Oni jašu Mojsije harmoniku baca / Debina takarli nabrajalica III dio

Frkin usud

Slušaj ovo i dobro pazi ove riječi o ukusima nje blažene:

Slatka krofnica(dofati se Deba klope nije bilo druge),drhtava ko đigerica,sočni bubrežič,nalik na rumeno srce iz srca,k'o pihtijasto pače,meka ko pohovan mozak,reš brizle(moro Deba  malo mezetiti,ogladnio),ko zvrk bureka,ko sogan dolma,japrak,sarma ili fil paprika,neki pikanto papričice umak,ko baklavica,ružica, mljac kadaif sa grožđicama i sjeckanim orasima,tufahija (Debinim mozgom bajramska sofra se kotrlja),krem pita i šampita.Uh beiden dalje pregladniću i neću od Mojsija lovu skrajnut.A sevap bi bilo čifu po džepu klepit,to ga najviše boli.

Kad sve razdvojiš i složiš ostane bi bolan sevdah duše,srce treperavo,mozak raspomamljeni, bubreg razigrani,brizle uzdrhtale,jetra krvava,bijeli bubrezi  hrskavi…nabraja i ponavlja ponešto Deba ne možeš ga zaustaviti,pjesnik u njemu proradio ali i debelo ogladnio,očito je.valjda crijeva bubnjaju..

-Stani bilmezu usra ljepotu i ogadi nam mezu.

Mojsije se sveti.

-cjepati,cjepkati,nemoj mi upadati:obješnjenje dajem :jel  takariti,tandarati,jebati  isto što i jebuckati?Garant nije!  (moro Deba je i be sastaviti bez kaznenih para )čerečiti,

-Ti k'o biva nalik mesarima Raši i Raletu,samo da ti je klat i čerečiti.Kakve  veze  čerečenjem i deranje imaju?“  – Mojsije baksuzira i lecnu se kao što bi na to Oma reko i učinio.Obojica ko neki proroci bili,Mojsije onaj umjereni i pravdeniji.Oma onaj zlogukiji i baksuzniji.

-Imaju i te kako imaju,ja po abecedi išo pa čerečiti prije deranja došlo.A znaš ti onu kako Mojsije međeda dere i za ribom ruke pere.- dodvorava se Deba i nastavlja

-Prvo uhvatiš hajvana ,samo pogančerima ide ruka na insana.Dohvatiš recimo ovcu,zakolješ    pa ga o drvo objesiš,ako nema na pod ga položiš pa onda čerečiš.E tako se žena povali i čereči.Normalno ne satarom nego nečim tupljim i nježnijim,

Nastavi dalje  nadglasava ga Mojsije,osjeća ako se Deba navadi na onu nježnu tupost nigdje do zore neće prispjeti.

Debati,derati ,dubiti,dumdumirati,dušečiti,điđi-miđi, irgetiti, jahati, jastučiti, karati, karinđati, kerisati, kitariti, kotirati, kraterisati,lengerovati,logorovati, logoriti…

-Stop ne mrdaj kakve veze ima logos sa meračenjem i magarčenjem- vrati se ponosni bjelavski barba živ i zdrav iz ćenife.

Dobrom nešto šuveli Lenji se nešto dugo zadržao u kuhinji.Kaže Hani;idi vidi treba li šta pomoći .Ona ne bi zinula u nabrajalicu.Uhvati je za ruku i čvrsto diže:idi kad ti lijepo kažem.Da ga je ko vidio reko bi ovaj nešto ojačo,a nikad prema ženskoj sila nije.Ode ona,pa se vrati.Ništa sjede i pričaju.Idi na vrata i pripazi,ako nešto ne bude u redu samo migni.Uvrijeđena šiparica ode,brzo se okrenu i isplazi mu jezik,uze malu šćemlijicu,ali pazi kako sjeda.Pristojnost ova dobi jedan poen.Što ti je dijeta,nasmija se dobri.

Deba prokonto osmijeh,pa tiho komnetariše:

-Što ti je dijete ha,ha,ha..Jes'ti to neka finta,a mogo si je natakarit.Nisam brojo ,ali bilo hejbet puta.Tri dana pečila noge. Marš pogančeru ,ni jene,šutka ga ćenifar.

I nije nauka,mada ime veze sa naukom sa onim kada te neko uči..T logorovati,kampirati u šumi šumici,gaju,đardinu.Pa se čovjek uznese, kampira danima,iz šimice na proplanak,pa u šunicu,uz brdicu,niz brdicu,gore dole.Ha nešto ti poznato?

-magarčiti,meračiti, mesariti, minderlučiti,Mojsijati,nabadati, nabijati,nadoštiklati,

-Kakva štikla te sad spopala,otfikarili ti neku stvar.

-Znaše koji trač žene vole;kolika je muškima anamo onaj.Pa valiki pa mali,pa debeo pa kratak

(ne da Deba da ga tupan smete o tupanu).Kad čo'ek čuje take stvari svaki se upinje i nadoštiklava tupsona da bude veći,pa opet nadoštiklava,nadoštiklava dok se be obarabati.

nafikariti, naguziti,nakalemiti, naroštiljati,našteliti,natakariti,navigacija(navigavati),pobucati, poderati, povaliti, prčiti, pricrvljiti, pritusnuti, razvaliti,rasturiti, rokati, roštiljati.

– Hajd ti meni reci kako ćeš objasniti to roštiljanje kao seksanje

-seksati, slitiniti,strugati, stucati ,suknuti,ševiti, šiltetiti,štancati,šteliti, štelovati, štukati,takariti,tamtamovati,tandara mandara, tandarati,tapatirati, taptapirati, taslačiti,tucati,ulogovati,

-Stan malo ulogovati ne mreš triput brojit u upucavanje.

-mogu, prvo je logorovati, za logorovanje, ovo ulogoriti je za kompjetersku logu. Kad se uloguješ u kompu pa naletiš na recimo Silvanu ,Meri, Konđičku, Vasiliju, Brenu  ili Jasminku Mujkanović ne bi čovjek do zore prestao ulogavati se, upucati,zabalčakovati,zabiberiti, zabijati,zakantati, zakucavati,zornjačiti.

Deba završio još nije, kaže.Ne može sebi pripisati one što ih Dobri rabi:

bolerisati,baildisariti,cjelovati,elegirati, delfinisati,dobrisati,divaniti, finisati,sevdisati,natenanisati, eglembeglerisati,ljubav dijeliti,ljubav sniti,ljubav voditi i slična i druga manir i estetli ptice umiru pjevajući poentiranja,iako mu sve to dođe isto ko takariti ili tandarati.

Hana više ne obraća pažnju,oči ko krofne, lice ko mak,rukom preko lica maše ko lepezom.Dobri konta vruće je ,blizu je kuhinje,zove je on odamahuje,ko stražu čuva.Odjednom sa šćemlije pade.Poleti Dobri,preskoči preko nje uleće u kuhinju.Ima šta vidjeti.Lenji misionarski pricrvljio Fraku.Vidi se nije savim dobrovoljno,ona plaće,ali čuti.

Ružne  pederske analiti,analne igre,alkariti,čmariti,govnariti, guziti,naguziti,izguziti, stražnjičiti, svinjariti,zadnjičiti,homovati, gejovati, lizati,trljati, rukati, nogati,picikariti, cvajtovati, brljaviti, pogančiti, kenjatisati mi ne pada na pamet da mislim o njima kamo li šta drugo.Sve bi ja to inkvizicijski rješavo, ili barem u Potokatapetl  puštao da leti.

U zanosu trtlja i nabada riječi

Dobri ni sekundu ne razmišlja.Iz sve snage odgurnu Lenjeg sa Frke,ovaj pade međ šerpe i lonce,viseći  pade i poklopi Lenjog. Frka bježi iza vrata , gačice diže , namješta , prilazi fijakeru , uzima tiganj sa brizlama  , nebiberenim, koje cvrće i prosipa ih na Lenjog. Srećom ili nesrećom Lenji nikad brži u životu nije bio, rukom je lice zaklonio, ali masnoća po rukama zacvrćala , on po muški uh,uh i ne prestaje uhkati; toliko ga peče i boli.

Frka gleda Dobrog  u očima joj očaj , ovaj nju ne gleda. U Lenjog se upiljio, šta da se radi. Pruža ruku Lenjom , ovaj zna da je to loš znak, ne smije  je odbiti, u Dobrog sav silni bijes ovih mahala se skupio. Konta noga u bijele bubrege mu ne gine. Međutim ništa se ne dešava. To je samo ruka koja ga uspravlja i pokušava da pomogne.

Dobri uzima krpu, nered sa njega skida i pokušava da ga uljudi i šapće mu tiho, jezovito tiše, da Frka ne čuje:

„Ovaj put i nikad više , ni njoj niti bilo kojoj , jasno ili ima da te nema. I ni jedne , ni da pomisliš, kamo li progovoriš ,ili ima da te ni zuca ni mezar nikad ne susretnu. A onom poganu što se mudrac pravi , reci da se ništa nije desilo, ali da  plaho ljutnje imam. A možda bi bilo bolje da te ne vidim kada se vratim.“

Lenji je bio deset centi viši od Dobrog , ali ovog momenta se snuždio da se čini deset centi nižim. I shvatio , tek sada , debelo shvatio šta je učinio i stid ga obuzeo. Obuzeo i nikad ga više nije popustio. Koliko god se u životu prao ili kupao, uvijek se osjećao prljavim i usranim.

Nije on  Lenji mogao biti lenj  koliko će ga stid još više ulenjiti.Ljudi obraćali pozornost na njegovu lenjost tako da nisu primjećivali stid koji je iz njega plakao i na uši izbijao.Tada je imao sedamnaest godina.Poslije je očvrsnuo;nije se džaba rodio u rudarskoj korpi.

Kraj trećeg dijela.

Četvrti ide u  19 h 07 ‘.

 

 

D

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Debina takarli nabrajalica II dio

Frkin usud

Jahači se  skupili kod Đugum Frke. Njih četvorica, ona i pizdučica koja će te večri postati samilosna žena..

Reko Mojsije, ovaj put bez ženskijeh,osim domaćice.

Dobri ih izradio. Ne voli on da mu neko kazuje šta mu je raditi. Poveo onu Hanu. Ona se preporodila. Nema crnih školskih keceljica,rukavi aba kemo M. Minjake počela nositi. Jes da joj stoje,  ali ipak to nije za bašti, proplanaka, đardina . I previše se otkriva, pa je i vulgarno i dosadno. Nimalo zavodljivo i ženstveno.

Herco reko Leli Jeli Jeleni šta je Mojsije poručio. Ona mu rekla ne odi, nisu to čista posla. Ostaše Herco i Lela Jela Jelena  da se nose i po svojoj  đul baštici  igraju i jure. Nemaju vremena za druge. Pricvrljila ih ljubav.

Debi drago oko srca, što mu drugari dolaze. Naložio da se iće i meza spremi, obavezno brizle. Normalno u talu su Mojsije, Lenji i Dobri. Frka sa povrćem, voćem i mliječnim proizvodima iz bašte i štale, sofru začinila. Sjedi se vanka puno, puno više iznad sederničkog vidikovca, haman na Pašinom brdu, u dnu brda.

Deba se uvijek hvalio da niko od njega ne može nabrojit sinonima za  takarenje,tandaranje i taslačenje.

 -Nabroj ta tvoja tatlačenje bez  onih sa je i be i  za svaku riječ iznad tridesete dobijaš deset dinara.– jedan put će iznebuha Mojsije Debi.

Tada se za deset dinara moglo kupiti:

Natur šnicle    2  puta 3 din   jednako      6   din.

Davida /piva   4 puta  o,50 din jednako   2   din

Kafe                2 puta  o,5 din  jednako    1   din

Kiselu niste imali 1 puta o,5  jednako     o,5 din

Bakšiš             o,5 puta o,5 jednako         0,5 din

Ukupno   :                             lo din.

Muškarac obavezno plaćao,žensko samo trebalo ponijeti sebe i cigare. Može i bez cigara, dragi će kupiti , refundacija u naturi.

Poče poker.

-Malo je to,može tri banke.

Hoće Deba da profitira.

-Ne može,banka,uzmi ili ostavi,za svaku fulu ti meni šest banki.

-Uzimam dvije,dajem četiri.

„Ne primam manje od pet,pas mater.Za svako je i be  petodinarka.Evo ruke da je hiljadu poslova.“

Mojsije ruku pruža, pruža ruku a ne sanja  da se opačina sprema,znao je Deba uzvratiti.No Mojsije će uzvratit i to kako.

Debeli hraknu u svoju ruku.Biljeg ko nov novcata  petodinarka.Mojsije se snašo nije a već bješe ruka u ruci.Vrisnu Mojsije pa trk u ćenifu povraćat stade.Nebu dušu,nebo je neće. Gadljiv toliko bio da je i na smog,kišu,maglu i pužev trag povraćao.Deba obrisa ruku o stolnjak,ni briga ga za Mojsija; k'o da ništa bilo nije dobacuje:

-Može ,ho'š po abecednom redu ili kako mi volja,

-kaže Deba i odmah počinje.

“Takariti,taslačiti,tandarati ašikariti ,alotrijati,amal…“

„Kako ubaci alotrijanje u hamalenje hablečino,jedna.“dere se Mojsije iz ćenifa,a oči mu ko neke suze na dršku ispadaju,ko da ga neki magarc tandara,što bi reko Deba da prostite.

„Još si živ,čuješ znači,lijo jedna.Alotrija to ti je ludovati i puritanski strahovati od bliskosti,a gdje većeg ludovanja od tandaranja puritanke kad joj puritanstvo takarenjem u zdrav mozak konvertiraš,može dalje i nastavlja:  tačno u slovo gdje je prekinut bio:

gamti,amaliti,anabazirati,baildisati,baždariti…

-E sad ga usra,kakve veze mjerni sistemi imaju sa bubanjem.

Brani Lenji Mojsija.

Ne možeš ti Debu tako lako smesti:

-Da li se anamo ona  nekad pokvari?Pokvari i tuhne i ne možeš joj par dana prići.Da li se nekad promjeni?Zna se promjeniti i te kako,naročito kad rodi ili fasuje bosanski grab.Da li se desi pa ti neka kaže:nisam dobro,boli me glava ili danas sam poremećena,nakrivo nasađena,nešto mi fali il’ nešto slično?Stalno se dešava.I šta u tim slučajevima trebaš raditi? Ništa i ima da te nema!Moraš bolan instrument u ruke uzet,mjeriti,podešavati i ukrivo,i upravo,i udesno i ulijevo, i gore i dole i u sridu,pa ponovo i do dvadeset ćetiri puta.A vidiš da opet neštima a ti opet štimaj.A šta je to ako nije baždarenje koliko se ja u astronimiju razumijem.

Deba sam sa sobom priča,sam sebi pitanja i odgovore daje.

Vidi  Lenji jalov posao naduravat se Debom kada se  ovi kači za astrologiju,mogo bi mu nešto loše izgatat.Srećom te večeri nije bilo Ome.Odustaje od dalje polemike i na glas kaže:

-Moraću  čekati da se Mojsije vrati.

-Pusti Debu neka nabraja a ti Frku nađi neka ovaj peksinluk iza mene sredi.Kuća je njena,a Dobri je tu,ako ja nešto pripustim nek se on toga dohvati i sredi.

-Nemoj njega u priču gurat,molim te,ko hodža, ko rabin za sadaku.Hem zna što zna,hem svaku Debinu fintu zna,hem ga uvijek brani.Ko da nešto protiv moja tri prsta ima.

-Šut čafiru nemoj se meni molit,idi Germanu pa se njemu moli.Nego idi svojim i mojim poslom,zovi Frku .

-Dobri,Deba i ja ćemo se riječima zabaviti,ti i onako nemaš šta naučiti.Što si naučio naučio,dosta ti bilo i previše.Sad valja nered počistiti i sve na svoje mjesto staviti.Ova bivša niko tako nek sluša i nek uči.

Osveta za Sedernik,hladnjak i bašće se sprema iznebuha slutim ja.

Ode Lenji Frku tražit,Mojsije dođe:

-Joj rahatluku,nigdje kraja nema.Od one večeri kad nestade sto dvadeset basova,nešto me muči,ždere,evo tu mi se ispod pluće nešto skupilo.Poslije mi bi žao hladnjaka,grehota onu divotu ogrebat.A i đule i kadifice prežalit ne mogu.Grijeh ba Deba cvijeće kidati ili uništavati.Sve se bolan skupilo.Ne možeš distati ni u halu ići.Hoće gore na usta pa neće,pa opet gore pa se vrati.I tako danima.Kutarisah se belaja,dobri ljudi.

Gleda Deba oko sebe,samo on,dobri i Mojsije sjede.Gleda, ne može sebi doći.

-Joj čife,koji te ljudi spopali  ti vidiš čo'eka,samo ti ja i Dobri ovdje sjedimo,koje ti to ljude spominješ?

Zapomaže Debe kao da ga kolju,ko kurbana.Još ne nastavlja brojati.

-Ćuti bilmeze,radi posao,nastavi,malo uspori, a ti Dobri pazi malo mi pomozi!

– zapeta ili zarez bubati, bubačiti,bubnjati,bubrežiti,bucati,capiniti,

-Stop,ti ko cigan!

Žustro zaustavlja Dobri ne zna zbog čega,sve čito,kristalno jesno,ali mora zaustaviti. Mojsiju vrijeme nešto treba,kupuje ga,debelo plaća.

„Šta je sad? -pita Deba,od Dobrog nije očekivo nož u leđa.

„Koliko se ja razumijem u medicinu,vakcine i muziku ,capin je neki planinarski čekić.Hajde da je to malj,bat ili bosanski grb shvatio bih vezu sa ciganjenjem,ali capin sa njima veze nikakve neme.“

Dobri nabraja riječi,gomila ih iako zna da nije u pravu i da će pobijen lako biti pobijen.Deba neki dan kod njega bio i slučajno riječnik na riječi carpin otvoren bio.Kako je Deba znao da planinar Mojsije capin ima to on pogledao šta o capinu piše.Pogledao,buljave oči zašiljio,pogled satima dizao.Čitao i čitao,i opet čitao,i opet i opet.Tačno dvadeset četiri puta.Nije mogao vjerovati šta sve o capinu piše.Sve napamet naučio.

Moijsije se smijuri a Deba se ko fol ljuti:

-Riječ capin nisu ljudi izmislili,nebo ga je poslalo.Capin je višeslojna i višeznačna riječ,koliko je u toj riječi metafore,ironije i stilskih figura,koliko sadržine to se ne može objasniti tek tako.O tom bi da imam škole diplomski dobar napiso.

Capin može ko metal tvrd biti kad je od metala.Nekad je tupa strana obložena glatkom gumom i čini se ko  meka gumenasta.Onda je capin malo metalan,malo gumenast,može mnogo čemu podlužiti.A neka je tupasti dio capina obložen drvetom  i  poludrvenast,polu metalan je.Taj capin odmah baci,drvo ne valja ,začas ga polomiti.Zato mnogi planinari svje capine od drveta prave.Nisu svi planinari vješte drvodelje.Tada capini liče na topuzine ili tojage.I onaj metalni možeš baciti,ni on nije planinarski skoro ničemu ne može poslužiti,osim geolozima.A ako zapadne kiša može munja ili grom  strefiti.dakle ako si planinar ti ona gumeni ili tojagu primi i ka planinama i planinarkama hodi.I nema belaja.Samo frka,cika i vriska.

Jel capin planinski čekić,jeste.I sam,malo prije reče.Jel ide po planinama? Ide i uzduž i poprijeko,i ubrdo i nizbrdo,i u ravan i u sridu,a moš’ ga zadhenut za uho,za pojas,ispod pojasa,na pantale,na haljinu,ispod haljine,čak i na leđa,ako ne paziš i nečija usta o njeg’ zakači il’ ubacit.Pa kad stigneu na kotu ili logu možeš sasvim slobodno njime logirat.Pa kad se kući vraćaš,opet isto.Minimum dvadeset čertri puta za vikend.Ako se ženska prije piritanka bila,eto ti belaja,mora se i više.“

Deba mili! – zove Frka tiho,ne znamo odakle..Načula ona o čemu se priča,konta Deba.

Šta  je,šta se dereš ? – dere se Deba,hem ga u ekspozeu prekida,hem mu autoritet ruši.

-Može li Lenji zabiberiti,

„Može,kakvo je to pitanje ,pusti me ,bona,idi pospremi to.

Misli Deba na toalet i na mezu i oblizuje se,a i kako do jedne riječi nije došo,ništa skonto nije.I bolje da nije i nikad skontat neće

-Jesi siguran sto posto.

-Dvjesto posti i dvaput ako treba.

-Zatim jel’ capin čekić,jeste.Ima li dva kraja,ima.Jedan oštri i jedan tupi.Jel’ tupom stranom ekser zakucavaš,jest,zakucavaš.Kjolko ćeš bolan u životu zakucava to niko živi izbrojiti ne može.U Bosni se to sigurno ne može izbrojati.Jel’ oštrom stranom čeprkaš i odvaljuješ,jes čeprkaš i odvaljuješ.A koliko ćeš za života odvaljivati ako si pametan ti mi reci.Nekiće drugi ćeprekat.Žao mi je ljudi,profulili bosanski grb pri rođenju.Neće im otac Bosne,majke ne smiju pisnut.I eto ti njih čitav život ko puhovi i dole i u glavi.Jel capin veći od bosanskog grba,skoro da jest.Nije bitno bolan našta je nešto nalik,bitno je na šta on ukazuje,šta podrazumjeva,šta je pisac htio kazat.

A ti se k'o pametan praviš,riječima barataš,pa slušaj  i ovu enigmu:

Capin pet slova ima.dva parna plus dva i jedno neparno.Ono neparno izbaci,ova dva para šatro složi i šta ti ostane.

Ostane ti bolan ona hevina: haremski cvijet,ako ćemo pravo i lotos haremski,đula đulbašte,bagrem razigrani,jorgovan mirisni,boliglava vatrena,kadifica svilenkasta,ljubićica blažena,karanfil rumeni.

Ostade ti jaro onaj edefasti brežuljćić,lugasti bregić,cvijetni đardin,vlažna dolinica,dulbašta, izvor sevdaha, nježna balada,ples bolero,muzika harmonike;svaka čast Mojsije lave;opjevana i raspjevana rodnica i nevoljnica,stidnica i opajdara,ali uvijek  jedna jedina,neponovljiva, anamo ona ljubav naša.

Može ona nekad biti i kaharli i tuknuta,može i jad,čemer i bol nostiti,može se i anamo ona zvati,al bez nje ti života ne m're biti.Ni u pravo ni u krivo.Kako bi bolan bez nje žena jecala i majku dozivala:

joj mamo,mamice,

a njen bleso cvilio i brundao uh,uh i uh.

Joj samo kad pomislim na nju ja poludim,hoće mozak da mi pukne,duša da uzleti.Od silnog bola i želje neka milina,punoća me obuzme i hoću da se raspuknem i raznesem u toj milini.

Vas butum da se urušim u toj ljubavnici slatkoj milosnoci.

Kraj drugog dijela.

Nastavak se očekuje oko 18 sati 06 minut.

 

 

Oni jašu Mojsije harmnike baca / Debina takar nabrajalica

 

Frkin usud

Deba je bio mršav k'o girica,a mogo pojest k'o vo.Vrckav  k'o kokot u parenju;uvijek je trzajem glave ustranu zabacivao one dvi-tri vlasi sa čela.Ponekad u šali zvali Fićfirić.,najčešće Mojsije.Mršavi ko girica,prgavi ko’ kokotić, tada bi poludio.

Njegova sreća spasio ga spasio ga Mojsije,dok se nadimak Fićfirić još nije ukorjenio.Nije da mu ne bi sasvim solidno pristajalo.Znao je Mojsije šra radi.Pukao bi od jada kad bi neko na ulicu ili našem stolu dobacio samo radi mahalskog zezanja. Mladić jedan, Roda zvani , a metar i po žileta visok bi ga najćešće zvao:

„Đes’ ba Fićfirić? Je’ šta ma'i Fićfirić?

Ne što je Mojsije puco od jeda,već eto ti belaja,to Fić…Deba neda nase. Na Rodu nije smio njega Mojsije branio, jer ga je on na tu prozivku nagovaro. A Roda skoro uvijek  znao kasni u razmišljanju.  Mjedeničani mu raja bili.

Poslijednje decenije života Deba zaista postaje najdeblji  u okruženju pa ga za ova priča retrospektivno,ab ovo prati kao Najdebljeg ali opet izgovara kao Deba,

Jedno jutro,sabah in the morning zorom vraćali se četiri mladića sa Sedernika od Daire Zlate,Ibrik Lele,Džugum Frke, Pošte Vuka, Blažene Kose, Sokak Koka,Tuberoza Berki,Levi Ankica,Epi Kurejki…Nije sad ni bitno razmatrat od koje ili kojih.

Tako ih oni zvali i u rosama mirisnim uživali. One bi se uz njih prigrlile i čvrsto, najčvršće držali.Zaista su to bila prelijepa vremena joj , mamo mamice.

Idu oni tako niz đadu kad odjednom Deba nestade.Zna se; u nečiju baštu se zarovio.Volio taj po baštama krast i cvijeće i voće i povrće,nekad iz šale,češće iz potrebe.Otac mu dobro zarađivao, moler bio,ali puno  lošiji od Mojsija.Govedina livanjska uvijek se kockala i još češće gubila.Nikad kući pare koje je zaradio nije donosio.Deba sa trinaest godina kolporter postao i zbog toga školu batalio.

Evo debe nosi buket neke kiselice,jal jagorčevine,a merebit da bidne i visibaba.Sve smješo.Impresinisti bi to nazvali poljsko svijeće i narodu pod nos natakarili puno boja i svjetlosti,a narod ne razabire šta je šta.Možda neki bleso nalik njima.

Došli do pod hrastove,a oko pet hrastova zavezano pet bosanskih brdskih konja.To je ono mjesto gdje se sada četrnaeska okreće.

Dobri zino,gleda u konje,ne trepće. Uzima cvijeće bez riječi i nosi konjima.Njima to zrno ječma,ni lizalo nije.Obiđe konje jednom ,pa drugi ,pa treći put.Zasto pa se zamislio,a osmjeh ne silazi s’ lica.Pa ih još jednom obiđe.

Lenji će Debi, koji će nekad u nekom drugom vaktu postati najdeblji:

„Neće ovo na dobro izaći.Čim se Dobri namah u nešto zaljubi to ne valja.Neku psinu hoštapler sprema.“

„Nije valjda da će takarit jadne konje,ima da im oči ispadnu.“-najdeblji nikad mimo svog rezona.

„Mrš Firaune jedan ne laj.Koji bi to normalan insan takario bilo kojeg hajvana.To samo bolesni ljudi i bolestan mozak mogu činiti i zamisliti.“

Dobri se malo porazgovara sa jednim brkatim  čovom,vidi se da nije sa ovih meridijana,klimnuše glavom i rukovaše se.

Četiri mladića sa Bjelave spusti še se ka kućama.Jako je podne,idu spiti.

Noću se lumpovalo, pjevalo, igralo i plesalo,radovalo i tugovalo ćekajuć svitanja dan. Bože moj mili kako se silno voljelo i ljubav vodila.Nekad,ili češće nikad , nisu to bile sretne ljubavi.

Ljubavi sretne ili nesretne,sve su opjevane u pjesmam veselim i tužnim.Vjekovima su se brusile te pjesme dok nisu iznjedrile sevdah koji se poput svežeg povjetarca širio Bosnom.

Nekada su to bili nizovi dana i noći što se poput sna gube u bijelini i uzdrhtalosti ženskih tijela i cjelova.Poslije su dolazile ledene pahulje bijele.

Tako bi to neko nabrajao.I pogriješio ,uglavnom.

To je bio sevdah, poetika i snovi.

Neko bi to pokušao objasniti.I sasvim sigurno pogriješio.

Šta je sevdah to je teško objasniti.

Tajne o sevdahu su kod Boga Milostivog,na sigurnom..

Niko ti ,bolan ne može objasniti šta je sevdah.

O Sevdahu su tajne zaključane u  nebeskim seharama , čiji ključeve meleke nose. Kad vide da dvoje ; žensko i muško , djevojčica i dječak počinju jednom slamčicom da dišu,ključarke blago otvore seharu,malo sevdah praha prospu.

Obaziru se bojažljivo ; jer strogi  sudac usud vreba.Na svaku prašku sevdaha osvetu sprema.

Čovjek se rodi sa sevdahom,sa njim živi i spije,sa njim mre.

Iako je imao hiljadu i jednu gasulhanu u Gradu čednosti se rijetko umiralo.Hiljadu džamija,hiljadu jedna gasulhana,pet hiljada ezana i  pride tisuže i tisuće.Nasilno nikad.Umiralo se  onako,polako i po istilahu.Samo se naprsno umiralo od sevdaha.Neko ko na njega nije sviko samo presvisne i nema ga.Ili te neko kokno što si mu ljubu mjerko,ili ti žensko otrov u čašu sipala što ju je tvoja duša izdala.

Sevdahom su mirisale  žute dunje,đule,snijeg i behar,jorgovan,zumbul,ljubičica,kadifica,bijela janjad male ,djevojčice i nježne žene,i brici  i kahve.

Sevdahom je vladao neprikosnoveni vladar:ljubav.

Bosnu i njeno plavetnilo su prihvatili Sefardi i  velove svoje španske tuge u sevdah udahnuli.

Sevdah su bili izvori,zelene gore,đardini,bekrije,meraci, fesići,pogačice,vino,šljiva i kiseljak.

Sevdah su bili svaka ašik djevojka i momak , a zakletve nam ni stariji ašici nisu zaostajali.Djeca  su sve pomno posmatrala i veoma zorno učila.

Sevdah su sve one drage – anterli djevojčice Zlata,Frka,Lela Jela Jelena,Hana i Ana,Borke,Rade,Nade,Vesne proljeće,Anabel Lee  i Ane Snjegine,iz srca Sanje,Jasne, Sonje,Anđele,iz kišeBatrbare,Milicea Milosavljević sa zagubljenim Malim princom, Tanje,Lidije,Josipe sa dnevnikom jedne žene i sejmenima, Zvjezdane,djevojčica nježna žena Fahreta ,Senke,Kaliopi, Vlaste,Bisere milo moje,jedna Meri sa četiri stađuna i predgrađem,Vasilija sa bekrijom, Jasmina sa fesićem,Silvana sa ranama,mala Pjaf,Velike Besi,Bili i Janis,i princeza Dajana .

Nekih se sjećamo, nekih ne.Neke znamo,neke nas znaju.Nekih se mi sjećamo,one nas ne.Žao nam jer ne možemo sve pobrojati;neke i ne smijemo.Svaka od njih sevdah priča i još bajka pride.Na svaki ispjevani,tisuć neispjevanih a doživljenih sevdaha.

Ovaj naš sevdah poklanjamo svim ženema i djevojčicama svijeta.

Njačešće je sevdah bio samo elegija duše koja sanja i sebe poklanja :

Duša usud;nijemo, osluškivanje,čekanje i podnošenje onoga što neizostavno mora doći.

Duše; teško,  mukotrpno otkrivanje i oslobađanje suštine bosanskg bića,ali i podneblja.

Duše zaljubljene u ljubav i milovanje,strasti i predavanju

Duše u jecaju:joj,mamo mamice i dahtaju uh,uh i uh

Duše predane bezuslovnoj ljubavi najvećeg oslonca apsolutne istine.

Duše zaljubljene u krajolik i podneblje;sveto i iskreno,prelijepo i vječno,mirisno i modro zeleno.

Duše zaljubljene u Djedovsku hižu, stećke,Kamenog spavača i Modru rijeku što kraj Dvora  teče,

Dušu zaljubljenu u svoju Bosnu – Zemlju Božje milosti i  svoj Sarajevo –Grad Čednosti

Duše zaljubljene u milost ljubavi,dobrotu čovjeka,ljubavnika svoga.

Duše zaljubljene u radost ljubavi,dobrotu žena i djevojčice,drage svoje.

 „Sevdah,ljubav su ponekad gori od mržnje.Lome te,zamaraaju,šamaraju,na plač tjeraju,ranjavaju i kao u završnom činu drame efektno ubijaju.Ludo je biti ljubomoran na duhove.Još luđe biti zaljubljen u njih.“

Eto odakle bosanskom biću toliko nježnosti,ljubavi i sanja.

Malo pomalo druženja bjelavskih mahalaša su nadrasla običnost okupljanja.

Jednom je i Lenji „pricrvljio“ Đugum Frku. Ne mereš ti Frku tek tako pricrvljiti. Jok ba. Treba ti tu minimum bar malo duše imati. Jel’ mu tek tako prhnulo,da li mu ko šta šaretio ili mu se primeračilo nije u početku bilo jasno. Pricvrljio jednom, i još jednom htio, ali nije  i nikad više nikoga na taj način.Od tada njih dvoje ni riječi nisu progovorili. Niko ne zna ni kako, ni zašto. Ono k'o fol.

Isto veče Frka i Debu otkantala , pa se jadna i čemerna slomila.Vile joj razum nosile. Joj mamo, mamice suza, krikova i bola. Što bi reko Mojsije za čitav jedan se život  slomila ..

Bilo to stu veče kad je Lenji pricvrljio.Djevojčicu su malu nečasno prevarili oni kojima je vjerovala.

Evo kako je to bilo. Harmonika se nova još nije kupila. Samo što nije.Možda i jeste ali se krilo. Oni oni još nisu jahali. Samo što nisu.

Mojsije nije imao harmoniku za bacati, a kako je raspoložen bio nije mu ni trebala.Povalio dvoje i izgazilo vaskoliko cvijeće u Nećka,Živana i kod njega.Otac mu reče neka životinja.Mojsije šuti i klima glavom i zna da nije životinja,već Deba i Frka.

Utvrđivali dva gradiva.Ono o broju listića centiforija.Tu loše prošli:nisu se mogli dogovoriti ko je u pravu. Ono drugo što za četiri pet noći samo Bosanac na recke može nakantat im išlo od ruke u tu su se svojski dogovorili.Ne zna se šta je veću štetu napravilo,jal brojanje jal reckanje.

Kraj prvog dijela.

Drugi dio se očekuje oko 1705  kvarcnih dekika.

 

 

Himna kao test

 

Krajem proljeća Fudbalski savez Španije je kaznio FC Baercelonu sa 66.000 eura novčane kazne zbog nepoštivanje španjolske himne i kralja.

Mišljenja smo da je Barcelona prestorogo kažnjena.

Razumijemo ono nepoštivanje himne ali ne i kralja.

Himna je ono nešto što bi trebalo označavati ponos i objediniteljski duh jedne zemlje.

Može biti u redu da Katalonci ili Baski ne osjećaju španski duh, jer ih Španija vijekovima proganja,ne toleriše i guši.

Himna je himna i osnovi pristojnosti i časnosti nalažu da se himna sasluša do kraja jer neki drugi vole i poštuju tu himnu. Ukoliko se drugačije ponašate vi ne vrjerujete u Boga i njegovu ljubav.

Sviljudi su Božja djeca. Ne morate pjevati, pljeskati ili skandirati himni koja vam nije pri srcu, ali bi morali poštovati odnos drugih prema toj himni. Svaki drugačiji odnos je znak netolerancije, nepristojnosti, nekulture , neodgoja i primitivizma.

Dovoljno je himnu poslušati mirno i dostojanstveno i time narodu kojem ona nešto značistaviti do znanja da ste tolerantni i koegzistencijalni, pristojni, uljuđeni i odhojeni. Nije drugi narod kriv što je nečija sudbina onakva kakva je. Kriv je kralj, vlastodržac i rušilačka krvopijska klika koju oni okupljaju oko sebe i koji su oni pravi generatori zla.

Mislimo da je barcelona preblago kažnjena za odnos prema nacionalnoj  himni.Trebala je biti kažnjena barej jedan eur po prisutnoj glavi pučanstva.To bi bilo oko 96.998 eura.

Španski kraljevi su nanijeli mnogo zla svijetu i svom narodu. Pomenućemo samo Amerike i nestajanje populacija Indijanaca. Tačan broj pobijenih se nikada neće moći saznati. Ali u svakom slučaju se radi o desetinama miliona žrtava.

Ugnjetavali su španski kraljevi i vlastiti narod i ne samo Baske i Katalonce. Nisu zadovoljni ni narodi Galicije, Valencije i Andaluzije.

Narod probudio i pobunio i bio na domaku slobode.Kraljevska porodica je iz svog brloga smrti pustila zvijer “generalisimusa” Franka i fašističke zvijeri crnokošuljaške falange.
On im je uzvratio, i poslije ubijanja skoro milion stanovnika 1939.god.proglasio monarhiju. Crkva španska je bila glavni jatak zvijerima i kraljevima u svim odnosima i vremenima.

Kad je narod pripitomljen; skroz, na skroz narodski rečeno zvijeri su se povukle i vlast vratile mentoru, kraljevskoj porodici.
Kraljevi su nastavili vladati kao da se ništa nije desilo insistirajući na poštovanju i vjernosti zastavu, grbu i himni.

Katalonski narod je izvukao pouku pouku i zna da kralj i njegove zvijeri nikad ne spavaju. Zbog toga nijednog kralja, ni jednog vlastodršca ne treba poštovati.

Oni su na vlasti radi sebe i svojih interesa a ne zbog naroda. Na narod pomišljaju samo kada mu gule kožu, kada ga krote, kada mu ispiraju mozak, kada ga kažnjavaju i ubijaju: Sve po potrebi.

U stvarnosti kralj je samo još jedna javna ličnost i prema njemu treba postupati kao prema ostalim javnom ličnostima: bez pardona i prema zaslugama. Tu nema pristojnosti i nepristojnosti, kredibiliteta i nekredibiliteta, ako se slijedi istina i iskrena osjećanja. Ko su nama kraljevi u 99% slučajeva grebatori sa narodskih grbača i krvoloci.

Stav prema nekoj javnoj ličnosti je regulisan demokratskim putem. Ako ti se neko ne sviđa ti ga izviždiš, okrneš mu leđe i pokažeš mu američki grb. To se zove demokratija.

Demokratija se ne bi smjela kažnjavati.

U bilo kojeg kralja nema demokratije i zato je kazna uvijek prisutna.

Španski fudbalski savez je po logici stvari trebao kazniti kralja , jer je nepozvan došao u Barcelonu iako je znao da je svaki njegov dolazak u Kataloniju provokacija.Znači Barcel9ona za zviždanje kralju ne bi trebala biti kažnjena.

Da postoje u nogometnim  savezima bonusi za to Brcelona bi trebala zaslužiti nagradu od barem eura po glavi stanovnika prisutnog na tekmi.To bi nilo oko 96.994 eura (Jedan par se ljubakao i ne zaslužuje nadoknadu.Op.a)

Poznavajući kraljeve vjerujemo da je španski kralj želio isprovocirati katalonce i obznaniti nedodirljivost demonstracijom sile. Zviždanje himni, vjerujemo, ne bi ni desilo da kralj nije bio tu.

Mislimo da je FC Barcelona prestrogo kažnjena, da je isprovocirana. Na neki način trebala biti nagređena za demokratski istup prema kralju.

Mi bi presudili vrlo lako. Beri tu,meći tu;Barceloni  čet'ri  eura kazne.Moraju upristojiti onaj par da se ne ljube na javnim mjestima u prisustvu kamera.

No, o tome ne odlučujemo mi. O tome odlučuje kralj.

Ovaj članak ne bi bio bitan za našeg čitaoca , da nema test pitanja kao nravoučenije,sa ponuđenim odgovorima:

Kako bi ste vi ponašali kad bi vam svirali himnu koja vam nije draga?

A.Skakali bi i vrištali ko navijači (manijaci ili horde zla)

B.Okrenuli bi leđa terenu

C.Žviđali  bi

D.Pljeskali bi po završetku sviranja himne

E.Dostojano,bez riječi i bilo kakvog neprimjernog gesta bi odslušali himnu doi kraja

Vaš iskreni odgovor na ovo pitanje će stoprocentno odgovoriti kakva ste vi ličnost.

Nismo psiholozi,ali samo na osnovu jednog pitanja možemo odrediti ličnost.

Kako odgovori nisu naš problem mi ih nećemo analizirati.Svaki čitalac će to učiniti sam za sebe.

 

Dnevni igrokaz na dan xxxxx

 

 

 

 

Danas je subota 11. Novembar / Studeni 2018. Godine.

Po računici , koju nismo provjeravali, to je 314,   dan  u godini. Po računici koju smo skontali do kraja te iste godine ostalo je još 51 dan.

Danas ćemo vam ukrasti malo više vremena . Nije vaše, plaćaju ga.Ili ga ne plaćaju. Teško je doći do

nasušne kore u zemlji pljačkaške bagre i združenih mafijških poduhvata.

I nemamo namjeru uvodnik danas završiti. Bilo bi vam previše.

Nešto ćemo ostaviti za sutra, jer kako predviđaju nećete mrdati iz kuće.

Osilili se ovi metorolozi

Čak smo današnjem piskaranju dali ime;

Valeri i topli dom..

Danas je Nedelja u svakom slučaju neradni  dan ove nam prelijepe godine, osim za pljačkašku fukaru

koja radi i smišlja lopšovluke non- stop.

Vrijeme je malo kaharli i takarli. Onako vizuelno i za mrzovoljce..

Inače je uvijek kako treba da bude.

Prelijepo.

Neka ,tako nekako i treba da bude.

Mislimo takara. Poslije bude opuštanja i  milina.

Joj , mamo mamice.

Što bi stari rekli , takav mu vakat .  Takarli i valja se mamicat.

Vi će te napokon imati koji slobodan slobodan dan više i uživati u svetosli svoga toplog doma.

Jes kako ,ne. Ne da vam troglavita ažbaha nacionalista disati . Krvopije pretške  vreće zlata majkama

vraćaju i od naroda skrivaju..

Napolju je neko zakukao; sneg će opet voljena.

Možda , hoće možda neće , u svakom slučaju jedno od dvoje zaboljeće. Nije bitno kako se ona zove : Snježana , Nada , Mila , Malena , Krhka, ili…

Zakukaju, zaboli, tuga se ukleše. Zasnježi, debelo zasnježi, tisuću pahulja ljubavi, skoro  dušu zaledi,  ali se dalje.

Pisali smo o svjetlosti i bojama. Kada nam se boje i svjetlost u snovima jave,  to nam govori da smo sretni ljudi. Samo sretnici sanjaju boje.

Svi sanjamo boje, samo se većina ne sjeća obojenih snova,jer im mrak u očima i duši.

Kada ih zapitate kakve su te boje, slegnuće ramenima. Neki će biti zbunjeni, a opet neki će se počešati po glavi rukom iznad uha na suprotnoj strani i obješenjački izreći samo jedu riječ:

Valeri.

Jesu puno rekli, svaka im čast.

Mnogi ljudi se nisu susreli sa tom rječju. Nisu imali vremena ili ih je ljubav nečija zavela i prevarila, Te volimo i o njima pjesme pjevamo. One su od dobrih i njih sanjamo.

Neke je život vodio stazama gdje je značenje te riječi suvišno. Obično u tom svijetu postoje samo nijanse kiča i šunda. U medijima se pripjevaju besmislice, naručena i podmetnuta slova; u njima je glavna lova.

Njima svaki dan postaje isti; dosadan , slijep i tmuran.

Ima i onih koji bacaju kamenje i riječi na insane. A ne bi trebali. Barem ne prvi. Mogo bi se kamen vrnut.

Riječ do Milostivog doći. Ožalostiti ga. A On i previše prašta.

Do jednom . A onda teško i kuku . Zna se kome. Onima.

 

 

U Srebrenici se dogodio Genocid / Ne hitaj usta da otvoriš, reče Gospod

Zadivljujuća Grace     kosač   Grad čednosti u plamenu

Efraim Zuroff , 15.11.2015.g se oglasio u medijima:

– U Srebrenici se nije dogodio genocid.

Eheej, moj Efraime:

“Ne hitaj da usta otvoriš i
srce tvoje da ne prenagliš
izgovarajući riječ pred Bogom;
Jer ako snovi od mnogih briga dolaze,
glas bezumnika u mnogim rječima
njegovim se očituje.” *

To si rekao samo četiri dana poslije dženaze dijela žrtava genocida, dok su bol i jecaj ožalošćenih svom jačinom još uvijek pritiskali mezarje u Potočarima.

Osnovni  principi odgoja, poštenja, časnosti i tolerancije nalažu da se dopusti da ožalošćeni svoju tugu prožaluje u tišini bez uznemiravanja.Onu tugu koja nikad ne jenjava.

Dakle, odjednom, ničim izazvan isplivava neka besmislena kreatura, nestbeschmutzer kao potparol koljačkog , četničkog i genocidnog sanu bulažnjenja .

Ne bismo obratili pažnju na tu the creature ili spodobu  da nije direktor u svijetu poštovanog Jevrejskog Centra Simon Wiesenthal.

Međunarodni sud pravde u Hagu je donio odluku o Srebrenici. Svaki zločinac – ubica – koljač procesuiran u Hagu zbog zločina se u uvodnoj izjavi izjasnio da nije kriv. I svaki je dobio kaznu. Žao nam je što tamo nema smrtne kazne. Zločinačku gamad treba potamaniti. Volim zakone zemalja koji zagovaraju smrtnu kaznu. Većina globalnog mnijenja je donijelo jasnu presudu:

U SREBRENICI JE POČINJEN G E N O C I D

Tačka. Završena priča, za Hag i Svijet.

Ne i za genocidne krvnike i njihove smrad jatake.

Sasvim je logično da krvnik negira svoju krivicu, i njegov saučesnik, i njegov pokrovitelj  i njegov naslijednik i njegov prijatelj. Mnogima plaćaju za negiranje. Kakav je slučaj sa tobom Efraime. Koji si ti od ovih zlotvora ?

Na četnike, koljače, počkovića karadžića, samoubicu miloševica, sanu bezumlje mrtvaca Cosića, cvajtaše i luđake , miloše obiliće,dodike i njima slične ne reagujemo, nisu bitni.Oni su zahodski produkti.

Pljačkaše, slugana, saučesnika i zagovornici pakla, kukavica koji se iza naroda kriju, fukaru, kojma je sudbina odredila da čitavog života ne mogu pogledati niti jednog jedinog čojeku, ženi ili djetetu oči, se ne bojimo.

Njih i njihova podmukla, zla i genocidna djela Hag i historija su zvanično osudili. Još uvijek im sude i presuđuju; svi će doći na red. Poslaćemo ih tamo gdje im je mjesto ; u tamnice i na smetljište historije.

“Je li pećina hajdučka pored očima baš ovaj dom u kome se moje ime priziva.” *

Ne interesuje nas ni spodoba koja se omamljena tetura i zavaljuje se po mirovnim “hodnicima” i zapret genocidu daje. Spodoba je samo mali miš koji Putina i bratiju zastupa. Jel’ ruska je to čestb, što se svijetu prodaje?

Prethodni dio su samo informacije ,jataku Efraimu,  sa kojom sortom u isti krevet liježe , ukoliko to nije znao ili shvatio. K'o fol!

Efraim nam je svojim jadnim stavom dao odriješene ruke da mu se obraćamo kao i on žrtvi: bez pristojnosti , no mi smo tolerantniji i Grad i mahala nas ljepše odgojili.

Efraim jatački kaže:

“Genocid se nije desio pošto su srpske snage oslobodile žene i djecu i nisu ih ubile.”

Kukavnog li uma i bijedne logike.To samo bolesna,duševno poremećena osoba može konstatovti

Efraimovo dalje zamagljivanje stvari nam daje pravni osnov da na odnosu njegovih navoda , u ovaj proces uvedemo opće poznate historijske činjenice, definicije i prizore.

Moj Efraime, tvoj argument je sasvim u suglasnosti sa gebelovskom načinom razmišljanja koji genocidna bratija još uvijek provodi a koji je “tvoj” narod doveo na ivicu istrebljenja.

Istina je mnogo drugačija. Jako  mnogo djece i žena srebreničkih koljači su nestali i ubili. Samo pogledaj spiskove dosad indentificiranih žrtava koju vodi Međunarodna komisija za identifikaciju žrtava ;vodi i provjerava. Preko hiljadu djece je ubijeno i sahranjeno, žena nešto malo manje i mnogo , mnogo više.

Brojke govore samo o  faktiički i fizički ubijenim. Šta uraditi sa ubijenim srcima, dušama i životima žena i djece;onihi koje su po tvom luđačkom umu ostale “nepobijene” i “žive”? U koju ih kategoriju svrstati ? Mrtvi – fizički nisu! Živi – ljudski nisu.

I ti jevrej, možda potomak časnih Bosanskih Sefarda, ćeš nam bez imalo stida i  dužnog pijeteta prema žrtvi ponavljati te sramotne riječi bezumlja.

Ne shvataš da sramotiš seni i u blato valjaš seni onih 6.000.000 mrtvih jevreja i miliona drugih koje je svijet proganjao i ubijajo od 70-te  godine po jevreju Kristu.

Još nešto:

Oči svjetske javnosti su bile uperene na sramna dešavanje i ponašanje UN snaga 11.o7.1995. Niko,pa čak ni luđak ne bi pred očima svjetske javnosti pobio svu djecu i sve žene.

Zbog prisustva svjetskih medija, i samo zbog toga, su tog dana preživjela su neka srebrenička djeca i žene.

Šta misliš da je 1936.-1945.g. razvijenost medija bila na današnjem nivou, kada satelit  šibicu na dlanu snimi? Da su mediji genocid na Jevrejima u Njemačkoj i Evropi mogli prenositi; kao kakvu krvavu horor sapunicu; kao što su to činili iz Bosni, šta bi se desilo?

Mnogo da li (?),ali i ako  (?)  se  javlja kad se pomisli na neki drugi scenarij.Suluda misao,ali ipak nedostojna tvoje.

Koliko bi Jevrejskih žena i djece bilo pobijeno? Da li broj ubijenih muškaraca bio toliki koliki je bio ? Dali bi teror bio smanjen…

Svijet, onaj “odgovorni” je sve znao i bio svjedok stradanja Jevreje, ali nije htio da im pomogne. Tako je papa Pie IX u dogovoru sa “farizejima” odredio * . Kako nije bilo današnje slike, a ton se prigušivao sa svih strane, čak i cionističkih, svijet se pravio slijep i nije ništa poduzimao.

Poslije genocida nad Jevrejima svi fašistički krvnici, sav njemački narod, sav svijet i svi svjedoci su se kleli da nisu ništa znali, ništa vidjeli!

Ovo ti nešto poznato zvuči. Zar ne Efraime? Svjedoci kao sada ti moj Efraime!

Slike genocida nad Jevrejima su obišle svijet. Mnogobrojnije slike genocida nad Bosancima su obišle svijet. Poređenjem slika, prizora, dokumenata, svjedoka može se ustanoviti da nema razlike u dva genocida, osim po brojnosti. Takođe istovjetne su i povezane strukturu fašističkog djelovanja i četničkih genocidnih zvijeri.

Nije to zločin pojedinačnog čovjeka ili grupe“luđaka“.To je djelo usaglašene zvjerinje mašinerije**. Ne može jedan čovjek ili grupa “luđaka” pobiti deset hiljada (10.000) ljudi u jednom danu, niti 150.000 ,niti 6.ooo.ooo za par godina.

Poslije drugog svjetskog rata 99% Nijemaca je tvrdilo da nisu znali za zvjerstva Hitlera i nacističkih koljača. Ne zaboravimo u rajhu je bilo 75% nacista. Ostali su bili djeca,dio  žena i podobni pripadnici drugih naroda, koji nisu imali članske knjižice. Na biralištima je 99% Nijemaca glasalo za Hitlera i naciste, to znači aminovala njihov rad.

U Srbiji je situacija nešto povoljnija. 97 % Srba tvrdi da nisu znali za zvjerstva Miloševića i njegove (nacional) socijalističke partije. 6o% srba su bili socijalisti. Ako ubrojimo braću radikale i srpsku obnovu to iznosi 74% nacista. Ostalo su bila djeca, žene i podobni pripadnici drugih naroda. Nepodobni nisu imali pravo glasa, oni su ubijani ili su ih nestajali. Na biralištima je 96% srba glasalo za nacionalističku,koljačku poziciju.

U republici srpskoj svi procenti moraju biti ujednačeni radi demokratije: 98,5 %. Samo su u Sjevernoj Koreji procenti viši 99,97 %.

Genocid u svojoj definiciji nema brojnost, ni podjelu po spolnosti: žensko. muško, dijete. Niko to nikad nije , niti će na taj način ograničiti pojam genocida.

Zamisli se i provjeri svoj jedini argument za podmuklu tvrdnju nečasni čovječe.

Najkraće moguća definicija genocida i holakusta glasi:

Genocid je zločin kojim se želi istrijebiti jedan narod.

Od 22.000 stanovnika jednog grada u životu je zahvaljujući Bogu Jedinom ostalo 7.000 živih svjedoga genocida.

Za tebe Efraima to nije genocid.

“Proklet da je onaj koji primi poklon da prolije krv nevinoga!- I cjeli će narod reći:Amin! ” *

Aferim Efraim. Ti si i Rotšilda i Rokfelera učenik, kojim novac i mito nije strano, barem tako tvrde njihovi globalni mediji. Ja ih ne poznajem, kao ni tebe pa po tom pitanju ne mogu izreći svoj stav.

Ali, u tvom istupu nešto previše toga smrdi,blago rečeno,mnogo više je neljudskost i saučesništvo paklenim koljačima.

Ako pobiješ svu reproduktivno sposobnu čeljad jednog naroda, kako će taj narod opstati?

Osuđen je na istrebljenje.

Gdje će ti duša Efraime?

Tebi to nije genocid.

“Nema mira bezdušnima, govori moj Bog.”

Puna ti usta holokausta Efraime! Sreća tvoja Efraime da tvoji roditelji nisu bili lične žrtve holokausta,ni živi da te čuju.Umrli bi od srama.

Vjerovatno zboga nemaš razvijene osjećanje vezanosti za strahote naroda kojem pripadaš. Ipak se trudimo da te razumijemo iz jednog bitnog razloga, poražavajuže istorijske činjenice:

Dvadeset sedam vijekova Jevreji su uvijek u stanju Sho'ah (Šoa) i umorni su od svega. Nažalost to stanje i dalje traje, zvijer rovari.

Holokaust nije Jevrejska riječ. Holokaust je rječ koju je prvi upotrijebio Sabor protestantskih crkvi zapadne Njemačke i da bi označi njemački genocid nad Jevrejima tokom II svetskog rata. Taj se “sabor” jako se profinio a bio aktuvni saučesnik Hitleru i nacistima. Znači puna ti usta stranjske riječi, učesnika i  jataka genocida.

Holokaust je izvedenica od grčke riječi olokausten.

Jevrejska riječ koja ima isto značenje je Olam kalil.

Sve tri riječi znače : potpuno spaljenje (uništenje ognjem) pri obredima žrtava paljenica.

Definicija holokaust po historijskoj hronilogiji:

– poptpuno spaljenja (žrtvi paljenica)
– genocid nad Jevrejima Njemačkoj 1936.-1945.
– genocid nad romima,i drugih nearijevskim narodima i grupama…(1936-1945.)
– sustavno i masovno istrebljenje ljudi ,grupa i naroda.

Efraime čitaš li i vidiš li kojem pojmu odgovara Srebrenički genocid. Nisi valjda oslijepio, kao što se mutav praviš.

Zamisli se nad riječima svojim, a vjeruj nama nikad ne bi palo na pamet pomisao da negiramo holokaust Jervrejskog naroda.

I kako bi?

U mraku srednjeg vijeka ,u genocidu nad Jevrejima zapadnoevropske civililizacije; samo naša čestita Bogu mila Bosna bezuslovno primi u zagrljaj desetine hiljada hrabrih i Bogu Jedinom vjernih Sefarda koje ubijše i progoniše. Rijeke Sefarda iz Španije,iz Francuske, iz zapadne Evrope, sa mediterana, istoka evrope i svih zemalja balkna slijevale se u Bosnu. Desetine hiljada od lomača inkvizicije i pokrštavanja i sigurne smrti pobjegoše u našu lijepu i milostivu zemlju.

Priča Sefarda se proširila i mnogi drugi Jevreji nađoše mir u Bosni. Zbog predaka i zbog njih si i ti Efraime dijelom Bosanac. Zbog njih si i onaj koji prlja svoje gnijezdo.

“Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga.” *

Prihvatismo Sefarde i ponudismo našu domovinu na dar. Pitaj njihove potomke, ima ih živih. A upravo zvijer koju braniš protjera većinu potomaka Sefarda iz Bosne i balkanskih prostora.

Sve je bilo dobro za Jevreje u Bosni  do one 1941. godine. Tada zvijer Pia IX  sa svojim zverinjim slugama ustašama i četnicima  učini da se unište bosanski Jevreji. Neke smo uspjeli spasiti, neke nismo. Zverinje sluge napadoše, raskomadaše Bosnu, skoro ubiše Bosnu. Zvijeri ubiše i 25o.ooo ljudi moje zemlje onako fizički , a ti ih braniš i govoriš u ime zvijeri.

Toliko poklaše  a tri puta više u crno zaviše.

“Ne vide li oči tvoje istinu ,gospode?”

Dragi i pošteni Simon Vizentale  izvini na nepoštivanju (ako ga je sa naše strane bilo) tvojih i tvoga naroda tragova i seni. Nemoj da se crveniš ni prevrćeš u grobu, ovaj tvoj “sunarodnjak” to nije zaslužio. Bez obzira na Efraimovo djelovanje postojaćeš i ti i tvoja časnost i tvoj narod. Nije mu još došao vakat. A prezime Efraima Zuroffa nismo skoro ni pominjali, zbog časnih ljudi tog prezimena.A ima ih.

Postojaće i Bosna. Ni njoj još došao vakat. Trebaće joj nešto vremena da se oporavi, možda uspije i da vrati neke od svojih Sefarda i drugih Jevreja.Ni u obećanoj zemlji nije mira,krv se i dalje lije.

O’ oporavit će se Bosna uprkos svemu i svima zbog istine Božje.

Bosna je Zemlja Božje milosti.

P.S.

Mi smo se obratili Efraimu Zuroffu. On je Jevrejin i nismo smatrali da je potrebno da citate iz Starog zavjeta numerišemo i notiramo. Naš Bog je Jedan i svjedok je između nas i  zlotvore.

-Ali riječ Boga našega dovjeka ostaje.

39.8.Isaija.

Radi otklanjanja svih mogućih nesuglasica i nedoumica to činimo sada i eventualne neupućenosti u Stari zavjet dajemo potrebne podatke (Fus note i značenja manje poznatih riječi i navoda u tekstu):

1. – Ne hitaj da usta otvoriš,i srce tvoje da ne prenagli
izgovarajući riječ pred Bogom;…
Jer ako snovi od mnogih briga dolaze,
glas bezumnika u mnogim rečima se njegovim očituje.

Propovjednik 5.1 i 2.

2. – Jeli pećina hajdučka pred vašim očima ovaj dom u koje se moje ime priziva.

Jeremija 7.11

3. – Proklet da je onaj koji primi poklon da prolije krv nevinog!-
i cijeli će narod reći :“Amin!“

4. – Nema mira bezdušnima govori moj Bog.

Isaija 57.21

5. – Nema mira bezdušnima govori Gospod.

Isaija 48.22

6. – Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga.

Knjiga druga – Izlazak 20.16

7. – Ne vide li oči tvoje istinu,Gospode?

Jeremija 5.3.

nesttbeschmutzer : onaj koji prlja svoje gnijezdo.

zapret ruski : veto,zabrana

čestb  ruski ; čast

Miljenko Jergović – potomak zlih prangi

 

 

Ona mala vrlo glavata gospojica i loknica, malecki Hitler i nacistička kuja koja je u šorcu 1986. godine glorifikovala Hitlera i genocidne naciste se opet javila. Mislimo na vrijeme dešavanja oko zemaljskog muzela.

Želio biti aktuelan i opet ćorak ispalio ali dovoljno da to zapišemo.

Iz njegovih nesuvislih i nebitnih koka zraka sranja smo izdvojili dvije morbidne bljuvotine:

-Njemci znaju čemu služi bodljikava žica i logore za nju veže.

Ona – kreatura se dičila i ponosila tim izumom Njemaca, Vatikaskih ljubimaca , svojim i uzorima svojih jasenevačkih predaka. On maleciki, metar i pola žileta visoka, jako glavata gospojica – loknica kreatura; on mala nacitička kujica o nacizmu lekcije dijeli.

” Jergović kao akteru slavnoga nacističke zabave, ” naziparty ” kod Isidore Bjelice u Sarajevu 13. prosinca 1986.” se javlja. Rečenica u navodima je citirana od slovca do slovca iz njegovog CV . Nismo je ispravljali. Samohvala i samo reklama sve o njemu i njegovoj pismenosti govori.

Kreatura pominje bodljikavu žicu i logore.

Što je mnogo mnogo je. Imbecilni obraz je grublji i smtonosnijio od bilo koje bodljikave žice, pogotovo ako dolazi od muškobanjaste pizdunke.

-Pominje bodljikavu žicu i logore.

Upamtite, dobro upamtite:

Septembra ano domini 2015. pupa hava Miljenko Jergović je konstatovao:

-I muslimani su ljudi.

Obratite pažnju na konotaciju septičarske loknice:

I – Muslimani – su ljudi.

Znači on je skonto da su muslimani ipak ljudi. Gopojica na pragu sedme decenije: pameti – njake, ko fol – dođe,pa je njače.

Zna se rahat od pameti, uvijek pupa hava , ili u njegovom slučajuuvijek koka zraka.

To je velikodušno potvrdio oktobra iste godine. Tješi nas što nije skonto čemu mu služi onoliki cocin bubanj, osim za strah i more od muslimana.

To mu znači da je tek ove Gospodnje godine u septembru shvatio mudrost koja perzistira od Abrahama / Ibrahima.

Hvala mu velika na obavijesti. Mi se pitali ko su ti muslimani što ih ima preko dvije milijarde.

Sad znamo.

Mi se sjećamo djećačića iz Sepetarovca koji se pišao u gaće kad je neki od mahalaša prolazio pored njega. To on u nekim svojim nebuloznim morama ranije piso. To je bilo prije nego što je gopojica postao. Ne znamo da li on mahalu zato krivi, ali znam0 da mu ona ništa nije kriva. Čak ni za nadimke. On ih sebi svojom slavom, poganlukom i imbecilnošću priskrbio.

Njemu svi mahalaši muslimani bili. A on u mahali živio. Nisu ga imali preci ničem korisnom mogli naučiti. Većina pod ledinom u Blajburgu , tamo nije bilo bodljikave žice. Neki na Golom otoku proboravili i riknuli. Tamo je bilo malo žice a više straha i macola. Ostali se mišje rupe sakrivali da ih ne nađu.

Nažalost, kasno, mi smo jedne noći prosinca 1986. godine konstatovali da je Miljenko Jergović postao šupak,papak , nečovjek i zli pobornik zvjerinja i genocidnih ljudi.

Nećemo više o naci-kreaturi, fuj – pike – fuj – opoganićemo se.

Miljenko Jergović – Gospojica II dio

Božjom Milošću  Bosna, Modra rijeka i Grad čednosti persistiraju  okupani Njegovom ljubavlju.

nebo-covjek    Bosna   suton    grad čednosti mahalski fantazmo

 

Drugi dio

Miljeno Jergović pominje  ko fol neki dječački strah, koji je bio sasvim neznatan u odnosu sa strahom koji je imao od mahalske djece sa sepetarevca.

” Gledao sam u lice Ante Pavelića , koje u toj knizi nije bilo lice zločinca nego lice narodnog oca. ”

Njemu Ante Pavelić nije zločinac nego narodni otac.Njemu nije bitno što je čovjek naredio klanje 700.000 nevinih Jevreja,Cigana,Srba,Muslimana i drugih koji nisu planski nasljednici života .Njihova rasa nije bila po šmeku Pavelića,njegovih sljedbenika,ustaša i jataka.

Zako isto misli i Jergović Miljenko naci loknica i gospojica.

Znamo da je  ” strah ” / čitaj strahopoštovanje /služio za obmanjivanje javnosti.

A bio je neznatan u odnosu na strave koju su izazivala imena mahalske djece iz sepetarovca i okolnih mahala.Ovo pominje u nekim svojim ko fol memoarima.Odakle njemu sjećanja kad ništa nije proživio osim ustaških ,genocidnih reminiscencija.

Ta neka djeca mu čitavim životom dobrom uzvraćala.Zvali ga da se igra sa njima.Nije smio roditelji mu zabranili.Bojali se da će dijetze šta izlanuti o ustaštvu kućnom i predaka.

Kasnije po zasluzi mahala mu prišila nadimke : nacist, Hitler, gospojica, loknica etc.

On se sada tim mahalašima  i cijeloj Bosni za  svoju bijedu sveti.

– Kada jednom zaboravim Sarajevo bit ću slobodan čovjek.

/Ovu rečenicu gospojica- loknica kurzivom pojačale , kao i oca Antu, i očeve Tuđmana i Miloševića) , tek da se zna šta je preče./

Pa što se jednom ne okaneš i odmakneš od Sarajeva pobjeguljo i počkoviću jedan.Nismo te željni;ni tebe ni tvojih ćenifskih nebuloza.

Zaždio si 1993. g. ali se još kao i uvijek po našem dunjaluku za siću grebeš i neke svoje magle prodaješ. Jednom grebator uvijek grebator. Jednom pizdunčić i mali štakorćić, uvijek isti ostao; to je tvoj usud.

Iz dva razloga mu neće mu proći slijedeća rečenica iako je njegovim recenzentima promakla:

” U zemaljskom muzeju Bosna je jedna veoma stara zemlja , slavna u svojoj prethistoriji (kurziv). Njene su velebne katedrale u još neotkrivenim pećinama, na špiljskim crtežima, na tim bosanskim freskama, što ih komadima naegorjelog drveta paleolitiku c r t a o  n e k i  b o s a n s k i  M i k el a n đ e l o,            B o s n a  j e  s t a r a  s l a v a  i s p o d  o r a n i c a…

Slobodan prevod stupidarije glasi:

U  mojoj , četničkoj i ustaškoj,genocidnoj  glavi ideja Bosne je poslana u predhistoriju. Njene džamije su u neotkrivenom podzemlju, sa njihovim neandertalcima ( od kojih se i dan danas u gaće izmetim i urnišem op.a.) kojima je domet drveni ćumur , kojim je crtao  ona papska  i vatikanska pederčina Mikelanđelo…. ( Jegovičev i ustaški stvoritelj ).

I dalje bljuvotine i bljuvotine.

Mi ćemo mu neke stvari pojasniti:

Bosanske džamije , katedrale i crkve još uvijek svjetlucaju pod djevičanskim plavetnilom neba Grada čednosti.

Joj kuku njemu nacisti.

Još uvijek svijetle milionima kandilja i svijeća maglicama nalik.

Još uvijek ezani i zvona iskre i rasijavaju  milione milodarnih zvukova širom nebeskih putanja.

Naš Stvoritelj nam  ljepotu  i ljudskost daruje.Iz tih darova cvate nevinost i ljubav.

Naša sveštena lica nisu pederčine, kurve i cvajtaši koji su se u pećinama i katakombama skrivali tri vjeka i sa zvijeri šurovali i taslačili u neoprane debeljače. Kasnije potomstvo katakombaša je to preuzelo ; što svjedoće tvoje brenovane vlasi  Loknico.

Naša časna slava je u zvijedama i na nebu zapisana i to nam niko ne može oduzeti.

A šta će biti to samo Bog Jedini silni zna.

“Sa koliko mržnje ova žena / loknica / ” intelektualnka ” govori da je postala mnogo inferiornija od prostitutke koja nikog ne mrzi. ”

Ovu rečenicu posludili od Isidore.

A onih lutaka u nošnjama što ti se priviđaju, ima dvije tri milijarde, a ne tri četiri muzejska uzorka koliko ti u svojoj retardi znaš izbrojati. I zato straviš i pitaš se da li ih je izmislio tvoj bolesni strah.

Prijavljueš na da si u vojsci bio i time se dičiš. U naše doba takve jade i šake čemera i mržnje, osamdesetšestaše sa metar i žilet nisu u vojsku pozivali, već direkt na Goli otok ili na abortus smetljišta.Gdje si ti vidio da se Titova vojska sramoti sa klikerima.

Saglasićemo se u jednom :

” Nema bezbačajnih povijesti, ni bezvrijednih života. ”

Ima čestitih historija i zločinačkih koljačkih i genocidnih povijesti.

Ima čestitih i dobrih Bošnjanina i ima genocidnih i koljačkih zvijeri i njihovih slijedbenika, koji to ne kriju.

Miljenko Jergović zapisuje da je unuka one kraljice Marije Terezije , njeno veličanstvo kraljica Marija posjetila Zemaljski muzej 18.aprila 1925. god.

Slažemo se , imamo zapisano u tefteru. Samo u njemu piše da je u muzeju tražila kosti pradjeda Muje, a u gradskoj Vjećnici popis stanovništva ne bi li našla nekog Mujinog i svog rođaka da se igraju crtica.

Za Jegovića smo sigurni da nije Mujino kopile, čak ni onoga , pa vi kontajte, čije je . Onilika koka zraka glava u manjeg čovjeka na ovom dunjaluku nije viđena. To ne mere biti insanska glava.

I samo još jedna zerica : kako će bolan, malecki ko mozak ti,a cocin bubanjska glava, – čeh biti hrvat?

Ovo je prvi put da je to papir podnio i od srama zbog riječi neznanja samo što se nije samozapalio. Čeh može biti nacista i ustaša, i pederčina, ali kroatjanac nikako: ni figurativno . Isto kao što albanac neće pristati da bude bošnjak, osim odmetnulih i konvertita.

Tako je to kod Loknica naivnih ko mađarske sobarice a lukavih ko prerijske ovce.

I sada nam Loknica  nacistička; lukava ko jal mađarska ili francuske opajdara piše o Bosni. Kako editore nije stid da ga puštaju da svojom balegom rovari po neukim i neobavještenim umovima.

Manijake treba pomesti ; pjevaju Indexi. Mi dodajemo čistite to smeće sa naših prostora prije nego ga povežemo sa vama.
.

Miljenko Jergović – Prizivanje klanja

Miklenađelo, katedrale,ustaštvo i Loknica Miljenko Jergović

zlo   rekvijum   kosač     plamen

 

Mi se jedva riješili one zeničke gospojice što nije gospojica već pederčina i to ona cvajtaška kad nam na nos poturiše nastavak neke nesuvisle krotjanske spike o Zemaljskom muzeju.

Mi smeće preletimo pogledom i tražimo nešto.Ali kreatura uporno rovari po svom smetljištu i nama ga protura.Šta ćemo,nismo mi kraljevi strpljenja.Odlučili da samo pustimo jedan člančić koji imamo spreman za slučaj  da se mala dosada ne otkači.

Kreature i pogan nikad ne odustaju od svoga otrova , zla i zverinjskih očeva. Iz svake im riječi izbija animozitet prema zemlji i gradu koji ih rađaju. Bosni i Sarajevu. Oni im život podare i svetost, čednost i ljudskost  pokušavaju da im daruju; iako znaju da su to ljudski abortusi i djeca zvijeri.

Miljenko Jergović nacista ili samo Hitler; taj mu nadimak bjelavski mahalaši dali. Mi ga štedili mislili mladost ludost. Osilila se izmetina pa grize li grize. Drugi ga mahalaši prozvali gospojica ili ga samo oslovljavali : đes’ ba mala loknice.

Mi sa ovim drugim nadimkom nemamo blage veze. Pitamo se zašto mu dadoše te nadimke; ono ko fol, retorički?

Jal’ zbog uvijek nabrenovane kose, loknica ili zaluđenosti Mikelanđelom, sikstinskom kapelon ili Mikelanđelovim ljubavnikom Tomazo de Kavaljerijem. On pokušao da sakrije nadimke, ali evo kao što se vidi sve isplivava. Ništa ti na ovom dunjaluku ne možeš sakriti.

Godine 1986. se sa grupom istomišljenika, sve same horda zla i potomci koljača, sve sam porod ustaške i četničke pogani se u stanu Isidore Bjelice sastali .Htjela bijeda da svetkuju nacizam i fašizam i uz gusle i prange glorifikuju djedove  koljače .

Obukli se izrodi i pogančeri 13.prosinca 1986. g. u nacističke odore i ismijavali devet miliona gasom pobijenih Jevreja i Cigana i slovodoumlje svijeta. Jergović glumio jal’ Hitlera jal neku nacističku kurvu.

Visinom i umom  dorasto tek za malecku neku kurvicu.Snovima sasvim odgovaro Hitleru.Neko ludilo i košmari izmješani sa bijedom straha od kazamata,gdje mu po familije odrobija.

Kako se na žurci  ponio i obukao tako  u istom trendu nastavio živjeti.

Da se ne bi ponavljali ili ispustili neke riječi citiraćemo neka zapažanja u poruci njegovoj mentorki Isidori Bjelici objavljenog 26.12.2015. na ovoj stranici.

Ona je natandarila odoru Hitlerove kuje Eve Braun i tako se ponašala. Njeni imbecilni ljubavnički papakari ( Jergović nije bio te sreće ; on je bio jungefrau i loknica te bagre op.a), tri – četiri droljaste kujice i još neka bagra obukli nacističke odore i simbole. Niko ih nije silio.

” Još uvijek se pitaju šta su skrivili? Mi im fino još te 1986. godine objasnili , a oni još ne razumeju.

Koje li bedastoće i dvoličnjaštva?

Ili su glupi ili su idioti? Trećeg nema.

Mislili smo da se glorifikacija nacizma, a time i negiranje holokausta ne može desiti u našem Gradu Čednosti. Kasnije smo shvatili da se se to tek počele buditi četničke i ustaške genocidne zveri.

Zveri ubice ,u čije se odore obukla , na nirmburškom i haškim procesima su se izjašnjavali:

-Nismo krivi i ništa nismo znali?Nevini smo?

Većina prvih je pogubljena. Oni drugi su osuđeni na vremenske kazne jer su smrtnu ukinuli. Trebali su je ponovo uvesti za haška suđenja. Sreća njena što nije rođena za Staljina ili barem Tita. Tada bi imala rašta zazivati Gospoda, a mi se ne bi poganili pišući. ”

Milenko Jergović nije imao hrabrosti da ode i laje na vozove.On je mamina loknica. On je od onih nacista koji su ostali da rovare iznutra. On je od doušnika i cinkara.Ta djelatnost mu bila kazna za nacistički poganluk.

Bio jednom dosije u kome je sve zapisano; ” Noć naci vještica, ptica kukavica i belica.” . Grantujermo da će se pojaviti kada i ako bude vrijeme.

Bjelica je pobjegla, kukavica je ostala.O Bjelici i njenom smo svoje rekli. Njoj smo prišili priču o njenim precima.

Ovome ne trebamo ništa prišivati , on sam sebi sve prišio . Nije nas interesovao,nije vrijedan pažnje.Mi ga mislili malo opomenuti , pripazi šta zboriš, evo ti žuti karton, pazi imamo te u tefteru. Pošaljemo mu pisaniju, nigdje ga ne pominjemo u članku Bosna 21.09.2015 – Malo horora za laku noć. ( tekst objavljen na stranici  30.10.2015.)

Taki je kod nas red, a i pristojnost se poštuje. Uglavnom! Kad ime ne pominješ ili ga se ovlaš dotakneš to je žuti karton. Svaki slijedeći smrad je isključenje, crveni karton.

Tada se Gospojica javila sa nebulozom da je tek  1992. u Bosno počeli klanje.

Mi mu tek djeliće klanja od Krstaških ratova 1075. nabrojali:Inoćentija,Savojskog,1878., 1913., 1914-1918.,1918-1941.,1941-1945.,mali predah ( uslovno rečeno) do 1992. pa tek njegovo klanje.

Rospija ni jednom riječju da pomene da su klanje opre izazvali dežurni koljači ustaše i četnici.A kako će vam sam reći to je dio njihovog i njegovog karaktera.

Ovaj jado, metar i frtalj žileta po bjelavskim mjerilima , što u Mjedenicu ( škola za one koji sporije misle i djecu sa posebnim potrebama) trebao ići, ali ga ta škola odbila, kažu nemaju odio za takve debile i kretene.

Dakle bio je član Bjeličine naci partija ;tako nazvali beštijanje koljačke ustačke i četničke mladeži. Bjelici do ispod one pučanstvu na očevid poturene lijeve žiličaste dojke. Možete li zamisliti kako bi izgledao njihov bolero ili tango u tangama. Podrazumjeva se se da znaju plesati.

Ko je vidio da se uz prange ili gusle može ista naučiti osim kralnja ubijanja i sranja.?

On se sam indentificira sa genocidnim koljačima. ustašama:

” Ustaštvo je konstituivni, istina krajnje negativni i sotonski , element našeg indentiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj koji to poništi nije više hrvat.”

Riječi on sam ispisao.Čovjek sasvim jasno kaže da se on svoga sotonskog koljačkog,genocidnog ustaštva ne može odreći jer onda ne bi bio hrvat. Što se nas tiče nije nam moro ništa poručiti.Mi to o naci kurvici znamo joj od 1986.god.

Žao nam hrvata.Ne čusmo da se iko ogradio od njegove riječne čenife.Ako svi Hrvati tako misle neće na dobro izaći.Jednom zvijer uvijek zvijer.

Kužite da je to  identifikacija kojom  Loknice priziva sotonu.To naci kreaturi nije dovoljna već priziva u pomoć voljenog i nikad prežaljenog ne prežaljenog genocidnog poglavnika:

Kraj prvog dijela.

Drugi dio slijedi  ok 15 34  sahata.

 

Bosnu Zemlju Božje Milosti porobljavaju a svi ćute

Pod aminom ”rijaseta” , ”islamske zajednice” i njihovih poglavnika i doglavnika neumitno se vrši finansijsko i hanefijsko-šerijatsko porobljavanje Bosne i Bosanskog naroda.Jednog dana bi to trebalo biti i stvarno porobljavanje.Ovo uopšte nije fikcija,to je surova realnost.Pitajte deklaracije i akte ”islamske zajednice”.

Bosansko hercegovački ljudi od pera i ”uma” ćute.Niko bar jednu opasku da napiše na vjersko,duhovno i finansijsko  porobljavanje mile nam Bosne.Niko da vrisne na stvaranje preduslova za utemeljenje hanefijskog kalifata na prostorima  jedine i snene nam Bosne,da prostiš..

-Šute Muhamed Filipović i Džemaludin Latić.Tvrdi se da su prvi među  ”bošnjačkim” umovima.Oni bi o Islamu i  Kur'anu morali najviše znati i ukazati na krivovjerje koje se uvuklo u „iz”.

Šuti i Enver Imamović,ali on je bovi možda će nešto reći;čekamo ga iako je po vokaciji arheolog stranih  podneblja.tek se zadnjih godina počeo baviti bosanskom istorijom.Koliko zna nije jasno,jer mu nastupi nisu profilirani,ali vidi se da bi se mogao razumjeti u hanefije , šerijat i porobljavanje Bosne

Gdje su se dali ti njihovi akademski ”umovi“.

-Šute Fahrudin Radončić i Zlatko Lagumđija.U borbi za vlast nisu toliko šutljivi i krotki. Pucaju i pljuju po svima i svemu  što liči na suparničku političku stranu,ne štedeći sredstva i bljuvotine.U pauzi između izbora pametno šute i nepotistički kraduckaju.Oni su kao na strani naroda,Komunista i reformista,jedno vrijeme nacionalista i debeli grebatori.

Gdje su im se dali  ”slobodoumni narodski umovi“

-Šuti i jalova i impotentna grupa okupljena oko  kluba „ 99“.

Dokazali su da umova nemaju.Jalovost ih raspala.

-Šute umjetnici i ljudi od kalema.Možda im ne daju da govore ili su zabrinitu za egzistenciju?

Gdje se dao gorljivi Baho Sidran i oskarovac Tanović.Preči im  novo pisanije i pokretanje slika nego Bosna.

Jedan se dao u glupavo i nekrofilsko prepucavanje sa nekom bijednom četničkim the creature.

Drugi neku stranku osnovao,pa joj nogu holivudsku  dao.Vidio čovo Bosna nije Holivud i njoj neke nove ,a stare aršinđije – nove a stare aršine kroje.

Gdje im se dala umjetnička duša?

-Šuti zakonodavstvo,pravosuđe i tužilaštvo BiH.

Gdje im je nezavisnost?Izgubila se u trezorskim trpezama.

-Šute u latinluku i  u pravoslavlju.

Šuti Dodik,Čavić,kitočka,vućica,daćićka i tomica…

Njima to odgovara,zavadi pa vladaj.

Oni su inicijatori svih razmeđa u Bosni.

 

-Šuti međunarodna zajednica.

Lakše će naći povod za obračun i neretovanje sa islamom.

 

Šute svi koji su na narodskoj trpezi.Svi odjednom zanijemili,muze inspiracija,ljudskosti i časti ih ostavila.

Bonacom novinarstva plove uškopljene glave.

Nisu se valjda svi uključili jedinstvenu vatikansko/hanefijsko-šerijatsku  frontu :

Porobimo,rastočimo Bosnu i njen narod; i napravimo kalifat oko sarajevskog pašaluka i bijele tabije.Poslije će kalifat biti laka meta ili će sa sam od sebe urušiti.

Ne treba dalje nabrajati poslušnike i pogane.

Svi šute jer imaju neke  svoje sitno šićarđijske interese.

Kviz pitanje ,da li su oni:

A.uplašeni mali miševi

  1. pojma o životu nemaju
  2. nije ih briga za Bosnu i Bosanski narod (oni su „bošnjaci“)

Č. saglasni su sa radnjama ”islamske zajednice bih”

Ć. bez mozga

D.kupljeni

Dž. prodati

Đ. kolabracionisti (ustaški,četnički,vatikanski,europski,SAD,turski,arapski,irački…)

Netom:

  1. pobjegulje i pacovi
  2. doglavnikovi i poglavnikovi saučesnici,muljatori i lopovi,trezorske minderpuze
  3. pogan i pogančeri
  4. bolesni i jadni

 

U nekim budućim tekstovima ćemo (ako Bog Jedini dozvoli)  predstaviti prozvane pojedince i grupe,onako po narodski i bez uvijanja.Već smo počeli sa prozivkom.

Naše pismenije je kao  začarani krug.Kad neko jednom u njega uđe nema mu povratka i iskakanja.Vrti se i vrti,dok se nama  ili njima ne zavrti u glavi i neko odustane ili rikne.

Obavijst :niko nije izuzet ni po rikaveli i odustajanju,jer krug nastavlja da se vrti,ali mrtvace u krugu drži.

Za sve se odgovara i na ovom i na onom dunjaluku.

Bog Mudri naredio da se sve piše,pamti i po pravdi sudi.Neće On dozvoliti da se uništi zemlja njegove Milosti.Zapisano je da će opstati do dana Velikog obračuna.

A tada i prije toga : licemjeri,nevjernici i siilnici teško vama i teško