Dnevni igrokaz o fašistima i još ponečemu

 

 

Bio  Vućić. Kanisteri meda i mlijeka za njim hode i posipaju sarajevske ulice, a nama još uvijek na  srcu leže  i pritišću zločinačke rane.Ne možemo preboliti mrtve.

I još  nas pritigli aferimi prošlosti , nekoga bole , a nekoga noćne more stežu ,  jer :

„Vakat mri't ili mrijet,nema treće.“

Kratko i jasno nema tu vrdavo, nego pravo u čelenku. Macola je  zakon. Pitajte jal’  naše ustaše , jal one jasenovačke  hrvacke, jal’ naše četnike srebreničke, jal SANU guslarske srbaljske.

Deba najviše volio one riječi zahvalne za rimu. Nije pjesnik ali  je volio rimu. Jedva čeko da neko zine ili kaže po hrvacki ili srbaljski.

Riječi za rime i stiha dušu dale. Jest da mu je palatalizacija lošija strana. Malo tepo i jezik mu,naročito kad popije,ma dovoljno čep da lizne,dobro frljfo.

Gledaj, nuto i pazi!

Krenuo Deba u nabrajanje,zna se čemu to vodi.

Hrvacki kraćanac oli'ti  srbaljski grmalj.

Joj, mjako da sam nešto pismen ko vi poete ,  ja bi milje i milje tautologija za četiri tona  i za desetku složio.

Ovako hrvaćki i srbaljski na ekspoze moram svesti.

Nećemo sada Deba o stihu i rimi,nećemo radi domaćina molim te,nije fer.Ni prostora više nema,ni prota  ni fratar se više ne  eksponiraju, hođa  se soprema megafon uključiti umjesto da ezani podne,  svi se o podjeli i pljački   narodske sadake zabavili. A i nisi fer. A gdje ti je treća strana.

Ma samo je'nu ako srca imate.

Hajd, valja.

Hoš po hrvacki?

Kako hoš.

Ili ćeš po srbabaljski?

Ma lani više, nemooj Hošat. Ako ćeš hiošat idi kod Hoše. .

Ili će te po bošnjački?

Svejedno  mu to dođe

I njima je svejedno , ali meni nije.   Nikako , ni vama. E sada ću skratit i ništa od poetike.

Hajde krati i uduni, više,

Ako će te po hrvacki, a vi fino u hrvacku tamu.

Ako će te po srbaljski a vi fino u srbaljsku tamu.

Ako će te po bošnjački a vi fino  jal u udbaško-ilmijsku, jal u bakirovsku- hanefijsku tamu.

 

Što bi poete rekle:

Mrak tami pripada.

 

U prevodu:

Svjetlost i pravda je u Boga Jedinog.

Neka nama Bogumila i Bosanaca.

 

Irma je pobješnjela

 

 

 

Nobvi izvještaji govore da se Irma tek zahuktava.Pretpostavlja se da će svoju snagu iskaliti na Floridi,

vilu Donalda Trumpa vrijendu 30 miliona US $.

 

Svi su izgledi da Trupu  ni mobilisana garda i vojska neće pomoći.

 

Istovremeno broj žrtava u Karibima raste.

Cifra je premašila brojku deset.

 

Ljudi su manji od makovog zrna.

Razmišljaju kako će tek biti na Sudnjem danu,

i kupuju namirnice i robu potrebnu  za preživljavanje.

 

Savjetujemo trumpu da se drži vašingtona.

Mogla bi mu Irma otfikariti ono malo skalpa što mu je ostalo,pa i ženi podići suknju,

po ugledu na  navike uspaljene Melani.

 

 

Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna Galerija

 

 

 

Rapsodija u zelenom  Duboka tuga

Rapsodija u zelenom                                                                  Duboka tuga

 

Ljeto u zamci jeseni  Pregršt ljeta

Ljeto u zamci jeseni                                                               Pregršt ljeta

 

Zaboravljeno proljeće  Skršeno srce

Zaboravljeno proljeće                                                           Skršeno srce

 

LJepota od miline  Vodopad satkan od snova

Ljepota od miline                                                              Vodopad satkan od snova

 

Prelijepi dani   Oči ljubavne

Prelijepi dani                                                                              Oči ljubavne

 

Jesen sedamdeset neke   Ljeto sedamdeset i neke

Jesen sedamdeset i neke                                             Ljeto sedamdeset i neke

 

Stepenice do raja   Iskričava ostrva

Stepenice do raja                                                          Iskričava ostrva

 

Svijet leptira   

Svijet leptira                                                                              Noć kada se ljubav vodila

 

 

O Bosni zemlji Božij milosti / Podsjećanje- iz Arhiva

Bosna zemlja Božije milosti – kolijevka civilizacije

 

 

Bosnu oduvijek nazivaju kolijevkom ili pupkom civilizacije. Ona to uistinu jeste. Bosna je zemlja na kojoj se prelamaju sva dešavanja svijeta , od davnina.To nije zbog toga što se nalazi na razmeđi istoka i zapada; razmeđi novih i starih civilizacija, orijenta i okcidenta.

Razmeđa u Boga nema. U Boga su dva istoka i dva zapada.Gdje god staneš tu je istok, gdje god se okreneš to je zapad.Razmeđa je stvorio čovjek.

Bosna nikad nije trebala razmeđa.To su joj nametali ljubomorni zli ljudi;zato što je u Boga samo jedna Bosna, divna mila,zemlja Božije milosti.

Bosna je blagorodno i prozirno neba punog zvijezda,maglica i putanja koje zadivljuje. Bosancu ne trebao huble da vidi ljepotu neba i zviježđa.

Bosna je zrak tako čist da Bosanci ne mogu da dišu bez njega. Da prežive u tuđem svijetu, pakuju ga i nose sa sobom. Zbog takvog zraka nigdje na svijetu ne postoji nježnije, ljepše, mirisnije, raznolikije i raznobojnije cvijeća.

Bosna je ona kiša što pada a sve miriše, sve oživi i ljubav i bol, i krik i suza, tajne velikodušnosti i patnji. I blagost i dobrota i plemenitost.

Bosna je snijeg koji ne pada već se samo prelijeva i pokriva njenu pospanu nevinost svjetlucavom bjelinom snova.

Bosna je ona Modra rijeka i ona druga i sve njene blizanke. Čiste su, nevine i bistre. Svi one modrii srebreni velovi što lepršaju njenom usnulom ljepotom . To su izvori ljubavi i sreće. Nebo im daruje onu modro-zelenu umilnost, iskričavost sanja koju čovjek ne zaboravlja.

Bosna je jedna jedina snena šuma srebrenog sjaja; koja se prelijeva po blagim brdima s kraja na kraj Bosne. Njom tiho žumori sevdah i čežnju.

Bosna su i  blagorodne ravnice rumeno-zlaćanog sjaja što zbore bajke o plodnosti i dobroti.

Bosna su tratine i polja kojim šire se mirisi djevičanskih ljubičica, ljepota ljudskosti i smrti, ktomu uvijek su obasjena zalazećim sunčevim sjajom.

I more Bosansko je kao i Bosna maleno a veliko, toplo, slano i ljekovito.

Bosna je  svojim ljudima utkala sebe i svoje darove. Zato je Bosna isto što i Bosanac. Zato je Bosna ono što Božjim čovjekom slovi.

To je samo djelić onoga što je Uzvišeni u svojoj neizmjernoj Dobroti i Milosti; Bosni darovao.

U srcu opijajuće predane ljubavi Zemlje Božje Milosti smjestio je : Grad čednosti – Palatu milosti – Dvor ljubavi -Bosna Saraj.

Djelići tih darove , ponekad brižno pretopljenih u snove, sanje i ljubav, zaiskriće u tekstovima, crticama, pjesmama, humoru, bajkama, basnama i historiji i svemu onom što slijedi na ovoj stranici.

Neke od tih djelova ćemo pokušati spojiti u neke ozbiljnije književne izraze. Za to nam treba vaša podrška. Nadamo se da će bar nešto zainteresovati, možda razveseliti, ili čak rastužiti eventualnog posjetioca. To nam je krajnji cilj.

Nažalost, biće izrečene i neke druge riječi koje možda neće biti toliko lijepe i svidljive, nježne i blage ;već škrte, opore, ironične, reske ali iskrene i bez mržnje. Riječi istine kao opomena svijetu koji razumije, a kao podsmijeh, prezir , ogorčenost i prijetnja zlu i onima koji ga tvore.

Sve riječi na ovim stranicama su zapisane u prijašnjim, a nastale su kao svjedočanstva potomaka onih koji Bosnu doživljavaju onakvu kako ona jeste: Zemlju Božje Milosti i svoju domovinu.

Napisano neće biti predstavljeno po vremenskom, hronološkom, tematskom, uzročno-posljedničnom niti „lirskom“ redosljedu. Ne garantujemo ni kvalitetu jednake razine. Kvantitet je skoro neiscrpan, garantuje šarolikost – za svakog ponešto.

Nekad će govor biti izravan, nekad neizravan, nekad pomiješan. Nekad će govor biti u jednini, nekad u množini, nekad pomiješano.Nekad će tekst biti razvučen i usporen, nekad kratak i ubrzan, nekad zakukuljen-zamumuljen, zavisno od raspoloženja riječi i teksta.

Upamtite i bez zamjerki:

„Autori nisu bitni. Oni su odlučili da ispišu svoje misli, bilo to neočekivanom čitaocu pravo
ili ne.“

Na nove pravopise, riječnike i jezičke smicalice nećemo posvetiti previše pažnje jer ga kroje neznalice i maloumnici koji ne dozvoljavaju prirodni tok jezika. Neznalice koje nemaju Bosanskog bila. Maloumnici kojima je Bosna strana. Mi pišemo govorom Bosanca koji nije razmeđen. Naš govor je govor stećaka i Bogu milih ljudi. Naše riječi su Bosanske.

Naši ogledi biće eklektički i dosta laički, ali zato izuzetno istorijski, filozofski, naučni i istiniti. greške su moguće, ispravke slijede.

U Bosni i šire naš govor će se moći sasvim jasno čitati i razumjeti.

Vjerodostojnost zapisanog neće biti sporna, samo će je neko prihvatiti, a neko odbaciti.

Neki će nas mrzjeti, neki neće. Nekima će pucati prsluci. Neko će nam vjerovati,neko neće. Bićemo hvaljeni i kuđeni. Sve to i nije važno.

Svi tekstovi su povezani i međusobno se isprepliću.To će biti vidljivije  ako uspijemo da predstavimo prvih tisuću i nešto stranica.Te stranice su Knjiga prva p sedmoknjižj koje će se rascvejtavati,dio po dio. Ako Bog Milostivi bode zadovoljan nama i našim riječima.

Nizovi slika pričaju priču vezanu za tekst.Kada su slike vezane za muziku,ponekad imaju biografska ili simbolična značenja,uzročno posljedična veza.

Mi jednostavno moramo izreći ono što mislimo.Odmah i sad. Ne smijemo dozvoliti da ikad više drugi govore u naše ime.Ti drugi govore bezočne laži i siju zlo.

Bosna to više ne može podnijeti.

Reći će se:“Puna im usta Bosne.“

Mi njima. “Okrenite se oko sebe,pa pogledajte, pa opet pogledajte oko sebe i gledajte.

Šta će te vidjeti?

Samo ljepotu i sjaj, blagost i blagorodnost.Nestaće riječi, ublijediće oči,a nećete se moći nagledati ljepote Bosne. Da se skupe sve vaše riječi, neće moći opisati blagodati Zemlje Božje Milosti.

To je naučno – historijska realnost u kojoj je kao što znate (ili ne) sve relativno, dualno, ponekad višeznačno.

Realnost u kojoj je jedina singularnost Bog Milosti i Ljubavi.

I Bosna zemlja Božije milosti.

Erdogan je samo bučni hvalisavac

 

Erdogan je glasno rekao pred svima:

 

“Poslaću ćitavu Vojsku da poubijaju Budiste nebjernike pogan ove planete.Ja ću ih kazniti.Saudijska

Arabija ne smije da brani braću muslimane.

Šuplja retorika kao i mnogo puta prije.

Na priliku, isti šupljator kao i Bakir izetbegović.

Samo skupljanje poena kod potlačenog naroda  na prazno.

Kasnije, narod zaboravi šta je rečeno, a diktator misli d aje nešto postigao,

dok mu se svijet smije.

 

Šta misli kada bi neko poslao vojsku da brani turske Jermene i Kurde?

 

I nek se Erdogan na hvasta,jer ni on ni svjetska zajednica neće ništa poduzeti ,

dok se u  Mijanmaru  vrši ,

a možda i završi genocid.

 

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca – Četvrta Epizoda

 

Anterije  i nevinost

 

Nazvala me Đugum Frka i zamolila da se vidimo . Šta ću, ne izlazi mi se, pripeklo, ali Frka mnogo toga zaslužila. Uvijek je mudra i čestita žena bila, osim jednom. Drugi put je prevarili. To jednom ili dvaput nikad sebi oprostila nije. A trebala je. Mladost ludost.

Sjeli mi u Galeriju, sada neko carsko ime nosi. Poljubimo se u obraz,svijet gkeda. A u nama damari biju. Još uvijek. Nije lako. Četrdeset tri godine se baš tih dana navršavalo. Nečega. Puno nečega. No najbolje ići laganice. Po redu.

Ona čašu vode. Ja štok,mislim alkohol , ne od vrata.Gdje ćeš ba uprtiti tahte  na sa usred kafane. Ona se smješka.

-Još uvijek na strani konja, mili konju jedan.

Šutim,ništa ne pitam.

Kaže ni kap nije okusila od rata i momenta kako joj je sin poginuo. Predomisli se i kaže hoće kurvoazije. Može velim.

Konobarici; ma ista ona Esma Drnda iz Šekerove, koja je tu nekad davno radila. Ona što mi je   htjela srce derati ko Musa jarca, al na živo:

-Mila donesi nam štok  i dva kurvoazijea, jednu tulumbu  i jednu ružicu.Može i baklava sa strane. Žao mi što ruzaklije i  ribizli u fišek nisam zamoto. Ostarilo se , čo'ek  zaboravio što se nekad lokalo i šta se jednom nije konzimiralo..

Ima još jednog i kćer pa je nekako na noge stala. Morala radi djece.Oboje se ubračili ,pa sada sama živi.Muža ne pominje,već mi rekla,neki put prije ,od pijanca se rastavila.

Tužno; mislim,takva predivna i prelijepa žena,a sreće sa muškarcima nije imala.Sve neki idiot,kreten  ili slično. Da je barem srela  neku  budalu  ili blentoviju,bolje bi joj bilo.To mu dođe kao neka navika baksuze birati.Neko bi rekao usud. Nije birala, tako joj nematali; je’ život jal otac.

I sebe ubrojih među njih. Možda nisam trebao. Kao nisam kriv. Kako nisi kriv kad ti ponos ponos i neznanje pomaglo da pustiš dijete da se koprca u čemeru života.  Možda si upravo ti , najkrivlji od svih. Ti zvani Dobri. gdje ti je onda dobrota bila.

-Nemoj , mili misliti o onim vaktima. Ša je bilo , biilo je. Niko nije kriv. Ti ponajmanje.

Uvijek me je čitala kao bukvar, mislim ja. A falilo nam je …

-Ništa nam nije falilo. Imalo smo koliko smo mogli . Koliko nam je suđeno. I to je više nego drugi imaju.A bilo je lijepih vremena. nekad i prelijepih.

Kaže,čita redovno sve što pišem.Sve gola istina i plaho joj se dopada,pogotovu ove nježnije i kao fol smješnije stvari.U politiku se nikad nije razumjela,sada još manje,ali mi vjeruje.

Ponio ja ono puce što se u uho stavi pa insan k'o fol bolje čuje.Meni svejedno metno ga ja ili ne metno. Mislim puce.Ništa ne čujem,gluv ko dva topa.Granate me oglušuile na obje klempe.

Tako to život odredi. Jal’ nećeš slušati starije ili bilo koga? Evo ti granata,jedna,pa druga,pa milione njih , dok te dvije tri ne potkače.I grruuhh pa grruuhh ti gluv na oba uha,kao ambeba na rok koncertu.

E , eto ti , pa sad rahat belajiši i ne slušaj nikoga,

Osjeti se nije žena zaboravila govor mladosti.Kako će bolan.Nisam ni ja,mislim u sebi.I skidam bubu iz ušiju .Sve Frku razabiram.Ona uvijek razgovjetno,tečno i čisto, tako rekuć knjiški  govorila.Nije mumljala poput međeda, kao ovi današnji svijet.

Ima jedna molba, kaže, zna da ću joj udovoljit, ali red je zamoliti. Ide ti ona ovih dana u bolnicu; ništa opasno. Neka obična cista na anamo onoj.

Nema laptop, koji će joj vrag. Provjerila nema haber slikičnog radija u bolnici. Moli da koju epizodu o jahačima, harmonikama i njoj preko reda nabacim. Ona bi to išprintala i u bolnici čitala. Kaže nema takvog mahalskog  pisanja nigdje na dunjaluku.

Slike djece pokazuje i unučadi ima, pa ih hvali. Ne pita za nikoga. Ja ne pričam o tim nikoga. Od kako joj poginuo sin muško je dotaklo nije. Puno je to godina nedoticanja; previše. Ali znam, ako iko može nešto durati,to  Frka zasigurno može.

Ja htjedoh nešto progovoriti, ona me šutka, kaže ne pričaj, nije ono  zbog onog što ja hoću da kažem ili predložim.  Jednostavno zato što nikad više  nikome osim meni , nije imala opjevati ono na uho ,jal tiše jal glasnije:

-Joj,mamo mamice.

Samo jednom  vrlo davno,one divne prošlosti ;one večeri anterija i nevinosti  tijelo joj bilo spremno. I ti me to veče iznevjeri.Drugoj dade ono što je meni pripadalo.Ne žalim se;samo kažem kako je bilo. Ono poslije je bilo u redu , ali tijelo je zaplatilo, jer je znalo da su to bili prohujali vozovi bez povratne karte.

Krajnji voz smo  propustili dok je žalovala sina.Dika njena,ponos maleni samo sedam godina imao.Popelo se dijete na trešnju,mamile ga crvene bobe.Tepo im,k'o malo djete djetetu.

Niko ih nije smio sa tog drveta brati.Trešnja se vidi jal’ sa Mrkovića,jal’  poviše sedam šuma,jal’ sa Trebevića.

Ona ga molila da ne ide.Dijete ko dijete.Šta  zna dijete šta je ubica ili četnik.Povelo i tri druga.Jedan dječak doamac bio.Ona ih gledala i umirala od straha.Popela se djeca,ni crvenu bobu nijednu nisu stavili usta,kad četnik,monstrum tenkovsku granatu sa Poljina direkt među njih poslao.

Kaže zaboravila na Poljine,konatala tamo nema minobacača.Ni cvrknuti nisu mogli.Grruuhh i nema ih.Ona samo zanijemila,ni suzu nije pustila.U led ,ma ne u led već u antartik i arktik se protvorila i do danas se nije odledila.

Četvoro sičušne djece majko mila,četvoro malenih anđelčiča sejo mila,četiri milijarde snova nedosanjanih Bože Silni, što samo su par  nedozrelih crvenih boba htjeli da uberu; četnička neman, srpska pogan ubila.Nije ubila nego nestala, u vazduh raspršila Bože Mili,Jedini. Ni pokupit ih ni sahranit nismo mogli. Ostala neka crvenkasta masa. Ne znaš da li su dječije jagodice ili crvene trešnje. Ni na grob mu nikad  nisam otišla, znam da ni dio njega tamo nema. Tu zastane,na suho zajeca.Više je to prigušen krik bio.

Otad se povukla u sebe.Tuga je to golema pregolema,preboljet se ne može.Muž i prije pio,tad se otisnuo i nikad sebi više nije došao.Žao joj ga,ali znala je da mu je to i bez tragedije bilo nanijećeno.Sve mi ovo ranije pričala,ali zaboravila. Kako neće,i ja bih;možda i gori od njenog muža postao.

Šutim,neću da je mučim i da kažem da je u Sarajevo još  5.000 djece što ubijeno,što nestalo:tek da se zna.

Ja je ispratih do kuće,taksijem naravno,ne bi se noge mogle popeti sve da je u pitanju ona slatkica Frka iz najljepših dana. Spustiila se ona niže od Pašina brda,u kućici maloj,trošnoj,na našim Bjelavama, živi. Njoj drago, vidim milina joj srcem bije.

Po običaju sređen i uglađen,iako već đuturum;sav u bijelom.Ono sa kosom da se složi.Ne mislim u svatove ići,jako je ljeto.Neki se u jesen žene,zna se koji,zbog plodova zemlje.Mi u proljeće ili rano ljeto.Snova i jubavi radi.

Jako vruće,ništa dova ne pomože.Ona me pozva sebi na kafu ja rado pristajem,da se sa mađara sklonim.Znam zašto me zove.Popismo kafu i još jednu.Mahom ćutimo i nježno se gledamo.Ponekad jedno drugom ruk stisnemo.Nismo previše tužni,više nostalgični.

Ustajem,kasno je poslijepodne,brzo će ga akšam smijeniti.To je ono,naše vrijeme ,kad ludovanje kreće i ne može da se zaustavi.Zna to ona;znam to  ja.Mislim vrijeme je da pođem.

Kaže sjedni,još jednu zapali. ‘Ajd’,poslušam je.Sada će ona ,samo nešto da završi.Nešto se zamisli,otvori onu ,ovih novih dana haber kutiju i pristavi nam Keminu:

Hiljadu pahulja bijelih.

 

 

Saznajte u kojim dijelovima BiH seizmolozi očekuju razorne zemljotrese

 

Anadolija

Teritorija BiH spada u seizmički relativno aktivnu zonu, objašnjavaju iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH (FHMZBiH), tačnije odjela za seizmologiju.

Na samoj teritoriji BiH gotovo svakodnevno se javljaju, u prosjeku, tri zemljotresa intenziteta manjeg od tri stepena Merkalijeve skale, koje registruju samo instrumenti. Snažniji zemljotresi su relativno rijetki.

Mada je vrlo nezahvalno davati “prognozu” seizmičkih događanja za bilo koju teritoriju, ipak na osnovu instrumentalnih podataka (kataloga), primjenjujući matematičko-fizikalni model seizmičnosti, došlo se do zaključka da se u narednih 50 godina na teritoriji BiH mogu očekivati zemljotresi maksimalnog intenziteta do sedam stepeni Merkalijeve skale.

Zemljotresi tog intenziteta izazivaju materijalna oštećenja na građevinskim objektima, uglavnom bez ljudskih žrtava.

Međutim, za vremenski period od 100 i više godina, prema ovim prognozama, može doći do razornih zemljotresa u jugoistočnom i sjeverozapadnom dijelu BiH (područje Trebinja, Neuma, Banja Luke i planine Terskavice) koji mogu izazvati ogromne materijalne štete na građevinskim objektima i odnijeti mnogo ljudskih života.

 

Biseri bjelavskih mahala 145.-150.

 

145* Dosta pljačke i šupljanja,  vrišti gladni narod.Svi se prave da ne  znaju kome je rečeno, i svi se raduju : nama garant nije.

146*Valeri su kao i žene.Oslikavaju nečiji život.Što ih je više to je život bio vredniji življenja.

147*Ima i onih koji bacaju kamenje i riječi na insane. A ne bi trebali. Barem ne prvi. Mogo bi se kamen vrnut.

148*Eto ,četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. ni ISIS. Ni Kaida. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.Što bi poete rekle:Joj grdoba majko moja.U prevodu:-Nalet ih bilo.

149*Dani postaju sve kraći.Životni vijek duži, a moral sve plići.

150*U bosanskom braku uloge su propisno podijeljene.Ženi kuhinja i djeca.Muškarcu kafana i ljubavnice.