Autor
Hajro Šabanadžović
Biseri prethodnih dana
Mjesec u zagrljaju proljeća Brdo i plavet Ah, ta plavet
Stidljivo sunce Zarobljenici Snježna raskoš
Sve jesenje boje Oluja se sprema Izlaz
Krhki april Zapadni vjetar Krvave mrlje
Prije nekog
i iza
nekog vremena
obećah
ime tvoje
Milo moje
stihovi ga rodiše
od prije nekog vremena
zvaću te
Moje tišine i sni
samo me jedno po jedno
ti ne pitaj
tko sam
kako mi je
ime moje
bojim se
ti ćeš suze liti
a ja ću tužan biti
Gledao sam kako promiču žene…
Sadašnje
I buduće…
Pejzaži,
I telegrafski stubovi,
Vidio sam kako se bezglasno
Smjenjuju noć
I dan.
Iskočiću na nekoj stanici
Lud od tih promjena boje
I linija
I javiću ti
Da sam te na petstotom kilometru ljubavi
Volio jednako kao na prvom…
Sanjao sam rijeku
veliku i plavu
kako zaokreće
Grlicu milu
lepršava krila
oko mene svija
kažu mi
ne valja sanjati vode ravne
ni zavrnute
i još mi rekoše
pomoli se
nesretniče
čutim
san im vode plave ne dam
bojim se
ukrašće mi ga
i Grlicu lepršavu
ali pomolim se
u snu tom
na obali
rijeke velike i plave
milosni behari milovanja nose
a ja konj sanjar
nove snove sa grlicom snivam
Svaku noć pomišljam gdje su
sve one moje djevojčice mile
sa cvijetom na usnama
mirisom u srcu mene čekaju
ili su sada samo tujinke neke
kad i djevojčice su i starice lijepe
neću sleđeni mozak
da mi truje srce mile moje
hoću da sam usporen vazdušast
dijete što ljepote vaše sanja
onih samo naših dana
kad nebo je bilo plavo
nisu moji drugari i pratnja
patnja ravnoduštnost i obamrlost
hoću da duša rovari snije piše
prelijepe bajke o ljepotama o jedine moje
darovanim ponekad odgurnutim
kad mjesec je lagano plovio
hoću bajke da pišem
da ne bude kasno
da one do vašeg rca stignu
usnama svojim da ih ljube ljubavi moje
očima svojim kvase i misle
kad neko je smotao jedra crvena
pjesme će im donijeti mirise soli
šaputanje vala i govora ruku
ne bojte se grlice krhke moje
prizivanje ljubavi ne može vas skršiti
jer bili su stađuni lipi i cvitni
kad ljubav sam poklanjao
ostavljao jedra poderana zdanju staklenom
Dvadeseti moj dragi vijek,
Sa manje raka no pokojnika,
Gdje moja nesrećna, zanavijek
Neuzvraćena ljubav
Smiješna, nemirna i nejaka
Sred gojinskih je ovih slika
Ko iza fijuka mlažnjaka
Jerihonska truba.
Na dlanu zuti fotos
i nepoznatoj hit
bio sam sam
tog vlaznog jutra
Cudno, na dlanu je bio on
otkuda, kako
sta znaci sad to
sta znaci sad to
Sta radis tu stari
da l’ zelis biti pjesma svijeta mog
kuda da krenem
daj reci, daj reci
daj reci mi to
Pronaci moram
ruku koja vodi
budi to ti
budi to ti
Gdje je sad
kuda sad da trazim
moram nac’
njega ja moram nac’
Gdje je sad, gdje je sad
gdje je sad, gdje je sad
kuda sad, kuda sad
moram poc’
Ref. 4x
Sva su lica on
citav svijet je on
sva su lica on
Na dlanu zuti fotos
i nepoznatoj hit
bio sam sam
tog vlaznog jutra
Cudno, na dlanu je bio on
otkuda, kako
sta znaci sad to
sta znaci sad to
Sta radis tu stari
da l’ zelis biti pjesma svijeta mog
kuda da krenem
daj reci, daj reci
daj reci mi to
Pronaci moram
ruku koja vodi
budi to ti
budi to ti
Gdje je sad
kuda sad da trazim
moram nac’
njega ja moram nac’
Gdje je sad, gdje je sad
gdje je sad, gdje je sad
kuda sad, kuda sad
moram poc’
Ref. 4x
Sva su lica on
citav svijet je on
sva su lica on
mozda niko nije umeo da te zeli ovako
kao ja nocas
tvoje ruke bele kao samoca
tvoja bedra sa ukusom platna i voca
tvoj malo sustavi glas
sa nosom decackim prilepljenim
uz okno vagona,
nejasan samom sebi
kao oprostajno pismo padavicara,
i cudno uznemiren toplinom
kao razmazen pas,
putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu jos neslucene predele,
da drvecu pozelim najlepsu laku noc
na svetu,
da se vrtim kao lisce,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice
da malo nemam plan
da imitiram klavijature,
liftove
i okean
da zaboravim ruku na tvom struku
i lice uz tvoje lice
Dobrota MBS
Okus čednosti
Tajna svjetlosti
Ples zaljubljenih duša
Vali dobrote MBS
Banula je
krasotica
tek tako
nepozvana
i skršila me
ljepotom
srce mi u fišek
smotala
molim da mi prosti
moje djetinje dane
koji ne znaju šutjeti
stišavati ćežnju
da smijem ukrao bih je
ali kako čednost dotaći
kalendarima koji bole
kako krasotu zagrliti
tugom što ne prestaje
nemam mnogo izbora
Mil0 moje
kleknem
zarovim u uspomene
nijemim
volim te
tajno moja