Drvodeljina poema – Glava V

 

Glava V

 

A šta ako je hrišćanstvo podvala farizeja

u najmanju ruku pobožna obmana.

Šta ako su moji  rani  sljedbenici, u svome žaru

da ubijede  druge a možda i sami sebe,

zbog osjećanja krivnje što me svi izdadoše; osim Jude,

samoinicijativno smislili novozavjetne   memorijabilije.

 

Da li je hrišćanstvo izgrađeno mudrom

reklamnom kampanjom , koju je provela rana crkva

na snazi i krvlju  Konstantinovog mača i pijanih Nikejskih konzilijaša.

Njihovo učenje  nema veze sa mojim naukom!

Crkvu  je tu , vodila farizejska sveštenička elita

da makne opasnost istinitog nauka daleko od svoje kuće.

U tu svrhu rabin Teofil znani prevrtljivac,

Kajafin pisar i  farizej anggažova svog žbira Savla,

da glumi slijepca i da sebe proglasi trianaestim apostolom.

 

Ja ih ne imadoh doli dvanaest sljedbenika.

Ko Savleta prizna za mog učenika?

Pa zar se  ljudi čestiti hrišćani nikad ne upitaše,

odakle Savle ispliva i odakle se javi.

Utemelji on crkvu na lešini mojoj,

jer raspori me i ubi  još jednom .

Savleta oliti Pavleta konvertira po naređenju

nigdje vam ja ne vidjeh i ne upoznah,mili moji.

Ni moji apostoli o njemu ni riječi ne progovoriše.

Odakle sada Teofil da bude glavni pisar nauka moga?

Kako čestiti hrišćani ne vide farizejsku spletku,

koja uspi i maknu moj nauk iz Svete zemlje.

Sasjekoše ga u korijenu i dadoše svoj đavolji,

koji neuku janjad vodi pravo u klanicu silnika

i čini ih  saučesnicima u strahotama i bogohuljenju.

 

Ne rekoh li čuvajte se lažnih proroka?

Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati!

Koji su plodovi Savletovi?

Mučko proganjenje i ubijanje mojih sljedbenika.

O njemu je sve rečeno  Djelima apostolskim i Poslanicama,

samo ih trebate  pažljivo čitati i tumačiti,mili koji.

Šta nam ta pridodata , nevješta pismenija kaže o Savletu?

Savle  je okrutni polupismeni ubica,

grana   nečovječne žbirovske zaluđenosti zlotvora Iroda

i farizeja, što je  bjesomučno proganjao protivnike,

neistomišljenike sociopatskog kralja

i farizejske svešteničke oligarhije.

Bio je od onih koji su zatočili Jovana Krstitelja i

kumovao njegovoj glavi na pladnju bludnica Salome i Irodijade..

Savle bješe odobrio ubitstvo Stefanovo.

Savle pak raskopavaše crkvu, jer iđaše po kućama

istjerivaše ljude i žene predavaše ih u tamnicu.

Tog bezumnika vam bludnici poturaju

za nauk kjoji nema veze sa mojim.

 

 

Koji su plodovi vaših svećenika?

Liječio sam mnoge opsjednute i bogohulne,

ali ovi vaši sveštenici su gori i od sumanutih zlikovaca.

Nemaju  plodove jer su sebi odredili besplodnost.

Nemože zlo stablo dati dobre plodove.

Svako stablo koje ne rađa dobre plodove

Nebo će  sjeći i bacati u najžešći oganj.

 

Neće onaj koji se poziva na ime moje,

koji mi reče: rabi rabi ne prokovasmo li u tvoje ime,

zar nismo crkvu nad tvojim krstom izgradili,

ući u kraljevstvo nebesko Ocu našem.

Jer reći ću im: Nikad vas nisam poznavao,

silnici i bezakonici idite od mene u pakao.

Tamo vam je mjesto za sve splatke i laži.

Izgradiste crkve, da bi dobrotu i Božiji nauk iz njih izgonili.

Ja sam iz takvih nalik vama zle duhove izgonio.

Vaša kuća je nalik onoj  koju luđak gradi na pijesku.

Srušiće se kad nebo spusti kišu na nju.

To je pitanje vremena,jer presuđeno je.

 

Takva vam je crkva koju svojom zovete.

U njoj ne stanuje ni trunčića mauka Boga Oca vašega,

niti  mene meni može dopast slava po njoj.

Jer na temeljima sedam brežuljake

bludnice i antikrista je građena!

 

Lažno vas uče o iskupljenju mojom krvlju.

Lažno vas hrane mojim tijelom.

Lažno se žene i udaju za moje mošti.

I muški po muški,i ženske po ženski.

Bogohuljenje i bolesna taština je to.

Nisam vam ja došao dokinuti zakon.

I milodarjima vas obasuti,Naprotiv.

 

Došao sam ispuniti svako slovo Božjeg nauka.

Oni koji dokinu i najmanju zapovjed Božiju i ljude neuke tome uče,

najmanjim će se zvati u kraljevstvu nebeskom

i u njega nikad neće ući.

A silni mogu biti u rasplamsaloj vatri paklenoj.

Amin Gospode.

 

Uplašili se Izrailjci narod moj

Zbog svega toga i zbog stalnog prkošenja Bogu ,

koje kulminiralo lažima da se Jakov  hrvao sa Bogom,

ubijanjem Božijih poslanika i jedenjem narodnog imetka.

Ubiše , zaklaše  pomazanika nebeskog na Herodovom dvoru.

Uplašiše se Istinite riječi Božije koje mi Otac nebeski objavljuje.

Ali nikako da dođu pameti i još veći grijeh učiniše,

Božji  nauk međ pagana u daleke zemlje baciše,

kao biserje pred svinje koje su od neba proklete.

Tamo daleko od Svete zemlje  lakše im bi

Nauk kvariti , i na zlo ljude navraćati.

Uskogrudo htjenja da imaju  slavu zauvijek odabrananog naroda to bješe.

A Stvoritelj je Jedini Bog svih ljudi, sve ljude gleda kao svoju djecu.

Neće Ozrailjcima pomoći nikakve spletke.

Dok  ne promijene svoju bitnost neće imati mira

Dok je svijeta i vijeka. Amin.

A vama kažem ne ugledajte se njih,mili moji.

I još vam kažem,ako pravednost vaša

ne bude veća od pravednosti pismoznanaca, farizeja i svećenika,

zasigurno nećete ući u kraljevsko nebesko.

 

Prije tačno 20 godina završena opsada Sarajeva / Hronologija agresije na grad

Nastavak

 

 

 

 

 

 

 

 

26.-maj – Granatirano porodilište; 130 majki i 70 beba u skloništu u podrumu.

(Bili smo prisutni svjedoci ,Dobri brojao: dvijestotine trideset  šest granata je palo na porodilište tokom tri sata svitanja. Za svaku osobu po jednu.Hronolog zaboravio naveseti 36 članova insasnkog osoblja.

Svijet smatra da je to zanemarljiv broj  i nije pala ni jedna napalm bomba,koja je mjerilo okrutnosti za belkanski narod koji treba nestati.Izričita uputa: Ta deviza ne vrijedi za „ male žute“.)

27.maj – Masakr u ulici Vase Miskina; tri granate usmrtile 19, a ranile 157 ljudi koji su čekali u redu za hljeb. Prvi put zastrašujuće slike iskasapljenih tijela obišle svijet.

(Bilja Tribadija Plavšić kaže da su to kostiminirani prosjaci izašli na ulice. Žena zna posao. Učesnik je u scenariju,režiji i izvšnoj produkciji.)

6.-juni – JNA napustila Kasarnu Maršal Tito, počinje teško granatiranje.

(Prethodnih dana junaci zapušili sve okolne  kanalizacione cijevi.Priliv produkta strahova bio enorman i branioci Sarajeva grada Čedbnosti ih pustilli jer je prijetila epidemija neljudskosti.)

8.juni – Grad neprestano granatiran u posljednjih 72 sata; gađani svi vjerski objekti.

(Dobro,hroničar gleda po danima.Inače grad je neprekidno granatiran i ubijan četrdeset dva mjeseca , odnosno tri i po godine   da se zbude ko u svetoj knjizi:

„Ustani i izmjeri hram Božji i oltar

i  izbroji one što se klanjaju u njemu,

ali  predvorje hrama ne izmjeri,

jer je ono dano paganima

i oni će sveti grad

četrdeset dva mjeseca gaziti.“ *  )

18.juni – Washington Post objavio da stanovnici Dobrinje jedu travu zbog nedostatka hrane, te da se u posljednje dvije sedmice oko 50 ljudi na dan sahranjuje u gradskim parkovima.

(Zloćudni su ti mediji glavnog teroriste svijeta.Nismo mi hajvani ko oni.Oduvijek je ovaj narod savjete neba slušao i lijek u travama nalazio.Što je dobro za zdravlje,to je dobro i za stomak.Birvaktile,kada je svaka kuća imala svoju baštu i cvijetnjak,u njima su obavezno bile miomirisne i ljekovite trave koje su se konzumirale kao lijek i kao egzotična hrana.Nećemo nabrajanja,o tome su kniige pisane.)

20.juni – Predsjedništvo BiH zvanično proglasilo ratno stanje.

(Napokon  su se sjetili.Nije čudo , nijedan član predsjedništva nije bio Bosanac,ni po porijeklu ni po vlastitom izboru.Često se pitamo, da li je iko od njih mislio imalo dobra našoj Bosni zemlji Božije milosti. Čisto sumnjamo.)

22.-juni – Grad pod granatama, 19 civila ubijeno, 87 ranjeno. Srbijanska televizija prikazala Radovana Karadžića kako s brda gleda grad kroz dvogled i čestita vojnicima koji gađaju Sarajevo.

(Sada Počković može samo očajavati.Ovo počković mu dođe sa dvije strane.Vukojebinu iz koje je šljego su tako zvali.

Zašto?

Pitajte Ljiljanom Zelen-Karadžić! Koliko se jadnica puta ustala iz kreveta počkana,umjesto natakarena. Ovo jadnice ne shvatajte ozbiljno , tako se naučila u svojoj neuro glavi.)

28.juni-Francuski predsjednik Francois Mitterrand posjetio Sarajevo. Otvoren humanitarni zračni most. Granatirana zgrada Oslobođenja. Obustavljena isporuka vode s vodovoda Bačevo.

(Taj dan Francuska treba zapisati kao dan svoje crne neljudskosti.Dva dana prije ,u Briselu NATO  i SAD donijeli odluku da se četnički položaji oko Sarajeva bombarduju svio bombama,sve dok se grad ne deblokira.

Krajnja farsa i cinizam u režiji njihovog predsjednika.No inkviziciji je to u sklopu redovnog posla.

Kukavički jado , Fransoa Miteran, normalno u dogovoru sa ostalim EU pulenima i Vatikanom,onim bosanskim mrziteljem papom Ivančicom Pavlom II, se iznenada pojavi u Sarajevu sa namjerom dobre volje i podrške Sarajevu.Umro je nedugo zatim u najvećim mukama.No to nije ništa.Tek tada su za njega nastupilo najgroznije što se može zamisliti: Hutama. A ko će vam reći šta je hutama?Oni koji ne znaju,bolje je da ne znaju.A oni koji znaju sigurno su se naježili i naprasno otišli da se tuširaju i spravljaju hladnu limunada.Kako stvari stoje nekima će pomoći,večini neće.)

29.-juni – UN preuzeo kontrolu nad sarajevskim aerodromom, prva pomoć stiže u grad nakon tri mjeseca.

(UN mislio da će večina građana pocrkati,što od granata,što od gladi,što od žeđi.Prešli su se. Ne znaju da su Sarajevo Grad Čednosti i Bosna zemlja Božije uvijek imali svsrdnu pomoć i milosrđe Najmoćnijeg Bića, Jedinog Stvoritelja. Neda ON čeda svoja.

11.-juli – Četvero djece ubijeno i nekoliko ranjeno u naselju Hrasnica tokom granatiranja. Bh. ministarstvo zdravstva objavilo da je 1.420 ljudi ubijeno, a 8.040 ranjeno od početka opsade.

( Trava blješti na suncu, loptu je neko bacio.Djeca kroz prozor vire i kontaju koji zavodljivi krajolik.Majke su sa kanisterima u redu za vosu.Očevi na linijama i kontrole nema. Glice i Grlići bježe na travnjak.

Ona manje gladna djeca su povela protiv onih manje žednih. Prvo  1 – 0, pa onda 2 -0. Žedni samnjuju na 2 -1. I taman da jedna Grlica od žednih izjednači na 2 -2 …

Nišanđija se već izvježbao.Tri mjeseca se birikao na nezaštićene Dvore.Poravnata mušica,jedan trzaj.Jedno gruuuh,jedno fijjuuu i samo jedno grgguuhha.Ništa više.

I onda …

Lopta sama uđe u gol i to je  2 : 2. nema pobjednika.

Djeca su nestala,majke leleču , ali kanistere iz ruku ne ispuštaju.Valja nadojiti ostalu djecu.

Radovan Karađić gleda kroz durbin i referiše hadumskoj tribadiji:

-Najmanje četvoro malih Bosanaca više neće grliti majke i igrati se svojim grlicama. Zacetani SANU plan se sasvim u redu odvija.)

1.august – Napadnut konvoj s bebama iz Doma za nezbrinutu djecu Ljubica Ivezić. Vedrana Glavaš (dvije godine) i Roki Sulejmanović (16 mjeseci) ubijeni.

(Ne znamo šta se sa tijelima djece desilo.Nadamo se će  ih pristojno sahraniti.Barem smo sigurni nisu prošli kao lobanje one podrinjeske djece čijim su se glavama Vojislav  Maksimović i Velibor Ostojić igrali footbala. Nismo nazočni bili,ali neki svjedoče da su u te svrhe imali pećnice za muslimansku djecu.Oni su uz Radovana Karađića izmislili onu kara-maximo-stojićku : Ubij, zakolji, da Foča ne postoji! Šta ćete,ljudi poete.)

Zapaljen Hotel Evropa.Bolnica Koševo objavila da je najmanje 40 ljudi ubijeno u ovom danu.

(Samo četrdeset?!.Taj dan je bio relativno miran,što bi rekli meteorolozi.)

3.-august – Petero djece i dvije žene poginuli na Kobiljoj Glavi dok su pokušavali ubrati trešnje. Dvije osobe ranjene. Sarajlijama Evropa poslala tone lijekova protiv malarije.

(Djeca se popela na trešnju.Ona rodila kao nikad do tada.Crvene bobe blješte na suncu,mame. Majke im danima branile.Djeca ko djeca, trešnje ko trešnje.Naivno i nevino.Neznaju sa druge su strane Monstrumi.Ne monstrumi ko monstrumi.Već Monstrumi što ih dasad dunjaluk nije zvilježio.

Nišanđija se već izvježbao.Tri mjeseca i dvadeset dva dana se birikao sijući smrt po nezaštićenim  Dvorima.Poravnata mušica,jedan trzaj.Jedno gruuuh,jedno fijjuuu i samo jedno grgguuhha.Ništa više.

I onda …

Trešnja je polomnjena,djeca su rasuta u krvavoj pulpi. Ne zna se šta je trešnim ,a šta dječiji sok.

Djeca su nestala,majke leleču,trče im pomoći.Nošanđija ni ovaj put nije omanuo. Mušica,tržaj gruuh,fijjjuuu, i samo jedno grgguuuhhha i majke više nikad neće milovati drugu djecu.I one nestadoše.

Radovan Karađić gleda kroz durbin i referiše hadunskoj tribadiji:

-Najmanje petoro malih Bosanaca više neće grliti majke i igrati se svojim grlicama. Zapiši dvije Bosabke manje za rađati nove Bosance.Zacrtani SANU plan se sasvim u redu odvija.)

4.august – Prekinute sve humanitarne operacije zbog granatiranja aerodroma. Dvije granate pogodile groblje Lav za vrijeme sahrane Vedrane Glavaš i Rokija Sulejmanovića. Povrijeđena Ruža Glavaš, baka ubijenog djeteta.

(Kao što vidite,ne da monstrum ni mrtvoj djeci da na miru odu. Šta ćete , takav je taj soj.)

25/26.august – Trideset i dvoje ljudi poginulo, a 131 ranjeno u granatiranju tokom noći. Granatirana bolnica Koševo. Pet bosanskih novinara ranjeno u granatiranju zgrade Oslobođenja.

Zapaljena Nacionalna biblioteka Vijećnica. Vatrogasci nisu uspjeli ugasiti požar zbog nedostatka vode. Građani se okupili oko zgrade i kantama vode pokušavali ugasiti vatru.

(Sada nemamo pravo reći da je ovo bio miran dan.Ali moramo primjetiti da je to bio sasvim uobičajen dan ratni ljetni dan.)

23.septembar – Grad bez struje i vode već četiri dana, radnici koji pokušavaju popraviti strujne kablove gađani granatama.

(Idemo dalje,već smo se navikli na ovo.Samo četiri dana i to ljeti.Nije vrijedno pomena.

7.septembar – Nastavlja se granatiranje naselja Hrasno. Zapaljene zgrade, vatrogasci ne mogu ugasiti požar, 17 ljudi poginulo, a najmanje 1.000 ostalo bez doma.

(Ovdje hroničar griješi ,kao i tokom čitavog kazivanja.Ne znamo da li zbog neinformiranosti ili nemara.

Septembar je bio veoma granatljiv i tužan mjesec. Desetak hiljada granata je palo  na gradske dijelove koje su držali borciu Armije BiH. Na potezu Stup – Azići – Vreoca je bilo vrlo krvavo.Preko tri stotine mrtvih i oko sedam stotina ranjenih  boraca Armije BiH i samo nekoliko dana od 12.-17. septembra.Cijena visoka,ali morala se podnijeti.Zločinci tenkovima pokušali ući u grad.Brigada  Armije BiH Zmaj od Bosne najviše stradala.Pretsala da postoji. Svedena na bataljon.)

10.-oktobar – Ispaljena minobacačka raketa na djecu koja su se igrala. Troje djece ubijeno, 10 ranjeno. Više od 600 djece ubijeno u šestomjesečnoj opsadi grada.

(Ubijena djeca su imala  višestruku sreću. Nisu zaklana kao podrinjska,srednje bosanska,hercegovačka ,krajiška ili posavska djeca.Nisu se igrali sa njihovim glavama,nisu ih na bajonete nabijali,nisu ih pekli u pećnicama,nisu im stomačiće porili drvosječkim sjekirama,nisu im oči vadili,nisu im …

Samo su ih u komadiće ko krvave trešnje rasuli i nestali.

Joj, majko mila,joj seljo draga. Pa to su samo malena  dječicaca.)

Prekinut dovod gasa u grad. Trideset litara vode prodaje se za deset maraka.

(Pogodite u čijem su  posjedu bile zalihe. Onih istih koji i sada vladaju Gradom. Oni istih kojih su u trezore mindere ubacili i  tamo svoje muškosti sakrivali se. Njima uopšte nije jasno zašto ih narod zove trezorske minderpuze. Uglavnom je to bila hanefijska, pogančerska sorta.)

6.decembar – Intenzivno granatiranje grada, pogođena zgrada Predsjedništva BiH. Više od 30 granata palo na bolnicu Koševo, ubijena jedna medicinska sestra.

27.decembar – Temperatura u gradu minus 13 stepeni, nema struje, gasa i vode. UN zaustavio 500 civila koji su pokušali pobjeći iz Sarajeva i vratio ih u grad.

(Dobro obavljen posao. Prvi i jedini put u povijesti UN.)

 

/Kraj II dijela – nastavak  – 1993. godina slijedi/

Dogodilo se na današnji dan 29. februara

 

Danas je 29.veljača/februar 2016. Kažu da je ovo prestupna godine.Mi kontamo,nije ovo skok udalj pa da godina prestupi,pa rikter podigne crvenu zastavu i kaže:pike fuj ne važi.Ako se  neko godini ćefne da ima dan više, što da ne.To je njen problem.Ta godina nije baš najčistija.Jedan dan više joj nosi mogućnost za više takara. Ona misli na onaj lijepi,a mi znamo da se uvijek dese neki belajli tandaraji.

Omjer dana 60 / 306.

Ova se godina ne osjeća baš najbolje.Zima joj bolesne,a natakarili joj onaj jedan viška koji se tandara svake četiri godine.Konta ova 2016.:

Đe mene nađoše,a ne dadoše mi ni malo snijega.Tek neku pahuljicu.

I pored toga što ovaj dan fura svake četiri godine u njemu se nekad prije dešavalo:

1468.-Rođen je Pavao III. (Canino / Lacij, 29. februar 1468. – Rim, 10. decembar 1549.) bio je 220 papa od 13. oktobar 1534. do 10. novembra 1549.[2] i 128 vladar Papinske Države. Pavao III. pravim imenom Alessandro Farnese, ostao je upamćen kao papa čiji je pontifikat bio prožet duhom protureformacije. U njegovo vrijeme osnovani su brojni novi katolički redovi isusovci, teatinci (Kongregacija regularnih klerika božanske providnosti / latinski: Ordo Clericorum Regularium vulgo Theatinorum), barnabiti i kongregacija oratorijanaca) kao rezultat zaključaka Tridentskog koncila kojem je on osobno predsjedao – 1545. Njemu je Nikola Kopernik posvetio svoje revolucionarno djelo – De revolutionibus orbium coelestium (O kruženju nebeskih sfera). Pavao III. bio je poznat kao veliki mecena umjetnosti, ali i po velikom nepotizmu, on je uspio radikalno uvećati moć i bogatstvo vlastite porodice.

Toliko o nepogršivosti papa.

1704.- Udružene snage Francuza i američkih domorodaca uništile su Deerfield, Massachusetts tijekom Rata kraljice Anne.

1720.- Švedska kraljica Ulrika abdicirala je u korist supruga, princa Frederika I.

1728.- Rođen Robert Bage,književnik.

1744.- Umro je John Theophilus Desaguliers (12 Mart 1683 – 29 Februar 1744) je bio francuski (rođen u Engleskoj) filozof,sveštenik,inženjer i mason koji je bio uuključen u Kraljevsku akademiju kao eksperimentalni asistent Isaku Njutnu.

1792.- Rođen je Gioachino Antonio Rossini (Pesaro, 29. veljače 1792. – Passy pokraj Pariza, 13. studenoga 1868.), talijanski skladatelj.Debitirao je 1810. godine u Veneciji komičnom operom “Bračna mjenica”, u kojoj slijedi stil kasnonapuljske škole. Postepeno se oslobađa te manire i u djelima nastalim 1813. godine već ima svoj posve izgrađen stil, formiran dijelom pod utjecajem Mozarta. U razdoblju do 1823. godine skladao je za talijanska kazališta 30-ak raznovrsnih opera, a u tom periodu nastala je i njegova najpoznatija opera “Seviljski brijač”, remek-djelo talijanskog buffo-stila. Od 1824. godine angažiran je u Parizu kao direktor Talijanskog kazališta, a dobiva i zvanje kraljevskog skladatelja i inspektora pjevanja u Francuskoj. U zenitu stvaralačkih snaga i na vrhuncu slave prestao je sa skladanjem opere, a do kraja života dao je i u drugim glazbenim vrstama malo: zbirka arija i dvopjeva “Muzičke večeri”, “Stabat Mater”, “Malu svečanu misu” i nekoliko prigodnih vokalnih djela.

1808.- Napoleon Bonaparte, u pohodu na Španiju, koju je osvojio mjesec dana ranije, ušao u Barcelonu.

1860.-Rođen je  Herman Hollerith (29. veljače, 1860 – 17. studenog, 1929), njemačko-američki statističar, izumitelj stroja na principu bušenih kartica koji se koristio pri popisu stanovništva Amerike. Smatra se začetnikom elektromehaničke obrade podataka.

1868.- Umro Ludvig August od Vitelsbaha, bavarski kralj.

1892.- SAD i Britanija su potpisale ugovor o lovu na foke u Beringovom moru kojim su ustanovljene kvote ulova potpisnica ugovora.

Zato je foka skoro nestalo.Krilatica : Kada se ljudi dogovaraju,hajvani stradaju je uvijek bila realna.

1892.- Rođen je  Ernst Lubitsch, (Berlin, 28. siječnja 1892. – Hollywood, Los Angeles, 30. studenog 1947.), bio je njemački filmski redatelj. Na poziv Mary Pickford seli iz Njemačke u Hollywood 1922., Postaje poznat po svojim sofisticiranim komedijama te režira filmove The Marriage Circle (1924.) i Lady Windermere's Fan (1926.), po istoimenoj drami Oscara Wildea.S dolaskom zvučnog filma Lubitsch se dokazuje kao sposoban redatelj u žanru glazbenih komedija, između ostalih s Oscarom nominiranim filmom iz 1931. The Smiling Lieutenant (1931.) s Mauriceom Chevalierom u glavnoj ulozi. Nastavlja s komedijama i tijekom 1930-oh i 1940-ih, koje su ponekad i satirične kao u filmu Ninočka (1939.) s Gretom Garbo, po scenariju Billya Wildera, ili pak još s mračnijim humorom poput anti-nacističkog filma, Biti ili ne biti (1942.) s Carolom Lombard.1947. je Lubitsch nagrađen Oscarom za životno djelo a preminuo je kasnije iste godine.

1900.-Rođen je Giorgos Seferis (Smirna, 13. ožujka 1900. – Atena, 20. rujna 1971.), grčki književnik.Dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 1963. godinu.

1916.- – Stupila je na vrhovne komande u Prvom svjetskom ratu o potapanju svih naoružanih trgovačkih brodova zemalja s kojima je Njemačka bila u ratu.

1920.- Rođen James Mitchell, američki glumac.

1920.- Nova socijaldemokratska vlada Čehoslovačke donijela je novi ustav i time zamjenila privremeni ustav usvojen 13. novembra 1918. kojim je konstituisana čehoslovačka država nastala raspadom Austrougarske posle Prvog svjetskog rata

1920.- Michèle Morgan (29. februar 1920 – ) je francuska glumica, koja je uživala status jedne od najvećih filmskih zvijezda sredine 20. vijeka.Rodila se kao Simone Renée Roussel u Neuilly-sur-Seine, bogataškom naselju u blizini Pariza. Roditeljski dom je napustila u dobi od 15 godina u namjeri da postane glumica.  Marc Allégret je zapazio njenu ljepotu, te ju 1937. godine angažirao u filmu Gribouille. Sljedeće je godine nastupila u znamenitom filmu Obala u magli, gdje joj je partner bio veliki glumac Jean Gabin; taj ju nastup konačno učinio zvijezdom, a isti je status potvrđen sa filmom Remorques tri godine kasnije.Kao i Gabin, Morgan je nakon pada Francuske napustila domovinu i pokušala karijeru nastaviti u Hollywoodu. Tamo se 1942. godine udala za muzičara i glumca Williama Marshalla, kome je 1944. rodila sina Mikea, koji će i sam postati glumac. U Hollywoodu joj nisu davali atraktivne uloge, te se nakon završetka Drugog svjetskog rata vratila u domovinu.Već 1946. je postigla još jedan veliki uspjeh sa filmom La Symphonie Pastorale, koji će joj donijeti prvu Nagradu za najbolju glumicu u historiji Kanskog festivala. Potom je slijedio niz zapaženih nastupa u brojnim evropskim filmovima. Od Marshalla se 1948. godine razvela; sljedeće godine je nastupila u historijskom filmu Fabiola. Tamo je nastupila zajedno sa glumcem Henrijem Vidalom za koga se vjenčala.Brak sa Vidalom je završen njegovom iznenadnom smrću 1959. godine. Sljedeće godine se udala za glumca i režisera Gerarda Ouryja, za koga je povremeno nastupala u filmovima. Od 1970-ih su njeni glumački nastupi postajali sve rjeđi. Nakon povlačenja iz svijeta glume je slobodno vrijeme provodila u slikanju.Morgan danas ima petoro unučadi i desetero praunučadi.

Svaka čast bakice.I pored hejbet takara u života, još uvijek sreće imaš.

1940.-Rođen je Ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. (grč. Οικουμενικός Πατριάρχης Βαρθολομαίος) (29. veljače 1940.), 271. je vrhovni poglavar Ekumenske Carigradske patrijaršije i „prvi među jednakim“ (lat. “Primus inter pares”) patrijarsima Pravoslavne crkve. Njegova titula glasi: Njegova svesvetost arhiepiskop carigradski novorimski i ekumenski patrijarh Bartolomej I.

1940.- Hattie McDaniel postala prva crnkinja koja je osvojila filmsku nagradu Oscar za sporednu žensku ulogu u filmu „Prohujalo sa vihorom“.

1944.- U čikagu je rođen Dennis Farina, američki glumac. Glumac Denis Farina, poznat po ulogama u seriji “Kriminalističke priče” (Crime story) i “Red i zakon” (Law and Order ). Farina je holivudska legenda, glumio je u bezbroj klasičnih filmova i televizijskih serija, uključujući “Get Shorty,” “Snatch” i “Midnight Run.” Takođe se pojavio u HBO seriji “Luck”. Ima troje dece iz braka sa Patrišom Farinom, s kojom se razveo 1980. Takođe ima šestoro unuka.

1944.-Američke trupe su u Drugom svjetskom ratu izvršile invaziju na Admiralska ostrva u Tihom okeanu severoistočno od Nove Gvineje, koja su bila pod japanskom okupacijom. Zauzimanje tih ostrva bilo je strateški značajno za savezničke snage u nadiranju ka Filipinima.

1944.- Pet vođa indonezijske komunističke partije osuđeno na smrt.

1956.-U Pakistanu proglašena Islamska Republika.

1960.-U potresu u Maroku gubi život skoro 3.000 ljudi. Grad Agadir na jugu zemlje je skoro u potpunosti uništen.

1972.-Hank Aaron postao prvi igrač bejzbola koji je potpisao ugovor vrijedan 200.000,00 američkih dolara godišnje.

1984.- Iran je saopštio da je bombardovao drugi po veličini irački grad Basru, a Irak da je uništio 50 iranskih brodova u ratu dvije susjedne zemlje.

1992.- U Bosni i Hercegovini je održan referendum na kojem se većina stanovništva izjasnila za nezavisnu državu, što je značilo odvajanje od tadašnje SFR Jugoslavije. Bosanski Srbi su bojkotovali ovaj referendum, a napetost u kojoj je održan kulminirala je kada je ispred crkve u centru Sarajeva ubijen Srbin Nikola Gardović na svadbi svoga sina. U roku od nekoliko sati grad je blokiran barikadama koje su čuvali naoružani civili Srbi i Muslimani.

1996.- U najtežoj nesreći u istoriji peruanskog civilnog vazduhoplovstva poginulo je svih 117 putnika i šest članova posade aviona “boing 737” na letu iz Lime ka gradu Arekipa, koji se srušio u Andima, oko 900 kilometara južno od Lime.

1996.-Proglašena je završenom opsada Sarajeva. Trajala je od 5. aprila 1992. godine do 29. feburara 1996. godine, ukupno 1425 dana.

2004.- Jean-Bertrand Aristide daje ostavku kao predsjednik Haitija nakon narodnog ustanka.

 

Dogodilo se na današnji dan 27. februara / veljače

Danas je ponedeljak 27.februar / veljača 2017. Odnos potrošenih i neizvjesnih dana je 58/307.

A evo koji su se takari  dešavali u prošlim vremenima:

280.- Rođen rimski imperator Konstantin I. Počeo hristijanizaciju Rimskog carstva, a prema nekim izvorima rođen u današnjem Nišu. 312. izdao Milanski edikt o toleranciji kojim je hrišćanstvo izjednačio sa ostalim verama, a 325. sazvao Prvi vaseljenski sabor u Nikeji na kojem je stvoren temelj dogmatskog i kanonskog sistema hrišćanske crkve. 330 osnovao Konstantinopolj, novu prestonicu Rimskog carstva.

1617.- U selu Stolbovo sklopljen je mirovni ugovor između Švedske i Rusije. Šveđani su vratili Rusiji područje Novgoroda i priznali dinastiju Romanovih, ali su zadržali južnu obalu Finskog zaliva i Karelijsku prevlaku i time odsjekli Rusiju od Baltika, što je trajalo sve do Sjevernog rata (1700.-‘21.).

1844.- Dominikanska Republika postala nezavisna od Haitija.

1846.- Rođen je njemački sociolog, istoričar i književni istoričar Franc Mering, jedan od vođa i teoretičara lijevog krila njemačke socijaldemokratije i osnivača “Saveza Spartaka” i Komunističke partije Njemačke. Djela: “Biografija Karla Marksa”, “Istorija njemačke socijalne demokratije” , studija “Legenda o Lesingu”.

1881.-Buri su pobijedili Britance u bici kod Majuba Hila u južnoj Africi. Na isti dan 1900. britanske trupe pod komandom lorda Kičinera odnijele su presudnu pobjedu nad Burima u bici kod Pardenberga.

1887.- Umro je ruski kompozitor i hemičar Aleksandar Porfirijevič Borodin, pripadnik muzičke grupe “Velika petorica” i utemeljivač ruske simfonije i kamerne muzike. Od djetinjstva je pokazivao i sjajan umjetnički talenat i interesovanje za prirodne nauke. Kao dječak je svirao flautu i klavir, kasnije i violončelo. Inspirisao se ruskom narodnom muzikom, narodnim pričama i legendama i istočnjačkim folklorom. Djela: opera “Knez Igor”, simfonija br. 2, simfonijska slika “U srednjoj Aziji”.

1902.- Rođen je američki pisac Džon Štajnbek, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1962. Preplićući naturalizam s humorom, pisao je o životu eksploatisanih u vrijeme velike ekonomske krize tridesetih godina 20. vijeka, o tegobnom životu seljaka bezemljaša, skitnica i probisvijeta, o animalnim porivima u čovjeku i pobuni nekonformističke mladeži. Djela: romani “Plodovi gnjeva”, “Zima našeg nezadovoljstva”, “Istočno od raja”, “Kvart Tortilja”, “O miševima i ljudima”, “U neizvjesnoj bici”, drama “Mjesec je zašao”, putopis “Putovanja s Čarlijem”…

1932.-Rođena je engleska filmska glumica Elizabet Tejlor, koja je debitovala 1942. u filmu “Lesi se vraća kući”, postavši svjetski poznata zvijezda već kao djevojčica. Ostali filmovi: “Mjesto pod suncem”, “Ajvanho”, “Staza slonova”, “Drvo života”, “Džin”, “Baterfild 8” , “Kleopatra”, “Hotel `Internacional`”, “Mačka na usijanom limenom krovu”, “Iznenada prošlog ljeta”, “Ko se boji Virdžinije Vulf?”, “Ukroćena goropad”, “Dr Faust”, “Odsjaj u zlatnom oku”, “Tajna ceremonija”.

1933.- Nacisti su zapalili zgradu Rajhstaga u Berlinu, optuživši za to komuniste, što je Adolf Hitler iskoristio da odmah naredi hapšenje 1.500 komunističkih funkcionera i optuži ih da su paljevinom dali signal za ustanak. Na procesu u Lajpcigu jedan od optuženih – bugarski revolucionar Georgi Dimitrov razobličio je planove nacista, pa se suđenje pretvorilo u njihov fijasko.¸

1936.- Umro ruski lekar i naučnik Ivan Petrovič Pavlov, osnivač Instituta za eksperimentalnu medicinu, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1907. Njegova teorija o uslovnim refleksima snažno uticala na mnoge naučne discipline, posebno na psihologiju, psihijatriju i medicinu.

1939.- Velika Britanija i Francuska priznale su vladu Franciska Franka u Španiji.

1952.- Održana je prva sjednica UN-a u novom stalnom sjedištu svjetske organizacije – u Njujorku.

1976.- – Eskimski lideri predočili su kanadskoj vladi da njihovom narodu pripada skoro pola miliona kvadratnih kilometara Kanade.

I ništa.To je sad vlasništvo bijelog kanađanina.

1999.- Međunarodne organizacije za borbu protiv korištenja nagaznih mina procijenile su da je u 64 zemlje širom planete rasuto preko 100 miliona nagaznih mina, od čega se sedam miliona nalazi na prostoru bivše Jugoslavije. Prema ovim podacima eksplozije nagaznih mina svakog mjeseca ubiju ili osakate 2.000 ljudi od kojih su 90 odsto civili, među kojima je najveći broj dece.

2002.- Umro je Spajk Miligan osnivač britanske komedije 20. vijeka.

2003.- Biljani Plavšić je u Haškom tribunalu izrečena kazna od 11 godina zatvora za ratne zločine, počinjene u ratu u BiH (1992.-1995.).

Bruka i sramota za cjelokupnu svejtsku civilizaciju.

2008.- Umrla je Mira Alečković (Novi Sad, 2. februar 1924. — Beograd, 27. februar 2008.), jugoslovenska književnica i pjesnikinja. Kao gimnazijalka, 1939. godine postala je članica SKOJ-a, a 1941. godine, od prvog dana narodnooslobodilačke borbe, i članica partizanske ilegale u Beogradu.Bila je jedna od najboljih učenica Desanke Maksimović i njena bliska prijateljica. Po završetku gimnazije studirala je opštu književnost i slavistiku u Beogradu, kao i višu Fušeovu školu pri Sorboni.Autorica je teksta pjesama “Druže Tito mi ti se kunemo” i “Jugoslavijo”.

1952.- Održana prva sednica Ujedinjenih nacija u novom stalnom sedištu svetske organizacije u Njujorku.

1963.- Dolaskom na vlast predsednika Huana Boša Gavinja u Dominikanskoj Republici posle 33 godine okončan period diktature. Osnivač i vođa Revolucionarne dominikanske partije, Gavinjo od 1930. živeo u izbeglištvu.

1976.- U Zapadnoj Sahari, koju je dan ranije Španija predala na upravljanje Maroku i Mauritaniji, oslobodilački front Polisario proklamovao Saharsku Arapsku Demokratsku Republiku.

1993.- Na pruzi Beograd-Bar u stanici Štrpci naoružani otmičari izveli iz voza 19 putnika, jugoslovenskih državljana, muslimana, i odveli ih u nepoznatom pravcu. Nebojša Ranisavljević, jedan od otmičara, 9. septembra 2002. osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.

1994.- U eksploziji bombe u maronitskoj katoličkoj crkvi u Libanu poginulo 10, povređeno 60 vernika koji su pred oltarom čekali na pričešće.

Blažena Luca – IX dio nastavak

Nisu voljeli grupe riječi ,ali one su  same isplivavale iz podzemlja života i naturale se.

Riječi – odrednice kao:

političar,papak,šupak,krkan,pederčina, homić,hablečina, šlepađija,papa,hodža,pop bitno su odredili njihov odnos prema muškarcima.

Te riječi se nisu smjele izgovarati. Jazuk. Ako ih izgovoriš isto ko da si zle sihire na asvalt među časne ljude zvekno. Ako ih izgovoriš možeš isprljati čestitost bjelavskih mahala.

Očito je da nisu voljeli muškarce.Zbog toga se  tebi možda javila pomisao da nemaju ništa zejdeničko sa njima, osim ako moraju sa očevima. Ili sa braćom. Bila bi u pravu. Samo su Mojsije i Dobri imali braću. Ostali su bili jedinci u muškom rodu  i svaki je imao sestru.One su bile proinceze , a oni mahalaši. Ne trebam ti više ništa reći.

Neke su muškarce tolerisali,uglavnom po obiteljskim vezama: ponajviše sebe same. Ali voljeli ne, to nisu nikako.Smatrali su da muške hablečine nose svo zlo ovoga svijeta i pedrluk,pride.

Sasvim logično. Baš su pametni,ljube ih ,blesave , njihove ljube mile .Znale su , da oni su samo željeli da žive u miru da uživaju, u blagodatima koje nebo nudi.

Pošto su im samo muškarci stajali na putu ka tim htjenjima, onda je i sasvim shvatljiv njihov odnos prema karakterizaciji muškog svijeta, koji čini zlo i smutnje.

Taj svijet zla su ignorisali i odbacivali.

Bili su anarhisti. Učinili bi sve da unište svaki nečudoredni muški ego, koji im je stajao na putu.Naravno svaki osim svoga.

Ponekad bi sami sebe potkačili.To im bio glavni cirkus.

Da su bili pametni nabavili bi cirkusko platno,dva tri roštilja,koju gajbu piva ,jednu gajbu kurvoazije ,minimum petnaest godina star,natandarili  bi Lenjog na vrata,i cirkus bi mogao početi cirkuzati – non stop, što bi rekli dobri samarićani,kojih više ni.

Ali nisu. Nisu budale.

Inače bi postali očevi onog humara sa nogu.Upravo to ih je odbacilo od cirkusa. Ništa nisu voljeli raditi stoječki.Čak ni sjedečki.

Prvo čovjek se umara. Drugo zavrti mu se u glavi i treće bole noge tri dana,a nije nikaki ćeif.Ako je zort,pa se nekom prisvrbi, i nekako. Ali iz čistog mira,ro nikako.

Samo su gledali da se prihvate kakvog šilteta ili jastuka. Nisu izvoljevali pa da namah traže bračne ili francuske ležaje. To mu kasnijem samo po sebi dođe. Ovako kad se zašiltetiš ili zajastučiš,ne treba ti ništa više.

Joj meraka,ljudi dobri. I rashatluka. Šta ti više treba. Ono poslije, mere se malo prezalogajiti i srknuti. I nije važan redoslijed. Samo ništa ne smije faliti.Ni ovoga, ni toga, ni onoga. Sve vučice site i bekani na broju.

Izvini mila,ako neku prekrdašim. Zanese me pomisao na mirisnu ljepotu pa mi se jezvik razveže ,ko Fatin učkur ,kad se Muji žuri. Zato ona prva prestala nostiti učkur.Nabavila lastiku.Jedan potez i udri Mujo. Ne znam ko se više volio tući. Mislim da je slatka rospijica bila revnija , jer je češće vrištala.

Mahalaši smatraju  da je vika i galama  đardinki znak slabe volje,neuravnoteženosti,neobuzdane naravi i ludila. Zato su svoja šilteta i jastuke uvijek sa sobom nosili. Iako su svi  stanovali u krugu od cirka ba. pedeset metara polumjera , nikad nisu grupno išli u đardine svoje ka đardinkama svojim.To se nekad zvalo okole kere pa na mala vrata.Ili diskrecija.

Sada toga nema.Hajvan ti ,drito , natovari žensku na leđa da čitav svijet cidi da komad ima.Žvalji se i bali ko vo u preživanju  ili doga u javnonom zelenilu na istresanju gazdine kulture.To se uvijek zvalo neodgoj.

Tragaju ti oni  za nečim.Da  ih je neko pitao šta traže,oni ,kao , ne bi znali odgovor. Samo bi Lenji i Deba mogli odgovoriti. Jes,kad bi bili levati.Lenji bi samo rekao; A-a.a pa vi kontajte šta je time mislio. Sa njim se nikad nije znalo misli li što ili ne misli.

Deba bi se prije hekno nožekanom i bajunetom posrid  sride jetre, prije nego što bi išta lanuo.

A kada budu  zaista  saznali koje im daske fale, i šta traže, biće kasno za njih.Eno i Mara Daskara čitav život daske tegari i preslaže. Još uvijek ne zna koja joj daska fali i šta ispod njih traži.

Ali  sve u svemu biće  jako zadovoljni i ispašće dobro.Osim jednom ili dva puta.Onaj drugi put će se svi đematile natakariti, ali ti sada o tom ne smijem pričati. A ni brige nas.

Shavtaju oni,svojim ganglijama,koje ih kao strujno kolo, kanališu samo u jednom pravcu, da je život uprkos svemu ,samo jedan  jedini i veoma lijep. Vrlo često i prelijep. Samo ga drugi ,muškarci napose, učinkovito kvare, ugrožavaju i uništavaju.

Politika je ono najprljavije,najodvratnije,najnemoralnije što se čovjeku može desiti.Oni su to znaju i zbog toga su se nje uvijek klonili.Da je bilo ko od njih bio gutav po leđima,počešali bi ga po leđima i rekli:

-Pih, pih, nalet ih bilo.

Ne bave se   filozofijom ,jer su filozofi ili barem propovjednici.Propovijedali su jednakost međi ljudima i ženama, posebno između njih samih i žena. Čak  ženama daju  pravo jačega glasa. One su im na tome veoma zahvalne. I bome , to pravo svesrdno koriste.

To je sasvim  logično , zato što  u njihovim postupcima ima malo toga logičnog. Iz  te nelogike,  samo se probijala svjetlost ljubavi i onih željenih krikova, praca jačeg glasa.

Nikad ne  traže uzroke bilo čega,a za posljedice ih je jednostavno boli čošak.A i inače ih je boli čošak za bilo šta; osim za njihove ljube ili za njih same .

Oni su čoškasti i ludi; ne samo ludi, već i opičeni i otkačeni, pride i blesavi preko svake mjere.I još malo preko te mjere.

Ali nikad ,ama baš nikad nisu sjebani ili deprimirani.Osim po jednom u vaskolikom njihovom životu.Ne, to im se ne može pripisati.Jednostavno nisu ni znali šta   to znači.  .vjerovatno nisu ni imali vremena za te gluposti. Odajkle ti vrijeme frajeru u ovim takarli stađunima.

Ponekad su bili zamišljeni. To da.

Kada bi ste ih slučajno pitali šta je to dobro u čovjeku, oni bi se samo zacrvenjeli,oborili pogled i šutjeli.

A onda mnogo godina kasnije,kada im niko neće ni pamtiti  lica,kada   godine prekriju buku đardina i navučee tišinu,  još uvijek će se pričati   o njihovim ludostima i ludovanjima

Blentovije će tada shvatiti , da ih je samo to i nijedno drugo pitanje moglo natjerati u crvenilo i šutnju, jer i su vremeno shvatili i zašto.

Oni su bili, ne ljudi, nego ljudine, sušta dobrota, bez obzira na njihovu bahatost, nestašluke do kragne i bezobrazluka, ili čak  do surovosti.

Ta surovost im je govorila da treba pobrisati šljam sa ulica:dilere,narkomane, lopove, ubice, silovatelje, homoseksualce,političare,religijske oligarhe,bogataške krvopije.To kiša ne može učiniti. Kako nisu bili grubijani, oni će to radili na svoj način. Slaće ih u muriju uz tvoju pomoć,, moja malena, a ponekad i na ortopediju bez tvoje pomoći. Ali ovu zadnju zaboravi.

Njih nikad nije intresovalo šta drugi misle o njima. Njima je bila bitna samo njihova religija. Pucao njima prsluk jesu li oni hrišćani,luteranci,protestanti,evanđelisti metodisti ili  katolici,ili pak muslimani, muhamedanci,isusovci,mojsijevci,abrahamovci,sufisti i sofisti,antisti,kapucini,drekaci,derviši.,židovi ,cionisti,budisti,hindusi,selefije,muhađedini,indijanci,urođenici,Arapi i Siki,Pigmeji ili Aboriđani.Da su bili crni bilo bi im svejedno da li su Kunta Kinte ili Haile Selasije ili Muhamed Ali ili Prisli uz dužno izvinjenju dijelu nabrojanih,pogotovu poslijednjih.

Ipak , niko nije mogao znati koja je njihova religija , osim da je ista i da je se oni čvrsto drže.Na sva nastojanja dobijali su se  neodređeni odgovori.

Uvijek to bilo: HUh,ili uh-uh ili uh-uh- uh ili malo različito auh.

Najlenji uh.

Najdeblji uh – uh.

Dobri  Malena ili Mila moja.

Propovjednik oliti Mojsije Gr-u-uh.

Herco Joj Lelo Jelo Jelena.

Oma bi samo palio bateriju ispod ćebeta i pravio se da je duh.  .

Baška uh,uh-uh.Ovo tri put je za sreću.

Voljeli su žene,ljubav,snove,muziku i  nadasve Boga Jedinog ,Oprosnika.

Imena su im bila neodređena kao i oni.Takva imena roditelji  nisu davali.Rodtielji su im davali normalna imena. Čuj molim te; normalna imena za nenormalnu djecu.

Njih je mahala odgajala i davala im imena.I bili su sto posto nalik mahalskim imenima.Poneko je načuo njihove nadimke koji su bili sasvim obični:

Dedo,Medo,Deba, Gaćo, Baša,Bleki, Frka,Zlata,Lela,Pizdunčica,Hevina,Nevina,Nina,Mina, Daskara,Nana, Baka, Caka,Koka,Koko, Brko, Cakan.Neko je imao i drugo ime.Lenjog su zvali i Munja.Naravno zbog brzine.Debu Fićfirić zbog garda.Dedu Mojsija Tica zbog harmonike

Kad ideš ženi ponesi bič – govorio je Niče, nigdje ne nalazeći čovjeka..

Gluposti rekli bi mahalaši i zato nisu volljeli Ničea,Kafku i Borhesa i  njihov mrak. Nek idu živjeti sa svojim nadljudima,vatrom, miševima i žoharima.

Ženama ćemo uvijek nositi bukete cvijeća u mislima, ljubav u duši i sebe  na roštilju..

Kad odrastu njihovo shvatanje  će postati  veoma fleksibilno i opravdano.Kada   ih budu pitali zašto se vole švalerisati,jednostavno su odgovarali:

-To se ne može raditi sa svojom  djevojkom ili  vlastitom ženom.

Na tako čist,nevin i argumentovan,odgovor svi će zašutjeti i vidjeće im se u očima da su očarani i nekako osviješćeni tim saznanjem. Kao da će progledati novim očima.

Nije se tako činilo,ali bili su sanjari koji su svoje snove dijelili besplatno – isključivo ženama koje suhodile njihove dardistane.

Da im Bog dušu ‘prosti za njih je Bosna kovanica   riječi Božiji San.

Lokativ je izvedenic aod glagola lokati.

Laksativ izvedenica od glagola laskati,

Nikad ne  drže ruke u zraku jer  to nije dobro.Nisu znali zašto,samo su znali da to nije dobro.Uostalom nisu ih ni mogli držati u havi.Uvijek u jednoj ruci piće,čaša li pribor za jelo,a u drugoj znaše šta već ,ako ne znaš naučićeš,moja malena.Nikad nije kasno.

 

Ja se crvenim i sve nešto mislim vidi,molim te,ovo moja malena mi više ne smeta.Ali to što u moje tajne zadire to me boli .

E vala nećeš ti meni ništa saznati.Ne zvala se ja Luca ledena santa.

On kao da mi misli čita nastavlja kao da nije ekspoze o konzilijumu radio.

-Topla si koliko i lijepa malena moja.Toliko ljubavi u tebi ima , po dunjaluka bi mogla ozdraviti. Grad čednosti se grije na tvojoj ljubavi , a ti to ne primjećuješ. Sagorićeš ako malo ne popustiš i ljubav, bar na kratko, ne usmjeriš na drugu stranu i dozvoliš srcu da otvori oči i dozvoliš mu da diše.

 

Blažena Luca – IX Dio

 

Sređivali mi onu Blaženu Lucu i naletjesmo na dio koji smo za tamo nanijetili.Mi nikad ne čitamo ono što pišemo.Osim kad moramo.A to je kad nešto sređujemo.Mi volimo sređivati,ali riječi ,ma hajte molim vas . to zna biti dosadno.Ili manjue lijepo od onih opravih sređivanja ili okopavanja đardina. Polako, laganice. Svuda se se miris širi,ponegdje perje leti i neki se prigušeni jecaci šire.

Onaj dio više pristaje Oni jašu,Mojsije harmoniku baca.A možda i ne pristaje.kako bilo mi ćemo ga sad obajaviti, pa ćemo pošljen odlučiti.Nigdje nam se ne žuri. Nije čo'ek tica.

 

Blažena luca  IX Dio

 

Malo one poslije one noći , Dobri  mi objašnjavo konzilijum.

Malo ga mazno, malo ga ja, Luca i moje lucice ošamutile, a i nešto mu se u srcu stislo i otvorilo ga , ne može ga stišati,već ono progovara :

-Dobri su oni i uglavnom fini , ali ludi ko struja. Sto gradi svaki u blenttoviji ima, poneki i više. Ne zna se kjoji je luđi  i huđi, i mrtviji. Ni za koga osim za sebe i svoje dragane ne mare.  Pusti ih, prođi ih se i ne barkći ; to nikako, jazuk je .Il je belaj il je zijan garant.

Svi ih se odrekli i iznevjerili , još od djetinjstva ulici i samoći prepustili.Taka vremena bila.Takve im i druge, sa njima postale, poneka i prije,a poneka i nije.

Očevi i matere, kažu borba za opstanak.Evolucija i socijalizam zlatne kašike traži. Treba irgetitii.I nema više ženama po minderlucima plaziri i kafu ispijati,sistem olajavati.

I  znevjerilo ih i obdanište u koje nisu išli.Ono kaže nisu nam za vas plaćali.Škole ih se odricale ,jer za njih još pismene nisu izumili.Voljeli oni havu ko da su luften proleteri ili seljaci bezemljaši,a ne rođena gospoda.

O djetinjih dana mahala im i đardini Bjelavski  kuće spasa bila. Dom iz kojeg su nasumice letjeli i izletali.I opet  letjeli, čini se ko muhe bez glave, neki od dna do vrha. Jedan pokušao obratno i taj nije  nigdje prispio.Oni se sa gravitacijom od tog dana nisu više zajebavali.

Osim Debe.On je volio da u snu leti ,jer je znao da će svakako heknuti.  Let bi počinjao pri dnu Bjelava.Tamo gdje se u nju ulivaju boje Romana Petrovića. Zatrčao bi se.U početku lagano,pa malo dodavao gas i kad bi stigo do Čekalaše bio bi u punom uzgonu da počne let sa Vrha Džidžikovca.

Ne znamo zašto je let uvijek započinjao sa dna Bjelava i vrha Džidžikovca,mada tu ima Kajakovske simbolike.Bjelave su vam jedan brežuljak.Dno svakog bražuljka je i mirisavo i tužno.Mirisavo jer odiše krasotom i čarima.Tužno je arko samo korak više napraviš,ti ga napuštaš i ko zna da li ćeš mu se ikad vratiti ili zateći u istom raspoloženju u kojeg si ga ostavio.

Joj,mamo mamice.Sve se vrti oko toga.I u dobru i u zlu,konta Deba.

A Džidžikovac koji je u samom dnu brežuljka,ma kako se on zvao,Debu uvijek podsjećao na njemu najdražu igru džidži-midži. Uvijek bi mu srce zatreperilo ko ženska crvuljak u grlu prije krika joj mamo mamice.Koliko mi znamo postoji samo jednan crvuljak za glasanje, Deba samo strogo klimata glavom i kaže:

-Pitajte Omu,on će vam reći šta liči na lići piklić u grlu.Nije za džab-džaba, od Mojsija posuđivo avlijsku bateriju i razgledo anamo onu kod Nećka.

Džidži midži je ona zimska igra. Za Debu nije postojalo ni vremensko ,ni ptostorno ograničenje.On se liguro,odnosno džidži-midžiro vas cijele godine,u bilo koje doba dana i noći i bilo kojeg stađuna.

Isprva bi  bio malo nesiguran. U  tom letu ima toliko bezvremenog i poetskog ,da bi sav strah nestao.Uvijek mu bilo žao  žao što niko sa njim ne leti. Njihova izvlakuša je  ono čuveno:

-Odakle nam vrijeme ,frajeru.

Istina  je bila ,da su se bojali da će ih Deba u nečemu i nekako natakariti.Nema veze što je to san.Kod Debe su san i java imali isti tretman.Kad su s njim oni nisu nikad bili načisto ,da li je to san ili zbilja.Tako da su im dani i životi  proletjali u bunilu.Nisu bili ni za ovaj,jaš manje za onaj dunjaluk.

Dok lebdiš osjećaj lakoće i straha se isprepliće,ali duša se uznosi i zanos postaje sve veći.Letač postaje poeta, koji poje divotama koje vidi i srce mu raste i raste. Naraste toliko da insan postane pretežak i samo hekne.

Razbije se  Deba svaki put ko Mojsijeva harmonika kad je sa Jekavca baci.Deba nikad nije krivio naraslo srce za pad.Njemu je srce bilo zaleđeno i nije moglo rasti.Njemu bi se uvijek neki insan pristavio i skreno mu pažnju sa leta.Jednom ga onaj hadum natakario.

 

Svaka noć  Debina savjest navrati pa odleprša tužna i zamišljena.Pomišlja da se više ne vrati.Puno je bola na ovom dunjaluku.Svake večeri sve veća bol pristiže.Previše boli pritišće ovaj svijet.Ne može se to više podnijeti.Ljudi zaboravljaju da je Plava planeta nakrhkija  zvjezdica u Univerzumu.I jedinstvena ,kao i svaka druga.

Bilo je veče kada se Frka skršila.

Sabah se preplašeno probija, hiljadu ezana šapuće da usnulu djecu na ljuljašci ne probudi.

Deba  se naslonio na krvavi dovratak , usnio utvrdo i  sanja.

Lagan je ko perce, i još lakši. Nadvio se nad Bjelavama ko kobac i gleda koke kako guzovima tandaraju,grudi im se uzbibale,kosa zalepršala,jure na posao.Neke vala i sa posla.

 

I tako leti on  ,došo do na po Điđikovca ,pred kapiju Velikog parka. Ustremio se na jednu plahu kokaru, bogdica mu fali da je spiči i  jami .Pomišlja ,samo što ne leti perje, kad jedan glas odnekud sa visine prozbori:

-Deba , najdeblji molim te ne penji se na konja ili na cigančicu najebo si ko žuti. Ko bi gori sad bi doli. Ko bi doli gori pristaje.

Deba konta ,otkad se to Njegoš njemu javlja, njih dvojica smrtni neprijateli još od vakta ka ga je ovi  istraživa,a nije mu mogo dohakati.Ni rodu njegovom.

A on, evo dva vijeka poslije,leti po Bjelavam živ i zdrav i pomalo ili po puno takari, što onaj jado nije znao ni umio. Nikad onu stvar probo nije, a ni okusio. Kod njega žene, u onom vaktu tuknule, nisu se podugo kupale.Ali nije zbog toga.Malo stisneš nos i tuti-fruti.Debin recept.Njegoša nisu interesovale žene.Hadum bio.

Jedna baba Vidna pod stare išla na Ribnicu prtljačom mlatit haljinke. Mlati i olajava, a nebo kažnjava. Jedan krš joj se izmakne ispod nogu i ona zarovi u plićak na leđa i poče zapomagati; kuku lele poturčih se. Nisam se u životu okupala i sada predsmrt da postanem turkinja. Joj jadi moji, kuku meni ljudi pomagajte. Zov'te popu da mi pomast da.

Jedna Lepava Mušović, ništa u rodu bosanskim Mušovićima, otišla u ameriku na turneju. Tamo naglo zahladilo, zove Lepu zabrinuta majka rano jedne subotu ujutro. -Ćero nemoj da se ku'pala u ovi mrzli vakat. Lepa joj odgovor šilje: -Neću majko ,nisam luda. Će se kupam u drugu surbotu. Ovo objavljeno u minimaxu. Ima ljudi i neljudi,Tako je uvije bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Takav je svijet.

Deba se osvrno na Njegoša. Zaboravio da sanja i namah zaboravio da leti.Normalno , kazna za glupost je jedno bolno  hek o asfalt. Zaboljelo ga heknuće kod da ga valjak gazi..

Ono o suRboti ćemo  namah,malo pošljen,dok ispratimo ono Debino hek.Mučko i ničim izazvano hek. Mislimo da je tu  djelovala čista ljubomora .

O tome kako je Deba Hekno i šta je bilo poslije ćemo neki drugi put.Otegnuta priča i  Deba samo što  nije otegnuo papke.

Deba malo zašo u godine , pa razmišlja da ništa nije kao prije.Evo moro se dogovoriti sa Mikom,da se taka mere desiti samo danima u mojima obitava slovo r .Ono  fonetički „er“, Debi je sada bilo  sasvim bez smisla.Sa er se završava riječ Lipcaner,što je  on ko biva posto. Jer tri puta hevtično nije kakav takar za njega .nekad bio.danas,šta je tu je.

Eh ,nekada. Sa er počinje ergela. On pastuh Lipicaner,jedan jedini. A pun i ubitačan ko ergela pastuha.Joj.šta se moglo tada…I dok mu   kroz blentoviju proljeću iskre nekadašnjih džidži- midži đardina ,on osjeti da buja i zove Mirjanu:

-Dušo jel danas suRbota.

-Jeste ,Lipcanere moj Lipicanerski. Čak mislim da je suRRRRRbota.Sutra će biti nedRRRRRelja,pa ponedeRRRRRljak.Pa onda idu naši dani,pa petRRRRRak i opet suRRRRRbota.Sve dok nam se ne zamanta.Nego hajmo to sve dušo obaviti i zakukuljiti u današnju surrrbotu.Ko zna šta može sutra biri.Mo'š ti jal slučajno ,jal namjerno roštilj razbaciti, pa ti se anamo onaj na njega nalaktiti i eto belaja.

Ne ulazimo mu detaljisanja koliko se rRRRRazbijanja desilo i roštilja na bacilo.To je već intima.A intima je svetinja.

Deba bi zaboravio da leti i razbio bi se toliko  bi  ga bol u bubrezima svaki put probudio.I boli ga toliko ,da neizostavno  mora ne pješačku turu, pjevcu vodu pustit.Ali to nije kolonjska,već krvava rijeka bubrežnih kamenaca pokupljenih sa džidžikovačke kaldrme.Moro jadnik uvijek na zdravo nešto operisati.Jednom slijepo crijevo,drugi put papilome lingve.Jedanom sam sebi pokušo uraditi carski rez,ali nije uspio.Morali mu jetru,ni krivu ni dužnu sa dvadeset devet,plus jedan šav krupnim štepom štiklati.

Ali čestiti su, samo jednom nisu bili i ograjisali za čitav život. Niko te ne može kazniti ko čovjek sam sebe. A nebo samo prihvati kaznu, inače najčešće oprašta. Šta će , pred svršen ga čin ljudi ostavljaju. Kaže kad ti tako hoćeš, neka ti bude, mi želje ispunjevamo. Samo odredimo  budi i ono bude.

Nikad  tuđe, to nisu naučili i ne umiju, ali ljubama sve što imaju poklanjaju. One tuđe samo  uslovno prihvataju, ako im se neka djeva samo pokloni i da,ili ih neka ažbaha ugnjetava. Uglavnom bježe od toga  deverli veza i belajli je to. A i pogano je.

I sebe i svaki djelić sebe , još ljubav, muziku i snove pride poklanjaju svakoj ljepoti koju susretaju..

Znam mnogo će ženskinjama zlo učiniti, kasnije za godinu, dvije tri.Ništa namjerno tako to biva.Jedan blento od njih ima izreku i opravdanje:

-Dvoje se jednom nađe pa se onda ne nađe.

Nema tu neke pameti,ali to je sva filozofija svake prave ljubavi.Osim onih koje nisu porave. One koje nisu prave vremenom će postati,pa će zaboljeti.

Neke će se žene pohasiti  pa će otići. Te nagrabuse.

One druge krhkije nježnije i ljubeznije ostanu dok ih oni ili  ponos ne otjeraju, ali i one ne prođu najbolje.

Ne otjeraju ih oni, nego se odjednom u sebe povuku ko da im je neka nešto učinila, uglavnom i jeste. Namjerno ili nenamjerno.

Ali ih povrijede da zaboli do neba. Te još lošije prođu.

Misliš isto su prošle. Nisi u pravu. One  koje su se pohasile  samo su život   primirisale. Nisu nauk do kraja naučile. Ne znaju šta dalje pa ili propadnu i usidjelice postanu ili se za bezveznjakovića injženjera ili pravnika udaju. Čitav život prožive , djecu izrode, a da ne znaju rašta su se rodile.

One koje su otjerali sa sobom tugu i bol ponesu. I ljubav mnogo ljubavi. I snova, mnogo snova, muzike, anterija i velova.

To je toliko bogatstva ,da se ta sehara za života ne može potrošiti. Jedan dan tuga i bol, dva dana peri i trljaj, ribaj rane. Pa opet ljubav i muzika, pa peri i ribaj, ne možeš ni uprljati ni oprati. Sve sjajno i blještavo i nepreglenom ljubavlju posuto.  .

Oni su mislili da sinonim znači sinulo onim.I toga se držali.Za sve pojmove su imali svoje inačice.

Riječi poput prostitutka nisu postojala u njihovom riječniku;naime isuviše su voljeli i poštovali žene.

Nećemo griješiti dušu,bilo je i onih koje su manje poštovali,ali su bez izuzetka sve voljeli.

 

Oni jašu Mojsije harmoniku baca / XIII Dio

Kasnije mnogo kasnije,za olimpijadu ih pošlo ko budalu novine.Ali o tom potom.

Vrijeme da ispričamo ovo o budali i novinama.Imaju dvije tri verzije,ali ova je prava. A možda vam ispričamo sve. Nikad nam  se ne zna.

Frka se skršila,udala i odmakla od konzilija. Ne može se ništa vratiti na starom. Kad jednom ibrik rikne, pa sve da je i zlatan, nikad više ne mere biti ko novi. I vječito curi ,a i se ne može popraviti. Tako i Frkino srce. A i tijelo.

Srce jauče , cvili . Lijeka nema .Boli je tako da bi se namah ubila. A opet život na momente bude podnošljiv.

Nastavila ona dalje. Ne kaže nastavila živjeti. Već samo sam nastavila dalje i tijelo neljubljeno tegarim. Moje tijelo je obljivljivano, ali ga nije ljubavlju zalijevao onaj koji mi damar ušo . Ušo i sakrio se u neki kutak,ne mofu ga istjerati.

Kosa je je odlepršala,nježno,nečujno i lako.Takva je i ona bila. Prelijepo kristalno tkanje vazdušaste ljepote. Prekrasni tih  anđeo velikog srca.

Frka i Kosa kao da su bile tabu tema za konzilij.Kao da nisu ni postojale.Niko ni riječi da progovi o njima. Jedino bi Lenji nekad progovio.

-A.A-a.

To ih je boljelo. Jer bi tada slike grunule među njih i oni bi bili osupnuti težinom prisutnost.Kažu tuč je težak.Nije. Lagan je ko mrvica hljeba koju dživ-dživ ukrade golubu ispred nosa.A tako su se i one nama ukrale. I još lakše od toga.

Kad padne to A-A-a, to je ko da se na vas navali   hilljadugodišnja kvrgava maslina,pa nit vas je ubila ,nit možete disati ispod nje.

Kad va upuca to najlenje A-a-a, to vam znak da bježite jer vam se um muti  odstida, čežnje i ljubavi.

Kad vas upuca to najrječitije A-A-a vi se ne možete izmaći od te pogibelji koja um u čvor veže od bola,kajanja i ljubavi.

Ta tri : A-a-A,  nas zarobe i mi gledamo mile likove kako nam se smjieše i mašu.

Frka se smiješi frkičavo, jermenski vatreno, ali toliko nevino i  dječie nestašno. Čovjek poželi da taj pogled privije na rane u srcu, koje nikako ne zacijeljuju i nikad više neće zacijeliti.

Kosa se smjiši anđeoski nevino i blago,kao da je ona ono plavičasto tkanje neba koja nam nosi jutarnja rosa.Čovjek poželi da u njoj umije bolnu dušu koja više nikad preboljeti njihov nestanaka neće.

One su naše družice i poprimile su dosta naših nestašluka.

Kada padne  to nezvano A-A-a, one se samo pristave nsred đardina ,ispred šedervana,čija druga desna česma,malo nahero stoji ,baš ko Frkina desna dojka.

Kosa je u prozirnoj bijeloj anteriji sa svilenim azurnim vezom .Digla je ruke ko breza   krošnju.Onako vitka,visoka,ali puna i obla    podsjeća na nevinost i tugu.U rukama joj dvadeset purpurnih i plavih velova za svako proživljenu godinu njenu.

Nije niko reflektor upalio , a ona bliješti kao primadona Taida, u svome Aleksandrijskom dvoru, popločanom bijelim mramoreom..

Ljubomorne komšije vrište:

-Gasite te reflektore u tim bestidnim đardinima.

Nadvila se Kosa nad Frku , kao svetionik nad krvavom bujicom koja oko njega pleše.Frka u  širokoj talasastoj rubinovoj  anteriji ,otvorenoj na trbuhu da ne smeta da iz njega ispliva čežnja čočeka Jermenke slomljenog srca.

Mojsije je zaprepašten,ruke mu same tittraju zaj neki prelijepi ciganski čoček,koji nikad ni čuo ni svirao nije.

Harmonika satima svora.Kosa satima ka spomenik stoji,blista i velovima leprša.Frka je oluja , Frka je leptir koji oko svjetlosti pleše.Zeleni i žuti velovi njenu rubinovu anteriju pretvaaraju u dugu, kojoj Kosa svoje purpurne i azurne velove baca.U tom plesu boja dva mila lica radost gledaocu nose.

Nijemi svjedoci su tužni.Znaju sve će sve  nestati ako samo pomisle na njih dvije.I oni ne milse ništa,samo bolna srca protišću čakijama da iz grudiju ne izete.Zato su im srca puna ožiljaka,a duše krvave.

I tada, neko samo suzu jednu suzu kane.Svjetla se ugase.Tišina i tajac i ona težina teža od tuža ih pritisne.Tako ih pritisne da  se satima ,nemogu iskobeljati ispod te ljepote i uspomena.

Otkako su njih dvije otišle sve se poremetilo.

Lijeni zanijemio.Samo ona tri a.Izgovara.ne bi ni njih,ali akanjem ljepotice priziva.Više mu ni Mala guza toliko ne pristaje u ruci.Krivica je velika.

Mojsije ne baca harmonike,ali više i ne svira.To je gore nego da ih baca.Kad ih baci ima nade da će se nabaviti nova i da će zasvirati.Ovako ova bijela ,ko nevinost u celofan umotana ,netaknuta stoji.Ne glasa se.Zlata je samo malo zamišljenija,ali veselost ne gubi.Vrijeme je je njen neprijatelj.Nema ona vremena za tugu.

Ome nema,Kosa mu se desila.Odletjela grlica dok je on budalesao.Konta gdje je pogriješio. Tegari dijete krivicu bez krivice.Niko nije kriv.

Herco se stisno uz Lelu Jelu Jelenu,zarovio glavu u njenu čvrstu  bistu i tamo suze skriva.Više se ne plaši da će ga herc strefiti.Kad je mogo pregrmiti nestanak grlica milih,svašta on može predeverat.I predeveraće.Leli Jeleni Fraka nedostaje možda ponajviše.Frkin je bol bolio kao da je njen.To je dobro,okusila je bol.Trebaće joj da utomi okus svoga.

Deba nikog ne pominje.Mi znamo koju to nikoju ne pominje.A boli ga ,sva mu jetra krvava.Dobro je to, skuplja se krv.Trebaće mu mnogu više nego što ga tijelo može sakupiti.

Dobri ,opet,načisto zvizno,niko ne zna ni što,ni zašto ni kako.To se tako reda radi kaže.Samo mu dune.Šuti,cigar za cigarom pali,polako puši i otpuhuje,ali cigar za cigarom.Drinu bez filtera obično dimio.Giganske one jake ni da pogleda, od zadnje noći svilenog sreberenog šala,rozaklija i ribizli.

Ni kurvoazije više lizno nije.Razdvojio tu riječ i otada Azija za njega ne postoji,niti je ikad kročio na to tlo.Azijke njemu jednom jesu.Za olimpijadu su dvije  kročile u njegov dom.

Herc bi ponekad znao lanut,Otkako ga Herc strefio, pušio one sa filterom,sedam in pedeset.Za druge govorio one bez gaća.

Joj,bezobraznika.Deba ga ružio i učio ga pravilnom muškom  izgovoru:
-Cigare bez filtera su cigare bez kurtona ili žena bez…

Ali bi ga Mojsije uvijek prekidao i nije mu davao da završi poetiku.

Tako se Deba vremenom profinio.Skoro.Kopkala ga ona četiri dana ,spavanje u komadu.Ima osjećaj da je nešto sanjao.I ko da mu se iskre neke počnu javljati,ali ništa.Iskrivca ko iskrica,Sad je ima ,pa je opet nema.

Od kako su Kosa i Frka Frkica odlepršale Dobri  je ko mahnit zviždao. Znao uskoro će Lela Jela jelena,pa onda Zlata.Hane se sama odmakla.Uvidjela da od Dobrog nikad inženjera neće biti.

Svi mislili  zvizno.Zamijenili on i Lenji uloge.Sve češće je Dobri Lenji i sve više šuti,a Lenji sve više Dobri i nježnosti ganja i progovara. I on zvizno. Progovorio načisto u dvadeset petoj godini.Za ginisa je to.

Samo što Dobri uvijek nešto zviždi,zviždi i opet zviždi..

Ponekad bi nabavio one Ž'tan Frkinu ,nekad Ten gold cigarilos ili bi samo doveo neku

od pjevaljki iz meanu da mu Pjevaju Mito bekrijo što mi ne dođeš ili Lelo,Jelo Jeleno iako se Herco sa životom rastaje i ne dolazi.Nekad bi donio kurvoazije i vekju ,ali kurvoazije niti on niti bilo ko nije otvarao.

Oma nas je prvi napustio.Mislimo figurativno,još nije prešao na viši nivo.To što ništa  ne vidi, ko opatica u mrklom mraku, kad traži gumenu zaštitu za noćno   pomagalo,nije ništa najsmrtonosnije.Može se riknuti i bez naočala,ali malo teže.

Kad se ono Kosa na ahiret preselila Omi se srce stislo ko južni pol i sjeverni pride.Suzu nije pustio ,samo mu brkovi škrguću. I nesto.Nije nigdje išao,već se u osamu povuko i tako četeres dana.Istekla korota,vratila se porota i rekla:

-Nije kriv.

Njemu lakše u u mozgu,do duše nije mogao prodrijeti ,zakopala se u ledenim pustarama polova.Ne može je naći.

Oma nas ostavio i prestao da se druži sa nama.Kaže neće posla sa djecom da ima.Prve sjedine ga obile.A garav ko grk bio.Imao očeve pjege, a jermensku dušu.Veliku ko Trebević i Hrasno brdo.Ali sada kod njega zima vlada pa ne razlikuje planinu od Željinog stadiona.

 

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII/IV dio

 

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

Da, Dijana jednostavno nesta.Kao da isključiš televizor.Sad bi,pa je opet nema.

Deba je u bunilu.Da li je ovo  san i java?

Ali zna , ovdje je sve moguće.

Misli na one ručice male,na one dvije suze tople i blage. I želi tu  dobrotu djevojčice svoje,Dijane ,jedine ljubavi.

Nije ga više briga  za konzilij i stvaranju anamo one.To će se samo po sebi srediti. Ako iko,on zna da je ne mre biti bolje ispala. Ne treba , da im on,bjelavski mahalaš,blentovija,cvijetni dezen riše.

On hoće samo da o djetetu tom misli i sanja.Ali neko moćan se zainatio ,pa mu je nikako ne da.

Da je voli i juri.

Miluje lanćić od cvijeća i ponovo plače.Plače i misli odakle čovjeku ovoliko suza.

A onda stane i namah prestane plakati.Možda je to ono :

-Možda ti misliš da je tebi nešto dobro,a to ti je zlo.Ili ti misliš da ti je nešto zlo,a to ti je dobro.

Možda Dijanu neko štiti i otima mu je, zato da je zaštiti od njega.

Ne nije to.Nešto jest.Ali sigurno nije to.

Ja bih Dijanu…

I onda mu sinu. On je Dijanu i sebe ,uvijek vidio kao dvoje devetogodišnje djece i nikako drugačije. A onda je danas ,nju Dijanu,vidio kao djevojčicu kojoj se zavjetovao ispod njihovog drveta i na groblju gavranova.Shvati ona će uvijek ostati prelijepi anđelćić od devet godine.A on će uvijek biti  ohrndana blentovija, koliko god mu je godina poklonjeno.

Ako jednom ,kojom pukom srećom, dospije gore kod nje, njih dvoje bi mogli biti samo dijete i odrtina bjelavska.  To već nije nikakav  par. A to nije nikakva pravda. Neko je tu pobrko lončiće. Moraće se  taj potruditi da ih bolje pomiješa ili će se on Deba , lično potruditi da taj neko ispašta za sve greške koje su napravljene njemu i Dijeni.

Voditelj simpozijuma tiho najtiše,da ne poremeti Debine tanane misli,nastavlja.

Najkraći mogući sažetak uputstvo za fiziologiju radnice:

Rodnica je spolni organ ženskog insana. Radi jednostavnije komunikacije ženskog insana ćemo zvati žena,a organ venerin brijeg.

To je jednistven i cjelovit organ koji ima svoje dijelove, podijelove i djeliće.

Postoje neke dileme kod laika po pitanju rodnice. Da li je rodnica čitav ženski polni organ ili samo naborana cijev između himena i maternice. Po nama sam naziv isključuje bilo kakvu dilemu. Rodnica je rodnica ili venerin brijeg.

I tu Debin san završava.

Nije nam ga ispričao.Zaboravio ga,baksuz.Kako je do nas došao ,to samo grlice i nebo znaju.

Mi kakvi smo morali smo svoj muhur i na ovaj ekspoze dati i završiti ga, jer mislimo da je kraj malo zbrzan radi Debe. Odocnio nebeski konzilij sa stvaranjem uslova za nesmetan rad anamo one. Debi isticalo vrijeme i moro bi ostat kod njih gore. Za raja nije, za pržuna i tako i tako,ali uglavnom nije.Kako čistilišta nema,nek pričaju neuki šta god hoće,zbrzaše,Deba potpisa i bi vrnut po kratkom postupku.

Nama Bjelavskom konzilijumu ostaviše da se snalazimo kako znamo sa nejasnim restom.Na volju nam kako ćemo se snaći.Ne znaju oni koliko nama đardini znače.Mi prionismo na nauk.Sedam dana se Bjelavama orilo :

Joj,mamo mamice.

Pa još sedam, i jo ,i još sve dok se ne namiri četerestina.Puno je to posla i molitvi.Ali čini nam se ,da smo poslije lakše došli do zajedničkih stavova,uz jednu ogradu,na koju je lako pristaviti kapidžik.

Poete Venerin brijeg nazivaju slikovito i bajkovito,na razne načine.Svaki muški insan ;koga ćemo od sada ,za vazda zvati čo'ek, žemski organ zove na svoj način.

Zemaljski konzilij se podjelio u mišljenjima,ipak,neki članovi se preko volje saglasili sa nazivom đardin ili đul bašća.Nevoljkim se odobrila sloboda u intimnim izražavanjim i glorifikaciji đardina.

Mnogi se vikipedijaši neće složiti sa nama, ali nas nije briga. Mi ganjamo svoje znanje. Oni ionako pojma nemaju o većini stvari,ili lažu ili podmeću.

Ovako smo završili ekspoze,koji je Deba već potpisao i to svojom  tintoblajkom,da se ne mre izbrisati::

Rodnica je smještena u donjem kičmenom dijelu, u maloj karlici. Vanjsko predvorje ili omotač rodnica smješten između nogu naziva se stidnica ( vulva – prekrivač).Zato su kod nekih žena noge stisnute ko avion na sedam hiljada fita.

Dakle rodnica se nalazi izvan karlične zdjelice i čine je Venerin brežuljak, velike usne, male stidne usne, dražica (clitoris), predvorje rodnice (vestibula vaginae ) ,materica, jajnici , jajovodi i žlijezde i žljezdani izvodni kanali.

Joj ,mamo mamice puno li je to usmina ,brežuljaka,kanala,predvorja a i mater se pominje ,opjevavanje i disertacija za desetku ne gine neko dobacuje.Sad nam je jasno to se Deba il’ rod mu neki infiltriro među nebeske konzilijaše. Nije nam jasno kako,ali nije naš problem šte se na dverima  onog gore konzilija dešava.

Mi smo zaduženi za ovozemne , tuzemne stvari  i inozemne stvari.

Mons Veneri pudendi je trokutasto zadebljanje nad pubičnom kosti, školjkastog su i brežuljkastog oblika, obraslog svilenkastim dlačicama.

Labia majore (velike usne) je sedefasti kožni preliv preko pubične kosti koji se biba i diše, u rukama toplo drhtulji i sanja i kožni nabori opasuju i najavljuju sezame otvori se ovalni otvorčiću . U velikim stidnim usnama je smještena Batholinijeva žlijezda.

Blago Bartoliniju,a  i nije. Čitav život je tu pri mirisnoj ljepoti, ali nikad neće imati tu čast da je okusi.

Labia minore (male usne) su meki i tanki i nježni nabori glatke kože što se nalaze unutar središnjeg dijela velikih usana. Svjetlucaju ružičastim sjajem obilja krvnih žlićica koje se spajaju na oba kraja.

Clitoris se krije i virucka iz gornjeg spoja mednih usana. On je crvuljak bogat krvlju i neravima zbog toga je nervičak i jedva čeka da se sa mnogo većim srodnikom za svoja prava zakači i izbori. Kažu dug je 1,5 do – 2cm.; mi im ne vjerujemo. Susretali smo se igrali i jurili sa mnogo većim, a opet neke jedva da smo mogli jagodicom taknuti.Neke smo svijećom,a Oma i baterijskom lampom tražili.

Medne usne kriju dva otvora; u prednjem mokračni otvor a u stražnjem dijelu unutrašnje organe rodnice : himen, vaginu, uterus, (maternica / materica ) jajnici i jajovodi.

Djevičanska opna , zalisak, himen najpotrošniji je i najkrhkiji dio rodnice. Sada ga ima i djednom hop više ga nema.Nestade ko da ga nikad nije bilo. Toliko je krhak da ga svašta može otpuhati.

Taki ti je život.Proživiš jal malo jal nimalo i onda te samo nešto otpuhne i nestane. Bilo bomba,granata,metak,u svakom slučaju neki bezmozgaš i krvolok.

Sada su izmislili da ga ponovo mogu prihevtati i natakariti i anamo ona bude ko nova.Jes,malo pošljen. To mogu levatima i starletama prodati. Ne sadi se himen u bašći i ne raste na vrbi ili na koljenu, da ga čovjek ne bi mogo prepoznati. Insan misli takari prvi puta a ono ko da mu prika uleće u polupraznu kacu trulog kupusa.

Vestibilum vaginae ili jednostavno vagina se pristavila odmah do meda i ima oblik naborane cijevi od 8 do 12 cm što se elastično i mazno gibaju, titraju i njiše do materice. Mi skeptici ko uvijek ; ima ih i manjih i uglavnom većih, zavisno od mnogih faktora. Sada ne ulazimo u ta nabrajanja, nisu ni poželjna ,a i potrajalo bi.

Tih nekih ,koliko god ima centimetara u sudejstvu sa navedenim profinjenim plišanim i kadifastim usnama, brežuljcima, klinčićima je blagodat za koju većina normalnih i zdravih muškinja su spremni i život da daju. Joj ljepote ljudi moji, kada se čovjek izgubi u đardinu ili se sa njom igra i juri.

Pa hajde ti sada ne voli te ljepot žene, majka ih predusretljive, strasne i mirisne rodila.

Vagine ipak ponekad imaju problem , pa svako malo zatrokiraju i kvaru su sklone. Vagine imaju zaštitnu mehanizam bijelu sluz koja ubija bacteria i bičare. Slatkica mala, kako se ona brine za svog dragana.

Ako se nametnici otmu kontroli pjačava se bjelkasto lučenje. Neki kažu bijelo pranje, a neki tepaju bijeli cvijet. Kad cvijet procvjeta moraju hećimu ići i muško i žensko. Neko od njih dvoje je mutne radnje radio, ali stvarni krivac je uvijek muškarac koji je prenosnik zaraze.

Da se poglavati delija ne bi osilio i materici kakav teži harač načinio brine se cervikus , otvor, grlić maternice. On je zadebljao , jako tvrd i čvrst i jako uzak, par milimetara.

Materica je obično duga u neoplođenom stanju oko 7,5 cm i široka oko 5 cm i vrlo rastegljiva i elastična. U njima se smješta plod i šriri je. Možete samo zamisliti dijete od po metra i čet'ri pet kila, glavom ko rukometna lopta; šta radi našoj ljepotici.

Koliko to samo razvaljuje i boli. Ipak nam je rahmetli nena to praktično objasnila. To vam je ko kad stavite na tanjir kutljaču meda. On sedafeasto iskri i na najmanji poticaj se biba. Zatim ga tom kutjlačom razdvojite i mislite nagrdili ste ga. Međutim med se polako vrati u prirodan položaj kao da se ništa nije desilo. Prirodni zakon: pčela, med i seks.

Jajnici se nalaze sa obje strane maternice.To su ženske polne žijezde koje prozvode jajašca za oplodnju spermatozoidima muškom polnom ćelijom. Kao žlijezde sa unutrašnjim lučenjem luče svoje hormone estrogen i progesteron. Nalaze ispod jajovoda i dugi su 3-5 i široku 1,5 – 3 cm.

Joj kako je lukava ta zvjerčica venera.Ona jedno jaje mjesečno štanca,ne treba joj više.A ovaj bezmozgaš i sudruzi u mudantama milioni na jednu šalju.Jes im to totalno idiotski neki fol: milionsko takar silovanje.Zato su čo'eci manje više mlatnuti,neki na dobro neki na zlo.

Samo se jedan,a ponekad ni jedan, uspije udomiti partnerki.Ostali se za osvetu vrnu čo'eku u glavu u mali mozak.Pa rovare li rovare,a nekad i moždanu opnu proburgijaju i u mozak vazduh upumpaju.Tako nastaju  čo'eci pupa have ili koka zrake.

Jajovodi imaju oblik slamčice od 10 – 12 cm koe polaze od vrha materice i prenose sazrelo jajašce od jajnika šupljine materice.

Dalje mi nećemo, bar nešto možete i sami učiti i učiniti, ako znate čitati i tako to. Nismo mi ginekolozi, mi samo samoobučeni meštri za đardine.

Natezanje Eve i konzilija te ostalih priprema i izmjena je potrajalo. Zato je ona u Bibliju odocnila za Adamom. Ljudi su izmislili da je to zbog rebara.

Kako odocnila , vrlo se uspalila i čim je muškog hajvana vidjela na njega naskočila. Prvo ga za kaznu iz sve snage u lijevi pleksus heknula i rebro mu odvalila. Eto ti na, nisi mogo malo sačekati. Osta Adam namah bez rebra;to vam je prava biblijska priča.Kako će žena nastati od rebra kad je Eva Adamu rebro o ledinu tresnula.

Tada ga pritisnulka i navalila na njega, jadna li im majka.Ni prebolit nije mogo koščinu. Smotani bekan nije stigo ni reagovat ni bunit . Od straha i boli  je finitiro prije nje i od tada vuče kompleks brzog finitiranja. Rijetki njegovi potomci uspiju ispraviti praočev kiks.

Tim povaljivanjem Eva i Adam prekršiše prvo pravilo tekme i izravni crveni dobiše. Džabe ženi sva muka oko plastike đardina. Šutnuše ih iz raja u kome su malo više od trena proboravili.

Nije nam predaka žao, grijeh učinili pa nek svako za svoje grijehe ispašta. Nije nam žao ni što mi ispaštamo. Mi uživamo da njihove grijehe i greške neprestano i što češće i ažurnije ponavljamo.

“Podsvjesno” se zahvaljujemo Evi  na njenoj žrtvi.Pametnica ona bila.Život je samo zabava i igra.To djeca najbolje znaju.Zato se igraju i jure.I za nevjerovat ;uvijek negdje stignu.Ako ih neko prije toga ne siluje i prikolje.To je život.

Joj i uh.

Žao nam biljnih hajvana i hajvanskih biljki, ni krive ni dužne ih iščeraše da služe onima koji su zapoganili raj.

Deba dobacuje:

-Joj,dobre kazne ljudi moji. Gore vam toga nejma.A-a. Dijetala.

Zato se od izgona; “čo'eci”  ženama i svim slabijim svete na svakom koraku. Glupaci, mjesto da se potrude da raj na zemlji sa ženama u ljubavi stvore i time ovjere vize za nebesku vječnost , ovjeravaju vize za paklene pržune.

Narvoučenije, ko traži preko mjere, preko mjere i dobija.

Vi čekali neku ne toliko religijsku i medicinsku priču o đardinu i đul bašti. Toga imate u izobilju kd svoje kuće i u svojoj blizini.

Sami malo prislonite ruku na brežuljak,a misao i snovi ,a mere biti i tijelo, odjednom se šiknu na putanje maglica i tada znate da će sve biti u redu.

Život je lijep dokle god u njemu ima neba ,zvijezda i đardina. I djece. Nisu djeca na zadnjem mjestu. Nego ih ne bi bilo bez svega onoga što je ispričano.

A Deba.

Te kaharli zime,sa snijegovima do za vrata,sa đardinom u srcu i snovima,na javi sa lopatom za zgrtanje snijega i smrznutim anamo onim,se probudio jednog jutra,poslije četverodnevnog spavanja.

Ničeg se nije sjećo.Niko i nebi,jer nijedan običan čo'ek, nikad nije spavao četiri dana u cugu i sanjo da je pio med i mlijeko iz rajskih izvora.

Kad se probudio,začudio se što ne osjeća onu glad, koju je od Dijanine smrti osjećao.Prvi put u život je bio sit.Svašta,misli Deba.Četiri dana spavaš i nisi ni mrven  gladan.Možda bih ja trebo češće četiri dana spavat,da bih glad zasitio.

Kad se probudio,začudio se što ne osjeća onu žeđ koju je od Dijanine smrti osjećao.Prvi put u životu je bio napojen.Svašta,konta Deba.Četiri dana spavaš i nisi ni kapce žedan. Možda bih trebo češće četiri dana spavati,da bip žeđ napojio.

Čudi ga što nije ništa sanjao.On,koji more i na javi ima.Ali zna da mu je spavanje i san ako ga je snio ,sušta milina bila.I na samu pomisao oko srca mu se neka toplina vije i dušu radosnu mu grije.

Odakle sad ta tolika toplina,pita se Debeli.Od Dijanini smrti je nije osjetio.Ne sluti mu to na dobro.Neće se na hajr završiti.

Kao što znamo i nije.Ali ništa neobično.Sve je u parovima.

A opet,ne mre mu u blentaru ući; otkud njemu, usred kaharli zime, oko vrata cvijetni lančić svjetluca i pleše.I što je još čudnije, haman na Dijanu mu miriše.

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII / III Dio

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

 

Uh,dobro sam prošo frajeri moji. Moj blentavi jezik brži od mozga.Šta se može,odavno je on preuzeo moždanu rabotu.A ovdje se očas glava u pržun može zabaciti.

Savršeni itinirer ide dalje.

3.2.b. Četiri do šest dana svakog mjeseca sukladno lunarnom ciklusu (28-29.dana ) ženski insan će imati krvave izlijeve manje ili više obilnog i bolnog procesa , kojim se čisti nečisto mjesto.

Deba bojažljivo,ko prvačić diže dva prsta.

-Govori šta imaš, ti zemni insanu.

-Može li ikako bez ove tačke?Kako ću vam ja četiri pet dana bez krasotice.Bolje me namah u pržun strovalite.

-Hoćeš namah u pržun,lako nam je to?

-Ma jok boni,šta se za svaku riječ fatate.Ja to ‘nako figurativno,što bi reko Dobri licencia poetika?

-Ovdje nema ništa figurativno,već samo svaršeno,jasno i koncizno.A ta tvoja sciencia poetika,ima tek da dođe.Vidiš li bolan,da jako stvaramo ljude.Izvini na ovom bolan i jako. Ne znam odakle mi te riječi.Kod nas ih nema.Htio sam reći čovjeće i tek.A anamo ona mora malo zaplatiti.Svo drugo žensko jednom godišnje,a ona bi da se mrsi čitave godine.Ne ide to tako. Idemo dalje,ako mi konzilij dozvoli.

Klimnuše mu.

3.2.c. Tokom menstrualnog ciklusa zabranjen je proces plođenja jer je krv nečista i puna štešnih i po zdravlje opasnih bakterija i drugih jednoćelijskih zaraznih organizama.

Joj,mamo mamice to je četeres-pedeset dana posta bezmozgašu,valja to izdurat. Ne misli Deba,ne smije.Neki neće moći,oni pogani.

Upadice ne jenjavaju.Glavni hećim se već navikao ,ne pridaje veću pažnju pa nastavlja.

3.3. Zbog izvoljevanja i izazivanja talasanja na širem planu ženski inasan neizostavno more povući penalne posljedice:

 

3.3a.Na otvoru vagine obavezno će se ugraditi opna, koja će se nazivati himen. On će imati neku slabašnu zaštitnu funkciju. Glavna funkcija himana je prouzrokovanje bola prilikom prvog pokušaja oplodnje. Intezitet bola će zavisiti od mnogi faktora; određenih i neodređenih;sve zavisno od časnosti ženskog insana.

Ih, kada zasvrbi,ko će misliti hoće li boliti ili neće.Mora se bolan ženski insan počeljugariti ili umrijeti.Žensko je to.Debe se okreće okolo svi zavukli glave u papire,ko ne gledaju ga.

3.3.b Menstruacije će biti jako bolne čiji će intezitet zavisiti od nepredvidljivih i često neobjašnjivih činilaca.

Ovi se baš navadili na naše grlice.Sve im nešto kantaju,a samo radi malo pjevanja joj,mamo maice.Morali bi ovi poslušati tu pjesmu.Ništa ba strašno.I religijske obilježja ima.Zar crven fesić nije odlika godpodstva svih muslimana kojima je stalo do džamije? Jeste.ne znam vam ja šta se onda oni ljute na siroticu, ako koji put od srca zapoje.

3.3 c. Menstruacije mogu biti neredovne i uslovljene jednim jedinim jajašcem koga će napadati milioni muških spermija. Proces sazrijevanja jajšca će se zvati ovulacija i predviđeno je oko središnjeg dijela menstracije, ali nije i zagarantovano. Radi zbunjivanja tražioca godišnjeg parenja i eventualnih reprekusija nema zaštitnih olakšica.

3.3. d. Otvorene stavke i neodumice su namjerno ostavljene radi velikih strahovanja ženskog insana koje se neprimjerno ponaša u pojedinim fazama plođenja.

3.3. f. Himen smo ostavili kao poslijednji znak za kušnju ženama. Koliko poštovanja prema vlastitoj rodnici utoliko manje čvrst i bolan himen.

Konta Deba da su se ovi malo prešli u računici.Što duže se đardina štiti od napada spoljnih elementa postaje sva tvrđi i neprobojniji. Nekad nikakva bušuilična platforma tu ne pomaže.

A to nije svrha rodnice.Ona bi trebala da se … i rađa,pa opet rađa,i samo rađa.Ovo sam dobro izveo nisam mislio šta treba da se ,i da se… prije rađanja.Jok,nek oni kontaju.Vidi,izujem ti lakovane mokasine,onom slunti Adamu ,što izdade nam pramajku Evu i namah pobježe u raj,nikakve kazne.Ovoj jadnici svaki belaj natovariše.Znam,nije to ništa.Čito sam još će joj grijeha natovariti.Ko ona onog blećka na anamo onaj grijeh navela.Jadniku se to nije mililo,ne bi on.Jes, kako ne bi!Zato ću ja sada prišapnuti ovoj mućenici,da niko ne čuje:

-Naj ti je bolje,malena,ha se mogneš primiti za šteku, a ti u tanadarli mahalu.

Deba će glavnom od konzilij,na glas:

-Ovo već prevršilo svaku mjeru.Možda nekom dosadno,procesuiranje se odužilo.Zato dajte mali intermeco. Kafa ,iće piće i po mogućnosti ,potapšati ljepši pol sva četiri stađuna.Ono kad se steknu uslovi.Nisam mislio sada.Ih,kakvi ste odmah se narogušili i za svaku riječ bi insana u pržun.

Odjednom se pojavi cvijetni semafor na koem piše:

Interludij

Odjednom Deba osta sam.E jesu ovi anđeli plaho društveni.Nije ni čudo da ih na zemlji ne viđamo.

Ode do bijele rjećice,zahvati rukom tekućinu i:

-Bogami ovo je pravo mlijeko i još bolje.Ovako dobro nikad u životu nisam kušo.

Poslije ode do stabla svake voćke koju je  na dunjaluku žmario.Prvo do zerdelije,pa do dudada,hurmi, ašlame, kajsija,malina,jagoda,kupina,pa navrati do bostana.Jede Deba ne mre prestati.

-Šta će ba,insanu bijeli bubrezi ili brizle pored ovakvih slastica.Baš smo mi insani hajvani.Ma kakvi hajvani.Oni se bolje od nas razumiju u trpezu.Mi navalili klati hajvane ,živa bića  koja osjećaju i koje boli sve što i nas.Samo radi ćeifa.Zaboravili   druge ljepote koja nam je Milostivi Bog podario.

Ode Deba da vidi kaki je ovdi med.Kuša i:

-E,moj Lenji,brate moj.Gdje si sad konju jedan? Ovako nešto ti,kakav si smotan,nikad u životu nećeš kušati.Kakva klipača ili drugi bocuni cuge?Bakrači i rogači. Joj da mi je samo mala frašica unučića, da ti sipnem i ponesem ovog abuzenzi pića.

Zatim je zalego u polju ljubičica bijelih i plavih.One ga opile i on bi da spava i misli možda se ne bi trebo vrnut dole.I konta ovo je prvi put u životu da se najeo i napio od onog dana kada se kući od Dijaninog vječnog kamena kući vratio.

Još samo da mi je da mi ona dođe.

Blago milovanje mu mrsi kosu.

-Mili moj, zvao  si me.

Srce mu stade.Duša mu pleše..Njen glas.Okreće se i vidi je.

To je ona Dijana.upravo onakva kakvu je pamti.Mila druga i ljubav njegova.Prekrasna djevojčica i duša njegova.

Sva u prozračno bijelim velovima,vezenih sa svilenim nitima duginih boja.Plava kosa joj leprša na vjetru,iskri iako ovdje sunca nema.Oko kose zlaćano cvijeće vijenac pravi. Ljubičaste oči iskre dubinom istine i dušu mu upijaju.

Prima ga za ruku,na lice je maleno stavlja i ljubi je.

-Hvala ti mili za svu ljubav koju mi daješ.

Deba poče da plače.Vrištao bi on,ali zna ovom mjestu to ne priliči.Plače Deba ,zna mora se dobro isplakati. I isplakao za čitav život.Onaj jedan jedini put.

-Mila moja,nedostaješ mi.Šta ći ja bez tebe.Sam sam ti mila i uvijek tužan.Svi nekog pored sebe imaju,a moje srce samo tebe traži.I ne nalazi.Molim te dozvoli da ostanem pored tebe.

-Znam blesavi moj dječače.Ali nemoj više tugovati.Sve će biti dobro.Ili neće.Život ide dalje.Meni je ovdje dobro.Kreni i ti dalje.Još samo malo patnje i samoće te čeka, pa će sve biti dobro.A ja ću uvijek samo tebe voljeti.Tako nam suđeno.

On joj htjede mnogo toga pričati,ali mu ona prstić na usta stavi:

-Znam sve što ćeš mi reći.I mene je sve to boljelo kad sam došla ovdje.sada više boli nemam.

Malo sjete, zato šti mi se ti mučiš,mili,osjećam.I drži se ti  onih svojih mahnitova.Dobri su oni i nisu budale.Svaki svoju bol prti u čuti je.Blentovštinom je liječe.Nekad prekrdaše,ali im ovdje niko ne zamjera.

Još jednom mu obadvije ruke na svoje lice malo stavlja.On osjeti dvije suze tople i blage,po jednu za svaku ruku njegovu,željnih njenog milovanja

Moram ići sada.Evo konzilij se vraća.Skida cvijetni vjenac sa glave ,raskopčava ga,poljubi ga jednom.daje i njemu da ga poljubi na istom mjestu i   oko vrata mu ga, kao ogrlicu zakletve i vjernosti kači.I nesta.

 

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Epizoda XII / II Dio

 

cvijeće     lepršavost.1jpg    istok    đardin

 

Vagina ili venerin brijeg

 Oda Đardinu oliti Đul bašči

Vi sigurno pomislili da je ovo neka narodna basna.

Jok,boni  morali smo je tako započet.Da smo rekli da je Deba sanjo,vi bi pomislili sada će sad on neke svoje takarli bisere nizati  ili barem neki ekspoze za desetku budalesati, pa bi možda počeli štajk nečitanja.

Ovako nemate kud jer ste započeli čitanje.Što se započne mora se završiti i ponoviti ako treba, i opet i opet.Mi sada ne mislimo na čitanje,jer nam u međuvremenu pao pogled na jedan đardin.ide on džadom blistav i cvijetan,miris se mahalom širi u mozak načisto buba.

Bilo je to jedne kaharli zime.Snijeg zapo do za vrata,pa presto.Pa zahladnilo.Zalednilo tako da su Bjelavski mraz i onaj  iz Sibira postali mrazna braća.

Ako je Deba išta mrzio te godine,onda je to bila zima.Nije je mrzio kao stađun.Nikako,nije mu to bilo ni na kraj malog mozga.Ova ga naopako zatvorila u kuću,a njemu đardini u glavi.Kako ne bi,jako mu je devetnaest.Skoro ni punoljetan nije.A to je ko da mozga nema.

Zima ga zatvorila u kuću sa materom koja mu ronda:

-Šta ćeš ti sa životom svojim?Školu nisi završio,posao ne tražiš samo ti se neke stvari po mozgu vijaju.

Majka ronda,njemu miri đardina u očima,otac šuti,u plafon zuri i sa matero se reda radi saglasuje:

Ja ,slišaj mater,ona uvijek najbolje zna šta  u ovoj valja raditi.

Vidi Deba i njemu se baš te stvari po glavi motaju.

Pubertetska kriza onih godina pred prdekanu i veliki post.Nisam zloban, kaže Deba sam sebi,ali tako to ide.Otac pred penzijom,sin ide zanate kaliti.Što više šegrtluka to bolji majstor života.A ova zima nikako  ne da zanat kovat i nauk primati.

Kako mu dosadno bilo, on bi u hodniku klekno na koljena,čelo prislonio na pod i brojao vjetrove.Sestra bi ga u prolazu heknula nogom u sjedalicu i rekla mu:

-Nosi taj smrad iz kuće.

On bi jaknu nagrnuo, pa u najbliži poznati đardin.Tu ga tuga  safata.Đardin  lijep i bijel ,ali  gologuz , haman ko anamo ona u osamdesetgodišnje koke.Poneka grančica ružinog grma strši i skuplja se ko smrznuta kokoš u zamrzivaču.

Ode ti on do drugog halvata,pa do trećeg. Tamo ista hladnoća i gologuzavost.Do četvrtog đardina nije trebo ići. Znao je da je svugdje isto, a i anamo onaj mu se smrzo ko šteka na minus četeres četiri.

Pokušo on jednom majci u kuću djevojku prošvercovat.Majka na vrata i pita djevojku:

-Imaš li ti papir  da takar možeš rabiti.

Djevojka iz fine porodice bila,pa ne razumije riječ takar.Deba joj šapće ,da mu mater ne čuje, da je to anamo ono.

Djevojka nema papir i debina mater joj reče:

-Popi tu kafu i sikter.Kada nabavite čage, mereš se rješavati svrabeža do mile volje.

Donese Debina izabranica papir da nema svrabež.Debina mater ga hladno odbi .

-Imala ti svrabež,il’ nemala u mojoj kući se nećeš češljugariti.Vodi ga svojoj materešini.U mene se bez pravog papira  nećeš svrabinjati.

Dobri je Debi,preko neke mazne sestrice, nabavio papir sa potpisom i muhurom doktora Živanovića.Na papiru piše da je dotična zrela za takara i da se on zdušno preporučuje ili medicinski:

Dg.Takarus neminovnus et neophodus zagarantus.  ( Potcrtano )

Neminovnica i Deba u radosnom behutu,trk kod njegove metere i papir joj pod nos poture.

-Nije bona to niki papir.Doturu Živanoviću odavno ne vjerujem.Njemu iz očiju bulbul viri i sve pjevucka i gleda ima li koji đardin u blizini.A jopet,doktorski papir kod mene ne igra,samo od vlasti.A ni taj vam ne vrijedi dok se ova moja blentovija ,barem, ne zaposli.Osim toga, za takar vam ne treba nikakav papir,jal ga bude ,jal ga ne bude.Na cedulju vam zapisano, a ja je zagubila.Nego ako joj se toliko primeračila,pametnica će smislit nešto.

Vide zagorjelići mladi, nema ništa od liječenja svrabeža ako ne smisle plan.

I Pametnica ga  smisli . Nikad ne pitasmo Debu koja od njih dvije.Dogovor i zakletve pale.Suze radosnice samo što ne potekoše.

Isto veče,Deba na rame merdevine vatrogasnog društva Bjelave  i pred penđere neminovnice ih takari.Nema veze što su basamci sto pedeset kila ,netto , teški.Kad đardin zamiriše i dvjesto kila je banka germe.Pitajte hrvače.Dobro poneki fasuje kilu.Pa,šta?

Sreća drugi sprat bio, jer  Deba se bojo visine,više nego njegov Noj roštilja.Natandario deba stepenice i čeka da mu Pametnica bijeli rupčić baci.To im znak slobodnog prilaza đardinu bio.

Za inat tu veče otac Nevoljnice u bešiku ko malo dijete kasnio.Spavalo se njemu. Žena ga svako malo na bračni krevet slala.On svako malo govorio saću ja,pa zakunjo.Ko fol u fotelji spavo.

Imo čovjek ponos.Nekad najbolji jaran,sada  ga uveliko počeo izdavat.Sto posto okrenuo leđa jaranstvu.Ni da trzne kad ga žena pomilki.Eh,nekada konta on.Žena me pomilki a moj jaro me u prsa busa.Sada me žena miluje,a jaro se snuždi ,samo što u zemlju propedne od sramote.

Žena vidi nema fajde,ode na spavanje.Domaćin zaspa,jaro odahnuo,večeras nema blamaže, Deba izvisio. Smrzo se ko anamo ona, kad se na ledini žubori , a vanka minus četeres tri stepena,haman ko na Igmanu .Mrazište pravo.

I drugu veće ista meta isto odstojanje.Konta Deba, ako ovaj takar ovako nastavi,moraće hodži ići da mi kaki zapis  zapiše ili stravu slije.Ili u tuberoznu bolnicu ,da mu ljudi tuberoze nose.

Nije trebo ići hodži .Otac Pametne  a  Nevoljnice slomio dvije ruke i dvoje noge.Glavama mu ništa nije bilo.Ona veće ,bosanska je i tvrda ka anamo onaj u naponu snage.Ona druga, manja,bez mozga i  meka ko duša, ništa joj ne mre biti.

A kako se nezgodica desila?

Virno nesretni otac da vidi koliki će minusi to jutro biti.A kad vanka pod  komšinicinom banjskim prozorom vatrogasne merdevine neko pristavio. Konta on zašto vatrogasne  stepenice nigdje dim da osjeti,a i kona u banji na sav glas vrišti onu pjesmu o  crvenom fesiću.

Radoznalost prije svega i on se pope na basamke sve do trećeg sprata proviri kroz prozor ,Imo šta vidjeti.Ibro piljak,higijenski tehničar naših ulica i naš drug isuko jatagan,i bez imalo srama, do balčaka ga, iz sve snage  suče komšinici,a ona pjeva.

Komšinica okreće glavu ka prozoru čini joj se da je neko sa prozora gleda,ali nikog ne vidi.Komšija što je gledo,gledo.Ovaj put više neće,hekno sa merdevina i slomio se ko sepet ispod valjka.

Debi se valjalo samo popet,ali kako.Otkako je Feđa poletio i u snu mu se pristavio,Deba se bojo visine ko bijeli labud blata.

Ajd prvi stepenik basamaka on ko sposlom zakorači.Ali dalje ni makac.Ko da mu neko dižačke  tegove od tristo kila na noge metne.Haman to je dvoje vatrogasnih merdevina.Ali nježni  đardin se natandario na penđer,zamiriso ko ramazanski somun  i vabi ga.

Drugi na nježnost prođe.Treći na miris,četvrti na jedvite muke za vabljenje predura.Jebo ga pas,dosad je gledo,od sada ni to ne smije.Prešo je visinu hastala,a to mu limit koji mere podnijeti.Žmiri on i konta,neko mu reko da je neka Ivančica ili Ivan naruiso da je šestica Vatikanski broj.Nije blento vatikanski nego šejtanski,kori on sam sebe.Šta se ti pametan praviš,to mu je isto.

U ljutnji je već na devetom basamku.Pa psuje:

Ko je  izmislio broj devet, taj normalan nije bio.Da nije te budale ,ja bih već na desetom bio,a možda i na jedanestom.A i onaj ili nije nikakav čovjek.Kad ga neko moli da ga strefi da mu prekrati muke,on nui mukajet.A kad se čovjeku u đardinu đardin pristavi,evo ti njega nepozvanog i ko neki voajer, samo jedno gromovisto i svejtlosno  hek i čovjeka na mrtvo zvekne.

Na petnaestoj stepenici skroz zasto.Čini mu se da zemlji leti.Jebo ga pas ko je reko da je i pad je let.Nek pada ko hoće,a ja ne mogu ni gore ni dolje.Osluškuje da li leti i broji.Dođe do devet,osamdeset jedan ili osam,devedesei jedan zabunio ga strah.

Konta dobro je ,ne čuje se ni ono strljš, ni ono sprljš.Znači nije hekno.Dobro je.Još uvijek.  Merdevine  još uvijek drhte ko brizle na tiganju i u grlo mu se guraju i on ne može da diše.

Jedna ga ruka pomiluje po glavi,on konta to ga neki šejtan vabi,ne bi li malo popustio zagrljaj,ali ne da Deba,ne  ga mnogo ni macolom odvojit.

Joj rahatluka, majko mila, kad začu glas:

-Ajde mili, šta si se ukipio,pusti merdevine i ulazi.

Isto veče leži onaj slomljeni  jado na bračnom krevetu i čuje iz ćerine sobe crven fesić se glasa,sa naglaskom na  joj, mamo,mamice.I to već treći put.

Uđe mu žena nosi čaj od kamilice za očajavanje.

On je pita:

-Jel nam to kona kod ćere došla?

-Kakva te kona spopala,ko da bi ja tu uspaljenicu pustila , da mi se druži sa mojom curicom.

-Onda idi bona ,vidi šta joj je ,sve te zaziva.

-Nemem šta gledati. Da sam ja kake sreće i ja bi,evo ovog trena mamicu zazivala.Ne brini se, dobro je ona, da ne može bolje biti.

-Nemoj tako, čuješ bona dere se, ko da je neko na kolac nabija.Idi , umiri je,pomisliće komšiluk da je neko,nedo mi belaj mira,da prostiš takari.

-Ne boj se,ako hoćeš idi pa provjeri.Meni se ne ide njenog slavuja gledati.

-Otkad ona ima slavuja,zar nije lani crkno.

-Taj je crko,ali ovaj je drukčiji i ako crkne opet oživi i zato je ona radosna i cvrkuće joj,mamo mamice.

-Ženo mila,jesi li ti šta popila,ja te večeras ništa ne frštuljim.I molim te počeši me ,ovdje vrh gipsa ,aman ispod onog.

-I mene odavno svrbi da lijeka ne mogu naći,a ti ni mukajet,ni da me počeškaš bar jedared.Češi se sam.

Izađe ona, heknu vratima ko on stepenicama o ledinu i prvac uspaljenici na kafe konzultacije.Možda je uputi na lijek za svrabež u voim poznim i posnim godinama.

Ali sve ovo se desilo tek one zime kada je Deba prestao mrzijetii zimu.

Ali prije toga,kada je zimi spavao zimski san,Deba  često i po tri dana nije oči otvarao.I on jednom usni jedan san,koji je trajajo još jedan dan.Tako je Deba postao unikom ,koji je iz čista mira ,na zdravo, prespavo četiri dana.

Nama je najinteresantniji ovaj četvrti dan ,kada je počela basna o đardinu.

Ne znajuć kako Deba se našo negdje u nekom ogromnom, plavičasto bijelom vrtu ,punom potoka  , cvijeća , behara i bulbula. Nagledo se on đardina i đardina,vako i nako,ali ovakvu ljepotu nikad nije vidio.

Zino Debo,zaprepastio se.Čuj molim te,on Deba zino i zaprepastio se.Ne mre to biti.Tu se nešto ogromno dešava.

Odjednom niotkud , neki ljudi u u plavo bijelim mantilima,sa izvezenim zlatnim ljiljanima na leđima i sa dva ,tri , četiri i više krila mašu,hladovinu mu  prave i pitaju ga:

-Gdje si ti,docniš?Ne možemo glavnu ekspertizu bez tebe započet.Sve možemo,ali o njoj sud ne možemo donijeti bez zemaljskog mahera za njena pitanja.

Deba odmah skonto gdje se nalazi i htjede da pita…

-Nisi još,a kada ćeš to ne znamo jer još uvijek ne postojiš.

E jesu mi ovi anđeli baš pametni.Nisam se ko vele biva ni rodio,a oni ne mogu bez mene započeti ,to što trebaju započeti.

I tako započe Netipična basna o Veneri.

Valja je i nastaviti.

Tačka tri: Poz…

-Čekaj malo!

Ubaci se Deba konziliskom čelniku u riječ:

-Imali ovdje kakva mehana da se havlja,ja prigladnio,oduljilo se.Meni se prisnili bijeli bubrezi i brizle.Mogu i jagnjeća rebarca, reš pečena.

-Žao nam ,ovdje toga još nema.A neće ga ni biti.Idi ,uberi koju voćku i napij se mlijeka sa onog potoka ili meda sa onog drugog.

-Vi to sasvim ozbiljno.I ja bih trebo čitavu vječnost samo to žmariti.

-Ne znamo šta ćeš ti žmariti ili havljati ,jer ne znamo šta si sebi odredio.

-Ja sebi odredim oku brizli ili bijelih bubrega,može po po oke mješan,pa onda po oke janjećeg buta,sahan sogandolme ,jedan zvrk bureka ,po kile ašlama ,dvi tri oke karpuzeili,tepsiju baklavica i ružica i to je to.Ono što uz to ide oka  onog što ovdje ne smijem pominjati.Kažu grijeh.A ja kažem grijeh ne ide iz usta nego iz mozga i preko usta.

-Šuti čovječe dok nisi ograjiso.Bolje ti je da se prihvatiš voćki i meda,nego da te zapadne plod zekuma.

-A šta vam je taj zekum.Da nije neki zekan.

-Zekum  je gorki kaktus,od kojeg se ne možeš najesti i  žeđa a vode nema.

Skonto Deba sve i zamislio se. Kaže im:

-Nisam više gladan . Idemo nastaviti posao.

Šef nastavlja ko da nije bilo Debine upadice:

Pozvan je insanski rod da u redovima, po vrstama, podvrstama i bez zastoja dolaze pred konzilij radi utvrđivanja činjeničnog stanja.

– Konzilij jednoglasno konstatuje da je došlo do nesporazuma na relaciji konzilij insani. Nakon detaljne analize je utvrdio slijedeće:

U pripremnom periodu ženski insan je odbijala plođenje i razmnožavanje, jer smatra da je kao osoba sa najvišom dozom razuma, zaslužila da se plodi i razmnožava kako je to njoj čeif i kako to njenim potrebama dolikuje. Traži da se razmnožava tokom čitave godine, bez da je okusila slast oplođavanja i tegobe razmnožavanja. Kaže instikt joj govori da igra u neviđeno, na sve ili ništa.To joj prvi grijeh bio.Zagovaranje kocke.

Muški član insanskog roda nije imao prigovora, pa je mogao krenuti prema izlazu broj jedan.To je staza jedan koja vodi i u raj. Na pitanje želi li sačekati insana ženskog roda, odgovorio je  :

-Nisam lud, neka se blentača sama snalazi i maltene je uskočio u raj.

Deba u sebi konta,ne smije da komentariše,kaktus ga malo poremetio i zabrinuo:

-Hablečina jadna, već je na početku stvaranja pokazao ,koliko malo pažnje obraća na žrtvovanje ženskog insana za dobrobit  zajednice.Kako bih ja za đardinom letio,brzinom  anđela sa najviše krila.

Skoro svi anđeli,u tren ga mrsko pogledaše.Oni što se nisu mrgodili bile su garant anđelice.

Tada Deba uvidio da ne smije ni misliti.Ovi čitaju misli.E to ćemo još da vidimo.Ne znaju oni s kim posla imaju.Može on ne misliti o ničemu ,ako treba i godinama.Zapravo on ne misli već deset godina.Ono što govori nije govor misli.To je govor navike.Mora se živjeti.A kad živiš moraš poneki put i progovorit.Zato mu se Lenji najviše sviđao.Taj ne pokazuje da li zna misliti,a ni govoriti.A i aa je najumniji fazon koji je čovjek mogao skontati.

Nakon konsultacija sa višim nivoima konzilij donosi slijedeće izmjene preporuke, upute i direktive u vezi sa ženskim insanom tačke tri:

3.l. Odobrava se insanima parenje i plođenje na godišnjem novou ,pa dok ih život ili smrt ne rastavi, uz slijedeće uslove:

3.l.a. Ženski insanu se vraća u genetski odio sa ciljem da se rodnica prilagodi novonastaloj situaciji parenja na jednogodišnjem nivou.

3.1.b. Ženskom insanu će se rodnica učiniti trajnijom, čvršćeom i izdržljivijom da ne bi zbog neprestane upotrebe došlo do habanje i oštećenja.

3.1.c. Izmjene će biti urađene u što je kražem mogućem roku, ali zbog valeričnih performansi izmjene pažljivo i u potankosti napraviti. Oblik i izgledi radonice sa morfološko fiziološkim smjernicama će biti predstavljeni u specijalnom visoko medicinskom doktoratu o rodnici novog tipa.

3.2. Konzilij preporučuje slijedeće stručne bilološke, toaletne, higijenske mjere i medicinske smjernice:

3.2.a . Održavanja, odmaranja, mjesečnoj generalci i ljuštenja u svrhu endotermije, kao i zaštiti od polnih bolesti će se odvijati fiziološkim promjenama u organizmu ženskog insana. Taj proces će se nazvati menstruacija.

Opet neko dobacuje:Nić takar,pogano je.

Svi se okrenu Debi i on se okreće prema nekom Kupidončiću i ne misli već misao zadržava:

-Ovaj se na vrijeme pojavio.