedan od najzloglasnijih zatvora na svijetu – na Đavolskim ostrvima u Francuskoj Gijani.Tamo je guluio i Leptir, U njegovu odbranu ustao je najslavniji pisac tog vremena – Emil Zola – koji je pod naslovom “Optužujem” u otvorenom pismu predsjedniku Republike hrabro i odlučno obrazložio sve činjenice i vatrenim riječima izrazio uvjerenje u Drajfusovu nevinost. Rehabilitovan je tek 1906., vraćen u vojsku i unaprijeđen u čin majora1905.-

1905.-U Moskvi je izbila pobuna radnika, koja je brzo ugušena u krvi.Normalno da su radnici izvisili.Hoće oni bez seljaka na cara. Lenjin je to skonto,pozvo seljake i dobio.

1917.- U Brest-Litovsku u Prvom svjetskom ratu počeli su mirovni pregovori Njemačke i nove ruske vlade, uspostavljene Oktobarskom revolucijom.

1938.- Umro je češki pisac Karel Čapek, poznat po utopističkim romanima “Fabrika apsolutnog” i “Krakatit” u kojima je predočio apsurdnost tehničke civilizacije. U djelu “Razgovori s T.G. Masarikom” iznio je filozofske i političke poglede čuvenog češkog političara i filozofa.

1940.- U saobraćajnoj nesreći je poginuo američki pisac Natanijel Vest, slikar užasa ljudske sudbine. Njegovo šokantno, groteskno, gorko i satirično-komično djelo nastalo je u bolnoj konfrontaciji s najbesmislenijim i najapsurdnijim vidovima američkog društva. Djela: romani “Gospođica usamljena srca”, “Dobar milion”, “Dan skakavca”.

1941.- Prva proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije imala je svoj prvi okršaj s italijanskim snagama. Od 1948. se taj datum slavio kao Dan Jugoslovenske narodne armije.

A jajo juče bila formirana,normalno prije 74 godine.Taj   dan se  do 1948.godine slavio kao Dan armije.

1942.- Američki bombarderi napali su glavni grad Burme Rangun, koji su u Drugom svjetskom ratu okupirali Japanci.

1942.-Nijemci su u Beogradu strijeljali srpskog kompozitora,dirigenta i muzikologa Vojislava Vučkovića. Bio je profesor muzičke škole “Stanković” i dirigent Beogradske filharmonije, saradnik mnogih listova i časopisa, jedan od pokretača i glavnih urednika Nedeljnih informativnih novina (“Herojski oratorijum”, “Ozareni put”, “Burevesnik”).

1944.- Umro je američki filmski glumac Hari Lengdon, glumac dječjeg lica, jedan od najupečatljivijih likova američke burleske u doba nijemog filma. Najčešće je tumačio sramežljive sanjalice, bojeći svoje likove gorkom i destruktivnom poetičnošću. Filmovi: “Siledžija”, “Dugačke pantalone”, “Troje su već gomila”.

1956.- Posljednji britanski i francuski vojnici, koji su kao agresori učestvovali u Sueckom ratu, napustili su egipatski lučki grad Port Said.Time su spasio0li cionističku fašističku tvorevinu i proširili joj teritorij.

1968.- Sjeverna Koreja oslobodila je 82 člana posade američkog špijunskog broda “Pueblo”, 11 mjeseci pošto je sjevernokorejska mornarica zarobila brod, uhvativši ga u nedozvoljenoj misiji.

1969.- Umro je američki filmski režiser austrijskog porijekla Džozef fon Šternberg, vizuelni perfekcionista, majstor osvjetljenja i kontrasta. Podjednako je upečatljiv u epskim scenama i u krupnim planovima izrazite plastičnosti i senzibiliteta, što je umnogome rezultat sjajne saradnje s glumicom Marlen Ditrih. Filmovi: “Podzemlje”, “Plavi anđeo”, “Maroko”, “Jedna američka tragedija”, “Šangaj ekspres”, “Plava venera”, “Crvena kraljica”, “Đavo je žena”, “Šangajsko podzemlje”, “Makao”.

1975.- Posle opsade sedišta OPEK u Beču palestinski teroristi s taocima odleteli avionom koji im je ustupila austrijska vlada u pravcu Bliskog Istoka.

1978.- Prijevili nam da se te godino  rodio neki bh reper.Pošto ne volimo šuplji rep,odnosno rep koji nije  afro američki ,to ćemo ime preskočiti.

1979.- Umro je američki filmski producent Deril Frensis – Zanuk, koji je 1933. osnovao filmsku kompaniju “Tventi senčeri foks”. Bio je producent niza značajnih filmova: “Plodovi gnjeva”, “Sve o Evi”, “Viva Zapata!”, “Najduži dan”, “Korijeni neba”, “Mladi gospodin Linkoln”.

1980.- Počeo je rat između Iraka i Irana.

1988.- Južna Afrika je potpisala sporazum sa UN, kojim je dala nezavisnost Namibiji, posljednjoj koloniji u Africi, bivšoj njemačkoj koloniji.Od Prvog svjetskog rata pod upravom bkelačkih rasista Južne Afrike

1989.- Svrgnut je rumunski komunistički diktator Nikolaj Čaušesku, nakon 24 godine koje je proveo na vlasti.

1989.- Otvorena su Brandenburški  kapidžik nakon rušenja Berlinskog zida

1989.- Umro je irski pisac Semjuel Beket (Samuel Beckett), dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1969, koji je 1953. dramom “Čekajući Godoa”, najznačajnijim dramskim tekstom epohe, otvorio eru “drame apsurda”. U njegovim djelima dominira raspad građanskog društva, dehumanizujuća slika čovjeka i beznadežna situacija neobičnih bića na kraju svijeta i vremena, što simboliše apsurdnost ljudske egzistencije. Živio u Francuskoj i pisao na francuskom jeziku, smatrajući da se tek na stranom jeziku može pisati bez stila, što je bio njegov ideal. Ostala djela: roman “Marfi”, trilogija “Moloa”, “Malone umire”, “Neimenljivi”, drame “Kraj igre”, “Posljednja traka”, “Igre bez riječi”, “Srećni dani”, “Igra”, “Ne ja”.

Mi čitali knjigu,išli u pozorište ali nismo dočekali ni vidjeli Godoa.Kontali smo i mi pisati na stranom jeziku,kako bi pisali bez stila.Ali pošto nam to dobro ide i namaternjem , Bosanskom jeziku nismo se trudili da učimo strane jezike

1990.- Lech Walesa položio je zakletvu kao prvi predsjednik demokratske Poljske.

1990.- Sabor Hrvatske usvojio novi, tzv. Božićni Ustav, kojim je Republika Hrvatska proglašena za nacionalnu državu hrvatskog naroda, a srpska manjina je izbrisana iz Ustava.

Tako je svojevremeno  i Hitler  uradio.Čekamo kad će Hrvatska uvesti zeleni polumjesec i četiri s ,kako bi jasno odredila nehrvate.Logore imaju .Ne treba ih renovirati,sasvim dobro se održavaju.

1993.- Umro je pisac i likovni kritičar jevrejskog porijekla Oto Bihalji – Merin, koji je s bratom Pavlom 1928. osnovao izdavačku kuću “Nolit” i uređivao književno-politički časopis “Nova literatura”. Zbog procesa Otokaru Keršovaniju bio je prinuđen da emigrira i u Njemačkoj je uređivao časopis proleterskih pisaca “Linkskurve”. Kao aktivni antifašista 1933. je u Parizu osnovao Institut za borbu protiv fašizma, a 1936. je otišao u Španiju, gdje se na strani republikanaca borio protiv fašističkih snaga Fransiska Franka. Likovnim i književnim studijama znatno je doprinio tumačenju i shvatanju savremenog stvaralaštva. Djela: roman “Doviđenja u oktobru”, eseji i umjetnička kritika “Osvajanje neba”, “Misli i boje”, “Susreti sa mojim vremenom”, “Jugoslovenska skulptura XX vijeka”, “Graditelji moderne misli”, “Naivna slika svijeta”, “Prodori moderne umjetnosti”, “Kraj umjetnosti u doba nauke?”, “Maske svijeta”, “Revizija umjetnosti”, “Modern German art”, “Goja i mi”, “Kapričosi”, “Užasi rata”, “Anri Ruso, život i djelo” , monografije “Krsto Hegedušić”, “Gabrijel Stupica”, “Bogosav Živković”, “Vangel Naumovski”, djelo o Španskom građanskom ratu “Španija između smrti i rađanja”.

Mi uvijek nešto skeptični.prošo tolike bune i bunice,oko njega drufari hapšeni,ubijani,a on živ i zdrav iznenada umro u cvijetu mladosti,u 89.godini.

1993.- Južnoafrički parlament sastavljen od belaca okončao eru aparthejda, izglasavši većinom od 237 prema 45 Prelazni ustav zemlje, što je omogućilo održavanje prvih sverasnih izbora u Južnoj Africi.

1993.- Alina Fernandes Revuelta, ćerka kubanskog predsednika Fidela Kastra, napustila Kubu i dobila politički azil u SAD.

1994.- Italijanski premijer Silvio Berluskoni, zbog optužbi za korupciju, podneo ostavku 7 meseci pošto je došao na čelo koalicione konzervativne vlade, 53. od II svetskog rata.

1996.- Gerilci peruanskog levičarskog pokreta “Tupak Amaru” “božićnjim gestom”, kako su ga nazvali, oslobodili 225 talaca u japanskoj ambasadi u Limi, a zadržali još 140.2000.- Svetska zdravstvena organizacija upozorila na mogućnost širenja bolesti “ludih krava” izvan Evrope. Bolest, koja se smatra verovatnim uzrokom nove varijante smrtonosne Krajcfeld-Jakobove bolesti mozga kod ljudi, otkrivena 1986. u Velikoj Britaniji.

2009.- Srbija je formalno podnijela zahtjev za članstvo u EU.

Ne znamo što se mučila,Zali Mara Gatara papira i prorokuje da će i bez molbe uskoro biti primljeni u EU za genocidne  zasluge u nestajanju dobrog dijela jednog naroda.

 

Petnaest dana proljeća / Peti dio

,

Dan četvrti

Bili smo u moru, sami ,daleko od obale,a tako svježi.

Tog dana sam te prvi put poljubio.

Blago,nježno,skoro ovlaš.

Nisi se bunila.

Oči si zatvorila ,da bi taj srećni tren u dušu utkala.

Bio  je to tvoj prvi poljubac.

Kasnije si mi to pismu priznala.

To sam odmah osjetio,kao i to da si za ljubav,za poljubce rođena.

Nadam se da ti je još u sjećanju.

I onaj drugi malo duži.Još nježniji i sneniji.

Nisi se plašila.U srce si ga unosila.

 

Tada si oči otvorila.O kakve oči ljubavi moja.

 

Prelijepe ,čiste ,jasne i prozirne nalik mojim. Vrlo čedne i čudne.Smeđe i crne i sa nekim ljubičastim sjajem koji hipnotiše.

Gledali smo se.Neko bi rekao blizanci smo i vrisnuo :incest prave.

Takav je svijet.Nerazuman i brzoplet.

Duboko smo disali vazduh,zaronili i dodirivali.Ne,to si me ti  u vodu gurala.Možda si

se svetila za krađu prvih poljubaca.

Zatim bi izronili,mokru kosu sam ti sa lica sklanjao,ti si se uz mene pribijala,pogled sakrivala.Željela si ih koš više.Sramežljivost  te sputavala.

Nismo ništa govorili.Riječi su bile suvišne.

Naša srca su ubrzano kucala, priljubljena jedno uz drugo.Iako malo toga znamo o duši,vjerujem da suse naše tada stopile.

Kažem naše duše su se stopile,jer sve oko nas je sve bilo blještava svjetlost.U toj svjetlosti, tek otkrivene blagosti ,osjećaji  polako i bolno nadolaze.Kao da izviru iz kutaka podsvjesti gdje je uronjen iskon.

Mi postajemo bića koja prvi put kroče putevima iskrene i vječne ljubavi.Jedno od nas zasigurnojeste. Ono drugo još uvijek šuti. Šutnja je rijetko znak  odobravanja.Najčešće znači bol ili samo sktiva patnju.

Iznad nas galebovi lete.Gledamo u nebo,u sunce,možda i u nešto iznad .

Pod nebom mnogih galebova krik,spuštamo poglede.Sunce ne dozvoljava da se zagledamo.Prijeti suzama.Još uvijek se držimoza ruke, zbunjeni samo,gledamo se i smješkamo.

Tvoj glas je promukao:

“Te ptice pjevaju o ljubavi i proljeću.“

(Mlađahna poetesa ti.)

Moj je nešto dublji:

“Žele da se okrznu o našu sreću.“

(Ko'fol poeta ja.)

Bili smo naivni.Iako ne izgledaju tako,galebovi su samo ružne i zloguke ptice,strvinari.”Urođenici” ne vole njihovo prisustvu.Simbol su prolaznosti i smrti.

Prsnemo u smijeh.Ponovo sve je u redu,nema više zbunjenosti.Život teče dalje,rekla je prošlost Sadašnjost je stala i mudro šutjela. Budućnost je vrebala.Bila je tu iza sliujedećeg vala,iza slijedećeg galebovog krika.

Ovaj put život nije tekao dalje.Pobunio se i stao je.Bio je to jedan od rijetkih izuzetaka kada sadašnost ne traje samo jedan časak.Neko Milostiv i djeci naklonjem se pobrinuo za to.Mi smo se tiho molili i zahvaljivali.

Ćasak se produžio na još čitavih čitavih jedanaest dana.

A možda  je to bilo samo zbog hira nekog anđela, koji želi da to bude zbog igre  te djece,tebe i mene,da djeca  imaju sekundu-dvije više vremena?

Možda je izazvan neki ajštajnovski procjep u vremenu ,kada se vrijeme savija i gubi u nekim nepoznatim lavirintima,ne nalazeći izlaz ni ka prošlosti ni ka budućnosti?

Činilo se da je neko jako moćan sve vremenske portale zaključao.Čuvari vremena, upućeni u Ajnštajnove teorije i smicalice anđela, nisu ostali nimalo ravnodušni.Pokušali su stvari dovesti u red.Kasnije ćemo biti kažnjeni.

Kako je naš anđeo zaštitnik prošao nismo sigurni.Da li su skinuli epolete sa simbolima ljubavi ili su ga poslali na milenijski neplaćeni odmor?To ćemo jednog dana saznati.Sada nismo imali vremena da razmišljamo o tome.

Mnogi misle da je srce centar ljubavi.Tog dana sam otkrio da griješe.Duša je ono mirisno i opasno minsko polje u kojem ljubav obitava,živi i sanja.Ti si rekla da te nešto presjeklu odmah do dušnika i da nisi mogla da dišeš.

Uplašio sam se ali ti si se nasmijala i rekla:

-To prva ljubav tražila otvor da uđe u dušu.Kako ga nije bilo morala se na silu ugurati.I to je ta bol.Kada je duša primila,bilo je lakše jer je duša znala da je sada ljubav sigurna.I zaključana za sva vremena. Izlaza joj više nerma i od mene ne može pobjeći mili moj.Ti ćeš mi jednog dana otići,ali ljubav tvoja ostaće sa mnom.

Moja je zatreperila i bolno kriknula.Bila je starija od mene i nešto mi šaputala,ali ja nisam imao vremebna da je slušam.Počinjeo sam da shvatam ljubav i uzimam njene darove.

Srce je samo manifestuje ono što se u duši zbiva.

A tko će ti reći šta je to duša,to samo Bog zna.U njega je tajna svih stvari.

Kad bih bio siguran  šta je duša ja bih je tebi poklanjao,a tebe svojom zvao. Zato sam i ja tebe u svojoj zaključao.

-Glupko kako je to providno.

-Šta mogu,prirodno sam takav.

Duša se nalazi malo iznad srca,lijevo ka vratnoj žili kucavici.

 

Nekad ,u nekim kasnijim vremenima ,uplašio bih  se kada kada bi osjetio miris koji me podsjeća na tebe. I sledio.Tu pomoći nije bilo.Nazvao sam to “sindrom moga ljetnog proljeća”.

Kada se duša  ispuni ljubavlju pritišće srce, koje otežano kuca i suprotno uvriježenim mišljenjima ne proizvodi dovoljno kiseonika.Srce ubrzano kuca ali kratkim pokretima nedovoljnim da pumpa bude efikasna.Dovod kisenika mozgu pada, jer duša kucavicu pritiska,dotok krvi je usporen i javlja se nesvjestica.

Povremeno srce stvori kontra pritisak na dušu koja je lagana kao perce,ona odskoči , udara u grlo i tada ponestaje daha.Kada se uspostavi balans  između duše i ljubavi stvari se povemeno mogu dovesti pod kontrolu. Balans se uspostavlja izlivom osjećanja,bilo emocijama,bilo strastima;napoželjnije zajedničkim,uravnoteženim sadejstvom emocija i strasti.

Međutim tada se voljni  momenat ponaša  kao smušeni dirigent koji je u svakom slučaju izgubio i palicu i posao.

Dakle,ljudi misle da srce izaziva manifestacije ljubavi:ubrzano disanje,privid nesvjestice, gubitak glasa ili otežan govor,nekontrolisano treperenje ili drhtanje.

Kao što sam pokušao da dokažem sasvim dobro izgleda  teorija da to čini duša ispunjena ljubavlju.I duša i ljubav imaju istovjetnu osobinu: mogu opstati u vakumu.Srce ne može.Zbog toga mislim da samo duše ispunjene ljubavlju mogu da odlete u nebo.

Ponekad se desi greška u sistemu pa i neka duša bez ljubavi odleti u nebo,no ubrzo biva vraćena na zemlju,na popravku.Srce nikad nije imalo i nema šansu da uzleti u nebo. Srce je previše teško za to jer materijalno je.

Ne vjerujem u reinkarnaciju.Vaćanja u život neograničeno puta nema smisla.

Ljudi vjeruju u reinkarnaciju i zbog straha od onostranog životai prevelike želje za ovozemnim životom.uglavnom su to bića koja nisu mogla prepoznati ljubav iuli su previše lakoma na putenost.

Lako je biti zao.Ispaštat grijehe i podnosit zasluženu kaznu je nepodnošljivo.Zbog toga ta težnja za reinarnacijom i glad za godinama.

 

I na kraju krajeva zašto se se vraćati u život i recimo živjeti životom ameba,crva,krava, ili majmuna.

Pa čak i biti papa.To već  i nije neko čudo.Za prvog života  svega toga ima u izobilju.

 

Vjerujem udobrotu,milost i ljubav  to su sve sinonimi koji objašnjavaju datost Božjeg Bića.Bog je ljubav,Bog je dobrota,Bog je milost.Bog je sebi odredio da bude Dobrota,Ljubav i Milost.i pokušava time nadahnuti ljude.Kada je to odredio,tek onda je odlučio da počne stvaranje svojih čudesnih svijetova i putanja.

Vjerujem u život i onaj koji slijedi.Inače bi ovozemni život  i mnogo toga bilo apsurd  i prevara.A to je nemoguće pripisati Nebu.

 

U ovom sam dobro prolazio.Nadam se iskreno,ali i sa određenom dozom straha,i vjerujem,žarko želim da povjerujem , da sam bio od onih dobrih. U  sebi nisam nikad primjetio neko zlo,a primao sam mnogo toga dobroga.I davao.

Ti si me naučila dobroti i davanju,prije će biti razvila ono što mi je od Boga Jedinog poklonjeno.Toliko si mi ljubavi darovala da sam se pravio nesrećan i žalio:

-Mila moje prestani mi darovati ljubav,ugušiću se i šta ćeš ti onda.A može ti i zafaliti ljubavi.

Ti bi se zamislila i ozbiljno mi prorokovala.

-Ne luduj mili,moj.Trebaće ti.I ne znaš koliko boli ima u svijetu i koliko krhkih bića će trebati tvoja pomoć i bar djelić ljubavi koju ti poklanjam.

Volio bih da ne griješim kada tako razmišljam o ljubavi,srcu i dušu.!Ako griješim tada bih izgubio tebe.Poslije pet decenija  snova ,čekanja i ljubavi to bi bilo porazno,

Dobre čeka nagrada.Ako sam od dobrih vjerujem da si ti moja nagrada.Moj odabir si ti.

Vjerujem da me Bog našao strpljivim.Nadam se da mi je podario  usud susreta sa njim,kao što je nama podario ovih petnaest dana proljeća o kojim sanjam i pišem,pišem i sanjam.

Kad pomislim na tebe i naše dane proljeća ja vidim samo svjetlost i radost.I tem mrven tuge.Boli nema.U mojoj bajci mjesta za nju ni.

Čovjekov život je zbir njegovih iskustava.Pored iskustava o kojima se riječi ove Bajke najčešće nose,teško je u sve to ubaciti mirnoću i strpljenje.

Tokom vemena sam zapazio jedno pravilo koje je uspostavila ova Bajka.Uvijek,baš uvijek,kada sam krenuo voljeti neku drugu ti bi se počela isključivati iz Bajke.

Ne vjerujem da je to bila ljubomora.Ti si me voljela i željela si mi samo dobro.

Možda si smatrala da se naša ljubav jednom treba završiti.Naša Bajka i ja  na to nikad nismo bili spremniu.Mislio sam da  bi me tvoj odlazak ubio.Nisam bio spreman i grčevitosam se držao Bajke i tebe.Zbog toga sam te svaki put  privolio da se vratiš u nju,najčešće ostavljajući onu drugu.Uglavnom se nisi bunila,Bajka nikad.

Nije to bilo pošteno:ni prema tebi,ni prema onim drugim.No,moraš priznati da ti je glavna uloga  u Bajci savršeno pristajala,vjerujem i ljubav naša,tvoj i moja.Ni ja se nisam bunio.

 

Dogodilo se na današnji dan 21.Decembar / Prosinac

 

Danas je  srijeda 21. Decembar ili Prosinac 2o16. godine , ravno do ponoći. Ravno u sridu , što no ,bi reko naš narod. Po narodnoj poetici , jal fonetici , mu je ta srida nekako gotovanski. Samo zalegneš i eto sride.

Plaho. Joj što mi volimo zalegati. Ma , nije nama zbog  zaleganja baš plaho . Ono jeste ali najtijeplahije zalijeganje sa sridom i u srudu.

Nisi frajer nameračit  se na čoše, kad imaš prelijepu sredinu. Usred dušeka , atu je i jastuk. Pomaga, veliki pomagač za sridu . Oni pametniji ga koriste i za jastučenje. Kontaju nema sride ,bez jastučenja . Ili nema jastučenja bez sride. Zakon komutacije. Kako god okreneš sve se svodi jal na sridu , jal na jastučenje. Prvi mahalski zakon. Takarli neki zakon.

Počinje  odbrojavanje , vežite se polijćemo.  Neki ne odbrojavaju. Njima je odbrojene. Ono neki nikad sudbinu ne zavaravaju. Dakle  številjka deset, oliti prosim lijepo šenkrat  deset  dana do kraja ljeta.

Sada je postalo kao u boksu. No dani nisu bezazleni. Mnogo više će oni nokauta odraditi nego što je njih nokautirano. A i ima jedna mala razlika, oni se uvijek vraćaju .Lijepi nasmješeni ,veseli puni ljubavi. kako neće biti taki , kad in Stvoritelj stalno vraća na dunjaluk.

A oni nokautirani se ne vraćaju!

Š'o?

Kako što? Pa nisu se baš dobro pripremili za meč , ili su bili neoprezni , ili presaumouvjereni. Šta mi znamo š'o?

Joj što mu je ovo Š'O, dobro. Pravo mahalski i pametno. Mnogi skontali da je to neka pametna riječ pa je za jal za ime , jal za prezime natandarili. Ali grlupaci , kompleks veličine , dodali još i ime , jal prezime.

Eno ih gura Š'o-va. Brnard,Irvin,Maksimilijan,Koneri… Ma dosadna im ova imena , ko će ih nabrajati. Pravi šo.

E sad kada se dofatismo šo-ua. Moramo viknut UA moramo viknut , ma šta viknuti vršitati iz sveg glasa, iz pernih žil:

-UA tronacionalistička pljačkaška bagro.

Nije nam lakše , ali biše kad tad.

Jal zemaljski pakao , jal nebeski pržum im ne gine .

Mogu da biraju, dajemo im mogućnost. U mahali dame biraju.

A možda im se posreći  pa  izvuku  bingo  i osvoje  obadvije nagrade. Zaslužili su.

Ne bi se bunili da im se pridruže ilmije i druga svešteba lica. I oni su zaslužili. Većina.

Tako vam je stanje na dunjaluku,. I danas i uvijek. Takarli.

A ima i taj…drugi put.

1375.- Umro je italijanski pisac Đovani Bokačo, autor zbirke od sto novela – “Dekameron”, remek-djela italijanske proze. Iz tog djela, čija je osnovna poruka antiklerikalna, motive su uzimali Žan Molijer, Viljem Šekspir i Marin Držić i većina pisaca svijeta.Napisao je i niz književnih djela u duhu tradicije srednjovjekovnog viteškog romana i više mitološko-alegorijskih radova, poput “Filostrata”, “Filokole”, “Fiametasa”, “Tezeida” i “Ljubavnih vizija”. Napisao je i “Danteov život”. Njegovom smrću nestao je posljednji velikan iz florentinske trijade, koju su činili još Frančesko Petrarka i Dante Aligijeri.

Mi ćemo preporučiti čitajte ga.Nepatvorena iskrenost prije svega

1781.- Austrijski car Jozef Drugi je ediktom “Patent o toleranciji” izjednačio sve vjere u monarhiji, davši slobodu vjeroispovijesti i pripadnicima ostalih religija i omogućivši njihovo zapošljavanje u sve državne i javne službe, što je do tada bilo privilegija isključivo rimokatolika.Dobra pokušaj koji nije ništa promjenio.Pitajte njihovog ,najvoljenijeg sina Hitlera.

1804.- Rođen je engleski državnik i pisac Bendžamin Dizraeli, osnivač i vođa konzervativaca, ranije torijevaca, dvaput premijer – 1868. i od 1874. do 1880. godine. Bio je jedan od glavnih protagonista ekspanzionističke politike Velike Britanije u drugoj polovini 19. vijeka. Započeo je osvajački rat protiv Bura 1877., ratovao je protiv Avganistana i stavio ga pod britanski protektorat, a osvojio je i Kipar 1878. godine. Bio je protivnik Rusije i Francuske, a podržavao je Austro-Ugarsku i Otomansko carstvo.

1817.- Guverner Laklan Mekvori formalno je prihvatio naziv Australija za britansku koloniju.

1824.- Rođen je ruski revolucionar i geograf plemićkog porijekla Petar Aleksejevič Kropotkin, teoretičar anarhizma i protivnik marksizma. Naučni rad je napustio 1871. i od tada je veći dio života proveo u zapadnoj Evropi, gdje je takođe proganjan.

1879.- Rodio se, u gruzijskom gradu Gori, Josif Staljin, sovjetski političar i državnik. Za vrijeme njegove diktature ubijeni su deseci milijuna ljudi u gulagima i političkim progonima. Uz Hitlera remek djelo nečovječnosti dvadesetog vijeka.

1892.- Rođena je engleska spisateljica Sisil Izabel Ferfild, poznata kao Rebeka Vest, koja je poslije boravka u Jugoslaviji 1937. i 1941. godine napisala opsežno putopisno-istorijsko djelo “Crno jagnje i sivi soko”. Junaci njenih djela su izuzetne ličnosti, koje se suprotstavljaju destruktivnim nagonima.

1898.- Marie Curie i Pierre Curie pronalaze radijum.

1917.- Rođen je njemački pisac Hajnrih Teodor Bel, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1972. godine, majstor kratke priče i dočaravanja atmosfere, likova i situacija u nekoliko rečenica.

1918.- Rođen je austrijski političar Kurt Valdhajm, koji je kao oficir vojske nacističke Njemačke počinio ratne zločine u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji i Grčkoj, ali je ipak 1972. postao generalni sekretar UN i ostao na tom položaju do 1981. godine.Koljač i rasista to je izuzetna preporuka za prvog čovkjeka Ujaedinjenih nacija.A UN će nama prodavati demokratiju i  očuvanje mira u svijetu.Valldahajmovo genocidno bitisanje  je dugo prikrivano, ali i kada je izbilo na vidjelo, izabran je 1985. za austrijskog predsjednika.Kako ne bi ,nio je učenik njihovog sina.Mnoge zemlje bojkotovale susrete s Austrijom na najvišem nivou, izuzev Vatikana i pojedinih arapskih država.

1937.- Rođena je američka filmska glumica Džejn Fonda, kćerka filmske zvijezde Henrija Fonde, koja je ispoljila i veliku društvenu angažovanost, posebno u protivljenju učešća vojske SAD u Vijetnamskom ratu. Filmovi: “Barbarela”, “Konje ubijaju, zar ne” (nagrada “Oskar”), “Klut” (nagrada “Oskar”), “Povratak ratnika” (nagrada “Oskar”), “Julija”, “Na zlatnom jezeru”, “Kineski sindrom 2”.Bitbnije od njenih uloga je životna uloga u  antivijetnamskoj angaćžiranosti i protivljenju američko ekspanzionističkoj politit,zbog čega je njena karijera trpila.

1937.- U Los Angelesu je održana premijera filma Walta Disneya Snjeguljica i sedam patuljaka, prvog cjelovečernjeg crtanog filma u filmskoj historiji.

1940.- Umro američki pisac Frensis Skot Ficdžerald, predstavnik “izgubljene generacije” i “doba džeza” poslije Prvog svjetskog rata. Slikao je mladu i dokonu novčanu aristokratiju, koja – osim u mladost i moć novca – ne vjeruje u druge vrijednosti, niti je zanimaju društvene grupe, izuzev povlašćenih. Djela: romani “Veliki Getsbi”, “Blaga je noć”, zbirka pjesama, eseja i bilježaka “Prskanje”, knjiga proze “Priče iz doba džeza”.

1940.- Rođen je Frank Zappa, američki kompozitor, muzičar i pjevač.

1941.- U mjestu Rudo u Bosni i Hercegovini osnovana Prva proleterska brigada kao prva “redovna” jedinica partizanske vojske. Do 1948. taj se dan slavio kao Dan armije.Onda je neko poslije pijanke  prespavao slavlje i rako hajdemo ga ponovo slaviti i tako se dan armije slavio od 22.decembra. Odluku o formiranju brigade donio je Centralni komitet KPJ, a formirao ju je Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito. Na dan formiranja imala je 1.200 boraca. Prvi zapovjednik brigade bio je narodni heroj Koča Popović. Prva borba brigade, kod sela Gaočića i Mioča, 22. prosinca 1941. godine. Prva proleterska udarna brigada je na svom ratnom putu prešla više od 20.000 kilometara. U njenim borbama borilo se više od 22.000 ljudi iz cijele Jugoslavije. Imala je više od 7.500 poginulih, ranjenih i nestalih boraca.

1947.- Rođen je španski gitarist Paco de Lucia.

1948.- U Irskoj potpisan zakon o konstituisanju Irske Republike. Irska 1949. proglasila punu nezavisnost od Velike Britanije i istupila iz Komonvelta.

1953.- CIA je  zbacila sa vlasti Iranskog premijera Mohameda Mosadika, zbačen , u vojnom udaru u avgustu 1953. Osuđen je na tri godine zatvora zbog navodnog pokušaja pobune protiv šaha Reze Pahlavija,koga su SAD dovele na vlast.. Mosadik je od 1944. je vodio borbu protiv stranih petrolejskih kompanijaKoje su jačale  otpora feudalaca na čelu sa šahom, koji je bio štićenik stranog kapitala:Dakle CIA je kao što podvlačimo uvijek bila u službi petrodolara.

1958.- General Šarl de Gol izabran je za prvog predsjednika Pete republike, dobivši novim ustavom ovlašćenja kakva do tada nije imao nijedan predsjednik Francuske.Zbog toga je mogao datzi naloge vojsci,policiji,tajnim službama i ostalim fašističkim elementima u Francuskoj da mogu slobodno postupiti po operaciji kodnog imena“uništenje Pariškog proljeća i nestajanje djece cvijeća.Iz sigurnosnih razloga opet je sugurnost,kao u II svjetskom ratu,potražio u Londonu.

1967.-Lusi vaškanski,prvi čovjek kojem je presađeno tuđe srce, umro je u južnoafričkom gradu Kejptaun 18 dana poslije operacije.Hoće on biti prvi u nečemu.A Mara Gatara mu javila da ne ide na operaciju i da će sa svojim srcem preživjeti barem tri mjeseca duže.U inat ije je poslušao.Šta se njemu neka gatara  petlja u život i odlučuje koliko će živjeti.

1968.- U Mjesečevu orbitu lansiran je svemirski objekat Apollo 8.

1972.- Istočna i Zapadna Njemačka potpisale su ugovor o dobrosusjedskim odnosima i uspostavile diplomatske veze, formalno okončavši neprijateljstvo koje je trajalo više od dve decenije.Razlog potpisivanja; cigle Berlinskog zida.Obajatile.Kad su ih srušili radi zamjene,skontali da je to skup biznis i da će svi ućariti ako ga ponovo  ne izgrade.A i tako će se neofašizam moći nesmetano kretati kroz čitavu Njemačku.

1979.- U Velikoj Britaniji je potpisan mirovni ugovor kojim je okončan sedmogodišnji gerilski rat u Rodeziji i 15-godišnja pobuna protiv britanske krune.Dvolični Britanci ih odmah prijavili UN i zatražili sankcije.Šta će Un poslušale je se članica sa pravom veta mora slušati.

 

1989.-Predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku proglasio je vanredno stanje u zapadnoj regiji Timiš, nakon što su u Temišvaru dva dana prije toga izbile masovne demonstracije protiv njegovog diktatorskog režima. Nemiri su se ubrzo prenijeli u Bukurešt i cijelu zemlju, pa je poslije višednevnih demonstracija i sukoba, pošto je vojska stala na stranu pobunjenog naroda, svrgnut njegov režim. Poslije suđenja po hitnom postupku on je sa suprugom Elenom strijeljan u dvorištu jedne vojne kasarne u Trgovištu.

1990.- Albanija ruši jedan od posljednjih gigantskih spomenika sovjetskog diktatora Josifa Staljina.

1993.- Predsjednik Rusije Boris Jeljcin raspustio je Ministarstvo bezbjednosti, nasljednika moćne tajne policije KGB, rekavši da je to učinio, jer je ono propustilo da ga blagovremeno upozori na opasan razvoj događaja i zato što te snage, koje su decenijama zastrašivale ruske građane, nije moguće reformisati.Raspuštanje KGB je samo prvi korak u raspušranju SSSR.

1997.- U drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji pobijedio je socijalista Milan Milutinović, kandidat Socijalističke partije Srbije, JUL-a i Nove demokratije.

2001.- Predsjednik Argentine Fernando de la Rua podnio je ostavku,nakon žestokih sukoba demonstranata i policije u najvećim socijalnim nemirima u istoriji Argentine i nako što je peronistička opozicija odbila da mu da podršku.

2002.- Umro je Hoze Hiero, jedan od najcjenjeniji španjolskih pisaca, koji je 1988. dobio nagradu “Servantes”, za knjigu “Njujork beleška”.

2004.- Skupština Srbije usvojila je Zakon kojim se izjednačavaju prava pripadnika partizanskog i ravnogorskog pokreta.Srbija je definitivno ozvaničila svoj status: genocidne,koljačke fašističko-nacionalističke tvorevine po nazorima Srpske akedemije za guslarsku umjetnost.

2004.- Ministar inostranih poslova BiH Mladen Ivanić izjavio je u Sarajevu da je ostavku na tu funkciju podnio zbog principijelnih razloga i nemogućnosti da dalje obavlja svoju dužnost.Ostali ministzri se nisu saglasili sa  prijedlogom da se i u BiH izjednačavaju prava pripadnika partizanskog i ravnogorskog pokreta.

2005.- Najpoznatiji britanski homoseksualni par, pop zvijezda Ser Elton Džon i kanadski filmski producent Dejvid Furniš vjenčali su se, odmah po usvajanju novog Zakona u Britaniji koji dozvoljava sklapanje braka osobama istog spola.Ništa neobično.Serovski klubovi namjenjeni samo muškarcima,su vjekovima bili poznato leglo  pederskih govančera.Osim toga dosta su englezi takarili kanađane,sad je obrnuti red.

2007.- EU proširuje zonu slobodnog kretanja na 9 novih država članica: Sloveniju, Češku, Slovačku, Estoniju, Latviju, Litvu, Maltu, Poljski i Mađarsku

2010.- Bjeloruska policija hapsi 600 opzicionih aktivista, nakon protesta povodom ponovnog izbora Aleksandra Lukašenka na mjesto predsjednika.Ovaj se policiji i Ukrajini zahvalio dovođrnjem Rusa na Krim i Ukrajinu.

 

Petnaest dana proljeća IV dio

 

Dan treći

 

Mnogo toga si mi govorila.Mnogo toga sam ti govorio.

Mnogo toga nisi željela da mi govoriš.Boljelo je.

Sad sve nešto mislim da je u tada moja sleđena duša počela da cvili ,osjeća tuđe boli. Jednostavno polčela si da je topiš svojom boli-

Molim se da si svoje bolove prebrodila ili zaboravila.Moja je radosna ,rasplesana , a puna bola i jecaja mnogih skršenih grlica što lepršale se mojim stazama.Mila moja,toliko je puno boli u ovom svijetu i zato danas neću da  ti prostirem  tugu.

Hoću sreća,ljubav,duga i snovi da ponovo zaplešu našim srcima. Želim da se mjesec,zvijezde,sunce i maglice sjete ono dvoje razigrane djece.Da se sjete i osjete krivicu što nisu zaustavili vrijeme.I kada vide neku drugu djecu,koja se ne skrivaju od njihovih pogleda i očima , kao zalog, srca prinose odru  Svjetlosti.

Kako ti je poslije bilo nikad nisam saznao.Isključila si me iz svog života.Jedno klik i nema te.A opet znam te,mila moja, moja  duša tvoju  poznaje.Sanjala si me svih ovih godina.Svako veče ,sem gledao kako jedna zvijezda samuje i plače. Meni žao što ne mogu da joj suze poljubcima briše.Ona to zna,maše mi i smješi mi se.

Poručuje mi:

Nemoj mi sada tu cmizdriti.Ja sam svoje suze za nas oboje isplakala.Ti podijeli ljubav kjoju sam ti poklonila.Drugima je potrebnija.Ja imam naše snove i tvoju ljubav mili moj.

Mnogo toga nisam htio da ti govorim.Boljelo me.Svoje bolove sam  duboko zepretao u maglama malog mozga.Mislio sam da će mi veliki biti dostatan za tebe.Nešto mi nisi dala da ti govorim.Nešto se izgubilo u raskoraku između poljubaca i milovanja..

A možda nismo ni imali vremena.

Odakle ti vrijeme frajeru jedan.

Ti si me naučilo toj izreci.

Djeci ne treba mnogo govoriti.

Ni ona ne govore mnogo.

Ona osjećaju.

Djecu ne treba plašiti.

Rođena su bez straha.

Uzvišena Ljubav nad njima bdije.

Djecu ne traba stariti.

Ona će sama i na vrijeme odrasti.

Ne treba im bilo šta braniti.

Ona dobro razlučuju dobro od zla.

Zbrane ih bole i ona se jogune.

Djecu samo treba pustiti da se igraju i jure.

 

A, mi?

Ti i ja.

 

Samo smo se igrali i ljubili i jurili .i

I opet igrali i ljubili i jurili.

 

Život je samo igra i zabava,rekao je Mudrac znani.

Mi smo se igrali.

I jurili.

I ljubili.

Lepršali.

Za loptom.

Za nebom i suncem.

Jedno za drugim.

Za mjesecem i zvijezdama.

Za morem.

I snovima.

I opet

Jedno sa drugim.

Igrali.

I jurili.

I ljubili.

Bez svjedoka.

Sa pjeskom.

Sasvim sami.

Oko nas kao da nije bilo nikoga.

Oko nas nema nikoga

Nije nas bilo briga.

Ta, bili smo djeca.

Skoro pa djeca cvijeća.

Ni pjevati nismo imali vremena.

 

Ne stidim  priznati da to još uvijek nisam naučio.

Ljeta naših proljeća bio sam zauzet.Sijedeće godine mi se nije pjevalo.Kasnije mi se nije dalo ili nisam imao vremena.Jednostavno mi se nije pjevalo,jer  jedno vrijeme sam bio sleđen.

Možda nisam htio pjevati samo zato što nisu mogla biti dva pjevača u našem Gradu čednosti.To sve više nije ni važno.Ni pjevača više nema.Prvi od Indexa je prvi otišao na ugodno i tiho mjesto.

Koga će gorer zaželjeti i očekivati to samo on zna?!

I kad sam govorio,ponekad se činilo da nisi htjela slušat sve moje riječi.

Rekoh ljubim te.

Igrala si se mazno,mačkasto,nježno,ljubila me.

Vjerovao sam ti.

Ljubiti je nevino,dječije.

Zatim šaptah, volim te.

Smijala si se zarazno,objesno,razuzdano.

Vjerovao sam ti.

Voljeti je sve.

Pomislih želim te.

Ljutila si se ozbiljno,srdito,iskreno.

Vjerovao sam ti.

Željeti je sebično.

Plašeći se snio sam ,moja si.

Okrenula si glavu,oporo,prkosno,ponosno.

Vjerovao sam ti.

Svojatati znači gubiti.

„Djecu samo treba pustiti da se igraju i jure van domašaja ljudi. na obalama

pustim…“

-zastaješ,tješila si me.

obalama vrelim.Pod sunce,mjesecom,zvijezdama,nebom.“

-nastavljam,posramljen ja.

Nisam te plašio Makom ,Modrom rijekom,kamenim cvjetovima,stečcima i Bosnom.

Srećom, oni će  doći,stađun dva  poslije.

Ti djete si me učila ljepoti riječi.Stađun je jedna od tih riječi.Ima širinu koju ni jedna njena inačica nema.

Širinu koja nosi miris đardina.

Samoće i traganje za korijenima,ljubavlju i bolom će  donijeti u Bosnu Zemlju Božije milosti i Sarajevo Grad čednosti ono ćime te nisam htio plašiti.

Bio je to svijet vijekovima,tisuć ljeta star i težak i kamen.Stećci i naša mladost,to bi  bio turoban spoj.

Meni su poslije izgledali kao lagani povjetarac koji bdije nad Bosnom i mojom ljubavlju,ljubavi moja.

Pričao sam ti o  Indexima,ne mnogo,jer voljela si njihovu muziku.Ti koja si  bila muzika, moga života..

Još gledam – tvoj osmijeh balada.

Još pamtim tvoje  pokrete– arlekin commedia dell'art.

Još sanjam – tvoje milovanje – bolero.

Još ćutim – tvoje poljubce- fuga u C-duru.

Još osjećam –tvoj  pogled – četiri godišnja doba.

 

U vremenu prije sjećanja,sjećam se da si pomalo pjevušila kada nisi znala da sam pored tebe. Posmatrao sam te iz daleka,ne želeći te ometati.Nisam te htio uplašiti.Ti se nisi okretala ,iako da gledam te ,si vrlo dobro znala.U gledanju nisi htjela me ometati.Nisi me htjela postidjeti.

Još uvijek mi u ušima bruje tvoji milozvučni tonovi,a tihe riječi ne čuh,ne prepoznah.Dok muzika,predivni tonovi si lila,siguran sam ,o našoj ljubavi si pjevala i snila.

Žao mi što siromašniji ostah za te tvoje riječi.Neke si mi nadopunila ,kada bi se zaboravila i skoro na uho mi pjevušila.

Naznaka moje kasnije sudbine.

Sada čujem tek toliko da mogu razumjeti šta govore samo oni koje volim.Na pokrete njihovih usana sam navikao i slogove prepoznajem. Glasovi drugih se ne broje i ne interesuju me previše,uklopiše se u masu onih koji rekli su ;laži same i loše riječi,manje više.

Godine 197o. Indexi nam darovaše Da sam je netko i Svijet u kojem živim.

Hvala im,jasno su se sjetili prošlih dana proljeća i ljeta.Nije više bilo ni nas ni djece cvijeća.Ali cvijeće je je i dalje raslo i sunce je sjalo i ljubavi su se nove rađale.Samo su zvjrzdice naše prigušile sjaj.

Te godine  ubiše Đenis i Hendriksaa,u nastavku poslije te godine ubiše i Morisona ; poslijednje aktere autentičnih himni i  muzike djece cvijeća.

Da ubiše ih ;da prekinu,da unište  i svaki trag ,svaku misao i pomen u pjevanja što odiše istinom i ljubavlju.

Morison i Hendrix postadoše tako dvije naivne budale koje u poslijednjim godinama života padoše na način koji su im zvijeri osmislile i nametnule.

Egzekucije su bile neminovne,čovjek je žilav stvor,može podnijeti mnogo toga, ali ubitstvo, smrt ne može.

Đenis pak nije imala izbora.Još od djetinjstva,kao ti ili ja mila moja je bilasama i upućena na sebe.Nije mogla živjeti bez muzike.Ne nalazeći ljubav osim u pjesmama,  uvijek je ostajala sama.

Samoća kao usud.Kako to poznato zvuči.Bez zaštite bijaše isuviše lak plijen zlu.

 

Ima onih noći ludih,kada sve podsjeća na minule dane,kada samoća i čežnja procvetaju ju sjećanjima,muzikom i ljubavlju.A opojni miris djevičanskih ljubičica unosi u srce,dušu i misli likove najvoljenija bića.

A onda se sjetim tragičnih života i smrti njenih prethodnica Besi Smit  i Bili Holidej i tvoga glasa,i pomislim na pjesmu koju sam tebi šaputao:

 

Ti koja  više nikad nećeš  pjevati  moje pjesme

 

O mila moja,

i sama znaš

kako si  pjevala.

cvijeću i nama

tek tako

pjesme sanjala lako

tako darovita

tako bogata

srcem i glasom

života

popločanog samoćom

nadom i tugom

 

u muzici

postojalo ništa

nježnoj nije

pratilji stvaranja

Božanskog

sada i prije

nebesa svjetova

zvjezda

svega onoga

savršenog

punog dobrote

Uzvišenoga

što nisi

iz duše onako

jasno i jako

iskreno

umiljato plačno

a tako lako

otpjevati mogla

a da to nije

sama muzika ta

kao da si ti

upravo nalik

sebi samoj

kao da si ti

dijete rođeno

u Gradu čednosti.

 

A kako smo se samo voljeli

A kako smo se samo željeli

A kako smo se samo ljubili

O kako smo  orno frkisali

O kako smo ljubav snivali

O kakva smo djeca bili

O kakve smo anterije dosnili

J’er sve su nam branili

 

Puna života

iskrene ljubavi

dašak nježnosti

davala si

nama zaljubljenim

tebi i meni

pa hajde sad

ako možeš tebe

mila moja  nemoj voljeti.

/In memoriam Frka Frkica/

 

Tebi sam je šaputao a poklonio predivnoj djevojčici.To je jedna mila grlica skršenih krila, koja nije imala sreće i dolepršala u moj život.

Naša proljeća su bile prjaka i ljubomorna i nisu dala da se njihova svetost poremeti.

 

Stihovi neki koji   se samo na nas odnose i ponose ,mnogu tugu donose.

Pjesme o  sretnim i žutim ljetnim vremenima našim i njinim,su nekad tužne,a nekad tradosne. Ali svaka slavi ljubav.

Ti,negdje između neba i tužne duše moje ,pjesmu i pjesme moje, ti više ne pjevaš.

Da li ih sniješ,ne pišeš mi.

Ne javljaš se, mila moja.

Pet godina poslije osjetih kako mi vjetar tako lagano,tako tiho kao povjetarac

neki šalje nježne i tužne  riječi.

 

Milo moje…

 

Jedva prepoznah Bisernu tugu kojom najavljuje tvoj dolazak u strani svijet.

Crvenokosa Lisica pjeva O jednoj mladosti.

 

Našoj mladosti,jedino moje proljeće,

Da li su nas tada definitivno ubili mila moja?

 

Dogodilo se na današnji dan 20 Decembar / Prosinac

 

Danas je 20.12.2015. pretposlijednja nedelja ove godine. Matematičari bi izračunali da je do kraja godine preostalo 11 dana,a nematematičari bi rekli da smo sfućkali ravno 355 dana.

 

Dogodilo se na današnji dan:

1192.- Austrijski vojvoda Leopold V. zarobio engleskog kralja Richarda Lavljeg Srca prilikom njegovog povratka u Englesku nakon sklapanja mira sa Saladinom.

1355.- Umro srpski car Dušan Nemanjić, sin kralja Stefana Dečanskog, kralj Srbije od 1331. do 1346, kad je u Skoplju krunisan za cara Srba, Grka i Arbanasa.

Oni nama podmeću da je bio Car Bosne-E pa lijepo molim nek ovo pročitaju i začepe lažljive labrnje.

1483.- U Švedskoj štampana prva knjiga pod nazivom Dyalogus creaturarum moralizatus.

1582.- U Francuskoj je prihvaćen Gregorijanski kalendar.To su oni koji vjeruju da je Cezara ubio Brut.Neki neke događaje broje po Julijanskom kalendaru.Oni baš nisu neki vjernici.

1699.- Ruski car Petar Veliki modernizovao je ruski kalendar, saopštivši da će Nova godina počinjati 1. januara, a ne 1. septembra kao do tada.Nisu htjeli imati posla sa učenicima.Ako njima počinje nova školska godina u jesen,nek smrznutom čovječanstvu godina počinje  zimi.Naopaki ljudi.Mi bi odredili da Nova godina počinje u travnju,kad se život budi.

1830.- Velika Britanija, Rusija, Francuska, Austrija i Pruska na Londonskoj konferenciji potvrdile su odluku Belgije da se odvoji od Holandije.Oduvijek su mali morali slušati velike.

1860.- Južna Karolina se prva od 11 južnih robovlasničkih država otcijepila od SAD, što je bio uvod u četvorogodišnji američki građanski rat, započet 1861.Gadno se takarili i čerupali američki protestanti.Četiri godine ko četnici i ustaše protiv Bosne.

1894.- Rođen je australijski državnik Gordon Menzis, premijer Australije s najdužim stažom, šef vlade kao lider Ujedinjene australijske partije od 1939. do 1941, a potom kao vođa Liberalne partije od 1949. do 1966. Znatno je doprinio jačanju uticaja SAD u Australiji i uvukao je zemlju u Vijetnamski rat na američkoj strani.

Garantujemo da nikom nije palo na pamet da je možda čovjek rođen u menzi ili su mu preci vodili neku  kantinu.

1902.- Pierre i Marie Curie objavili su otkriće novoga hemijskog elementa, radija. Radij se izlučuje iz uranova oksida i smatra se jednim od najrjeđih elemenata u prirodi. S uranovom rudačom je među prvima počeo eksperimentirati francuski fizičar Anton Henry, a supružnici Curie su kasnije počeli razrađivati njegovo otkriće te pronašli radij i polonij. Ova tri naučnika su 1903. nagrađeni Nobelovom nagradom za fiziku.Sudbina ih nagradila leukemijom zaotkriće koje može dobrano prodrmati svijet.

1912.- U Londonu je počela mirovna konferencija Turske i balkanskih zemalja, poslije pobjeda balkanskih saveznika koji su osvojili gotovo sve turske evropske posjede. Na konferenciji se Turska odrekla svih izgubljenih teritorija, ne pristajući jedino da preda još neosvojeni grad Jedrene. Zbog toga je Prvi balkanski rat nastavljen početkom februara 1913. i poslije novih turskih poraza mirovni ugovor s Turskom je sklopljen 30. maja 1913. u Londonu.

1937.- Umro nemački general Erih Ludendorf, jedan od ključnih nemačkih komandanata u Prvom svetskom ratu. Smenjen 1918. posle neuspelih ofanziva u proleće i leto te godine. Bio poslanik nacional-socijalističke stranke u Rajhstagu i jedan je od ideologa kasnije nacističke vojne doktrine i pobornik totalnog rata.

1945.- Karl Rener je izabran za prvog predsjednika austrijske Druge republike.Prva je navijala za svog sina i oca Adolfa Hiću Hitlera.

1960.- Osnovan je Front nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama, poznat kao Vijetkong, antiamerički gerilski pokret koji je, u sadejstvu sa armijom Sjevernog Vijetnama, 1975. izvojevao pobjedu nad vojskom SAD i snagama južnovijetnamske marionetske vlade.

1967.- Održana je premijera kultnog filma “Diplomac” s Dustinom Hoffmanom i Anne Bancroft u glavnim ulogama.

1961.- Umro je američki pisac Džon Stajnbek, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1962. Preplićući naturalizam s humorom, pisao je o životu eksploatisanih u vrijeme velike ekonomske krize tridesetih godina 20. vijeka, o tegobnom životu seljaka bezemljaša, životu skitnica i probisvijeta, o animalnim porivima u čovjeku i pobuni nekonformističke mlade generacije. Djela: romani “Plodovi gnjeva”, “Zima našeg nezadovoljstva”, “Istočno od raja”, “Kvart Tortilja”, “O miševima i ljudima”, “U neizvjesnoj bici”, drama “Mjesec je zašao”, putopis “Putovanja s Čarlijem”, eseji “Kratka vladavina Pipina Četvrtog”.

Vrlo orginalan i dobar pisac,jedan od rijetkih koji je zaslužio nobelovu lovu.

1970.- Pod pritiskom radničkih nemira ostavku je podnio šef vladajuće Poljske ujedinjene radničke partije Vladislav Gomulka, koga je naslijedio Edvard Gjerek.

1971.- Predsjednik Pakistana Aga Mohamed Jahja Kan podnio je ostavku poslije poraza trupa njegove zemlje od indijske armije u Istočnom Pakistanu i predao vlast Zulfikaru Ali Butu.

1973.- Od eksplozije razorne bombe, aktivirane kad je naišao njegov automobil, u Madridu je ubijen španski premijer Luis Karero Blanko.Opozicija nije preuzela odgovornost,sve svaljeno na jadne Baskijce.

1982.- Umro je poljski pijanista jevrejskog porijekla Artur Rubinštajn, čije se virtuozno muziciranje odlikovalo bogatstvom emocija i žestokim temperamentom. Nenadmašno je izvodio Frederika Šopena, Ludviga van Betovena, Roberta Šumana i savremene španske kompozitore. Napisao je memoarsko djelo “Godine moje mladosti”.

1986.- U najvećim demonstracijama od početka Kulturne revolucije u Kini, preko 30.000 studenata protestovalo u Šangaju tražeći demokratske slobode.

1987.- U najtežoj mirnodopskoj nesreći na moru, sudar filipinskog feribota “Dona Paz” i jednog tankera preživelo 11 od 4.397 putnika i članova posade feribota. Feribot “Dona Paz” bio registrovan za prevoz najviše 1.500 ljudi.

1989.- SAD su otpočele invaziju Paname sa 12.000 vojnika, kojima se pridružilo još toliko američkih vojnika stacioniranih u toj zemlji Srednje Amerike, radi zbacivanja bivšeg američkog štićenika – premijera Manuela Antonija Norijege.

1990.- Šef sovjetske diplomatije Eduard Ševarnadze iznenada je podnio ostavku, upozorivši parlament na opasnost uspostavljanja diktatorskog poretka u zemlji.To se nije desilo.naprotiv Grobačov i Jelcin su predali SSSR amerikancima na tacni.

1991.- Tri vodeće bh. stranke objavile su koaliciju: Alija Izetbegović (SDA) izabran za predsjednika republičkog Predsjedništva, Jure Pelivan (HDZ) izabran za premijera, a Momčilo Krajišnik (SDS) za predsjednika  Skupštine BiH.

Naivni Aljo nije skonto da je to uvod u klanje.

1991.- Ante Marković, podnosi ostavku na mjesto predsjednika Saveznog Izvršnog vijeća SFRJ.

On je svoj posao na ekonomskom planu obavio kao i Stipe Mesić na političkom.Rasturio je ekonomiju.

1992.- – Slobodan Milošević je pobijedio u prvom krugu prijevremenih predsjedničkih izbora u Srbiji. Opozicija je ukazivala na brojne neregularnosti i manipulaciju izbora.

Opozicije se uvijek bune.ne bi  Milošević ništ mimo genocidne  SANU učiniti.Časne mu saomoubilačke koljačkle riječi.

1995.- Međunarodne snage pod nazivom IFOR preuzele su misiju provođenja mira u Bosni i Hercegovini od snaga UN, u skladu s mirovnim sporazumom potpisanim u Parizu šest dana ranije.Ovo I For je Vuk prevo sa ja za.To mu znači misija je za grebanje love od siromašnog bosanskog naroda.

1995.-Američki avion “Boing 757” sa 164 putnika i člana posade, koji je leteo od Majamija ka kolumbijskom gradu Kali, srušio se u planinama jugozapadne Kolumbije. Nesreću preživelo četvoro ljudi i jedan pas.

1998.- Amerikanka nigerijskog porekla Nkem Čukvu rodila osmorke, prvi takav poznat slučaj. Najmanja beba umrla 7 dana kasnije.

1999.- Viši sud u Vermontu, SAD, donosi odluku kojom homoseksualnim parovima daje ista prava kao i heteroseksualnim vjenčanim parovima.Trojica sudija su bile ortodoksne pederčine,a dvojica su podmićena.

1999.-Britanski vojnici iz sastava SFOR-a uhapsili su – na osnovu tajne optužnice Haškog tribunala: general-potpukovnika Vojske Republike Srpske (RS) Stanislava Galića, koji je bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa od oktobra 1992. do penzionisanja u maju 1994.

1999.-Simboličnim ulaskom jedinice kineske armije portugalska enklava Makao je poslije skoro četiri i po vijeka postala integralni dio Kine. Taj lučki grad Portugalci su počeli da grade 1557, a ugovorom Lisabona i Pekinga grad i područje oko njega 1887. zvanično su postali portugalska kolonija.

2000.- Visoki predstavnik za BiH Volfgang Petrič nametnuo je obiman paket zakona i amandmana da bi, kako je obrazloženo, obezbijedio da BiH održi “dinamiku ekonomske reforme”. Nametnuti su Zakon o unutrašnjem platnom sistemu i Zakon o finansijskom poslovanju RS. Nametnuti su amandmani na tri federalna zakona o privatizaciji, amandmani na federalni Zakon o porezu na dohodak, amandmani na federalni Zakon o doprinosima, amandmani na Zakon o carinskoj politici BiH.

Samo je UN donio više šupljih i neprovedenih rezolucija,amandama i proklamacija od visokih predstavnika.Istovjetnost im je daimaju visoke plate s agrbača siromašnih.

2001.- U 95. godini umro bivši predsednik Senegala Leopold Sedar Sengor. Poznat kao jedan od najznačajnijih frankofonskih pesnika, Sengor je prvi Afrikanac koji je postao član francuske Akademije nauka i umetnosti.

2001.- Savjet bezbjednosti UN-a usvaja rezoluciju “Međunarodne bezbjednosne snage za pomoć Afganistanu” (ISAF), kao podršku antitalibanskoj vladi.Četrnaest godina poslije u Avganistanu je potrebna pomoć Ujedinjenim nacijama.A pomoć koju je UN pružio Avganistancima se ogleda o sučeljenju do krvi,između zaraćenih strana.

2004.- Pred Sudom BiH počelo je suđenje Abduladhimu Maktoufu, henfijac, optuženom za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Travniku 1993. godine. Ovo je prvo suđenje za ratni zločin, koje je počelo pred Sudom BiH po opužnici koju je Specijalno odjeljenje Tužilaštva BiH za organizovani i privredni kriminal i korupciju podiglo na osnovu vlastite istrage. Optužnica Maktoufa tereti da je zajedno sa pripadnicima mudžahedinskog odreda “El mudžahid” oteo pet civila i odvezao ih u mudžahedinski kamp u selo Orašac kod Travnika, gdje su mučeni, a jedan od njih je ubijen ritualnim odsijecanjem glave.

2005.- Ukrajina počinje sa povlačenjem svojih trupa iz Iraka.Zlo joj se vratilo zlim.

2007.-Rusija je potpisuje ugovor sa Kazahstanom i Turkmenistanom oko izgradnje velikog  plinovoda uz Kaspijsko more.

2010.- Ukrajinski opozicioni lider, Julija Timošenko, optužena je zbog navodne zloupotrebe državnih fondova za vrijeme njenog premijerskog mandata 2007.-2010.

Ovi ukrajinci su vrlo naivni.Oni zbog siće svoje u pržun meću.Njihov komšiluk milijarde milijardi $ progledava kroz prste svojim predsjednicima i „gubernatorima“.

 

 

Petnaest dana proljeća III dio

Dan drugi

 

Na moj prvi rođendan poslije špetnaest dana našeg proljeća ,na dan mog punoljetstva,one slijedeće godine 1969. dobio sam dva poklona.

Srebreni šal i stihove.Obradovao sam se.Još uvijek sam bio  tvoj Mali Princ.Ono, Mali princ, mi je zvučalo sasvim prirodno.Ono, tvoj, me činilo sretnim.

Stihovi su odisali trunčicama sjete.Ipak je ljubav nadvladavala.

 

Proljeće pjeva

 

Ljubav se dogodi tek tako

Sama od sebe savim lako

Mili moj samo ti tuguj i tuguj

Obrći se hodaj vrišti ne miruj.

 

Na  plač za tobom nikog ne tjeraj

Bio dovoljan poljubac jedan znaj

Da ću te voleti zauvek to znam

Na osmijeh tvoj-srce obećavam.

 

Znaš li kako bol svoj zadržavam

Zatvorim oči i tebe pogledavam

Ali ne mogu da se utješim ja

Prejaka čežnja nada nebom sja.

 

Mali princ u tebi  da odraste ne dozvoli

Ako treba slamčicom mlatni ga po glavi

Da djete ne odraste i samo mene da voli

Podmiti – moli sve učini nama u slavi.

 

Dok sam čitao tvoju pjesmu Indexi su isti dan snimali Plimu,a ja sam te nazvao svojim Ljetnim Proljećem.

Tom pjesmom su se definitivno vezali za moj život,lancima i okovima koji ništa pa ni smrt neće moći prekinuti.Njihove pjesme i moja ljubav živjeće vjećno.

Bilo bi nepošteno reći,bilo je to u čast mojih snova.Jednostavno poklopilo se.

O tvom rođendanu, sam dobio još jedan,sad već očekivani dar.

 

Videla sam naše nebo pahuljasto,

ono samo naše sunce vragolasto,

one samo naše  stidljivi mjesece,

one samo naše lelujave zvijezdice.

 

Sanjam samo naše more opjevano

onaj naše pjesak  leglo uzburkano

onog samo našeg  ljeta raj plodovi

na  našoj jedinoj plaži Ljubavi.

 

Još vidim tebe,moj mili i jedini

tebe i mene zagledani zagrljeni

dva srca,dvije duše,usana poj

dviju ruku,lijeve i desne spoj.

 

Sa ovom pjesmom jednostavno se nije ništa poklopilo.

Početkom ljeta prestala su da stižu tvoja pisma.Nenadano! Tajac usred pjesme.

Pisama nema.Tišina usred sna.Meni od tebe,tebi od mene.

 

Vremena su prolaze.Laka i teška,a lijepa.I uvijek kao da svoj hod zaustavljaju

na nekom od onih petnaest dana proljeća.

 

Poslije su to Indexa,godinu za godinom pretočili u mnoge pjesme: posvećene

samo onom našem ljetu.Vrijeme neko prođe, a oni se vrate nama.

 (Budi kao more.Obala pusta obala vrela.Brod.More i More.Ostrvo…)

 

Sada se sve čini nevjerovatnim i čudnim,isuviše slučajnim i nenamjernim,ali sve njihove pjesme kao da su bile posvećene nama.Sve baš sve:one tužne ljubavne, pjesme sanjanja i prelijepe.Pjesme nadanja i strepnje.I one žestoke,pjesme ljutnje,pjesma bunta i prkosa,uzavrele pjesme dodira i čula,preklinjanje ne i proklinjanja.

Da ne bi bilo sumnje i neke druge slutnje Indexi su,barem dio njih,u pjesmama tražili nju il’ one svejedno je.Usudu se tužili,usud prihvatali i ponosni kakvi su bili ,za ljubav nisu nikad molili.

Tvoj  Princ Mali im je vremenom sve više nalik bivao.Poslušao tebe i nikad odrastao nije.

Nismo molili one što su nestajale bez pozdrava.Kamo,kako i šta se sa u njima zbivalo i zbiva kao da nas nije interesovalo?

Ne,nismo bili mačo muškarci, ni hladni tipovi bez osjećaja.Naprotiv osjećaji su vrili,kiptjeli,mi ih stišavali i pravili se bezbrižni.A srca ste nam čerečili,a um u led ledili.Sreća Indexi i ja smo imali velike duše.One su nas spašavale pa smo preživjeli.

Bogami mi Miloga, po neki i nije.Izgrizla bi srca i dušu ta prva ljubav,pa bi tiho presvisnuli.Ljekari dobri neke druge dijagnoze dali, ljudskosti radi.

Mnogo tajni život krije.Bili smo samo mladi, zaljubjeni momci,skoro dječarci koji ne shvataju šta se dešava.Zašto se ljubav slama ko suha ljeskova grančica .Jedno nečujno kvrc bez svjedoka i srce skoro da nije srce.

Ipak svakog novoga stađuna život je ponovo počinjao da se rađa.Svakog novog stađuna,bonaca ili bura.  Pjesma Negdje na kraju u zatišju, nas je jačala.

 Mnogo,mnogo kasnije život se morao nastaviti,nekom od nas i nije.Nastavio se mnogo kasno,u suton života.

Čini mi se da si te dane proljeća provela u bunilu;srećna.

Ja jesam.Bio sam i previše srećan;a to nikad nije dobro.

Vrijeme poslije petnaest dana proljeća je bilo ljubomorno ,jer se moralo ubrzati, jer je radi nas usporilo,pa nam se osvetilo.

Pričala si mi o Malom Princu.Da li si bila zaljubljena u mene ili ideju Malog Princa nisam znao.Bilo mi je svejedno.Uz tebe sam postao mali Princ.Nisi ni znala da u stvarnosti postoji.Imala si sreću da siga našla.Iako je imao tamniju kosu,ti si ga prepoznala i u trenu ljubav poklonila.Nisi ga htjela izgubiti.U srcu si ga zaključala ,a ključ u nježnu dušu stavila, da ga do smrti ne izgubiš.

Poslije ću se vrlo često pitati šta bi sa ključem i  tvojim snovima o Malim Princem,u tvoju predivnu dušu i milo srce zaključanim.

Da li je neki trezor majstor iz duše ključ oteo,srce otključao i Malog Princa domu njegovom u Dvor male planete otpravio?

Pričao sam ti o blagosti i milosti,ljubavi i nježnosti.O oprostu nisam mogao,nije bilo potrebnu.

Vjerovala si mi i plakala.Ja sam te ljubio,ti se nisi branila,ljubavlju si mi uzvraćala.

Bože Mili,koliko je bilo ljubavi u toj miloj djevojčici?Uvijek sam se pitao i zahvaljivao ti na daru.

Oprost će doći mnogo mnogo kasnije.Ne i dockan.Sve to i još više sam ti, kasnije,u pismima i mislima sročio.Ništa od toga ti nisam poslao.Bez obzira na sve, ni jednu misao,ni jednu riječ,ni jednu nit nisam izgubio ni pogubio.Sve sam pretočio u spomenik našoj ljubavi.

Eh,ti dani kada sve je bilo ljubav.Šala i smjeh!Milost i nježnost.Možda i previše toga,blagorodnog. Sasvim neizostavni  pred slijed onoga što se nije snilo.Predskazanje onoga što se zbilo i nadali se da Jutro će promjeniti sve.

 Nije.Kad nešto krene po zlu ne može se zaustaviti,

 Mornari bi rekli.Ak ti Gospe!

Mornare je nebo učilo da budu iskreni i strpljivi.Da se mola i da se nadaju.Ti si svog malog princa unaprijedila u mornara.Sada nije lutalica koji luta nebom.Sada je mornar koji nema mora i čeka da mu se ljubav javi.

A ispod našeg neba ,ti si se tako vedro  smijala i skoro da mi nisi vjerovala.Volio  sam čuti ono tvoje skoro pa mangupsko:

-Idi,bre pa se leči !

-Nije ti ovo san.

-Opa,ti to ozbiljno!

-Koji ti je naopaki dan?

Jednom ti izleti:

-Koji ti je papmur.

Nisam znao šta to znači,ali sam se ko bekac smijao.Tii si se izvinjavalas,izletilo ti .Ja sam te dovodio u nedoumicu govoreći: da mi ljubi crvenilo

-To ti meni,mila moja.

Ti si se crvenila,na ivici suza.Ja bih te zagrlio ,ljubio crvenilo i molio da mi oprostiš glupave šale.

Sada kad znam šta znači ja se pomalo crvenim m,ali nema nikoga da mi ljubi crvenilo i oprašta glupave misli.

Nekad bih primjetio nešto malo ozbiljnije  upitne  poglede,onako, s koso izvijenom obrvom i malim crticama na čelu:

-Hm.Hm.

-Neštom si mi znan.

-Vidi, vidi.Siv,tmuran dan.

-Ti imaš neki plan.

 

Ponekad bi  strogo,bez riječi, trepereći  kažiprstom,okretala glavu  prema moru, potom  prema suncu,ponekad stišćući pest.

Znao sam da sam nešto glupavo lupio.

A četiri puta vidjeh ka nebu okrenutih pet.

Dobro se sjećam,prvi put kad pitao sam te o majci.

Drugi put kada ti oca spomenuh.

Treći put kad ugledasmo tetu što majku ti mjenja.

Četvrti kad te kao maloumnik upitah: „Da li me voliš?“

Tada bih vidio i suze u tvojim očima.

Ipak i danas ćutim i slutim te suze. I one neke jedva primjetne sjete,možda boli.  Sjene tuge što prolijeću u tisućinkama sekunde preko anđeoskog lica. Toliko brzo prolijeću, da su u mozgu onog koji gleda ne može roditi pitanje:

„Zašto  te suze ?

Ta sjeta!

Zašto ta tuga?“

Tada sam vjerovao da je to zbog priče o Malom Princu kome su  zmije otrovnice usud koji vodi domu.

Tog ljeta su se misli sporije kretale.Vrijeme je usporilo.Bilo smo samo ja i ti,ostali svijet su bile sjene koje promiću pored nas brzinom svjetlosti i mi ih zbog toga ne primjećujemo.

Glupko – razdragano bi govorila.

Ljubljenom, Princu Malom si ponovljala svakog dana sa  da smo isti.

Bunio sam se.Ti bi samo prst na usta stavljala  i onda bi rekla :

“Ne boj se ja ću prilagodit bajku nama.

Prefarbat ću mu kosu u smeđe.Moj Mali princ će biti moreplovac.Kapa i odjeća će biti mornarske, majica plavo-bijela, pantalone teget.Opasača nema,šta će ti opasač frajeru jedan,(ha,ha,ha).On podjeća na stegu i steže li steže.A i pantalone ću ti skrojit pomjerida malo preko čizame vire.Čizme ćeš nositi samo ako budeš putovao.Ja neću dati da putuješ da mi ne pobjegneš,srce slomiš i moju dušu zalediš. Tvoj odlazak,ili rastanak naš,nikad ne bih preboljela.

Dobro,već kad se buniš, Daću ti jedan srebreni šal  da slobodno leprša. Preko šala staviću ti moju maramu bijelu i cvijetnu, uspomenu da imaš. Zadjeni je za pojas .Ruža tvoja crvena da se ljuti i ljubomorna biva.I još,insistiram;pokloniću ti jedan od mojih velova bijelih,da staviš ga na vrat,prekriješ dušu da je slučajno ne upraljaš.Neka svi znaju da si moj.Samo moj,ljubavi moja.

Planeta će biti nešto malo nešto veća i malo šira,dovoljna da stane dvoje ili troje.Nikad se ne zna. Tvoja će  princeza biti prelijepa. Bijelo plavu uniformu i kapu maržoretkinje će nositi.Na licu će imati nacrtanu jednu suzu ,da te podsjeća da na svijetu puno bola ima.I puno malenih djevojčica koje ljubav i pomoć trebaju.

Na drugoj strani planete,onoj koja se nikad ne vidi docrtat ću tačnotisuću ljubičica. Il’ više ako stane, i jedan ležaj od duge za naše skrivene,beskonačne ljubavi dane.

Za tu stranu naše planete  ću imati drugu uniformu i kapu maržoretkinje ljubičastu boje. Da se izgubim u polju da bi me ti pogledom ili rukama  u igri lovice teže našao. Ne bih ti dugo bježala.Tek toliko da te malo ljutnem.Nacrtat ću i po jedan suncobran na obe strane,da nas neko sa visina ne bi vidio i prstom prijetio.Znaš,želim da budemo mnogo i još više od mnogo nestašni.To nije za tuđe oči.Da sam vična istkala bi i jedam ležaj od  radosti i snova,ljubavi moja“

„I to bi bilo sve,mila moja“ – kao razočaran ja.

„Ne znam,ako je malo već ćemo nešto smisliti“-sasvim si ozbiljna i zamišljena, kao da nove rasporede na našoj planeti sanjaš i crtaš..

U čekanju i snovima, nenacrtani ležaji duge ponekad postaju ležaji samoće i tuge.Tada  bespomoćno pitam te pitam:

-Ako je moja ljubav stanje svjesnog uma,šta su onda snovi o tebi,mila moja.

 Uprkos svim iskustvima prošlosti,htjenjima  i željama  mladosti,te davne,jošuvijek magične i mistične godine i potonjih dana  nadolazećog poluvijeka samoće,nažalost zamalo postadoh postadoh lopov i  ubica i još štošta.

U proljeće jednog ljeta

neke davno ovog svijeta

Hiljadudevetstotinašezdeset neke

Upoznah jedno dijete.

 

Dijete

Milo

sneno

u ljubavi procvjetalo.

 

U proljeće jednog ljeta

neke davne ovog svijeta

Hiljadudevetstotina šezdeset i neke

Postadoh lopov koji krade.

 

Tijelo

Misli

Ljubav

i još štošta

Djevojčici

Miloj

dragoj.

 

U proljeće jednog ljeta

neke davne ovog svijeta

Hiljadudevetstotinašezdeset i neke

To je meni malo bilo

Te postadoh ja ubica.

 

Zadavih

te objesih

i ubijah

mnogo

često.

 

U proljeće neko davno

Ubijah kažem

Čak hiljadudevestotina

šezdesetosam

I još preko nekoliko puta

U svom srcu ljubav svoju.

 

Al’ se ona nije dala

Već je jačom postajala

Radost rose njenog  bića

Meni sretnom poklanjala.

 

Pjesmom odaslano

Tuga – sjeta!

Sjeta – tuga!

Oči suza bjelilo.

 

Ne boj se ljubavi moja

Ne strahuj mila

Koračaj polako ljubavi

Koračaj hrabro mila moja.

 

Bilo je to zbog Malog Princa?

Ili zbog svoga malenog brata i sebe?

Ne okreći se jedina moja

Sve će to ljubičice mirisom prekriti.

 

Naznake sjete  u očima uplašene djevojčice.Djevojčice srne ,što traži odbačenu majku-ženu ili  odbjeglu ženu-majku.Majka što vratit se neće.Izgubila je ili su joj uskratili pravo da bude majka.

Nikad mi nisi htjela,smjela,mogla ili stigla ispričati tužnu priču o odlasku majke.Ja sam nekako sam od sebe svu krivicu prebacio na tvog oca i zlu tetu.

Naznake tuge u uzdahu krhkog bića.Bića kome polako mladost lomi spoznaja da gubi i oca.A nekako je osjećala da  će vremenom  izgubiti i brata.

Kako da joj  onda, Bože moj , pričam  o Pou,Preveru il’ Jesenjinu?A tek Marini Cvjetajevoj!To bi je ubilo.

Zato sam se glupario i blesavio.Tjerao te da se da smiješ i da zajedno šale samnom zbiješ.

Jedbnom si me odvela na pjacu ,dovela do brda lubenice ui rekla da izvučem jednu lubenicu sa dna hrpe. Znao sam šta će biti,ali malenoj princezi se  svaka želja mora uslišiti.Izvukao sam lubenicu i sav bostan se razletio po pijaci.Nastala je opšta frka.

Okrenuo sam se,ti si već bila na izlazu sa pijace noseći neku drugu lubenicu.

Stigao sam te.Ti si se od srca smijala.

-Izvini,morala sam te natjerati da to učiniš za mene mili moj.Čitavo ljeto smišljam neku psinu da bijes i tugu potisnem.

Tada si upotrebila te dvije riječi i nikad više.Sjedili smo pokraj jednog tananog  šadrvana,čuli kako tiho žubori neku pjesmu ljubavnu ,jeli lubenicu i gledali se kao dvije grlice male.

Kako si mi bile lijepa, mila moja sa smijehom koji je blistao i u moje srce unosio valove ljepote i ljubavi.

 

Mujo i Fata pripovjest u četiri čina / komplet

 

Fata images (1) fata1   fata 3   fata 2                                             

 Čin prvi                                                                                                

Bili jednom,u nekom vaktu jednoj bosanskoj varoši Fata i Mujo.Mnogo se zavoljelo dvoje mladih.Branili im dušmani da se susreću.Ne znamo jal’ mater il’ otac Fatin.Otac begovski tiranin bio.Majka begovica puno mlađa,jedva tries’ opetu prešla,bega se bojala pa i ona stroga,tvrda,bez radosti dane nije ni brojala..

Daklen Fata begova kći,a Mujo sin siromašne udovice.Vehta ,neopstajuća kombinacija.Fata lijepa na mater bila,ni upis vila joj ravna nije,pomalo šeret.Mujo delija,kršan,zgodan razgovorljiv i ugursuz.Za svaku žensku otrov mogao biti.Ali jok,njemu Fata iz glave ne izilazi.Ni on Fati iz srca.Valjda  tako suđeno bilo.

Dogovorili se  mladi kako da budu jedno sa drugim.Fata spavala na spratu uz dva demirli penđera.Pod jednim penđerom ašlama,pod drugim tunja..Mujo bi se popeo na trešnju, primakao bi se prozoru i krz rešetke bi proturio srednji prst.Jedino se tako mogli doticati.Drugi prsti bili kratki.Fata bi  ga i milovala i milkila.Navikao on na milovanje.Tada bi brstio trešnje.Ponekad mu prst bio vlažan i slipav,on nije obraćao pažnju.Konta vrućine su,prst se od milovanja znoji.Malo mu neobično bilo što mu prst na žensku tukne.Ni na to nije obraćao pažnji.Misli Fata je žensko.

Kandilje nisu palili da ihi neko ne bi vidio.Da nije bilo džamije Mujo nikad Fatu ne bi sreo, vidio i prepoznao.Jes’ da je Fata po starinski ulicom i u džamiji nosila zar.Ali je nestašna bila i kad god bi Muju vidjela digla bi zar.Kanda joj u lice,u oko  nešto upalo;pa trljaj,pa trepći,pa žmirkaj na Muju,sve dok oko ne bi iščašila.

Oteglo se ašikovanje.Sreća da su ašlame i tunje rađale u različito vrijeme.Trešnja rodila,Mujo i Fata sve ašlame pobrstili.Fatin otac se ibretio što te godine trešnja nije rodila. Kad bi mu dosadilo penjat se na ašlamu Mujo bi se peo na dunju,primakao bi se demirli prozoru i kroz rešetke opet proturio srednji prst.Fata bi ga milovala i milkila.

Došla sezona dunja i Mujo i njih počeo brstit.Fatu nije mogao ponuditi,nisu tunje kroz rešetke mogle proći.Mujina mater slatko od dunja napravila.Čudi se narod.Nit ih u bašti imala,niti je  na pijaci tunje i slatko od tunja kupovala.Bio to Fatin dio akšikluka.Fatin otac se ibretio što te godine dunja nije  rodila.

Kažemo sreća ašlame i tunje rađaju u različit vakat,a mogu se ne zrele jesti.Nekad bi Mujo znao pretjerati pa se i obarabatiti.Nikako da se Mujo i Fata ljudski pomiluju i dotaknu.Samo prst kroz demirli penđer i milki i miluj.Nisu glasno mogli razcovarati,beg bi ih mogo čuti i eto frke.Ponekad bi samo šutjeli a Fata bi milovala i milkila.

Jednom Mujo nešto čudno,iz čiste dosade i jada,napravio.Popeo se na dunju i primako se prozoru toliko blizu k'o što nikad nije.Trebalo mu vremena,Fata nestrpljiva pita:

-Hoće li bolan više taj prst?

Nešto se ušeprtljo Mujo pa nervozno odgovara i nešto jedva kroz demirli penđer protura.:

-Hoće bezbeli,bona evo sa'će!

Dohvati se Fata ponude poče da milki pa skoro da vrisnu:

-Joj ,Mujo dragi kada ti je ovo nokat otp'o.

-Juče ja slugi jedinom pomagao,drva  cjepao.Pa hek po prstu.Otpade nokat.

Milki Fata i ispituje:

-Jadni moj Mujkane,a zašto ti je prst vako otekao.

-Kako neće bona.Kad nokat otpadne prst mora oteknuti.

-Milki Fata ne popušta,misli Muju će manje boljeti,propitivanje nije završila:

-Mili moj Mujice,bolest ti neka jaka prst napala.Hem nema nokta,hem otekao,evo ga i raste,nikad veći i deblji nije bio.

-Milki Fata pa milki,ne posustaje.Mujo konta šta da joj odgovori pa se odjednom sjeti:

-Idem  draga moja po demir pilu,ovo se više ne mere durat.Ima da prerežem rešetke ,sve razvalim i sve ti objasnim i da ti bolni prst pokažem.Ti vidi što ti je radit,miliovat ili milkit,jali nešto treće,smislićeš ti pametna si.

Ta ti valja,- obradova se Fata-babo otišo u Stambol nosi neki pašin ferman veziru,neće se za po’ godine vratiti.

Dok pričala Fata ubrzala milovanje,Mujo se ukočio,nije sišo već sletio sa grane.Od silnog trzanja; prije kočenja; odlomila se velika grana na kojoj je sjedio i on hek  sa tunje.Jal’ od  habera,jal’ od nečeg drugog,jal’ sa trešnje,jal’ sa dunje;sve jedno je,iste su visine,Mujo sa drveta hekno u bašču. Srećom na kadifice i mehku zemlju pao,ništa mu nije bilo.

Ta dunja nikad više nije rodila,pa je posijekli i novu zasadili.Malo ugruvan i postiđen gleda u mjesec,zvijezde i vedro nebo.Čuje Fatu kako pita:

-Jel to kiša pada,dvij tri kapi me po ruci potrefiše.

-Jes’ malo kišilo pa prošlo.

Mujo nije ni o'šo, a već se vrn'o i na ašlamu se popeo.Ona na udaljenijem kraju kuće bila,

Na ašlamu se popeo,demirli pilu u ruke pa pilaj.Ipak glasno bilo.Mujo stao ne zna šta će!?

Fata skontala glas prelijepi,snažni i otresiti pustila haman Josipa Lisac  i zapjevala Moj dilbere,pa prekinula.Ne kreću se ni ona ni dilber večeras nigdje,pa joj pjesma nije po volji.Tada okrenu na drugu i poteče glas kao izvor Modre rijeke bistre :

-Joj,mamo mamice,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice…

Muji drago oko srca,to njemu i njegovoj raboti njegova Fata pjeva,pa pilaj i pilaj.

Fatina majka i seja,butum komšiluk se zaibretio.Joj miline avaza.

Mujo pilo i začas prepilo demirli penđer i u Fatinu sobu se uvukao.Šta je Mujo objašnjavo,kako joj je bolni prst pokazivao i šta su radili,to ne znamo.Nismo nazočili ni svjedočili.Jutrom, sabah zorom Mujo se iskrao i kući otišao.Otada,nadalje i ubuduće bi se odmah po akšamu uvukao.Tunja  krila demirli prozora na kome nema demir rešetaka, izjutra,prije sabah zore bi se iskrao.Fata bi tokom dana bogate se meze i slastica za večer nabrala.Mjesecima gozba i gozbe trajale.

Tih mjeseci je Fata obdan pjevala :

-Joj crven fesić u drgana moga,joj mamo mamice.

Obnoć se čuli samo jecaji:Joj,mamo mamice.Potrideset  puta,od akšama do sabaha.

Šta joj je Mujo radio nismo ni nazočili ni svjedočili?!Aman,nisu to bila čista posla.

Da li je narodni pjesnik o njima ,onu Fatinu najmiliju ,pjesmu  spjevao?

Na ovom dunjaluku sve je moguće.

 

Čin drugi

fatma   lela   fatma 1images   fa2   images (4)

 

 Fata obdan pjevala crven fesić mamo,crven fesić u dragana joj,mamo mamice.

Kada bi se Mujo obnoć uvalio ona bi prestala pjevati.Samo bi ponekad jecala:Joj,mamo mamice.Hejbet puta,od akšama do sabaha.Nisu to bili samo jecaji.Bilo tu i stenjanja,i strepnje,i vriskova,i krikova,i plača i jecaja…

Čovjek bi mislio jal’ zaposjednuta,jal’ opsjednuta,jal’ je neko dere, iz kože ibacuje ili joj se nešto između noga zakantalo.A možda je neko i plaho tuče i ruži.

Ponekad bi joj izletilo nemoj molim te mili,to Mujo,jače,brže,ne prestaj mili,tako mili moj.

Taka je buka iz Fatinog halvata dolaztila k'o da je Mujo; ili neki hamal ili  teški radnik,koji u njenoj sobi nešto udaro i rušo.

Komšiluku počeo dosađivati crven fesić,ma'ma se zabrinula da joj se kći nije razbolila,da joj neki hodža nije sihire bacio,pa je džini zaposjeli.Svo ono noćno glasanje nije normalno za finu begovu kćer.

Fata više nije išla ni u džamiju,ni na sokak,ni u bezistan,ni u ženski hamam.

Za djevojačka sijela nije htjela ni da čuje.

Ne sluti to na dobro.

Mujo se oko plota i kapidžika više se ne mota.Fata ga ne spominje,ni jednu riječ da o njemu zucne.

Nisu to čista posla,misli majka.Hodžu nije mogla ništa da pita,prvo begovska su kuća ; sramota je.Drugo hodžama nikad vjerovala nije.Ovaj od njihove džamije joj jednomn  tražio,kaže sevap je hodži dati.On ilmija „iz“.Ona ga kišibranom heknula,sedam dana mu modro oko bilo.Poslije mu to oko postalo razroko i oćoravio,dibidus.Tako vam to ide,aferim za aferim.

Potrefilo se,u to se vrijeme razboljela  nena Fatina.Ništa opasno.Morala je Fata otići njegovati dva-tri dana.Majka sestru Meleku joj poslala sa njom.Da pripazi da ne bi Mujo odnekud banuo i kakav zijan napravio.Hoće Mujo,ugursuz je to.

Majka nije mogla neni ići,nema bega a begluk veliki.U frtutmi Fata zaboravila haber Muji poslat da ne dolazi.Umorila se begovica,čitav dan radila.Čifluke obilazila i rod sabirala. Održavati begluk je veliki  posao za ženu.

Pred akšam popela se u Fatinu sobu,sumnje je muče.Ništa sumnjivo ne nađe.Kod Fate sve uredno,sve na svojem mjestu,Tako je ona riktala i nariktala.Blista soba cakum pakum.Kako akšam počeo padati,sunce u zalasku prikrile bivši demirli penđer.Popela se,provjerila i rahat u Fatinom krevetu zaspala.Zaspala i sanja i umeko i utvrdo, jadna li joj majka!?

Mujo tu veče prvi put,od pokazivanja prsta bez nokta, dobrano odocnio.Majka ga korila što svaku veče izbiva iz kuće.On ljut zbog korenja i kašnjenja odmah sa prozora na usnulu ženu naskočio.Dok se žensko čeljade probudilo i snašlo Mujo već bio u po posla.

Bio silno nervozan što je kasnio,moralo je nekako nadomiriti Fatin lelek.Bio silovitiji i žustriji nego inače.Žena nije imala kud,nego mamo,joj mamo mamice.Izmicala se ona ali Mujo ne da.Majka i Fata glasom i stasom nalik.U mrklom mraku lahko hin insan mogo zamijeniti. Stalno je stizo i prestizo.Mislio to ga Fata izaziva.

A žena opet nema kud nego: joj mamo mamice.Više i ne bježi.Sada zna odakle i zbog čega  Fati ono: joj,mamo mamice.Sada zna da Fata nit je bolesna,nit su je džini zaposjeli,niti hodža sihire bacao.Ono o džinima bi se jš moglo razmisliti,ali sada ne može,Mujo ne da.I više joj nije ni krivo i nije bilo kukala joj majka,već samo:joj mamo mamice.

A beg ,muž joj za dva'es't godina braka  ni jedno uh da joj izvuče.Zalelekala majka načisto,grlo je od leleka zabolilo.Stišavala se ona,ali ne pomaže.To njoj samo od sebe nadolazi i vrišti.Nije to ni njen,glas konta.Fatin je.Tako se Fata glasa:joj,mamo mamice.I poneka suza,ali i nezadrživi vesili smijeh,Morala ga prigušivati.

Što ti je život.Morala majka na ćeru da posumnja,da je provjerava pa da zaleleče.Joj.mamo mamice.

Po navici Mujo sabah zorom kući,nije vremena ni vida  imao da pogleda Fatu,samo poljubac na brzaka,pa kliz da ga ko ne vidi.Htjela ga žena još jednom povući na sebe,ali skontala uskoro će sabah,prepoznaće je Mujo i eto sramote.Teška srca ga pusti.

Begovicu jutrom stid spopao.Čerinog ašika ona povalila.Miris je odaje.Nije ga ona povalila,on je nju zaskočio i nikako se nije mogla iskobeljati.Nije samo ona kriva,Fata je više,pravda sama sebe.U početku.Poslije joj se nije dalo.A najposlije joj se i omilililo.

Okupa se begovica,namirisa i rubin odoru obuče, pa je brzo svuće.Ona bi čitav dan u svili i kadifi proboravila samo da bi Muju dočekala.A ima posla,begovica je ona i zastidi se.Večeras će ona Muju dočekati.

Dočekati i nalijepiti ; šta joj to od malodobne kćerke radi? Ljutita a razigrana,vesela a postiđena: vazdan nešto radila i pjevala:Joj,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice.Butum se komšiluk zaibretio.Fate nema,sad joj majka istu pjesmu pjeva.Nisu to čista posla.

Dan majku izmorio,a ni prošlu noć skoro oka nije sklopila,pa u ćerinu sobu prije akšama pošla da malo otpočine.Hoće Muju da dočeka i svaku mu riječ ružnu što je mogla smisliti iskanta.Mislila Mujo dolazi nešto kasnije,k'o ‘no sinoć na priliku.

Zalegla umorna žena pa utvrdo zaspala.Ne mere poslije sinoć biti:Žena zaspala i sanjala i utvrdo i umeko,jadna li joj majka.Nije više neupućena.Mujo je bezbeli dobro uputio.

Dođe Mujo,mrkli mrak,noć bez mjesečine.Pronađe Fatin krevet,ovaj poširok k'o francuski ležaj,sav u šiltetima i dušecima.Leže Mujo pa stade milovati Fatu.Majka joj toliko umorna bila da se probuditi nije mogla.Sve pokušava da se rasani i nasrtljivca odgurne,ali ne može slaba je.Mujo je mazi i miluje i ljubi i svalči.Lako mu hanteriju svuči.Samo jedan potez preko glave i nema je.

Žena,majka ga odguruje,pokušava da se rasani.Mujo navikao da se Fata tako igra i mazi,da ga odguruje,mami i odbija.I uvijek bi dala da je on nadvlada.I ovaj put žensku Mujo nadvaladao. Kasno ona sebi došla.Krv joj već uveliko prokolala ko vodopad sa Skakavca,u glavu,u srce, u đardin je udarila i ne može ona ništa drugo samo ono:joj,mamo mamice.

Mujo je opet mazi,ljubi i miluje,nježno mazno,pa jače i čvršće.Tako se to radi,misli žena a ne ko muž joj trt,mrt i gotovo i na drugu stranu se okrenuti,bez riječi bez milovanja, cigar ispušiti i zahrkati.

Tako misli a u njoj i Muji se novi nagon rađa i oni ponovo i gore i dole,i uzduž i poprijeko,i ukrivo i upravo,i utvrdo i u meko,preko šilteta,dušeka i jastuka.sve dok ne bude ono njeno:joj mamo mamice i malo potom ono njegovo:uh,uh i uh.

Prođe ponoć,sahat kula otkucava,čuje se.Ona shvati da nije Muju nalijepila što joj ćeri ovakve stvari radi.Sada je i kasno da to učini.Bila bi to bruka i sramota za begovsku kuću.Čera i majka istog zagonđiju imaju.

Jes zagonđija van taki,ali to bega i dunjalok to ne bi interesovalo.Moglo bi kamenovanje ili bičevanje da padne,namah.Joj majoko moja; črečenja valjda neće biti.Normalno,ako preživi kamenovanje.

Šuti begovica,negodovanja nema,malo se radi svoje časti otima i ne da.To Muju pali i uzbuđuje,on silovitije navaljuje i ne pušta dok ne čuje ono njegovom uhu drago:joj,mamo mamice.Tek tada on može odahnuti i prosuti ono svoje muško uh,uh i uh.

I tako se vas cijelu noć ganjali.Ona sve ko bježi i neće,svako malo zacvili i zaplače,nekad krikne ili zacikoće, nekad Muju prevrne pa ga ona zajaše.Na  kraju se svede  na ono vrlo jednostavno:joj mamo mamice,i ono inatli uh,uh i uh.

Prije sabah zore mora Mujo megdan napustiti,žao mu volio bi on još,ali dušmana svugdje i o svakom vaktu ima.Begovica ga zadržava,zaboravlja na stid i kamenovanje,gotovo je; u njoj se iskonska žena probudila.Mujo jako zavolio Fatu,ne želi da ona nagrabusi i pati.Poljubi žensko,pomiluje po kosi i grudima da ga želja mine:pa kroz prozor klisnu.

Osta begovica na ležaju,gola i uzavrela,čaršafima se obmotava,prelijeva se sjajno tijelo u zvukovima malopređašnjih strasti i uzdisaja,upija mirise dva tijela izmješana na šiltetima i jastucima.Ona počinje da tone u san i sanja da usisava Mujin ponos:joj,mamo mamice…

U glavi joj se vrti od miline i neke ljepote i ne može da zaustavi suze,i ne može da se otme jecajima iz kojih se budi glas,kristalno čist i ženski snažan:

Crven fesić u dragana moga,joj mamo  mamice.

Ona je radosna i tužna.U njoj procvjetava  djevočica koja  nikad nije nabrekla u ženu.Ona osjeća da se probuđena djevojčica pretvara u strasnu ženu,željnu prave ljubavi i strasti.

U tom začuje zvuk begovskog  fijakera,to se njene ćerke Fatima i  Meleka vraćaju od nene.

Majka oblači anteriju boje divlje  boliglave u punom cvatu,raskošno izvezenu đuvezli i srebrenim arabeskama što prizivaju Šeherezadu,Salomu  i Alhambru.Navlači je na raskošno i nabreklo tijelo,koje još vri od cjelova,milovanja i obljuba prethodne noći i hita u susret kćerkama.

Dok žuri bujne, mramorne, svilene  grudi hoće da iskoče iz haljine.On im ne da,vraća ih i lagano miluje.To je Mujo sinoć ljubio.Sada vajar sedefaste noge i bjelokosti ruke bježe iz anterije, postiđujući svilu kojom je anterija istkana.

U prolazu zastaje  kraj šadervana ,pljusne se i plakne po licu,grudima i kadifnom đardinu,da se malo ohladi i smiri.Teško će to ići,žena se probudila i sada budna ,ovog dana;noći dvije svoga podatnog i obljubljenog tijela sanja.

Ćerke joj lete u zagrljaj,majka Fatma ih ljubi i plače.Od tuge i sreće.Ljubav je sustigla.

Kćerke je začuđeno gledaju i pitaju se otkud ta iznenadna ljubav i blagost.

 

Čin treći 

mojsije   fata i fatma  images (1)  mujo   lela

 

Poručio Mojsije, pismeno neki hamal dostavio.

U pismu piše, od riječi do riječi:

– Ti ko biva završi onu o Muji i Fatimi.Gdje će ti duša.Mi znamo da Mujo nije Mujo, isto kao što znamo ko je Mujo. Znam reći ćeš nije lijepo mrtve na krivo napisati. Obrazli si ti. A kakv ti je obraz kad istinu prešutiš. Isto je ka si slaga. Ti nikad nisi lažov bio, koliko ja znam A ono za što čovjek ne zna ni briga ga nije. Zato istinu tresni dunjaluku ili se boj pržuna. Indexi i Fatma će ti oprostiti.

U pravu je Mojsije. Istina se ne smije prešutjeti, ni da ti je rod najrođeniji u pitanju. Tako sa neba naređeno.

Mujo se ono jutro nešto kaharli vrati kući. Majka hoće opet da mu opet prigovara izbivanje, on ni mukajet i nehajno, zamišljeno odmahuje rukom, kroz vajat pravac banja, pa bešika.

Obrni okreni, ne more zaspat. Nešto mu čudna Fata ove dvije noći. Isto miriše, isto se igra. Bježi gura, odbija pa se predaje. Ista ona nezasitoist , strast i podavanje i uzimanje. I isto ono Joj, mamo mamice. Isto one raskošno tijelo, usne medne, podatne i pune, jedre grudi…

Čekaj stani bolan Mujo kori on sam sebe. Grudi ko mrven pihtijastije, mekše. Nije to ništa ubjeđuje sebe Mujo. Koliko sam ih mijesio i tresio, u njima glavu gubio, i gnjavio, i ljubio i milovao, i grickao i od radosti suzama zalijevao, ne bi bilo čudo da bar malo, mrvicu ne popuste. Nije to tješi Mujo sebe. Sve je , čini se isto, a opet nešta nije isto.

Ruke, noge, bedra kad dohvatiš, sve isto, milina, bjelina i sedefasta glatkoća  i u mraku se osjete. Stomak k'o kineski porculan, a đardin,ta bašta mirisava, izvor života dosanjani i medne usne, opjevane, što čovjek uranja u njih nijansu su ko šire. Sam od sebe zaključak pada.

Ništa to nije, mogao je on to osvojiti i da se ne primjeti. Ali ta neprimjetna dlaka razlike ga muči i buni.

Čini da Fata nije Fata,a  opet da je Fata Fata. Umuje Mujo; on skoro po ‘godine on bjesomučno navaljuje, udara, burgija. Ona ga strasno uzima, usisava, neda mu da se smiri, već samo rade i radi, gore,dole, lijevo ,desno,i u pravo i u ukrivo i u sridu i u stranu, i tvrdo i u meko, dok se sve ne zamanta i ne bude : joj, mamo mamice i uh, uh i uh. Možda je moglo za dlaku popustiti to srce drago, taj đardin, ta đula, ta mirisna ljubičica moja.

Zatim  se  nešto sjeti ni ponuda za sofru nije bilo. Opravdanje i zato nađe, sebe krivi. Prvu noć kasnio pa mu na um hrana i slastice nisu naum padale. Gdjeće ti bolan veće slastice od uzavrele djevojke . Drugu noće navalio ko tatarin pa se Fata nije snašla. Dragost je osvojila što je tolikom željom njen Mujo ganja i što mu ona k'o fol bježi.

Pomisao na tu i te divote, ljepote i ljubav ga smiruje i on pokajnički pada u nevini san.

Fata se oko nene zabavila, puno posla za nju bila. Malena Meleka ni od kakve pomoći nije bila. Sa jalijom jurcala.Zbog toga je Fata na Muju skoro zaboravila. Sve se boji da joj dragi Mujo nije nagrabusio. Gleda majku, ne vidi nikakvih loših znakova. Dobro je misli ona. Mujo došo vidio da je name pa otišo. Mujo došo i drugu noć, vidio da je nema pa otišo. Srce Fatino, dobro je što ga nekim očev čifčija nije prokužio. Sve čeka da dan prođe, a on ne mrda. Danas joj se neštoi i ne pjeva. Majka je gurka, ona neće.

Ako nećeš ti ja ću, znam da voliš onu opjesmu,i zapjeva je. Ibreti se komšiluk: Fata kod kuće a mater joj pjeva njenu pjesmo. Nije dobro. U neko doba neće ni biti. I Fata se ibreti, koliko zna majku, a zna je od rođenja, nikad nije stih izgovorila, a kamo li zapjevala.

Naveče ti Mujo odmah po akšamu kod Fate. Fata se uželjela Muje, dvije noći ga nije opasavala, pa sad hoće da nadoknadi. Nikad se ne nadoknadi ono što se propusti. Zna ona to ali ipak k'o pomahnitalo čeljade što sušicu ima i zna da mre baca se na Muju. Sada ona ne da njemu da dahne, da se izmiče,i smiri. Luduje djevojka i gubi se u strasti.

Svako Joj, mamo mamice traži novo Joj, mamo mamice. Mujo sagledava ovu novu Fatu. Sviđa ova žena što se besomučno daje. To više nije djevojka, Fata njegova. To je neka nova fatalna žena koju će on morati nanova krotiti. Majka joj ništa čula nije. Dva dana i dvije noći nije stala, sva se baildisala.Po danu letaj po čiflucima, po noći ne daj Muju da je stigne pa bjež, uzalud ,kuka la ti majka-Kad je prvi put stigo sve je gotovo bilo. Zato ovu noć ni topove sa crne BIjle tabije ne bi čula.

Ni svjesni nisu bili koliko je noć munjevito prošla. Ni noć kako se gubi i sabah što rudi osjetili nisu. Prvi pjetao zakukuriko. Za njim drugi i treći. Kasno Muji da doma ide. Vidio bi ga vas dunjaluk kako kako bježi i eto sramote. Ostade Mujo taj dan u Fatinim odajama.

Ona ga zabašurila, pod šiltete, jastuke i dušeke djevojačke sehare. Iz sobe nije izlazila, majci poručila da nije dobro, ali majka već poslom begovice krenula. Fata zamandali vrata . Muju iz dušeka izvlači. On vas vunen; iz ustiju pljuje vunu i povlači Fatu, ona se ne da, neko će čuti ,dan je. Meleka dva tri puta na vrata kucala. Niko joj se ne odaziva.

Prihvatiše se priče i sofre. Ogladnio Mujo ko neki vuk nezasiti. Fata mu se izvinjava što mu se nije javila dok je dva dana kod nene izbivala. Mislila vidjeće da je nema pa će se vrnuti.

Mujo se zgrcnu, umalo se udavio nije. Fata hek po leđima, po vratu, po bubrezima, a on se guši. Doš'o je on sebi ali hoće da ga Fata buba i telembači, zaslužio je to , on mjesto nje dvije noći zaredom drugu povaljivo.

Ugrize se za jezik ,ni jednu ne pregovori. Da išta reče nestalo bi Fate. A on fatu neda.

U buli je velikoj Mujo sada. Tandaro sa strane a nesmije ništa priznati . Krivica nije u njega, ali ništa ne bi pomoglo. Fatina je i mame joj mamice. Skonto koga je on natjeravao na upjevavanje: joj, mamo mamice. To mogla biti samoFatma; Fatina: joj, mamo mamica i niko drugi. Šta njoj bi pa se njega uspaljenog ne kutarisa. Nisu to čista posla. A nemere se tu ništa više učiniti.

Kad odjednom djevojčurak, Meleka na pendžer demirli prozora bez demira kuca. Čula ona u sobi se komeša. Dijete ko dijete, radoznalo i hoće sve da vidi i zna. Davno ona skontala da je penđer osto bez demira isto ko Fata bez bjeline. Ovo drugo joj najjasnije bilo nije, jer je nije ni interesovalo.

Fata vrisnu, Mujo otvori stakla i za kujruk uvuče dijete u sobu. Ni nježno ni grubo; bratski.

Pita je hoće li kome prokazati njih dvoje što se vole. Jok Mujo tebe mi kaže ona. Zeza ga, a Mujo ne zna šta će. Fata pristavi malenu na krilo i skoro sve joj ispriča. Ono skoro ostavi za kasnijiji neki vakat, kad dijete odraste i počne upjevavati ,jal’ vrištati.

Meleka shvatila i ono skoro, iako joj nije ispračno.Vidjela ona kako se grlice i golubovi ljube.A i sluge bi koju sluškinje u magazi povalile ili štali u sjenu natakarili,ne znajući da ih radoznalo dijete gleda šta rade. Vidjela  ona Fatu i Muju .Jedino joj nejasna bilo čemu tolika đefa oko malo uguravanja; ta frka,cika i vriska. A nije previše ni radoznala bila,još se zadjevojčila nije.

Zaklelo se dijete na čitab da nikome ništa neće reći. Nebi ni rekla i da se nije zaklela, jer Fatu voli više od matere i oca. Fata uvijek vesela bila i dijete voljela, pazila i nasmijavala, igrala se i jurila sa njom.

Djeca dobro prepoznaju i pamte, pa dobro dobrim uzvraćaju.

Majka se kasno sa čifluka vratila. Posao ona davno završila. Bojala se pogledati kćeri u oči. Te večeri Mujo tužan bio, kući ranije otišao. Fata mislila žao mu djeteta što tajne njihove krije. Majka joj duma ,nije Fatu ove dvije noći čula da poji pa se obradovala.

Sutrdan po akšamu sve se vrati u normalu. Mujo Fatu ganja pa uganja, pa ona joj, mamo mamice, puno tiše, u usta peškire i jorgane stavljala i tiše majku dozivala. Majka čula, jastucima uši pokrivala, krv joj bujala, ali se kćerki nije odazivala niti joj išla pomoć dati.

Opet se razboli nena i Fata i Meleke kod nje da je liječe. Fata Muju obavijsetila da je neće biti dva tri dana. Mujo ipak po akšamu u Fatinu sobu, a žena na krevetu leži. Smislio on plan. Povalio ženu , ona se ne buni, ali nešto nije horna i sevdisanje posustaje.

Mujo ustaje šibicu pali, kandilj nalazi i prigušeno ga sjaji, Prilazi ženi na krevetu. Begovica, znao je to on. Ona pokrila lice rukom i plače, sramota je pripala velika. Mujo je pita kako je sebi mogla dozvoliti da ćeri ljubavnika blati i povaljuje, ne ljutito, već razočarano.

Ona ne prestaje da plače i sve mu po pravici priča kako je bilo. I silu i nehtjenje, pa poluhtjenje i na kraju predaju. Mujo priči ne nalazi mane. Tako je bilo, sudbina im to nanijetila. Oprašta joj Mujo, oprašta ona njemu i sebe i Fatu. U oprostu  i zahvalnosti se radost velika javlja. Oni se opet oprosta i zahvalnosti prihvataju, nikako da svako svojim putem krene. On kroz penđer, ona iz kćerine sobe.

Slučajno se dotakoše za ruke, frcnu munja u mali mozak ih strefi, veliki se odmah isključi i eto ti belaja. Padoše k'o pokošeni na šiltete. Igrom slučaja se Mujo na Beogovici zalomio i za sedef grudi, istjerane iz anterije radi ravnoteže uhvati. Više povratka nije bilo. Mujo ljubi, begovica se predaje i gubi. Mujo stišće i kidiše, ona se raspomamljuje kao nikada  prije. Mujo tu veče upozna  pravu, nezasitu ženu lavicu. Sreća Fata ga dobro potkuvetila, mogao je ravnopravno begovici uzvratiti.

Nije ih briga bilo ni kako jako, ni koliko je : joj mamo mamice bilo. Samo se ganjali , sustizali, i opet ganjali i baildisali. Sudarali i udarali. Buba Mujo ko luda pomahnitala macola. Pred sabah besu jedno drugom dali; da se ovo neće nikad više ponoviti. Fatma begovica zadovoljna, Mujo isto. Čestitost misle da su povratili. Morali se oprostiti, ljudski je to.

Poslije je Fata često kod nane išla, ova sve češće poboljevala. Begovica Fatma i Mujo nisu održali zadanu besu. Uvijek je davali i uvijek je kršili. Plaho im se sviđalo ono joj, mamo mamice i uuh, uh,uh. Mnogo više od bese. Ona im nekako šupljikavo i neubjedljivo zvučala.

Beg se iznenada iz Stambola vratio, mjesec prije nego je trebao. Dušmani mu neki javili da se nešto čudno oko Fatinih hodaja dešava. I kada je Fata tu i kada je kod nene. Nije toliko ni lukav ni pametan bio. Da je takav,sačeko bi noć i u Fatinu sobu banuo. On u po dana ni dobar dan ikome i bano u Fatinu sobu, a ono u njoj nikoga, ni u cijeloj kući nema.

Pita sluge gdje su mu žena i kćeri. Rekoše mu evo nekoliko dana kod majke mu, poboljeva ona izgleda vakat došo mrijeti. Jali tamo Mujo kad navrnuo nisu mogli rijet, nisu za Muju znali. Zastidje se beg i fijeker pa majci.

Majci odmah bolje bilo kad je sina vidjela. Mazi čovjeka od šezdeset ljeta ko malo dijete. I mama i kćera dušom odahnule. Što da je noću bano? Ni zamisliti nisu mogle. Zaboravile na demir što na pendžeru prislonjen stoji.

Što ti je sudba. Uvijek neka svoje mreže plete. Nema veza sviđa li se kome njeno tkanje ili ne.

Starica ozdravila, vrati se begova porodica domu svome. Mujo dobio obavijest da ni za živu glavu ne prilazi ni tunji ni trešnji, a ni Fati  ni Fatmi. Imenom je počeo zvati, omilila mu se. kako i ne bi, ne zna se ko je kršniji, jal’ Fata jal’ mama joj Fatma.

Beg iskusno oko imao, vidio ofalila mu tunja i nešto se suši. Pita sluge šta je bilo. Kažu pukla najveća bočna grana ispod Fatinog pendžera. Beg provjerio i vidio demir skinut. Nikakvu ljutnju nije pravio, nit je kome bilo šta pričao.

Poslao povjerljivog čifčiju hitno u Stambol sa sitnim čitabom. Čvrstim stiskom i pažljivim okom porodicu stisakao i vrebao. Ni disati nisu mogli. Mujo izludio; vrtio se uokolo ko usijana topovska cijev. Pokušala begovica progovorit o Fati i njenoj udaji za Muju, toliko su se njih dvoje njoj omilili. Ona kćerku uz Muju zavolila. Sve što Mujo voli, voli i ona.

Beg ni da čuje ali sasvim staloženo razabira ; siromah je, porodica loša, još je majčinim jaslama, niškorist i akšamluk, ni dukata prebijenog nema.Nikako nije za njegove miljenice.

Mjesec dva  poslije evo ti svatova iz Stambola. Na čelu sanđakbeg Smirne, mladoženja od šezdeset ljeta . U varoši se oko svatova sjatilo i veliko i malo. Toliko raskoši i bogatstva nije viđeno.  Svatovi pravac na begov kapidžik. Begovica i Fata se obeznanile. Djed je Fati ,sandžakbeyi mogao da bide.

Fata vrišti,jauče  i zapomaže, nebo,  mamu i taju moli, kumi ne udavajte me za starca nekog iz tujine. Groznica je uhvatila ne popušta. Otac milosti nema, njegov kadija Fatu i tujina vjenčava. Svatovi vas cijeli dan i noć slavili i sutradan se sa begom i begovicom oprostili.

Mujo danima plakao ko malo dijete. Posebna ga straža čohodara od begove kuće odvajala. Niti mogao prići , niti Fatu vidjeti ili joj pomći. Ni druga nema da mu pomogne. Fata ga osamila.

Brzo se sabro i muškarac postao. Gleda kako Meleku da dokuči da bilo šta sazna. Djete se nikad bega nije bojala, po svome uvijek činila. Beg se na nju nije obazirao. Dokuči je Mujo. Sazna da je udata za sanđakbega smirnskog. Da je begova sedma žena, da je za nju posaban harem u Efesu naprevljen, odmah Mu Fata miljenica postala. Haber kaže, juče stigao ferman  da je Fata trudna. Kad, kako i zašto ne znaju.

Mujo bio,pa prošo. Pomirio se sa sudbinom. Nikad više Fate i joj,mamo mamice i uh,uh i uh. Što su mamicali i uhkali, mamicali su i uhkali. Nema više. Fajront. Begovica više ne izlazi, beg novi demir stavio, na kapiđike demire ugradio,i spolja i unutra. Novu tunju posadio, ona dunja, Mujinog kočenja , se saušila.

U varoši zavladalo mrtvilo. Nema ni pjesme, ni cike, ni vriske,ni radosti. Begovica poboljevala u osamu se dala, napadi migrene nisu prestajali. Žali za čerkom. Za Mujom manje. Mujo se prijavio na vojnu, ne bi li poginuo.

Sve zanijemilo, samo Meleka po dunjaluku nered pravi. Nedostajala joj Fata, mama i Mujo. Bandu dječju napravila, haraju, dječije zulume prave. Ništa ozbiljno, ali može na zaozbiljno izaći.

Što ti je usud. sve imaš, pa onda u čas nemaš. A i osililo i uzoholilo se, što jest jest. Ne mere to nebo trpjeti.

 

Čin četvrtii                                                                                                             

 monteno 1   fa2   images (4)   dunje   vrisak 3

 

Prođe četiri pet godina. U varoši ništa novo. Jedino se Meleka zadjevojčila i Fatma oporavila. Ni jedna ni druga neće za Bega da čuju. Beg se na majčino imanje povukao kada je ova dušu isputila.

I on brzo za majkom mandrknuo.

Begovica se malo usplahirila kad je čula da se Mujo iz vojne vraća. Od Fate poneki, ni dobar ni loš glas; podnošljiv. Mujo se i nepominje.

On se iz vojne sa Kozacima napokon vratio. Neustrašiv bio, život mu ništa nije značio pa se i smrt od njega odmaknula. Činova se hejbet dograbio i agom se zakitio. Majci na vrata kuca, ona ga ljubi, sin jedinac se živ vratio. Osjedila ona skroz, ali ništa to spram radosti što je ljubi.

Sa njim dječaćić od pet godine isti on. Ništa ne objašnjava nego dijete za jednu ruku, dugom rukom jatagan pridržava, dvije kubure ga opasnim čine. Brkove kozačke zapustio, pogled mu se usurio. Da čovjeka ,tujina strah  spopane.

Pravac begova kuća. Kapidžik zatvoren ,on zapovjedno kuca. Na dobro se lako naviknuti. Nekom dobro,nekom zlo.

Meleka otvara vrata, vrišti od radosti, Muji se ovrat vješe, nema bitno što se zadjevočila. To je Mujo njene neprežaljene Fate dragi. Izlazi i begovica Fatma čula radosti glasove. Malo ublijedila, iz kuće ne izlazi, koja sjeda je spotakla, ali ista Đul Fatma jedinica u majke. Pola Bosne se za njom u njenim djevojačkim danima okretalo. Druga polovina uzdisala. Jedino joj kćer Fata ravna bila.

Muji zasuziše oči , on na koljeno kleknu,u ruku je ljubi i kaže:

-Sretan ti unuk neno. Evo ti Fatin i moj sin da ga paziš i voliš, ja ne mogu, mene velike muke pripale .

Sjedoše kraj šadrvana, čijom je vodom Fatma svoju hanterijsku raspomamljenost prskala i hladila. Zna to Mujo, ona mu pričala o tom jadu, a on joj se smijo. On krivac za to bio. Ponude mu dadoše , kahvu i rakiju ne odbi.

Sjeća se i priča.Zbog Fatime i Fatme malo više akšamluku i rakiji sviko. Misli pomoći će, bol, snove i ljubav da ubije. Ne pomaže ništa, sve to njega i dalje ubija.

Vojna sa kozacima se dobro završila. On aga posatao , a Vezir ga zbog hrabrosti plaho poštovao i pripazio. Mogao je da bira gdje će agluk imanje odabrati. On izabrao Efes ; čuo da se jedan agluk tamo prodaje. Zna Fatma,zna i Meleka zašto se Efes bira. Meleka mu rakla za Fatine hareme. Neće ni jedan nego taj. Vezir svoje obećanje izvršio. Pokraj agluka sandžakbega Fatinog dvori.

Kad je Mujo došao Fata malo poboljevala. Sada sandžakbegovica i dvostruka udovica postala.Pričakla mu to, kada je obhodio. Obradovala se jako, neizmjerno. Nema suza sve ih za pet i po godina isplakala.

Ni on ih skoro nema, on je svoje ubijajući dušmane prolijevao. Žao mu insana; ne zna ih, ništa mu nisu učinili. Ni on njima, ali kidišu jedni na druge i sjeku se ko bijesne zvijeri. Ili oni njega,ili on njih,nema treće.

On uvijek imao sreće. Ubija on i plače. Malo za insanom, a najviše za Fatom,tek ponekad za Fatmom. Krvlju bol za Fatom pokušava da umine. Ima tu i krivnje zbog Fatme majke njene. Sve nešto misli da Fatu ne prevari sa majkom joj , ne bi se ništa  desilo. Svu krivicu na sebe privaljuje. Bol ne uminu već se veća javila. Čuo sveti kitab brani i u nečist meće , sastaviti majku i ženu u poganluku.

Njen Mujo nju potražio i kapidžike i pendžere svoje kraj njenog dvora pristavio. Srce hoće Fatimi da iskoči. Sve ga pita da li je još voli, da mu nije koja srce ukrala. Zna ona da nije, ali se prvi da mu ne vjeruje. Pa  ga čika i miluje. Mazno ga štipka ,provjerava jeli san , melek ili njen Mujo.

Uletje troje djece, dva sina i kćerkica. Pet,četiri i tri i po godine, jedno drugom do uha. Kad Mujo vidje ono najveće srce mu zatreperi. Takvog on sebe u Bosni ogledao kad je tih godina bio. Sjeća se, k'o da je juče Bosnom gazio.

Upitno gleda u Fatu ona potvdno klima glavom. Neće pred djecom da priča. Djeca joj po bosanski pričaju, svoje mlađih nešti i turkiš čavrljaju, ali stariji neće da čuje. Gleda u Muju i drsko i znatiželjno. Drsko jer je stranac,a sa majkom mu veselo priča. Znatiželjno jer mu poznat i pomalo blizak taj lik.

Poslije kad je dojilja mlađu djecu odvela na spavanje,Fatima uze petogodišnjaka za ruke,posjede ga u krilo i reče mu :

-Evo ti babo , napokon došao, poljubi ga u ruku maleni moj!

To joj dijete jedina radost svih ovih godina bila. Pričala mu ona o njegovom ocu, majci, svojoj sestri Meleki. Pogan, očuha i svoga oca nikad  pomenula nije. Teškom mukom je prihvatila ovo drugo dvoje,i sada ne zna da li ih  voli ili sažaljeva.

Dijete se ustručava;Mujo ga nježno za ruku prima i cjelov u kosu pa na obraza stavlja. Dijetetu neugodno ali i miri sa nježnošću muške ruke nove. Ode i on na spavanje.

Danima se oni viđali i ponovo upoznavali. Nigjde im se žurilo nije. Da su znali ono što nisu ni sekunde ne bi gubili.

Ona kaže doveo je sandžakbeg u ovaj harem što je dao da se njojzi napravi. Ona već u putu , prije Stambola , saznala da je sa Mujom trudna. Ništa više ne bi pomoglo da bilo kome kaže. Ako kaže sramota, svašta može biti. I vrnut je doma, i kamenovati i bičevati, u roblje prodati. Šuti ona i u Smirni o vaktu rodi. Dojilje i dadilje se uzvrtjele nešto se računica ne slaže. Beg prekinu tračeve, reče sedmanče je i njegovo. Tačka nema više munđijanja. Plaho mu se ljepota Fatina dopala i on po stare dane pošandrco i zablejio se u Fatu.

Ipak ili od jeda ili od  slabog srca u neki brzi  vakat se prevrnuo. Obradovala se Fata, eto kući može hodit. Ne prisni joj se. Brat begov je sebi za ženu na silu uze. Bio koju godinu mlađi od beya, i ona izrodi sa njim ovo drugo dvoje djece. I ovaj mandrknu ha se kćerka rodila.

Fata slobodna ,ali kasno.Dva tereta pride ima.Ne zna kako bi na udovicu sa stranjskom djecom u varoši gledali.To joj najmanja briga.

Šta će Mujo njen na dvoje stranjske djece reći? Stid je bilo. Hej ona dva braka imala, dvaput udovica postala, troje djece porodila, a on jako momak. Ih kaki je, jedna li mu udovička majka. Svaku djevojku može dobit i oženiti i još koju pride.

Vrijedan je on. Kod njega nema ništa labavo več čvrsto, odrešito ; joj mamo mamice. Zato se iz Efesa nije micala, a i čula u vojni je oko turskijeh se krajeva mota. Za majkom Fatmom i sestrom Melekom žalovala ko za Mujom. Tri su to rane,grdne, neizlječive.

Kako to boli nikog svog da čuješ, vidiš ili dotakneš, dušu, srce da ispunuiš.  Tako šest punih godina. Praznina se neka stvara. Iznutra nešto rovari, truje, slama i izjeda. Boli to mili moj,ne može se insan nikako naviknuti na taj bol.

Živi čeljade, mora se,  život kao ide dalje.

Mujo njoj  ništa nije imao za pričati: bolovao i ratovao pa opet bolovao. Više od pet godina prođe dok je nije našao. Bona da si i stotinu rodila ja bi ih sve prihvatio. Tvoja su , znači i moja su .

Poslije te priče sve je bilo nekako drugačije i lakše. Ona poče anterije oblačiti. Sve neke nove. Imala vremena pa vezla i vezla. I majci i sestri mnoge izvezla. One ih nikada neće obući. Šta zna možda će Mujo nekad navrnuti. Osjećaj je ne prevari.

Jedno veče sjede oni u njenoj sobi. Ona je namjestila kao onu sa prerezanim demirom. Muji ugodna,osjeća se kao kod kuće. Dobro Fatine ispravlja se on i nije mu žao. Što to bijaše vakat.

Akšam samo što nije zatamnio. Vazduhom se probija onaj čudesni ljudski glas koji svojom umilnošću sve smiruje i tjera ljude da se okreću nebu i mole. Takvih ezana odavno nema. Ogromna šteta. Neko će to debelo zaplatiti.

Njih ta ljepota obuhvata, pomole se Bogu Milostivom, vrijeme ih naučilo nekim datostima i  stalnostima. Hvataju se za ruke, miluju ih i šute. Zamišljeni su, molitve su odavno završene. Ona se trgnu, prima ga za lice ljubi i šapuće.

Dobro mi došao,mili moj.

Šeret se u njoh poslije vijeka studeni budi ,pa ga pita:

– Da li ti je otpao koji nokat, mili moj.

Smijeh, vriska i gurkanje.

Ho,ho,ho brunda Mujo:

-Upravo mi je otp'o jedan nokat .Hoćeš ga pogledati, mila moja, bolje te našao?

Bijela hanterija neće više da se sa njima igra,na nju niko ne misli,ljuti se i širi. Polako ispadaju grudi,ruke,noge. Bjelasa i tamni nešto između nogu i pupka. Fatima se na anteriju ljuti što je otkriva i slasti Muji u susret baca.

Skida izdajicu i predaje se. Mujo lud od sreće gubi se u dobro poznatim izvorima, udolinama i uzvisinima. Stiže svaki brežuljak i svaki dol da obuhvati, miluje i ljubi, nigdje mu se ne žuri. Ali tjelu ti ne možeš naredbu izdati četo stoj , jurišaj, povlačenje, u napad.

Tijelo to čini kako je sviklo i kako mu se drugo tijelo daje i otima. Usne su spojene, ruke su spojene, tijela su spojena. Mujo se uspinje ona ga grčevito steže i sebi vraća, on polako sa šestogodišnom čežnjom i bolom   prodire u isto toliko godine suza i tlapnje. Ona ga prihvata pa ga iznenađeno vraća, još je većma očvrsnuo, pa opet prihvata i ječi. Opet je sve u redu. Šilte je dugačko i široko, a oni bezbrižbni i još isto zaljubljeni .

Sve je tako lako kad muzika i ljubav akorde strasti tvore i kroje. Malo su grčevitiji nego nekad prije, boje se da im san ne utekne. Ne znaju da li je java ili bol im miline ,snove snije. Novo oslobođeni krik i jecaj i brundanje:

Joj,mamo mamice i uh, uh, uh.

Isključuju mogućnost sanja i oni znaju da su oni ona nestašna djeca Mujo i Fata; samo im trešnja i tunja ispod prozora nedostaju. Tako je vrijeme brzo teklo da je skoro odjednom jutro preteklo noć.

Ona prvi put u njihovoj ljubavi može slobodno da položi glavu na njegove grudi, uzme slavuja u ruke i mirno, premirno zaspe i sanja kako opet vrišti: joj mamo, mamice.

On ne smije da zaspe, boji se da mu grlica ne pobjegne. Zna nikad je više ne bi mogao naći. Stišće i ljubi je u čelo, nježno polako da jemeleku ne probudi.

Niko ih nije uznemiravao, poslije podne se probudili, nešto jeli djecom se pograli i eto ga akšam pada i novi se ezan javlja.

Opet su sami, ona u rubinovoj anteriji, on gol, golcat gori od sinićnje večeri,u bunilu gori, odjeća mu smeta. Fatimu dva puta ne treba nagovarat i ona gola. Više nema grčevitosti i nervoze, sada su svjesni da ova igra nije san.

Ljubav klizi ,oni su brod po uzbibanoj pučini kojeg vode vješti mornari, za trenutak zastaju da brod sidro baci pa ga vade. Pustimo se sidra i mornara.

Njih dvoje su sada Fatima i Mujo i ta im igra najviše odgovara. Mujo na Fati, Fata na Muji.To se djeca ponovo vole, igraju i jure. Mujo sa tugom osjeća da nije važno njegovo uh,uh i uh, već se dao na saučesništvo u rađanju onog: joj mamo, mamice. Fatima vrišti i vrišti i jauče, kao da joj je svaki put poslijednji.

Sabah ih obuhvati, ali oni igru ne prekidaju. Dođe i podne, a oni bjesomučni i izbezumljeni; obeznanjuju se iznova i iznova.

U akšam,ezan se nekako usporeno ,tužno jecajući javlja.

Oni predah napravili, strasti smirili.

Mujina Fata Fatima, ničim izazvana zajeca nekako slabašno: joj, mamo mamice.

Mujo se na lakat naslanja i gleda je. Njoj se čelo orosilo,očajnički guta vazduh, daha nema. Potres je negli zdrma, ona iznenada malaksava, grčevito se steže  i pribija uz Muju svoga, ljubav svoju jedinu.

Nokte mu u grudi, srce zariva.Iz očiju joj suze bespomoćnice klize, ljubi Muju poslijednji put, kaže  volim te dušo moja i umire.

Grlica safirove boje ka nebu leprša,krug  ka nebu pravi , maše krilima i poručuje:

Čekam te mili moj.

Što ti je život. Dvoje se našlo, pa se nije našlo, posle mnogo jada i bola se ponovo našlo i nakon par časaka iz čista mira ponovo se zauvijek izgubilo.

Neko bi reko tuga je to. Ipak to se samo život jedan jedini tek tako dogodi.

Konta Mujo svisnu ko mirisna  djevičanska ljubičica. Jedno jedvačujno joj, mamo mamice  izusti, samo jedno volim te i nestaje. Vojničina, asker, janjičar, aga vezirova desna ruka Mujo Fatimin plače ko malo dijete , kojem sise iz usta otimaju. Mislio je da je sve suze isplakao. Ni jedan čovjek ne zna koliko  suza za isplakat ima.

Ećim rekao da je od nabijene sreće presvisnula.

Puno je to zbijene sreće bilo za moje milo napaćeno čeljade, kaže Mujo.

Jebo ja takvu sreću i takvog hećima.

Ne kaže to Mujo već pripovjedač.

Nikad ga niko nije čuo da je lanuo ili neku nepristojnu riječ rekao. Sada mu se činilo da je vakat i da je morao.

Mujo šutio i guto, naučio se, što se srdit kad će biti kako će biti. Mož zaplakat, tugovat i jaukati, ali psovati i ružnu riječ nikako. Nije to za dobre ljude. A i  pogano je.

Mujo Fatimu sahranio u đul bašti svog agluka u hladu jasmina pored bijelog mramornog šadervana sa šest česmi.

Htio i ono dvoje Fatimine djece povest, ne dade rodbina i vlast. Rekoše, ono svoje kopile vodi sa sobom, nama naša ostavi.

Ovo Fatmi i kćerki Meleki joj ispričao. Ne ovako,već vojnički, ugrubo, bez detalja koje nisu za druge.

One te detalje znale i neispričane. Fatma ih doživila sa Mujom. Kćer i majka se rasplakale i neutješne bile. Ode naša Fata, ona je zvjer, otac njen ubi. Plaču petegodišnjeg Fatmira grle i ljube. To je sve što im ostade od Fatime .

Mujo poljubi Meleku u čelo i reče joj čuvaj mi sina, jaka si ti lijepo moje.

Begovicu ljubi u usta, ne stidi se, mnogo ih je ljubio i volio i šapuće joj:

– Drago moje za nas, sve sa Fatom umrlo je.

Mujo nestao, dugo ga niko nije vidio. Svašta o njemu pričali. Ponovo se u vojnu vratio, te se oženio, pa se propio, pa propao, pa u zindan otišao.

A Mujo se u Efes vrno. On , vojnik, aga i ljubavnik svojoj drgoj Fatimi ,ljubavi svojoj, počasnu stražo davo. Dvadeset četiri mjeseca duga dan za danom, noć za noći, bez prestanka, bez predaha.

Gleda jasmin, gleda behar i đule i baštu. Na mezar  gleda .pogled ukočio. Nema mu Fate. Tišina. Ni u san da mu se javi. Jok nijednom.

Mjesec , zvjezde i maglice više ne svijetle. Ublijedili se i žaluju.

Zatim  okrene pogled na mramorni šadervan sa šest česmi ,on tiho žubori, prelijeva se i klokoće , kao da ga pita:

-Bolan Mujo kad ti je nokat otpo.

Vidi šadervan da  šala nije uspjela i gleda u insane koji ne prestaje plakati. Što ti je insan njegove dvije česme mogu preliti ko sve moje. Nešto se tu računica ne slaže.

Kako će se ba složiti? Ne zna insan koliko suza može proliti. Isto oniliko koliko ih može ne proliti. Sve je u parovima. Jes ovaj što blebeta pametan, čudo jedno.

Begovica Fatma se razbolje ćerku nije mogla prežaliti. Kopnila, lijeka joj nisu mogli naći. Ona ga nije htjela ni tražila.

Pročuo se glas, Mujo se u varoš vraća. I zaista jedno sunčanog  zimskog dana u vrijeme đenaza,vrati se Mujo. Vratio se Mujo iz Efesa. Konja ,vranca jaše, ovaj silno poskakuje.

Odlučio Fatimin i Fatmin dragi ; dosta žala za Fatom. Ljut na nju ni da mu bilo šta u snu šapne. On sam sebi u inat njoj progovori: živima treba život posvetiti.Mislio na Fatmu.

Ispred begovske kuće tabut iznose. Vidi  Mujo Meleka čvrsto drži Fatmira i suze štišće.

Fatma na tabut tahti mrtva leži.Nema druge.

Mujo se čini se hladan kao hiljade pahulja bijelih . Polako konja zauzdaje, iz bisaga tri stambolske tunje vadi i silazi. Na rame bisage uprtio. Gomila se miče u stranu, oslobađa put gajretli insanu.

Prilazi Meleki i sinu , oboje ih sa ogromnom tugom u očima u ruke ljubi, daje im po tunju jednu i bisage Meleki o rame kači. Uzde vranca sinu u ruke daje. Iz đepova pune šake dukata  u dva tri navrata vadi i što dalje od tabuta baca. Gomila za dukatima stampeda.

Prilazi tabut tahti, čohu skida  i marame sa lica miče i gleda je. Anđeo samo spi. Moli se da je njega ili Fatimu u trenu smrti sanjala. To bi za nju najlakša smrt bila. Poljubi je u jedno oko, pa u drugo, onda u usne, polako nježno i dugo. Pogleda i Meleku i sina, slegnu remenima.

Sjeda . Naslonja se na kapidžik Fatimin i Fatmin. Jako je umoran, ali rukama rukama steže tabut, ne popušta ga. Dvije grlice bijele lepršaju zajedno ka nebu,i to je to. On im maše, zatvara oči i spokojno za Fatimom i Fatmom krenu.

Iz desne mu ruke klizi mirisava žuta stambolska tunja , kotrlja kroz kapidžik, preko bijele šljunčane staze ispred šadervana  zastaje.Đul baštom se šire mirisi žutih dunje i ljubavi. Ode i Mujo.

Meleka je dugo na Fatmira pazila. Nikad se nije udavala i zaljubljivala. Nije htjela nesrećnu kob majke,  mame, mamice i sestre seje, sejice. Željna ih uvijek bila, seje malo više. Možda je ponekad vatru u sebi osjećala, ali je mašicama tjerala. Neće da se sjeća da je i ona u Muju zaljubljena bila; onako dječije, nevino.

Fatmira ona mnogo voljela i pazila. On razmažen i sebičan postao. Jednog dana u Smirnu se vratio da potraži brata i sestru. Meleki odlazak nije prijavio. U varoši su ga uvijek tujinom smatrali.

Više se nije čulo za njega.

Meleka se par dana po njegovom odlasku u meleku pretvorila. Sabah ezan blagoslovljene noći je pozvao i ona tek tako , jednostavno i lahko bez imalo straha odlepršala ka nebu  u susret mami, mamici i seji, sejici. Nije vjerovala da će Mujo sa njima biti.

Djeca sve znaju,zar ne?

afrodita 2    napoleon    arabeske 1    šaban 1

Petnaest dana proljeća II dio

II drugi dio

 

Dan prvi – ponovljeni

Kad poželimo,možemo sve učiniti,čak i dan ponoviti.To je zaljubljenim bar lako.Da,već

sam  zasigurno bio zaljubljen u moju milu, iako te još nisam sreo.

Trebala je biti nedelja,što je bilo  sasvim logično,

Polasci moje porodice na ljetovanje su počinjali petkom naveče,znači subota ujutro

je bilo vrijeme dolaska.Prvi dan te nisam sreo.A to je bila subota.Sada se ta subota

trebala ponoviti , da bih te već prvog dana sreo.

„Nije da nisam pametan,“ hvalim sam sebe.

Očekujem barem mrmljanje : a-ha. ali ono izostaje.

Pa da! Ti još u Bajku nisi ušla i time negiram ono što sam malo prije rekao.

„Kakvo logično razmišljanje“-  danima poslije bih se razbacivao ja.

„Bistro,sasvim bistro , nije ti slično.“-vjerovatno bi peckala ti.

Prave osjećaje ne možeš upoznati bez pogleda u svijet i vremena u kojima oni izviru.Ni bez pogleda u prošlost ali i u budućnost.

Zapravo ,ako si primjetila sadašnjosti zaista nema.Postoji samo u jednom trenu kad nešto izgovaraš ili započinješ neki pokret.Svaka izgovorena riječ,svaki mah,svaki izrečeni glas,svako izrečeno slovo,treptaj trepavice ili misli je već stvar prošlosti.

Znači sadašnost ne postoji.Postoji onaj djelić sekunde  koji bi se ,uslovno rečeno,mogao nazvati prezentom.Ako sadašnjost ne postoji , kako se prošlost mogla desiti na osnovu nečeg nepostojećeg, nepostojeće sadašnjosti.Uvrnuto.

Tvrdnja da prošlost određuje našu budućnost, dodatno komplicira našu nepostojeću sadašnjost ,na osnovu koje je nastala prošlost ,koja nas određuje kao ljudske jedinke , u budućnosti.

Sve je relativno,rekao bi naš drug Albert.

Uvijek postoji neka realnost,neka stvarmost,manje ili više surova ili lijepa.

Stvarnost kao suma onih pojedeinačnih djelića sekunde što tvore sadašnjost.

Stvarnost koja premošćuje i spaja prošlost-sadašnjost-budućnost.

Ta stvarnost postaje suma djelića naših uspomena, bliskih, dalekih,prošlih i onih koje nadolaze. Sve mu nekako miriše na podsvjest iz koje nenadano izvire onaj koloplet,ona bujica slika koje se spajaju u ono što se može nazvati doživljenim ili protraćenim životom.

U tom životu prošlost nas ništa više ne treba i za nju nas ništa ne veže;ni vrijeme,ni ljudi,ni događaji.Tako bi trebalo biti.U budućnosti oni  će se rasuti na sve strane ovog i drugih svijetova.

Postoji neka distanca u koju su utkane uspomene i sjeta.Ako smo imali sreće ,dostigli smo ljubav jednu il'dvije i prijateljstvo neko.Intezitet uspomena određuju naša srca i duše.Uspomene određuju kvalitet života koji smo živjeli.Što više uspomena to bolje.Postoji mogućnost da iz količine snova i sanja ispliva kvalitet dobrodošao samrtničkoj postelji.Tada onaj dugi tren ;kada se prizori života nižu pred smrt, kao kaleidoskop u rukama radoznalog djeteta, govori kakav smo život imali.

Dileme:

Da li smo bili dostojni onoga što nam je namjenjeno:biti čovjek?!

Da li smo straćili život?

Koliko smo sretni bili?

Koliko smo sebe i ljubavi dali?…

Blagi smješak ili bolni grč na licu na kraju puta  govori sve.

Prošlost.Sadašnjost.Budućnost.

Iluzija sve je.Ili podložno iluziji.

Hasidski jevreji se ubjeđuju da je život san.

 

Ja se ne trebam ubjeđivati.Moj život je bio san.

Sve je podložno makazama u ruci vještog krojača,koji kroji kako bi odjeća

Života najbolje stajala ,onome koji je oblači.

 

Kažu da postoje paralelni svijetovi čiji je broj određen brojem zvijezda.U nekim od njih naš život uvijek počinje iz početka i svaki tren našeg života se u djeliću sekunde u nekoj drugoj stvarnost vrti i dešava.Glupost!

Zaviriš,ko biva,malo u neki  drugi paralelni svijet i nogom šutneš ,ono tvoje drugo ja, koje živi život koji ti sanjaš.Ili po voljio dabereš onaj koji ti se najviše sviđa.

Ne ide to tako.

Meni je dato znanje:Imaš jedan život i njega živiš.

A poslije se moliš da ćeš na onom drugom bolje proći.

 

Sjećanja su često zamagljena ličnim poimanjem minulih dana.U zavisnosti da li je nosilac optimista ili pesimista , uspomene postaju ljepše ili tužnije, svjetlije ili tamnjije,smislenije ili besmislenije.

To nas ne čini nimalo boljim ili lošijim nego što smo to u  iluziji života bili. Većina ljudi ,čak i oni „umnijeh“,provedu i potrate život pitajući se:

“Ko smo?

Šta smo?

Ćemu smo?

Gdje smo?

Kome smo?“

Zapravo se pitaju za svrhu života.

Ta pitanja po meni su šuplja priča,carevo novo ruho.

Nema tu neke velike filozofije,dgovor je jednostavan:

Bog i Ljubav.

Nije bitan redosljed riječi.One su sinonimi.

Uspomene i samrtna postelja su nijemi svjedoci , da je život vrijeme pokušaja,često uspješnih koliko i bezuspješnih traganja za ljubavlju.Traganja  za ponovnim rađanjem čovjeka kao Božijeg bića.

Jedina konstatna je ljubav  Božja,samo njenu neiscrpnost treba znati prihvatiti i predati se.

Bježim od pezije koja je uvijek san nekog opijenog čovjeka,očaranog ili zaljubljenog ludaka ili zlog stih majstora.

Vrlo   često se susprežem da misli poetskim crtama izražavam,ali ponekad jednostvano odoljeti ne mogu.Kada sam tebe upoznao riječi su zaplesale tango za dvoje.U noćima dugim

 

U noćima dugim

Danima teškim

Mislima tražim

Dane kratim

Vrlo često

Jedno mjesto

vrijeme

jedno

malo dijete

sanja

vrijedno.

Prelijepo vrijeme

Mirisavo dijete

Prelijepo mjesto

Ljubav kao stanje duše.

Zaboravljeno od ljudi

Okupano

morima

Obasjano

zvjezdama

Tiho

sunčano

Velikodušno

sjajno

blago i blago

Pitomo

drago

Nježno

čisto

Milo

bistro

ljubavlju

ozračeno

davanjem

nesebično

dobrotom

umilno

od cvijeća

mirisno.

Sneno

od nevinosti

blaženo

od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

što poput sjene

nalik Princu. Malom

hodim duhova tragom.

Tih godina ruke pružao

Drugim nježnijim se nadao

Te godine sretoh tebe.

Skoro napriliku mene

U prvi tren tada nisam znao

Ljubav svoju tebi sam dao

Jer plakat ću za oboje

Prigrlih dušom

Tvoje iskreno srce

Utopih se u tvom zagrljaju

Svježem od mora

Leprašavom ko zvijezde

Tihom

Blagom

Nježnom

Pitomom

Jer plakat ću za oboje.

Velikodušan u sebičnosti

Izgubih se u izvoru

Ljubavi

U  tvom pogledu

Bistrom

Umilnom

Snenom

Radosnom.

Jer plakat ću za oboje

Dobrotom sapleten

Milošću sakriven

Ko nježno janje

Ko malo kuče

Izgubih se

U tvojoj duši

iskrenoj

snenoj

blaženoj

od nevinosti

cvijetnoj

od radosti.

Više ne tražim ništa

Ja ću plakat za oboje.

Svaka misao na tebe

Vraća me u vremena

Ona neka tamo davna

Divne Puteve

Cvijeća djece.

Jer plakat ću za oboje.

 

Uzmem sliku,gledam  tebe,zavaljenu u travi,slamčica u usnama,farmerke tek pokoja ljubičica .Slika broj jedan.

Visim te mladu blistavu.Lijepu nasmiješenu.Blagu svijetlost svitanja.Istu kao na drugoj ,od one jedine tri  tvoje slike koje imam.

Neko ko me poznaje bi rekao:

Ode tvoja teorija da je sve z parovima.

Umjesto mene moje zaljubljeno srce i moja nevina duša  im odgovaraju:

-A najljepše slike što sniju u dvorima naših sanja.?

Lik djevojke pretočim u krajolik.

Plavetnilo neba.Sunčev sjaj.Meki pjesak što klizi kroz tvoje i ruke moje..

Blago ustalasano More očekuje zvijezde koje će da nas vode svojim stazama i putanjama.

Mjesec stidljivo plovi plavim do crnila nebom.Njegovo vrijeme će kasnije doći.

Sumrak polako pada.

Ti i ja, jedna nada.

Crveni ili bijeli bikini.

Nemirna kosa.

Pune crvene usne, nestašne riječi umilnog zvuka.

Iskreni smiješak u očima.

Nježnost u rukama priklanja se meni.

I tak tada u tu viziju mogu prizvati sebe.

Posmatram nas sa visine.

Dva djeteta na pijesku.Dva anđela.Dvije zagrljene nevinosti.

Bezbrižni  smijeh je u vazduhu,između njih ,ubacio pitanje:

„Ko je veće dijete?“

Obzirom da je pitanje kasnilo nije dobilo odgovor,i bilo je zgnječeno.

“Koja ono glumica liči na tebe.“ -zezao sam te.

„Nijedna  nije nalik meni,ni blizu!“-ljutila se ti

Djeca ne vole, one koji se upliću u njihovu igru.Zaboravljaju okrutni svijet oko sebe.

 Tog   ponovljenog prvog dana  u ružićastom smiraju ,dok su se sunce,nebo i more prelijevali u tisuću boja radi dekora i krajolika tvom anđeoskom liku, upoznao sam tebe,mila moja.

Upoznavajući tebe naučio sam šta je ljubav.Mnogo ljubavi.