Poezija je ono što se sanja,

ono što se zamišlja,

ono što se želi,

i ono što se često dogodi.

Poezija, to je stvarnije

i korisnije ime života.

Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca
bez nekog posebnog razloga
jednom mi se u Parizu konobar obratio
nemoj zaboraviti cigarete, draga!

Tražeći gramofonske ploče u Londonu
na nekoj sam tržnici zalutala
lokalni trgovac je, uzdišući, rekao
što mogu, ljubavi, kad im je cijena porasla!

A u New Yorku, u zračnoj luci,
pokazujući mi izlazna vrata,
postariji crnac stalno je ponavljao
samo me slijedi, bez panike, mala!

Toliko nježnosti od nepoznatih muškaraca
što sam im to, kvragu, učinila?
ostani samo na nebu, Mjeseče
mirno spavaj, biseru, na dnu oceana.

Kada ljepotu, ljupkost i vrlinu
vašu mi oko ili mis’o gleda,
slična se gospo, vama naći ne da.
Osjetim tad da čudesno se vinu
u letu ljubav što sveđ samnom stoji:
želju mi nosi sobom, pa se boji
slijedit je u visinu
ufanje moje, jerbo mu se čini
prestrm i predug put ka toj visini.

A sada

hajdemo konačno

sada

pođimo jasno

u  onaj

hod nevidovni

konačno

sada

tamo

tu je  u torbi

hljeb i

kamen

tu je nož

i srce

hajdemo

pođimo tamo

gdje ne znamo sjećanjem

da ikada smo

i ičim bili

odakle smo tamo

zaista odavno

u sebe ovakve došli

u sebe ovakve

kakvi se nismo

ni skrili

ni snili

na duboko oranje bez pluga

i žitku sjetvu

tamo gdje je već uzorano

ono što nikad

orano nije

gdje je već posijano

bez sijača tamo

hajdemo

tamo gdje plodovi vise

ispod same ruke

i žetva nije samo

u rukama žrtvenika

pođimo onamo

gdje grobovi su

dovoljno romantični

i stravični

dovoljno

bez motike uvijek

iskopani za nas

tamo gdje se ne licitira

(  u ušima zuji još mi

glas onog roga one trube

dumbara još odjek doboša onog

među bubnjićima brda

lijepo je svježe još

na plakatima

a spikeri su ostali

ono što su bili

revnosni na dužnosti

i za svaku pohvalu )