Mujo i Fata pripovjest u četiri čina / komplet

 

Fata images (1) fata1   fata 3   fata 2                                             

 Čin prvi                                                                                                

Bili jednom,u nekom vaktu jednoj bosanskoj varoši Fata i Mujo.Mnogo se zavoljelo dvoje mladih.Branili im dušmani da se susreću.Ne znamo jal’ mater il’ otac Fatin.Otac begovski tiranin bio.Majka begovica puno mlađa,jedva tries’ opetu prešla,bega se bojala pa i ona stroga,tvrda,bez radosti dane nije ni brojala..

Daklen Fata begova kći,a Mujo sin siromašne udovice.Vehta ,neopstajuća kombinacija.Fata lijepa na mater bila,ni upis vila joj ravna nije,pomalo šeret.Mujo delija,kršan,zgodan razgovorljiv i ugursuz.Za svaku žensku otrov mogao biti.Ali jok,njemu Fata iz glave ne izilazi.Ni on Fati iz srca.Valjda  tako suđeno bilo.

Dogovorili se  mladi kako da budu jedno sa drugim.Fata spavala na spratu uz dva demirli penđera.Pod jednim penđerom ašlama,pod drugim tunja..Mujo bi se popeo na trešnju, primakao bi se prozoru i krz rešetke bi proturio srednji prst.Jedino se tako mogli doticati.Drugi prsti bili kratki.Fata bi  ga i milovala i milkila.Navikao on na milovanje.Tada bi brstio trešnje.Ponekad mu prst bio vlažan i slipav,on nije obraćao pažnju.Konta vrućine su,prst se od milovanja znoji.Malo mu neobično bilo što mu prst na žensku tukne.Ni na to nije obraćao pažnji.Misli Fata je žensko.

Kandilje nisu palili da ihi neko ne bi vidio.Da nije bilo džamije Mujo nikad Fatu ne bi sreo, vidio i prepoznao.Jes’ da je Fata po starinski ulicom i u džamiji nosila zar.Ali je nestašna bila i kad god bi Muju vidjela digla bi zar.Kanda joj u lice,u oko  nešto upalo;pa trljaj,pa trepći,pa žmirkaj na Muju,sve dok oko ne bi iščašila.

Oteglo se ašikovanje.Sreća da su ašlame i tunje rađale u različito vrijeme.Trešnja rodila,Mujo i Fata sve ašlame pobrstili.Fatin otac se ibretio što te godine trešnja nije rodila. Kad bi mu dosadilo penjat se na ašlamu Mujo bi se peo na dunju,primakao bi se demirli prozoru i kroz rešetke opet proturio srednji prst.Fata bi ga milovala i milkila.

Došla sezona dunja i Mujo i njih počeo brstit.Fatu nije mogao ponuditi,nisu tunje kroz rešetke mogle proći.Mujina mater slatko od dunja napravila.Čudi se narod.Nit ih u bašti imala,niti je  na pijaci tunje i slatko od tunja kupovala.Bio to Fatin dio akšikluka.Fatin otac se ibretio što te godine dunja nije  rodila.

Kažemo sreća ašlame i tunje rađaju u različit vakat,a mogu se ne zrele jesti.Nekad bi Mujo znao pretjerati pa se i obarabatiti.Nikako da se Mujo i Fata ljudski pomiluju i dotaknu.Samo prst kroz demirli penđer i milki i miluj.Nisu glasno mogli razcovarati,beg bi ih mogo čuti i eto frke.Ponekad bi samo šutjeli a Fata bi milovala i milkila.

Jednom Mujo nešto čudno,iz čiste dosade i jada,napravio.Popeo se na dunju i primako se prozoru toliko blizu k'o što nikad nije.Trebalo mu vremena,Fata nestrpljiva pita:

-Hoće li bolan više taj prst?

Nešto se ušeprtljo Mujo pa nervozno odgovara i nešto jedva kroz demirli penđer protura.:

-Hoće bezbeli,bona evo sa'će!

Dohvati se Fata ponude poče da milki pa skoro da vrisnu:

-Joj ,Mujo dragi kada ti je ovo nokat otp'o.

-Juče ja slugi jedinom pomagao,drva  cjepao.Pa hek po prstu.Otpade nokat.

Milki Fata i ispituje:

-Jadni moj Mujkane,a zašto ti je prst vako otekao.

-Kako neće bona.Kad nokat otpadne prst mora oteknuti.

-Milki Fata ne popušta,misli Muju će manje boljeti,propitivanje nije završila:

-Mili moj Mujice,bolest ti neka jaka prst napala.Hem nema nokta,hem otekao,evo ga i raste,nikad veći i deblji nije bio.

-Milki Fata pa milki,ne posustaje.Mujo konta šta da joj odgovori pa se odjednom sjeti:

-Idem  draga moja po demir pilu,ovo se više ne mere durat.Ima da prerežem rešetke ,sve razvalim i sve ti objasnim i da ti bolni prst pokažem.Ti vidi što ti je radit,miliovat ili milkit,jali nešto treće,smislićeš ti pametna si.

Ta ti valja,- obradova se Fata-babo otišo u Stambol nosi neki pašin ferman veziru,neće se za po’ godine vratiti.

Dok pričala Fata ubrzala milovanje,Mujo se ukočio,nije sišo već sletio sa grane.Od silnog trzanja; prije kočenja; odlomila se velika grana na kojoj je sjedio i on hek  sa tunje.Jal’ od  habera,jal’ od nečeg drugog,jal’ sa trešnje,jal’ sa dunje;sve jedno je,iste su visine,Mujo sa drveta hekno u bašču. Srećom na kadifice i mehku zemlju pao,ništa mu nije bilo.

Ta dunja nikad više nije rodila,pa je posijekli i novu zasadili.Malo ugruvan i postiđen gleda u mjesec,zvijezde i vedro nebo.Čuje Fatu kako pita:

-Jel to kiša pada,dvij tri kapi me po ruci potrefiše.

-Jes’ malo kišilo pa prošlo.

Mujo nije ni o'šo, a već se vrn'o i na ašlamu se popeo.Ona na udaljenijem kraju kuće bila,

Na ašlamu se popeo,demirli pilu u ruke pa pilaj.Ipak glasno bilo.Mujo stao ne zna šta će!?

Fata skontala glas prelijepi,snažni i otresiti pustila haman Josipa Lisac  i zapjevala Moj dilbere,pa prekinula.Ne kreću se ni ona ni dilber večeras nigdje,pa joj pjesma nije po volji.Tada okrenu na drugu i poteče glas kao izvor Modre rijeke bistre :

-Joj,mamo mamice,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice…

Muji drago oko srca,to njemu i njegovoj raboti njegova Fata pjeva,pa pilaj i pilaj.

Fatina majka i seja,butum komšiluk se zaibretio.Joj miline avaza.

Mujo pilo i začas prepilo demirli penđer i u Fatinu sobu se uvukao.Šta je Mujo objašnjavo,kako joj je bolni prst pokazivao i šta su radili,to ne znamo.Nismo nazočili ni svjedočili.Jutrom, sabah zorom Mujo se iskrao i kući otišao.Otada,nadalje i ubuduće bi se odmah po akšamu uvukao.Tunja  krila demirli prozora na kome nema demir rešetaka, izjutra,prije sabah zore bi se iskrao.Fata bi tokom dana bogate se meze i slastica za večer nabrala.Mjesecima gozba i gozbe trajale.

Tih mjeseci je Fata obdan pjevala :

-Joj crven fesić u drgana moga,joj mamo mamice.

Obnoć se čuli samo jecaji:Joj,mamo mamice.Potrideset  puta,od akšama do sabaha.

Šta joj je Mujo radio nismo ni nazočili ni svjedočili?!Aman,nisu to bila čista posla.

Da li je narodni pjesnik o njima ,onu Fatinu najmiliju ,pjesmu  spjevao?

Na ovom dunjaluku sve je moguće.

 

Čin drugi

fatma   lela   fatma 1images   fa2   images (4)

 

 Fata obdan pjevala crven fesić mamo,crven fesić u dragana joj,mamo mamice.

Kada bi se Mujo obnoć uvalio ona bi prestala pjevati.Samo bi ponekad jecala:Joj,mamo mamice.Hejbet puta,od akšama do sabaha.Nisu to bili samo jecaji.Bilo tu i stenjanja,i strepnje,i vriskova,i krikova,i plača i jecaja…

Čovjek bi mislio jal’ zaposjednuta,jal’ opsjednuta,jal’ je neko dere, iz kože ibacuje ili joj se nešto između noga zakantalo.A možda je neko i plaho tuče i ruži.

Ponekad bi joj izletilo nemoj molim te mili,to Mujo,jače,brže,ne prestaj mili,tako mili moj.

Taka je buka iz Fatinog halvata dolaztila k'o da je Mujo; ili neki hamal ili  teški radnik,koji u njenoj sobi nešto udaro i rušo.

Komšiluku počeo dosađivati crven fesić,ma'ma se zabrinula da joj se kći nije razbolila,da joj neki hodža nije sihire bacio,pa je džini zaposjeli.Svo ono noćno glasanje nije normalno za finu begovu kćer.

Fata više nije išla ni u džamiju,ni na sokak,ni u bezistan,ni u ženski hamam.

Za djevojačka sijela nije htjela ni da čuje.

Ne sluti to na dobro.

Mujo se oko plota i kapidžika više se ne mota.Fata ga ne spominje,ni jednu riječ da o njemu zucne.

Nisu to čista posla,misli majka.Hodžu nije mogla ništa da pita,prvo begovska su kuća ; sramota je.Drugo hodžama nikad vjerovala nije.Ovaj od njihove džamije joj jednomn  tražio,kaže sevap je hodži dati.On ilmija „iz“.Ona ga kišibranom heknula,sedam dana mu modro oko bilo.Poslije mu to oko postalo razroko i oćoravio,dibidus.Tako vam to ide,aferim za aferim.

Potrefilo se,u to se vrijeme razboljela  nena Fatina.Ništa opasno.Morala je Fata otići njegovati dva-tri dana.Majka sestru Meleku joj poslala sa njom.Da pripazi da ne bi Mujo odnekud banuo i kakav zijan napravio.Hoće Mujo,ugursuz je to.

Majka nije mogla neni ići,nema bega a begluk veliki.U frtutmi Fata zaboravila haber Muji poslat da ne dolazi.Umorila se begovica,čitav dan radila.Čifluke obilazila i rod sabirala. Održavati begluk je veliki  posao za ženu.

Pred akšam popela se u Fatinu sobu,sumnje je muče.Ništa sumnjivo ne nađe.Kod Fate sve uredno,sve na svojem mjestu,Tako je ona riktala i nariktala.Blista soba cakum pakum.Kako akšam počeo padati,sunce u zalasku prikrile bivši demirli penđer.Popela se,provjerila i rahat u Fatinom krevetu zaspala.Zaspala i sanja i umeko i utvrdo, jadna li joj majka!?

Mujo tu veče prvi put,od pokazivanja prsta bez nokta, dobrano odocnio.Majka ga korila što svaku veče izbiva iz kuće.On ljut zbog korenja i kašnjenja odmah sa prozora na usnulu ženu naskočio.Dok se žensko čeljade probudilo i snašlo Mujo već bio u po posla.

Bio silno nervozan što je kasnio,moralo je nekako nadomiriti Fatin lelek.Bio silovitiji i žustriji nego inače.Žena nije imala kud,nego mamo,joj mamo mamice.Izmicala se ona ali Mujo ne da.Majka i Fata glasom i stasom nalik.U mrklom mraku lahko hin insan mogo zamijeniti. Stalno je stizo i prestizo.Mislio to ga Fata izaziva.

A žena opet nema kud nego: joj mamo mamice.Više i ne bježi.Sada zna odakle i zbog čega  Fati ono: joj,mamo mamice.Sada zna da Fata nit je bolesna,nit su je džini zaposjeli,niti hodža sihire bacao.Ono o džinima bi se jš moglo razmisliti,ali sada ne može,Mujo ne da.I više joj nije ni krivo i nije bilo kukala joj majka,već samo:joj mamo mamice.

A beg ,muž joj za dva'es't godina braka  ni jedno uh da joj izvuče.Zalelekala majka načisto,grlo je od leleka zabolilo.Stišavala se ona,ali ne pomaže.To njoj samo od sebe nadolazi i vrišti.Nije to ni njen,glas konta.Fatin je.Tako se Fata glasa:joj,mamo mamice.I poneka suza,ali i nezadrživi vesili smijeh,Morala ga prigušivati.

Što ti je život.Morala majka na ćeru da posumnja,da je provjerava pa da zaleleče.Joj.mamo mamice.

Po navici Mujo sabah zorom kući,nije vremena ni vida  imao da pogleda Fatu,samo poljubac na brzaka,pa kliz da ga ko ne vidi.Htjela ga žena još jednom povući na sebe,ali skontala uskoro će sabah,prepoznaće je Mujo i eto sramote.Teška srca ga pusti.

Begovicu jutrom stid spopao.Čerinog ašika ona povalila.Miris je odaje.Nije ga ona povalila,on je nju zaskočio i nikako se nije mogla iskobeljati.Nije samo ona kriva,Fata je više,pravda sama sebe.U početku.Poslije joj se nije dalo.A najposlije joj se i omilililo.

Okupa se begovica,namirisa i rubin odoru obuče, pa je brzo svuće.Ona bi čitav dan u svili i kadifi proboravila samo da bi Muju dočekala.A ima posla,begovica je ona i zastidi se.Večeras će ona Muju dočekati.

Dočekati i nalijepiti ; šta joj to od malodobne kćerke radi? Ljutita a razigrana,vesela a postiđena: vazdan nešto radila i pjevala:Joj,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice.Butum se komšiluk zaibretio.Fate nema,sad joj majka istu pjesmu pjeva.Nisu to čista posla.

Dan majku izmorio,a ni prošlu noć skoro oka nije sklopila,pa u ćerinu sobu prije akšama pošla da malo otpočine.Hoće Muju da dočeka i svaku mu riječ ružnu što je mogla smisliti iskanta.Mislila Mujo dolazi nešto kasnije,k'o ‘no sinoć na priliku.

Zalegla umorna žena pa utvrdo zaspala.Ne mere poslije sinoć biti:Žena zaspala i sanjala i utvrdo i umeko,jadna li joj majka.Nije više neupućena.Mujo je bezbeli dobro uputio.

Dođe Mujo,mrkli mrak,noć bez mjesečine.Pronađe Fatin krevet,ovaj poširok k'o francuski ležaj,sav u šiltetima i dušecima.Leže Mujo pa stade milovati Fatu.Majka joj toliko umorna bila da se probuditi nije mogla.Sve pokušava da se rasani i nasrtljivca odgurne,ali ne može slaba je.Mujo je mazi i miluje i ljubi i svalči.Lako mu hanteriju svuči.Samo jedan potez preko glave i nema je.

Žena,majka ga odguruje,pokušava da se rasani.Mujo navikao da se Fata tako igra i mazi,da ga odguruje,mami i odbija.I uvijek bi dala da je on nadvlada.I ovaj put žensku Mujo nadvaladao. Kasno ona sebi došla.Krv joj već uveliko prokolala ko vodopad sa Skakavca,u glavu,u srce, u đardin je udarila i ne može ona ništa drugo samo ono:joj,mamo mamice.

Mujo je opet mazi,ljubi i miluje,nježno mazno,pa jače i čvršće.Tako se to radi,misli žena a ne ko muž joj trt,mrt i gotovo i na drugu stranu se okrenuti,bez riječi bez milovanja, cigar ispušiti i zahrkati.

Tako misli a u njoj i Muji se novi nagon rađa i oni ponovo i gore i dole,i uzduž i poprijeko,i ukrivo i upravo,i utvrdo i u meko,preko šilteta,dušeka i jastuka.sve dok ne bude ono njeno:joj mamo mamice i malo potom ono njegovo:uh,uh i uh.

Prođe ponoć,sahat kula otkucava,čuje se.Ona shvati da nije Muju nalijepila što joj ćeri ovakve stvari radi.Sada je i kasno da to učini.Bila bi to bruka i sramota za begovsku kuću.Čera i majka istog zagonđiju imaju.

Jes zagonđija van taki,ali to bega i dunjalok to ne bi interesovalo.Moglo bi kamenovanje ili bičevanje da padne,namah.Joj majoko moja; črečenja valjda neće biti.Normalno,ako preživi kamenovanje.

Šuti begovica,negodovanja nema,malo se radi svoje časti otima i ne da.To Muju pali i uzbuđuje,on silovitije navaljuje i ne pušta dok ne čuje ono njegovom uhu drago:joj,mamo mamice.Tek tada on može odahnuti i prosuti ono svoje muško uh,uh i uh.

I tako se vas cijelu noć ganjali.Ona sve ko bježi i neće,svako malo zacvili i zaplače,nekad krikne ili zacikoće, nekad Muju prevrne pa ga ona zajaše.Na  kraju se svede  na ono vrlo jednostavno:joj mamo mamice,i ono inatli uh,uh i uh.

Prije sabah zore mora Mujo megdan napustiti,žao mu volio bi on još,ali dušmana svugdje i o svakom vaktu ima.Begovica ga zadržava,zaboravlja na stid i kamenovanje,gotovo je; u njoj se iskonska žena probudila.Mujo jako zavolio Fatu,ne želi da ona nagrabusi i pati.Poljubi žensko,pomiluje po kosi i grudima da ga želja mine:pa kroz prozor klisnu.

Osta begovica na ležaju,gola i uzavrela,čaršafima se obmotava,prelijeva se sjajno tijelo u zvukovima malopređašnjih strasti i uzdisaja,upija mirise dva tijela izmješana na šiltetima i jastucima.Ona počinje da tone u san i sanja da usisava Mujin ponos:joj,mamo mamice…

U glavi joj se vrti od miline i neke ljepote i ne može da zaustavi suze,i ne može da se otme jecajima iz kojih se budi glas,kristalno čist i ženski snažan:

Crven fesić u dragana moga,joj mamo  mamice.

Ona je radosna i tužna.U njoj procvjetava  djevočica koja  nikad nije nabrekla u ženu.Ona osjeća da se probuđena djevojčica pretvara u strasnu ženu,željnu prave ljubavi i strasti.

U tom začuje zvuk begovskog  fijakera,to se njene ćerke Fatima i  Meleka vraćaju od nene.

Majka oblači anteriju boje divlje  boliglave u punom cvatu,raskošno izvezenu đuvezli i srebrenim arabeskama što prizivaju Šeherezadu,Salomu  i Alhambru.Navlači je na raskošno i nabreklo tijelo,koje još vri od cjelova,milovanja i obljuba prethodne noći i hita u susret kćerkama.

Dok žuri bujne, mramorne, svilene  grudi hoće da iskoče iz haljine.On im ne da,vraća ih i lagano miluje.To je Mujo sinoć ljubio.Sada vajar sedefaste noge i bjelokosti ruke bježe iz anterije, postiđujući svilu kojom je anterija istkana.

U prolazu zastaje  kraj šadervana ,pljusne se i plakne po licu,grudima i kadifnom đardinu,da se malo ohladi i smiri.Teško će to ići,žena se probudila i sada budna ,ovog dana;noći dvije svoga podatnog i obljubljenog tijela sanja.

Ćerke joj lete u zagrljaj,majka Fatma ih ljubi i plače.Od tuge i sreće.Ljubav je sustigla.

Kćerke je začuđeno gledaju i pitaju se otkud ta iznenadna ljubav i blagost.

 

Čin treći 

mojsije   fata i fatma  images (1)  mujo   lela

 

Poručio Mojsije, pismeno neki hamal dostavio.

U pismu piše, od riječi do riječi:

– Ti ko biva završi onu o Muji i Fatimi.Gdje će ti duša.Mi znamo da Mujo nije Mujo, isto kao što znamo ko je Mujo. Znam reći ćeš nije lijepo mrtve na krivo napisati. Obrazli si ti. A kakv ti je obraz kad istinu prešutiš. Isto je ka si slaga. Ti nikad nisi lažov bio, koliko ja znam A ono za što čovjek ne zna ni briga ga nije. Zato istinu tresni dunjaluku ili se boj pržuna. Indexi i Fatma će ti oprostiti.

U pravu je Mojsije. Istina se ne smije prešutjeti, ni da ti je rod najrođeniji u pitanju. Tako sa neba naređeno.

Mujo se ono jutro nešto kaharli vrati kući. Majka hoće opet da mu opet prigovara izbivanje, on ni mukajet i nehajno, zamišljeno odmahuje rukom, kroz vajat pravac banja, pa bešika.

Obrni okreni, ne more zaspat. Nešto mu čudna Fata ove dvije noći. Isto miriše, isto se igra. Bježi gura, odbija pa se predaje. Ista ona nezasitoist , strast i podavanje i uzimanje. I isto ono Joj, mamo mamice. Isto one raskošno tijelo, usne medne, podatne i pune, jedre grudi…

Čekaj stani bolan Mujo kori on sam sebe. Grudi ko mrven pihtijastije, mekše. Nije to ništa ubjeđuje sebe Mujo. Koliko sam ih mijesio i tresio, u njima glavu gubio, i gnjavio, i ljubio i milovao, i grickao i od radosti suzama zalijevao, ne bi bilo čudo da bar malo, mrvicu ne popuste. Nije to tješi Mujo sebe. Sve je , čini se isto, a opet nešta nije isto.

Ruke, noge, bedra kad dohvatiš, sve isto, milina, bjelina i sedefasta glatkoća  i u mraku se osjete. Stomak k'o kineski porculan, a đardin,ta bašta mirisava, izvor života dosanjani i medne usne, opjevane, što čovjek uranja u njih nijansu su ko šire. Sam od sebe zaključak pada.

Ništa to nije, mogao je on to osvojiti i da se ne primjeti. Ali ta neprimjetna dlaka razlike ga muči i buni.

Čini da Fata nije Fata,a  opet da je Fata Fata. Umuje Mujo; on skoro po ‘godine on bjesomučno navaljuje, udara, burgija. Ona ga strasno uzima, usisava, neda mu da se smiri, već samo rade i radi, gore,dole, lijevo ,desno,i u pravo i u ukrivo i u sridu i u stranu, i tvrdo i u meko, dok se sve ne zamanta i ne bude : joj, mamo mamice i uh, uh i uh. Možda je moglo za dlaku popustiti to srce drago, taj đardin, ta đula, ta mirisna ljubičica moja.

Zatim  se  nešto sjeti ni ponuda za sofru nije bilo. Opravdanje i zato nađe, sebe krivi. Prvu noć kasnio pa mu na um hrana i slastice nisu naum padale. Gdjeće ti bolan veće slastice od uzavrele djevojke . Drugu noće navalio ko tatarin pa se Fata nije snašla. Dragost je osvojila što je tolikom željom njen Mujo ganja i što mu ona k'o fol bježi.

Pomisao na tu i te divote, ljepote i ljubav ga smiruje i on pokajnički pada u nevini san.

Fata se oko nene zabavila, puno posla za nju bila. Malena Meleka ni od kakve pomoći nije bila. Sa jalijom jurcala.Zbog toga je Fata na Muju skoro zaboravila. Sve se boji da joj dragi Mujo nije nagrabusio. Gleda majku, ne vidi nikakvih loših znakova. Dobro je misli ona. Mujo došo vidio da je name pa otišo. Mujo došo i drugu noć, vidio da je nema pa otišo. Srce Fatino, dobro je što ga nekim očev čifčija nije prokužio. Sve čeka da dan prođe, a on ne mrda. Danas joj se neštoi i ne pjeva. Majka je gurka, ona neće.

Ako nećeš ti ja ću, znam da voliš onu opjesmu,i zapjeva je. Ibreti se komšiluk: Fata kod kuće a mater joj pjeva njenu pjesmo. Nije dobro. U neko doba neće ni biti. I Fata se ibreti, koliko zna majku, a zna je od rođenja, nikad nije stih izgovorila, a kamo li zapjevala.

Naveče ti Mujo odmah po akšamu kod Fate. Fata se uželjela Muje, dvije noći ga nije opasavala, pa sad hoće da nadoknadi. Nikad se ne nadoknadi ono što se propusti. Zna ona to ali ipak k'o pomahnitalo čeljade što sušicu ima i zna da mre baca se na Muju. Sada ona ne da njemu da dahne, da se izmiče,i smiri. Luduje djevojka i gubi se u strasti.

Svako Joj, mamo mamice traži novo Joj, mamo mamice. Mujo sagledava ovu novu Fatu. Sviđa ova žena što se besomučno daje. To više nije djevojka, Fata njegova. To je neka nova fatalna žena koju će on morati nanova krotiti. Majka joj ništa čula nije. Dva dana i dvije noći nije stala, sva se baildisala.Po danu letaj po čiflucima, po noći ne daj Muju da je stigne pa bjež, uzalud ,kuka la ti majka-Kad je prvi put stigo sve je gotovo bilo. Zato ovu noć ni topove sa crne BIjle tabije ne bi čula.

Ni svjesni nisu bili koliko je noć munjevito prošla. Ni noć kako se gubi i sabah što rudi osjetili nisu. Prvi pjetao zakukuriko. Za njim drugi i treći. Kasno Muji da doma ide. Vidio bi ga vas dunjaluk kako kako bježi i eto sramote. Ostade Mujo taj dan u Fatinim odajama.

Ona ga zabašurila, pod šiltete, jastuke i dušeke djevojačke sehare. Iz sobe nije izlazila, majci poručila da nije dobro, ali majka već poslom begovice krenula. Fata zamandali vrata . Muju iz dušeka izvlači. On vas vunen; iz ustiju pljuje vunu i povlači Fatu, ona se ne da, neko će čuti ,dan je. Meleka dva tri puta na vrata kucala. Niko joj se ne odaziva.

Prihvatiše se priče i sofre. Ogladnio Mujo ko neki vuk nezasiti. Fata mu se izvinjava što mu se nije javila dok je dva dana kod nene izbivala. Mislila vidjeće da je nema pa će se vrnuti.

Mujo se zgrcnu, umalo se udavio nije. Fata hek po leđima, po vratu, po bubrezima, a on se guši. Doš'o je on sebi ali hoće da ga Fata buba i telembači, zaslužio je to , on mjesto nje dvije noći zaredom drugu povaljivo.

Ugrize se za jezik ,ni jednu ne pregovori. Da išta reče nestalo bi Fate. A on fatu neda.

U buli je velikoj Mujo sada. Tandaro sa strane a nesmije ništa priznati . Krivica nije u njega, ali ništa ne bi pomoglo. Fatina je i mame joj mamice. Skonto koga je on natjeravao na upjevavanje: joj, mamo mamice. To mogla biti samoFatma; Fatina: joj, mamo mamica i niko drugi. Šta njoj bi pa se njega uspaljenog ne kutarisa. Nisu to čista posla. A nemere se tu ništa više učiniti.

Kad odjednom djevojčurak, Meleka na pendžer demirli prozora bez demira kuca. Čula ona u sobi se komeša. Dijete ko dijete, radoznalo i hoće sve da vidi i zna. Davno ona skontala da je penđer osto bez demira isto ko Fata bez bjeline. Ovo drugo joj najjasnije bilo nije, jer je nije ni interesovalo.

Fata vrisnu, Mujo otvori stakla i za kujruk uvuče dijete u sobu. Ni nježno ni grubo; bratski.

Pita je hoće li kome prokazati njih dvoje što se vole. Jok Mujo tebe mi kaže ona. Zeza ga, a Mujo ne zna šta će. Fata pristavi malenu na krilo i skoro sve joj ispriča. Ono skoro ostavi za kasnijiji neki vakat, kad dijete odraste i počne upjevavati ,jal’ vrištati.

Meleka shvatila i ono skoro, iako joj nije ispračno.Vidjela ona kako se grlice i golubovi ljube.A i sluge bi koju sluškinje u magazi povalile ili štali u sjenu natakarili,ne znajući da ih radoznalo dijete gleda šta rade. Vidjela  ona Fatu i Muju .Jedino joj nejasna bilo čemu tolika đefa oko malo uguravanja; ta frka,cika i vriska. A nije previše ni radoznala bila,još se zadjevojčila nije.

Zaklelo se dijete na čitab da nikome ništa neće reći. Nebi ni rekla i da se nije zaklela, jer Fatu voli više od matere i oca. Fata uvijek vesela bila i dijete voljela, pazila i nasmijavala, igrala se i jurila sa njom.

Djeca dobro prepoznaju i pamte, pa dobro dobrim uzvraćaju.

Majka se kasno sa čifluka vratila. Posao ona davno završila. Bojala se pogledati kćeri u oči. Te večeri Mujo tužan bio, kući ranije otišao. Fata mislila žao mu djeteta što tajne njihove krije. Majka joj duma ,nije Fatu ove dvije noći čula da poji pa se obradovala.

Sutrdan po akšamu sve se vrati u normalu. Mujo Fatu ganja pa uganja, pa ona joj, mamo mamice, puno tiše, u usta peškire i jorgane stavljala i tiše majku dozivala. Majka čula, jastucima uši pokrivala, krv joj bujala, ali se kćerki nije odazivala niti joj išla pomoć dati.

Opet se razboli nena i Fata i Meleke kod nje da je liječe. Fata Muju obavijsetila da je neće biti dva tri dana. Mujo ipak po akšamu u Fatinu sobu, a žena na krevetu leži. Smislio on plan. Povalio ženu , ona se ne buni, ali nešto nije horna i sevdisanje posustaje.

Mujo ustaje šibicu pali, kandilj nalazi i prigušeno ga sjaji, Prilazi ženi na krevetu. Begovica, znao je to on. Ona pokrila lice rukom i plače, sramota je pripala velika. Mujo je pita kako je sebi mogla dozvoliti da ćeri ljubavnika blati i povaljuje, ne ljutito, već razočarano.

Ona ne prestaje da plače i sve mu po pravici priča kako je bilo. I silu i nehtjenje, pa poluhtjenje i na kraju predaju. Mujo priči ne nalazi mane. Tako je bilo, sudbina im to nanijetila. Oprašta joj Mujo, oprašta ona njemu i sebe i Fatu. U oprostu  i zahvalnosti se radost velika javlja. Oni se opet oprosta i zahvalnosti prihvataju, nikako da svako svojim putem krene. On kroz penđer, ona iz kćerine sobe.

Slučajno se dotakoše za ruke, frcnu munja u mali mozak ih strefi, veliki se odmah isključi i eto ti belaja. Padoše k'o pokošeni na šiltete. Igrom slučaja se Mujo na Beogovici zalomio i za sedef grudi, istjerane iz anterije radi ravnoteže uhvati. Više povratka nije bilo. Mujo ljubi, begovica se predaje i gubi. Mujo stišće i kidiše, ona se raspomamljuje kao nikada  prije. Mujo tu veče upozna  pravu, nezasitu ženu lavicu. Sreća Fata ga dobro potkuvetila, mogao je ravnopravno begovici uzvratiti.

Nije ih briga bilo ni kako jako, ni koliko je : joj mamo mamice bilo. Samo se ganjali , sustizali, i opet ganjali i baildisali. Sudarali i udarali. Buba Mujo ko luda pomahnitala macola. Pred sabah besu jedno drugom dali; da se ovo neće nikad više ponoviti. Fatma begovica zadovoljna, Mujo isto. Čestitost misle da su povratili. Morali se oprostiti, ljudski je to.

Poslije je Fata često kod nane išla, ova sve češće poboljevala. Begovica Fatma i Mujo nisu održali zadanu besu. Uvijek je davali i uvijek je kršili. Plaho im se sviđalo ono joj, mamo mamice i uuh, uh,uh. Mnogo više od bese. Ona im nekako šupljikavo i neubjedljivo zvučala.

Beg se iznenada iz Stambola vratio, mjesec prije nego je trebao. Dušmani mu neki javili da se nešto čudno oko Fatinih hodaja dešava. I kada je Fata tu i kada je kod nene. Nije toliko ni lukav ni pametan bio. Da je takav,sačeko bi noć i u Fatinu sobu banuo. On u po dana ni dobar dan ikome i bano u Fatinu sobu, a ono u njoj nikoga, ni u cijeloj kući nema.

Pita sluge gdje su mu žena i kćeri. Rekoše mu evo nekoliko dana kod majke mu, poboljeva ona izgleda vakat došo mrijeti. Jali tamo Mujo kad navrnuo nisu mogli rijet, nisu za Muju znali. Zastidje se beg i fijeker pa majci.

Majci odmah bolje bilo kad je sina vidjela. Mazi čovjeka od šezdeset ljeta ko malo dijete. I mama i kćera dušom odahnule. Što da je noću bano? Ni zamisliti nisu mogle. Zaboravile na demir što na pendžeru prislonjen stoji.

Što ti je sudba. Uvijek neka svoje mreže plete. Nema veza sviđa li se kome njeno tkanje ili ne.

Starica ozdravila, vrati se begova porodica domu svome. Mujo dobio obavijest da ni za živu glavu ne prilazi ni tunji ni trešnji, a ni Fati  ni Fatmi. Imenom je počeo zvati, omilila mu se. kako i ne bi, ne zna se ko je kršniji, jal’ Fata jal’ mama joj Fatma.

Beg iskusno oko imao, vidio ofalila mu tunja i nešto se suši. Pita sluge šta je bilo. Kažu pukla najveća bočna grana ispod Fatinog pendžera. Beg provjerio i vidio demir skinut. Nikakvu ljutnju nije pravio, nit je kome bilo šta pričao.

Poslao povjerljivog čifčiju hitno u Stambol sa sitnim čitabom. Čvrstim stiskom i pažljivim okom porodicu stisakao i vrebao. Ni disati nisu mogli. Mujo izludio; vrtio se uokolo ko usijana topovska cijev. Pokušala begovica progovorit o Fati i njenoj udaji za Muju, toliko su se njih dvoje njoj omilili. Ona kćerku uz Muju zavolila. Sve što Mujo voli, voli i ona.

Beg ni da čuje ali sasvim staloženo razabira ; siromah je, porodica loša, još je majčinim jaslama, niškorist i akšamluk, ni dukata prebijenog nema.Nikako nije za njegove miljenice.

Mjesec dva  poslije evo ti svatova iz Stambola. Na čelu sanđakbeg Smirne, mladoženja od šezdeset ljeta . U varoši se oko svatova sjatilo i veliko i malo. Toliko raskoši i bogatstva nije viđeno.  Svatovi pravac na begov kapidžik. Begovica i Fata se obeznanile. Djed je Fati ,sandžakbeyi mogao da bide.

Fata vrišti,jauče  i zapomaže, nebo,  mamu i taju moli, kumi ne udavajte me za starca nekog iz tujine. Groznica je uhvatila ne popušta. Otac milosti nema, njegov kadija Fatu i tujina vjenčava. Svatovi vas cijeli dan i noć slavili i sutradan se sa begom i begovicom oprostili.

Mujo danima plakao ko malo dijete. Posebna ga straža čohodara od begove kuće odvajala. Niti mogao prići , niti Fatu vidjeti ili joj pomći. Ni druga nema da mu pomogne. Fata ga osamila.

Brzo se sabro i muškarac postao. Gleda kako Meleku da dokuči da bilo šta sazna. Djete se nikad bega nije bojala, po svome uvijek činila. Beg se na nju nije obazirao. Dokuči je Mujo. Sazna da je udata za sanđakbega smirnskog. Da je begova sedma žena, da je za nju posaban harem u Efesu naprevljen, odmah Mu Fata miljenica postala. Haber kaže, juče stigao ferman  da je Fata trudna. Kad, kako i zašto ne znaju.

Mujo bio,pa prošo. Pomirio se sa sudbinom. Nikad više Fate i joj,mamo mamice i uh,uh i uh. Što su mamicali i uhkali, mamicali su i uhkali. Nema više. Fajront. Begovica više ne izlazi, beg novi demir stavio, na kapiđike demire ugradio,i spolja i unutra. Novu tunju posadio, ona dunja, Mujinog kočenja , se saušila.

U varoši zavladalo mrtvilo. Nema ni pjesme, ni cike, ni vriske,ni radosti. Begovica poboljevala u osamu se dala, napadi migrene nisu prestajali. Žali za čerkom. Za Mujom manje. Mujo se prijavio na vojnu, ne bi li poginuo.

Sve zanijemilo, samo Meleka po dunjaluku nered pravi. Nedostajala joj Fata, mama i Mujo. Bandu dječju napravila, haraju, dječije zulume prave. Ništa ozbiljno, ali može na zaozbiljno izaći.

Što ti je usud. sve imaš, pa onda u čas nemaš. A i osililo i uzoholilo se, što jest jest. Ne mere to nebo trpjeti.

 

Čin četvrtii                                                                                                             

 monteno 1   fa2   images (4)   dunje   vrisak 3

 

Prođe četiri pet godina. U varoši ništa novo. Jedino se Meleka zadjevojčila i Fatma oporavila. Ni jedna ni druga neće za Bega da čuju. Beg se na majčino imanje povukao kada je ova dušu isputila.

I on brzo za majkom mandrknuo.

Begovica se malo usplahirila kad je čula da se Mujo iz vojne vraća. Od Fate poneki, ni dobar ni loš glas; podnošljiv. Mujo se i nepominje.

On se iz vojne sa Kozacima napokon vratio. Neustrašiv bio, život mu ništa nije značio pa se i smrt od njega odmaknula. Činova se hejbet dograbio i agom se zakitio. Majci na vrata kuca, ona ga ljubi, sin jedinac se živ vratio. Osjedila ona skroz, ali ništa to spram radosti što je ljubi.

Sa njim dječaćić od pet godine isti on. Ništa ne objašnjava nego dijete za jednu ruku, dugom rukom jatagan pridržava, dvije kubure ga opasnim čine. Brkove kozačke zapustio, pogled mu se usurio. Da čovjeka ,tujina strah  spopane.

Pravac begova kuća. Kapidžik zatvoren ,on zapovjedno kuca. Na dobro se lako naviknuti. Nekom dobro,nekom zlo.

Meleka otvara vrata, vrišti od radosti, Muji se ovrat vješe, nema bitno što se zadjevočila. To je Mujo njene neprežaljene Fate dragi. Izlazi i begovica Fatma čula radosti glasove. Malo ublijedila, iz kuće ne izlazi, koja sjeda je spotakla, ali ista Đul Fatma jedinica u majke. Pola Bosne se za njom u njenim djevojačkim danima okretalo. Druga polovina uzdisala. Jedino joj kćer Fata ravna bila.

Muji zasuziše oči , on na koljeno kleknu,u ruku je ljubi i kaže:

-Sretan ti unuk neno. Evo ti Fatin i moj sin da ga paziš i voliš, ja ne mogu, mene velike muke pripale .

Sjedoše kraj šadrvana, čijom je vodom Fatma svoju hanterijsku raspomamljenost prskala i hladila. Zna to Mujo, ona mu pričala o tom jadu, a on joj se smijo. On krivac za to bio. Ponude mu dadoše , kahvu i rakiju ne odbi.

Sjeća se i priča.Zbog Fatime i Fatme malo više akšamluku i rakiji sviko. Misli pomoći će, bol, snove i ljubav da ubije. Ne pomaže ništa, sve to njega i dalje ubija.

Vojna sa kozacima se dobro završila. On aga posatao , a Vezir ga zbog hrabrosti plaho poštovao i pripazio. Mogao je da bira gdje će agluk imanje odabrati. On izabrao Efes ; čuo da se jedan agluk tamo prodaje. Zna Fatma,zna i Meleka zašto se Efes bira. Meleka mu rakla za Fatine hareme. Neće ni jedan nego taj. Vezir svoje obećanje izvršio. Pokraj agluka sandžakbega Fatinog dvori.

Kad je Mujo došao Fata malo poboljevala. Sada sandžakbegovica i dvostruka udovica postala.Pričakla mu to, kada je obhodio. Obradovala se jako, neizmjerno. Nema suza sve ih za pet i po godina isplakala.

Ni on ih skoro nema, on je svoje ubijajući dušmane prolijevao. Žao mu insana; ne zna ih, ništa mu nisu učinili. Ni on njima, ali kidišu jedni na druge i sjeku se ko bijesne zvijeri. Ili oni njega,ili on njih,nema treće.

On uvijek imao sreće. Ubija on i plače. Malo za insanom, a najviše za Fatom,tek ponekad za Fatmom. Krvlju bol za Fatom pokušava da umine. Ima tu i krivnje zbog Fatme majke njene. Sve nešto misli da Fatu ne prevari sa majkom joj , ne bi se ništa  desilo. Svu krivicu na sebe privaljuje. Bol ne uminu već se veća javila. Čuo sveti kitab brani i u nečist meće , sastaviti majku i ženu u poganluku.

Njen Mujo nju potražio i kapidžike i pendžere svoje kraj njenog dvora pristavio. Srce hoće Fatimi da iskoči. Sve ga pita da li je još voli, da mu nije koja srce ukrala. Zna ona da nije, ali se prvi da mu ne vjeruje. Pa  ga čika i miluje. Mazno ga štipka ,provjerava jeli san , melek ili njen Mujo.

Uletje troje djece, dva sina i kćerkica. Pet,četiri i tri i po godine, jedno drugom do uha. Kad Mujo vidje ono najveće srce mu zatreperi. Takvog on sebe u Bosni ogledao kad je tih godina bio. Sjeća se, k'o da je juče Bosnom gazio.

Upitno gleda u Fatu ona potvdno klima glavom. Neće pred djecom da priča. Djeca joj po bosanski pričaju, svoje mlađih nešti i turkiš čavrljaju, ali stariji neće da čuje. Gleda u Muju i drsko i znatiželjno. Drsko jer je stranac,a sa majkom mu veselo priča. Znatiželjno jer mu poznat i pomalo blizak taj lik.

Poslije kad je dojilja mlađu djecu odvela na spavanje,Fatima uze petogodišnjaka za ruke,posjede ga u krilo i reče mu :

-Evo ti babo , napokon došao, poljubi ga u ruku maleni moj!

To joj dijete jedina radost svih ovih godina bila. Pričala mu ona o njegovom ocu, majci, svojoj sestri Meleki. Pogan, očuha i svoga oca nikad  pomenula nije. Teškom mukom je prihvatila ovo drugo dvoje,i sada ne zna da li ih  voli ili sažaljeva.

Dijete se ustručava;Mujo ga nježno za ruku prima i cjelov u kosu pa na obraza stavlja. Dijetetu neugodno ali i miri sa nježnošću muške ruke nove. Ode i on na spavanje.

Danima se oni viđali i ponovo upoznavali. Nigjde im se žurilo nije. Da su znali ono što nisu ni sekunde ne bi gubili.

Ona kaže doveo je sandžakbeg u ovaj harem što je dao da se njojzi napravi. Ona već u putu , prije Stambola , saznala da je sa Mujom trudna. Ništa više ne bi pomoglo da bilo kome kaže. Ako kaže sramota, svašta može biti. I vrnut je doma, i kamenovati i bičevati, u roblje prodati. Šuti ona i u Smirni o vaktu rodi. Dojilje i dadilje se uzvrtjele nešto se računica ne slaže. Beg prekinu tračeve, reče sedmanče je i njegovo. Tačka nema više munđijanja. Plaho mu se ljepota Fatina dopala i on po stare dane pošandrco i zablejio se u Fatu.

Ipak ili od jeda ili od  slabog srca u neki brzi  vakat se prevrnuo. Obradovala se Fata, eto kući može hodit. Ne prisni joj se. Brat begov je sebi za ženu na silu uze. Bio koju godinu mlađi od beya, i ona izrodi sa njim ovo drugo dvoje djece. I ovaj mandrknu ha se kćerka rodila.

Fata slobodna ,ali kasno.Dva tereta pride ima.Ne zna kako bi na udovicu sa stranjskom djecom u varoši gledali.To joj najmanja briga.

Šta će Mujo njen na dvoje stranjske djece reći? Stid je bilo. Hej ona dva braka imala, dvaput udovica postala, troje djece porodila, a on jako momak. Ih kaki je, jedna li mu udovička majka. Svaku djevojku može dobit i oženiti i još koju pride.

Vrijedan je on. Kod njega nema ništa labavo več čvrsto, odrešito ; joj mamo mamice. Zato se iz Efesa nije micala, a i čula u vojni je oko turskijeh se krajeva mota. Za majkom Fatmom i sestrom Melekom žalovala ko za Mujom. Tri su to rane,grdne, neizlječive.

Kako to boli nikog svog da čuješ, vidiš ili dotakneš, dušu, srce da ispunuiš.  Tako šest punih godina. Praznina se neka stvara. Iznutra nešto rovari, truje, slama i izjeda. Boli to mili moj,ne može se insan nikako naviknuti na taj bol.

Živi čeljade, mora se,  život kao ide dalje.

Mujo njoj  ništa nije imao za pričati: bolovao i ratovao pa opet bolovao. Više od pet godina prođe dok je nije našao. Bona da si i stotinu rodila ja bi ih sve prihvatio. Tvoja su , znači i moja su .

Poslije te priče sve je bilo nekako drugačije i lakše. Ona poče anterije oblačiti. Sve neke nove. Imala vremena pa vezla i vezla. I majci i sestri mnoge izvezla. One ih nikada neće obući. Šta zna možda će Mujo nekad navrnuti. Osjećaj je ne prevari.

Jedno veče sjede oni u njenoj sobi. Ona je namjestila kao onu sa prerezanim demirom. Muji ugodna,osjeća se kao kod kuće. Dobro Fatine ispravlja se on i nije mu žao. Što to bijaše vakat.

Akšam samo što nije zatamnio. Vazduhom se probija onaj čudesni ljudski glas koji svojom umilnošću sve smiruje i tjera ljude da se okreću nebu i mole. Takvih ezana odavno nema. Ogromna šteta. Neko će to debelo zaplatiti.

Njih ta ljepota obuhvata, pomole se Bogu Milostivom, vrijeme ih naučilo nekim datostima i  stalnostima. Hvataju se za ruke, miluju ih i šute. Zamišljeni su, molitve su odavno završene. Ona se trgnu, prima ga za lice ljubi i šapuće.

Dobro mi došao,mili moj.

Šeret se u njoh poslije vijeka studeni budi ,pa ga pita:

– Da li ti je otpao koji nokat, mili moj.

Smijeh, vriska i gurkanje.

Ho,ho,ho brunda Mujo:

-Upravo mi je otp'o jedan nokat .Hoćeš ga pogledati, mila moja, bolje te našao?

Bijela hanterija neće više da se sa njima igra,na nju niko ne misli,ljuti se i širi. Polako ispadaju grudi,ruke,noge. Bjelasa i tamni nešto između nogu i pupka. Fatima se na anteriju ljuti što je otkriva i slasti Muji u susret baca.

Skida izdajicu i predaje se. Mujo lud od sreće gubi se u dobro poznatim izvorima, udolinama i uzvisinima. Stiže svaki brežuljak i svaki dol da obuhvati, miluje i ljubi, nigdje mu se ne žuri. Ali tjelu ti ne možeš naredbu izdati četo stoj , jurišaj, povlačenje, u napad.

Tijelo to čini kako je sviklo i kako mu se drugo tijelo daje i otima. Usne su spojene, ruke su spojene, tijela su spojena. Mujo se uspinje ona ga grčevito steže i sebi vraća, on polako sa šestogodišnom čežnjom i bolom   prodire u isto toliko godine suza i tlapnje. Ona ga prihvata pa ga iznenađeno vraća, još je većma očvrsnuo, pa opet prihvata i ječi. Opet je sve u redu. Šilte je dugačko i široko, a oni bezbrižbni i još isto zaljubljeni .

Sve je tako lako kad muzika i ljubav akorde strasti tvore i kroje. Malo su grčevitiji nego nekad prije, boje se da im san ne utekne. Ne znaju da li je java ili bol im miline ,snove snije. Novo oslobođeni krik i jecaj i brundanje:

Joj,mamo mamice i uh, uh, uh.

Isključuju mogućnost sanja i oni znaju da su oni ona nestašna djeca Mujo i Fata; samo im trešnja i tunja ispod prozora nedostaju. Tako je vrijeme brzo teklo da je skoro odjednom jutro preteklo noć.

Ona prvi put u njihovoj ljubavi može slobodno da položi glavu na njegove grudi, uzme slavuja u ruke i mirno, premirno zaspe i sanja kako opet vrišti: joj mamo, mamice.

On ne smije da zaspe, boji se da mu grlica ne pobjegne. Zna nikad je više ne bi mogao naći. Stišće i ljubi je u čelo, nježno polako da jemeleku ne probudi.

Niko ih nije uznemiravao, poslije podne se probudili, nešto jeli djecom se pograli i eto ga akšam pada i novi se ezan javlja.

Opet su sami, ona u rubinovoj anteriji, on gol, golcat gori od sinićnje večeri,u bunilu gori, odjeća mu smeta. Fatimu dva puta ne treba nagovarat i ona gola. Više nema grčevitosti i nervoze, sada su svjesni da ova igra nije san.

Ljubav klizi ,oni su brod po uzbibanoj pučini kojeg vode vješti mornari, za trenutak zastaju da brod sidro baci pa ga vade. Pustimo se sidra i mornara.

Njih dvoje su sada Fatima i Mujo i ta im igra najviše odgovara. Mujo na Fati, Fata na Muji.To se djeca ponovo vole, igraju i jure. Mujo sa tugom osjeća da nije važno njegovo uh,uh i uh, već se dao na saučesništvo u rađanju onog: joj mamo, mamice. Fatima vrišti i vrišti i jauče, kao da joj je svaki put poslijednji.

Sabah ih obuhvati, ali oni igru ne prekidaju. Dođe i podne, a oni bjesomučni i izbezumljeni; obeznanjuju se iznova i iznova.

U akšam,ezan se nekako usporeno ,tužno jecajući javlja.

Oni predah napravili, strasti smirili.

Mujina Fata Fatima, ničim izazvana zajeca nekako slabašno: joj, mamo mamice.

Mujo se na lakat naslanja i gleda je. Njoj se čelo orosilo,očajnički guta vazduh, daha nema. Potres je negli zdrma, ona iznenada malaksava, grčevito se steže  i pribija uz Muju svoga, ljubav svoju jedinu.

Nokte mu u grudi, srce zariva.Iz očiju joj suze bespomoćnice klize, ljubi Muju poslijednji put, kaže  volim te dušo moja i umire.

Grlica safirove boje ka nebu leprša,krug  ka nebu pravi , maše krilima i poručuje:

Čekam te mili moj.

Što ti je život. Dvoje se našlo, pa se nije našlo, posle mnogo jada i bola se ponovo našlo i nakon par časaka iz čista mira ponovo se zauvijek izgubilo.

Neko bi reko tuga je to. Ipak to se samo život jedan jedini tek tako dogodi.

Konta Mujo svisnu ko mirisna  djevičanska ljubičica. Jedno jedvačujno joj, mamo mamice  izusti, samo jedno volim te i nestaje. Vojničina, asker, janjičar, aga vezirova desna ruka Mujo Fatimin plače ko malo dijete , kojem sise iz usta otimaju. Mislio je da je sve suze isplakao. Ni jedan čovjek ne zna koliko  suza za isplakat ima.

Ećim rekao da je od nabijene sreće presvisnula.

Puno je to zbijene sreće bilo za moje milo napaćeno čeljade, kaže Mujo.

Jebo ja takvu sreću i takvog hećima.

Ne kaže to Mujo već pripovjedač.

Nikad ga niko nije čuo da je lanuo ili neku nepristojnu riječ rekao. Sada mu se činilo da je vakat i da je morao.

Mujo šutio i guto, naučio se, što se srdit kad će biti kako će biti. Mož zaplakat, tugovat i jaukati, ali psovati i ružnu riječ nikako. Nije to za dobre ljude. A i  pogano je.

Mujo Fatimu sahranio u đul bašti svog agluka u hladu jasmina pored bijelog mramornog šadervana sa šest česmi.

Htio i ono dvoje Fatimine djece povest, ne dade rodbina i vlast. Rekoše, ono svoje kopile vodi sa sobom, nama naša ostavi.

Ovo Fatmi i kćerki Meleki joj ispričao. Ne ovako,već vojnički, ugrubo, bez detalja koje nisu za druge.

One te detalje znale i neispričane. Fatma ih doživila sa Mujom. Kćer i majka se rasplakale i neutješne bile. Ode naša Fata, ona je zvjer, otac njen ubi. Plaču petegodišnjeg Fatmira grle i ljube. To je sve što im ostade od Fatime .

Mujo poljubi Meleku u čelo i reče joj čuvaj mi sina, jaka si ti lijepo moje.

Begovicu ljubi u usta, ne stidi se, mnogo ih je ljubio i volio i šapuće joj:

– Drago moje za nas, sve sa Fatom umrlo je.

Mujo nestao, dugo ga niko nije vidio. Svašta o njemu pričali. Ponovo se u vojnu vratio, te se oženio, pa se propio, pa propao, pa u zindan otišao.

A Mujo se u Efes vrno. On , vojnik, aga i ljubavnik svojoj drgoj Fatimi ,ljubavi svojoj, počasnu stražo davo. Dvadeset četiri mjeseca duga dan za danom, noć za noći, bez prestanka, bez predaha.

Gleda jasmin, gleda behar i đule i baštu. Na mezar  gleda .pogled ukočio. Nema mu Fate. Tišina. Ni u san da mu se javi. Jok nijednom.

Mjesec , zvjezde i maglice više ne svijetle. Ublijedili se i žaluju.

Zatim  okrene pogled na mramorni šadervan sa šest česmi ,on tiho žubori, prelijeva se i klokoće , kao da ga pita:

-Bolan Mujo kad ti je nokat otpo.

Vidi šadervan da  šala nije uspjela i gleda u insane koji ne prestaje plakati. Što ti je insan njegove dvije česme mogu preliti ko sve moje. Nešto se tu računica ne slaže.

Kako će se ba složiti? Ne zna insan koliko suza može proliti. Isto oniliko koliko ih može ne proliti. Sve je u parovima. Jes ovaj što blebeta pametan, čudo jedno.

Begovica Fatma se razbolje ćerku nije mogla prežaliti. Kopnila, lijeka joj nisu mogli naći. Ona ga nije htjela ni tražila.

Pročuo se glas, Mujo se u varoš vraća. I zaista jedno sunčanog  zimskog dana u vrijeme đenaza,vrati se Mujo. Vratio se Mujo iz Efesa. Konja ,vranca jaše, ovaj silno poskakuje.

Odlučio Fatimin i Fatmin dragi ; dosta žala za Fatom. Ljut na nju ni da mu bilo šta u snu šapne. On sam sebi u inat njoj progovori: živima treba život posvetiti.Mislio na Fatmu.

Ispred begovske kuće tabut iznose. Vidi  Mujo Meleka čvrsto drži Fatmira i suze štišće.

Fatma na tabut tahti mrtva leži.Nema druge.

Mujo se čini se hladan kao hiljade pahulja bijelih . Polako konja zauzdaje, iz bisaga tri stambolske tunje vadi i silazi. Na rame bisage uprtio. Gomila se miče u stranu, oslobađa put gajretli insanu.

Prilazi Meleki i sinu , oboje ih sa ogromnom tugom u očima u ruke ljubi, daje im po tunju jednu i bisage Meleki o rame kači. Uzde vranca sinu u ruke daje. Iz đepova pune šake dukata  u dva tri navrata vadi i što dalje od tabuta baca. Gomila za dukatima stampeda.

Prilazi tabut tahti, čohu skida  i marame sa lica miče i gleda je. Anđeo samo spi. Moli se da je njega ili Fatimu u trenu smrti sanjala. To bi za nju najlakša smrt bila. Poljubi je u jedno oko, pa u drugo, onda u usne, polako nježno i dugo. Pogleda i Meleku i sina, slegnu remenima.

Sjeda . Naslonja se na kapidžik Fatimin i Fatmin. Jako je umoran, ali rukama rukama steže tabut, ne popušta ga. Dvije grlice bijele lepršaju zajedno ka nebu,i to je to. On im maše, zatvara oči i spokojno za Fatimom i Fatmom krenu.

Iz desne mu ruke klizi mirisava žuta stambolska tunja , kotrlja kroz kapidžik, preko bijele šljunčane staze ispred šadervana  zastaje.Đul baštom se šire mirisi žutih dunje i ljubavi. Ode i Mujo.

Meleka je dugo na Fatmira pazila. Nikad se nije udavala i zaljubljivala. Nije htjela nesrećnu kob majke,  mame, mamice i sestre seje, sejice. Željna ih uvijek bila, seje malo više. Možda je ponekad vatru u sebi osjećala, ali je mašicama tjerala. Neće da se sjeća da je i ona u Muju zaljubljena bila; onako dječije, nevino.

Fatmira ona mnogo voljela i pazila. On razmažen i sebičan postao. Jednog dana u Smirnu se vratio da potraži brata i sestru. Meleki odlazak nije prijavio. U varoši su ga uvijek tujinom smatrali.

Više se nije čulo za njega.

Meleka se par dana po njegovom odlasku u meleku pretvorila. Sabah ezan blagoslovljene noći je pozvao i ona tek tako , jednostavno i lahko bez imalo straha odlepršala ka nebu  u susret mami, mamici i seji, sejici. Nije vjerovala da će Mujo sa njima biti.

Djeca sve znaju,zar ne?

afrodita 2    napoleon    arabeske 1    šaban 1

Dogodilo se na današnji dan 19. Decembar / Prosinac

Subota je ,prvi vikendni dan.Na stranici kalendara je zapisan datum:

 

19.12.2015.

 

Na njemu ne piše,ali vas obavještavamo da je 353. Do kraja godine  je ostalo;po vojnički : „sitno“, samo 12 dana.

Iako je sitno dana do kraja, mnogo toga se dešavalo u danima imenjacima:

1154.- Na engleski presto došao Henri II, prvi vladar dinastije Plantagenet. Učvrstio kraljevsku vlast i ograničio vlasti barona i sudsku vlast crkve, zbog čega je došao u sukob s Kanterberijskim nadbiskupom Tomasom Beketom, koji je po njegovom nalogu ubijen 1170. Počeo osvajanje Irske 1171.

1741.- Umro je ruski pomorac i istraživač danskog porijekla Vitus Bering, na ostrvu koje je potom dobilo njegovo ime.U Rusiji se odazivao na ime Ivan Ivanović Bering.Nije u rodu sa braćom Ivanović.Podsjeća na njih,iako je Danac. U okviru “Velike sjeverne ekspedicije” dokazao je da Amerika i Azija nisu jedno kopno.Ploveći uz Aleutska ostrva, dospio je 1728. sa Aleksejem Čirikovom do Aljaske, otkrivši put u Ameriku sa zapadne strane, odnosno moreuz između Amerike i Azije. Taj prolaz, koji spaja Sjeverni ledeni okean sa Tihim okeanom, nazvan je Beringov moreuz. Na povratku je u moru, koje je takođe po njemu dobilo ime, pretrpio brodolom i morao je da se iskrca na do tada nepoznato ostrvo.

1776.- Thomas Paine objavio svoj prvi esej, u kojem je zapisao čuvenu izreku „Ovo su vremena koja iskušavaju dušu čovjeka”.Vi sigurno niste znali ko je on.Ni mi,malo smo zaviriuli i piše ;Thomas Paine (Tomas Pejn; 29. januar 1737 — 8. juni 1809) je bio britanski pisac i revolucionar.Onda se bolje zagledali vidjeli da nije ni jedno ni drugo.On je samo nestašni pustolov koji se uvaljivao u bela.Ni taga od poetike ili duga ravolucionarnog.Samo je bježo od smrti.Borio se za koloniste,ali kažu da metka nije ispalio.Pisao neke brošure. U Americi proveo 15 godina.Vratio se u Britaniju,bježao u Francusku  pred optužnom za izdaju.Tu ga zamalo nisu giljotirali.I zo je sve.Baš svako se upisuje na stranice historije i pominje svake godine.

1793.- Francuski general Napoleon Bonaparta izvojevao je prvu značajnu vojnu pobjedu, potukavši Engleze i zauzevši Tulon, što je bio njegov prvi korak ka preuzimanju apsolutne vlasti u Francuskoj 1799.Čim je saznala za ovu vijest ,Marija Valevska je poćela da veze svilene  gačice.Jadnica nije znala neke detalje iz njegove biografije.Kont Pol Bar je Napoleonu uvalio ljubavnicu Žozefinu za ženu.Ona je po vjenčanju dala jednu nedvosmislenu izjavui: „Bon-a-parte est Bon-à-rien” („Bonaparta je dobar ni-za-šta”).Iz čiste zlove nije je proslijedila Valevskoj.Što će samo njoj takar biti tanak.

1842.- SAD su priznale nezavisnost Havaja.Bila je to igra mačke i miša.Doseljenici iz SAD počeli su da pristižu 1820., otimajući zemlju od domorodaca.Havaji nisu bili ni  formalno nezavisni.Oni su porobljeni. Havajska dinastija je 1875. prihvatila je punu političku i ekonomsku zavisnost od SAD, koje su Havaje 1898. pretvorile u koloniju. Odlukom američkog Kongresa 1959. Havaji su postali 49. država SAD.Pošto je veći dio stanovništva boravi često na plaži ,izložen suncu,to su preprlanuli i imaju status afro-američkih državljana.

1843.-  Izdano je antologijsko djelo “A Christmas Carol” Charlesa Dickensa.Iako je Englez ,uspio je prokužiti svu surovost i licemjerje britabskog učmalog i pokvarenog društva.Sva njegova djela:Oliver tvist,Nikolas Niklbi,Božićna Pjesma,Martinn Čazlvit,DavidKoperfild,;ala Dorit,Priča o dva grada i Velika očekivanja vrijedi pročiti.Ali kako su troglavata gospoda iz predsjedništva sa svojim potčinjenim učinili  Bosanska stvarnost ništa manje tmurnom i surovom,ne morate čak ni čitati, da bi ste znali o čemu se u Dikensovim djelima radi.

1848.-Umrla je Emili Bronte, engleska spisateljica irskog porijekla, koja se proslavila romanom “Orkanski visovi”.Ženskoj osobi ne možemo zamjeriti romantične valere u tragičnoj ljubavi,koja se zasniva na sujeti i nisu isceniranih zabluda.

1851.- Umro engleski slikar Džozef Malord Vilijam Tarner, jedan od najvećih pejzažista u istoriji slikarstva. Uticao na francuske impresioniste i poentiliste.

1863.- Engleski pronalazač Frederick Walton patentirao u Londonu podni prekrivač – linoleum.

1905.- Usvojen je prvi ustav Crne Gore, kojim je ona definisana kao ustavna monarhija, ali je praktično svu vlast zadržao knez Nikola Prvi Petrović. Vlada je zavisila od skupštine, još više od kneza, koji je imao pravo da postavlja i smjenjuje činovnike. Ustava je nazvan “Nikoljdanski ustav”. uglavnom je preuzet iz ustava Srbije od 1869.

Knjaz Nikola je oni umnik koji je rakao:Od smradi niko nije umro ,od zime jeste.Kupo se od god do god,kao i njegove komšije Srbi, od  kojih je za svoje pismenije  pozajmio najveći dio njihovog ustava 1869.Otkrivanje smradnih izreka  „dva oko u glavi“ su mu zamjerili pa je stvaranjem kraljevine SHS morao predati kraljevsku palici Karađorđevićima.

19o6.- Rođen je ruski državnik Leonid Iljič Brežnjev, generalni sekretar Komunističke partije SSSR, koji je na vlast došao 1964. zbacivanjem Nikite Hruščova i držao je do smrti 1982.

Ponašao se ko „mali Staljin“.Da je imao više vremena postao bi veliki Staljin.Doprinio je uspostavljanju dijaloga sa SAD poslije dugog perioda hladnih odnosa, ali je njegova vladavina najviše zapamćena po onemogućavanju promjena u društvu nagoviještenih u Hruščovljevo vrijeme, što je imalo višestruke pogubne posljedice za SSSR.

1915.- U Parizu je rođena Edith Piaf, francuska pjevačica odrasla u siromaštvu i bijedi, karijeru počinje kao ulična pjevačica sa 15. godina. Već od 1937. nastupa na prestižnim pariškim scenama i postaje poznato ime francuske šansone. Napisala je memoarska djela ¨Na balu šanse¨ i  ¨Moj život¨. Umrla je u Parizu 11. novembra 1963. godine.

1925.- Rođena je Lepa Radić, partizanka i narodni heroj Jugoslavije.

1941.- Poslije neuspjele ofanzive na Moskvu u Drugom svjetskom ratu vođa nacističke Njemačke Adolf Hitler smijenio je komandanta kopnenih trupa feldmaršala Valtera fon Brauhiča i lično preuzeo komandu nad armijom.

Od tog momenta se zavukao u „bunker“ zvani mišja rupica.Kako  je uvijek bio „heroj“ bitke je vodio iz dobro oklopljenog bunkera.Nikad nije vidio ni centimetra Rusije.

1941.- Trupe Narodnooslobodilačke vojske oslobodile su Podgoricu.Podgoričani su u tu čast vjekovne ime preinačili u Titograd.Pitamo se da li mlađe generacije znaju ko je to.Sada njega nema,a nema mu ni jednog grada koji je nosio njegovo ime.Hoće on umirati.E neka mu.

1946.-  U Indokini je počeo oslobodilački rat jedinica pod vođstvom Ho Ši Mina protiv francuskih kolonijalnih trupa.Ho Ši Min je bio lukava lija koja je borbu sa Francuzima iskoristio za zagrijavanje.Ćekao je amere da mu oni dođu na megdan i da ih natakri.

1950.-Savjet NATO-a imenovao je američkog generala Dvajta Ajzenhauera vrhovnim komandantom snaga tog vojnog bloka u Evropi.Lud čovjek,lud ko struja.Tri crtice iz biografije:

-Umjesto obaranja komunizma putem oružane sile (znao je da je to nemoguće) on je preferirao tajne operacije CIA.pa je uz njihovu pomoć stvorio Bagdadski pakt,SEATO,ANZUS.U okviru tog sistema,  kraće vrijeme je vrijeme članaca bila Jugoslavija u okviru novog Balkanskog pakta.

-CIA je 1953. Pučem srušen premijer Irana Mohamed Mosadik i instaliran proamerički šah Mohamed Reza Pahlavi.Mujo umjesto Muje.Godinu dana kasnije CIA u Gvatemali ruši ljevičarsku vladu Hakoba Arbenza.

-1954.Kada su Francuzi riknuli u bici kod Dien Bieb Fua ,SAD spriječile sa Vijetna postane nezavisna država pod predsjedništvom Ho Ši Mina.Umjesto toga država je podijeljena kao koreja(38 paralela),na dva dijela,na crti zvana 17 paralela.Južni dio zvani Republika Vijetnam  zajedno sa SAD ,su pored obilja droga popušile još nešto.

1958.- Predsednik SAD Ajzenhauer uputio, prvi put u svetu, božične čestitke preko satelita.

1965.- Sa osvojenih 54,5 odsto glasova birača Šarl de Gol pobedio na predsedničkim izborima u Francuskoj Fransoa Miterana.Jedan kenjac pobijedio drugo.Naziv Zlotvor  im bolje odgovara,ali na vikend smo malo lakši na riječima.Miteran je pobio djecu cvijeća,Miteran je  1956.-godine otvoreno stao na srtanu genocidne tvorevine republike srpske.

1971.- Rođena je bh. rediteljica Jasmila Žbanić. Za film “Grbavica” nagrađena je na Berlinskom Filmskom Festivalu 2006. glavnom nagradom “Zlatni medvjed” za najbolji film.

1972.- Južnokorejski tanker “Južna zvezda” ispustio više od 100.000 tona nafte pored Omana.

1972.-Spuštanjem kapsule Apola 17 u vode Tihog okeana, završena misija ispitivanja ,mjeseca.

1984.- Velika Britanija i Kina potpisale su sporazum o povratku Hong Konga pod kineski suverenitet s datumom prijenosa 1. srpnjem 1997. godine.Potpisnici Margaret Tačer i Džao Cijang.

1991.- Njemačka je vlada priznala nezavisnost Slovenije i Hrvatske.

1991.- Tzv. Republika Srpska Krajina proglasila Knin za glavni grad, a Milan Babić, dotadašnji predsjednik vlade, preuzeo funkciju predsjednika Republike.Bila su slavne vremena za Srbe.Imali su republika,pokrajina i SAO-a na pasj preskakala.Sada im za utjehu ostao samo Beogradski pašaluk.

Kada su vidjeli da od komadanja BiH neće biti ništa Srbija i Hrvatska su odlučila da ugase tu bezveznu tvorevinu. RSK prestala da postoji u avgustu 1995, kada su hrvatske snage zauzele te teritorije, a oko 250.000 Srba izbeglo u Bosnu i Hercegovinu i Jugoslaviju.

1995.- Prvi vojnici iz Rusije stigli u BiH gde će se uključiti u misiju očuvanja mira, koja je po odluci Saveta bezbednosti Ujedinjneih nacija poverena snagama NATO.

Šta vi mislite o ovoj kombinaciji:Rusi pod kontrolom NATO.Malo smiješno reklo bi se.Ali kad pomislite da je krstaški rat protiv Bosne u toku,nije nimalo.

1996.- Umro glumac Marčelo Mastrojani.Najpoznatiji i najvoljeniji italijanski glumac sa kojim su spavale sve talijanske dive njegovog vremmena.I mnoge stranjske.Mi mislimo na filmu,a vam kako volja.

1997.- Singapurski putnički avion “boing 737-300” srušio se blizu indonežanskog grada Palembangare. Nesreću nije preživeo niko od 104 putnika i članova posade.

2000.-BiH i Hrvatska potpisale Ugovor o slobodnoj trgovini. Dokument u Zagrebu potpisali predsjedavajući Savjeta ministara BiH Martin Raguž i hrvatski premijer Ivica Račan.Zbog toga je sva trgovina usmjerena preko bivše NDH teritorije Herceg-Bosna.

2001.- U socijalnim nemirima u Argentini na hiljade ljudi širom zemlje opljačkalo oko 100 samoposluga. Protesti u kojima je poginulo više od 20, a povređeno preko 100 ljudi izbili kada je Vlada najavila da će uvesti strože ekonomske mere kako bi otplatila dug od 132 milijarde dolara.

2002.- Hrvatska vlada usvojila rezoluciju o pristupanju Evropskoj uniji.

2002.-Slovenija dobila novu Vladu, premijer postao Anton Rop.

2003.- Predsjednik Libije Moamer Gadafi prihvatio je da njegova zemlja odustane od programa za razvoj oružja za masovno uništenje i pristao na poštovanje Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja.Time se spasio od kazne zapada.Međutim,nije računao da će Libijcima dosaditi da im babo nacije takari maloljetnu djecu i da će se oni na nagovor CIE okrenuti protiv njega.

2004.- BiH, Srbija, Rumunija, Bugarska, Hrvatska, Crna Gora, Albanija, Moldavija, Makedonija i UNMIK (u ime Kosova i Metohije) pristupili Sporazumu o centralnoevropskoj zoni slobodne trgovine /CEFTA/.

Počela su razmjenjivanja iskustava pod temom:Kako opljačkati i zasužnjiti vlastiti narod?

2006.- Umro je Joseph Barbera, član čuvenog animatorskog dvojca Hanna-Barbera, koji je stvorio neke od najpoznatijih likova crtanih filmova poput “Tom i Jerry”, “Medvjed Jogi”, “Porodica Kremenko” i “Scooby-Doo”. Prve legendarne epizode o mišu i mački koji se nadmudruju osvojile su sedam Oskara.

  1. EU uvodi bezvizni režim za Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru.Agresori i genocidni koljači nagrađeni, a Bosna kao žrtva je morala čekati još neko brijeme.

2010.- Bjeloruska policija hapsi opzicione čelnike u nasilnom uličnom obračunu, nakon proglašenja rezultata predsjedničkih izbora u kojima, u četvrtom mandatu, na mjestu predsjednika ostaje Aleksandar Lukašenko.

 

Petnaest dana proljeća II dio

II drugi dio

 

Dan prvi – ponovljeni

Kad poželimo,možemo sve učiniti,čak i dan ponoviti.To je zaljubljenim bar lako.Da,već

sam  zasigurno bio zaljubljen u moju milu, iako te još nisam sreo.

Trebala je biti nedelja,što je bilo  sasvim logično,

Polasci moje porodice na ljetovanje su počinjali petkom naveče,znači subota ujutro

je bilo vrijeme dolaska.Prvi dan te nisam sreo.A to je bila subota.Sada se ta subota

trebala ponoviti , da bih te već prvog dana sreo.

„Nije da nisam pametan,“ hvalim sam sebe.

Očekujem barem mrmljanje : a-ha. ali ono izostaje.

Pa da! Ti još u Bajku nisi ušla i time negiram ono što sam malo prije rekao.

„Kakvo logično razmišljanje“-  danima poslije bih se razbacivao ja.

„Bistro,sasvim bistro , nije ti slično.“-vjerovatno bi peckala ti.

Prave osjećaje ne možeš upoznati bez pogleda u svijet i vremena u kojima oni izviru.Ni bez pogleda u prošlost ali i u budućnost.

Zapravo ,ako si primjetila sadašnjosti zaista nema.Postoji samo u jednom trenu kad nešto izgovaraš ili započinješ neki pokret.Svaka izgovorena riječ,svaki mah,svaki izrečeni glas,svako izrečeno slovo,treptaj trepavice ili misli je već stvar prošlosti.

Znači sadašnost ne postoji.Postoji onaj djelić sekunde  koji bi se ,uslovno rečeno,mogao nazvati prezentom.Ako sadašnjost ne postoji , kako se prošlost mogla desiti na osnovu nečeg nepostojećeg, nepostojeće sadašnjosti.Uvrnuto.

Tvrdnja da prošlost određuje našu budućnost, dodatno komplicira našu nepostojeću sadašnjost ,na osnovu koje je nastala prošlost ,koja nas određuje kao ljudske jedinke , u budućnosti.

Sve je relativno,rekao bi naš drug Albert.

Uvijek postoji neka realnost,neka stvarmost,manje ili više surova ili lijepa.

Stvarnost kao suma onih pojedeinačnih djelića sekunde što tvore sadašnjost.

Stvarnost koja premošćuje i spaja prošlost-sadašnjost-budućnost.

Ta stvarnost postaje suma djelića naših uspomena, bliskih, dalekih,prošlih i onih koje nadolaze. Sve mu nekako miriše na podsvjest iz koje nenadano izvire onaj koloplet,ona bujica slika koje se spajaju u ono što se može nazvati doživljenim ili protraćenim životom.

U tom životu prošlost nas ništa više ne treba i za nju nas ništa ne veže;ni vrijeme,ni ljudi,ni događaji.Tako bi trebalo biti.U budućnosti oni  će se rasuti na sve strane ovog i drugih svijetova.

Postoji neka distanca u koju su utkane uspomene i sjeta.Ako smo imali sreće ,dostigli smo ljubav jednu il'dvije i prijateljstvo neko.Intezitet uspomena određuju naša srca i duše.Uspomene određuju kvalitet života koji smo živjeli.Što više uspomena to bolje.Postoji mogućnost da iz količine snova i sanja ispliva kvalitet dobrodošao samrtničkoj postelji.Tada onaj dugi tren ;kada se prizori života nižu pred smrt, kao kaleidoskop u rukama radoznalog djeteta, govori kakav smo život imali.

Dileme:

Da li smo bili dostojni onoga što nam je namjenjeno:biti čovjek?!

Da li smo straćili život?

Koliko smo sretni bili?

Koliko smo sebe i ljubavi dali?…

Blagi smješak ili bolni grč na licu na kraju puta  govori sve.

Prošlost.Sadašnjost.Budućnost.

Iluzija sve je.Ili podložno iluziji.

Hasidski jevreji se ubjeđuju da je život san.

 

Ja se ne trebam ubjeđivati.Moj život je bio san.

Sve je podložno makazama u ruci vještog krojača,koji kroji kako bi odjeća

Života najbolje stajala ,onome koji je oblači.

 

Kažu da postoje paralelni svijetovi čiji je broj određen brojem zvijezda.U nekim od njih naš život uvijek počinje iz početka i svaki tren našeg života se u djeliću sekunde u nekoj drugoj stvarnost vrti i dešava.Glupost!

Zaviriš,ko biva,malo u neki  drugi paralelni svijet i nogom šutneš ,ono tvoje drugo ja, koje živi život koji ti sanjaš.Ili po voljio dabereš onaj koji ti se najviše sviđa.

Ne ide to tako.

Meni je dato znanje:Imaš jedan život i njega živiš.

A poslije se moliš da ćeš na onom drugom bolje proći.

 

Sjećanja su često zamagljena ličnim poimanjem minulih dana.U zavisnosti da li je nosilac optimista ili pesimista , uspomene postaju ljepše ili tužnije, svjetlije ili tamnjije,smislenije ili besmislenije.

To nas ne čini nimalo boljim ili lošijim nego što smo to u  iluziji života bili. Većina ljudi ,čak i oni „umnijeh“,provedu i potrate život pitajući se:

“Ko smo?

Šta smo?

Ćemu smo?

Gdje smo?

Kome smo?“

Zapravo se pitaju za svrhu života.

Ta pitanja po meni su šuplja priča,carevo novo ruho.

Nema tu neke velike filozofije,dgovor je jednostavan:

Bog i Ljubav.

Nije bitan redosljed riječi.One su sinonimi.

Uspomene i samrtna postelja su nijemi svjedoci , da je život vrijeme pokušaja,često uspješnih koliko i bezuspješnih traganja za ljubavlju.Traganja  za ponovnim rađanjem čovjeka kao Božijeg bića.

Jedina konstatna je ljubav  Božja,samo njenu neiscrpnost treba znati prihvatiti i predati se.

Bježim od pezije koja je uvijek san nekog opijenog čovjeka,očaranog ili zaljubljenog ludaka ili zlog stih majstora.

Vrlo   često se susprežem da misli poetskim crtama izražavam,ali ponekad jednostvano odoljeti ne mogu.Kada sam tebe upoznao riječi su zaplesale tango za dvoje.U noćima dugim

 

U noćima dugim

Danima teškim

Mislima tražim

Dane kratim

Vrlo često

Jedno mjesto

vrijeme

jedno

malo dijete

sanja

vrijedno.

Prelijepo vrijeme

Mirisavo dijete

Prelijepo mjesto

Ljubav kao stanje duše.

Zaboravljeno od ljudi

Okupano

morima

Obasjano

zvjezdama

Tiho

sunčano

Velikodušno

sjajno

blago i blago

Pitomo

drago

Nježno

čisto

Milo

bistro

ljubavlju

ozračeno

davanjem

nesebično

dobrotom

umilno

od cvijeća

mirisno.

Sneno

od nevinosti

blaženo

od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

što poput sjene

nalik Princu. Malom

hodim duhova tragom.

Tih godina ruke pružao

Drugim nježnijim se nadao

Te godine sretoh tebe.

Skoro napriliku mene

U prvi tren tada nisam znao

Ljubav svoju tebi sam dao

Jer plakat ću za oboje

Prigrlih dušom

Tvoje iskreno srce

Utopih se u tvom zagrljaju

Svježem od mora

Leprašavom ko zvijezde

Tihom

Blagom

Nježnom

Pitomom

Jer plakat ću za oboje.

Velikodušan u sebičnosti

Izgubih se u izvoru

Ljubavi

U  tvom pogledu

Bistrom

Umilnom

Snenom

Radosnom.

Jer plakat ću za oboje

Dobrotom sapleten

Milošću sakriven

Ko nježno janje

Ko malo kuče

Izgubih se

U tvojoj duši

iskrenoj

snenoj

blaženoj

od nevinosti

cvijetnoj

od radosti.

Više ne tražim ništa

Ja ću plakat za oboje.

Svaka misao na tebe

Vraća me u vremena

Ona neka tamo davna

Divne Puteve

Cvijeća djece.

Jer plakat ću za oboje.

 

Uzmem sliku,gledam  tebe,zavaljenu u travi,slamčica u usnama,farmerke tek pokoja ljubičica .Slika broj jedan.

Visim te mladu blistavu.Lijepu nasmiješenu.Blagu svijetlost svitanja.Istu kao na drugoj ,od one jedine tri  tvoje slike koje imam.

Neko ko me poznaje bi rekao:

Ode tvoja teorija da je sve z parovima.

Umjesto mene moje zaljubljeno srce i moja nevina duša  im odgovaraju:

-A najljepše slike što sniju u dvorima naših sanja.?

Lik djevojke pretočim u krajolik.

Plavetnilo neba.Sunčev sjaj.Meki pjesak što klizi kroz tvoje i ruke moje..

Blago ustalasano More očekuje zvijezde koje će da nas vode svojim stazama i putanjama.

Mjesec stidljivo plovi plavim do crnila nebom.Njegovo vrijeme će kasnije doći.

Sumrak polako pada.

Ti i ja, jedna nada.

Crveni ili bijeli bikini.

Nemirna kosa.

Pune crvene usne, nestašne riječi umilnog zvuka.

Iskreni smiješak u očima.

Nježnost u rukama priklanja se meni.

I tak tada u tu viziju mogu prizvati sebe.

Posmatram nas sa visine.

Dva djeteta na pijesku.Dva anđela.Dvije zagrljene nevinosti.

Bezbrižni  smijeh je u vazduhu,između njih ,ubacio pitanje:

„Ko je veće dijete?“

Obzirom da je pitanje kasnilo nije dobilo odgovor,i bilo je zgnječeno.

“Koja ono glumica liči na tebe.“ -zezao sam te.

„Nijedna  nije nalik meni,ni blizu!“-ljutila se ti

Djeca ne vole, one koji se upliću u njihovu igru.Zaboravljaju okrutni svijet oko sebe.

 Tog   ponovljenog prvog dana  u ružićastom smiraju ,dok su se sunce,nebo i more prelijevali u tisuću boja radi dekora i krajolika tvom anđeoskom liku, upoznao sam tebe,mila moja.

Upoznavajući tebe naučio sam šta je ljubav.Mnogo ljubavi.

Da li je došlo vrijeme da ubleha padne

Tekst smo objavili 13.11.2015. Autor je objavio ova tekst na jednom prijateljskom blogu polovinom avgusta.Nemamo potrebu ništa mjenjati ili dodavati.

Sve  je rečeno i svaka riječ je na svom mjestu.

Da nije bilo Gvardiole i Barcelone Murinjo bi dostigao besmrtnost iako nije ni malo orginalan.Tako on konta i navodi nas na grohotan smijeh.

Čuj molim te,on i trenerska struka.To bi bilo isto kao kad bi se Deba prijavio za let u svemir.Prvo deba jedva zna da pliva,da roni još manje.Uz to se boji visine.I kakav bi on bio astronaut.Vrlo dobar.Tako proračuni i testovi kažu.

Hladan ko špricer,živaca nema,nikad se ne gubi i pojma o matematici nema.Što će mu matematika kad je sve automatizovano ,na kompjuterima.I može spavat ,to je čudo jedno.Dvadeset šest časova na dan.Tu je preteko Lenjeg.Ovaj može spavati 25 sati i 58 minuta na dan.

Ludi ljudi rekli smo van.Oni kontaju takare :Deba 13 sati na dan dodaj benefificirano minimum 2 sata,to je petnaest  sati takar spavanja i onih jedanaest spavanja to je ukupno dvadeset šest sati.Računica dobra,možda nisu toliko blesavi.Lenji je manje blesav jer sebi zaračunava dva benificirana minuta manje.

Sad se postavlja pitanje kakve veze imaju Deba,astronauti i uslovno rečeno Lenji sa Murinjom.Nemaju ama baš nikakve.Baš kao ni murinjo sa nogometom.To je bila hipotetična digresija koja nas vodi na pravi put.

Sve što zna ,sve što primjenjuje  priučio je i kopira od Helenia Herrere Gavilana.

Ko se sjeća Herrera?Samo oni koji su živjeli u njegovom vremenu i skoro niko više.Većini se gadilo ono što je njegova taktika prenosila na teren.Sa Murinjovim stilom se dešava isto,još i više jer je još dekadentniji od profesora.

Poslijednju godina  dvije ; bi dekadenciju i odvratnost stila koji gaji ublažio on pomalo ali bezočno krade Gvardioline ideje. Opet ne štima. Sad kad odustaje od svog prepoznatljivog stila ,igre njegovog tima su sve blijeđe i smješnije. Zapetljo se u nečemu što njegova maserska i prevodilačka ličnost ne  može rješiti. Ne može više jer to njegove trenerske mogućnosti ne dozvoljavaju.

U  jednom periodu prije pojave Gvardiole Murinjo  je uspio je da nametne svjetskoj štampi samo reklamersku kovanjicu za samog sebe: Special uno. Mislio je da je vrijeme da se vrati u Španiju i pokaže Barceloni ko je gazda , Barcelona ga nije htjela . Svoj lepršavi stil nije htjela satviti u ruke potomka kamenorezaca  iz Šetubara .

Murinjo je u Španiju došao da se osveti Barceloni.Ona ga je odbila kao trenera,a on je veoma sujetan čovjek.Realno posmatrajući njegov boravak u Realu je katastrofalan.

U tri godine  Barcelona i Pepe su ga toliko izblamirali  da bi to svakom čovjeku bilo dovoljno blamaže za jedan život. No ne i Murinju. On je morao da dokaže da je to bila samo nespretna epizoda koja je trajala samo tri godine.

Sasvim je izvjesno da je Murinjo stekao kompleks Barcelone i Guardiole. svim segnentima trenerske – fudbalske vještine, onemogučivši mu osvetu , a ga Pep ga je pretekao,postavši finest  footbal one u u istoriji fudbala. Nije više bio special one,ni special due,sada više nije ni special tre.Što bi mahalaši rekli:

-Ti  papiga stari!Samo se ponavljaš.

Da li je to zbog Murinjovog imitiranja Herrere, zbog stalnog upornog insistiranju na garaži i autobusima ili nečeg trećeg ko će to dokučiti, mahalaši su zafrkan soj.

Kažu Murinjo parkira autobus u šesnaestercu! To nije istina on parkira minimum tri autobusa  u šesnaestercu, dva po bokovima jedan u centralnom dijelu. Protiv Barcelone, iz predostrožnosti; čak i kad  igra na domaćem terenu perkira pet autobusa, dva po bokovima b šesnaesterca, dva na   metar od penaltika, malo lijevo i malo desno i peti ispred šesnaesterca. Ne pomaže peticu popije sad pa sad, ko ručak zagarantovan bonom crvenog križa.

Svako malo se Murinjo se  svojim izjavama osvrće na Gvardiolu i Barcelonu. Iako su im se putevi razišli, iako pominjana imana perzistiraju u tri različite zemlje, Pepe i Barcelona ga neprestano iz godine u godinu ko nejako dijete lupaju po guzi.

To produbljuje kompleks zvani Katalonija u koji se uvukao i treći katalonac Luis Enrique. Izgubio kompas Murinjo pa laje na sve. Iz nepoznatih razloga obrušio se na A.Wengera.Obrušio se na čovjeka koji je svom klubu zasradio  upravo koliko je Murinjo potrošio : cca milijardu USD.

Nemamo vremena govoriti o materijalnom, psihičko i mentalnom trošenju i iscrpljivanju klubova i igrača.  Oni  po njegovoj zasluženoj nozi  tavore i propadaju godinama .

 

 

Da nije bilo Gvardiole i Barcelone Murinjo bi dostigao besmrtnost iako nije ni malo orginalan.Tako on konta i navodi nas na grohotan smijeh.

Čuj molim te,on i trenerska struka.To bi bilo isto kao kad bi se Deba prijavio za let u svemir.Prvo deba jedva zna da pliva,da roni još manje.Uz to se boji visine.I kakav bi on bio astronaut.Vrlo dobar.Tako proračuni i testovi kažu.

Hladan ko špricer,živaca nema,nikad se ne gubi i pojma o matematici nema.Što će mu matematika kad je sve automatizovano ,na kompjuterima.I može spavat ,to je čudo jedno.Dvadeset šest časova na dan.Tu je preteko Lenjeg.Ovaj može spavati 25 sati i 58 minuta na dan.

Ludi ljudi rekli smo van.Oni kontaju takare :Deba 13 sati na dan dodaj benefificirano minimum 2 sata,to je petnaest  sati takar spavanja i onih jedanaest spavanja to je ukupno dvadeset šest sati.Računica dobra,možda nisu toliko blesavi.Lenji je manje blesav jer sebi zaračunava dva benificirana minuta manje.

Sad se postavlja pitanje kakve veze imaju Deba,astronauti i uslovno rečeno Lenji sa Murinjom.Nemaju ama baš nikakve.Baš kao ni murinjo sa nogometom.To je bila hipotetična digresija koja nas vodi na pravi put.

Sve što zna ,sve što primjenjuje  priučio je i kopira od Helenia Herrere Gavilana.

Ko se sjeća Herrera?Samo oni koji su živjeli u njegovom vremenu i skoro niko više.Većini se gadilo ono što je njegova taktika prenosila na teren.Sa Murinjovim stilom se dešava isto,još i više jer je još dekadentniji od profesora.

Poslijednju godina  dvije ; bi dekadenciju i odvratnost stila koji gaji ublažio on pomalo ali bezočno krade Gvardioline ideje. Opet ne štima. Sad kad odustaje od svog prepoznatljivog stila ,igre njegovog tima su sve blijeđe i smješnije. Zapetljo se u nečemu što njegova maserska i prevodilačka ličnost ne  može rješiti. Ne može više jer to njegove trenerske mogućnosti ne dozvoljavaju.

U  jednom periodu prije pojave Gvardiole Murinjo  je uspio je da nametne svjetskoj štampi samo reklamersku kovanjicu za samog sebe: Special uno. Mislio je da je vrijeme da se vrati u Španiju i pokaže Barceloni ko je gazda , Barcelona ga nije htjela . Svoj lepršavi stil nije htjela satviti u ruke potomka kamenorezaca  iz Šetubara .

Murinjo je u Španiju došao da se osveti Barceloni.Ona ga je odbila kao trenera,a on je veoma sujetan čovjek.Realno posmatrajući njegov boravak u Realu je katastrofalan.

U tri godine  Barcelona i Pepe su ga toliko izblamirali  da bi to svakom čovjeku bilo dovoljno blamaže za jedan život. No ne i Murinju. On je morao da dokaže da je to bila samo nespretna epizoda koja je trajala samo tri godine.

Sasvim je izvjesno da je Murinjo stekao kompleks Barcelone i Guardiole. svim segnentima trenerske – fudbalske vještine, onemogučivši mu osvetu , a ga Pep ga je pretekao,postavši finest  footbal one u u istoriji fudbala. Nije više bio special one,ni special due,sada više nije ni special tre.Što bi mahalaši rekli:

-Ti  papiga stari!Samo se ponavljaš.

Da li je to zbog Murinjovog imitiranja Herrere, zbog stalnog upornog insistiranju na garaži i autobusima ili nečeg trećeg ko će to dokučiti, mahalaši su zafrkan soj.

Kažu Murinjo parkira autobus u šesnaestercu! To nije istina on parkira minimum tri autobusa  u šesnaestercu, dva po bokovima jedan u centralnom dijelu. Protiv Barcelone, iz predostrožnosti; čak i kad  igra na domaćem terenu perkira pet autobusa, dva po bokovima b šesnaesterca, dva na   metar od penaltika, malo lijevo i malo desno i peti ispred šesnaesterca. Ne pomaže peticu popije sad pa sad, ko ručak zagarantovan bonom crvenog križa.

Svako malo se Murinjo se  svojim izjavama osvrće na Gvardiolu i Barcelonu. Iako su im se putevi razišli, iako pominjana imana perzistiraju u tri različite zemlje, Pepe i Barcelona ga neprestano iz godine u godinu ko nejako dijete lupaju po guzi.

To produbljuje kompleks zvani Katalonija u koji se uvukao i treći katalonac Luis Enrique. Izgubio kompas Murinjo pa laje na sve. Iz nepoznatih razloga obrušio se na A.Wengera.Obrušio se na čovjeka koji je svom klubu zasradio  upravo koliko je Murinjo potrošio : cca milijardu USD.

Nemamo vremena govoriti o materijalnom, psihičko i mentalnom trošenju i iscrpljivanju klubova i igrača.  Oni  po njegovoj zasluženoj nozi  tavore i propadaju godinama .

 

Kratak pregled Murinjovih bisera:

-Barcelona i Real ne bi dominirali u Engleskog premijer ligi na način kako to čine u španskoj.

Valjda on je sada glavni u toj lizi i ne bi im dozvolio.Ova sezona pokazuje koliko je Murinjo glavni.Lupa ga ko stigne.I vratnik i Pofalički bi trice jal petice valjali.O Sderniku da ne pričamo.

Zaboravlja da Barcelon, pa Real dominiraju u Evropi gdje Engleza odavno nema. Ne pominje Bayern treći dio trimvirata koji vodi glavnu riječ u Evropi zadnjih godina. Zaboravlja da je

bio u Realu i nije postigao ništa, kao ni u Čelziju prve povratničke godine.

Murinjove prognoze za prvaka evrope 2015.g.,godine u kojoj je Barcelona trijufovala:

-Real i Bajern su favoriti lige šampiona..

-Ovo je najlošija Barcelona poslijednjih godina.

Onog momenta kada Barcelona osvoji Ligu šampiona on se koriguje i nabacuje biser,omalovažavajuži Barcelonin uspjeh::

-Svaki tim koji bi imao Mesija osvojio bi osvojio ligu prvaka.

Ponovo degradiranje učinka FC Barcelone i njenih trenera i svega onga što je Barcelona postigla.To je Murinjov način, želja da diskredituje rad i učinak kluba FC Barcelone, trenera i igrača.  Mesi vrlo mnogo doprinosi uspjesima Barcelone, ali se treba zapitati da li bi to uspio da nije bilo Gvardioline,Barcelonone tika take koj se zasnivala na 11 igrača + navijači.

Nije to bila tika taka kako mnogi običavaju reči. Satni mehanizam je precizan ali dosadan i nemaštovit. Igra Barcelone iz Pepovog  perioda je bilo nešto najmaštovitije, najljepše , i nejedinstvenije što mogao iznjedriti nogomet. Svi ljubitelji bez obzira na boje su se zaljubili u tu veličanstvenu demonstraciju nogometa. Nismo proroci ali smo mišljenja da će takvu igru biti veoma teško prevazići.

Poslijednju zraku svjetlosti plasira  jula 2015.g. kada kaže (poslije nismo pratili,dosadilo):

-Kad Mesi prestane da igra svjetski fudbal će se drastično promjeniti.

Misleći prvenstveno na dominaciju Barcelone (op.a.), jer, pazite sad ; slijedi toliko inteligentan zaključak da um stane :

-Ono što je Barcelona osvojila u poslijednjih nekoliko godina (misli se 10 g.) godina  osvojila je sa Rajnkardom, Gvardiolom i Enrikom ali je tu uvijek bio Mesi.

Kuku Murinju i kuku. Nikako da se riješi Katalonaca, ničim izazvani ne miču mu se iz glave. Vidimo da Murinjo sanja da Mesi prestane da igra ili Bercelona napravi kiks i izabere nekog trenera nedostojnog njenog renomea. Misli da bi se tada bi Barceloni osvetio i postao prvi. To je nemoguće dok su Pepi i Enrike živi. Kakvu sudbinu njima namjenjuje Murinjo ,njega pomalo steže.

Murinjo nikad nije kriv za loše rezultate. Krivac je neko drugi: Uefa, fudbalski svezi, sudije, tuđi igrači i  treneri, njihova igra i taktika. A kad krivicu zbog loših rezultata ne može prebaciti na druge,onda u znak dobrog vaspitanja svaljuje krivicu na igrače i kaže:

-Pacove sjebo si mene i Real.

Upirući kružnim pokretom prsta u pola ekipe.

Nećemo govoriti o prstu u oku Vilanovi zbog pijeteta prema preminulom.Samo ćemo naglasiti njegov odgoj i kulturu prizašlu iz tkvog gesta.

Kod Murinja ne može igrati igrač koji nema hrabrosti slomiti nogu protivničkom igraču.Vidjeli ste divljačke ,mesožderske  startove Pepea,Ramosa,Deiga,Matića,Terija, Kahila i drugih Murinjovih “zvijezda”.

Nešto nam onaj Abramovič ili zaboravan, ili nema ponosa ili osvetu sprema.

Neposredno prije prvog otkaza ;biće ih još u Čelziju , Murinjo če izjaviti:

-I ako dobijem otkaz biću jako bogat čovjek.

To je rekao da napakosti čovjeku koji u svakom momenti može kupiti dvadeset Murinja, odnosno  sada specijalnog  od petog do osmog (special five to eight).

Nećemo govoriti o prstu u oku Vilanovi zbog pijeteta prema preminulom.Samo ćemo naglasiti njegov odgoj i kulturu prizašlu iz tkvog gesta.Kod njega ne može igrati igrač koji nema hrabrosti slomiti nogu protivničkom igraču.Vidjeli ste divljačke ,mesožderske  startove Pepea,Ramosa,Deiga,Matića,Terija, Kahila i drugih Murinjovih “zvijezda”.

Ali znamo mi gubernatora iz sibirskih tundri; osvetoljubiv je .  Murinju je nož nad glavom.Koji će tada special biti.Sarajevo kuburi sa trenerima,svako malo ih mjenja.Mi im poručujemo ni za živu glavu Murinja.Ispadoste iz lige i ne vratiste se tako brzo.

Radije uzmite Debu,ako ništa on će svojim nabrajalicama nasmijati a možda i motivirati igrače.

Dogodilo se na današnji dan 18 Decembar / Prosinc.

1398.-Tatarski vojskovođa Timur Lenk zauzeo je indijski grad Delhi.Ti tatari su bili strašni i veoma hrabri ratnici.Njima uopšte nije bilo birno da li je protivnik bio jači,brojniji ili naoružanij.Napadali su na sve strane svijeta.Na Kinu ,Indiju ,rsuke oblasti ,Evropu,Vizantiju.

1737.- Umro je Italijan Antonio Stradivari, najpoznatiji svjetski graditelj violina i drugih gudačkih instrumenata, koji je napravio oko 1.100 violina, viola i gitara. S njegovim potpisom sačuvano je oko 500 violina, 12 viola i 50 violončela. Stručnjaci nisu pronikli u tajnu savršenstva rezonance njegovih violina. Zna se da je drvo kupovao u Dalmaciji, uglavnom jelovo i vrbovo, ali se ne zna hemijski sastav laka – od svijetlocrvenog do tamnocrvenog – kojim je premazivao instrumente.

Kažu da nijedan violinista nije bio vrhunski ako nije svirao njegovu violinu.

1803.- Umro je njemački pisac, istoričar, filozof i protestantski teolog Johan Gotfrid fon Herder, koji je djelom “Ideje o filozofiji istorije čovječanstva” znatno uticao na mladog Johana Volfganga Getea, na književni pokret “šturm und drang” i njemački romantizam. Kao filozof pokušao je da izmiri materijalizam Baruha de Spinoze s idealizmom Vilhelma Lajbnica. Bio je protivnik formalizma Imanuela Kanta. Jedno od njegovih glavnih djela je zbirka narodnih pjesama “Glasovi naroda u pjesmama”, uključujući i “Hasanaginicu” u Geteovom prevodu.

Ako je bio učitelj Geteu i „štrum i drungu:u“ onda je bio trubadur.

1856.- – Rođen je engleski fizičar Džozef Džon Tomson, predsednik Kraljevskog društva u Londonu, profesor Univerziteta u Kembridžu, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1906. Otkrio je 1897. elektron, takođe atomističku strukturu elektriciteta i dao naučni osnov provođenja elektriciteta kroz gasove.

1865.- Finalni udarac robovlasništvu zadala je ratifikacija trinaestog amandmana na Ustav, SAD , kojim je ukinuto ropstvo.

Ono kad bi se šalili.Ropstvo nikad nije ukinuto.To kaže i papa Franjo:

U svjetskom gospodarskom sustavu kojim vlada profit, razvili su se novi oblici ropstva koji su u određenom smislu gori i nehumaniji od prošlih, upozorio je Sveti Otac u subotu 18. Travnja 2014., u govoru sudionicima plenarnoga zasjedanja Papinske akademije društvenih znanosti.

1879.- Rođen je švajcarski slikar Paul Kle (Klee) koji je prvi u ekspresionističko slikarstvo uneo irealni svet i predstave iz podsvesti i sna, anticipirajući time nadrealizam. Pripadao je grupi “Plavi jahač” koju su vodili Valerij Kandinski i Franc Mark (Franz Marc).

1903.- Američko-panamskim ugovorom zona Panamskog kanala stavljena je pod kontrolu SAD.

Panamci su se oparili.U prosjeku je renta bila dva dolara na sat.Ako imate vremena za bacanje,možete uzeti papir i olovku,ako imate digitron,još mbolje i računajte.

1907.- Rođen je Vlado Šegrt, partizanski komandant i narodni heroj Jugoslavije. U svom selu organizovao je prvu partizansku četu i s njom izveo prve akcije protiv neprijatelja. Bio je neobično hrabar i postao čuven zbog svog junaštva. Sa Savom Kovačevićem izvodio je napade na italijanske kolone na granici Hercegovine i Crne Gore. Ostale su upamćene pobjede partizana koje je Šegrt predvodio na Italijane i četnike u Gacku i Nevesinju. U teškoj i slavnoj borbi za Prozor izveo je niz podviga. Šegrtova Deseta heregovačka brigada i njen mostarski bataljon prvi su prodrli u grad. Prošao je gotovo sve veće bitke NOB-a, od rodnog Trebinja, do Bosne, Hrvatske i Slovenije. O hrabrosti i vojničkoj umješnosti ovog slavnog Hercegovca, jedne od najlegendarnijih ličnosti u BiH iz Drugog svjetskog rata, pisali su, između ostalih, Vladimir Dedijer i Koča Popović. Šegrt je za vrijeme rata bio komandant čete, komandant bataljona, komandant odreda, kasnije komandant brigade i komandant Dvadeset i devete hercegovačke divizije. Iz rata je izašao kao general. Za narodnog heroja proglašen je 20. decembra 1951. godine.

1911.- Rođen je francuski filmski režiser Žil Dasen, koji je u filmove kriminalističkog žanra unosio elemente društvenog angažmana. Početkom pedesetih godina 20. vijeka je u vrijeme makartističke desničarske histerije optužen za antiameričku djelatnost i onemogućen da radi u SAD, poslije čega je otišao u Evropu i snimao filmove naizmjenično u Francuskoj i Grčkoj. Filmovi: “Naci agent”, “Brutalna snaga”, “Goli grad”, “Rififi”, “Onaj koji mora da umre”, “Zakon”, “Nikad nedjeljom”, “Fedra”.

1911.-Rođen je Jure Kaštelan, jugoslovenski pjesnik.

1913.- Rodio se, u njemačkom gradu Lübecku, Willy Brandt, političar i kancelar Savezne Republike Njemačke od 1969. do 1974. Zadivio je svijet kada je 1970. kleknuo pred spomenikom žrtava nacizma u Varšavi i zamolio za oproštaj u ime njemačkog naroda. Sljedeće godine dobija Nobelovu nagradu za mir.

Jedno klečenje i nobeloba nagrada.

Povelje Kulina bana 826 godina nudi sve moguće humanistićke poruke,pa ništa.Dolaui iz Bosne kojoj pape ne mogu ni ime izgovoriti.

1916.- Francuzi su kod Verdena, snažno utvrđene tačke na Zapadnom frontu, poslije desetomjesečne bitke u Prvom svjetskom ratu potukli Nijemce, koji su prethodno pokušali proboj masovnom ofanzivom, uz do tada neviđenu artiljerijsku pripremu. U ovoj – najmasovnijoj i najkrvavijoj bici rata – poginulo je 543.000 Francuza i 434.000 Nijemaca.

Ravno milion mrtvih.Dodajte tri puta toliko ranjenih i razmislite o zlu koji se može javiti u čovječijem umu čoviječijem.Danas nećemo pominjati Aušvice i Hirošime.Suviše boli toliko nestalih ljudi.Uvijek u ime nekog novog svjetskog poretka.

  1. – Edvard Beneš je izabran za predsednika Čehoslovačke, četiri dana posle ostavke prvog šefa te države Tomaša Masarika (Tomas Masaryk).

Zbog toga nikad nije imao ulicu u Sarajevu.Marjan Beneš prvak Dvrope u Boksu je javno obznanio da je njegova porodica prekinula sve duiplomatske odnose sa Edom.

1940.- Tajnim planom, pod šifrom “Operacija Barbarosa”, vođa nacističke Njemačke Adolf Hitler u Drugom svjetskom ratu naredio je generalštabu njemačke armije da pripremi invaziju na Rusiju.

Njemački nacisti jedino zaboravili da u rusiji zimi pada jako mnogo snijega,a njemci nisu nikakvi skijaši.Oni su dobri ljude trovati Ciklonom B.Zauzvrat Rusi su ih pomeli snježnim ciklonom lačuša.

  1. Rođen je američki filmski režiser Stiven Spilberg, autor niza izuzetno uspješnih filmova. Najuspješniji je sljedbenik teorije da se mitološki obrasci tzv. masovne kulture i njenih medijskih disciplina mogu koristiti kao univerzalno upotrebljivi simboli u planetarnom metajeziku.

Tako nešto podsjeća na Maru i bumbara,ali za izvlačenje love. No lova je lova,a Zapad za morbidetima poput:”Nešto demonsko”, “Duel”, “Teksas ekspres”, “Ajkula”, “Bliski susret treće vrste”, trilogija o Indijani Džonsu, “E. T. vanzemaljac”, “Park iz doba Jure”, “Šindlerova lista”.

1961.- Indijska armija ušla je u Gou, portugalsku kolonijalnu enklavu na zapadnoj obali Indije.

Sto šest godina poslije „ukidanja“ ropstva u SAD portugalci pali na ispistu očuvanja robovlasničkih odnosa.

1970.- U Italiji je stupio na snagu zakon o razvodu braka, uprkos protivljenju crkve.

Nije nam nikad jasno bilo kakve veze ima Vatikan i njegove crkve sa brakom.Šta oni znaju o braku i bračnim odnosima.Nikada njihovi službenici nisu okusili brak.I kako onda hadučari i tetkice mogu nekome braniti nešto u šta nisu upućeni,a odobravati pederluk.

1972.- Amerikanci su u Vijetnamskom ratu otpočeli masovno bombardovanje glavnog grada Vijetnama – Hanoja i tokom 12 narednih dana i noći, nazvanih “božićnim bombardovanjem”, bombe iz džinovskih aviona “B 52” usmrtile su više od 1.600 vijetnamskih civila. Takođe je poginulo ili je zarobljeno 70 američkih pilota.

Neće dugo .Protjeraće njih „žuti“ do obala atlantskog okeana.Možda im pomognu drugi „obojeni“.Živi bili pa vidjeli.

1973.-  – Umro je ruski državnik i visoki komunistički funkcioner Aleksej Kosigin, sovjetski premijer od 1964. do 1980.

1980.- – Umro je južnoslavenski pjesnik i prevodilac Dobriša Cesarić.

1995.- U Bonu održana konferencija predstavnika 31 zemlje i više međunarodnih organizacija o razoružanju i uspostavljanju međusobnog povjerenja zaraćenih strana u BiH.

Na vakat.Skoro cjelokupno Srebreničko muško stanovništvo nije doživjelo da vide to uspostavljanje.Ostali Bosanci ga još uvijek ne vide,jer fukara ne da.

1999.- Predsednica Šri Lanke Čandrika Kumaratunga (Chandrika) povređena je u eksploziji bombe u kojoj je poginulo 33 i ranjeno 137 ljudi. Vlasti u Kolombu optužile su tamilske separatiste za podmetanje bombe.

2000.- U Briselu su obnovljeni pregovori o sukcesiji bivše SFR Jugoslavije, nakon što su nove jugoslovenske vlasti odustale od stava da je SR Jugoslavija jedini naslednik bivše države, koji je tvrdo zastupao bivši predsednik SRJ Slobodan Milošević. Pregovori su uspešno završeni u maju 2001.

2001.- U Parizu je umro Žilber Beko (Gilbert Becaud) jedan od najuspešnijih francuskih pevača u drugoj polovini 20. veka. On je jedan od onih koji su se grebali za slavu od malenog vrapčića Edit Pjaf.

2003.- – Haški tribunal osudio je Dragana Nikolića, zvanog Jenki, na 23 godine zatvora. On je priznao krivicu za ratne zločine počinjene nad muslimanskim zarobljenicima u logoru Sušica kod Vlasenice, čiji je komandant bio u ljeto 1992.

2003.- Skupština Kosova usvojila je u načelu Zakon o saradnji sa Tribunalom u Hagu.

2005.- U jurnjavi tokom raspodele humanitarne pomoći u indijskom gradu Čenaju (ranije Madras) stradala su 43 beskućnika.

2009.-Umro je Oskar Danon (Sarajevo, 17. veljače 1913. – Beograd, 18. prosinca 2009.) Bio je bosanskohercegovački skladatelj i dirigent jevrejskog porijekla. Studirao je u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji i Pragu.Diplomirao je dirigiranje i kompoziciju na Praškom državnom konzervatoriju i doktorirao filozofiju na Karlovom univerzitetu u Pragu. Kao dirigent radio je u Sarajevu. Poslije Drugog svjetskog rata postaje direktorom Beogradske opere (1944.-1965.) i glavni dirigent Slovenske filharmonije (1970.-1974.). Bio je i dirigent u Beogradskoj filharmoniji i Simfonijskom orkestru Radio Zagreba. S tim orkestrima je kasnije nastupao diljem Jugoslavije i po Europi (Pariz, Wiesbaden, Firenca…). Bio je profesor na Beogradskoj glazbenoj akademiji. Bio je član i bivši predsjednik Udruženja muzičkih umetnika Srbije (UMUS-a). Za člana ANUBiH (Akademija nauka i umjetnosti BiH) izabran je 2008. godine.

2010.- Počeli su masovni protesti u Tunisu koji će dovesti do odlska sa vlasti predsjednika Zine el Abidine Ben Alija dvadeset osam dana kasnije. On je našao skrovište u Saudijskoj Arabiji.

2011.- Umro je Vaclav Havel (1936.- 2011.) češki političar i pisac. Bio je ikona protukomunističkog disidenstva, lider Baršunaste revolucije, deveti predsjednik Čehoslovačke i u dva mandata predsjednik samostalne Češke Republike.

 

Petnaest dana proljeća

 

Petnaest dana proljeća

Uvod

Hiljadu devetstotina šezdeset osma  godina.

Ruke pružam prema nekom i nečemu,moto tih dana,tih godina.

Lijepa godina i godine.Drijemaju snovi,jednom ću vam doći sunčice moje,sada sam malo umoran.

I još poneke poslije,pa i decenije što slijede.Čednost;mladost dijeli sve, svu ljubav i lekcije.

Sve godine te ,su obasjane svjetlošću.

Moj život je bio obojen svijetlošću.

Puna  mi usta riječi – godine te i tih.Puno mi srce ljubavi,bunta i mira,nekih stihova.

Pune mi uši one što gluši – Muzika – te i tih godina, pjesama nade,bremena.

Prepunemi oči,ne daj da te koči, ljepota -te i tih godina, cvijeća,duge i ledina..

Kada se pomene ta hiljadudevetstotinašezdeset i osma godina  i neke što netom slijede,

sjetim se tebe mila moja.Sjetim se tebe i djece cvijeća.

Djete i djeca su voljela Boga,ljude,mir,muziku i cvijeće.To je sasvim prirodno

I tako jednostavno.Ništa im nije trebalo više.

Prirodno je podrazumjevalo i slobodu.Toga je već manje bilo.Za slobodu se trebalo dati u ime Boga, milosti i ljubavi..

Djeca cvijeća nisu imali oružje.Mislili su da im nije potrebno,.

Oružje nosi i krv,mnogo krvi i smrt,mnogo smrti.

Oružje nije izmislio mili nam Bog.

Oružje su stvorili ljudi.Neki mnogo zli ljudi.

Djeca nisu voljela rat i one koji su ga vodili.Još manje su voljeli zagrljaje onih koji su u ime Boga vodili ratove. Ratove  koji  su ljudima krali živote i slobodu.

Nisu voljeli ni razmeđja, istok-zapad,sjever-jug,ni bilo kaja druga.

Od boga su poučeni :

„Na koju god se stranu okreneš i pogledaš samo vidiš Božju zemlju i ljepotu njenu.

Kod boga nema nikakvih razmeđa i pukotina,samo dva ishodišta i dva zahodišta toliko  ljubavi da je to nemoguće izmjeriti i opisati.“

Plemenitost i dobrota protiv pustoši i smrti.

U parovima sve je,kao materija i antimaterija  Nekako jedno bez drugog od postanaka univeruma, čovjeka,nikako da opstanu.

Ko u toj igri gubi još, nije tajna!

Krajnji pobjednik se zna,

I to je ono najdivnije ,zar ne!

A hiljadudevetstotinašezdesetosma godina?

Tko će vam reći šta je ta godina?

Tko se još sjeća te i tih godina?

Ja ,možda ti i  skoro nitko više!

Izravnih svjedoka – vrlo malo,sve manje,ispostavilo se.Mnogima od njih je zaboravjena, večini ništa nije značila.Nešto je historija zaboravila.Ostale su šture crtice neke. Sve su dušebrižnici  poslali u zaborav.Bez milosti,brutalno izbrisavši najbitnije.

Bilo je to vrijeme ruža kad se ruka ruci pruže,osmjeh za osmjeh traži,cvijet za cvijetom snaži.Bio je to ruža svijet i svjetine trule slet.Svijet zlih pasa –metaka-tenkova-zala kad su  djeca mirisne jubičice brala i sa mirisima ljubavi nestajala.

Bili smo mi,ti i ja sreće opjevana djeca.Mislili smo, sve je stvoreno radi nas i one druge djece cvijeća .Osmijeh  nekome daš,drugima poklanjaš.Bilo je to doba mirisnog svijeta i mladosti. Ta godina i ta sna ljeta,u kojem mnoge će se rijeke ljudskostki sliti ali i mnoga zla se zbiti.

Te godine mnogi će pamtiti,drugi zlopamtiti.Jednima će život bolno osmisliti,onima ružnim, jadnim obesmisliti.

Unatoč svemu,jednoj divnoj mladosti priznaje se – mnogo ludosti,mnogima od moštva,godine nade, pa još štošta.

Bilo je to proljeće vrlo lijepo djeci grada Libuše i četiri elementa sklada.

Bilo je to sunčano ljeto djece Fransovog grada svjetlosti..

Dva grada – jedno geto po mnog čemu sasvim sveto.

Da,zaista bilo je to vrijeme ljubavi,muzike i snova.

Vrijeme ljeta i proljeća Francuza, Amera,Čeha.

Ah, da ,svakako i naših,mojih i tvojih.

Pa  Bijeliih dvora i Indexa nadolazeće vrijeme i breme.

I nevine  mladosti cijelog svijeta u ljubavi što cvijeta.

Predivne djece  ljubavi , ali nadasve naivne;pretočene u riječi novine:

peas sestro / peas brother

selam brate / selam sister

Make love no war.

Nađoše i  moj Dvor.

Nikad prije;ni kasnije (osim od Indexa) svijetu upućivano nešto ljepše nije.

Beat poruke,bit života,što hoće da ruši – Vatikani vatikane,što hoće da ruši – zapad i istok, što  hoće da ruši sjever i jug,što hoće da ruši sve tiranije,što hoće da ruši „demokratije“ i hoće da ostvari nadu  ljudima,nadu što tinjala je eonima.

U kalifornijskim snovima muzike i mladosti budi se istok,budi se zapad,budi se sjever i jug.

Oj,naši jadi !

Oj,naše žalosti !

Vezani parovi , svjetlost – tama !

Sve nešto mislim,sve nešto slutim,sve nešto želim da  dobro i zlo nisu nikakav par.

I zaista,probudiše se zvijer i dru'ge njene druge  radi ubijanja dobrote i slobode što se na tren  promalja.

Bez imalo stida ,zaskočiše goloruku  nevinost  tenkovima i smrću.Napadoše cvijeće ,suzavcem ,otrovima, okužiše  zlom i dimom, okružiše psima ,lomačom,vatrom i gorućim krstovima Pavla pakalenog..

Oh , my Lord !

Oh , my Lord !

Krvava djeca,krvavo cvijeće,krvave nevinosti,krvave ljudskosti,zbog zverinjeg , zla soja ulice krvavih boja.

Treća defenestracije nije uspjela.Rijetki je ponekad obilježe.

Svjetlost Anatolovog  grada se ugasila.De Gol je ugasi da nikad više ne zasija.

U pentagram gradu, još uvijek blješti ogromni obelisk koplje što podsjeća na kolac, na koji zvijeri nevinu djecu nabiše.

Oh,brate dragi,pease please.

Oh,sestro mila,selam please.

Ubijane ptice,ubijane ulice ,ubijana cvijeća,ubijana – djeca ,ubijana nevinost, ubijana ljudskost te hiljadu devet ststotina šezdeset osme.

Sve mjesece dan za danom,sve potonje godina mjesec za mjesecom.

Potom sve naredne decenije;godina za godinom dosljedno,zverinje svojski,neprestano tiho,javno i tajno svijet silovala,kastrirala i ubijala.

A ta mila djeca cvijeća je samo i uvijek htjela ljudima da poklanja:
Ljubav i mir.Toliko malo,a zaprevo sve se htjelo dati..

Ti valovi pjesama       Love Love Love

To Doba                     All we need is Love

Ta  Nada                     Love is All we need

Ta  brda snova            Love somebody

Vrlo malo djece cvijeća se uspjelo oporaviti.Rijetki su bili spašeni.Oni i dalje bježe  i kriju se od surove stvarnosti i inkvizicije.I trabanata što se uz njih bogate, opako se bogate ne nesreći blaženih čistog srca.

Djeci cvijeća ostale su  samo uspomene ,maglovita sjećanja, i muzika mahom prebačena u srca  Kamenih spavača nekih potonjih godina.

Te su godine minule,tek neke prozirne sjene ostavile.

Ostali smo ti i ja.Naša ljubav i naši snovi.

Dan prvi

Ja sam atavistički i godinama mogao biti djete cvijeća,ali nisam.Geografska udaljenost,  patrijahalni odgoj i nazor,krutost socijalnog okruženja vodili su me u drugom smjeru.Vodili ali ne i usmjerili.

Priznajem urođena privrženost Bogu koje tada nije bila strogo definisana.Lična shvatanja ugodnog izgledu i higijene nisu bila dobra preporuka onome što je nalikovalo kultu djeci cvijeća.

Njih nije bilo briga,a ja sam tragao za sviđanjem,naivno odbijajući sve što nije skladno. Nisam volio predugu kosu i brade bilo kog tipa.Nije da nisam pokušavao eksperimentisati sa time,ali vrlo,vrlo kratko,tek dan dva.

Već sa sedamnaest godina sam shvatio da mi kraća kosa bez dlakavih obilježja po licu više odgovara. Tako sam bio ugodniji liku u ogledalu i sebi i djevojčicama što  kroz život moj su lepršale.

Tada itakav sam i tebe upoznao.Sada su kose objelile smiješne bore postale očitije i duboke brazde što iskustvom slove.Ipak može se naslutiti lik onog dječaka ,nalik onom odlepršalom Malom Princu.

Ali sam volio tu djecu.I to jako,neku i zaista bezrezervno.Bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu zbog dešavanja tih godina, ali i onim milenijumima prije,a i decenijama poslije.

Privlačilo me ono što mi je bilo blisko,njihovo prihvatanje i slavljenja biti života.

Bezuslovna ljubav i mir među svim ljudima.

Svijet bez rata i podjela bilo kog tipa: arijevskih, rasnih,polnih,religijskih, nacionalnih i svih drugih podjela nedostojnih čovjeka i ljubavi.

Većina ljudi nemaju pamćenje ni misli.

Amebe,vinske mušice,majmuni i roboti  su svijet za sebe.

Humanoidi  uglavnom slijede Darvinovu teoriju evolucije.

Izvinjavam se amebama,vinskim mušicama i majmunima.Protiv njih nemam ništa i ne želim ih porediti sa ljudima.

Bog je sve sa svrhom stvorio,ali nauka još uvijek nije otkrila krajnje okvireintelektualnih i nasljednih dometa bilo koga ili čega.

I zato je trebalo nestati djecu cvijeća.Remetila su tokove ustrojenog i uškopljenog

života.Života skiciranog u bespolnom celibatskom Savletovom testamentu i sterilno-

senilnom duhu Ivančice,zlokobnih proročanstava.

Bez djece surova stvarmost sasvim izvjesno postaje nepodnošljiva i turobna,ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava.Niko im neće poremetiti učmali i genocidni mir.

Prvi dan je prošao.Osjećao sam te, ali nisam sreo.Ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.Bio sam umoran od puta i osjećaji su bili oteknuti i neelastični.Ljutio sam se na tebe neznako mila..

Nije važno, ja još uvijek mogu vidjeti  plavkasti led po kojem blješte razasuti biseri moga srca po livadi snova.Lerd ne diram,bisere nižem u predivne ogrlicenaših budućih dana.

Znam sutra ću te sigurno sresti,punu zanosa,čežnje i sanja.Tujinko moja nestašna.

 

Kraj prvog dijela

Mujo i Fata Pripovjest u četiri čina – Čin Četvrti

 

 

 Čin četvrti

Prođe četiri pet godina. U varoši ništa novo. Jedino se Meleka zadjevojčila i Fatma oporavila. Ni jedna ni druga neće za Bega da čuju. Beg se na majčino imanje povukao kada je ova dušu isputila.

I on brzo za majkom mandrknuo.

Begovica se malo usplahirila kad je čula da se Mujo iz vojne vraća. Od Fate poneki, ni dobar ni loš glas; podnošljiv. Mujo se i nepominje.

On se iz vojne sa Kozacima napokon vratio. Neustrašiv bio, život mu ništa nije značio pa se i smrt od njega odmaknula. Činova se hejbet dograbio i agom se zakitio. Majci na vrata kuca, ona ga ljubi, sin jedinac se živ vratio. Osjedila ona skroz, ali ništa to spram radosti što je ljubi.

Sa njim dječaćić od pet godine isti on. Ništa ne objašnjava nego dijete za jednu ruku, dugom rukom jatagan pridržava, dvije kubure ga opasnim čine. Brkove kozačke zapustio, pogled mu se usurio. Da čovjeka ,tujina strah  spopane.

Pravac begova kuća. Kapidžik zatvoren ,on zapovjedno kuca. Na dobro se lako naviknuti. Nekom dobro,nekom zlo.

Meleka otvara vrata, vrišti od radosti, Muji se ovrat vješe, nema bitno što se zadjevočila. To je Mujo njene neprežaljene Fate dragi. Izlazi i begovica Fatma čula radosti glasove. Malo ublijedila, iz kuće ne izlazi, koja sjeda je spotakla, ali ista Đul Fatma jedinica u majke. Pola Bosne se za njom u njenim djevojačkim danima okretalo. Druga polovina uzdisala. Jedino joj kćer Fata ravna bila.

Muji zasuziše oči , on na koljeno kleknu,u ruku je ljubi i kaže:

-Sretan ti unuk neno. Evo ti Fatin i moj sin da ga paziš i voliš, ja ne mogu, mene velike muke pripale .

Sjedoše kraj šadrvana, čijom je vodom Fatma svoju hanterijsku raspomamljenost prskala i hladila. Zna to Mujo, ona mu pričala o tom jadu, a on joj se smijo. On krivac za to bio. Ponude mu dadoše , kahvu i rakiju ne odbi.

Sjeća se i priča.Zbog Fatime i Fatme malo više akšamluku i rakiji sviko. Misli pomoći će, bol, snove i ljubav da ubije. Ne pomaže ništa, sve to njega i dalje ubija.

Vojna sa kozacima se dobro završila. On aga posatao , a Vezir ga zbog hrabrosti plaho poštovao i pripazio. Mogao je da bira gdje će agluk imanje odabrati. On izabrao Efes ; čuo da se jedan agluk tamo prodaje. Zna Fatma,zna i Meleka zašto se Efes bira. Meleka mu rakla za Fatine hareme. Neće ni jedan nego taj. Vezir svoje obećanje izvršio. Pokraj agluka sandžakbega Fatinog dvori.

Kad je Mujo došao Fata malo poboljevala. Sada sandžakbegovica i dvostruka udovica postala.Pričakla mu to, kada je obhodio. Obradovala se jako, neizmjerno. Nema suza sve ih za pet i po godina isplakala.

Ni on ih skoro nema, on je svoje ubijajući dušmane prolijevao. Žao mu insana; ne zna ih, ništa mu nisu učinili. Ni on njima, ali kidišu jedni na druge i sjeku se ko bijesne zvijeri. Ili oni njega,ili on njih,nema treće.

On uvijek imao sreće. Ubija on i plače. Malo za insanom, a najviše za Fatom,tek ponekad za Fatmom. Krvlju bol za Fatom pokušava da umine. Ima tu i krivnje zbog Fatme majke njene. Sve nešto misli da Fatu ne prevari sa majkom joj , ne bi se ništa  desilo. Svu krivicu na sebe privaljuje. Bol ne uminu već se veća javila. Čuo sveti kitab brani i u nečist meće , sastaviti majku i ženu u poganluku.

Njen Mujo nju potražio i kapidžike i pendžere svoje kraj njenog dvora pristavio. Srce hoće Fatimi da iskoči. Sve ga pita da li je još voli, da mu nije koja srce ukrala. Zna ona da nije, ali se prvi da mu ne vjeruje. Pa  ga čika i miluje. Mazno ga štipka ,provjerava jeli san , melek ili njen Mujo.

Uletje troje djece, dva sina i kćerkica. Pet,četiri i tri i po godine, jedno drugom do uha. Kad Mujo vidje ono najveće srce mu zatreperi. Takvog on sebe u Bosni ogledao kad je tih godina bio. Sjeća se, k'o da je juče Bosnom gazio.

Upitno gleda u Fatu ona potvdno klima glavom. Neće pred djecom da priča. Djeca joj po bosanski pričaju, svoje mlađih nešti i turkiš čavrljaju, ali stariji neće da čuje. Gleda u Muju i drsko i znatiželjno. Drsko jer je stranac,a sa majkom mu veselo priča. Znatiželjno jer mu poznat i pomalo blizak taj lik.

Poslije kad je dojilja mlađu djecu odvela na spavanje,Fatima uze petogodišnjaka za ruke,posjede ga u krilo i reče mu :

-Evo ti babo , napokon došao, poljubi ga u ruku maleni moj!

To joj dijete jedina radost svih ovih godina bila. Pričala mu ona o njegovom ocu, majci, svojoj sestri Meleki. Pogan, očuha i svoga oca nikad  pomenula nije. Teškom mukom je prihvatila ovo drugo dvoje,i sada ne zna da li ih  voli ili sažaljeva.

Dijete se ustručava;Mujo ga nježno za ruku prima i cjelov u kosu pa na obraza stavlja. Dijetetu neugodno ali i miri sa nježnošću muške ruke nove. Ode i on na spavanje.

Danima se oni viđali i ponovo upoznavali. Nigjde im se žurilo nije. Da su znali ono što nisu ni sekunde ne bi gubili.

Ona kaže doveo je sandžakbeg u ovaj harem što je dao da se njojzi napravi. Ona već u putu , prije Stambola , saznala da je sa Mujom trudna. Ništa više ne bi pomoglo da bilo kome kaže. Ako kaže sramota, svašta može biti. I vrnut je doma, i kamenovati i bičevati, u roblje prodati. Šuti ona i u Smirni o vaktu rodi. Dojilje i dadilje se uzvrtjele nešto se računica ne slaže. Beg prekinu tračeve, reče sedmanče je i njegovo. Tačka nema više munđijanja. Plaho mu se ljepota Fatina dopala i on po stare dane pošandrco i zablejio se u Fatu.

Ipak ili od jeda ili od  slabog srca u neki brzi  vakat se prevrnuo. Obradovala se Fata, eto kući može hodit. Ne prisni joj se. Brat begov je sebi za ženu na silu uze. Bio koju godinu mlađi od beya, i ona izrodi sa njim ovo drugo dvoje djece. I ovaj mandrknu ha se kćerka rodila.

Fata slobodna ,ali kasno.Dva tereta pride ima.Ne zna kako bi na udovicu sa stranjskom djecom u varoši gledali.To joj najmanja briga.

Šta će Mujo njen na dvoje stranjske djece reći? Stid je bilo. Hej ona dva braka imala, dvaput udovica postala, troje djece porodila, a on jako momak. Ih kaki je, jedna li mu udovička majka. Svaku djevojku može dobit i oženiti i još koju pride.

Vrijedan je on. Kod njega nema ništa labavo več čvrsto, odrešito ; joj mamo mamice. Zato se iz Efesa nije micala, a i čula u vojni je oko turskijeh se krajeva mota. Za majkom Fatmom i sestrom Melekom žalovala ko za Mujom. Tri su to rane,grdne, neizlječive.

Kako to boli nikog svog da čuješ, vidiš ili dotakneš, dušu, srce da ispunuiš.  Tako šest punih godina. Praznina se neka stvara. Iznutra nešto rovari, truje, slama i izjeda. Boli to mili moj,ne može se insan nikako naviknuti na taj bol.

Živi čeljade, mora se,  život kao ide dalje.

Mujo njoj  ništa nije imao za pričati: bolovao i ratovao pa opet bolovao. Više od pet godina prođe dok je nije našao. Bona da si i stotinu rodila ja bi ih sve prihvatio. Tvoja su , znači i moja su .

Poslije te priče sve je bilo nekako drugačije i lakše. Ona poče anterije oblačiti. Sve neke nove. Imala vremena pa vezla i vezla. I majci i sestri mnoge izvezla. One ih nikada neće obući. Šta zna možda će Mujo nekad navrnuti. Osjećaj je ne prevari.

Jedno veče sjede oni u njenoj sobi. Ona je namjestila kao onu sa prerezanim demirom. Muji ugodna,osjeća se kao kod kuće. Dobro Fatine ispravlja se on i nije mu žao. Što to bijaše vakat.

Akšam samo što nije zatamnio. Vazduhom se probija onaj čudesni ljudski glas koji svojom umilnošću sve smiruje i tjera ljude da se okreću nebu i mole. Takvih ezana odavno nema. Ogromna šteta. Neko će to debelo zaplatiti.

Njih ta ljepota obuhvata, pomole se Bogu Milostivom, vrijeme ih naučilo nekim datostima i  stalnostima. Hvataju se za ruke, miluju ih i šute. Zamišljeni su, molitve su odavno završene. Ona se trgnu, prima ga za lice ljubi i šapuće.

Dobro mi došao,mili moj.

Šeret se u njoh poslije vijeka studeni budi ,pa ga pita:

– Da li ti je otpao koji nokat, mili moj.

Smijeh, vriska i gurkanje.

Ho,ho,ho brunda Mujo:

-Upravo mi je otp'o jedan nokat .Hoćeš ga pogledati, mila moja, bolje te našao?

Bijela hanterija neće više da se sa njima igra,na nju niko ne misli,ljuti se i širi. Polako ispadaju grudi,ruke,noge. Bjelasa i tamni nešto između nogu i pupka. Fatima se na anteriju ljuti što je otkriva i slasti Muji u susret baca.

Skida izdajicu i predaje se. Mujo lud od sreće gubi se u dobro poznatim izvorima, udolinama i uzvisinima. Stiže svaki brežuljak i svaki dol da obuhvati, miluje i ljubi, nigdje mu se ne žuri. Ali tjelu ti ne možeš naredbu izdati četo stoj , jurišaj, povlačenje, u napad.

Tijelo to čini kako je sviklo i kako mu se drugo tijelo daje i otima. Usne su spojene, ruke su spojene, tijela su spojena. Mujo se uspinje ona ga grčevito steže i sebi vraća, on polako sa šestogodišnom čežnjom i bolom   prodire u isto toliko godine suza i tlapnje. Ona ga prihvata pa ga iznenađeno vraća, još je većma očvrsnuo, pa opet prihvata i ječi. Opet je sve u redu. Šilte je dugačko i široko, a oni bezbrižbni i još isto zaljubljeni .

Sve je tako lako kad muzika i ljubav akorde strasti tvore i kroje. Malo su grčevitiji nego nekad prije, boje se da im san ne utekne. Ne znaju da li je java ili bol im miline ,snove snije. Novo oslobođeni krik i jecaj i brundanje:

Joj,mamo mamice i uh, uh, uh.

Isključuju mogućnost sanja i oni znaju da su oni ona nestašna djeca Mujo i Fata; samo im trešnja i tunja ispod prozora nedostaju. Tako je vrijeme brzo teklo da je skoro odjednom jutro preteklo noć.

Ona prvi put u njihovoj ljubavi može slobodno da položi glavu na njegove grudi, uzme slavuja u ruke i mirno, premirno zaspe i sanja kako opet vrišti: joj mamo, mamice.

On ne smije da zaspe, boji se da mu grlica ne pobjegne. Zna nikad je više ne bi mogao naći. Stišće i ljubi je u čelo, nježno polako da jemeleku ne probudi.

Niko ih nije uznemiravao, poslije podne se probudili, nešto jeli djecom se pograli i eto ga akšam pada i novi se ezan javlja.

Opet su sami, ona u rubinovoj anteriji, on gol, golcat gori od sinićnje večeri,u bunilu gori, odjeća mu smeta. Fatimu dva puta ne treba nagovarat i ona gola. Više nema grčevitosti i nervoze, sada su svjesni da ova igra nije san.

Ljubav klizi ,oni su brod po uzbibanoj pučini kojeg vode vješti mornari, za trenutak zastaju da brod sidro baci pa ga vade. Pustimo se sidra i mornara.

Njih dvoje su sada Fatima i Mujo i ta im igra najviše odgovara. Mujo na Fati, Fata na Muji.To se djeca ponovo vole, igraju i jure. Mujo sa tugom osjeća da nije važno njegovo uh,uh i uh, već se dao na saučesništvo u rađanju onog: joj mamo, mamice. Fatima vrišti i vrišti i jauče, kao da joj je svaki put poslijednji.

Sabah ih obuhvati, ali oni igru ne prekidaju. Dođe i podne, a oni bjesomučni i izbezumljeni; obeznanjuju se iznova i iznova.

U akšam,ezan se nekako usporeno ,tužno jecajući javlja.

Oni predah napravili, strasti smirili.

Mujina Fata Fatima, ničim izazvana zajeca nekako slabašno: joj, mamo mamice.

Mujo se na lakat naslanja i gleda je. Njoj se čelo orosilo,očajnički guta vazduh, daha nema. Potres je negli zdrma, ona iznenada malaksava, grčevito se steže  i pribija uz Muju svoga, ljubav svoju jedinu.

Nokte mu u grudi, srce zariva.Iz očiju joj suze bespomoćnice klize, ljubi Muju poslijednji put, kaže  volim te dušo moja i umire.

Grlica safirove boje ka nebu leprša,krug  ka nebu pravi , maše krilima i poručuje:

Čekam te mili moj.

Što ti je život. Dvoje se našlo, pa se nije našlo, posle mnogo jada i bola se ponovo našlo i nakon par časaka iz čista mira ponovo se zauvijek izgubilo.</br></br>

Neko bi reko tuga je to. Ipak to se samo život jedan jedini tek tako dogodi.

Konta Mujo svisnu ko mirisna  djevičanska ljubičica. Jedno jedvačujno joj, mamo mamice  izusti, samo jedno volim te i nestaje. Vojničina, asker, janjičar, aga vezirova desna ruka Mujo Fatimin plače ko malo dijete , kojem sise iz usta otimaju. Mislio je da je sve suze isplakao. Ni jedan čovjek ne zna koliko  suza za isplakat ima.

Ećim rekao da je od nabijene sreće presvisnula.

Puno je to zbijene sreće bilo za moje milo napaćeno čeljade, kaže Mujo.

Jebo ja takvu sreću i takvog hećima.

Ne kaže to Mujo već pripovjedač.

Nikad ga niko nije čuo da je lanuo ili neku nepristojnu riječ rekao. Sada mu se činilo da je vakat i da je morao.

Mujo šutio i guto, naučio se, što se srdit kad će biti kako će biti. Mož zaplakat, tugovat i jaukati, ali psovati i ružnu riječ nikako. Nije to za dobre ljude. A i  pogano je.

Mujo Fatimu sahranio u đul bašti svog agluka u hladu jasmina pored bijelog mramornog šadervana sa šest česmi.

Htio i ono dvoje Fatimine djece povest, ne dade rodbina i vlast. Rekoše, ono svoje kopile vodi sa sobom, nama naša ostavi.

Ovo Fatmi i kćerki Meleki joj ispričao. Ne ovako,već vojnički, ugrubo, bez detalja koje nisu za druge.

One te detalje znale i neispričane. Fatma ih doživila sa Mujom. Kćer i majka se rasplakale i neutješne bile. Ode naša Fata, ona je zvjer, otac njen ubi. Plaču petegodišnjeg Fatmira grle i ljube. To je sve što im ostade od Fatime .

Mujo poljubi Meleku u čelo i reče joj čuvaj mi sina, jaka si ti lijepo moje.

Begovicu ljubi u usta, ne stidi se, mnogo ih je ljubio i volio i šapuće joj:

– Drago moje za nas, sve sa Fatom umrlo je.

Mujo nestao, dugo ga niko nije vidio. Svašta o njemu pričali. Ponovo se u vojnu vratio, te se oženio, pa se propio, pa propao, pa u zindan otišao.

A Mujo se u Efes vrno. On , vojnik, aga i ljubavnik svojoj drgoj Fatimi ljubavi svojoj počasnu stražo davo. Dvadeset četiri mjeseca duga dan za danom, noć za noći, bez prestanka, bez predaha.

Gleda jasmin, g eda behar i đule i baštu. Na mezar  gleda pogled ukočio. Nema mu Fate. Tišina. Ni u san da mu se javi. Jok nijednom.

Mjesec , zvjezde i maglice više ne svijetle. Ublijedili se i žaluju.

Zatim  okrene pogled na mramorni šadervan sa šest česmi ,on tiho žubori, prelijeva se i klokoće , kao da ga pita:

-Bolan Mujo kad ti je nokat otpo.

Vidi šadervan da  šala nije uspjela i gleda u insane koji ne prestakje plakati. Što ti je insan njegove dvije česme mogu preliti ko sve moje. Nešto se tu računica ne slaže.

Kako će se ba složiti? Ne zna insan koliko suza može proliti. Isto oniliko koliko ih može ne proliti. Sve je u parovima. Jes ovaj što blebeta pametan, čudo jedno.

Begovica Fatma se razbolje ćerku nije mogla prežaliti. Kopnila, lijeka joj nisu mogli naći. Ona ga nije htjela ni tražila.

Pročuo se glas, Mujo se u varoš vraća. I zaista jedno sunčanog  zimskog dana u vrijeme đenaza,vrati se Mujo. Vratio se Mujo ti Efesa konja vranca jaše, ovaj silno poskakuje. </br></br>

Odlučio Fatimin i Fatmin dragi  dosta žala za Fatom. Ljut na nju ni da mu bilo šta u snu šapne. On sam sebi u inat njoj progovori: živima treba život posvetiti.Mislio na Fatmu.

Ispred begovske kuće tabut iznose. Vidi  Mujo Meleka čvrsto drži Fatmira i suze štišće.

Fatma na tabut tahti mrtva leži.Nema druge.

Mujo se čini se hladan kao hiljade pahulja bijelih . Polako konja zauzdaje, iz bisaga tri stambolske tunje vadi i silazi. Na rame bisage uprtio. Gomila se miče u stranu, oslobađa put gajretli insanu.

Prilazi Meleki i sinu , oboje ih sa ogromnom tugom u očima u ruke ljubi, daje im po tunju jednu i bisage Meleki o rame kači. Uzde vranca sinu u ruke daje. Iz đepova pune šake dukata  u dva tri navrata vadi i što dalje od tabuta baca. Gomila za dukatima stampeda.

Prilazi tabut tahti, čohu skida  i marame sa lica miče i gleda je. Anđeo samo spi. Moli se da je njega ili Fatimu u trenu smrti sanjala. To bi za nju najlakša smrt bila. Poljubi je u jedno oko, pa u drugo, onda u usne, polako nježno i dugo. Pogleda i Meleku i sina, slegnu remenima.

Sjeda  naslonja se na kapidžik Fatimin i Fatmin. Jako je umoran, ali rukama rukama steže tabut, ne popušta ga. Dvije grlice bijele lepršaju zajedno ka nebu,i to je to. On im maše, zatvara oči i spokojno za Fatimom i Fatmom krenu.

Iz desne mu ruke klizi mirisava žuta stambolska tunja , kotrlja kroz kapidžik, preko bijele šljunčane staze ispred šadervana  zastaje.Đul baštom se šire mirisi žute dunje i ljubavi. Ode i Mujo.

Meleka je dugo na Fatmira pazila. Nikad se nije udavala i zaljubljivala. Nije htjela nesrećnu kob majke,  mame, mamice i sestre seje, sejice. Željna ih uvijek bila, seje malo više. Možda je ponekad vatru u sebi osjećala, ali je mašicama tjerala. Neće da se sjeća da je i ona u Muju zaljubljena bila; onako dječije, nevino.

Fatmira ona mnogo voljela i pazila. On razmažen i sebičan postao. Jednog dana u Smirnu se vratio da potraži brata i sestru, Meleki odlazak nije prijavio. U varoši su ga uvijek tujinom smatrali. Više se nije čulo za njega.

Meleka se par dana po njegovom odlasku u meleku pretvorila. Sabah ezan blagoslovljene noći je pozvao i ona tek tako , jednostavno i lahko bez imalo straha odlepršala ka nebu  u susret mami, mamici i seji, sejici. Nije vjerovala da će Mujo sa njima biti.

Djeca sve znaju,zar ne?

Davorin Popović je bio samo pjevač VIS Indexi


šarmer u cvijeću   Egalite   Magla nad Gradom Čednosti   velovi grada čednosti

Umjesto rekvijuma

 

Indexi su u svemu naj naj u svemu naj

Davorin Popović je bio pjevač Vokalno instrumentalnog sastava Indexi.

I ništa više.

Ništa više od toga.

On je samo to želio biti pjevač Indexa.

Primo inter paris tria odabranog septeta Muzičke akademije Indexa.

Tri su sačunjavali : Pjevač Davorin Popović Pimpek, solo gitarista Slobodan A. Bodo Kovačević i Fadil Redžić Fadiljo.

Valja nama preko rijeke.

Septet sa njima  trojicom su  kompletirali: Đorđe Kisić i Miroslav Šaranović bubnjevi, Ranko Rihtman, Miroslav i Nenad Jurin klavijature.

Ostali, nenabrojani članovi grupe su se mjenjali na pozicijama bubnjara i klavijaturista. Kratko vrijeme bi proboravili u akademiji, naučili zanat i krenuli dalje u lov na slavu.

Bilo bi nepravedno prema ostalim neke izdvojiti. Ipak moramo.Ismet Nuno Arnautalić, Enco Lesić i Đorđe Novković to svojim odnosom i doprinosom zaslužuju.

Davor je imao i tri  LP izleta u solističke vode i nekoliko poklona Mostarskim kišama,zajedno sa Indexima. Ali sve što je napravio kao solista je bilo djelo Indexa ili uz njihovu nemjerljivu pomoć.

Pimpek kao čovjek je nešto drugo. Mi nećemo duljiti drugi se previše toga rekli. On je bio bard, boem, kozer, da sam ja netko i čaršijac; po većini karakteristika pravi mahalaš, onaj dobri.

Poslije smrti neki su ga nazvali maršalom ili nekim drugim glorifikantnim imenima. On bi se iskreno ljutio na te bombastične izljeve prijateljstva.

Maršal je bio samo jedan, maršalćiće su glumili mnogi.

Pjevač je bio samo jedan. Njega se niko ne usuđuje glumiti. To je nemoguće.

Davor je bio i raja. To je u Gradu čednosti misaona , nemoguća i nedostižna putanja za mnoge koji su to željeli i žele da budu.

Ko nije raja grad ga jednostavno abortira i oni odlaze na okolna brda i bijes i nemoć iskaljuju snajperom i desecima miliona granata. Najdraže im je ubijati i nestajati djecu i žene.

Drugi pak laju kao bijesni psi na vozove koji nekim ciljem jure.

Oni koji nemaju bijele bubrege sakrivaju se po vukožderinama i selendrama i blate grad koji im je dao sve.

Popović čovjek , ljudina je bio iznad svih razmeđa i zla.

Bacio je sve niz rijeku i prvi je pružio Pružam ruke.

Časnih pet svih kamenih spavača , Modre rijeke, Kamenih cvjetova i plime mirisa žutih dunja posijanih ljubavlju koija je krasila na hodočašću onog da sam ja netko i resta Indexa kojima je i pad je let.

Nadamo se da  neka žena, mnoge žene, sve žene svijeta, negdje u zatišju, ponekad slušaju i pjevuše Mojoj jedinoj ljubavi ili barem Pružam ruke

Ovdje prekidamo naš rekvijum da bi dali prostora nekim učesnicima molitve za dušu blaženog Davorina Popovića.

Prepisali smo neka nepretenciozna razmišljanja ljudi koji se iz profesionalnih razloga razumiju u muziku više od prosječnog pučanstva.

Oni će kompetentnije progovoriti o muzici Indexa i Davorina Popovića Dače.

Pošteni Arsen Dedić (7.10.2013.g.):

“Jučer sam gledao Mik Đegera, njegov koncert iz 1978. g. iz Amerike. Davorin je sve to predvidio i tu koreografiju i to plaženje jezika, dvije harmonije i deranje preko toga. Ali kod Indexa je to bilo sve drugačije. Kod njih je bilo pjevanja, melodike, dobrih tekstova, aranžmana, koreografije svega. Ja sam inače sve što se moglo vidjeti u svijetu već vidio. Od Frenk Sinatre, Mik Đegera, baš sve. Ali Davorin i Indexi tu je bilo toliko finoće, elegancije…”

Čestiti Zoran Predin (Lačni Franc) je jednom prilikom , neposredno poslije smrti Davorina Popovića rekao (sažetak) :

Indexi su bili vodeći svjetski bend, ali mi to tada nismo znali.

Korektni i profesionalni Petru Lukoviću prepričava anegdotu sa koncerta Indexa u Londonu 1995. g. :

Glazbom Indexa i Davorinovim glasom očarana Engleskinja koja je na koncertu stajala do Lukovića okrenula se u jednom trenutku beogradskom novinaru i rekla mu:

“Da su ovi momci rođeni u Londonu bili bi veći od Beatlesa.”

Luković joj je odgovorio:

“Gospođo, ovi momci su u Sarajevu puno veći od Bitlsa ili bilo koga.”

Da,zaista Indexu bili veći od Bitlsa ili bilo koga.Ne samo za Sarajlije već za objektivni muzički svijet. Bodo, Fadil i Davorin su bili veći od Lenona, Pola, Sinatre, Đegera ili bilo koga.

Srećom Indexi e” i mi sa njima smo to uvijek znali. Vaspitanje, skromnost, poštenje i paska jako strogog miljea;Čaršije, nije ostavljala mogućnosti da se samoreklamira stvaralaštvo i umjetnost Dvora.

Umjesto nas, iskreni Branko Požgajec iz grupe zagrebačke grupe Drugi način je na najslikovitiji i najednostavniji način oslikao muziku Indexa koju su decenijama darivali svijetu :

– Ja sam uveo jedan termin, to je bio moj privatni termin, kada je riječ o karakterizaciji svirke Indexa, ali su ga prihvatili moji prijatelji u mom krugu i muzičari. Konstatacija je bila da Indexi strahovito plemenito sviraju; znači filigranski izbrušena svirka: Za ono vrijeme nevjerovatno dotjerani aranžmani, izbrušeni i meni se uvijek sviđela njihova poetičnost.

Jednostavna konstatacija autora rekvijuma dijagnosticirana na osnovu razmišljanja iz prethodnog dijela teksta glasi:

Indexi stoje rame uz rame sa grupama The Beatles i The Doors.

Bitlsi su grupa koja je najviše doprinjela popularnosti pop-rok muzike, postavivši neke osnove te muzike.

Dorsi su sa Indexima proširili postavke roka do neslućenih granica.

Ostatak rok ergele kaska iza ovog triumvirata minimum jednu klasu. Potonje generacije muzičara su samo mogli da prave varijacije na zadate teme koje su oni ucrtali .

Veoma smo zahvalni nebesima što su Indeksi i Davorin potekli iz ovog grada i postali kosmopolitska muzička akademija.

Suzan Kent bez smisla za humor i realnost

 

Suzna  Kent ,neka anonimna komičarka se napravila važna i k'o fol htjela da da packu svojim Kanađanima, zbog pogrešnog razmišljanja o muslimanima i poistovječivanju sa ISIS.

Kanađani su , kako ona kaže počeli napadati druge Kanađane samo zato što su muslimani.

Napravila je nekoliko grešaka,namjerno ili ne namjerno nije bitno.

-Broj muslimana u svijetu nije 1,6 milirjardi.Prije će biti za milijardu veći.Nezvanično broj muslimana  se bliži cifri blizu  od 2,5 milijardi.

Ako dodamo muslimane po Kur'anskom značenju tog pojma; komotno bi se taj broj mogao povećati za još jednu milijardu.

Musliman nije samo čovjek koji se moli Bogu u islamskim zemljama ili potiče iz tog dijela svijeta i svoje molitve crpi iz Kur'ana,časnog.

Definicija muslimana po Kur'anu se može svesti u jednu prosto proširenu rečenicu:

Čovjek koji vjeruje u Boga Jedinog  ne  štujući druge bogove osim njega.

Brojke od oko 5o.ooo članova  ISIS-a je komičarka prenijela  slijedeći neke izvore CIA.

CIA, sasvim razumljivo, kao jedan od mentora tih terorista, želi zavarati svijet umanjujući njihov broj.Time se postiže dvostruki efekt:

-svijet nije svjestan opasnosti veličine prijetnje koju ISIS predstavlja,

-potiskuje vlastitu krivicu u formiranju bauka koji je prerastao želje osnivača.

Da naše pisanje nije „šupljanje“ navodimo podatak objavljen u Jutarnjem listi:

„Islamska država, teroristička organizacija poznata i po kraticama ISIS i ISIL, u svoje je redove regrutirala najmanje 200.000 boraca, što je brojka sedam do osam puta veća od procjena kojima je dosad baratala američka CIA. Tvrdnja je to Fuada Husseina, utjecajnog šefa osoblja predsjednika iračkog Kurdistana Massouda Barzanija, koju je iznio u ekskluzivnom intervjuu za ugledni Independent on Sunday.“

Suzan Kent muslimane poredi sa narkomanom i primitivcem koji je išarao tijelo kao pećinski pračovjek.Čak i oni su se manje oslikavali od Đastina Bibera.

Saslušali smo i ostatak njenog blebetanja.Ništa iskrenog i civilizovanog u njemu nema.Sve je to tvorevina koja podilazi žutoj štampi.

Hvala Suzani na pojašnjenju i pokušaju tumačenja zastranjivanja civilizacijskog ponašanja, ako je iskreno mislila osvijetliti aspekt odnosa Kanađana prema Islamu.

Žao nam je,ali kod nas te šund floskule ne prolaze.Uostalom i ona je kanađanka,sjeverno amerikanka i po vakaciji komičarka.Voli žena nasmijavat svijet.

A kanađani su braća južnijih amera  slijedeći njhove metode i principe.Čak i puškama,bombama i prolijevanju nevine muslimanske krvi zajedno sa SAD revnosno i redovno učestvuju.Pore klanja to donosi i novac.

Mi, opet, ne zaboravljamo da ta bratija još uvijek drži u robovskim odnosima „ indijance „ ,afroamerikance i sve  ljude koji imajau put tamniju ili drugačiju od preotestanske anglosaksonske arijevske nečovječne manjine.

Dogodilo se na dan 17. Decembar / Prosinac

 

Danas je četvrtak, 17. decembar/prosinac, 351. dan 2015. godine. Do kraja godine ostalo je još 14 dana.

Da pregledamo šta se događalo na današnji dan:

1531.- Po naređenju pape Klementa VII, u portugalskoj prijestonici Lisabonu ustanovljena inkvizicija.To je samo Klementica VII ozvaničio postojanje inkvizicije,koja persistira od prvih priprema za krstaške ratove  još za pape Grgura VII. .Klementu tepamo mu jer je ostao siroče prije rođenja i jer je bio vanbračno dijete Julija I Medičija.Ovo obrazloženje je potrebno da neko ne pomisli da je bio,ono što je bio.Da nije bilo njegovog rođaka Lava X ,koji ga je ozakonio,ko zna šta bi bilo s njim.Inače se borio samo za svoje,što je podrzumjevalo  i interese Medičija.Zbog njegove tvrdoglavosti  crkva ima problema i stalno je gubila vlast.On odbija zahtjev kralja Henrika VIII  za poništavanje braka sa Katarinom Aragonskom. Engleski kralj se odriče pape i osniv  svoju  crkvu.

1538.- Papa Pavle III isključio iz rimokatoličke crkve engleskog kralja Henrija VIII, koji je prethodno sebe proglasio poglavarem anglikanske crkve.

1718.- Engleska je objavila rat Španiji.Kad je kraljevima dosadno i ne mogu da takare onda zarate pa se takare između sebe.

1777.- Francuska je u inat Britancima priznala novoosnovane Sjedinjene Američke Države, koje su se  oslobodile od Engleza.

1778.- Rođen je engleski hemičar Hamfri Dejvi, predsjednik Kraljevskog učenog društva u Londonu-Ovaj malo poznati i priznati naučnik je otkrio niz veoma značajnih stvari .Pomoću elektrolize prvi dobio natrijum, kalijum i kalcijum u elementarnom obliku. Dokazao je da je hlor hemijski element, da je dijamant čist ugljenik, da neke kiseline ne sadrže kiseonik. Pronašao je rudarsku lampu i otkrio električni luk.

1830.- Umro je južnoamerički revolucionar, vojskovođa i državnik Simon Bolivar, vođa borbe za nezavisnost Južne Amerike od Španije, koji je poslije niza vojnih pobjeda nazvan je “El Libertador de la Patria” (Oslobodilac otadžine). Nezavisnost Venecuele je proglasio 1811., a od 1812. do 1825. je predvodio vojsku protiv Španaca i potukao ih u više od 200 bojeva. Oslobodio je Venecuelu, Ekvador, Panamu i Peru i izabran za predsjednika Kolumbije i Bolivije koja je po njemu dobila ime. Njegovu životnu zamisao – osnivanje federacije južnoameričkih republika – omela su trvenja vladajućih slojeva i otpor SAD i Velike Britanije. Optužen da je htio da se proglasi monarhom, povukao se s vlasti 1830. i ubrzo je umro.

Čovjek koji je gurnuo Špance na margine historije je umro od prehlade.Sasvim rezumljivo. Tisuće neprespavanih noći uz logorske vatre i piće je oslabilo imunitet.

1862.-General Grant protjerao je Jevreje iz država Tennessee, Mississippi i Kentucky.Kada je 1868.postao predsjednik SAD situacija se preokrenula. Još na Akademiji je razvio sklonost prema viskiju.Nju je pojačalo dugotrajno odsustvo od kuće i ljubomora zbog ,navodno,slobodnijeg života žene.Alkoholizam će ga proganjati tokom života, kao i sklonost prema cigarama, kojoj mnogi pripisuju njegovu smrt.Tokom predsjednikovanja Grantova administracija je od početka stekla reputaciju legla korupcije.To je omogučilo Jevrejima da dođu do izražaja i da povrate izgubljene pozicije.

1888.- Rođen Aleksandar Karađorđević, mlađi sin srpskog kralja Petra i crnogorske kneginje Zorke, regent od 1914, kralj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca od 1921. U novoj državi zaveo lični režim u januaru 1929, u septembru 1931. nametnuo Oktroisan ustav. Ubijen u atentatu u Marseju 9. oktobra 1934.

1903.-Braća Vilbur i Orvil Rajt izvela prvi uspješan let avionom u istoriji vazduhoplovstva. Njihova letjelica “Flajer I” nad pješčanim dinama blizu mesta Kiti Houk u Severnoj Karolini, u SAD, uzletjela četiri puta.Prvi let 37 m i 12 sekundi.Najduži let 260 metara i 29 sekundi.Mala metraža za braću,ali veliki korak za čovječanstvo.

1908.- Posle pobede mladoturske revolucije, održana prva sednica parlamenta Otomanskog carstva.Nepunih 18. godina kasnije rodio se čovjek koji je sanjao mladomuslimansku revoluciju,ali je zaglavljivo po pržunima.

1909.- Umro belgijski kralj Leopold II, koji je 1885. formirao Slobodnu državu Kongo, a 1908. anektirao kao Belgijski Kongo. Nasledio ga nećak Albert I. To je onaj manijak koji je od Belgije napravio genocidbnu državu.Ubio je najmanje 20 miuliona Kongoanaca i zbog neposluha odsjekao još najmanje 10 miliona šaka.Tu politiku je nastavila i svaka belgijska i porobljivačka vlast.

Demografska slika Konga : Zemlja ima vrlo mlado stanovništvo, te je prosječna starost ispod 20 godina. Na jednu ženu dolazi 4,7 djece, te stanovništvo raste stopom od 2% godišnje. Na površinu od 342 tisuće četvornih kilometara (približno površini Njemačke ili Japana) ima (2015.) nešto više od 4,7 milijuna stanovnika.

1919.- U Kanu umro Ogist Renoar u 76.godini uz Alfreda Sisleya,Frederika Bazlea i Kloda Monea najznačajniji predstavnik impresionizma.Njihove titraste impresije pune muzike i boja i danas plijene  sladokusce umjetnosti.

1922.-Posljednji britanski vojnici napustili su Republiku Irsku.Svi su poslati u Sjevernu Irsku.

1938.- Otto Hahn započeo je nuklearno doba otkrićem fizije urana.I od SAD napravio genocidnu državu.

1939.- U zalivu La Plata kod Montevidea u Drugom svetskom ratu potonuo nemački bojni brod “Admiral Graf fon Špe”, koji je prethodno bio oštećen u bici s britanskim krstaricama. Kapetan broda Hans Langsdorf potom izvršio samoubistvo.

1948.-U pokušaju da ponovo uspostavi vlast u Indoneziji, koja je 1945. proglasila nezavisnost, Holandija napala Indoneziju, njene trupe upale u glavni grad Džakartu i uhapsile predsednika Sukarna u druge indonežanske lidere. Sporazumom u Hagu 1949. Holandija priznala suverenitet Indonezije.

1944.- Američka vojska je objavila ukidanje logora u kojima su držali obitelji američkih državljana japanskog porijekla. Ta se mračna tajna dugo vremena držala ispod tepiha, i tek se prije desetak godina počelo otvoreno govoriti o tom dobu.Ništa neobično.Ta praksa nikad nije ukinita.Svi obojeni u SAD su u getoima.Čajna taun ,Harlem i slični dijelovi grada su samo poetski nazivi za logore.

1957.- Lansirana je prva američka interkontinentalna balistička raketa (Atlas).Hladni rat ulazi u novu fazu.Pojačana je opasnost od iznenadnog nuklearnog napada.

1973.-Arapski ekstremisti ubili 32 osobe na aerodromu u Rimu kada su bacili bombu na avion kompanije “Pan Ameriken” i iz mitraljeza izrešetali zgradu terminala.

1983.- U diskoteci u Madridu u požaru izgubile život 83 osobe.

1985.- Vojna vlada Ugande i pripadnici gerilaca potpisali mirovnu ugovor kojim su podelili vlast i okončali gotovo petogodišnji građanski rat.

1990.- Na prvim demokratskim izborima u Haitiju za predsednika izabran populistički sveštenik Žan Bertran Aristid.

1992.- Skupština Republike Srpske na Palama izabrala nekog Dabića za prvog predsednika Republike. Sada Radovanu Karadžiću sude za njegova monstrozna djela.Normalno i svekolikom genocidnom bratijom.

1995.- Vođa delegacije bosanskih Srba na mirovnim pregovorima u Dejtonu Slobodan Milošević odbio da poslanicima Skupštine RS podnese izveštaj o mirovnim pregovorima na kojima je postignut sporazum o okončanju bosanskog rata.

Od sramote ,pred genocidnim jatacima nije mogao priznati da je izgubio Bosnu i da najvjerovatnije gubi Kosovo.

1995.- Pobunjenici peruanskog levičarskog gerilskog pokreta “Tupak Amaru” zauzeli japansku ambasadu u Limi, zapretivši da će ubiti 490 talaca ukoliko vlasti Perua ne oslobode iz zatvora 300 pripadnika njihovog pokreta.

1989.- Masovne demonstracije u Rumuniji protiv diktatorskog režima Nikolaja Čaušeskua. Vojska i zloglasna politička policija “Sekuritate” su u početku krvavo gušili nerede.Iako je zavedeno  i vanredno stanje,ništa nije pomoglo. Poslije višednevnih demonstracija i sukoba,  vojska je stala na stranu pobunjenog naroda, i svrgnut je  režim babe nacije Čaušeskua. Njemu je zatim na brzu ruku suđeno i zajedno sa suprugom Elenom je strijeljan u dvorištu jedne vojne kasarne u Trgovištu. Prvobitno je procijenjeno da je u nemirima poginulo više od 5.000 ljudi, ali je naknadnim provjerama brojka svedena na oko 150 žrtava.Tako vam rade krojači historije.Vikipedijaši se ugledali na njih,Vatikan i Geringa.

1989.- Počelo je emitiranje morbidne i bljutave crtane serije Simpsoni.

1991.- Savjet ministara Evropske unije usvajanjem nove Deklaracije o Jugoslaviji odlučio da prizna nezavisnost svih jugoslovenskih republika koje prihvate kriterijume za priznavanje novih država u istočnoj Evropi i SSSR-u.No to je bio balon pun magle.To je bio signal krvolocima sa Balkanima  da mogu otpočeti realizaciji Karađorđevskog plana koji donesen nekoliko mjeseci ranije.Plan saopštavamo u jednoj rečenici:Jedan narod mora nestati.

1997.- UN objavljuje podatak da u Bosni i Hercegovini ima još 750.000 do milion nagaznih mina od kojih je samo u periodu 1996. i 1997. godine povrijeđeno oko 1000 ljudi, među kojima su i djeca.

Loša procjena.Ima još tri miliona mina od kojih je dva miliona zapad prodao vojskama genocidnih tvorevina.

1999.- Nemački, američki i istočnoevropski zvaničnici zaključili istorijski sporazum o nadoknadi za prinudan rad za vreme nacističke Nemačke, 54 godine posle Drugog svetskog rata.Nadoknade za tuširanje su ranije odobrene.Težaci su dvostruko bolje prošli.

2000.- U Ženevi održana konferencija o novom programu zaštite prava glumaca i njihovog rada u filmskoj i TV-industriji, muzičkim spotovima i na Internetu, kojoj su prisustvovali delegati iz oko 90 zemalja.Nije nam jasno što niko ne progovara o porno i pederskoj industriji.

2001.- Naoružani komandosi upali u Nacionalnu palatu na Haitiju, u mestu Port O Prens, ubivši dva policajca i dva prolaznika pre no što je policija uspela da zauzme zgradu.

2003.- Francuska je zabranila isticanje religijskih obilježja (nošenje feredža, jevrejskih kapica, hrišćanskih krstova) u državnim školama.B.B.odahnula ,sada i ona može navući krpice na svoju izrešetanu anamo onu.Ta se rasistica,fašistica i neonacista je prema pisanju medija i ažurnih biografa,podala samo 5.869-orici muškaraca.To je nezvanična cifra,voljela je ponekad sakriti svoje avanture.

2004.- Žalbeno vijeće Haškog tribunala potvrdilo je bivšem potpredsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Dariju Kordiću kaznu zatvora od 25 godina, dok je bivšem komandantu Viteške brigade HVO-a Mariju Čerkezu kazna smanjena sa 15 na šest godina zatvora.

2011.- Umro je Kim Jong-il (1942.- 2011.), lider Sjeverne Koreje. “Dragi vođa”, kako su ga zvanično oslovljavali u Koreji, umro je od srčanog udara, a na vlasti je bio preko 15 godina. Human Rights Watch ga smatra odgovornim za smrt stotine tisuća ljudi zbog gladi koja se mogla spriječiti, javnih smaknuća i političkih progona.

Njegov sin po svemu sudeći nije dragi vođa,več „glavati“…,Šta. to se lako dogovoriti.Vi dodajte svoju riječ ut glavati i niste fulili

2002.- Skupština Jugoslavije ratifikovala Dejtonski sporazum, potpisan 1995, kojim je okončan rat u Bosni.Prebrzo su se odlučili nato.Još uvijek nisu ratificirali porez Bitke na kosovu iz 1389. godine,kao ni gubitak Kosova 2008.Naše potomstvo će vidjeti da li će obznanivanje Republike Kosovo nadmašiti rekord bitke na Kosovu koja ubjedljivo drži svjetski i Ginisov  rekord neratifikacije od 626 godina.